MIS

SKRIPTA

1|Page
MIS-PREDROK

POJAM MENADŽMENT

 Menadžment je skup znanja, umijeća i vještina za radnom snagom koji u određenom vremenskom
razdoblju ostvaruju funkciju cilja
 Proces usmjeravanja ponašanja drugih prema izvršenju određenog zadatka
 Proces oblikovanja i održanja okoline, u kojoj pojedinci, radeći zajedno u skupinama, uspješno
ostvaruju odabrane ciljeve

DISEMINACIJA INFORMACIJA

 Odvajanje bitnog od nebitnog

 Znači izabrati one informacije od kojih ćemo imati koristi, te informacije bitne su zbog poslovnog
uspjeha, zbog njih stvaramo superiornost i učvršćujemo svoj položaj na tržištu među konkurencijom

FUNKCIJA CILJA POSLOVNOG SUSTAVA

 Ostvarenje dobiti/profiti

PODATAK

 Skup znakova zapisanih na nekom mediju; zapisana činjenica

INFORMACIJA

 Skup znakova, sve ono što ima neko obilježje; novina; obavijest
 Razlikuje vijest i podatak
 To je obavijest odnosno činjenica s određenim značenjima
 Informacija donosi novost koja može činiti buduću korist

KARAKTERSTIKE KVALITETNE INFORMACIJE

 Točna
 Potpuna
 Primjerena,tj.relevantna
 Pravoremena

KLJUČNA SVOJSTA INFORMACIJE

 Vrsnoča (kvaliteta)
 Količina (kvantiteta)
 Vrijednost informacije u vremenu

VRIJEDNOST INFORMACIJE U VREMENU

 informacija prije događaja – područje prognoziranja (kada se odgovarajuća informacija dobiva i prije
donošenja odluke-najveća vrijednost)
 informacija u vrijeme nastanka događaja – područje stvarnog vremena (informacija se dobiva
upravo onda kada treba donijeti odluku-konstantna vrijednost)
 informacija poslije događaja, prekasno – područje zastarijevanja (prekasno, kada odluka više nije
potrebna ili nije relevantna za daljnji tijek događaja-vrijednost strmo pada)

INTEGRALNI INFORMACIJSKI SUSTAV

 Sustav u kojem su pojedini dijelovi informacijskog sustava međusobno povezani

2|Page
  služi planiranju, praćenju, kontroliranju, analiziranju, odnosno upravljanju poslovnim resursima
poduzeća
 Omogućuje evidenciju svih poslovnih događaja i učinkovito korištenje njihovih podataka unutar
organizacije
 Integriranost se ostvaruje povezivanjem podataka
 Primjer integ.inform.sustava: ISVU sustav, e-uputnice i sl.

ADAPTIVNOST=PRILAGODLJIVOST

NAVEDITE RAZLOGE ZBOG KOJIH MENADŽERI TREBAJU INFORMACIJE

 Kako bi donosili efektivne odluke

 Kako bi kontrolirali aktivnosti organizacije
 Kako bi kontolirali organizacijske aktivnosti

POSLOVNA INTELIGENCIJA

 Skup metoda pomoću koijh organizacije iskorištavaju informacije koje posjeduju i na temelju njih
stječu bolji uvid u poslovanje i donose kvalitetnije odluke
 Poslovna inteligencija je menadžerski resurs (na njemu se bazira poslovni plan), menadžment
poslovnih informacija posredstvom kojega kompanije prikupljaju poslovne informacije na osnovu
kojih izrađuju i donose poslovne analize
 To je proces kojim se sirovi podaci pretvaraju u informacije. Informacije se zatim analiziraju i koriste u
procesu odlučivanja u poduzeću, a svrha je precizna, potvrđena i korisna informacija u pravo vrijeme i
na pravom mjestu
 Javlja se zbog toga jer omogućava korištenje podataka iz skladišta podataka i njihovo pretvaranje u
informacije potrebne za donošenje poslovnih odluka
 Business intelligence

RUDARENJE PODATAKA

 Otkrivanje znanja u bazama podataka, tj. Dubinsko analiziranje podataka u bazama podataka kako bi
se otkrila nova znanja i iskoristila za donošenje boljih poslovnih odluka
 Data mining

DIGITALNI KAPITAL

 Kapital koji uz ljudski, strukturni i kapital klijenta čini intelektualni kapital današnjih organizacija
 Digital capital

TRI OSNOVNE SKUPINE INFORMACIJSKIH PODSUSTAVA

 Sustavi za obradu transakcija (operativni sustavi za izvođenje poslovnih procesa)

 Sustavi za potporu odlučivanju (informativni i analitički sustavi za upravljanje poslovnim sustavima)
 Sustavi za komunikaciju, suradnju i individualni rad (uredski sustavi)

EKSPERTNI SUSTAVI

 Računalne aplikacije u koje je ugrađeno znanje strukčanjaka iz nekog područja zahvaljujući kojemu ti
sustavi mogu samostalno donositi odluke iz djelokruga rada tih stručnjaka

INTERNET

 Internet je velika globalna mreža, cjelokupan svijet, koja povezuje računala i računalne mreže te one
međusobno razmjenjuju usluge i informacije
 Internet postaje savršeno tržište

3|Page
  Internet ekonomija eliminira ulogu posrednika čime se znatno smanjuju transakcijski troškovi

INTRANET

 Intranet je privatna računalna mreža unutar određene tvrtke ili organizacije koja svojim zaposlenicima
pruža prijenos podataka i sl.
 omogućava brzi pristup svim informacijama tvrtke, što namještenicima omogućuje da budu učinkovitiji
inicijativniji, uz osjećaj pripadnosti tvrtke

EKSTRANET

 Ekstranet je privatna računalna mreža koja zaposlenicima pruža prijenos informacija unutar tvrtke i s
okolinom (dobavljači, kupci i sl.)
 nastaje povezivanjem intraneta jedne korporacije sa intranetima drugih korporacija
 Time je omogućeno korištenje onih informacijskih resursa koji se koriste u zajedničkom poslovanju, što
utječe na povećanje racionalnosti i konkurentnosti poslovanja

KONVERGENCIJA

 Približavanje

POSLJEDICE KONVERGENCIJE

 Informacijska+komunikacijska tehnologija=internetska tehnologija

 Sinergija (2+2=5)- kada djelujemo u skladu s prirodom i zakonima energije javlja se sinergija
(uzajamno komplementarno djelovanje čiji je učinak veći od zbroja pojedinih dijelova uključenih u
proces)
 Virtualne organizacije zasnovane na ekstraneti+ma
 Mrežne ekstenalije
 Digitalna podjela

POJAM ELEKTRONIČKOG POSLOVANJA

 Podrazumijeva obavljanje velikog dijela poslovnih aktivnosti u virtualnom prostoru, odvajajući

informaciju od predmeta (entiteta) na koji se ona odnosi
 Elektroničko poslovanje je suvremeni oblik organizacije poslovanja koji podrazumijeva intenzivnu
primjenu informatičke i internetske tehnologije pri ostvarivanju svih ključnih poslovnih funkcija tvrtke
 Elektroničko poslovanje je elektronička isporuka informacija, proizvoda i usluga te elektroničko
plaćanje korištenjem računalnih i drugih komunikacijskih mreža

KARAKTERISTIKE ELEKTRONIČKOG TRŽIŠTA

 Trgovanje informacijama, a proizvodi su često „nevidiljivi“ ili „skriveni“

 Kupac ne može izravno provjeriti svojstva proizvoda (fizička, kemijska, biološka) nego zaključak donosi
na temelju informacija koje mu prezentira prodavatelj
 Poslovni odnosi postaju kompleksniji

KLASIFIKACIJA PREMA KRITERIJU UKLJUČENIH SUDIONIKA (SUBJEKATA)

 B2C (business to costumer) model poslovanja tvrtke s krajnjim potrošačem

 B2B (business to business) model elektroničkog poslovanja među tvrtkama
 C2C (costumer to costumer) model elektroničkog poslovanja u kojem pojedinci posluju među sobom
 G2B(gonverment to business) model elektroničkog poslovanja u kojem se država i tvrtke iz javnog
sektora javljaju kao ponuđači, a privatne tvrtke kao kupci

4|Page
  B2G (business to gonverment) model elektroničkog poslovanja u kojem se država i tvrtke iz javnog
sektora javljaju kao kupci dobara i usluga nuđenih od strane privatnih tvrtki

ODLUČIVANJE

 Upravljanje
 Proces koji traje određeno vrijeme, a završava donošenjem odluke, tj.njezinom primjenom i kontrolom
 Izabiranje smjera, načina djelovanja između više inačica
 prepoznavanje problema
 oblikovanje opcija rješenja
 odabir najpovoljnije opcije
 provedba odabrane opcije
 ocjena provedbe

TRI SKUPINE (ODLUČIVANJE)

 Izbjegavatelji problema
 Rješavatelji problema
 Tragatelji za problemima

ODLUČIVANJE U UŽEM I ŠIREM SMISLU

 Odlučivanje u užem smislu- proces odlučivanja završava donošenjem odluke, a sastoji se od faze
pripreme odluke i donošenja odluke
 Odlučivanjem u širem smislu- smatra se da taj proces završava provedbom odluke ili kontrolom
provođenja odluke

PET KLJUČNIH FAZA U PROCESU ODLUČIVANJA

 Otkrivanje i definiranje problema

 Razvoj i ocjena alternativnih rješenja
 Odabir rješenja kojemu se daje prednost i provedba dvostruke provjere etičnosti
 Primjena rješenja
 Ocjena rezultata

INTUITIVNO ODLUČIVANJE

 Temelji se na intuiciji
 Intuicija- osjećaj,tj.spoznaja koja se ne može racionalno objasniti

ODLUČIVANJE NA TEMELJU PROSUDBE

 Primjena u situacijama koje se ponavljaju, dakle pri programiranom odlučivanju

 Odlučivanje na temelju prijašnjih iskustava i znanja stečenoga u istim ili vrlo sličnim situacijama
 Jefitno i brzo, ali ograničenog dometa
 Najčešći način odlučivanja menadžera

RACIONALNO ODLUČIVANJE

 Temelji se na analitičkom postupku koji se sastoji od određenih faza i primjenjuje se u situacijama koje
se ponavljaju
 Racionalnost- povezuje se s razumom i logikom, a odluke su rezultat logične analize dostupnih
informacija
 Spor i skup
 Ograničenje racionalnog odlučivanja

5|Page
POJEDINAČNO ODLUČIVANJE

 Odluke donosi jedna osoba, tj.pojedinac

 Brže, jednostavnije
 Jedan od dva osnovna načina odlučivanja s obzirom na nositelje procesa odlučivanja

SKUPNO ODLUČIVANJE

 Sudjeluje skupina ljudi koji su u skupinu okupljeni na temelju vlasništva, menadžerskih funkcija,
zajedničkog rada na nekom poslu i sl.
 Angažira se veći broj sudionika i po pravila traje duže od pojedinačnog odlučivanja
 Sporije i skuplje od pojedinačnog
 Veća spremnost za donošenje riskantnih odluka

ODLUKA/VRSTE

 Odluka je rezultat procesa odlučivanja; odluka je smjer, putokaz za djelovanje ili akciju onoga tko je
mora provesti
 Klasična podjela odluka: rutinske i nerutinske
 Podjela s obzirom na važnost odluke: strateške (određuju se ciljevi poduzeća u budućnost), taktičke
(pomoću njih se realiziraju strategijske odluke) i operativne (odnose se na svakidašnje rješavanje
problema, pomoću njih se realiziraju taktičke odluke)
 Osnovna podjela odluka: programirane i neprogramirane

KOMUNICIRANJE

 Komuniciranje je razmjena informacija, ideja i osjećaja verbalnim i neverbalnim sredstvima,

prilagođena društvenoj prirodi situacije
 Komuniciranje je proces u kojem dvije ili više osoba razmjenjuje informacije s namjerom da motiviraju
i utječu na ponašanje
 Komuniciranje je proces prenošenja informacija

PROCES KOMUNIKACIJE

 Pošiljatelj (kodiranje-odašiljanje)-poruka/kanal/povratna veza/buka/-primatelj (primanje,

dekodiranje)-POVRATNA VEZA
 Komunikacijski proces počinje s pošiljateljem koji primatelju prenosi (kodira) određenu činjenicu, ideju
ili neku drugu informaciju u usmenom, pisanom, vizualnom ili nekom drugom obliku. Nakon toga se
poruka odašilje primatelju odgovarajućim kanalom, tj.medijem komuniciranja. Kada je osoba primila
poruku, primatelj dekodira poruku i koristi povratnu vezu kako bi pokazala pošiljatelju da je razumjela
poruku. Konačni dio procesa komuniciranja je buka u komunikacijskom kanalu koja ga ometa u svim
njegovim elementima i procesima

STRUKTURA KOMUNIKACIJE

Verbalna/govorna/usmena komumikacija

 Najčešći način prijenosa informacija

 Ostvaruje se pri neposrednom kontaktu dvoje ili više ljudi, poslovnih partnera
 Formalna komunikacija- službeni prijenos informacija u poslovnom sustavu, češće korištenje kod
zaposlenih na različitim društvenim razinama
 Neformalna komunikacija- različiti načini osobne neslužbene komunikacije
 Prednosti: brzina, jednostavnost, trenutačna prilagodljivost, ne može se ignorirati i sl.
 Nedostaci: ne ostavlja trag, buka može remetiti komunikaciju, vremenski zahtjevna i sl.
 Primjeri: razgovor „licem u lice“, sastanak, telefonski razgovor, prezentacija

6|Page
Neverbalna/kontaktna komunikacija

 Nadopuna usmenom izražavanju

 Prenosi emocije, stavove, trenutno raspoloženje, osjećaje, mišljenja i sl.
 3 su grupe neverbalnih znakova: jezik tijela (geste, izrazi lica, tjelesni stav, dodir, prostor koji zauzima
tijelo), parajezik (sustav neverbalnih znakova ili gesti koje prate verbalno izražavanje, a služe
interpretaciji riječi tijekom govora-uzvici, poštapalice, naglašavanje određenih riječi, jačina, brzina i
ritam glasa i sl.), odjeća (šminka, frizura, nakit, odjeća i sl.)

Pismena komunikacija

 Sredstvo prenošenja poruke su napisane riječi

 Uvjet za sudjelovanje su visoka razina pismenosti i informatičke pismenosti
 Poslovna pisma i memorandumi-na papiru
 E-mail, web, chat-elektronske pisane komunikacije
 Prednosti: ostavlja trag, omogućava detaljnije planiranje
 Nedostaci: povratna informacija najčešće nije trenutačna, poteškoće pri izražavanju i sl.

Elektronska komunikacija

 Suvremeni oblik komunikacije

 Jednostavno korištenje, niski troškovi, gotovo trenutno razvijena poruka s fizički udaljenim osobama i
dostupnost učinili su ovaj način komunikacije neizostavnim dijelom poslovnog komuniciranja kako
unutar menadžmenta organizacije tako i s poslovnom okolinom organizacije
 Razvoj ICT tehnologije
 Upotreba računala olakšava rad, poslovanje i komunikaciju
 Računalne mreže- skupina međusobno poveznih računala koja komuniciraju i dijele zajedničke resurse

USLUGE INTERNETA

 www
 elektronska pošta
 teskstualne poruke
 komunikacija u skupini putem e-pošte
 komuniciranje putem videokonferencija i telekonferencija
 neformalna elektronska komunikacija pomoću web zabilješke

VOĐENJE

 najvažnija funkcija menadžmenta

 vezano je osobnost svakog konkretnog pojedinca
 sposobnost utjecanja na druge koji izvršavaju neki zadatak
 vođenje je umjetnost utjecanja na ljude, tako da oni spremno i poletno teže ostvarivanju ciljeva
organizacije


BIT VOĐENJA

 Bit vođenja je u slijeđenju tj. u spremmosti i volji ljudi da slijede vođu

 Slijeđenje je druga strana vođenja
 Odnos vođe i sljedbenika je dvosmjeran i međusobno uvjetovan
 Vođenje podrazumijeva niz aktivnosti koje su usmjerene na interakciju između menadžera i suradnika
 Bez vođenja nema ni slijeđenja, a bez slijeđenja nema ni pravog vođenja
 Slijeđenje je obostrani proces-(vođa/lider-sljedbenici)-(sljedbenici-menadžer/lider)

7|Page
FUNKCIJE VOĐENJA

 Motiviranje
 Izbor između različitih stilova vođenja
 Komuniciranje s ljudima

ODNOS MENADŽMENTA I VOĐENJA

Menadžment

 Planiranje i organiziranje
 Proces obavljanja poslova pomoću drugih ljudi
 Bavi se procedurama i rezultatima
 Inzistira na formalizaciji i kontroli
 Menadžment upravlja stvarima koie bi se i onako dogodile
 Funkcije menadžmenta: planiranje, organiziranje, upravljanje ljudskim potencijalima, vođenje i
kontrola

Vođenje

 Slijeđenje
 Fokusirano na interakciju među ljudima
 Usmjereno je na promjene, vizije i strategije
 Bavi se usmjeravanjem
 Vođenje je stvaranje onoga do čega nikad ne bi došlo bez vođa

ODNOS MENADŽERA I VOĐE

Menadžer

 Provodi viziju
 Cilj je vođenje i usmjeravanje zaposlenih
 Vrijednosti pretvara u poslovne rezultate
 Nadzire sadašnjost
 Menadžer je racionalan, promišljen, strukturiran, zahtjevan, ima položajnu moć

Vođa

 Kreira viziju
 Cilj im je motivirati zaposlene
 Zadužen za definiranje osnovnih vrijednosti organizacije
 Usredotočen na budućnost
 Vođa je vizionar, strastven, grabar, maštovit, inovativan, rado eksperimentira, ima osobnu moć

KLJUČNI ELEMNTI VODSTVA

 Vođe
 Sljedbenici
 Okolina
 Najvažniji element vodstva je: odnos vođa-sljedbenik
 Uspjeh vodstva biti će veći ako su svi elementi uravnoteženi, tj.ako među njima postoji sklad

8|Page
TEMELJNI MODELI VODSTVA

Vodstvo temeljeno na osobinama vođe

 Vođe se rađaju, a ne stvaraju

 Vođenje je genski određeno-gen za vođenje: neovisan duh za sposobnošću dobre procjene, specijalni
znaci vodstva (dostojanstvo, samopoštovanje, poštivanje drugih), brzo svladavanje novih zadataka i
spremnost na brze promjene, volja i spremnost na učenje novoga, zadovoljan i ispunjen privatni život,
lako sklapanje poznanstava i prijateljstava

Vodstvo temeljeno na ponašanju vođa

 Biheviorističke teorije-vodstvo se može naučiti

 Svi uspješni vođe ponašaju se na određeni način
 Dvije grupe istraživača: fokusirani na stil vodstva i stil vodstva orijentiran na ljude ili zadatke

Kontingencijski pristup vodstvu

 Situacijski pristup
 Vođa je proizvod dane situacije-prilagođavanje stila vodstva situaciji
 Zadovoljavanje potreba interesno-utjecajnih skupina

TRANSFORMACIJSKO VODSTVO

 Novi stil prilagođen novom vremenu

 Reakcija na teorije vodstva u skladu sa situacijom
 Vodstvo bi trebalo nadmašiti ili težiti promjeni parametara situacije-utjecaj na stavove i pretpostavke
članova organizacije
 Pet čimbenika: karizma, osobna pažnja, intelektualni poticaj,javni sustav nagrađivanja i upravljanje s
izuzetkom
 Vještine transformacijskog vođe: imaju jasno oblikovanu viziju, mogu jasno prenijeti viziju, umiju
izgraditi povjerenje, imaju pozitivan stav o sebi

KARIZMATSKO VODSTVO

 U središtu teorije su karakteristike osobe i važnosti karizme

 Karizma- percepcija sljedbenika da je vođa ispunjen darom božanske inspiracije
 Rad s lakoćom, vjerni sljedbenici, zavidni rezultati
 Karizmatski vođe su osobe koje imaju privlačnost, entuzijazam i viziju, dijele se na vizionarske vođe
(vode željenom) i na krizne vođe (izvlače iz problema)
 Značajke karizmatskog vodstva: dominacija, samopouzdanje, potreba za utjecajem, uvjerenje o
moralnoj ispravnosti

DELEGIRANJE

 Jedna od najvažnijih vještina menadžmenta

 Delegiranje=donošenje odluka, delegiranje zadaća
 Osnova uspješnog vođenja-bez delegiranja nema uspješnog menadžmenta, a još manje vodstva
 Delegiranje je proces koji menadžeri upotrebljavaju da prenesu ovlasti i odgovornosti na pozicije ispod
njih u hijerarhiji

OVLAST

 Ovlast je ograničeno pravo uporabe sredstava organizacije i usmjeravanja napora ljudi u željenom
pravcu

9|Page
TRI KLJUČNE KARAKTERISTIKE OVLASTI

 Ovlast je pravo
 Ovlast uključuje donošenje odluka, podupiranje akcija
 Ovlast se odobrava radi postizanja ciljeva organizacije

ODGOVORNOST

 Odgovornost je obveza obavljanja zadataka uz zadovoljavajuće rješenje

ODNOS OVLASTI, ODGOVORNOSTI I DELEGIRANJA

 Delegiranje, ovlast i odgovornost su u međusobnoj interakciji

 Odgovornost ide ruku pod ruku s delegiranjem, a delegiranje mora uključivati ovlast
 Temeljni aspekt delegiranja je decetralizacija ovlasti
 Rascjepkana ili podijeljena ovlast

UČENJE

 Učenje je proces u kojemu pojedinac znanja, vještine i stavove savladava iskustvom, razmatranjem,
istraživanjem i obukom

ORGANIZACIJA KOJA UČI/ORGANIZACIJA KOJE NE UČI

Organizacija koja uči

 Promjenjiva okolina
 Plitka horizontalna struktura
 Strategija nastaje suradnjom unutar organizacije
 Decentralizacija
 Labavo definirane, fleksibilne i prilagodljive uloge
 Prilagodljiva kultura
 Osobne, grupne mreže, slobodnih otvorenih razmjena

Organizacija koja NE uči

 Stabilna okolina
 Vertikalna struktura
 Strategija se formira od vrha prema dolje
 Centralizacija
 Kruto definiranje i specijalizacija zadaća
 Kruta kultura
 Formalni komunikacijski sustavi

ORGANIZACIJSKO UČENJE

 Razumijevaju se procesi, aktivnosti učenja u organizaciji prirodno (bez napora)

VRSTE UČENJA

 Prirodno učenje
 Aktivno učenje
 Kreativno učenje
 Učenje na radnom mjestu

10 | P a g e
PET DISCIPLINA UČENJA

 Osobno usavršavanje
 Mentalni modeli
 Zajednička vizija
 Timsko učenje
 Sustavno mišljenje

UPRAVLJANJE ZNANJEM

 Znanje kao najvažniji resurs organizacije

 Znanje je osnovni izvor moći u svjetskoj ekonomiji
 Upravljanje znanjem je sistemski i usmjereni proces izgradnje, obnavljanja i korištenja kolektivnog
znanja organizacije usmjeren na postizanje njenih strategijskih ciljeva
 Proces upravljanja znanjem uključuje: izgrađivanje znanja, ostvarivanje znanja, distribuciju ili širenje
znanja, upotrebu znanja, menadžment znanja

VRSTE ZNANJA

Implicitno/iskustveno znanje

 Osobno znanje, prešutno ili skriveno znanje koje nije lako vidljivo, a nalazi se u glavama ljudi i teško se
formalizira i prenosi drugima
 razvija se dugotrajnim iskustvom i treningom
 vrlo je važno da se ono prenosi
 do tog znanja nije lako doći, često ostane neotkriveno i neiskorišteno
 Ta vrsta znanja ima vrlo malu vrijednost ako se ne upotrijebi, no kada se upotrijebi obično donosi novu, veliku
vrijednost. Stoga je temeljni problem razviti načine dijeljenja te vrste znanja

Eksplicitno/kodificirano znanje

 Objektivno i prenosivo znanje, formalno i sustavno

 Obrađuje se kompjutorski, a pohranjeno je u bazama podataka i kao takvo je organizacijsko znanje
dostupno svima u organizaciji
 To je znanje koje je pohranjeno u knjigama, znanje koje dobijemo procesom obrazovanja
 Nalazimo ga u obliku knjiga, časopisa, priručnika, dokumenata, baza znanja, procedura
 Tu vrstu znanja možemo lako pronaći, dohvatiti i upotrebljavati
 Ono može biti digitalizirano što znatno olakšava i ubrzava proces pretraživanja i primjene

SKUPINA

 Sinonim za grupu
 Ljudi koje prostor (ili zajedničke osobine) , ali nisu psihološki svjesni svoje povezanosti

GRUPA

 Posebna vrsta skupine

 Skupina ljudi koje povezuje isti prostor (ili zajedničke osobine), a psihološki su svjesni svoje
povezanosti
 Skupina ljudi koji svjesno djeluju kako bi postigli cilj

TIM

 Specifična vrsta grupe

11 | P a g e
  Čini ga manji broj ljudi komplementarnih vještina koji imaju zajedničku svrhu i cilj te kolektivnu
odgovornost za obavljanje određene zadaće koja pridonosi postizanju organizacijskih ciljeva i
uspješnosti

NORME

 Norme su svojevrsna nepisana pravila koja su odnose na očekivano i prihvatljivo ponašanje članova
grupe
 To su zajedničke i standardne smjernice ponašanja koje slijedi većina članova grupe

KOHEZIVNOST GRUPA I TIMOVA

 Kohezivnost je stupanj privlačnosti grupe za pojedinca i želje da ostane član grupe

 Čimbenici koji djeluju na kohezivnost grupe: veličina grupe, homogenost članova, grupni identitet i
zdravo natjecanje, sustav rada i nagrađivanje, uspjeh, vanjska prijetnja

EMOCIONALNA INTELIGENCIJA GRUPA I TIMOVA

 Sposobnost osvješćivanja emocija članova tima i utjecaj na rad tima te izgradnje odnosa izvan i unutar
tima koji jačaju sposobnost suočavanja s izazovima
 Grupna inteligencija postoji na tri razine: individualn, grupna i međugrupna
 Grupa mora biti svjesna emocija svojih članova, emocija drugih grupa i emocija pojedinaca izvan grupe
 Upravljanje emocijama

DISTRIBUIRANO VODSTVO

 Samoupravni timovi
 Preuzimaju na sebe mnoge menadžerske funkcije, upravljanju samostalno svojom aktivnošću
 Članovi tima su ovlašteni i imaju odgovornost i autonomiju da obave cjelovitu zadaću

VIRTUALNI TIMOVI

 Povezivanje i komuniciranje pomoću različitih medija napredne informacijske tehnologije

 Da bi tim biti virtualan mora: funkcionirati kao tim, članovi tima trebaju biti geografski disperzirani,
tim se mora oslanjati na komunikaciju posredstvom tehnologije da bi ostvario svoje zadatke i ciljeve

ULOGE VOĐE U TIMU

 Temeljni uvjet uspješnosti timova-kvalitetno vođenje

 Nove uloge: razviti i primjeniti plan, ocjeniti vještine tima, definirati ciljeve, osigurati obučavanje,
motivirati članove, utvrđivati i nagrađivati radnu uspješnost, savjetovati i ohrabrivati, pratiti rad iz
daljine, objasniti granice tima, upravljati konfliktima
 Supervođenje- način vođenja kada vođa sam sebe potiče i motivira da mora napraviti neki zadatak što
bolje
 PREDROK
 1. Pojam podatak, informacija!
 - Podatak – skup znakova zapisanih na nekom mediju. Podatkom zapisujemo određenu činjenicu
 - Informacija - skup poruka i podataka koji za primatelja ima karakter novosti, odnosno obrada
(objašnjenje) podatka.

 2. Poslovna inteligencija.
 - business intelligence - skup metoda pomoću kojih organizacije iskorištavaju informacije koje
posjeduju i na temelju njih stječu bolji uvid u poslovanje i donose kvalitetnije odluke.

 3. Rudarenje podataka.

12 | P a g e
  - data mining - otkrivanje znanja u bazama podataka, odnosno dubinsko analiziranje podataka u
bazama podataka kako bi se otkrila nova znanja i iskoristila za donošenje boljih poslovnih odluka.

 4. Digitalni kapital.
 - digital capital - Kapital koji uz ljudski, strukturni i kapital klijenta čini intelektualni kapital današnjih
organizacija.

 5. Pojam konvergencija.
 - Konvergencija je rezultat globalizacije. Konvergencija je proces ili određena okolnost postepenog
međusobnog približavanja zasebno I nezavisno razvijenih tehnologija.

 6. Pojam sinergije.
 Pojam kada u jednom sustavu dva ili više elemenata rade zajedno i daju bolju učinkovitost nego što
daju zasebno ili pojedinačno.
 Kada djelujemo u skladu s prirodom i zakonima energije javlja se sinergija: uzajamno komplementarno
djelovanje čiji je učinak veći od zbroja pojedinih dijelova uključenih u proces.
 2+2=5 što znači ostvare se bolji ciljevi te i tako utroši manje energije.

 7. Modeli elektroničkog poslovanja - navesti i objasniti.
 - Klasifikacija prema kriteriju uključenih sudionika (subjekata):
 a) Model poslovanja tvrtke s krajnjim potrošačem (eng. Business to Costumer, B2C) - Kada
određena tvrtka putem interneta nudi svoju robu potrošačima.
 b) Model elektroničkog poslovanja među tvrtkama (eng. Business to Business, B2B) - I
prodavatelji i kupac, nalaze dvije pravne osobe, može biti posrednik i treće poduzeće pri sklapanju
ugovora.
 c) Model elektroničkog poslovanja u kojemu posluju pojedinci među sobom ( Costumer to
Costumer, C2C) - Kada se proizvodi i usluge nude od poduzeća poduzeću i mogu se nuditi preko
interneta.
 d) Model elektroničkog poslovanja u kojemu se država i tvrtke iz javnog sektora javljaju kao
ponuđači, a privatne tvrtke kao kupci (eng. Gonvernment to Business, G2B) - Roba koja je ocarinjena,
prodaje se putem dražbi i javnih natječaja odn. javne nabave.
 e) Model elektroničkog poslovanja u kojemu se država i tvrtke iz javnog sektora javljaju kao
kupci dobara i usluga nuđenih od strane privatnih tvrtki (eng. Business to Government, B2G) - Roba se
može prodati putem dražbi i javnih natječaja.

 8. Pojam odlučivanje.
 - Odlučivanje je process koji traje određeno vrijeme, a završava donošenjem odluke, odnosno
njezinom primjenom i kontrolom. Proces odlučivanja ovisno o vrsti odluke, traje u rasponu od djelića
sekunde padi više sati i dana, čak i mjeseci i godina. Odlučivanje je zapravo biranje smjera, načina
djelovanja između više inačica.

 9. Navedite i objasnite menadžere s obzirom na to kako odlučuju.
 - S obzirom na odlučivanje, razlikuju se 3 vrste menadžera:
 1. Izbjegavatelji problema – pojedinci koji ignoriraju informacije o problemu, odnosno ne žele se nositi
s njim
 2. Rješavatelji problema – pojedinci koji rješavaju probleme te teže ka traženju problema kako bi ih
riješili
 3.. Tragatelji za problemima – pojedinci koji tragaju za problemima i prije nego se pojave u poduzeću.

 10. Odlučivanje u užem smislu.
 - odlučivanje u užem smislu je proces odlučivanja koji završava donošenjem odluke, a sastoji se od faze
pripreme odluke i donošenja odluke.

13 | P a g e
 
 11. Odlučivanje u širem smislu.
 - Odlučivanje u širem smislu je proces koji završava provedbom odluke, te kontrolom provođenja
odluke.

 12. Navedite pet ključnih faza u procesu odlučivanja.
 - Pet ključnih faza u procesu odlučivanja:
 - otkrivanje i definiranje problema
 - Razvoj i ocjena alternativnih rješenja
 - Odabir rješenja kojemu se daje prednost i provedba dvostruke provjere etičnosti
 - Primjena rješenja
 - Ocjena rezultata

 13. Intuitivno odlučivanje.
 - intuitivno odlučivanje je odlučivanje temeljeno na intuiciji, odnosno osjećaju ili spoznaji koja se ne
može racionalno objasniti.

 14. Intuicija.
 - Intuicija – osjećaj, odnosno spoznaja koja se ne može racionalno objasniti

 15. Problem intuitivnog odlučivanja.
 - problem intuitivnog odlučivanja je u složenosti tog odlučivanja jer nema parametra za odlučivanje jer
je utemeljen na predosjećaju.

 16. Klasična podjela odluka- navesti i objasniti.
 - Klasična podjela:
 - Rutinske – odluke donesene u uvjetima sigurnosti što znači da se precizno mogu predvidjeti rezultati
donošenja odluke
 - Nerutinske – odluke donesene u uvjetima nesigurnosti što podrazumijeva nedostatak odgovarajućih
informacija o raspoloživim metodama rješavanja problema ili o vjerojatnostima rezultata različitih
rješenja

 17. Podjela s obzirom na važnost odluka -navesti i objasniti.
 - Podjela s obzirom na važnost odluka:
 - Strateške – odluke donesene u uvjetima rizika što podrazumijeva da su poznate vjerojatnosti
postizanja različitih rezultata
 - Taktičke –donose se temeljem prosuđivanja u kojima su poznati zahtjevi i situacija, a trebaju podići
razinu efikasnosti
 - Operativne – donose se intuitivnim odlučivanjem, a najčešće su programirane i služe za rješavanje
rutinskih problema.

 18. Osnovna podjela - navesti i objasniti.
 -Osnovna podjela:
 - Programirane - programirane su odluke one koje se odnose na poznate probleme s unaprijed
utvrđenim načinom rješavanja ⇒ rutinske
 - Neprogramirane - neprogramirane odluke se odnose na nepoznate probleme čime ni način njihovog
rješavanja nije poznat unaprijed ⇒ inovativne .

 19. Pojam poslovna komunikacija.
 -poslovna komunikacija je znanstvena disciplina koja proučava pisani sustav komunikacije s motrišta
organizacije i sastava komunikacije, normizacije u izradi komunikacije te primjenu inform. tehnologije

14 | P a g e
 u poslovanju. Rezultat je misaona procesa djelatnika u prodajnoj službi i svrha je ostvarenje poslovnih
aktivnosti.
 - Komuniciranje je proces u kojemu dvije ili više osoba razmjenjuje informacije s namjerom da
motiviraju i utječu na ponašanje, odnosno razmjena informacija.

 20. Objasnite proces komunikacije.
 - Proces komunikacije sastoji se od 5 elemenata i 5 procesa. 5 elemenata su pošiljatelj, primatelj,
poruka, buka i povratna veza, a 5 procesa su kodiranje, odašiljanje, kanal komunikacije, primanje i
dekodiranje.
 - pošiljatelj kodira i odašilje poruku putem komunikacijskog kanala do primatelja koji prima poruku i
dekodira ju. Nakon dekodiranja primatelj povratnom vezom pošiljatelju daje do znanja da je primio i
razumio poruku. U cijelom procesu može doći do smetnje odnosno buke koja može uzrokovati
neprimanje poruke ili primanje nejasne poruke.

 21. Struktura komunikacije – navesti.
 - Razlikujemo:
 - Usmenu (govorna, verbalna)
 - Kontaktna (neverbalna)
 - Pismena komunikacija
 - Elektronska komunikacija

 22. Usluge Interneta.
 - Usluge Interneta:
 - Elektronska pošta
 - Komunikacija u skupini putem e-pošte
 - Tekstualne poruke
 - Komuniciranje putem videokonferencija i telekonferencija
 - Neformalna elektronska komunikacija pomoću web zabilješke.

 23. Pojam vođenja
 - Vođenje je najvažnija funkcija menadžmenta i vezano je za osobnost svakog konkretnog pojedinca
koji mora imati sposobnost utjecanja na druge koji izvršavaju neki zadatak.
 - vođenje je umjetnost utjecanja na ljude, tako da oni psremno i poletno teže ostvarivanju ciljeva
organizacije.

 24. Što uključuje vođenje.
 - Vođenje uključuje: - motiviranje
 - izbor između različitih stilova vođenja
 - komuniciranje s ljudima

 25. Što je bit vođenja?
 - Bit vođenja je u slijeđenju tj. u volji ljudi da slijede ono što je vođa naredio i da se toga pridržavaju.
Vođenje podrazumijeva niz aktivnosti koje su usmjerene na interakciju između menadžera i suradnika.
To mora biti obostran proces u kojemu vođa treaba djeolavti na sljedbenike, ali i sljedbenici trebaju
djelovati na vođu.

 26. Odnos menadžmenta i vođenja
 - Vođenje je podskup menadžmentaodnosno samo jedna od funkcija menadžmenta. Vođenje se bavi
savladavanjem promjena dok se menadžment bavi nizom organizacija i procesa.
 - Vođenje je slijeđenje, fokusirano je na interakciju među ljudima, usmjereno na promjene, vizije,
strategije, bavi se usmjeravanjem, vođenje je stvaranje onoga do čega nikad ne bi došlo bez vođa,
vođenje je samo jedna od funkcija menadžmenta. Menadžment je planiranje i organiziranje, proces

15 | P a g e
 obavljanja poslova pomoću drugih ljudi, bavi se procedurama i rezultatima, inzistira na formalizaciji i
kontroli, upravlja stvarima koje bi se ionako dogodile, funkcije menadžmenta su: planiranje,
organiziranje, upravljanje ljudskim potencijalima, vođenje, kontrola.

 27. Odnos menadžera i vođe
 - Vođe: kreiraju viziju, cilj je motivirati zaposlene, zaduženi su za definiranje osnovnih vrijednosti
organizacije, usredotočeni na budućnost. Oni su kreativni, fleksibilni, hrabri, inovativni i sl.
 - Menadžeri: provode viziju, cilj je vođenje i usmjeravanje zaposlenih, pretvaranje vrijednosti u
poslovne rezultate, te nadziru sadašnjost. Oni su analitički nastrojeni, promišljeni, nefleksibilni,
racionalni i slijepo se drže pravila.

 28. Definicija vodstva (leadership).
 - vodstvo (leadership) je sposobnost utjecaja na druge, određeni način ponašanja i stvaranje odnosa sa
ljudima, na što će utjecati individualne karakteristike i osobnost vođe.

 29. Elementi vodstva
 - Ključni elementi vodstva:
 - vođe
 - sljedbenici
 - okolina
 - Uspjeh vodstva biti će veći ako su svi ovi elementi uravnoteženi , tj. da među njima postoji sklad.

 30. Navedite temeljne modele vodstva.
 - Temeljni modeli vodstva:
 1. Vodstvo temeljeno na osobinama vođe
 2. Vodstvo temeljeno na ponašanju vođe
 3. Kontingencijski pristup vodstvu

 31. Vodstvo temeljeno na osobinama vođe.
 -polazi se od pretspostavke da se vođe rađaju, a ne stvaraju, a samim time je onda vođenje genski
određeno .
 - Karakteristike (osobine vođe): - neovisan duh sa sposobnošdu dobre procjene
 - specijalni znaci vodstva (dostojanstvo, samopoštovanje, poštivanje drugih)
 - brzo svladavanje novih zadataka i spremnost na brze promjene
 - volja i spremnost za učenje novog
 - zadovoljan i ispunjen privatni život
 - lako sklapanje poznanstava i prijateljstava.

 32. Vodstvo temeljeno na ponašanju vođe.
 - polaze od pretpostavke da se sve vođe ponašaju na određen način.
 - temelje se na biheviorističkim teorijama prema kojima se vodstvo može naučiti (u školama, na
seminarima, u radionicama, itd.)
 - Bihevioristicki modeli vodstva orijentirani su na korištenje svojih osobina, vještina i moći kako bi
pokrenuli ljude na aktivnosti. Imati liderski potencijal nije dovoljno, potrebno ga je pretvoriti u
određene akcije (ponašanja) kako bi se ljudi pomaknuli u pravom smjeru i ostvarivali
organizacijskeciljeve.
 -u vodstvu temeljenom na ponašanju vođe postoje 2 skupine istraživača:
 a) fokusirani na stil vodstva – vodstvo temeljeno na uporabi ovlasti
 b) fokusirani na stil vodstva orijentiran na ljude ili zadatke

 33. Kontingencijski pristup vodstvu.

16 | P a g e
  - konvergencijski prostup vodstvu je situacijski pristup gdje je vođa zapravo proizvod dane situacije,
odnosno vođa prilagođava svoj stil vodstva situaciji u kojoj se našao. Osnovni cilj je zadovoljavanje
potreba interesno-utjecajnih skupina.

 34. Karizma.
 - Karizma –percepcija sljedbenika da je vođa ispunjen darom božanske inspiracije, u središtu teorije su
karakteristike osobe i važnost karizme.

 35. Karizmatsko vodstvo.
 - U središtu teorije su karakteristike osobe i važnost karizme. To je zapravo podvsrta
transformacijskog vodstva. Karizmatsko vodstvo je odnos između vođe i sljedbenika, te se i vođe
prema sljedbenicima odnose kao prema sebi ravnima. Riječ je o uzajamnome poštovanju i uvažavanju.
Karizmatski vođe su osobe koje imaju privlačnost, entuzijazam i viziju.

 36. Transformacijsko vodstvo.
 - Transformacijsko vodstvo je novi stil vodstva prilagođen novom vremenu. Izuzetno je važan utjecaj
vođe na sljedbenike kao i odnos vođe i sljedbenika. Utjecaj mora biti rezultat karizme vođe, a ne
prisile. Za uspjeh transformacijskog vodstva važan je zdrav, ravnopravan odnos između vođe i
sljedbenika. Vođa i sljedbenici se međusobno potiču. Transformacijsko vodstvo teži promjenama
parametra situacije.
 - Transformacijsko vodstvo obilježava pet čimbenika: karizma, osobna pažnja, intelektualni poticaj,
javni sustav nagrađivanja i upravljanje s izuzetkom.

 37. Pojam delegiranja/odgovornosti/ovlasti.
 - Delegiranje (eng. delegation) – proces koji menadžeri upotrebljavaju da prenesu ovlast i
odgovornost na pozicije ispod njih u hijerarhiji., odnosno prenošenje zadaćana one osobe koje ćebiti
odgovorne za njihovo izvršenje. To je dvosmjerna komunikacija kako bi cilj bio postignut, a ne
prenošenje posla (zadataka) na druge osobe. Delegiranje je zapravo najunčikovitija metoda da
menadžer ne bude pretrpan poslom kako bi se posvetio ozbiljnijim i radikalnijim problemima.
 - Odgovornost- obveza obavljanja zadataka uz zadovoljavajuće rješenje.
 - Ovlast je ograničeno pravo uporabe sredstava organizacije i usmjeravanja napora ljudi u željenom
pravcu. Ovlasti se prenose na položaj, ne na pojedinca.
 - Tri ključne karakteristike ovlasti:
 - ovlast je pravo
 - ovlast uključuje donošenje odluka, podupiranje akcija
 - ovlast se odobrava radi postizanja ciljeva organizacije.
 38. Temeljni razlozi delegiranja.
 - Razlozi za delegiranje: - omogućuje bržu reakciju
 - izaziva veću motivaciju
 -olakšava obučavanje i razvoj vještina zaposlenih
 - poboljšava stavove i moral zaposlenih
 - dovodi do boljih odluka
 - menadžerima omogućuje bavljenje izazovnijim poslovima.

 39. Navedite tipove ovlasti.
 - Dva osnovna tipa ovlasti:
 1. LINIJSKA OVLAST - unutar organizacije, nadređeni-podređeni, najviša-najniža razina, stvara se lanac
zapovijedanja)
 2. STOŽERNA OVLAST - pravo davanja savjeta samo onima koji imaju linijsku ovlast
 (3. FUNKCIJSKA OVLAST) - u suprotnosti s načelom jedinstva zapovijedanja-ovlast samo linijski
menadžeri.


17 | P a g e
  40. Odnos odgovornosti, delegiranja i ovlasti.
 - Razmjeran odnos i međusobna povezanost.
 Delegiranje = delegiranje ovlasti + delegiranje dijela odgovornosti
 Delegiranje, ovlast i odgovornost su u međusobnoj interakciji. Odgovornost ide ruku pod ruku s
delegiranjem, a delegiranje mora uključivati ovlast.

 41. Pojam učenje.
 - Učenje je proces u kojemu pojedinac znanja, vještine i stavove savladava iskustvom, razmatranjem,
istraživanjem i obukom. Učenje obuhvaća obrazovanje, razvoj i obuku, a proces učenja polazi od
unutarnjih i vanjskih čimbenika kao iskustva učenja, koji određuju svrhu učenja.

 42. Pojam organizacije koja uči/pojam učenja.
 - Organizacija koja uči - Stalno učenje svih njezinih zaposlenika, učenje na svim razinama organizacije,
razvijanje sposobnosti zaposlenika i razvijanje organizacije kao cjeline, transformacija pojedinaca i
organizacije te učenje načina učenja. Samo one organizacije koje se temelje na učenju mogu
prosperirati.

 43. Organizacija koja uči vs. Organizacijsko učenje.
 - Organizacijsko učenje je stjecanje i primjenjivanje znanja, vještina, vrijednosti, vjerovanja i stavova
koji povećavaju održanje, rast i razvoj organizacije.
 - Organizacija koja uči = Idealna organizacija. Ne nastaje prirodno, već zahtijeva napor, nadilazi
prirodno učenje i puko prilagođavanje. Cilj: iskoristiti učenje za napredak organizacije.
 Organizacijsko učenje je stjecanje i primjenjivanje znanja, vještina, vrijednosti, vjerovanja i stavova koji
povećavaju održanje, rast i razvoj organizacije.



 44. Organizacija koja uči vs. organizacija koja NE uči.
 - organizacija koja uči- promjenjiva okolina, plitka horizontalna struktura, strategija nastaje suradnjom
unutar organizacije, decentralizacija, labavo definirane, fleksibilne i prilagodljive usluge, prilagodljiva
kultura, osobne, grupne mreže, slobodnih otvorenih razmjena.
 - organizacija koja ne uči - stabilna okolina, vertikalna struktura, strategija se formulira od vrha prema
dolje, centralizacija, kruto definiranje i specijalizacija zadaća, kruta kultura, formalni komunikacijski
sustavi.
 45. Vrste učenja.
 - Vrste učenja: - prirodno učenje
 - aktivno učenje
 - kreativno učenje
 - učenje na radnom mjestu.

 46. 5 disciplina učenja.
 - 5 disciplina učenja:
 - Osobno usavršavanje
 -Mentalni modeli
 - Zajednička vizija
 - Timsko učenje
 - Sustavno mišljenje.

 47. Upravljanje znanjem.
 - Upravljanje znanjem (knowledge management) je jedini resurs koji se ne djeli. Znanje je najvažniji
resurs orgnizacije i osnovni izvor moći u svjetskoj ekonomiji.
 48. Vrste znanja.

18 | P a g e
  - IMPLICITNO ILI ISKUSTVENO ZNANJE - To je osobno znanje, prešutno ili skriveno znanje koje nije lako
vidljivo, a nalazi se u glavama ljudi i teško se formalizira i prenosi drugima.
 - EKSPLICITNO ILI KODIFICIRANO - To je objektivno i prenosivo znanje, formalno i sustavno. Obrađuje
se kompjutorski, a pohranjeno je u bazama podataka i kao takvo je organizacijsko znanje dostupno
svima u organizaciji.

 49. Pojam tima/skupine/grupe.
 - Skupina - sinonim za grupu, ljudi koje povezuje prostor (ili zajedničke osobine), ali nisu psihološki
svjesni svoje povezanosti
 - Grupa - posebna vrsta skupine, skupina ljudi koje povezuje prostor (ili zajedničke osobine), a
psihološki su svjesni svoje povezanosti, skupina ljudi koji svjesno djeluju kako bi postigli cilj
 - Tim (eng.team) - specifična vrsta grupe, čini ga manji broj ljudi komplementarnih vještina koji imaju
zajedničku svrhu i cilj te kolektivnu odgovornost za obavljanje određene zadaće koja pridonosi
postizanju organizacijskih ciljeva i uspješnosti.

 50. Grupne norme- pojam.
 - Norme su svojevrsna nepisana pravila koja se odnose na očekivano i prihvatljivo ponašanje članova
grupe. To su zajedničke i standardne smjernice ponašanja koje slijedi većina članova grupe.

 51. Kohezivnost tima.
 - Kohezivnost tima je stupanj privlačnosti grupe za pojedinca.

 52. Čimbenici koji djeluju na kohezivnost grupe.
 - Čimbenici koji djeluju na kohezivnost grupe:
 - Veličina grupe
 - Homogenost članova
 - Grupni identitet i zdravo natjecanje
 - Sustav rada i nagrađivanje
 - Uspjeh
 - Vanjska prijetnja.

 53. Emocionalna inteligencija grupa i timova.
 - sposobnost osvješćivanja emocija članova tima i utjecaj na rad tima te izgradnje odnosa izvan i
unutar tima koji jačaju sposobnost suočavanja s izazovima .

 54. distribuirano vodstvo.
 Distribuirano vodstvo – vodstvo u kojemu više članova preuzima komplementarnu ulogu vođe te se
rotiraju s vremenom prema stručnosti i vještinama.

Ispitna pitanja

Akademska godina 2017/2018

Menadžerski informacijski sustavi

1. Poslovni informacijski sustav i poslovno upravljanje (Panian Ž., Ćurko K. (2010.) Poslovni
informacijski sustavi, Element, Zagreb, 1.-2.poglavlje, 1-30 str.)

1. Pojam menadžment.
2. Pojam sustav.

19 | P a g e
 3. Sistemski pristup.
4. Metoda crne kutije.
5. Pojam poslovni informacijski sustav.
6. Diseminacija informacija.
7. Objasnite poduzeće kao sustav.
8. Odnos sustava i okruženja.
9. Karakteristike poslovnog sustava.
10. Komponente poslovnog informacijskog sustava – navesti i objasniti.
11. Funkcija cilja poslovnog sustava
12. Pojam podatak, informacija!
13. Karakteristike kvalitetne informacije – navesti i objasniti.
14. Ključna svojstva informacije – navesti.
15. Vrijednost informacije u vremenu.
16. Navesti dijelove informacijskog sustava.
17. Integralni informacijski sustav.

2. Informacijska tehnologija i menadžment (Bahtijarević-Šiber, F., Sikavica, P., Pološki Vokić, N. (2008)
Suvremeni menadžment, Školska knjiga d.d., Zagreb, 7. poglavlje, 316.- 332 str.)

1. Navedite što omogućuje informacijska tehnologija.

2. Vrste informacija potrebnih menadžerima s obzirom na hijerarhijske razine.
3. Navedite razloge zbog kojih menadžeri trebaju informacije.
4. Što je zadaća informacijske tehnologije?
5. Informacijski direktor.
6. Poslovna inteligencija.
7. Rudarenje podataka.
8. Digitalni kapital.
9. Navedite i objasnite činjenice važne za podsustave.
10. Sustavi za obradbu transakcija.
11. Uredske aplikacije.
12. Sustavi koji su posebno unaprijedili proizvodne procese.
13. Sustavi za planiranje poslovnih resursa.
14. Sustavi za potporu odlučivanju i ekspertni sustavi.
15. Podgrupe sustava za potporu odlučivanju- navesti.
16. Ekspertni sustavi.
17. Umjetna inteligencija.
18. Područja i kojima informacijska tehnologija znatno pridonijela uspjehu organizacija.
19. Dobrobiti informacijske tehnologije za suvremene organizacije.
20. Nedostaci informacijske tehnologije.

3. Elektroničko poslovanje (Panian Ž., Ćurko K. (2010.) Poslovni informacijski sustavi, Element, Zagreb, str.
243.-264 str.)

1. Trendovi suvremene ekonomije.

2. Pojam konvergencija.
3. Posljedice konvergencije.
4. Pojam sinergije.
5. Navedite i objasnite glavne trendove informacijske tehnologije.
6. Pojam virtualnih organizacija/kupaca.
7. Pojam elektroničkog poslovanja.
8. Karakteristike elektroničkih tržišta.
9. Najvažniji razlozi elektroničkog poslovanja.
10. Modeli elektroničkog poslovanja - navesti i objasniti.
11. Okruženje tvrtke u uvjetima elektroničkog poslovanja
12. Webocentričnost poslovanja tvrtke

20 | P a g e
 13. Internet/ekstranet/intranet

4. Odlučivanje (Bahtijarević-Šiber, F., Sikavica, P., Pološki Vokić, N. (2008) Suvremeni menadžment,
Školska knjiga d.d., Zagreb, 8. poglavlje, 334.- 390 str.)

1. Pojam odlučivanje.
2. Poslovno vs. menadžersko odlučivanje.
3. Odlučivanje - upravljanje.
4. Poslovno odlučivanje.
5. Menadžersko odlučivanje.
6. Navedite i objasnite menadžere s obzirom na to kako odlučuju.
7. Ključne dimenzije menadžerskog odlučivanja.
8. Situacijsko planiranje.
9. Holistički pristup.
10. Navedite i objasnite probleme odlučivanja.
11. Najpoželjniji tip menadžera.
12. Odlučivanje u užem smislu.
13. Odlučivanje u širem smislu.
14. Krug odlučivanja.
15. Navedite pet ključnih faza u procesu odlučivanja.
16. Navedite načine odlučivanja s obzirom na određene kriterije.
17. Intuitivno odlučivanje.
18. Intuicija.
19. Problem intuitivnog odlučivanja.
20. Odlučivanje na temelju prosudbe.
21. Racionalno odlučivanje.
22. Pojedinačno odlučivanje.
23. Pojedinačno odlučivanje je primjerenije u kojim situacijama?
24. Prednost i slabost pojedinačnog odlučivanja.
25. Skupno odlučivanje.
26. Najvažniji čimbenici koji utječu na uspješnost skupnog odlučivanja.
27. Skupine donositelja odluka s obzirom na komplementarnost znanja njihovih članova.
28. Ključni problemi skupnog odlučivanja.
29. Glavne prednosti skupnog odlučivanja.
30. Klasična podjela odluka- navesti i objasniti.
31. Podjela s obzirom na važnost odluka - navesti i objasniti.
32. Osnovna podjela - navesti i objasniti.

5. Poslovna komunikacija u organizaciji (Sikavica, P., Bahtijarević-Šiber, Pološki Vokić (2008)Temelji

menadžmenta, 573-588 str.; Lamza-Maronić, Glavaš J.: Poslovno komuniciranje, Impresum Osijek: Studio
Hs Internet, Ekonomski fakultet u Osijeku, 2008., 18.- 37.str.)

1. Pojam poslovna komunikacija.

2. Objasnite proces komunikacije.
3. Načelo uspješne komunikacije.
4. Karakteristike kvalitetne poslovne komunikacije.
5. Komunikacija u menadžmentu.
6. Komunikacijski odnosi unutar menadžmenta i organizacije
7. Podjela komunikacije- prva podjela.
8. Podjela komunikacije- druga podjela.
9. Važnost komunikacije u organizaciji.
10. Komunikacija izvan komunikacije.
11. Struktura komunikacije – navesti.
12. Verbalna komunikacija.
13. Neverbalna komunikacija.

21 | P a g e
 14. Pisano poslovno komuniciranje.
15. Elektronska komunikacija.
16. Intranet /ekstranet i e-komunikacija.
17. Načini elektronske komunikacije putem Interneta.
18. Usluge Interneta.
19. Značaj elektronske komunikacije za organizaciju.

6. Vodstvo (Sikavica, P., Bahtijarević-Šiber, Pološki Vokić (2008) Temelji menadžmenta, 459-478 str.)

1. Pojam vođenja
2. Što uključuje vođenje.
3. Što je bit vođenja?
4. Odnos menadžmenta i vođenja
5. Odnos menadžera i vođe
6. Pojam vođe
7. Odnos vođa-sljedbenik
8. Definicija vodstva (leadership)
9. Elementi vodstva
10. Posao vodstva
11. Navedite temeljne modele vodstva.
12. Vodstvo temeljeno na osobinama vođe.
13. Vodstvo temeljeno na ponašanju vođe.
14. Kontingencijski pristup vodstvu.
15. Karizma.
16. Karizmatsko vodstvo.
17. Vrste karizmatskog vođe.
18. Značajke karizmatskog vodstva.
19. Transformacijsko vodstvo.
20. Vještine transformacijskog vođe.

7. Delegiranje (Bahtijarević-Šiber, F., Sikavica, P., Pološki Vokić, N. (2008) Suvremeni menadžment,
Školska knjiga d.d., Zagreb, 26.- 48 str.)

1. Pojam delegiranja/odgovornosti/ovlasti.
2. Odnos delegiranja i vođenja.
3. Temeljni razlozi delegiranja.
4. Korist delegiranja.
5. Proces delegiranja.
6. Navedite tipove ovlasti.
7. Odnos odgovornosti i ovlasti.
8. Odnos odgovornosti, delegiranja i ovlasti.
9. Temeljni aspekt delegiranja.
10. Uklanjanje zaprjeka delegiranju.
11. Pogreške pri delegiranju.

8. Organizacija koja uči i upravljanje znanjem (Bahtijarević-Šiber, F., Sikavica, P., Pološki Vokić, N.
(2008) Suvremeni menadžment, Školska knjiga d.d., Zagreb, 581.- 600 str.)

1. Pojam učenje.
2. Pojam organizacije koja uči/pojam učenja.
3. Organizacija koja uči vs. Organizacijsko učenje.
4. Organizacija koja uči vs. organizacija koja NE uči.
5. Vještine organizacije koja brzo uči.
6. Učenje je kombinacija tri postupka učenja, navedite.
7. Vrste učenja.
8. 5 disciplina učenja.

22 | P a g e
 9. Upravljanje znanjem.
10. Vrste znanja.
11. Proces upravljanja znanjem uključuje, navedite.

9. Upravljanje grupama (Bahtijarević-Šiber, F., Sikavica, P., Pološki Vokić, N. (2008) Suvremeni
menadžment, Školska knjiga d.d., Zagreb, 149.- 187 str.)

1. Važnost tima i grupe.

2. Pojam tima/skupine/grupe.
3. Tim versus grupa.
4. Prednosti i nedostaci rada u grupi i timu.
5. Uspješno vođenje tima.
6. Karakteristike grupa i timova.
7. Grupne norme- pojam.
8. Navedite i objasnite vrste normi.
9. Uloga vođe (menadžera) u upravljanju timovima.
10. Virtualni timovi.
11. Prednosti i nedostaci tima.
12. Karakteristike tima.
13. Kohezivnost tima.
14. Čimbenici koji djeluju na kohezivnost grupe.
15. Timske kompetencije.
16. Emocionalna inteligencija grupa i timova.
17. Navedite vrste grupa i timova.
18. Funkcijske grupe.
19. Višefunkcijske grupe i timovi.
20. Samoupravni timovi.
21. Globalni timovi.

MIS ODGOVORI
Poslovni informacijski sustav i poslovno upravljanje (Panian Ž., Ćurko K. (2010.) Poslovni informacijski
sustavi, Element, Zagreb, 1.-2.poglavlje, 1-30 str.)

1. Pojam menadžment
Menadžment je skup znanja, vještina i umijeća za radnom snagom koja u određenom vremenskom
razdoblju ostvaruju funkciju cilja-profit.
2. Pojam sustav
Sustav je svaki uređeni skup koji se sastoji od najmanje dva elementa koji međusobnim djelovanjem ostvaruju
neku, jednostavnu ili složenu, funkciju cjeline
3. Sistemski pristup
Nalaže da se sve pojave u stvarnom pa i u zamišljenom svijetu shvaćaju i promatraju kao cjeline koje postoje i
djeluju u okolini. Na tom se pristupu gradi velik broj znanstvenih disciplina među kojima je i informatika. Unutar
sustava odvija se određeni proces pretvorbe ulaza u izlaze sustava. Dakle sistemski se izlaz ostvaruje
djelovanjem procesa transformacije na sistemski ulaz.
4. Metoda crne kutije
Onaj dio stvarnoga (realnoga, konkretnog) sustava koji služi transformaciji ulaznih u izlazne informacije. Treba
nacrtati kako izgleda!!! (prezentacija poslovno upravljanje, 4.slajd)
Crna kutija je model za sustav čiju unutrašnjost ne poznajemo ili u čiju unutrašnjost ne možemo ili ne
želimo ući.
O svojstvima sustava zaključujemo na osnovu promatranja ulaza i izlaza.
Metoda „crne kutije“ se često upotrebljava u raznim strukama kad se želi doznati ponašanje nekog sustava, jer
ona slijedi osnovne postavke sustavnog pristupa.

INPUT -------- PROCES - - - - - - - - - - - - - - - - →OUTPUT

23 | P a g e
Primjer žarulja koju treba zamijeniti (input-nova žarulja, proces-postavljanje u grlo, output-ponovna svjetlost,
mogućnost ponovnog na primjer čitanja – feedback veze.
5. Pojam poslovni informacijski sustav
To je sustav koji prikuplja, pohranjuje , čuva, obrađuje i isporučuje informacije važne za organizaciju, tako da
budu dostupne i upotrebljive svakome kome su potrebne te također služi i transformaciji ulaznih u izlazne
informacije.
6. Diseminacija informacija
Znači izabrati one informacije od kojih ćemo imati koristi. Bitne su zbog poslovnog uspjeha. Zbog njih stvaramo
superiornost i učvršćujemo svoj položaj na tržište među konkurencijom
7. Objasnite poduzeće kao sustav
Ulaze određene sirovine - zajednički rade određene komponente - sirovine se komponiraju da bi poduzeće
radilo – povratna veza ili feedback-izlazi ( kad je proizvod gotov ukoliko postoji nekoliko grešaka, proizvod se
vraća na početak) – ulaz. On je adaptivan sustav jer ima sposobnost uočavanja promjena i prilagađavanja u
skladu s novim uvjetima. Još treba nacrtati kako to sve izgleda!!! (prezentacija poslovno upravljanje, 7.slajd)
Sustav je fleksibilan, ima sposobnost prilagođavanja, globalizacija – svaki sustav se treba tome prilagoditi
8. Odnos sustava i okruženja
Sustav je dio univerzuma, odnosno svoje vlastite okoline u kojoj djeluje i s kojom održava određene veze.
Sustav je prema okolini omeđen granicama, koje mogu biti fizičke ili logičke. Prije svakog istraživanja sustava,
njegovih svojstava i funkcija valja precizno odrediti njegove granice prema okolini.
9. Karakteristike poslovnog sustava
Zajednički rad komponenata sustava u ostvarenju kolektivnog cilja, adaptivan sustav, hijerarhijska
organiziranost među sustavima.
10. Komponente poslovnog informacijskog sustava – navesti i objasniti
Sustav se sastoji od sljedećih komponenata: 1) materijalno-tehničke komponenete
2) nematerijalne komponente
3) ljudske komponente
4) mrežne komponente
5) organizacijske komponente
OBJASNITI?????
11. Funkcija cilja poslovnog sustava
Suvremeni poslovni informacijski sustavi trebaju izvršavati dvije osnovne funkcije: 1.priprema informacijske
podloge za donošenje poslovnih odluka, 2.dokumentiranje odnosno trajno pohranjivanje ranije generiranih
informacija.
12. Pojam podatak, informacija
Podatak- skup znakova zapisanih na nekom mediju. Pišemo ga s razlogom. Da bi ga shvatili pretvara se u
informaciju.
Informacija- skup znakova, sve ono što ima neko obilježje, dobivamo neku novinu na nešto što nismo znali.
Ili druga definicija…
Podatkom zapisujemo određenu činjenicu. Može se zapisati na različitim medijima,npr. Papiru, filmu, itd.
Općenito podatak je skup znakova zapisanih na nekom mediju. Zapisani skup znakova, tj. podatak, moramo
znati pročitati i interpretirati. Nakon što ga radi neke svrhe interpretiramo dobivamo informaciju, odn.
obavijest. Obrnuto, informaciju zapisujemo u obliku podatka.
13. Karakteristike kvalitetne informacije – navesti i objasniti
Karakteristike kvalitetne informacije su: točna, potpuna, primjerena (relevantna) i pravovremena.
OBJASNITI???
14. Ključna svojstva informacije – navesti
Vrsnoća (kvaliteta), količina (kvantiteta), vrijednost u vremenu
15. Vrijednost informacije u vremenu
Vrijednost informacije je općenito teško utvrditi. Može se odrediti posredno, preko odluke koja je temeljena na
promatranoj informaciji. Vrijednost je informacije, usko povezana s odlučivanjem i rezultatima odlučivanja. Ista
informacija je vrijedna ako se na njoj temelje ''vrijedne'' odluke, ali i bezvrijedna ako nije upotrjebljena za
odlučivanje.
16. Navesti dijelove informacijskog sustava
1) sustav za obradu transakcija
2) sustav za potporu upravljanju
3) sustav za komunikaciju i suradnju

24 | P a g e
17. Integralni informacijski sustav
Integralni informacijski sustav - sustav u kojemu su pojedini dijelovi informacijskog sustava međusobno
povezani. Integriranost se ostvaruje povezivanjem podataka, tako da se podaci jedne poslovne pojave,
primjerice podaci o zaposlenicima, pohranjuju u sustavu jednom, a istovremeno koriste u više podsustava.
Danas se takva rješenja primjenjuju u mnogim poduzećima.

Informacijska tehnologija i menadžment(Bahtijarević-Šiber, F., Sikavica, P., Pološki Vokić, N. (2008) Suvremeni
menadžment, Školska knjiga d.d., Zagreb, 7. poglavlje, 316.- 332 str.)

1. Navedite što omogućuje informacijska tehnologija

Informacijska tehnologija omogućuje:
1) Zaposlenicima uspješniju razmjenu informacija, komunikaciju i bolje obavljanje posla
2) Menadžerima kvalitetnije odlučivanje i uspješnije upravljanje ljudima i procesima
3) Organizacijama bolje organiziranje proizvodnih resursa i upravljanje znanjem
2. Vrste informacija potrebnih menadžerima s obzirom na hijerarhijske razine
1) Vrhovni menadžment- podaci i trendovi u okolini, zbirna izvješća o operacijama te izvješća vezana za iznimke
i predviđanja
2) Srednja razina menadžmenta- sažetci i izvješća o iznimkama vezanim za operativne rezultate, organizacijski
ciljevi, politike, ograničenja … i odluke drugih menadžera srednje razine
3) Najniža razina menadžmenta- zbirna izvješća o transkacijama, detaljna izvješća vezana za probleme,
operativni planovi i politike, kontrolne procedure, akcije i odluke povezanih menadžera najniže razine
3. Navedite razloge zbog kojih menadžeri trebaju informacije
1) Kako bi donosili efektivne odluke
2) Kako bi kontrolirali aktivnosti organizacije
3) Kako bi kontrolirali organizacijske aktivnosti
4. Što je zadaća informacijske tehnologije
Zadaća informacijske tehnologije- prikupljanje i transformacija podataka u informacije te njihovo odašiljanje u
željenom trenutku onim hijerarhijskim razinama ili poslovnim područjima koja ih trebaju, kako bi oni koji
odlučuju donosili kvalitetnije odluke.
5. Informacijski direktor
Informacijski direktor- menadžerske zadužene za nadgledanje svega vezanog za informacije, računala i
telekomunikacijske sustave te njihovu uporabu, ali i osobe odgovorne za rad informacijskih stručnjaka u
organizaciji
6. Poslovna inteligencija
To je proces kojim se sirovi podaci pretvaraju u informacije. Informacije se zatim analiziraju i koriste u procesu
odlučivanja u poduzeću, a svrha je precizna, potvrđena i korisna informacija u pravo vrijeme i na pravom
mjestu.
Zašto se javlja?
Jer je omogućava korištenje podataka iz skladišta podataka i njihovo pretvaranje u informaciju potrebno za
donošenje poslovnih odluka.
Definicija Business Intelligence!
To je strateški menadžerski resurs, menadžment poslovnim informacija posredstvom kojega kompanije
prikupljaju poslovne informacije. Na osnovu njih izrađuju poslovne analize i donose poslovne analize.

Zašto je B.I. strateški menadžerski resurs?

Na njemu baziramo poslovni plan.
Nešto o sustavu poslovne inteligencije?
To je takav sustav koji čuva informacije i znanje o konkurenciji, kupcima, dobavljačima, procesima te
omogućava poslovno pregovaranje i brojčano argumentirani nastup prema kupcima i dobavljačima, kvalitetno
operativno planiranje, praćenje ponašanja konkurencije, promatranje pojedinih tržišnih segmenata te
predviđanje budućih pojava.
Uloga informacija u B.I. ?
Informacije moraju biti dostupne, svugdje i u velikim količinama. Preduvjet poslovnog uspjeha su pravodobne,
kvalitetne i točne poslovne informacije. Posjedovanje posl. Informacijama omogućava prednost, zauzimanje

25 | P a g e
superiornijeg položaja u odnosu na konkurenciju, lakše definiranje situacija i snalaženje u nadolazećim
situacijama kao i jednostavnije ostvarenje vizije, misije i ciljeva poduzeća.
7. Rudarenje podataka
Rudarenje podataka (dana mining)- otkrivanja znanja u bazama podataka, odnosno dubinsko analiziranje
podataka u bazama podataka kako bi se otkrila nova znanja i iskoristila za donošenje boljih poslovnih odluka
8. Digitalni kapital
Digitalni kapital (digital capital)- kapital koji uz ljudski, strukturni i kapital klijenta čini intelektualni kapital
današnjih organizacija
9. Navedite i objasnite činjenice važne za podsustave
Za informacijske podsustave važne su dvije činjenice:
1) Međusobna visoka integriranost
2) Dodavanje vrijednosti poslovnim porcesima
OBJASNITI???
10. Sustavi za obradbu transakcija
Računalni sustavi koji obavljaju i bilježe rutinske dnevne transakcije potrebne za obavljanje posla
Vrste sustava za obradu transakcija: 1) Sustavi za prodaju/ marketing
2) Sustavi za proizvodnju
3) Financijski/ računovodstveni sustavi
4) Sustavi za ljudske potencijale
5) Sustavi specifične industrije
11. Uredske aplikacije
Uredske aplikacije- odnose se na programe za uređivanje teksta, elektroničku poštu, grafiku, itd… One
omogućuju lakše prikupljanje, organiziranje, upravljanje i slanje informacija, bolju koordinaciju i kontrolu
aktivnosti te kvalitetnije odlučivanje
12. Sustavi koji su posebno unaprijedili proizvodne procese
1) Sustavi za planiranje materijalnih resursa- računalni informacijski sustavi koji organizacijama pomažu
upravljati međusobno zavisnim potrebama za materijalnim resursima i vremenski planirati ponovne narudžbe
2) Sustavi za proizvodnju pomoću računala- sustavi koji pomoću računala kontroliraju operacije na tekućim
vrpcama, robote, proizvodne procese i strojeve, tj.sustavi koji su temelj za automatizaciju i robotizaciju
proizvodnje te temelj fleksibilnih proizvodnih sustava
3) Sustavi za upravljanje odnosima s klijentima- informacijski sustavi koji pohranjuju podatke o klijentima i svim
njihovim interakcijama s organizacijom, primjerice podatke o aktivnostima prodaje, kupnj, itd… Ti sustavi
organizacijama omogućuju da pomoću softvera koji prikuplj
podatke o ponašanju klijenta, o njihovim upitima i transakcijama otkriju tko su, kako se ponašaju i što žele
njihovi klijenti te da na jedinstvene zahtjeve klijenta odgovaraju brzo, sustavno i primjereno.
13. Sustavi za planiranje poslovnih resursa
To su sustavi koji ujedinjuju više sustava za obradbu transakcija te tako omogućuju povezanost svih poslovnih
funkcija, a ne njihovu izoliranost i međusobnu nekoordiranost.
14. Sustavi za potporu odlučivanju i ekspertni sustavi
To su računalno zasnovani informacijski sustavi koji pomažu u donošenju kvalitetnijih odluka o nestrukturiranim
problemima odlučivanja kroz izravnu interakciju korisnika s podacima i modela. Temelje se na sustavima za
planiranje poslovnih resursa. Rabe metoda optimizacije, metode višekriterijskog odlućivanja, itd…
15. Podgrupe sustava za potporu odlučivanju- navesti
1) Sustavi za potporu menadžerskom odlučivanju- namijenjeni menadžerima
2) Sustavi za potporu odlučivanju vrhovnih menadžera- namijenjeni menadžerima najviših razina
3) Sustavi za potporu grupnom odlučivanju- olakšavaju donošenje odluka grupama
16. Ekspertni sustavi
To su računalne aplikacije u koje je ugrađeno znanje stručnjaka iz nekog područja zahvaljujući kojemu ti sustavi
mogu samostalno donositi odluke iz djelokruga rada tih stručnjaka.
17. Umjetna inteligencija
To je područje koje se bavi izgradnjom računalnih sustava koji prosuđuju poput ljudi. Ponašanje drugih uče
gledajući.
18. Područja i kojima informacijska tehnologija znatno pridonijela uspjehu organizacija
Obavljanje operacija, kontrola organizacijskih aktivnosti, interna i eksterna suradnja, komunikacija u
organizacijama, radne sheme, radna uspješnost, upravljanje znanjem.
19. Dobrobiti informacijske tehnologije za suvremene organizacije

26 | P a g e
Unaprjeđenje pružanja usluga klijentima, smanjivanje vremena izlaska proizvoda/ usluga na tržište, povećanje
kvalitete proizvoda/ usluga, bolja komunikacija u organizacijama, uspješnije poslovanje na globalnom tržištu.
20. Nedostaci informacijske tehnologije
Objektivni nedostaci- zahtjevnost implementacije i uporabe te problemi vezani za njenu kvalitetu, pouzdanost i
sigurnost
Subjektivni nedostaci- otuđivanje ljudi, dopuštanje da znaju manje jer računala rade, razmišljaju i odlučuju
umjesto njih

Elektroničko poslovanje (Panian Ž., Ćurko K. (2010.) Poslovni informacijski sustavi, Element, Zagreb, str. 243.-
264 str.)

1. Trendovi suvremene ekonomije

Vrijeme u kojem živimo ukazuje na brojne unutarnje, dubinske promjene u suvremenoj ekonomskoj praksi i
teoriji. Tako se sve češće govori o novoj, digitalnoj ili informacijskoj ekonomiji. Jasno uočljivi pojavni oblik takvih
promjena je gospodarska globalizacija, koja iz dana u dan poprima sve veće razmjere. Tehnološki napredak
istovremeno je i uzrokom i posljedicom gospodarske globalizacije. Brojne se ranije zasebno i nezavisno
razvijane tehnologije međusobno približavaju, odn. konvergiraju. Digitalizacija se pritom pokazuje njihovim
zajedničkim nazivnikom.

2. Pojam konvergencija

3. Posljedice konvergencije

4. Pojam sinergije
2+2=5 što znači ostvare se bolji ciljevi te i tako utroši manje energije. Kada djelujemo u skladu s prirodom i
zakonima energije javlja se sinergija: uzajamno komplementarno djelovanje čiji je učinak veći od zbroja
pojedinih dijelova uključenih u proces.
5. Navedite i objasnite glavne trendove informacijske tehnologije
Cyberekonomija, rad na daljinu i internetski radnici, otvoreno poduzeće, usluge i informacije postaju roba,
kupac sve više postaje virtualan, stvaranje novih tipova suradnje i zajednica, cjeloživotno učenje.
OBJASNI???
6. Pojam virtualnih organizacija/kupaca
Kroz virtualnu organizaciju moguće je postići povećanje lojalnosti kupaca, udjela na tržištu, prodaje, profita,
konkurentnosti, vrijednosti samog proizvoda za kupca (orijentacija prema potrebama kupca) te stope rasta.
7. Pojam elektroničkog poslovanja
Koncept elektroničkog poslovanja podrazumijeva obavljanje velikog djela poslovnih aktivnosti u virtualnom
prostoru, odvajajući informaciju od predmeta na koji se ona odnosi. Na elektroničkim tržištima se trguje
informacijama, a proizvodi su često ''skriveni'' ili ''nevidljivi''. Na takvim tržištima kupac uglavnom ne može
izravno provjeriti sva svojstva proizvoda, nego o njima moram donositi zaključke na temelju informacija koje
mu prezentira prodavatelj.
Ili druga definicija…
Elektroničko poslovanje suvremeni je oblik organizacije poslovanja koji podrazumijeva intenzivnu primjenu
informatičke i posebice, internetske tehnologije pri ostvarivanju svih ključnih poslovnih funkcija tvrtke. Ono
predstavlja najsuvremeniji oblik organizacije poslovanja, kojemu teže sve tvrtke usmjerene ambicioznom i
agresivnom osvajanju što boljih tržišnih pozicija, jačanju svoje konkurentske prednosti…
8. Karakteristike elektroničkih tržišta
Trgovanje informacijama, a proizvodi su često “skriveni” ili “nevidljivi”. Kupac ne može izravno provjeriti
svojstva proizvoda (fizička, kemijska, biološka) nego zaključak donosi na temelju informacija koje mu prezentira
prodavatelj. Poslovni odnosi postaju kompleksniji
9. Najvažniji razlozi elektroničkog poslovanja
1) Težnja za što boljim iskorištavanjem svih raspoloživih poslovnih izvora
2) Nastojanje da se ostvari što bolja tržišna pozicija
3) Želja za ostvarivanjem boljih poslovnih učinaka
10. Modeli elektroničkog poslovanja - navesti i objasniti
1) B2C – Kada određena tvrtka putem interneta nudi svoju robu potrošačima.
2) B2B – I prodavatelji i kupac, nalaze dvije pravne osobe, može biti posrednik i treće poduzeće pri sklapanju
ugovora.

27 | P a g e
3) C2C – Kada se proizvodi i usluge nude od poduzeća poduzeću i mogu se nuditi preko interneta.
4) G2B – Roba koja je ocarinjena, prodaje se putem dražbi i javnih natječaja odn. javne nabave.
5) B2G – Roba se može prodati putem dražbi i javnih natječaja.
11. Okruženje tvrtke u uvjetima elektroničkog poslovanja
Tvrtka koja se odluči na primjenu koncepta elektroničkog poslovanja suočava se s novim tipom poslovnog
okruženja kojemu treba prilagoditi svoju poslovnu filozofiju, misiju, viziju, strategiju, taktiku i operativ, pa i svoj
postojeći poslovni informacijski sustav.
12. Webocentričnost poslovanja tvrtke
Webocentrična tvrtka zahtijeva primjenu novih modificiranih načina upravljanja poslovanjem. Aktivnosti
razvoja proizvoda mijenjaju se utoliko što su webocentričnoj tvrtki, putem interneta, razmjerno brzo i lako
dostupne informacije koje joj omogućuju stvaranje dobrog uvida u i pregleda nad novi tehnološkim
postignućima. Umrežavanje putem interneta i ekstraneta webocentrična tvrtka će moći stvarati optimalne
logističke lance te mreže vrijednosti. U webocentričnoj tvtrki su uočljive tendencije automatiziranja proizvodnje
pri čemu se živi ljudski rad supstituira strojnim radom te njihova obavljanja u virtualnim skupinama, odn.
zajednicama. Najvažnije upravljačke aktivnosti koje doživaljavaju značajne promjene su : razvoj proizvoda,
potpora logističkim lancima, upravljanje ljudskim resursima, obrazovanje i uvježbavanje za rad, upravljanje
proizvodnjom, računovodstvo, financijsko planiranje.
13. Internet/ ekstranet/ intranet
Internet je velika globalna mreža, cjelokupan svijet, koja povezuje računala i računalne mreže te međusobno
razmjenjuju usluge i informacije.
Ekstranet je privatna mreža s ograničenim pristupom unutar jedne tvrtke, te sigurnosnim putem sudjeluje s
vanjskim organizacijama.
Intranet je kada u jednom poduzeću, jedna mreža povezuje samo unutarnje poduzeće

Odlučivanje (Bahtijarević-Šiber, F., Sikavica, P., Pološki Vokić, N. (2008) Suvremeni menadžment, Školska knjiga
d.d., Zagreb, 8. poglavlje, 334.- 390 str.)

1. Pojam odlučivanje
Proces koji traje određeno vrijeme, a završava donošenjem odluke, odnosno njezinom primjenom i kontrolom.
Proces odlučivanja, ovisno o vrsti odluke, traje u rasponu od djelića sekunde pa do više sati i dana, čak mjeseci i
godina.
Odlučivanje- izabiranje smjera, načina djelovanja između više inačica
2. Poslovno vs. Menadžersko odlučivanje
Poslovno odlučivanje je odlučivanje koje ne vežemo za privatni život. U njemu odlučuju svi, a glavnu odluku
donosi menadžer. Menadžersko odlučivanje je samo dio poslovnog odlučivanja, dok je poslovno jedna velika
cjelina.
3. Odlučivanje- upravljanje
Upravljati se može samo ako se odvija proces odlučivanja. Bez odlučivanja nema ni upravljanja.
4.Poslovno odlučivanje
odlučivanje u poduzećima, bankama, ustanovama i ostalim institucijama; svako odlučivanje koje nije povezano
s privatnošću
5. Menadžersko odlučivanje
podskup poslovnog odlučivanja, to je dinamičan proces koji ima najveću važnost za organizaciju, najvažniji je
dio posla menadžerima i predstavlja način ostvarivanja poslovnih funkcija ( nabava, proizvodnja…)
6. Navedite i objasnite menadžere s obzirom na to kako odlučuju
1.) izbjegavatelj problema- one vrste pojedinaca koje ignoriraju problem i ne žele se nositi s njim
2) rješavatelji problema- vrsta pojedinaca koji rješavaju problem kad se pojavi te tada žele ukloniti sve zapreke
3) tragatelji za problemima- uvijek aktivno traže probleme i nastoje ih riješiti na vrijeme
7. Ključne dimenzije menadžerskog odlučivanja
Organizacija, razina menadžmenta, važnost odluka, racionalnost, strategija, rezultat, nesigurnost
8. Situacijsko planiranje
Karakteristika situacijskog planiranja je to što se odluke vrlo brzo mogu mijenjati, ovisno o tome kako se mijenja
situacija u kojoj se određeno poduzeće nalazi.
9. Holistički pristup
Holistički pristup predstavlja pogled iz ptičje perspektive, dakle gleda se organizacija kao cjelina, a ne samo
pojedinac.
10. Navedite i objasnite probleme odlučivanja

28 | P a g e
Različito, ekstrmno, ponašanje: 1) Opušteno ponašanje (jednostavno i lako rješivo)-nisu svjesni posljedica svoje
pogrešene odluke, ne razmišljaju od odluci i posljedicama iste
2) Sporo i oprezno- svakome problemu daju veliku pozornost
11. Najpoželjniji tip menadžera
Najpoželjniji tip menadžera nalazi se u zlatnoj sredini, dakle između opuštenog ponašanja i sporog i opreznog.
Ekstremi nikada nisu dobri pa tako ni u menadžerskom poslu.
12. Odlučivanje u užem smislu
Proces odlučivanja završava donošenjem odluke, a sastoji se od faze pripreme odluke i donošenja odluke
13. Odlučivanje u širem smislu
Neki autori smatraju da taj proces završava provedbom odluke, a drugi kontrolom provođenja odluke
14. Krug odlučivanja
1) problem
2) pronalaženje alternativnih ideja
3) odluka o najboljem rješenju
4) primjena rješenja
15. Navedite pet ključnih faza u procesu odlučivanja
1) otkrivanje i definiranje problema
2) razvoj i ocjena alternativnih rješenja
3) odabir rješenja kojemu se daje prednost i provedba dvostruke provjere etičnosti
4) primjena rješenja
5) ocjena rezultata
16. Navedite načine odlučivanja s obzirom na određene kriterije

17. Intuitivno odlučivanje

Temelji se na intuiciji.
18. Intuicija
Intuicija- osjećaj, spoznaja koja se ne može racionalno objasniti, ne mora uvijek biti pozitivnA
19. Problem intuitivnog odlučivanja
Problem ovog odlučivanja je to što je ono složenije, temelji se na našem osjećaju, a ne na nekim čvrstim
dokazima ili parametrima.
20. Odlučivanje na temelju prosudbe
Primjena u situacijama koje se ponavljaju, dakle pri programiranom odlučivanju. To je odlučivanje na temelju
prijašnjih iskustava i znanja stečenoga u istim ili vrlo sličnim situacijama. To odlučivanje je jeftino i brzo, ali
ograničenog dometa te je najčešći način odlučivanja menadžera
21. Racionalno odlučivanje
Temelji se na analitičkom postupku koji se sastoji od određenih faza i primjenjuje se u situacijama koje se
ponavljaju.
Racionalnost- povezuje se sa razumom i logikom, a odluke su rezultat logične analize dostupnih informacija.
Sporo i skupo. Ograničenje racionalnog odlučivanja može biti psihološko, pod utjecajem emocija itd.
22. Pojedinačno odlučivanje
Jedan od dva osnovna načina odlučivanja s obzirom na nositelje procesa odlučivanja. Odluke donosi jedna
osoba, tj. pojedinac. Brže je i jednostavnije.
23. Pojedinačno odlučivanje je primjerenije u kojim situacijama?
1) kada odluku treba donijeti hitno
2) kada donošenje odluke zahtjeva specifično znanje koje posjeduje konkretni pojedinac
3) kada su posrijedi povjerljive odluke pa zbog straha od širenja informacija skupno nije poželjno
4) kada za odluku odgovara samo jedna osoba
24. Prednost i slabost pojedinačnog odlučivanja.
Prednost: brzina, prednost se daje mišljenju jedne osobe, tj. stručnjaka, izbjegavanje skupnog mišljenja
Slabost: pojedinac objektivno može razviti manje ideja i inačica za rješavanje problema
25. Skupno odlučivanje
U skupnom odlučivanju sudjeluje skupina ljudi koji su u skupinu okupljeni na temelju vlasništva, menadžerskih
funkcija, zajedničkog rada na nekom poslu i sl. Angažira se veći broj sudionika i po pravilu traje duže od
pojedinačnog odlučivanja. Odlučivanje se demokratizira, sporije je i skuplje od pojedinačnog te je veća
spremnost za donošenje riskantnih odluka.
26. Najvažniji čimbenici koji utječu na uspješnost skupnog odlučivanja
Sastav, veličina, kohezivnost, norme.

29 | P a g e
27. Skupine donositelja odluka s obzirom na komplementarnost znanja njihovih članova
1) članovi skupine s komplementarnim znanjima
2) članovi skupine s konkurentnim znanjima
3) članovi skupine s istovrsnim ili sličnim zanimanjima
28. Ključni problemi skupnog odlučivanja
Polarizacija mišljenja članova skupine, skupno mišljenje, sudjelovanje radnika u procesu odlučivanja.
29. Glavne prednosti skupnog odlučivanja
Veći legitimitet odluka, veća kvaliteta odluka, veće mogućnosti za razvoj novih ideja, bolja informiranost
skupine, veći moral i zadovoljstvo zaposlenika.
30. Klasična podjela odluka- navesti i objasniti
Rutinske i nerutinske. Rutniske odluke donose i srednja i niža razina menadžmetna, dakle svi od prodavača do
menadžera. Nerutinske odluke donosi top menadžer.
31. Podjela s obzirom na važnost odluka -navesti i objasniti
Strateške, taktičke, operativne. Strateške odluke su najvažnije odluke, njima se određuje strategija poduzeća.
Taktičke odluke su odluke na temelju kojih se provode strateške odluke. Operativne odluke su potrebne za
provedbu taktičkih.
32. Osnovna podjela - navesti i objasniti
Programirane i neprogramirane. Programirane odluke potrebne su za rješavanje rutniskih problema te ih
donose niži slojevi menadžmenta. Neprogramirane odluke donose se u novim, izvanrednim situacijama.

Poslovna komunikacija u organizaciji(Sikavica, P., Bahtijarević-Šiber, Pološki Vokić (2008)Temelji

menadžmenta, 573-588 str.; Lamza-Maronić, Glavaš J.: Poslovno komuniciranje, Impresum Osijek: Studio
Hs Internet, Ekonomski fakultet u Osijeku, 2008., 18.- 37.str.)

Pojam poslovna komunikacija

Poslovna komunikacija je znanstvena disciplina koja proučava pisani sustav komunikacije s motrišta
organizacije u izradi komunikacije te primjenu informacijske tehnologije u poslovanju. Rezultat je misaona
procesa djelatnika u prodajnoj službi i svrha je ostvarenje poslovnih aktivnosti.
Objasnite proces komunikacije
5.slajd, 5.prezentacija

Načelo uspješne komunikacije

Načelo jasnoće, načelo jezgrovitosti, načelo omeđenosti sadržaja, načelo točnosti, načelo oblikovanja.
Karakteristike kvalitetne poslovne komunikacije
Jasna, sažeta, uljudna, pravodobna, potpuna, poslovno atraktivna, individualna.
Komunikacija u menadžmentu
Uspjeh poslovne organizacije ne ovisi samo o kvalitetnom menadžmentu spremnom suočiti se izazovima
svakodnevnog poslovanja, nego i svakog zaposlenika koji svojim stavovima, vrijednostima, mišljenjima,
radom i aktivnom komunikacijom daje osobni doprinos radu i uspjehu organizacije
Komunikacijski odnosi unutar menadžmenta i organizacije

Podjela komunikacije- prva podjela

Vertikalna komunikacija prema gore/ dolje, horizontalna i lateralna komunikacija
Podjela komunikacije- druga podjela
Formalna (komunikacije koje slijede formalne linije naređivanja i organizacijskih odnosa, koje su usko
vezane uz ostvarivanje organizacijskih ciljeva) i neformalna (komunikacije koje se šire cijelom
organizacijom, ali ne slijede hijerarhiju organizacijske strukture).
9. Važnost komunikacije u organizaciji

10. Komunikacija izvan komunikacije

11. Struktura komunikacije- navesti

Razlikujemo: usmenu ( govorna, verbalna ), kontkatnu ( neverbalna ), pismena komunikacija, elektronska
komunikacija
12. Verbalna komunikacija

30 | P a g e
 To je najčešći način prijenosa informacije. Ostvaruje se pri neposrednom kontaktu dvoje ili više ljudi,
poslovnih partnera.
13. Neverbalna komunikacija
Ona je nadopuna usmenom izražavanju ( „bez izgovorenoh riječi“ ) te prenosi emocije, stavove, trenutno
raspoloženje, osjećaje, mišljenja.
14. Pisano poslovno komuniciranje
Pisani sustav komunikacije sastoji se od teorijskih osnova o tome kako pisanim putem započeti i realizirati
poslovnu transakciju. Sredstvo prenošenja poruke su nepisane riječi. Uvjet za sudjelovanje je visoka razina
pismenosti i informatičke pismenosti. Tu spadaju poslovna pisma i memorandumi na papiru te e-mail, web,
chat, tj. elektronske pisane komunikacije

15. Elektronska komunikacija

Suvremeni oblik komunikacije nastao razvoje ICT tehnologije. Uporaba računala olakšava rad, poslovanje i
komunikaciju. Vrši se računalnim mrežama, tj. skupinom međusobno povezanih računala koja komuniciraju
i dijele zajedničke resurse
16. Intranet /ekstranet i e-komunikacija

17. Načini elektronske komunikacije putem Interneta

18. Usluge interneta

www, elektronska pošta, komunikacija u skupini putem e-pošte, tekstualne poruke, komuniciranje putem
videokonferencija i telekonferencija, neformalna elektronska komunikacija pomoću web zabilješke
19. Značaj elektronske komunikacije za organizaciju
Primjer korištenja ICT-a unutar organizacije:
ERP sustavi- povezuju organizacijske dijelove poduzeća u jedinstvenu cjelinu
HRM sustavi- olakšava upravljanje ljudskim reusrsima
SRM sustavi- povezuju poduzeće sa dobavljačima
CRM sustavi- podržava komunikaciju i odnose s kupcima

Vodstvo (Sikavica, P., Bahtijarević-Šiber, Pološki Vokić (2008) Temelji menadžmenta, 459-478 str.)

Pojam vođenja
Vođenje je najvažnija funkcija menadžmenta. Vezano je za osobnost svakog konkretnog pojedinca. To je
sposobnost utjecanja na druge koji izvršavaju neki zadatak.
Što uključuje vođenje
Vođenje uključuje motiviranje, izbor između različitih stilova i komuniciranje s ljudima.
Što je bit vođenja?
Bit vođenja je u slijeđenju, tj. u volji ljudi da slijede ono što je vođa naredio i da se toga pridržavaju.
Vođenje podrazumijeva niz aktivnosti koje su usmjerene na interakciju između menadžera i suradnika.
4.Odnos menadžmenta i vođenja.
Vođenje je sllijeđenje, fokusirano je na interakciju među ljudima, bavi se usmjeravanjem. Vođenje je
stvaranje onoga do čega nikada ne bi došlo bez vođe. Vođenje je samo jedna funkcija menadžmenta.
Menadžment je planiranje i organiziranje, tj. proces obavljanja poslova pomoću drugih ljudi. Bavi se
procedurama i rezultatima te inzistira na formalizaciji i kontroli. Mendžment upravlja stvarima koje bi se
ionako dogodile. Funkcije mendžmenta su planiranje, organiziranje, upravljanje ljudskim potencijalima,
vođenje i kontrola.
Mendžment i vodstvo rezultiraju uspjehom.
5.Odnos menadžera i vođe.
Menadžeri rade stvari na pravi način, dok vođe rade prave stvari.
Vođa kreira viziju i cilj mu je motivirati zaposlene. Vođe su zaduženi za definiranje osnovnih vrijednosti
organizacije. Usredotočeni su na budućnost.
Menadžer provodi viziju. Cilj im je vođenje i usmjeravanje zaposlenih. Zadaća im je pretvoriti vrijednosti u
poslovne rezultate. Mendžeri nadziru sadašnjost.
6.Pojam vođa
Vođe se ne imenuju, niti se biraju, vođe se ne postavljaju. Vođom se postaje ako osoba posjeduje
sposobnosti vođe. Bez tih sposobnosti nema ni vođe. Vođe se razlikuju po vodstvu koje ih diferencira od
drugih ljudi koji su možda samo menadžeri, ali ne i sposobni i uspješni vođe.

31 | P a g e
 7.Odnos vođa-sljedbenik
Bit vođenja je slijeđenje tj. sljedbenici, tj. u spremnosti i volji ljudi da slijede vođu. Slijeđenje je druga
strana vođenja Odnos vođe i sljedbenika je dvosmjeran i međusobno uvjetovan. Riječ je o utjecanju vođe
na zaposlenike. Bez vođenja nema ni slijeđenja, a bez slijeđenja nema ni pravog vođenja.
8.Definicija vodstva (leadership)
Vodstvo je sposobnost utjecaja na druge, određeni način ponašanja i stvaranje odnosa sa ljudima, na što će
utjecati individualne karakteristike i osobnost vođe. Kako vođa utječe na sljedbenike, tako i sljedbenici
utječu na vođu.
9.Elementi vodstva
Vođe, sljedbenici, okolina. Mora postojati vođa, te netko tko će ga slijediti (sljedbenik). Uspjeh vodstva biti
će veći ako su svi ovi elementi uravnoteženi, tj. da među njima postoji sklad.
10.Posao vodstva
Međuljudska dimenzija (primarna), tehnička dimenzija (kvaliteta, efikasnost, proizvodnost). Posao vodstva
svodi se na 3 skupine poslova: poslovi koji se tiču zadataka koje treba obaviti, poslovi vezani za potrebe
grupe, poslovi vezani za potrebe pojedinca.
11.Navedite temeljne modele vodstva
Vodstvo temeljeno na osobinama vođe, vodstvo temeljeno na ponašanju vođe i kontingencijski pristup
vodstvu.
12.Vodstvo temeljeno na osobinama vođe
Vođe se rađaju, a ne stvaraju. Neovisan duh sa sposobnošću dobre procjene, specijalni znaci vodstva
(dostojanstvo, samopoštovanje, poštivanje drugih). Brzo svladavanje novih zadataka i spremnost na brze
promjene. Volja i spremnost za učenje novoga, zadovoljan i ispunjen privatni život i lako sklapanje
prijateljstava i poznanstava.
13.Vodstvo temeljeno na ponašanju vođe.
Bihevioristička teorija kaže da se vodstvo može naučiti. Svi uspješni vođe ponašaju se na određeni način-
zakonitosti u ponašanju uspješnih vođa (odnos prema sljedbenicima). Polazište je kritika teorije o
karakteristikama osobe. To je efektivno vodstvo, stil koji rezultira zadovoljstvom zaposlenika. Dvije su
grupe istraživača: oni fokusirani na stil vodstva i stil vodstva orijentiran na ljude ili zadatke
14.Kontingencijski pristup vodstvu
To je situacijski pristup. Vođa je proizvod dane situacije- prilagođavanje stila vodstva situaciji.
Zadovoljavanje potreba interesno-utjecajnih skupina.
15.Karizma
Percepcija sljedbenika da je vođa ispunjen darom božanske inspiracije. Naglasak je na vođi kao osobi.
Karizmatske vođe su osobe koje imaju privlačnost, entuzijazam i viziju.
16.Karizmatsko vodstvo
U središtu teorije su karakteristike osobe i važnost karizme. Naglasak je na vođi kao osobi. Radi se s
lakoćom, rezultati su zavidni i sljedbenici su vjerni.
17.Vrste karizmatskog vođe
Vizionarski vođa (vodi željenom) i krizni vođa (izvlači iz problema)
18.Značajke karizmatskog vodstva
Dominacija, samopouzdanje, potreba za utjecajem, uvjerenje o moralnoj ispravnosti
19. Transformacijsko vodstvo
Novi stil prilagođen novom vremenu. Reakcija na teorije vodstva u skladu sa situacijom. Vodstvo bi trebalo
nadmašiti ili težiti promjeni parametara situacije- utjecaj na stavove i pretpostavke članova organizacije.
Pet je čimbenika transformacijskog vodstva: karizma, osobna pažnja, intelektualni poticaj, javni sustav
nagrađivanja i upravaljanje sa izuzetkom.
20.Vještine transformacijskog vođe
Imaju jasno oblikovanu viziju, mogu jasno prenijeti viziju, umiju izgraditi povjerenje, imaju pozitivan stav o
sebi.

Delegiranje (Bahtijarević-Šiber, F., Sikavica, P., Pološki Vokić, N. (2008) Suvremeni menadžment, Školska
knjiga d.d., Zagreb, 26.- 48 str.)

1.Pojam delegiranja/ odgovornosti/ ovlasti.

Delegiranje je najvažnija menadžerska vještina, dakle nije nužno da menadžer svaki posao u svojoj ovlasti
obavlja sam. Pod delegiranje razumijevamo prenošenje zadaća na one osobe koje će biti odgovorne za
njihovo izvršenje. Odgovornost se može definirati i kao obvezu izvršenja zadaća uz zadovoljavajuće

32 | P a g e
 rješenje. Ovlast bi se mogla definirati kako ograničeno pravo uporabe sredstava organizacije i usmjeravanja
napora ljudi u željenom smjeru.
2.Odnos delegiranja i vođenja
Delegiranje je jedna od najvažnijih vještina menadžmenta, sposobnost menadžera. Osnova uspješnog
vođenja -bez delegiranja nema uspješnog menadžmenta, a još manje vodstva.
3.Temeljni razlozi delegiranja.
Omogućuje bržu reakciju, olakšava obučavanje i razvoj vještina zaposlenih, izaziva veću motivaciju,
poboljšava stavove i moral zaposlenih, može dovesti do boljih odluka, menadžerima omogućuje bavljenje
izazovnijim poslovima.
4.Korist delegiranja
Povećanje proizvodnosti menadžera, oslobađanje vremena menadžerima, razvijanje menadžerskih
vještina, povećanje efikasnosti organizacije, poboljšanje radne uspješnosti.
5.Proces delegiranja
Korak: ocijeniti potrebu za delegiranjem i razlog za izbor određenog zaposlenika, 2. Korak: Postavljanje
ciljeva kojima se definira odgovornost, razine ovlasti i rok izvršenja posla, 3. Korak: razvoj plana, 4. Korak:
Uspostava kontrolnih točaka i držanje zaposlenih odgovornim.
6.Navedite tipove ovlasti
1.Linijska ovlast (unutar organizacije, nadređeni-podređeni, najviša-najniža razina, stvara se lanac
zapovijedanja), 2.Stožerna ovlast (pravo davanja savjeta samo onima koji imaju linijsku ovlast), 3.Funkcijska
ovlast (u suprotnosti s načelom jedinstva zapovijedanja- ovlast imaju samo linijski menadžeri)
7.Odnos odgovornosti i ovlasti
Ovlasti se prenose na položaj, ne na pojedinca, Ovlast je ograničeno pravo uporabe sredstava organizacije i
usmjeravanja napora ljudi u željenom pravcu. Odgovornost-obveza obavljanja odgovornost- osjećajna
obveza, međusobna povezanost i razmjeran odnos ovlasti i odgovornosti.
8.Odnos odgovornosti, delegiranja i ovlasti
Delegiranje, ovlast i odgovornost su u međusobnoj interakciji. Odgovornost ide ruku pod ruku s
delegiranjem, a delegiranje mora uključivati ovlast.
9.Temeljni aspekt delegiranja
Temeljni aspekt delegiranja-decentralizacija ovlasti, rascjepkana ili podijeljena ovlast. Problem delegiranja
je usko povezan s centralizacijom i decentralizacijom, s obzirom na to da je centralizacija koncentracija
ovlasti, a decentralizacija disperzija ovlasti. S obzirom na te dvije krajnosti u svakoj je organizaciji potrebno
postići pravu mjeru između centralizacije i decentralizacije.
10.Uklanjanje zaprjeka delegiranju
Razvijanjem komunikacija između menadžera i podređenih, uspostavom načela jednakosti, razvijanjem
poticaja za preuzimanje dodatne odgovornosti.
11.Pogreške pri delegiranju
Nejasno dodjeljivanje zadaća, stalno delegiranje na iste osobe, delegiranje bez kontrole, delegiranje
poslova koji nisu za delegiranje.

Organizacija koja uči i upravljanje znanjem (Bahtijarević-Šiber, F., Sikavica, P., Pološki Vokić, N. (2008)
Suvremeni menadžment, Školska knjiga d.d., Zagreb, 581.- 600 str.)

1.Pojam učenje
Učenje je proces u kojemu pojedinac znanja, stavove i vještine savladava iskustvom, razmatranjem,
istraživanjem i obukom. Učenje obuhvaća obrazovanje, razvoj i obuku, a proces učenja polazi od unutarnjih
i vanjskih čimbenika kao iskustva učenja, koji određuju svrhu učenja.
2.Pojam organizacije koja uči/ pojam učenja
Organizacija koja uči; stalno učenje svih njezinih zaposlenika, učenje na svim razinama organizacije,
razvijanje sposobnosti zaposlenika i razvijanje organizacije kao cjeline, transformacija pojedinaca i
organizacije te učenje načina učenja.
Pojam učenja; Učenje je proces u kojemu pojedinac znanja, vještine i stavove savladava iskustvom,
razmatranjem, istraživanjem i obukom.
3.Organizacija koja uči vs. Organizacijsko učenje
Organizacija koja uči; „Idealna organizacija“,ne nastaje prirodno, već zahtijeva napor, nadilazi prirodno
učenje i puko prilagođavanje. Cilj: iskoristiti učenje za napredak organizacije. Organizacijsko učenje;
Razumijevaju se procesi, aktivnosti učenja u organizaciji prirodno (bez napora).
4.Organizacija koja uči vs. Organizacija koja NE uči

33 | P a g e
 Organizacija koja uči; promjenjiva okolina, plitka horizontalna struktura, decentralizacija, prilagodljiva
kultura. Organizacija koja NE uči; stabilna okolina, vertikalna struktura, centralizacija, kruta kultura.
5.Vještine organizacije koja brzo uči
Izvršni menadžer; stvara viziju, omogućuje strateški dijalog, osmišljava akciju te oblikuje način razmišljanja.
Vođa; omogućuje grupni proces, podučava kako surađivati, upravlja promjenom, razmišlja strateški. Član
tima; primjenjuje znanja iz svog područja, pridonosi kao član tima, predvodi timove, vodi mikropoduzeće.
Pojedinac koji uči; pita, sluša, razmišlja, čita, piše, računa, upija i primjenjuje znanje, uči kako učiti.
6.Učenje je kombinacija tri postupka učenja, navedite
Treniranje (coaching), timsko učenje (team leading), učenje za radnim stolom (desktop learning)
7.Vrste učenja.,
Prirodno, aktivno, kreativno i učenje na radnom mjestu
8.Pet disciplina učenja
Osobno usavršavanje, mentalni modeli, zajednička vizija, timsko učenje, sustavno mišljenje
9.Upravljanje znanjem
Znanje kao najvažniji resurs organizacije . Znanje je osnovni izvor moći u svjetskoj ekonomiji. Proces
upravljanja znanjem uključuje: izgrađivanje znanja, ostvarivanje znanja, distribucija ili širenje znanja,
upotreba znanja, menadžment znanja.
10.Vrste znanja
Implicitno ili iskustveno; to je osobno znanje, prešutno ili skriveno znanje koje nije lako vidljivo, a nalazi se
u glavama ljudi i teško se formalizira i prenosi drugima.
Eksplicitno ili kodificirano; to je objektivno i prenosivo znanje, formalno i sustavno. Obrađuje se
kompjutorski, a pohranjeno je u bazama podataka i kao takvo je organizacijsko znanje dostupno svima u
organizaciji.
11.Proces upravljanja znanjem uključuje, navedite
Izgrađivanje, ostvarivanje, distribuciju ili širenje, upotrebu te menadžment znanja.

Upravljanje grupama (Bahtijarević-Šiber, F., Sikavica, P., Pološki Vokić, N. (2008) Suvremeni menadžment,
Školska knjiga d.d., Zagreb, 149.- 187 str.)

1.Važnost tima i grupe.

Temeljni način reorganizacije rada i organizacija, temeljni ‘’građevni’’ element u strukturi organizacije,
glavni oblik organizacijskih promjena, sredstvo koje potiče i olakšava prenošenje moći, informacije i znanja
na niže organizacijske razine, povećavaju uspješnost organizacije.

2.Pojam tima/skupine/grupe
-Skupina; sinonim za grupu, ljudi koje povezuje prostor (ili zajedničke osobine), ali nisu psihološki svjesni
svoje povezanosti. Grupa; posebna vrsta skupine, skupina ljudi koje povezuje prostor (ili zajedničke
osobine), a psihološki su svjesni svoje povezanosti. Tim; specifična vrsta grupa, čini ga manji broj ljudi
komplementarnih vještina koji imaju zajedničku svrhu i cilj te kolektivnu odgovornost za obavljanje
određene zadaće koja pridonosi postizanju organizacijskih ciljeva i uspješnosti.

3.Tim vs. Grupa

Tim; rad na zajedničkom cilju, individualna odgovornost menadžera, individualni rezultat rada, postiže
svoje ciljeve. Grupa; potpuna odanost cilju i misiji, međusobna i kolektivna odgovornost, kolektivni rezultat
rada, postiže sinergiju 2+2.
4.Prednosti i nedostaci rada u grupi i timu
Prednosti: povećanje radne uspješnosti, proširenje znanja i vještina, postizanje sinergije, povećanje
organizacijske fleksibilnosti i brzine, veća motivacija i zadovoljstvo članova
Nedostaci: preorijentacija moći, troškovi koordinacije, promjena sustava, socijalno zabušavanje, sklonost
rizičnijim odlukama.
5.Uspješno vođenje tima
Dobre komunikacije, grupni identitet, osjećaj grupne djelotvornosti, međusobno povjerenje, relevantne
vještine, jasni ciljevi, emocionalna inteligencija, kvalitetno vodstvo.
6.Karakteristike grupa i timova

34 | P a g e
 Veličina grupe- idealna veličina grupe, optimalna veličina grupe (7 članova) i kreativne grupe
7.Grupne norme
Norme su svojevrsna nepisana pravila koja se odnose na očekivano i prihvatljivo ponašanje članova grupe.
To su zajedničke i standardne smjernice ponašanja koje slijedi većina članova grupe.
8.Navedite i objasnite vrste normi
1.Radne norme- kolektivno rješenje problema povezanih s poslom koje donose mimo instrukcija
supervizora, uključuju metode rada, brzinu, intezitet i trajanje, razinu proizvodnosti…
2.Norme interpersonalnog ponašanja- socijalno ponašanje vezano za red i za aktivnost izvan radnog
vremena, omogućuju predviđanje ponašanja drugih članova, određuju način rješavanja interpersonalnih
problema
9. Uloga vođe (menadžera) u upravljanju timovima
Temeljni uvjet uspješnosti timova-kvalitetno vođenje, te njegove nove uloge: razviti i primijeniti plan,
ocijeniti vještine tima, definirati ciljeve, osigurati obučavanje, motivirati članove, utvrđivati i nagrađivati
radnu uspješnost, savjetovati i ohrabrivati, pratiti rad iz daljine, objasniti granice tima, upravljati
konfliktima. Supervođenje; način vođenja kada vođa sam sebe potiče i motivira da mora napraviti neki
zadatak što bolje.
10.Virtualni timovi.
Povezivanje i komuniciranje pomoću različitih medija napredne informacijske tehnologije. Da bi tim bio
virtualan mora: funkcionirati kao tim, članovi tima trebaju biti geografski disperzirani, tim se mora oslanjati
na komunikaciju posredstvom tehnologije da bi ostvario svoje zadatke i ciljeve.
11.Prednosti i nedostaci tima
Prednosti: povećanje radne uspješnosti, proširenje znanja i vještina, postizanje sinergije, povećanje
organizacijske fleksibilnosti i brzine, veća motivacija i zadovoljstvo članova. Nedostaci: preorijentacija moći,
troškovi koordinacije, promjena sustava, socijalno zabušavanje, sklonost rizičnijim odlukama.
12.Karakteristike tima
Znatan dio uspješnosti vezan je za karakteristike samih grupa ili timova, a to su: veličina grupe, grupne
norme, kohezivnost grupe, sastav grupe, uloge članova, faze razvoja tima, timske kompetencije i
emocionalna inteligencija grupe. Optimalna veličina grupe je 5-7 članova. Norme: nepisana pravila koja se
odnose na očekivano i prihvatljivo ponašanje članova grupe. Najvažnije su radne norme; (kolektivno
rješenje problema povezanih s poslom koje donose mimo instrukcija supervizora, uključuju metode rada,
brzinu, intenzitet i trajanje, razinu proizvodnosti...) i norme interpersonalnog ponašanja; socijalno
ponašanje vezano za rad i za aktivnosti izvan radnog vremena omogućuju predviđanje ponašanja drugih
članova, određuju način rješavanja interpersonalnih problema. Kohezivnost je stupanj privlačnosti grupe
za pojedinca i želje da ostane član grupe. Sastav grupe uključuje stupanj sličnosti, odn. raznolikosti između
članova grupe ( homogene- čine ih članovi koji imaju mnoge zajedničke osobine) i heterogene grupe-
članovi su s malo zajedničkih osobina)). Uloge u timu su karakterističan način na koji članovi time
međudjeluju s drugima, a čiji učinci služe da se olakša napredak tima. Faze razvoja tima; formiranje,
problemi, normiranje, izvršavanje, gašenje. Timske kompetencije su temelj timskog rada i bitno je da ih
razvija svaki menadžer i član grupe. Svijest o emocijama te upravljanje emocijama u biti je emocionalna
inteligencija tima i pojedinca.
13.Kohezivnost tima
Stupanj privlačnosti grupe za pojedinca. Čimbenici koji djeluju na kohezivnost grupe: veličina grupe,
homogenost članova, grupni identitet i zdravo natjecanje, sustav rada i nagrađivanje, uspjeh, vanjska
prijetnja. Za vrlo kohezivne timove kaže da imaju veliku grupnu snagu i jako vjerovanje članova da mogu
uspješno riješiti neku situaciju ili problem. Kohezivnost upućuje i na moć grupe nad članovima.
14.Čimbenici koji djeluju na kohezivnost tima
Veličina grupe, homogenost članova, grupni identitet i zdravo natjecanje, sustav rada i nagrađivanja,
uspjeh, vanjska prijetnja
15.Timske kompetencije
Znanje, vještine i stavovi. Prenosive kompetencije- nisu vezane za specifičnu zadaću i određeni tim, nego su
korisne pri svakom timskom radu. Specifične kompetencije za određeni tim- vezane za poznavanje tima,,
njihovih potreba, vještina i znanja. Specifične kompetencije za zadatak- vezane za obavljanje određenog
zadatka
16.Emocionalna inteligencija grupa i timova
Sposobnost osvješćivanja emocija članova tima i utjecaj na rad tima te izgradnje odnosa izvan i unutar tima
koji jačaju sposobnost suočavanja s izazovima. Grupna inteligencija postoji na tri razine: individualna,

35 | P a g e
 grupna, međugrupna. Grupa mora biti svjesna emocija svojih članova, emocija drugih grupa i pojedinaca
izvan grupe
17.Navedite vrste grupa i timova
Funkcijske grupe, višefunkcijske grupe i timovi, samoupravni timovi, virtualni timovi, globalni timovi.
18.Funkcijske grupe
Obavaljaju rutinske poslove, rješavaju probleme unutar vlastitog područja odgovornosti i stručnosti.
Sastoje se od menadžera i zaposlenika koji su neposredno odgovorni. Sustav nagrađivanja temelji se na
individualnom doprinosu realizaciji cilja
19.Višefunkcijske grupe i timovi
Zaposlenici s različitih stručnih i financijskih područja koji obavljaju spcifične, nerutinske zadaće ili rješavaju
posebne probleme. Formiraju se kada se žele ubrzati procesi razvoja novog proizvoda, proizvodnje, usluga,
kvaliteta važnih odluka. Razlog njihove uspješnosti je spoznaja da je za uspješnost presudna suradnja,
širenje i razmjena informacija i znanja, međusobno poticanje…
20.Samoupravni timovi
Preuzimaju na sebe mnoge menadžerske funkcije, upravljaju samostalno svojom aktivnošću. Članovi tima
su ovlašteni i imaju odgovornost i autonomiju da obave cjelovitu zadaću. Distribuirano vodstvo.
21.Globalni timovi
Timovi koji se pojavljuju kao posljedica globalizacije. Multikulturalni i multinacionalni timovi. Dijele se na:
interkulturalne timove i virtualne globalne timove

36 | P a g e