Dario MiǏiǎ

Fizika II

Zagreb, akademska godina 2010./2011.

www.pripreme-pomak.hr 1PMB[OJL
Nakladnik
Pomak, Zagreb 1. Ferenščica 45
tel.: 01/24 50 904, 01/24 52 809
mtel.: +385 (91) 513 6794
www.pripreme-pomak.hr

Za nakladnika
Branko Lemac

Dizajn ovitka
minimum d.o.o.

© Pomak, Zagreb, 2009.

Intelektualno je vlasništvo, poput svakog drugog vlasništva, neotuđivo, zakonom zaštićeno i
mora se poštovati (NN 167/03). Nijedan dio ove skripte ne smije se preslikavati ni umnažati na
bilo koji način, bez pismenog dopuštenja nakladnika. Skripta služi isključivo za internu
uporabu na tečajevima koji se, u okviru Priprema Pomak, održavaju kao pripreme za
polaganje ispita iz fizike na Državnoj maturi.
 II. TOPLINA
Temperatura – mjera za stupanj zagrijanosti nekog tijela. Jedinica za temperaturu je kelvin, K.
Unutrašnja energija (U) – zbroj kinetičkih i potencijalnih energija svih čestica koje tvore dano
tijelo (mjerene u odnosu na sustav referencije u odnosu na koji tijelo miruje).
N
U = ∑ ( Eki + E pi )
i =1
Količina topline (Q) – Dio unutrašnje energije koji prelazi s jednog tijela na drugo tijelo.

1. TERMIČKO RASTEZANJE
Promjene dimenzija tijela uzrokovane promjenom temperature tijela.

a) Linearno rastezanje

Štap (metalni) duljine l0 na temperaturi t0 .

Produljenje zbog promjene temperature je

∆l = lt − l0 .

Iz pokusa je zaključeno da je: ∆l ~ ∆t = t − t0

∆l ~ l0
∆l ovisi o vrsti tvari
To je obuhvaćeno relacijom
∆l = β ⋅ l0 ⋅ ∆t
gdje je β termički koeficijent linernog rastezanja. Jedinicu za β dobivamo iz relacije

∆l 1
β= ⋅
l0 ∆t
m 1 1
Slijedi [ β ] = ⋅ = ≡ K −1 = 0C –1 .
m K K
Linearno rastezanje računamo iz
lt = l0 (1 + β∆t )

Za metale je β ~10−5 K −1 . Često se uzima t0 = 0°C → ∆t = t – 0 = t pa je gornja relacija oblika

lt = l0 (1 + β ⋅ t )
b) Volumno rastezanje

Zamislimo metalni kvadar stranica a0 , b0 , c0 Na temperaturi t > t0 kvadar je oblika

na temperaturi t0 .
ct
c0 grijanje kvadra

bt
b0
a0 at
Njegov obujam je V0 = a0b0 c0 . Njegov obujam je Vt = at bt ct .

38 Pripreme za razredbene ispite

Pretpostavljamo da se kod grijanja (hlađenja) kvadar jednako rasteže (steže) u svim smjerovima.
Tada imamo
Vt = at bt ct = a0b0 c0 (1 + β∆t ) =
3

(
= V0 1 + 3β ⋅ ∆t + 3 ( β∆t ) + ( β∆t )
2 3
)
Zanemarujemo članove s β 2 i β 3 u odnosu na član s β . Dobivamo

Vt = V0 (1 + 3β ∆t )
Uvodi se oznaka za termički koeficijent volumnog rastezanja α = 3β pa imamo

Vt = V0 (1 + α ∆t )
ili za t0 = 0°C
Vt = V0 (1 + α t ) .

2. IZMJENA TOPLINE. AGREGATNA STANJA

a) Izmjena topline

Dva tijela na različitim temperaturama izmjenjuju toplinu:

- vođenjem (žlica u čaju)
- konvekcijom (zagrijavanje zraka u sobi radijatorima)
- zračenjem (sunčanje)

Toplina s tijela više temperature t1 prelazi na tijelo niže temperature t2 dok ne nastupi
termodinamička ravnoteža. U termodinamičkoj ravnoteži tijela imaju međusobno jednaku
temperaturu τ.

Količina topline (Q) koju neko tijelo može

predati (ili primiti) ovisi o masi tijela (m), razlici
početne i konačne temperature (∆t) i vrsti tijela.
Vrstu tijela opisujemo specifičnim toplinskim
kapacitetom (c).
To se može zapisati u obliku
Q∼m
∼ ∆t = t – τ
∼c
odnosno Q = m c ∆t.

Pogledajmo gornji crtež:

Q1 = m1c1∆t1 je količina topline koju predaje prvo tijelo

Q2 = m2 c2 ∆t2 je količina topline koju primi drugo tijelo
U zatvorenom sustavu (idealnom kalorimetru) je energija očuvana:
Q1 = Q2
to jest (Richmanovo pravilo smjese)
m1c1 (t1 −τ ) = m2 c2 (τ − t2 ) .
Q
Jedinicu za specifični toplinski kapacitet dobivamo iz c = .
m ⋅ ∆t
J
Slijedi [ c ] = 1 .
kgK

39 Pripreme za razredbene ispite

b) Promjena agregatnih stanja

Čvrsto stanje: - amorfno – neuređen raspored atoma

- kristalno – uređen raspored atoma

Za kristale je karakteristično da prelaze u tekuće stanje pri određenoj temperaturi –

temperatura tališta.

Npr. komad leda početne temperature –50C se zagrijava:

Kad se led zagrije do 0°C, primio je količinu topline

QL = mL cL ( 0°C − t L )
Ako se toplina i dalje dovodi led se počne taliti → temperatura ostaje ista 0°C – istodobno
postoje i led i voda.
Da bi se sav led pretvorio u vodu treba dovesti količinu topline
QL ,talj = mL ⋅ λ (latentna toplina taljenja)
Ta energija se trošila na kidanje veza između molekula leda
QL , talj
λ= (specifična toplina taljenja),
mL
J
Jedinica za specifičnu toplinu taljenja je [ λ ] = 1 .
kg
Ako se toplina i dalje dovodi, nastala voda se zagrijava do 100°C. Primljena toplina je
QV = mV cV (100°C − 0°C ) .
Uz daljnje dovođenje topline, voda počinje isparavati → temperatura se ne mijenja (1000C) –
istodobno postoji i voda i para.
Da bi se sva voda pretvorila u vodenu paru treba dovesti količinu topline

QV , isp = mV ⋅ r (latentna toplina isparavanja)

r – specifična toplina isparavanja vode.

Ako se toplina dovodi i nakon što je sva voda isparila, vodena para se počinje zagrijavati
QP = mP cP ( t P − 100°C ) .
40 Pripreme za razredbene ispite
Ukupna količina topline dovedena tijekom ovog procesa je
Qi → f = QL + QL , talj + QV + QV , isp + QP
gdje i → f označava proces prijelaza iz početnog stanja (i, led) u konačno stanje (f, para).

3. PONAŠANJE IDEALNIH PLINOVA. PLINSKI ZAKONI

Na makroskopskoj skali plinovi: - lako mijenjaju obujam

- ispunjavaju čitavu posudu

Na mikroskopskoj skali: - čestice plina su slabo međusobno vezane

- gibaju se kaotično

Stanje plina određujemo makroskopskim parametrima:

- masom, m (ili brojem čestica, N)
- tlakom, p
- temperaturom, t (T)
- obujmom, V
Za datu količinu plina (m = konst.) ostali parametri su međusobno povezani relacijom

f (p, V, t) = 0 (jednadžba stanja plina)

a) Izobarni (Gay-Lussacov) zakon: p = konst.

Pokusom je utvrđeno: Zagrijavamo li plin, da bi tlak ostao

nepromijenjen moramo povećati volumen.
Nadalje, iz pokusa slijedi
∆V ∼ ∆t
∆V ∼ V1

što se može obuhvatiti relacijom

∆V = α V1 ∆t
1
gdje je temperaturni koeficijent širenja plina α = . Valja uočiti da je α konstantan za
273.15°C
sve idealne plinove. Obzirom da je ∆V = V2 − V1 i ∆t = t2 − t1 , možemo pisati
V2 = V1 (1 + α ∆t ) .
Često se uzima t1 = 0°C → ∆t = t2 – 0 = t2 pa je gornja relacija oblika
V2 = V1 (1 + α t2 )
ili za proizvoljnu temperaturu t
Vt = V1 (1 + α t )
Vidimo da je V linearna funkcija temperature. Grafički prikaz te ovisnosti dat je na crtežu:

Na t = – 273,15°C volumen idealnog plina

, iščezava: V-273.15 = 0.
V1
V1
t,C
0

-273.15 0

–273,15°C se uzima za ishodište apsolutne skale temperature (Kelvinova skala). Dakle, veza
između Kelvinove i Celzijusove skale temperature je oblika

T(K) = t(°C) + 273,15.

41 Pripreme za razredbene ispite

Pri prijelazu na Kelvinovu skalu izraz V2 = V1 (1 + α t2 ) poprima oblik
V2 V1 V V
= = konst → 1 = 2 .
T2 273,15 T1 T2
Navedenu ovisnost nazivamo izobarnim zakonom (Gay – Lussacov zakon) a možemo ga
zapisati u obliku
V
= konst , p = konst.
T
Grafički prikazi u (V, T), (V, p) i (T, p) ravnini su dati na crtežima:

V,T dijagram V,p dijagram T,p dijagram

V V T
izobara izobara
izohora
T p 0
p
0 0

b) Izohorni (Charlesov) zakon: V = konst. (izovolumni)

Pokusom je utvrđeno:
∆p ∼ ∆t
∆p ∼ p1
To se može obuhvatiti relacijom p2 = p1 (1 + α ∆t ) ,
(Charlesov zakon) odnosno ako je t1 = 0°C ta relacija
poprima oblik
p2 = p1 (1 + α t2 ) .
U skali apsolutne temperature taj zakon poprima oblik (Charlesov zakon)
p1 p2
= ili
T1 T2 p
p,T dijagram p
p,V dijagram T T,V dijagram
p izobara
= konst. ili
T izohora izohora
T V 0 V
p = konst⋅T 0 0

c) Izotermni (Boyle-Mariotteov) zakon: T = konst.

Pokusom je utvrđeno:
1
p∼
V
tj. obrnuta proporcionalnost tlaka
i volumena što se može zapisati u obliku
p1V1 = p2V2
odnosno
p V = konst.

d) Jednadžba stanja idealnog plina

Ukoliko se sve tri veličine stanja plina p, V, T mijenjaju

istodobno (uz konstantnu masu plina, m), kombinacijom
gornjih zakona može se pokazati da su početne i
konačne vrijednosti tih veličina međusobno povezane
p1V1 p2V2
relacijom: = , m = konst
T1 T2
imamo jednadžbu stanja plina:

42 Pripreme za razredbene ispite

Ta relacija se može zapisati kraće (jednadžba stanja plina)
pV
= konst.
T
Konstanta na desnoj strani ovisi o broju čestica plina N pa je možemo napisati u obliku:
konst = k B ⋅ N
J
gdje je k B = 1,38 ⋅ 10−23 Boltzmannova konstanta. Dakle, jednadžbu stanja plina možemo
K
zapisati i u obliku
pV = N k B T
Definira se količina tvari (množina tvari) relacijom

N m V
n= = =
N A M VM
gdje je N A = 6, 023 ⋅1023 mol −1 Avogadrov broj, M molarna masa i VM molarni volumen.
Jedinica količine tvari je [n] = 1 mol (osnovna jedinica SI sustava jedinica). Rabeći tu
definiciju jednadžba stanja plina se može napisati u obliku:

pV = n k B N A T.
J
Uvodi se univerzalna plinska konstanta R = k B N A = 8,314 pa se jednadžba stanja
Kmol
zapisuje u obliku
pV = n R T
ili
m
pV = RT .
M
Gustoću plina
m
ρ=
V
možemo (rabeći jednadžbu stanja plina) zapisati u obliku

pM
ρ= .
RT

e) Daltonov zakon parcijalnih tlakova

Ako u nekoj posudi imamo smjesu idealnih plinova (koji kemijski ne reagiraju) tada je ukupni
tlak smjese jednak zbroju parcijalnih tlakova komponenata:

pu = p1 + p2 + p3 + ...

gdje je pi tlak i – te komponente u posudi kad nema ostalih komponenata (parcijalni tlak i–te
komponente). Jednadžba stanja smjese ima oblik

pu V = n R T

pri čemu je n pokrata za ukupan broj molova (množine) smjese

n = n1 + n2 + n3 + ...

43 Pripreme za razredbene ispite

f) Molekularno-kinetički model idealnog plina

1827. Brown je promatrao gibanje zrnaca peluda u kapljici vode. Ustanovio je da je putanja
zrnaca peluda (približno) oblika kao na crtežu.
Vidimo da je putanja gibanja zrnca peluda nasumičnog oblika. Kaže se da je
gibanje zrnca kaotično. Pitanje je zašto je to tako? Odgovor su dali Einstein i
Smoluhovski 1905. Neobičan oblik putanje zrnca peluda uzrokovan je
kaotičnim gibanjem molekula vode.
Na sličan način se i pojava difuzije plina kroz neki medij (npr. kroz drugi plin, tekućinu ili
krutinu) objašanjava kaotičnim gibanjem molekula plina kroz taj medij.

1N
Izvod temeljne jednadžbe molekulsko-kinetičke teorije idealnog plina, p = m1vs2
3V

Pretpostavke:
1° Čestice plina su materijalne točke mase m1 koje se gibaju
kaotično. a
2° Međudjelovanje između čestica zanemarujemo.
3° Sudari između čestica (za koje držimo da su rijetki) te sudari vs
čestica sa stijenkama posude su elastični.
4° Broj čestica, N, je ogroman (∼ 1023 ) i čestice se gibaju u a
skladu s Newtonovim zakonima.
a
Neka se čestice plina nalaze u kocki stranice a (i obujma V = a3) te neka se gibaju međusobno
jednakom prosječnom brzinom kojoj je veličina vs. Zanemarujemo međudjelovanje plina s
okolnim tijelima tj. gledamo plin u ravnotežnom stanju kao zatvoreni sustav. Zbog toga je
1 1 1
valjano očekivati da se N molekula giba lijevo-desno, N molekula giba gore-dolje i N
3 3 3
molekula giba naprijed-natrag (zbog ravnopravnosti smjerova u 3D prostoru).

Promatramo desnu (iscrtkanu) stjenku (koja ima beskonačnu masu u

odnosu na jednu molekulu). Pri sudaru sa stjenkom molekula promjeni
količinu gibanja za ∆p = m1vs − ( − m1vs ) = 2m1vs . To se dogodi za
vrijeme ∆t koje možemo nadomjestiti vremenom između dva m1
2a vs m1
uzastopna sudara molekule s istom stjenkom ∆t = . vs
vs

Sila s kojom na stjenku djeluje jedna molekula pri sudaru je

∆p 2m1vs m1vs 2
f1 = = = .
∆t 2a a
vs
1
Ukupna sila na stjenku kad djeluje N molekula je
3
1 1 mv 2
Fu = Nf1 = N 1 s .
3 3 a

Tlak na stjenku kojeg uzrokuju molekule jednak je

1 m1vs 2
N
F 1 1
p = u = 3 2 a = N 3 m1vs 2
S a 3 a

Obzirom da je obujam kocke V = a 3 slijedi

44 Pripreme za razredbene ispite

 1N
p= m1vs 2 .
3V

Dakle, dobili smo da je tlak razmjeran koncentraciji molekula (ukupan broj molekula po
N
obujmu posude) p ~ . S druge strane, prosječna kinetička energija jedne molekule je
V
1
Ek = m1vs 2 pa se izraz za tlak može napisati kao
2
2N
p= Ek .
3V

To se uobičajeno zapisuje u obliku

2
pV = NEk
3

što prepoznajemo kao jednadžbu stanja plina. Dakle, time smo izveli jednadžbu stanja idealnog
plina. Unutarnja energija idealnog plina kojega čine N molekula koje se translacijski gibaju u
posudi volumena V (a koje međusobno ne međudjeluju) jednaka je zbroju svih kinetičkih
energija translacije tih molekula U = NEk . Rabeći izraz za unutarnju energiju jednadžba stanja
se može zapisati u obliku
2
pV = U
3
Usporedimo li eksperimentalno polučenu relaciju pV = k B NT i teorijski izvedenu jednadžbu
2
stanja plina pV = NEk zaključujemo da vrijedi
3
3
Ek = k B T .
2
U koordinatama (T, E k ) graf ovisnosti srednje kinetičke energije molekule o apsolutnoj
temperaturi idealnog plina je pravac koji prolazi kroz ishodište sustava:

Srednja kinetička energija molekula idealnog plina ovisi samo o temperaturi (a ne o vrsti
čestica). Ova relacija omogućuje definiciju temperature. Temperatura je mjera srednje
kinetičke energije molekula.
Primjetimo da se unutarnja energija idealnog plina može zapisati na sljedeće načine:
3 3
U = NEk = k B NT = nRT .
2 2
Obzirom da je masa plina jednaka zbroju masa pojednih molekula m = N ⋅ m1 , relacija za tlak
1N
p= m1vs 2 se može zapisati preko gustoće plina
3V
1m 2 1
p= vs = ρ vs 2 .
3V 3

45 Pripreme za razredbene ispite

 4. TERMODINAMIKA
Mnoštvo je termodinamičkih sustava: ljudsko tijelo, nogometna lopta, zvijezda, njiva, čaša u
kojoj se nalazi voda ili čaša u kojoj se nalazi zrak (za koju pogrešno kažemo da je prazna), ...
Radi jednostavnosti ograničavamo se na plinove male gustoće. Stanje takvog plina u (p, V)
koordinatama prikazujemo jednom točkom. To znači da je plin opisan datom vrijednošću tlaka
kada se nalazi u posudi datog obujma u termodinamičkoj ravnoteži. Kažemo da su tlak i obujam
veličine stanja plina. Slično su temperatura i količina plina veličine stanja plina. Promjenu
vrijednosti veličina stanja plina možemo ostvariti međudjelovanjem plina i okoliša.
Prijelaz iz početnog stanja plina P u konačno stanje K može se ostvariti na neizmjerno različitih
načina (vidi crtež).
Kod toga uzimamo da su sva međustanja ravnotežna
tako da se u (p, V) dijagramu dobiju krivulje kao na
crtežu.
Ako se stanja plina P i K međusobno podudaraju onda
govorimo o kružnom procesu koji je plin izvršio pod
utjecajem okoliša.
Unutarnja energija plina može se promijeniti izmjenom energije s okolišem u obliku rada i
topline.

a) Rad plina pri termodinamičkim procesima

Neka je p = konst (izobarni proces).
Uzmemo posudu s klipom (motri crtež) kojemu je ploština jed-
naka A. Neka je tlak plina u posudi, p, jednak vanjskom tlaku. Plin
djeluje na klip silom F = p A. Neka okoliš (toplinski spremnik)
predaje plinu količinu topline Q tako da je plin u svakom trenutku
u stanju ravnoteže s tlakom p. Kod toga plin djeluje na klip i
pomakne ga za udaljenost s. Obujam plina se pritom promjenio za
∆V = V2 − V1 = A ⋅ s . Rad kojega je plin izvršio u tom procesu
jednak je W = F⋅ s = p A s.

Dakle, rad u izobarnom procesu jednak je

W= p∆V.

Grafički prikaz izobarnog procesa u (p, V) ima oblik prikazan na crtežu:

Rad je brojčano jednak površini ispod pV-dijagrama.

Neka je V = konst (izohorni proces).

Neka je plin u zatvorenoj posudi nepromjenjivog obujma.
Ako plin preda količinu topline Q okolišu, onda se tlak i
temperatura plina smanje. Rad plina kod tog procesa
jednak je nuli.
∆V = 0 → W = 0.

46 Pripreme za razredbene ispite

Neka je T = konst (izotermni proces).
Neka je plin u kontaktu s toplinskim spremnikom
konstantne temperature, T. Ako plin povećava
obujam onda se tlak plina smanjuje (crtež). Dakle,
plin vrši rad koji je numerički jednak ploštini
ispod izoterme. Pomoću integralnog računa
dobiva se
⎛V ⎞
W = n RT ln ⎜ 2 ⎟ .
⎝ V1 ⎠

b) Prvo načelo termodinamike

Kazali smo da se unutarnja energija termodinamičkog sustava može promjeniti u procesu

međudjelovanja sustava i okoliša: izmjenom topline Qi → f s okolišom i vršenjem rada, Wi → f .
Pitanje je koji je oblik zakona o sačuvanju energije plina i okoliša. Ukupna energija plina i
okoliša je, naravno, konstantna (očuvana). Energija samog plina može se mijenjati – povećavati
ili smanjivati. Promjena unutarnje energije plina opisana je relacijom (prvo načelo
termodinamike)

Qi → f = ∆ U + Wi → f .

Sve tri veličine su algebarske i potrebno je uvesti dogovor o njihovom predznaku. Uobičajeni
dogovor je:

Q > 0 kada sustav prima toplinu od okoliša!

W > 0 kada sustav vrši rad na okolišu!

b1) Adijabatski proces

Ukoliko sustav pri procesu ne izmjenjuje toplinu s okolinom tj. Q = 0 proces nazivamo
adijabatskim (npr. eksplozije su približno adijabatske).
Iz prvog načela termodinamike slijedi:

∆U = – W .

Ako se idealni plin adijabatski širi tj. ∆V > 0, tada plin vrši pozitivan rad, tj. W > 0, pa gornji
izraz povlači

∆U = – W < 0

tj. plinu se smanjuje unutarnja energija. Kako je za idealni plin U ∼ T, plin se pri adijabatskom
širenju hladi.
Veza između tlaka i volumena u adijabatskom procesu je opisana izrazom

p1V1γ = p2V2γ
Cp
gdje je adijabatski eksponent γ = > 1.
CV
Molarni specifični toplinski kapacitet pri konstantnom tlaku, Cp,
odnosno pri konstantnom volumenu, Cv, definiraju se relacijama
1 ⎛ Qi → f ⎞ 1 ⎛ Qi → f ⎞
Cp = ⎜ ⎟ odnosno CV = ⎜ ⎟ .
n ⎝ ∆t ⎠ p n ⎝ ∆t ⎠V
U (p, V) dijagramu vidi se (motri crtež) da je adijabata ( pV γ = konst ) strmija od izoterme
( pV = konst )! Drugim riječima, adijabatski koeficijent γ je veći od jedinice.

47 Pripreme za razredbene ispite

c) Toplinski strojevi

U bitnom, toplinski stroj se sastoji od tri dijela (tri tijela):

(i) topliji spremnik (spremnik više temperature, Tv ; npr. ložište parnog kotla)
(ii) radno tijelo (npr. vodena para)
(iii) hladniji spremnik (spremnik niže temperature, Tn ; npr. zrak)

Tv Načelo rada toplinskog stroja:

Topliji spremnik preda radnom tijelu toplinu Qv. Radno tijelo izvrši
Qv proces (najčešće kružni proces) tijekom kojega obavi rad, W. Kod toga
W nije moguć kružni proces za kojeg vrijedi W = Qv (ne postoji perpetum
Qn mobile prve vrste). Dakle, iz zakona očuvanja energije slijedi da se
količina topline Qn = Qv – W mora predati hladnijem spremniku.
Tn
Maksimalna korisnost, η , svakog toplinskog stroja jednaka je

W Qv − Qn Q
η= = =1− n .
Qv Qv Qv
Općenito vrijedi 0 ≤ η < 1 .

c1) Carnotov proces

Između mnoštva različitih kružnih procesa koje može vršiti radno tijelo u toplinskom stroju,
opisati ćemo Carnotov kružni proces. U tom procesu je radno tijelo idealni plin, a proces se
odvija u sljedećim koracima (motriti crtež):

1° izotermno širenje iz početnog stanja 1 u stanje 2 (pri Tv)

2° adijabatsko širenje iz stanja 2 u stanje 3 (plin se hladi

od Tv do Tn)

3° izotermno sabijanje iz stanja 3 u stanje 4 (pri Tn)

4° adijabatsko sabijanje iz stanja 4 u početno stanje 1

(plin se grije od Tn do Tv).

Može se pokazati da je Q ~ T , pa se za korisnost Carnotovog procesa dobiva

Tn
ηC = 1 − .
Tv
Dakle, iskoristivost Carnotova procesa je tim veća što je omjer temperatura hladnijeg i toplijeg
spremnika manji. Obzirom da je uvijek Tn > 0 (što je posljedica trećeg načela termodinamike)
to je, kao što smo naveli, ηC < 1 .
Carnotov kružni proces je idealni proces kojega nije moguće izvesti u realnosti tako da za
iskoristivost realnog kružnog procesa, η , vrijedi η < ηC .

d) Drugo načelo termodinamike

Zakon očuvanja energije vrijedi za sve procese u svemiru. Ipak, g g

ne zapažamo

postoje procesi koje bi se, po tom zakonu, mogli odvijati ali ih nitko
zapažamo

dosad nije opazio. Pomislimo samo na vlažnu spužvu koju H H

ispustimo s visine H (crtež). Spužva padne na tlo i ostane na njemu
mirovati. Prema zakonu očuvanja energije moguć je i spontani
proces u kojem bi se vlažna spužva s tla vratila u početni položaj.
Međutim takav događaj još nitko nije opazio!

48 Pripreme za razredbene ispite

Mnoštvo je sličnih procesa (razmislite o nekima od njih). Zaključujemo da zakon očuvanja
energije ne može objasniti zašto se takvi procesi ne događaju. Dakle, nužno je uvesti novu
fizikalnu veličinu kojom ćemo to moći opisati. Doista, uvedena je entropija (Clausius, 1834.
godine) slijedećom relacijom:

Qi → f
∆S =
T

U tom izrazu ∆S označava promjenu entropije termodinamičkog sustava koji u reverzibilnom

(povratnom) procesu iz početnog (i) u konačno stanje (f) izmjenjuje malu količinu topline Qi → f s
okolišem (drugim tijelom) pri konstantnoj temperaturi T.
Jedinica za mjerenje entropije je [ ∆S ] =1 J / K .
Od ključne važnosti je statističko značenje entropije – kao mjere mikroskopskog nereda u
termodinamičkom sustavu. Razmotrimo sljedeći primjer:

Primjer:
Neka se u zatvorenoj kutiji nalazi N =10 međusobno jednakih čestica.
(a) Na koliko međusobno različitih načina možemo tih 10 čestica raspodijeliti tako da ih N1 = 5
bude u jednoj polovici posude, a N2 = 5 u drugoj?
(b) Na koliko međusobno različitih načina možemo tih 10 čestica raspodijeliti tako da ih N1 = 9
bude u jednoj polovici posude, a N2 = 1 u drugoj?

Odgovori:
N!
(a) Traženi broj načina jednak je wa = = 252 .
N1 ! N 2 !
Svaki od ovih načina razmještaja čestica predstavlja jedno mikrostanje promatranog
termodinamičkog sustava.
N!
(b) Traženi broj načina jednak je wb = = 10
N1 ! N 2 !
U ovom slučaju je broj mikrostanja (kojim ostvarujemo zadano makrostanje N1 = 9, N2 = 1)
znatno manji. Kažemo da je stanje (b) manje vjerojatno od stanja (a). Ekvivalentno je kazati
da je stanje (b) uređenije od stanja (a).
Rabeći izraz (L. Boltzmann, 1877.)
S = kB ln w
dobivamo S a = 7.63 ⋅10 J / K , Sb = 3.17 ⋅10−23 J / K . Dakle, entropija uređenijeg sustava
−23

(b) je manja od entropije neuređenijeg sustava (a).

Drugo načelo termodinamike se može iskazati na različite, međusobno ekvivalentne, načine.

Evo nekih od njih:

1. S. Carnot (1824.):
Za pretvaranje topline u rad nužno je imati topliji i hladniji spremnik, pri čemu je
temperatura hladnijeg spremnika neophodno niža od temperature toplijeg spremnika.

2. R. Clausius (1850.):
Toplina ne može spontano prelaziti s hladnijeg tijela na
toplije.

4. W. Thomson (Lord Kelvin) (1854.):

Nemoguć je kružni proces pri kojem bi jedini rezultat bio uzimanje topline Qv od toplijeg
spremnika i njeno potpuno pretvaranje u mehanički rad W, tj. da je Qn = 0.
Ova formulacija je dobivena razmatranjem izraza za iskoristivost toplinskih strojeva kojeg
smo već naveli.

49 Pripreme za razredbene ispite

5. R. Clausius (1834.):
Entropija se u izoliranom sustavu ne smanjuje, tj. ili ostaje nepromijenjena (povratni
procesi) ili se povećava (nepovratni procesi). Dakle, ∆S ≥ 0 .

6. L. Boltzmann (1877.):
U svim spontanim prirodnim procesima termodinamički sustav prelazi u stanje većeg
nereda tj. prelazi iz manje vjerojatnih stanja u stanja veće vjerojatnosti (pogledati primjer!).

50 Pripreme za razredbene ispite