UVOD U MEDICINU

01.06.2018.
1. UVOD U MEDICINU
 Definicija medicine: Medicina je grana ljudske djelatnosti kojoj je cilj liječenje i
rehabilitacija bolesnih i unaprijeđenje i čuvanje zdravih ljudi
 lat. ars medica – umijeće liječenja
 grč. iatriké téhne – tehnika liječenja
 remedium, lat. lijek
Zadaci savremene medicine:
 Liječiti ili suzbijati bolest (kurativna medicina)
 Omogućiti bolesnicima povratak u normalan život (rehabilitacija)
 Spriječiti pojavu bolesti (preventivna medicina)
 Poboljšati ili unaprijediti zdravlje (promocija zdravlja)
Podjela medicine:
 Teorijska: anatomija, fiziologija, farmakologija i dr.
 Praktična: Oftalmologija, urologija, otorinolaringologija, Pedijatrija,
ginekologija, medicina rada, Onkologija, infektologija, Operativni postupci,
hirurgija, Klinička medicina (grč. kline – postelja): dijagnostika, terapija i
prognostika, Socijalna medicina
Zdravlje
 Stanje potpunog tjelesnog, duševnog i socijalnog blagostanja, a ne samo
odsustvo bolesti i iznemoglosti (WHO, 1948.)
 Zdravlje je jedno od osnovnih prava svakog čovjeka
 Preduslov je blagostanja i kvalitete života
 Indikator je napretka i osnova stalnog ekonomskog rasta
Determinante zdravlja
 Mir
 Dom
 Obrazovanje
 Hrana
 Prihodi
 Siguran okoliš
 Socijalna pravda i jednakost u pružanju ZZ
 (povelja o unapređenju zdravlja, Ottawa, 1986.)
Bolest (morbus)
 Poremećaj zdravlja uslovljen biološkim i socijalnim faktorima
 Nastaje kao kvalitativan poremećaj koji bitno remeti funkciju organizma
 Anatomske i funkcionalne bolesti
 Etiologija – nauka o uzrocima bolesti
Uzroci bolesti, causa morbi:
 Egzogeni, fizički, hemijski, biološki
 Endogeni, nasljedni, genetski, intruterina oštećenja
Bolesnik / Pacijent
 Bolesnik je osoba koja ima tjelesni ili psihički poremećaj, bez obzira da li je toga
svjestan ili ne i da li se obratio medicinskom stručnjaku
 Pacijent je svaka osoba koja se obratila za pomoć, nezavisno od toga da li je
bolesna ili ne
 Svaki bolesnik ne mora i često nije pacijent
Promocija zdravlja
 Proces osposobljavanja stanovništva i zajednice da unaprijede svoje zdravlje i
povećaju kontrolu nad njim
 Podržava lični i socijalni razvoj putem obezbjeđenja informacija i provođenja
edukacije
 Počinje od djetinjstva i nastavlja se tokom školovanja, na radnom mjestu i
mjestu življenja
 Uloga zdravstvenog sektora je velika
 Promocija zdravlja znači zalaganje za zdrave životne navike, a izbjegavanje lošeg
ponašanja rizičnog za zdravlje
2. TRIJAŽA POVRIJEĐENIH, REDOPSLIJED PRVENSTVA
MASOVNE NESREĆE
Prema uzroku:
 Prirodne nepogode - potresi, poplave
 Prouzročene djelovanjem čovjeka – požari, eksplozije, rušenej objekata, sudari,
zagađivanja okoline
 Kada postoji više od pet teško ozlijeđenih pacijenata
Kada se dogodi masovna nesreća:
 SHMP unutar zdravstvene zaštite ima najvažniju ulogu
 Iz normalnog načina rada prelazi se na rad u izvanrednim okolnostima
 Kontaktirati policiju, vatrogasce, civilnu zaštitu, te ostvariti adekvatnu
komunikaciju
 Dolaskom na mjesto nesreće početi sa uspostavljanjem sistema zbrinjavanja
 Sudjelovati u traženju, spašavanju i izvlačenju žrtava nesreće zajedno sa
vatrogascima
 Brinuti o sigurnosti članova tima
Osnovne aktivnosti zbrinjavanja
1. TRIJAŽA
2. TRETMAN
3. TRANSPORT
Glavna mjesta zbrinjavanja
 Mjesto nesreće/trijažno mjesto
 Mjesto okupljanja žrtava
 Mjesto za vozila SHMP
TRIJAŽA
 “trier” – razvrstati, francuski glagol
 Trijažom se kategoriziraju pacijenti prema težini njihovih ozljeda/bolesti i prema
prioritetu liječenja, a u skladu sa trenutnim mogućnostima
 Osnovni princip: usmjeriti ograničene resurse tako da što veći broj osoba dobije
pomoć
PODJELA TRIJAŽE:
 Primarna trijaža – na mjestu okupljanja
 Sekundarna trijaža – na mjstu okupljanja
 Tercijarna trijaža – transportna trijaža na mjestu za vozila SHMP

PRIMARNA TRIJAŽA
 Njome rukovodi glavni trijažer – liječnik ili educiran medicinski tehničar
 Procjenjuju se vitalne funkcije i vrši razvrstavanje u četiri kategorije prioriteta I-
IV
 Ozlijeđeni se obilježavaju trijažnim kartonom na kojima je prioritet označen
odgovarajućom bojom unutar 30 sek.
 Nepokretni se pregledaju na mjestu nesreće
Primarna trijaža - postupci
 Otvaranje dišnog puta i postavljanje airway-a
 Zaustavljanje vanjskog krvarenja
 Podizanje donjih ekstremiteta
Primarna trijaža-kriteriji za procjenu prioriteta

Glavni principi START- trijaže

 S.T.A.R.T. (Simple Triage And Rapid Treatment)
 Brza, jednostavna identifikacija žrtava koje su klinički nestabilne
 Žrtve treba podijeliti u dvije grupe:oni koji hodaju i oni koji ne mogu hodati
 Prioritet III – oni koji hodaju – zelena boja – upućuju se na mjesto okupljanja
žrtava

DISANJE
 Odsutno – OTVORITI DIŠNI PUT
 Odsutno – MRTAV
 Prisutno – HITAN
 Prisutno
>30/min - HITAN
<30/min – PROVJERITI PERFUZIJU
PERFUZIJA
 Provjerava se pipanjem radijalnog pusa ili provjerom kapilarnog punjenja
 Odutan radijalni puls ili kapilarno punjenje duže od 2 sekunde – ZAUSTAVITI

KRVARENJE –HITAN
 Prisutan radijalni puls i kapilarno punjenje kraće od 2 sek. – provjeriti
MENTALNI STATUS
MENTALNI STATUS
 Ne može slijediti jednostavne zapovijedi – HITAN
 Može slijediti jednostavne zapovijedi – ODLOŽAN
POKRETAN
MRTAV-BEZIZGLEDAN
(velike otvorene ozljede glave, dekapitacija, opsežna gnječna povreda prsnog
koša i/ili vrata, velike otvorene ozljede prsnog koša)
START Trijaža

Sekundarna/tercijarna trijaža
 Sekundarna trijaža – radi je isklučivo liječnik – provodi se razvrstavanje žrtava
na osnovu vitalnih funkcija, mehanizama ozljeđivanja, anatomske lokalizacije
ozljede, starosti, spola i dr.
 Tercijarna trijaža – transportna trijaža na mjestu za vozila SHMP – odvija se po
unaprijed određenim vrijednosnim kriterijumima, ovisno o mogućnosti
transporta, potrebi za vrstu transporta i odredištu transporta
Glavni koordinatori rada SHMP jesu:
 VODITELJ HITNOG MEDICINSKOG ZBRINJAVANJA
 VODITELJ TRIJAŽE
 VODITELJ MJESTA OKUPLJANJA
 VODITELJ MJESTA ZA VOZILA
U trenutku saznavanja o nastanku nesreće:
 Započinje formiranje funkcija i osoblja
 Liječnik koji stigne prvi javlja o obimu nereće, dostavlja dodatne informacije,
traži pomoć, komunicira sa drugim službama, usmjerava žrtve prioriteta na
sigurno, određuje uloge i zadatke ljudstva na ternu koje pristiže
-Prvi stepen hitnosti:
 Prividna smrt i nesvjesno stanje
 Gušenje
 Spoljašnja i unutrašnja krvarenja
 Povrede glave praćene gubitkom svijesti
 Otvorene povrede svih tjelesnih duplji
 Akutni abdomen
 Zadesna trovanja
-Drugi stepen hitnosti:
 Sva krvarenja bez znakova iskrvarenja
 Otvoreni prelomi kostiju i zglobova
 Veće povrede mekih tkiva i opekotine preko 50% površine tijela
 Teške smrzotine
-Treći stepen hitnosti:
 Rane sa slabijim krvarenjem
 Opekotine do 40% opečene površine tijela
-Četvrti stepen hitnosti:
 Povreda kičmenog stuba sa oštećenom ili neoštećenom kičmenom moždinom
 Zatvorene povrede karlice bez znakova iskrvarenja
 Zatvoreni prelomi kostiju, iščašenja i uganuća zglobova
3. TIMSKI RAD
Definicija grupe
 Dva ili više interaktivnih i međuovisnih pojedinaca koji su se udružili kako bi
postigli određene ciljeve
 Obozov definira grupu kao ukupnost ljudi povezanih zajedničkim ciljem čijim
ostvarenjem mogu biti zadovoljene individualne potrebe njenih članova (1979)
Definicija tima
 Tim je manja skupina ljudi koji imaju zajednički cilj, čije je postizanje moguće
međusobnim upotpunjavanjem vještina i iskustava njegovih članova
 Tim karakterizira veća komunikacija nego grupu
 Uvažavanje mišljenja svih članova tima
 Cilj i svrha postojanja tima
Timski rad
 Timski rad u zdravstvu je jedini način rada
 Za stručno rješavanje zdravstvenih problema potrebno je:
 Stručno znanje i iskustvo ljekara, medicinskih tehničara, socijalnih radnika,
sociologa, psihologa
 Metoda koja omogućava članovima tima sa zajedničkim ciljem da svoje
sposobnosti iskoriste na najbolji način, međusobnim upotpunjavanjem
Definicija radne grupe SZO
 Timski rad pretpostavlja rad više stručnjaka na postizanju zajedničkog cilja. Taj
rad ne smije biti fragmentiran i nepovezan, već dobro koordiniran voditeljem
tima
Voditelj tima
 Jasno zna i želi postići cilj
 Ima opće znanje o problemu
 Ima umijeće organizacije i upravljanja
 Ima sposobnost komuniciranja i rada s ljudima
 Ima sposobnost uvažavanja tuđeg mišljenja
 Ima sposobnost logičnog rasuđivanja i zakljućivanja

Zadatak voditelja tima

 Stalno upozoravanje na ciljeve i zadatke tima
 Koordinacija akcije članova tima
 Formuliranje rješenja na osnovu prikuoljenih mišljenja članova tima
 Donošenje konačne odluke
Tipovi timskog rada
-Hijerarhijski tip:
 U kojem odluke donosi vođa tima, a ostali mu samo pomažu
 Ovaj tip dominira u zdravstvu
- Procesni rad:
 Odluka se donosi zajednički (demokratski)
 Često nije dovoljno efikasan za obavljanje kritičkih i vremenski određenih
zadataka
Karakteristike voditelja tima
 Dominantnost
 Autoritativnost
 Organizacijske sposobnosti
 Utjecaj na članove tima
 Centralna figura
 Utjecaj dobro prihvaćen i razvijen emocionalni odnos
Načini rukovođenja
 Autokratski vođe – Autoritarni stil
 Demokratske vođe – Demokratski stil
 Laissez faire vođe – Laissez faire stil
Autoritarni stil vođenja
 Priroda autoriteta: lider zadržava autoritet i odgovornost
 Dodjeljivanje zadataka: lider raspoređuje pojedince na date zadatke
 Komunikacija: jednosmjerna, naniže
 Prednosti: brzina, urednost, predvidljivost
 Nedostaci: guši individualnu inicijativu

Demokratski stil rukovođenja

 Priroda autoriteta: vođa delegira veliki dio autoriteta, a politiku određuje
diskusija
 Dodjeljivanje zadataka: u dogovoru sa članovima tima, djeleći odgovornost
 Komunikacija: aktivno, naniže i naviše
 Prednosti: promiče individualnu vezanost putem participacije i suradnje
 Nedostaci: procedure i procesi zahtjevaju mnogo vremena
Laissez-faire stil rukovođenja
 Priroda autoriteta: vođa dopušta članovima da djeluju po vlastitoj volji i
odustaje od autoriteta
 Dodjeljivanje zadataka: samostalno, kako ko smatra prikladnim
 Komunikacija: horizontalno, među jednakim
 Prednosti: dopušta visokomotiviranim i kompetentnim članovima neometan
rad
 Nedostaci: tim djeluje besciljno, nema usmjerenja

4. SPORTSKE POVREDE
 SPORTSKE POVREDE SU POVREDE KOJE NASTAJU ZA VRIJEME OBAVLJANJA
RAZNIH SPORTSKIH AKTIVNOSTI
 Makroskopske ili mikroskopske disrupcije
Generalno se dijele na:
 AKUTNE (iščašenja, istegnuća, frakture, potres mozga)
 HRONIČNE (teniski lakat, skakačko koljeno)
AKUTNE POVREDE
 Nastaju iznenenada
 Simptomi se javljaju u roku od nekoliko minuta
 Oštar bol
 Crvenilo, otok, krvarenje, ograničenost opsega pokreta
 Najčešće su povrede koljena, potkoljenice i skočnog zgloba
ZBRINJAVANJE AKUTNIH POVREDA
 Pošteda R
 Hlađenje I
 Kompresija C
 Elevacija E
 U većini slučajeva traje dva do tri dana
 Fizikalni tretman
HRONIČNE POVREDE
 Nastaju kao posljedica:
 prekomjernog treniranja
 neadekvatnog opterećenja
 ponavljanih mikrotrauma i namogućnostti reparacije tkiva
 Neadekvatna oprema i nepažnja
 Posljedice: upale tetiva i stres frakture
 CILJ - REHABILITACIJA
FAZE REHABILITACIJE
 Kontrola upale i bola
 Povratak opsega pokreta
 Vježbe snage i izdržljivosti, koordinacije i dr.
 PREVENCIJA SPORTSKIH POVREDA POSTIŽE SE ADEKKVATNOM PRIPREMOM
TIJELA

SPECIFIČNOSTI SPORTSKIH POVREDA

 U mehanizmu nastanka
 Okolnosti povređivanja jasne
 Specifičnost u dijagnostikovanju
 Specifičnost liječenja
 Specifičnost u značaju
PODJELA PREMA VRSTI TKIVA
-MEKOTKIVNE (koža, mišići, tetive, hrskavice)
 Hematomi, kontuzije, istegnuća, posjekotine, razderotine
-KOŠTANE
 Zatvorene, otvorene
 Otok, bol
PREMA MEHANIZMU
 Kontaktne (sudar, udarac, pad)
 Bezkontaktne (odnos sila, prenaprezanje i dr.)
STRES FRAKTURE – COMPARTMEBT SYNDROME
 Nastaju akutno, ali su hronične po mehanizmu
 Pukotina dužinom kosti
 Metatarzalne, tibija, kosti nožja i ručja
 Pogoduju ih pes planus, prenaprezanje, neadekvatna oprema
TRETMAN PRELOMA I DISLOKACIJA
 Ne pomjerati povrijeđenog i tražiti hitnu medicinsku pomoć
 Ne RICE
 Imobilisati povrijeđeni dio tijela i utopliti unesrećenog
 Ostati uz unesrećenog
 Ne vršiti pritisak na povrijeđeno mjesto
OSTALE SPORTSKE POVREDE
 Potres mozga (Comotio cerebri)
 Dehidracija
 Hipertermija
 Povrede uha, oka, zuba, jezika

5. RANA I PRIMARNA OBRADA U HITNOJ POMOĆI

DEFINICIJA RANE
 Označava prekid kontinuiteta kože ili sluzokože fizičkim, hemijskim ili biološkim
agensom
 Najčešće se označavaju prekidi kontinuiteta kože ili sluzokože uzrokovani
mehaničkom silom
VRSTE I MORFOLOGIJA RANA
 Različiti oblici mehanički uzrokovanih rana ovisno o objektu kojim je rana
uzrokovana, dijelu tijela, brzini kojom je nanešena
 Važnost opisa rane zbog daljeg toka tretmana
 Sudsko-medicinski značaj
PODJELA RANA PREMA OBLIKU I SREDSTVU KOJIM JE NANEŠENA
- REZNA RANA, vulnus scissum
 Nanesena povlačenjem oštrog predmeta
 Rubovi rane su glatki, pravilni, nenagnječeni
 Rana je najčešće plitka
- SJEČNA RANA
 SJEČNA RANA, v.secatum
 Nanesena udarcem oštrog predmeta
 Rubovi rane manje glatki, nagnječeni, sa više devitaliziranog tkiva
 Dublje od reznih rana
- UBODNA RANA
 Ubodna rana, v.punctum seu ictum
 Nanešena špicastim predmetom
 Površina izgleda bezazleno
 Primarni kožni defekt je minimalan
 Potreban je poseban oprez zbog razvoja infekcije u dubini rane
- GNJEČNA RANA
 GNJEČNA RANA, v.conquasatum
 Rane nanešene udarcem tupog predmeta
 Karakteriše ih široka zona aficiranog tkiva oko rane

- GNJEČNO-REZNA RANA
 GNJEČNO-REZNA RANA, v.lacerocontusum
 Nastaju kontaktom tijela i predmeta koji ima karakteristike i tupog i oštrog
predmeta
 Zona promjenjenog tkiva šira
 Plitke su i nepovoljne za primarno zatvaranje
- STRIJELNA RANA
 STRIJELNA RANA, v.sclopetarium
 Slične ubodnim ranama
 Penetrantne i nepenetrantne
 Zona devitalizacije 10 puta šira od strijelnog kanala
 Zahtijevaju sekundarnu obradu
- EKSPLOZIVNA RANA
 EKSPLOZIVNA RANA, v.explosivum
 Kombinacija gnječno-rezne i strijelne rane
 Površina rane je velika, nepravilna, rubovi nazubljeni, rana zaprljana i relativno
duboka
 Široka zona promjenjenog tkiva oko rane
- UGRIZNA RANA
 UGRIZNA RANA, v.morsum
 Nastaju ugrizom čovjeka ili životinje
 Najčešće mjesto: uho, lice, ekstremitet
 Relativno plitke, oštrih i nagnječenih rubova bez široke zone devitalizacije
 Opasnost u primarnoj infekciji
 Zabranjen primarni šav rane

6. PRVA POMOĆ KOD OPEKOTINA, UDARA ELEKTRIČNE

STRUJE I GROMA. UTOPLJENJE. UGUŠENJE
OPEKOTINE/OPEKLINE (COMBUSTIO)
 Prva pomoć:
 Ukloniti izvor toplote
 Rashladiti opečeno područje
 Ograničiti bol
 Smanjiti štetu i traumu izazvanu opekotinama
 Opeklina promjera većeg od 2,5 cm mora ići u bolnicu
VRSTE OPEKOTINA
 SUHE : plamen, vruće površine, upaljena cigareta, vruća pegla, užareno željezo
ili ugalj
 VLAŽNE : kipuće tekućine, para, vruće ulje
 HLADNE : opekotine od ekstremne hladnoće (ledena kovina)
 OPEKOTINE USLIJED TRENJA : trljanje kože o površinu pri većoj brzini (konopac,
žica...)
 OPEKOTINE USLJIED ZRAČENJA
 HEMIJSKE OPEKOTINE (izbjeljivači, amonijak, sredstva za čišćenje odvoda,
NaOH)
 OPEKOTINE USLIJED ELEKTRICITETA
 PROCJENA OPEKOTINA
 Dubina opekotine ovisi o intenzitetu i dužini izloženosti uzročnika
 POVRŠINSKE OPEKOTINE pogađaju najpovršniji dio epiderma (crvenilo bez
plikova, zacjeljuje u roku od 10 dana, bez ožiljka)
 DJELOMIČNO DUBINSKE OPEKOTINE pogađaju cijeli sloj epiderma (koža
crvena, oguljena ili sa plikovima, zacijeli za 21 dan uz mogući ožiljak)
 DUBINSKE OPEKOTINE pogađaju epidermu i dermu ( koža bijele, smeđe ili
voštane boje; opečeno područje obamrlo; stradala koža se ne može
regenerisati)
RAZMJERI OPEKOTINA
 Procjena kolika je površina tijela stradala uz ekvivalent dehidracije
 PRAVILO DEVETKE:
 GLAVA 9%
 SVAKA RUKA 9%
 PREDNJI DIO TRUPA 18%
 ZADNJI DIO TRUPA 18%
 PERINEUM 1%
 SVAKA NOGA 18%
 POVRŠINA DLANA IZNOSI 1% UKUPNE POVRŠINE TIJELA
OZBILJNE OPEKOTINE:
 Nepovršinske opekotine područja većeg od 2,5 cm kvadratna
 Opekotine u male djece i starijih osoba
 Opekotine izazvane elektricitetom i hemikalijama
 Duboke opekotine bilo koje veličine
POTENCIJALNO SMRTONOSNE OPEKOTINE:
 Opekotine lica, vrata i zračnog puta
 Opekotina na velikom području
PRVA POMOĆ KOD OPEKOTINA
 Hlađenje opečenog područja pod mlazom vode najmanje 10 minuta
 Prekriti opekotinu vlažnom kompresom
 Skinuti sve predmete sa kože koji stežu (prsten, sat narukvicu) zbog nastanka
otoka
 Pratiti disanje unesrećenog
 Ne odstranjivati ništa što se priljepilo na opekotinu
 Ne stavljati masti, losione ili balzame, ne bušiti plikove radi sprečavanja infekcije
 Ne davati osobi jelo ili piće kod ozbiljne opekotine
OPEKOTINE IZAZVANE HEMIKALIJAMA
 Prioritet je što brže moguća disperzija štetne hemikalije
 Moguća ugroženost pružaoca prve pmoći
 Udaljiti unesrećenog sa mjesta nesreće i isprati opekutinu sa mlazom vode
 Mnoge nezgode dešavaju se u industriji, ali i u domaćinstvu
OPEKOTINE IZAZVANE ELEKTRICITETOM(ELECTROCUTIO)
 Opekotine od bljeska sa prepoznatljivim tragom na koži
 Opekotine od plamena izazvanog elektricitetom
 Izravne opekotine izazvane električnom strujom
 Može postojati ulazna i izlazna rana
 Mišići, živci i krvne žile mogu biti sprženi
 Kardiopulmonalni arest
OPEKOTINE OD UDISANJA
 Opasna isparenja (CO, dim od vatre, isparenja od hemikalija)
 Znaci opekotina od udisanja:
 Čađave i opržene dlake na području usta i nosa
 Poteškoće pri disanju
 Glavobolja
 Vrtoglavica
 šok
OPEKOTINE LICA – posebna pažnja!
 Sljepoća
 Ugroženost disajnih puteva
 Ožiljci-psihološki problemi
OPEKOTINE OD HEMIKALIJA NA OKU
 Oko bolno, crveno, suzno
 Isprati ga sa dosta vode
 Glavu okrenuti tako da tečnost ide prvo preko zdravog oka
OPEKOTINE OD SUNČANJA
 Učinci od prevelike količine sunca nisu odmah vidljivi
 Veća nadmorska visina-rijeđa atmosfera-veća opasnost od opekotina
 Reflektirajuće podloge-voda i pjesak, povećavaju snagu sunca
 Vlaga povećava vjerojatnost opekotina
 Koristiti kreme za zaštitnim faktorom
 Nositi šešire i sunčane naočale
 Ne izlagati se jakom suncu
UDAR GROMA I ELEKTRIČNE STRUJE
 Električna struja je štetna jer može izazvati:
 Nepravilan rad srca ili zaustaviti ga
 Može spržiti mišiće, živce i krvne žile
 Opeći kožu
 1/3 svih nastradalih od električne struje su djeca, a 20% te djece umire!
 Jedan od glavnih uzroka električnog udara je dodir sa neispravnim električnim
uređajem ili neizoliranim strujnim vodom
 Ozljeda je veća što je duži kontakt i jača struja
 Izmjenična struja opasnija od istosmjerne
 Djelovanje izmjenične struje dovodi do grčenja mišića, što onemogućava da
unesrećeni pusti izvor električne struje
 Ako dodirnete nekoga ko je još uvijek u strujnom krugu, može dovesti do
smrtnog ishoda
POSTUPAK SA NASTRADALIM
 Prvo isključiti izvor struje u razvodnoj kutiji
 Pokušati odvojiti nastradalog iz strujnog kruga pomoću predmeta koji ne
provode struju (plastična drška metle, plastični otirač)
 Stojati na suhoj podlozi u gumenoj obući
 Provjeriti vitalne znake unesrećenog
 Ukoliko je unesrećeni odbačen, imati na umu moguću ozljedu kičme
 Kod nastalih opekotina ukloniti odjeću i ranu isprati hladnom vodom

SPREČAVANJE NEZGODA
 Pokriti utičnice zaštitnim poklopcima za djecu
 Ne koristiti električne uređaje kada ste mokri ili ukoliko ima vode na
pokretačkom dijelu površine uređaja
 Edukovati djecu
 Ne postavljajte utičnicu manje od 1 m od izvora vode
UDAR GROMA
 Povreda izazvana atmosferskim elektricitetom
 To je impuls jednosmjerne struje ogromnog napona i jačine
 Predstavlja snažno pražnjenje statičkog elektriciteta između dva oblaka ili
oblaka i zemlje jačinom od 100 miliona volti ili 1200 do 200 000 A u 1/100 do
1/1000 s
 U antičko doba smatralo se da su munje i gromovi božje oružje, a Zevs i Jupiter
njihovi vladari
 Prva naučna istraživanja počinju u 18.stoljeću od B. Franklina
 Munje nastaju u olujnim oblacima-kumulonimbusima koji se stvaraju u oblasti
nestabilne atmosfere
 Povrede groma prati kretanje energije po većoj površini tijela, a manji dio kroz
tijelo
 Mogu biti u obliku strijelne rane i opekotine
 Osoba se onesvjesti, nakon čega se ničega ne sjeća, ukoliko preživi
 Dolazi do grčenja mišića
 Smrt obično nastupi zbog grčeva mišića za disanje uslijed oštećenja moždanih
ćelija
 Lokalne promjene po tipu opekotine
 Najteži oblik oštećenja pri udaru groma je srčani zastoj uslijed fibrilacije
ventrikula
 Posljedice udara groma: oštećenje vida, sluha, promjena krvnog tlaka, otežanog
disanja, te promjena na CNS-u
UTAPANJE
 Gušenje u vodi koje dovodi do hipoksije usljed aspiracije tečnosti i
laringospazma
 Imerzija-uronjenost u vodu
 Submerzija-potopljenost-cijelo tijelo ispod površine vode
 Čest uzrok nesreće sa smrtnim ishodom
 Najvažnija letalna posljedica je hipoksija
 Kardijalni arest je sekundarno zbivanje
 Alkoholiziranost je česta kod utopljenika
 Najugroženija djeca starosti od 1-14 godina
SPAŠAVANJE UTOPLJENIKA
 Osigurati vlastitu sigurnost
 Upotrijebiti pomoćno sredstvo za izvlačenje unesrećenog iz vode (uže ili
plutajući predmet)
 Koristiti čamac ili plutajuće pomoćno sredstvo
 Nakon izvlačenja žrtve provjeriti vitalne znake
 Razmoriti mogućnost oštećenja vratne kičme
 Žrtvu izvući iz vode u horizontalnom položaju radi smanjenja kardiovaskularnog
kolapsa
 Slana voda-plućni edem
 Slatka voda –hipervolemija-hiperkalemija
 Ulazak vode-laringealni spazam-apneja-kašalj-otvaranje dišnog puta-ulazak
vode
 Osnovni postupci pružanja prve pomoći
 Vlastita sigurnost
 Nakon vađenja utopljenika, izvaditi strani sadržaj iz usta (mulj, blato, zubnu
protezu)
 Kod utopljenika koji ne diše započeti umjetno disanje od 10 insuflacija zraka u
toku jedne minute
 Započeti kardiopulmonalnu reanimaciju ukoliko je potrebno
UGUŠENJE
 Sufokacija (lat.suffocatio) označava prekid protoka zraka kroz dišne puteve sa
posljedičnim nedostatkom kisika
 Može nastati uslijed:
 Nasilnog stezanja grla (vješanje i davljenje)
 Opstrukcije dišnih puteva (otok glasnica, strano tijelo, utapanje)
 Bolesti plućnog parenima (edem pluća, astma), anemije...
 Konc. CO2 većeg od 40% u zraku (jame, bunari...)
 Trovanja CO
 Povrede grudnog koša i glave
 Posljedica-asfiksija
 Prva faza asfiksije:
 Hipoksija, kašalj, hiperkapnija, hiperpneja, cijanoza
 Druga faza:
 Cijanoza, petehije,konfuzija, grčevi
 Treća faza:
 Površno disanje, gubitak svijesti, midrijaza, letalan ishod

LIJEČENJE
 Ukloniti uzrok
 Kod astme postaviti osobu da sjedne, raskomotiti odjeću, upotrijebiti inhalator
 Hiperventilacija kao uzrok uznemirenosti
 Hajmlihov manevar
 ABCDE
(Ne preporučujem da otvarate prezentaciju sa ovim sadržajem zbog fotografija
koje su priložene kao primjer ovih povreda.. )

7. MOTIVI ZA IZBOR PROFESIJE U ZDRAVSTVU

 Oda ljekarskoj profesiji
 Šta znači biti ljekar?
 Oda ljekarskoj profesiji
 Dobro plaćen i visoko poštovan poziv
Ljekar:
 Iscjelitelj
 Vrijedan i mudar
 Visoko poštovan
 Nesebičan i požrtvovan
 Čuvar tajne
Zadatak ljekara
 Unaprjeđenje zdravlja pojedinca
 Raspolaganje znanjem, vještinama, predanošću pacijentima
 Pad motivacije
 Fenomen “nesretnih liječnika”
Smanjeno zadovoljstvo zbog:
 Većih radnih i administrativnih obaveza
 Negativnog medijskog publiciteta
  Prevelikih očekivanja pacijenata
 Gubitka profesionalne autonomije
 Malo prakse
 Činjenica je da su liječnici i pacijenti, danas u svakoj zemlji na svoj način
(ne)zadovoljni i (ne)sretni!

-Ne znam što sam ovu prezentaciju prebacio u word iskreno.-

8. MEDICINA ZASNOVANA NA DOKAZIMA

EBM
 engl. evidence based medicine
 Svjesna, nedvojbena, kritična primjena
 Najboljeg mogućeg dokaza
 U donošenju odluke o zdravstvenoj zaštiti pojedinog bolesnika
Porjeklo EBM
 Archie Cochrane, engleski epidemiolog, utemeljitelj EBM, 19.st.
 Ideja EBM, McMaster University, Kanada, 1988.g.
 1990.g. postala poznata širom svijeta
Primjena EBM
 Znači povezivanje
 individualnih kliničkih zapažanja
 individualnog kliničkog iskustva
 s najboljim znanstvenim dokazima dobivenim kliničkim istraživanjima
EBM
 Označava stvaranje novog pristupa u svakodnevnom radu ljekara
 Ne samo na osnovu stečenog znanja tokom školovanja i od starijih kolega i
intuicije
 Omogućava odabir najboljeg mogućeg rješenja u liječenju pacijenta
Klinička integrativna bioetika
 Zauzima se za etiku u kliničkom radu
 Odnosi se na moralno odlučivanje tokom svakodnevne brige za pacijenta
 Nastoji šta treba učiniti za pacijenta u datom momentu
 Povezana sa kliničkom praksom
Bitni elementi su:
 Komunikacija
 Sposobnost rješavanja problema pacijenta
 Nošenje sa stresom
 Timski rad
 Izbor adekvatne terapije
 Poštovanje pacijenta, čuvanje tajne
Utemeljena je na:
 Stvarnim slučajevima
 Neprekidnoj koordinaciji
 Jasnoći
 Kliničari su nastavnici
 Klinička praksa utemeljena na dokazima
Predstavlja povezivanje:
 ličnog iskustva i sistema vrijednosti ljekara i bolesnika
 s najboljim mogućim dokazom iz medicinske literature
 Donošenje kliničke odluke povezano sa odlukom pacijenta
Klinička praksa utemeljena na dokazima sastoji se od:
 Postavljanje kliničkog pitanja
 Traženje dokaza u “najpouzdanijim” bazama podataka
 Kritička procjena valjanosti i relevantnosti dokaza
 Klinička primjena dokaza
 Upravljanje bolesnikovim individualnim vrijednostima
Temeljna načela EBM
 Donošenje kliničkih odluka temelji se na hijerarhijskoj ljestvici dokazne snage
različitih vrsta istraživanja
 Dokaz sam po sebi nije dostatan da bi bio odluka (odnos koristi i rizika, cijena,
vrijeme i dr.)
Hijerarhijska snaga dokaza
 Randomizirani kontrolirani pokus (RCT)
 Sistemski pregled RCT – metaanaliza
 Pojedinačni RCT
 Sistemski pregled opažajnih istraživanja
 Pojedinačno opažajno iistraživanje
 Fiziološko istraživanje
 Nesistemska klinička opažanja

9. MEDICINA STAROG RIMA

 Rimljani su imali naučni i mitološki pristup medicini i brizi za zdravlje
 Osim empirijske medicine, prinošenje žrtvi
 Eskulap, bog zdravlja, simbol zmije (legenda –Eskulap putovao u obliku zmije i
došao u Rim brodom koji je putovao do rijeke Tiber, pao s broda na jednom
otoku-rimljani podigli hram oko kojeg su se molili))
 Farmakopoli-drogeristi koji su pripremali masti, afrodizijake, otrove, parfeme,
sredstva za pobacaj
 Alipti-pripremali i prodavali samo masti
 Smatrali se šarlatanima i prevarantima
 Radili operativne zahvate na ulici, kao i kozmetčke tretmane
 Najviše ljekara bili su robovi koji nisu imali uspjeha u ničem drugom
 Razlika između ljekara- liječenje i liekovi
 Kornelije Cels: hirurzi, opšta praksa, farmakokinetika
Medicina Rimskog carstva
 U vrijeme Rimskog carstva snažno se razvijala higijena (javne česme, vodovod i
kanalizacija)
 Fontane (insulae), akvedukti, olovne kolike
 Medicina se prakticirala kao opšta ili porodična
 Doktor je bio pater familiae
 Arhagat, prvi grčki ljekar rimske medicine (219. g. p.n.e.), slavan, potom krvnik
 Asklepijad, (91. g. p.n.e.) grčki ljekar velikog znanja i slave
 Atomistička teorija bolesti, akutne i hronične bolesti, traheotomija, vađenje
tečnosti kod “vodenih bolesti”
 Postoji i pneumatska škola-pneuma-duša, čiji poremećaj izaziva bol
 Cornelius Celsus-enciklopedist-napisao prvo med.djelo “De Re Medica”
 Opisao operaciju kile, očne mrene, oteklina, trepanaciju lubanje, spaljivanje
proširenih žila
 Plinije Stariji
 Dioskurid-vojni ljekar, napisao prvu farmakopeju “De materia medica”
Javno zdravstvo i Rimska medicina
 Propisno su pokopavali mrtve, osnovali krematorije
 Javni nužnici, javna kupatila, kanalizacija
 Redovan pregled prostitutki
 Pregled živežnih namirnica
 Vojne bolnice i valetudinariji(bolnica)
 Zakon Rimljana ili Caesarean – Carski rez-trudnica ne može biti sahranjena do
ne izvade dijete iz utrobe
 Arhijatri – javni ljekari; edili – činovnici (higijena grada)
 Arterije i vene, instrumenti za stezanje, amputacija kod gangrene, higijena
Šta je bolest u Rimskoj civilizaciji
 Rezultat neslaganja s bogovima
 Supersticija(praznovjerje), čaranje i rituali- izlječenje
 Kratkotrajne izlječive bolesti-udovoljavanje bogovima
 Malarija u prevodu “loš zrak” bolest za koju nisu imali adekvatan tretman
 Galen (Claudius Galenus)
Najpoznatiji rimski ljekar-apotekar, ljekar cara Marka Aurelija
 Rođen 130. godine u Pergamu, Mala Azija
 Sastavio prvi popis droga sličnog ili istog dejstva “De succedanus”; Materia
pecans-uzrok bolesti
 Uveo u terapiju Uvae ursi folium
 Istraživao funkcije organa na životinjama (svinje)
 Otkrio da se urin ne produkuje u mokraćnoj bešici, ali prolazi kroz uretere
 Opisao laringealni rekurentni nerv
 Prvi determinisao metod digestije hrane u stomaku
 Utvrdio je da živci potiču iz mozga
 Stvara koncepciju krvotoka
 Galenovi principi liječenja
 Prvi medicinar koji je liječio uzroke, a ne posljedice!
 Galenom je označena vještina pripremanja lijekova – “Galenska farmacija”
 Osnovao je “Farmakognoziju” – naučno istraživanje lijekova
 Contraria contrariis(suprotne se bolesti liječe suprotnim, ljuta rana-ljuta trava)
 Koristio vrbinu koru kao opijumsku tinkturu
 Koristio je metod liječenja puštanjem krvi
 Uveo metod sterilizacije ključanjem
 Zbog monoteizma crkva mu daje placet
Razvoj vojne medicine u Starom Rimu
 Napredak vojne medicine i izgradnja vojnih bolnica
 Car, Augustus, osnovao posebne profesionalne medicinske trupe, sa posebnim
titulama i beneficijama
 Internisti, oftalmolozi, urolozi, hirurzi

Otrovanja u Starom Rimu

 Različite supstance za liječenje i anesteziju
 Strah od trovanja, antidoti
 Neke žene su plaćale za ubistva svojih muževa trovanjem-doktorih ih navodno
riješili muke
 Komad osušene hijenine kože – za sanaciju ujeda bijesnog psa
 Opijum kao anestetik
Apoteke u Starom Rimu
 “Galenski pripravci”
 “Tubernae Urguentariate” – trgovine lijekovima sa zankom Eskulapovog štapa
sa zmijom
 Knjige primanja i izdavanja lijekova
 Noćna služba
 Recepturni sto sa mramornom pločom
Epidemije u antici
 Teorija mijazmi (kružno isparavanje)
 Epidemije nastaju jer su štetne materje u vodi zraku
 Povlačenje i uloga ranara
 Najveća epidemija kugeod 255. do 266.god.
 Ciprijanova kuga-velike boginje
10. MEDICINA STARIH CIVILIZACIJA
 Historija je hronika nekog vremena (Ciceron)
Historija medicine:
 Otkriva (logiku razmišljanja),
 Ukazuje (na greške) i
 Usmjerava (našu pažnju na rješenja)
Od kada postoji medicina?
 Medicina je nastala s pojavom života
 Bolest je natala s pojavom života
 Svaki aktivni pokušaj uklanjanja boli predstavlja početak medicine
 Sa začetkom ljudske svijesti medicina se počela razvijati kao nauka
 Ostaci Krapinskog pračovjeka-prijelomi
 “Ilijada” i “Odiseja”- bolest kao mističan aspekt
 Primitivni stanovnici Polinezije- koristili kokosovo mlijeko za ispiranje rana
 Opojne droge i ljekovito bilje (Iliri, perunika-Gentiana)
Empirijska medicina
 Empirija je prva faza historije medicine
 Bazirana je na iskustvu i stara koliko i čovjek
 Sastojala se u:
 liječenju boli,
 poznavanju ljekovitih svojstava bilja, vatre, vode, sunca.
 Glavni nosilac empirijske medicine je žena, majka.
Magijska medicina
 Druga faza historije medicine, nastala iz pitanja zašto i od koga dolazi bolest
 Predstavljali su je i vršili plemenski vrači ili magi ili sveštenici pomoću svojih
moći i znanja
 Uzrok bolesti religiozno-magične prirode
 Metode liječenja magične (nošenje amuleta, zaštitna čaranja, žrtve bogovima..)
 Čarobnjak – Duh - Bolesnik
Magijsko-religiozna medicina
 Treća faza u historiji medicine
 Ljekar je sveštenik
 Bolest se definiše kao kazna bogova
 Metode liječenja – molitva
 Razvoj promatranja čovjeka i “naučne svijesti”
 Prvi ljekari

Humoralna medicina
 Četvrta faza u historiji medicine
 Uočava razne tekućine (krv, žuč, mokraća, slina, limfa, menstrualna krv)
 Balans tekućina – zdravlje ili isonomia
 Disbalans tekućina - bolest
Paleopatološki nalazi
 Paleopatologija – bavi se sistematskim proučavanjem tragova bolesti na
ostacimaljudskih i životinjskih tijela iz daleke prošlosti (kalus, RA, hipoplazija
pršljenova, zubni kamenac)
 Paleoodontologija-nauka koja se bavi proučavanjem razvojnih patoloških
promjena na zubima.
 Zubi su najotporniji dio leša
11. KOMUNIKACIJSKE VJEŠTINE
Komunikacija
 Odnos između dvije osobe
Vrsta interakcije pri kojoj se veza između sudionika ostvaruje putem znakova
 Verbalna ili lingvistička
 Neverbalna ili nelingvistička
 Posredna (masovna)
 Neposredna
 Jednosmjerna / ne uključuje odgovor
 Dvosmjerna komunikacija – proces koji čini niz uzajamnih saopštenja i
reagovanja na njih
 Interpersonalna – dvosmjerna – manifestovanje poruka – verbalna i neverbalna
 Intrapersonalna – forma unutrašnjeg govora – upućivanje poruka samome sebi
Aspekti verbalne komunikacije
 Sredstvo komuniciranja: govor i jezik
 Glasovi, riječi i rečenice
 Denotativno značenje riječi – isto za sve koji koriste isti jezik
 Konotativno značenje – određuje se kao osjećanja i stavovi koji prate konkretnu
riječ
 Uz istu riječ vezuju se različita individualna znaćenja
 Ja-Ti-Mi i bezlične poruke u verbalnoj komunikaciji
 Ja-poruke: izražavanje vlastitih zapažanja, iskustava, osjećaja, stavova
 Poruke koje se odnose na nas same
 Često se izbjegavaju, jer osoba ne želi otkriti sebe, niti približiti sagovorniku
 Počinju sa “Htio bih...”
 Ja-Ti-Mi i bezlične poruke u verbalnoj komunikaciji
 Ti-poruke, nude gotova rješenja, koriste se pri vrijeđanju, osuđivanju,
etiketiranju, ocjenjivanju
 Tiču se drugih i potiču odbrambene mehanizme
 Otežavaju iskreni i otvoreni dijalog
 Obično počinju sa “Moraš...”
 Ja-Ti-Mi i bezlične poruke u verbalnoj komunikaciji
 Mi-poruke: jačaju vlastitu poziciju ili prikrivaju vlastito mišljenje ili želje
 Koriste se kada se na drugu osobu želu utjecati posredno i zaobilazno,
umanjujući vlastitu odgovornost
 Obično počinju sa: “Morali bismo...”
 Ja-Ti-Mi i bezlične poruke u verbalnoj komunikaciji
 Bezlične poruke su potpuno apersonalne
 Omogućuju potpuno isključivanje sebe i vlastite odgovornosti za sadržaj koji se
prenosi
 Obično počinju sa “ Trebalo bi...”
Aspekti neverbalne komunikacije
 Pruža informaciju o tome da li druga osoba s pažnjom prati saopštenje
sugovornika
 Označava momenat kada treba govoriti, a kada slušati
 Služi za izražavanje uzajamnih stavova (pozitivnih i negativnih)
 Pruža povratne informacije
 Pruža zamjenu za saopštenje
 Ekspresiju emocija, stavova, mišljenja i sl.
Aspekti neverbalne komunikacije
 Vokalna ekspresija
 Facijalna ekspresija
 Gestovna ekspresija
 Posturlana ekspresija
 Proksemična ekspresija
 Vokalna ekspresija
 Obuhvata: visinu i jačinu glasa, ritmičnost signala, korištenje pauza, uzdisanje i
dr.
 Emocije straha – izrazito dugo trajanje izgovaranje glasova
 Zadovoljstvo – umjereno trajanje
 Velike varijacije – zadovoljstvo ili iznenađenje
 Umjerene varijacije – ljutnja, dosada i strah
Facijalna ekspresija
 Najvažniji aspekt neverbalnog ponašanja
 Odnos izraza lica i emocija
 Darwin “Izražavanje emocija kod ljudi i životinja”
 Emocije kao oblik adaptacije ne okolinu
 Tomkins postavlja hipotezu o facijalnom feedbacku – u osnovi emocija su
facijalne ekspresije

Postoji najmanje sedam kategorija univerzalnih ekspresija koje mogu biti

uočene:
 Sreća
 Strah
 Tuga
 Bijes
 Gađenje/prezir
 Iznenađenje
 Gestovna ekspresija
Izučavanje pokreta ruku u komunikaciji
 Odnosi se na ponašanje koje nema posebno značenje, nego ih dobija u
određenom kontekstu
 Gestovi dodirivanja sopstvenog tijela
 Komunikacija sa samim sobom
 Posturalna ekspresija
 Izučava položaj tijela
 Osnovni položaji tijela: stojeći, sjedeći, ležeći, čučeći, klečeći
 Dimenzija neposrednosti: nagnutost tijela prema drugoj osobi i dodir –
smanjnje emocionalne napetosti
 Dmenzija opuštenosti: asimetričan položaj ruku i nogu, opuštenost ruku –
neangažovanost i neutralnost
 Proksemična ekspresija
 Izučavanje tjelesnih kontakta
 Dodir
 Značenje povećanje intimnosti, samootvaranja, povećano emocionalno
vezivanje i ekspresivnost

12. KOMUNIKACIJA O SEKSUALNOSTI

Faktori koji otežavaju komunikaciju o seksualnosti
 Seks kao personalizirani tabu
 Društvene norme
 Seks kao dio privatnosti
 O seksu se razgovara samo kada postoji problem
 Razgovor o seksu je “strategija zavođenja”
Obilježja uspješnog komunikatora
 Interes
 Educiranost
 Udobnost u vlastitoj “seksualnoj koži”
 Otvorenost
 Pristupačnost
 Tolerantnost
 Skromnost
 Dobar “uvod”
 Direktnost
 Preciznost
13. KARAKTERISTIKE KLINIČKE MEDICINE
Jedinstvo medicine
 Bilo koji problem zdravlja treba posmatrati sa aspekta teorijskog i praktičnog
(kliničkog) ili
 Kurativnog
 Preventivnog
 Socijalnog aspekta
 Medicina je zasnovana na dva principa:
 Teorijsko-istraživačkom i praktičnom
 Jedinstvu zdravlja i bolesti
 Jedinstvu prevencije i kliničke medicine
 Prevencija
 “Gram prevencije vrijedi kao kilogram liječenja”
 Henry De Bracton, 1240.godine
Prevencija oboljenja vezanih za:
 Višak tjelesne težine
 Seksualno prenosivih oboljenja
 Dermatološke probleme
 Disfunkcije regulacijskih mehanizama
 Toksikomaniju
Prevencija
 Bolest – isključivi predmet naučnih istraživanja?
 Destrukcija jeinstva medicinskog istraživanja zdravlja i bolesti
 Sve manje znanja o zdravlju, sve više o bolesti
 Vrh piramide zauzimaju oni koji liječe-kontraverza
Medicina 17. i18. stoljeća
 Nakon upoznavanja anatomije u 16.stoljeću, javlja se potreba razvojem
fiziologije
 Decartes i spinoza-dualistička teorija-odnos čvrstih i tečnih dijelova
 Najveću zaslugu za napredak medicine imao je razvoj fizike i hemije
 Galileo, Torcelli(barometar), Guerick(zračna sisaljka), Newton, Boyle, Marriote
 Cirkulacija krvi
 Miguel Serveto iz Francuske prvi opisao plućnu cirkulaciju
 Andre Cesalpino – centar cirkulacije srce
 Girolamo Fabrici prvi upotrebljava riječ cirkulacija
 William Harvey iznio n asvom predavanju da se krv giba u krug
 Kada je čovjeku stegnuo ruku, ona je u donjem dijelu nabubrila i time je
dokazao da vene vode krv u srce
 Marcello Malpighi otkrio kapilarnu cirkulaciju
 Mikroskop u medicini
 Otkrili otac i sin Hans i Zahurija Janssen, a prije njih Galileo
 Antony van Leeuwenhoek, sam konstruisao mikroskop
 Pod mikroskopom posmatrao sve što je mogao
 Počinje razdoblje mikrobiologije
 Embriologija
 Regnier de Graff, otkrio folikul u jajniku
 Jan Ham, otkrio spermatozoide u spermi
 Spermiji se nazivaju animalcula
 Harvey, otkrio da se plod razvija iz jajeta
 Valianieri dokazao važnost jajašca u nastanku života
Razvoj biohemije i fiziologije
 Jean Baptiste van Helmont, postavio biohemiju na naučne noge
 Uveo pojam elementa, razvio biohemijske lijekove i uveo pretrage krvi u
dijagnostiku
 Fermentacija, kiselo i bazno vrenje
 Ističe ulogu žljezda sa unutrašnjim lučenjem
 Thomas Sydenham, engleski Hipokrat
 Bolest - prirodni poremećaj
 Traži inspekciju bolesnika, komunikaciju, dijagnostiku i liječenje
 Bio je odličan terapeut
 Kinin – lijek protiv malarije – Francis Glisson
 Intravenska injekcija – Sir Cristofer Waren
 Johan Daniel Major – prvi primjenio na čovjeku
 Jean Baptiste Denis – izvršio prvu transfuziju sa teleta na čovjeka
 Marko Gerbec – prvi opisao slučaj bolesnika sa srčanim blokom
Razvoj ginekologije i akušerstva, higijene i medicine rada
 Chamberlein – uvodi porođajna kliješta
 Francois Kauriceau – izdao knjigu o iskustvima upotrebe kliješta
 Giovani Maria Lancisi veliki higijeničar
 Ocem moderne medicine smatra se Bernardino Ramazzini
 Predstavio je sintezu o svim profesionalnim bolestima u feudalno doba
 Posjećivao je domove radnika
 Pitanje: “Šta je tvoje zanimanje?”
Medicina 18. i 19. stoljeća
 Industrijalizacija, teški uslovi za rad
 Prihvaćen kinin
 Novootkriveni digitalis
 Herman Boerhave – osnovao je kliničku medicinu
 Albrecht von Haller – osnivač moderne eksperimentalne fiziologije
 Zbivanja u organizmu svodi na nerve i mišiće, iritabilnost ili podražljivost
 Gerhard van Swieten
 Reformirao je austrijsko zdravstvo, nakon što je zadobio kraljičino povjerenje,
kada je liječio sestre Marije Terezije
 Uvodi u upotrebu karantene
 Jača javno zdravstvo
 U Hrvatsku poslao Ivana Krstitelja, koji je bio autor prve medicinske knjige na
hrvatskom jeziku “Medicina rutalis”
 Razvoj mikrobiologije – Marko Antonije Plen
 Tvorac teorije “Contagium animatum”
 Joseph Leopold Auenbrugger – otkriva perkusiju
 Jan Peter Frank – reformator higijene
 Antonio Maria Valsava – anatomija, fiziologija
 Giovani Battista Morgagni – patološka anatomija
 Jean Palfyn uvodi porođajna kliješta
 Jacques daviel – operacija katarakte
 Philipe Pinel – uvodi humane metode u psihijatriju
 Franz Anton Mesmer – animalni magnetizam – hipnoza i frenologija
(istraživanja centara u mozgu)
 Edward Jenner – preventivna medicina
Medicina 19. stoljeća
 Jan Evangelista Purkyne, Claud Bernard, Johanes Miller, znanstvenici iz područja
fiziologije
 Theodor Scwan – moderna biologija
 Virchow – bolesti se svode na promjene u stanicama – tvorac celularne
patologije
 Razvoj endokrinologije – Thomas Addison
 William Gull-kretenizam-nedovoljna sekrecija štitne žljezde
 Joseph von Mering – diabetes mellitus
 Procvat patološke anatomije
 Razvoj bakteriologije i serologije – Louis Pastur, pronalazi cjepivo protiv bjesnila
 Koch – bacil tuberkuloze
 Klinička medicina – interna
 Rene Theophile Laennec – izumio stetoskop
Dijagnostičke metode u kliničkoj medicini
 Mjerenje krvnog tlaka, EKG, klinička termometrija, ezofagoskop, razvoj
hematologije
 Razvoj farmacije
 Razvoj X zraka
 Anestezija, dušični oksidul, hloroformlokalna anestezija i infiltracijska
 Joseph Lister – antisepsa
 Teodor Billroth – radi prvu uspjelu operaciju karcinoma želuca
 Razvoj opstetricije, oftalmologije i otorinolaringologije
14. Istorija grčke medicine i Hipokrat
Antička medicina
 Interdisciplinarna, u kojoj su se preplitali umjetnost, kniževnost, religija,
filozofija i politika
 Simbol medicine – zmija, antički hodnici
 Cilj zmije – pomoći pacijentu u stanju šoka i prosvjetliti mu put do boga
 U Grčkoj tijelo je bilo svetinja, nije bilo disekcija
 Mozak –hladna želatinozna masa koja je bila malo interesantna
Hipokrat, OTAC MEDICINE
 Hippocrates, centralna ličnost grčke medicine, Kos otok, porodica ljekara; 460
p.n.e.-377 p.n.e.
 Prvi definisao bolest kao štetnu povredu
 Medicina je orjentisana čovjeku, a ne bolesti
 Dao je prototip idealnog ljekara
 Najveća Hipokratova zasluga je odvajanje medicine kao prirodne nauke i
odvajanje od religije i magije
 Hipokratova medicina-klinička i individualistička-načela ljekarske etike
Kako Hipokrat objašnjava bolest?
 Bolest je biološka pojava koja se odvija po zakonima prirode, ali je protiv
harmonije okoliša i organizma
 U bolesti je narušena ravnoteža
 Diskrazija – poremećaj tjelesnih tekućina
 U organizmu nastaju promjene koje se manifestuju određenim znacima i
simbolima
 Opisane bolesti(pov.temp.): malrija, tifus, povratna groznica, tuberkuloza pluća,
tetanus, histerija, epilepsija, astma i dr.)
Medicina u doba Hipokrata
 Čovjek se posmatra kao cjelina
 Slabo poznavanje anatomije
 U fiziologiji i patologiji nema sistematičnosti
 Patogeneza bolesti:
 Humoralna teorija(ravnoteža između tjelesnih sokova)
 Pneumatska teorija(nesmetano unošenje vazduha u krvne sudove)
 Zdravlje je harmonija unutrašnjeg materijalnog i dinamičkog sklada

Uvod u kliničku praksu

 Vrijednost Hipokratove medicine je u kliničkoj praksi
 Individualna istorija bolesti sa pažljivim praćenjem svih simptoma i kliničkih
znaka
 Digiti hippocratici (hronična plućna insuficijencija)
 Facies hippocratica
 Opis smrtnih hropaca (Cheyne-Stokesovo disanje)
 Razvoj hirurških grana, liječenje preloma, čistoća kod previjanja i zahvata, zavoji
 Hirurške grane su se prakticirale, posebno abdominalna hirurgija
 Trepanacija lubanje, drenaža kod empijema, apscesa, amputacija
 Prijelomi i iščašenja zglobova su bili dobro tretirani (repozicija, ekstenzija,
imobilizacija)
 Stomatologija i oftalmologija-razvoj
 Ginekologija-ne zbog praznovjerja
Liječenje u doba Hipokrata
 Uvijek treba paziti na dvije stvari:
 Korisnost ili barem ne naškoditi
 Ljekarska skromnost
 Ljekar ne raspolaže zdravljem, već samo pomaže prirodi općeg jačanja
organizma
Liječenje u doba Hipokrata
 Tradicionalni terapijski pristup
 Empirijska iskustva liječenja narodnom medicinom
 Koristili su se:
 Emetici(ipekakuana), purgativi(zova, đumbir, glicerin, ricinus, koprivalimun,
peršin), diuretici(uva,zeleni čaj, maslačak, anis,smreka), adstrigentna
sredstva(protuupalna,žalfija)-spasiti, ljekovit vazokonstruktivno,smanjuju
sekreciju, narkotička sredstva
 Provođenje dijete i tjelovježba
 Ishrana: med, mlijeko, vino, žitarice
 Oblozi, masaža, puštanje krvi
Humoralna teorija karaktera i razvoj psihologije
 Prihvaća teoriju Empedokla (čitav svijet potiče od:voda, vatra, zrak i zemlja)
 Kod čovjeka: hladno, toplo, suho i mokro
 Topla krv, hladna sluz
 Kada su tečnosti pravilno izmješane čovjek je zdrav
 Odnose tečnosti regulira sila “fizis” – priroda
 Ars longa, vita brevis
 Prema tjelesnim tečnostima postoje nazivi za karakter čovjeka:
 Sangvinik (optimističan, previše krvi)
 Kolerik (iritabilan, brzo plane, previše žuči)
 Flegmatik (ravnodušan, previše sluzi)
 Melankolik (tužan, previše crne žuči)
 Holistički pristup u medicini(smijeh, druženje sa prijateljima, odmor, slušanje
muzike, vježbanje)
Razvoj psihijatrije
 Duševne bolesti su uzrokovane prirodnim faktorima, a u mozgu je sjedište
duševnih zbivanja i pometnji
 Začetnik je prve klasifikacije duševnih bolesti:
 Paranoja, melanholija, epilepsija, histerija, manija, postpartalna psihoza
Corpus Hippocraticum
 Zbirka radova Hipokrata (50 djela) i njegovih sljedbenika
 O svetoj bolesti-Epilepsija
 O zraku, vodi i tlu-Kako klimatski faktori djeluju
 O ozljedama glave
 Prognostika
 O dijeti kod akutnih bolesti
 O epidemijama
 O staroj medicini
Epidemije
 Bolesti koje su povlačile najviše pitanja i donosile najviše straha, jer su odnosile
najviše života
 Hipokrat je smatrao da epidemije potiču od zagađenog zraka
“mijazmi”(energetske realnosti koje postoje neovisno o i unutar živog sistema)
 Hipokratova zakletva
 Od najvećeg značaja Hipokratove medicine je prva poznata kodifikacija
ljekarske etike
 “LJUDSKI ŽIVOT JE KRATAK, A LJEKARSKO UMIJEĆE VELIKO.
 POVOLJAN TRENUTAK BRZO PROĐE, ISKUSTVO JE VARLJIVO, A ODLUKA
TEŠKA.”

15. IMOBILIZACIJA I POLITRAUMA

PRIJELOMI - FRAKTURE
 Prijelomi označavaju prekid kontinuiteta kosti djelovanjem sile koje mogu biti
aplicirane direktnim ili indirektnimmehanizmom povređivanja
SIMPTOMATOLOGIJA PRIJELOMA
 BOL, spontana ili provocirana pokretom
 DEFORMITET, tj.promjena oblika ekstremiteta
 ABNORMALNA POKRETLJIVOST
 KREPITACIJE
 GUBITAK FUNKCIJE
 KRVARENJE
 PODJELA PRIJELOMA
U odnosu na integritet kože:
 Otvoreni i zatvoreni;
 Prema prijelomnoj liniji:
 Kosi,
 Spiralni,
 Uzdužni.
 Potpuni i nepotpuni
KOMPLIKACIJE PRIJELOMA
-OPĆE:
 Traumatski i hemoragijski šok (politrauma)
-LOKALNE:
 Obično vezane za otvorene prijelome – infekcije, povrede krvnih sudova i
nerava, te visceralnih organa
IMOBILIZACIJA
 Označava postupak, odnosno skup mjera kojim se određeni dio tijela stavlja u
nepokretan položaj
 Postavlja se u okviru povreda kostiju i zglobova, velihih povreda mekih tkiva i
nakon privremenog zaustavljanja krvarenja
SVRHA IMOBILIZACIJE
 Sprečavanje naknadne povrede mekih tkiva
 Ublažavanje bola
 Sprečavanje naknadnog krvarenja
 Sprečavanje širenja infekcije
PRINCIPI IMOBILIZACIJE
 Postavljanje imobilizacije nakon neodložnih mjera prve pomoći (ABCDE,
krvarenje)
 Oprezno postupati sa povrijeđenim dijelom
 Povrijeđene kosti i zglobove ne namiještati
 Imobilizacija ekstremiteta u prisilnom položaju
 Povreda kičme – više spasilaca
 SREDSTVA ZA IMOBILIZACIJU
STANDARDNA SREDSTVA:
 Kramerove šine, pneumatske udlage, trougla marama
IMPROVIZIRANA SREDSTVA:
 Daščice, kartoni,novine, ćebe
 Sumnja na frakturu zahtijeva imobilizaciju
 Imobilizacija podlaktice daščicama i truglom maramom

 Imobilizacija podlaktice i ključne kosti

 Imobilizacija potkoljenice vezivanjem uz zdravu nogu

 Imobilizacija potkoljenice i natkoljenice daskama

 Povrede kičme
PREVENCIJA
 Pojasevi, štitnici za potiljak
 Prva pomoć
 ovratnik, prenošenje povrijeđenog
 podloga za kralježnicu
 minimalna manipulacija
 10% sekundarnih neuroloških oštećenja
ZNACI OZLJEDE KIČME
 Slabost ili oduzetost udova (pitajte ozljeđenika može li micati rukama i nogama
ili prstima na rukama i nogama).
 Slabljenje ili gubitak osjeta (pitajte ozljeđenika osjeti li vaš dodir na svojim
nogama, trupu i rukama).
 Osjećaj trnaca ili vručine u udovima. Ponekad ozljeđenik ima osjećaj da je
"presjećen na pola".
Kad posumnjati na povredu kičme:
 Bol u leđima
 Gubitak svijesti
 Ozljeda glave
 Postupak
POLITRAUMA
 Podrazumijeva ozljedu u kojoj su najmanje dvije tjelesne regije ozlijeđene,
od kojh jedna ozljeda ili kombinacija više ozljeda ugrožava život
 Najčešće u saobraćajnim nesrećama
ŠTA TREBA ZNATI
 Manipulacijom ne pogoršati nastanak daljih oštećenja
 Pozvati hitnu pomoć
 Pružiti adekvatnu pomoć
 Potreban što hitniji siguran transport
 Preporuke za primarnu orjentaciju
 ABCDE – sistem
 A - Airway
 B - Breathing
 C - Circulation
 D – Disability (neurološki status)
 E – Exposure (otkrivanje ozljeđenog i pregled svih dijelova tijela
 ALARM
 KARDIOPULMONALNI AREST
 TENZIONI PNEUMOTORAKS
 SUŽENO STANJE SVIJESTI
o ( ne otvara oči, ne izvršava naredbe, ne izgovara razumljive riječi, ne
reaguje na podražaj, pospanost, dezorjentacija)

16. HIPOKRATOVA ZAKLETVA

Hipokrat
 Hippocrates; 460.-370. p.n.e.
 Otac medicine i centralna ličnost grčke medicine
 Prvi definisao bolest kao štetnu povredu
 Dao prototip idealnog ljekara
 Utemeljenje medicine kao prirodne nauke
Hipokratova zakletva
 Obuhvata:
 Zakletvu pridržavanja zakletve
 Poštovanje i zahvalnost svojim učiteljima
  Prihvatanje obaveze plaćanja školarine
 Prihvatanja činjenice da svoj život podredi u korist bolesniku
 Pitanje eutanazije
 Pitanje abortusa
 Obaveza na čist i častan život
Hipokratova zakletva
 Odbijanje bavljenja tuđim poslovima
 Odnos ljekara prema pacijentu
 Odnos ljekara prema kolegama
 Ravnopravnost bolesnika bez obzira na spol i klasu
 Čuvanje ljekarske tajne
 Prihvatanje nagrade za uspješno pridržavanje zakletve i kazne ako
postupi suprotno
 Ljekar prema Hipokratovoj zakletvi
 Treba da posjeduje:
 Znanje
 Etičko ponašanje
 Nije lakom za novac
 Povučenost i dostojanstvo
 Da stiče životnu mudrost
 Da druge podučava znanju
 Da razumno govori
 Da se čuva mana i praznovjerija
 Da zna koga je nužno liječiti besplatno
Ženevska deklaracija
 Ženevska formulacija Hipokratove zakletve, 1948. g.
 Obaveza da se pruži stručna pomoć bez obzira na vjeru, naciju,
rasnu, klasnu i političku pripadnost
 Obavez da se stručno znanje ne smije koristiti suprotno zakonima
humanosti
Florens Najtingejl (1823.-1910. g.)
 Utemeljila je sestrinstvo u timskoj medicinskoj praksi
 Postavila Zakletvu namjenjenu medicinskim sestrama
 Naglašava moralni lik medicinske sestre
 Ukazuje na osjećaj dužnosti i obaveze visoke moralnosti u privatnom i
profesionalnom životu
 Ističe čuvanje profesionalne tajne
 Stanje bolesnika se ne smije pogoršati medicinskom intervencijom
 Etika
 Naučna disciplina koja se temelji na moralnim načelima
 grč. ethikós-moralan; ethos-običaj, narav, ćud, karakter
 Sistematično poučava i prosuđuje ljudsko djelovanje u svjetlu
moralnih vrijednosti i načela
 Ninrnbeški zakonik iz 1947. godine i Međunarodni kodeks medicinske
etike iz 1949. godine u Londonu
Znanje i savjest u medicini
 Osnovni uslov za rad
 Savjest bez znanja je nekorisna
 Znanje bez savjesti je nemoral i opasnost
 Svaka odluka i procjena u medicini ispit je profesionalne savjesti i
medicinske etike, te izraz privrženosti medicinskoj istini
 Hamurabijev zakonik (1728.-1686. godine p.n.e.)
 Međunarodni kodeks medicinske etike
 Ljekaru se povjerava zdravlje čovjeka
 Ljekar ima humanu i socijalnu misiju
 Ljekar je obavezan da poštuje moralna načela
 Ljekar se ne smije rukovoditi motivima lične koristi
 Zabranjeno je reklamiranje u medicini
 Ljekar čuva profesionalnu nezavisnost
 Može primiti samo profesionalnu nagradu
 Ne smije štetiti bolesniku
 Međunarodni kodeks medicinske etike
 Nova naučna otkrića će prihvatai samo ako su javno priznata
 Prihvata odgovornost za ono što je lično utvrdio
 Obavezuje se da će slati bolesnika ljekarima drugih specijalnosti
 Ukazaće hitnu medicinsku pomoć uvijek i na bilo kom mjestu
 Prema svojim kolegama će se ophoditi onako kako bi želio da se
prema njemu ophode
 Ne smije štetiti ugledu svojih kolega
Osnovne etičke norme zdravstvenih radnika
 HUMANIZAM: rizik po sopstveno zdravlje, potčinjavanje vlastite
savjesti
 SKROMNOST: znanje i vještinu treba prezentovati pred sebi ravnima
 ODNOSI MEĐU KOLEGAMA: stariji pomaže mlađem, mlađi poštuje
starijeg
 UREDNOST
  TAJNA: “Povjerena uhu, zatečena očima, naslućena umom.”
 JAVNA SLUŽBA

17. ETIČKI PRISTUP HIV-u

Život s HIV-om
 Virus humane imunodeficijencije
 U BiH prvi slučaj otkriven 1986. godine
 Do 2009. godine registrovano 163 HIV pozitivne osobe
 Niska prevalenca u BiH <0,1%
 Tokom 2009. godine 1,8 miliona ljudi umrlo od HIV-a
Najčešći način prenošenja
 Heteroseksualci (57%), više muškarci;
 Homoseksualci 17,2%;
 Narkomani 12,9%;
 Prenos sa majke na dijete 0,6%;
Faktori koji olakšavaju prenos HIV-a
 Loš socijalno-ekonomski status
 Nedovoljna educiranost stanovništva
 Nepostojanje relevantne procjene ključnih populacija u riziku
 Migracija mobilnih populacija
 Neadekvatan sistem nadzora nad HIV-om
 Stigma i diskriminacija
Ciljevi
 Prevencija
 Jačanje nadzora nad HIV-om
 Jačanje intersektorske i multisektorske saradnje
 Izgradnja i jačanje aktera u odgovoru na HIV
 Promocija, poštivanje i zaštita ljudskih prava
 Smanjenje stigme i diskriminacije
Život s HIV-om
 Saznanje-odbijanje pomisli-greška pri testiranju
 Svjesnost realnosti-psihička kriza
 Očaj, tuga, beznađe
 Strah od bolesti, umiranja i smrti
 Budućnost (bez prijatelja i u stigmi)
 Potrebe za prijateljima?
 Samoća, odbačenost, izbačenost iz društva
 Novožigosani
 Saznanje o odnosu ljudi prema njemu
 Pružena pomoć:
 Na razini istinske ljudskosti, slušanja, suosjećanja, pažnje i
razumijevanja
 Na razini dostignuća medicinske znanosti: liječenje i njega
Pitanja
 Otkrivanje svoh HIV seropozitivnog statusa
 Spolni život
 Imati djecu
 Kome i kada reći za svoju bolest
 Strah od stigme i diskriminacije
 Strah od izolacije i odbijanja partnera
 Iskrenost ima neprocjenjivu vrijednost
Pitanja
 Spolni život i zaštita
 Roditeljstvo HIV pozitivnih majku (antiretroviralna terapija HAART)
 Traumatsko iskustvo i resocijalizacija
 Fizičke, socijalne i seksualne prijetnje
Stigma i diskriminacija
 Stigma, grč. znak, žig, obilježje
 Stigma, prenes. ljaga, sramota, ruglo
 Stigma, med. bolesno mjesto na koži koje krvari s vremena na vrijeme
 Diskriminacija, lat. ograničenje prava, pravna nejednakost (segregacija
u školama, bolnicama, zatvorima; zabrana zaposlenja
 Društvena pojava marginalizacije neke osobe ili populacijske skupine
 Uzrokuje prepreke za uživanje punih prava u socijalnom okruženju
osoba koje žive s HIV-om
 Drštveni život;
 Radno mjesto;
 Obitelj;
 Profesionalno angažovanje;
 Vrhovni sud Indije dosudio je da osoba koja živi s HIV-om nema pravo
ženiti se niti ostvariti obiltelj
 U decembru 1999. godine mlada volonterka Gugu Dlamini bila je
kamenovana i prebijena na smrt od strane svojih susjeda u Durbanu,
Južna Afrika, nakon što je javno progovorila o svojoj infekciji HIV-om na
Svjetski dan borbe protiv HIV-a

Prevencija prenosa HIV-a

 Edukacija cjelokupne populacije
 Edukacija populacije u riziku
 Edukacija majki oboljelih od HIV-a i onih koje žele ostvariti roditeljstvo
Obaveza zdravstvenih djelatnika
 Pružiti svu pomoć i skrb oboljelim od HIV-a
 Pružanje pomoći u borbi protiv HIV-a
 Poštivanje tajnosti, privatnosti i povjerljivosti podataka o zaraženim
osobama
Od liječnika se očekuje:
 Da štiti bolesnikovo povjerenje
 Da preuzme moralnu odgovornost za pružanje najbolje zdravstvene
skrbi
 Da nema predrasuda o oboljelim od HIV-a
18. EMPATIJA U MEDICINI
Empatija
 Iskreno suosjećanje
 Emocionalno poistovjećivanje
 “osjećanje iznutra”
 “totalna briga” – socijalna, duhovna, emocionalna, fizička
 Predstavlja holističku medicinu u kojoj je pacijent središte ljekarske pažnje
Empatija uključuje
 Emocionalno razumjevanje pacijenta
 Iste “osjećajne talasne dužine”
 Racionalnost primjenjivanja med.vještina
 Objektivnost prema pacijentu
 “Znam kako Vam je”
 pomak od objektivnog pozitivnog znanja
 Implicira osjećaj uzajamnosti
Empatija
 Započinje neverbalnom komunikacijom
 Sposobnost dobrog slušanja
 Kao vrsta “mistične koncepcije nalik ženskoj intuiciji”
 “Šesto čulo” zdravstvenog radnika
 Terapeutska i komunikacijaska vještina
 Oblik kontrolirane intimnosti
 Kako ste? Kako se osjećate? Jeste li dobro?
Šta je osnova terapeutskog odnosa u medicini?
 Komunikacija između pacijenta i ljekara
 Očekivanja pacijenta: njegove potrebe, zahtjevi i želje
 Važno je ono što se kaže, ali je važniji način na koji se kaže
 Ličnost ljekara – visoka zrelost, narcizam
 Riječi 7% dojma;
 Ton glasa 38% dojma;
 Neverbalno ponašanje 55% dojma;
 Problem predrasuda u komunikaciji
 Predrasuda – unaprijed određen pozitivan ili negativan stav o nekoj osobi
 Predrasude treba odbaciti zbog etičkog stava
 Religija, etničko porjeklo, spol, seksualna orjentacija, kreativne i ekscentrične
osobe, fizički i mentalni poremećaji
Emocionalna inteligencija
 Sklop sposobnosti koji određuje kako se ljudi nose sa svojim osjećajima, kako
surađuju jedni s drugim i kako komuniciraju
 Mjerilo je uspješnosti i izvrsnosti u gotovo svakom poslu
 Evolucijski emocije su se razvile prije razuma
Emocionalnu inteligenciju čine
 Sposobnost samorazumijevanja
 Sagledavanja svojih sposobnosti
 Sagledavanja svojih potreba
 Sposobnost samokontrole vlastitih emocija
 Samopouzdanje
 Sposobnost empatije
 Sposobnost uspostavljanja i održavanja međuljudskih odnosa
Šta pacijent očekuje od ljekara?
 Pacijent kao osoba!
 Strah
 Očekivanje
 Povjerenje, sumnjičavost
 Razumjevanje
 Smirivanje, olakšanje
 Nada
 Olakšanje, očaj
Kakvog ljekara želi većina pacijenata?
 Ljekar umanjuje strah, a pruža sigurnost
 Pacijent: slučaj ili osoba
 Razgovor
 Simpatija, ugodna pažnja, tolerancija
 Strah, netrpeljivost, antipatija, agresivnost
 Strpljenje i razumjevanje
 Pokušati shvatiti šta pacijent očekuje
Koji je glavni cilj u odnosu ljekar-pacijent?
 Samostalan, neovisan pacijent kao zrela ličnost
 Vraćanje pacijenta u porodičnu, socijalnu i profesionalnu sredinu kao potpunu
ličnost
 Komunikacijski stilovi
 Pasivnost
 Agresivnost
 Asertivnost
 Asertivnost
 Sposobnost izražavanja mišljenja, želja, prava, emocija bez osjećaja
anksioznosti, poštujući druge osobe i samog sebe
 Asertivnost je socijalna sposobnost
 Omogućava nam efikasnu komunikaciju
Asertivna osoba:
 ostvaruje svoja prava i ciljeve bez vrijeđanja drugih ljudi
 posjeduje samopoštovanje, lijepo i razgovijetno se izražava
 odlučuje sama za sebe
Pasivna osoba
 Dozvoljava da drugi krše njena prava i izvlače korist
 Ne postiže svoje ciljeve
 Osjeća se tjeskobno
 Frustrirana je i tužna
Agresivna osoba
 Krši pravila drugih da izvuče korist
 Postiže svoje ciljeve na račun drugih
 Ima napadački stil, ponižava i pdcjenjuje druge
 Impulsivna je i nepredvidiva
 Razdražljiva i upliće se u tuđe odluke
 Zakočena i depresivna
 Dozvoljava drugima da odlučuju za nju
Kako kritikovati osobu?
 Kritika – negativan komentar koji naglašava negativne aspekte osobe, njenog
ponašanja ili ličnosti
 Konstruktivna kritika – negativan komentar u pozitivnom kontekstu
 Destruktivna kritika – sadrži poruke optuživanja s ciljem ranjavanja osobe
 Kritika se odnosi na konkretno specifično ponašanje sadašnjosti, a ne prošlosti
 Ne kritikovati u stanju emocionalne uzbuđenosti
 Izabrati mjesto i vrijeme, psihički i fizički biti pripremljen
 Početi sa priznanjem pozitivnog ponašanja
 Reći šta želite promjeniti i šta se od toga očekuje
 Nakon kritike treba biti na raspolaganju za saradnju i razgovor
 Poticati pozitivne reakcije ponašanja i zahvaljivati na njima
19. KARDIOPULMONALNA REANIMACIJA
Definicija CPR
 Reanimacija, lat. znači oživljavanje tj. vraćanje u život
 Primjenjuje se kod osoba kod kojih se dogodi kardiopulmonalni arest
 Podrazumjeva postupke i radnje kojima se uspostavljaju vitalne funkcije disanja
i rada srca
 Ima za cilj ponovne uspostave cirkulacije i oksigenacije što je preduslov za
cerebralnu perfuziju i održavanje života
Klinička/Moždana smrt
 Klinička smrt je reverzibilno stanje koje nastaje neposredno po prestanku
disanja i srčanog rada, kada se reanimacijskim postupcima spriječava
cerebralna smrt
 Moždana smrt je ireverzibilno stanje koje nastaje zbog odumiranja moždanih
stanica
Uzroci kardiopulmonalnog aresta
 Infarkt miokarda
 Opstrukcija disajnog puta
 (bronhospazam, strano tijelo, povraćeni sadržaj, trauma, edem pluća)
 Povrede
 Električni udar/udar groma
 Vješanje, trovanje, hipotermija i dr.
Ishod CPR
 Rezultat je sadejstva dva faktora:
 “sudbinskih” (starost, osnovna bolest) i
 “programskih” (vrijeme otpočinjanja, sposobnost i uložen napor reanimatora)
Lanac preživljavanja

 Kada nema indikacija za CPR?

 Kada je prošlo više od 10 minuta nakon kardiopulmonalnog aresta, uz izuzetak
kod pothlađenosti i intoksikacije
 Kada je arest izazvan teškom ozljedom nekompatibilnom sa životom
 Kada je arest ishod terminalnog stadija maligne bolesti
 Postizanje što efikasnijeg tretmana zahtijeva:
 Uvezivanje svih “karika lanca preživljavanja” i “lanac intervencije hitne pomoći”
 Pravovremeni i ispravni postupci oživljavanja-BLS (Basic Life Support)
Kako prepoznati i tretirati zastoj rada srca i disanja?
 Primarna procjena i provjera stanja svijesti – žrtva ne reagira i ne diše normalno
ABC – postupak
 A - Airway-disajni put (provjeri i obezbjedi)
 B - Breathing-disanje (provjeri i započni)
 C - Circulation-krvotok (provjera pulsa i masaža srca)
AIRWAY – Disajni put
 Osobu koja nepomično leži uzmite za ramena i lagano protresite
 Ako je neko u blizini zamolite ga da sačeka, jer možda vam bude potrebna
njegova pomoć
 Ako ste sami,glasno dozivajte da bi mogli da privučete pažnju, ali za to
vrijeme ne ostavljate unesrećenog
 Postavite onesviještenog na leđa sa dovoljno tvrdom podlogom, lagano
zabacite glavu podižući bradu prstima jedne ruke, a drugompritišćete čelo. Po
potrebi odstraniti zubnu protezu ili strani sadržaj
AIRWAY OTVARANJE DISAJNOG PUTA
 Stavite jednu ruku na čelo unesrećenog i nježno zabacite glavu
unazad (ostavite slobodne palac i kažiprst da bi mogli da zatvorite
nos unesrećenog bude li potrebno da se vrše udisaji
 Izvucite vidljiva strana tijela iz usta unesrećenog, uključujući zubne
proteze koje su ispale,ali ostavite proteze koje su stabilne.
 Podignite bradu koristeći prste druge ruke postavljajući ih na koštani
dio vrha brade.
 Ove kombinovane akcije će obezbijediti dotok vazduha
Jaw Thrust-Trostruki hvat -Sumnja u povredu vrata
-Neki od unesrećenih mogu imati ozbiljne povrede vrata kao rezultat:
- povrede glave
- saobraćajne nesreće
- pada sa visine
- skoka u plitku vodu
- sportske povrede
- pada sa konja
 BREATHING-DISANJE
Približite svoj obraz ustima i nosu unesrećenog i osjetite diše li, uz istovremeno
posmatranje pokreta grudnog koša
 Gledaj - pomijeranje grudnog koša
 Slušaj- eventualni šum disanja
 Osjeti - dah unesrećenog na Vašim obrazima
CIRCULATION – KRVOTOK
 Provjera krvotoka samo za zdravstvene radnike opipavanjam karotidnog pulsa.
Napipati najizbočeniji dio grkljana i potom postranično do vratnog mišića
opipati puls za max. 10 sec.
 Puls se pipa jagodicama prstiju (ali ne palca). Kod pipanja vratnih arterija
postave se prsti na vrh grkljana i potom pomaknu lijevo ili desno 2-3 cm. Tokom
pipanja treba blago pritiskati i mijenjati jačinu pritiska dok se ne osjeti puls.

ISTOVREMENO PROVJERA DISANJA I KAROT. PULSA (BLS-Za medicinske

profesionalce)

 Preporučljivo brojati na glas - Jedan, dva, tri...deset

 Kleknuti pored unesrećenog sa oba koljena oslonjena na podlogu.
 Staviti korijen šake jedne ruke na SREDOGRUĐE unesrećenog.
 Postaviti drugu ruku na ruku koja je oslonjena na sredogruđe unesrećenog i
obuhvatiti prste položene šake
 Grudni koš se pritišće nadole
 Dubina pritiska je 4-5 cm.-1/3 promjera grudnog koša
 Radi se 30 kompresija grudnog koša(korisno je naglas brojati „ jedan, i dva, i
tri, do petnaest – dva puta)
 Palcem i kažiprstom ruke na čelu zatvorite nosnice, usta čvrsto priljubite uz
usne onesviještenog. Svaki udah traje 1 s. Uduvati zrak, odmaknuti usne i
pratiti spuštanje grdudnog koša oko 3 s. Sve ponoviti još jednom.
 Ponoviti upuhavanje svakih 5 sekundi, a kod djece svake 3 sekunde.
 Kada su dva (2) izvođača prisutna: izvođač koji masira srce potiskuje sternum
brzinom 100/min, a drugi ventilira 2 insuflacije

 nakon 30 kompresije (reanimatori se izmjenjuju svake 2 minute).

 Maska se postavlja preko usta i nosa pacijenta, jednom rukom se pričvrsti, glava
lagano zabaci unatrag i pritiskom na balon insuflira se zrak dok se ne podigne
grudni koš pacijenta

 Što ranija defibrilacija je najvažniji postupak u uznapredovalim mjerama

reanimacije - ACLS(Advanced Cardiac Life Support)

Nacrt mogućih stanja i postupaka u oživljavanju:



 Kod parcijalne ili totalne opstrukcije disajnog puta stranim tijelom primjenjuje
se Hajmlihov manevar

 Ako je pacijent bez svijesti ali spontano diše?

*Bočni položaj
*Pratiti stanje
*Zvati 124-HITNU MEDICINSKU POMOĆ
 Do dolsaka ekipe Hitne medicinske pomoći ostati uz pacijenta a kod onih
kojima je potrebno neprekidno sprovoditi oživljavanje.

REANIMACIJA U DJECE
 Srčani zastoj je posljedica bolesti ili povrede
 U novorođenčadi se najčešće radi o prirođenim anomalijama ili nedonošenosti
(respiratorna nezrelost, intrakranijalno krvarenje i infekcije)
 U dojenčadi je najčešći uzrok sindrom iznenadne smrti
 U djece nakon prve godine života, najčešći uzrok su povrede
KLINIČKA PROCJENA DISANJA
 A. Spontano održava dišni put otvorenim ili zahtijeva pomoć
 B. frekvenca disanja
 C. Kardiovaskularna procjena:
 Srčana frekvenca,
 Krvni tlak,
 Periferni puls
 Prokrvljenost CNS-a (svijest, podražaj, mišićni tonus, zjenice)

 Normalne vrijednosti FD, FS i KT

 DOB FD/min FS/min KT(mmHg)
 Novor. 40-60 110-160 50-70
 Do 1 30-40 110-160 70-90
 1-2 25-35 100-150 80-95
 2-5 25-35 95-140 80-100
 5-12 20-25 80-120 90-110
 >12 15-20 60-100 100-120

Primarna procjena i oživljavanje

 POČETNI PRISTUP
 DIŠNI PUT – otvoriti, gledam slušam
osjećam do 10 sec.
 DISANJE – 5 upuha
 CIRKULACIJA – puls, CPR, 15:2
 POMOĆ

REANIMACIJA U DJECE
 U dojenčadi i djece ciljno mjesto kompresije je donja polovica sternuma
 dubina pritiska mora iznositi 1/3 debljine prsnog koša
 U djece kompresija se vrši korjenom dlana,frekvencom 80-100/min.
 Kod novorođenčeta kompresije se vrše sa dva prsta, tako da je pritisak 1,5-2,5
cm, a frekvenca 100-120min., omjerom 15:2
 Protresti dijete u predjelu grudnog koša
 Semidefleksija glave, zbog mogućeg suženja disajnih puteva
 Odstraniti strani sadržaj iz usne šupljine malim prstom
 Kod djeteta do 1 godine puls se pipa na brahijalnoj arteriji sa unutrašnje strane
nadlaktice
Gušenje uzrokovano stranim tijelom kod dojenčadi
 Spašavatelj postavlja dojenče glavom nadolje, dužinom podlaktice, oslanjajući
se na bedro, uz otvorenu donju vilicu
 Učini 5 udaraca po leđima
 Ukoliko se opstrukcija ne razrješi, dijete se okrene s glavom prema dolje i izvrši
5 kompresija na grudni koš
 Postupak u djece
 Može biti kao u dojenčadi
 Primjena Heimlichovog hvata u stojećem i ležećem položaju
 Kod onesvještenog djeteta, staviti ga na leđa, otvoriti dišni put i učiniti 5
inicijalnih upuha, a potom CPR 15:2
NAJČEŠĆI UZROCI ARESTA U DJECE
 Strano tijelo
 Utapanje
 Trauma
 Hipovolemija

20. ARAPSKA MEDICINA

 Glavna zasluga Arapske medicine je prenošenje grčko-rimskih tekovina na istok
 Hunain Ibn Izak, najpoznatiji prevodilac (809.-877.godine)
 Demonistička, religiozna i naučna faza
 Medicinske škole u Siriji i Perziji
 U 10.vijeku pojavom Rezesa, najplodnije doba
 Glavna zasluga Arapske medicine: terapija i farmakologija (Ibn-al-Baitar)
 Od kliničkih grana: okulistika
 Ali Ibn-Isa: “Dkakhirat al-kahhalin” (priručnik za oftalmologe)
Razes
 Abu Bekri Muhamed Ibn Zakarija al-Rasi (850.-933.godine)
 Živio u Bagdadu, radio kao ljekar i direktor bolnice
 Izdao Medicinsku enciklopediju “Sadržaji” sa 226 dijelova
 “Kitab al Mansuri” napisano u 10 knjiga o kozmetici, toksikologiji i hirurgiji
 Prvi razlikuje boginje i ospice(paramiksovirus i varicella zoster virus)
Abul-Kasim
 Autor medicinske enciklopedije “Al Tasrif”
 U prvom dijelu opisana opšta medicina, a u drugom hirurgija
 Opisao je korištenje kauterom (usijano željezo)
 Prvi opisao vanmateričnu trudnoću
Ibn Sina, Avicena
 Abu Ali Ibn-Sina, rođen 980.godine u Perziji
 Sa 10 godina završio je studij Kur΄ana, a sa 18 ostale naučne discipline(islamsko
pravo, medicinu, logiku, astronomiju, filozofiju)
 Sa 16 godina liječio je sultana Buhare Nuha Ibn Mensura
 “čudo od djeteta”
 Umro je 1037.godine od lijeka koji je sam sebi spravio protiv grčeva stomaka
 Uz Galena imao najjači utjecaj na razvoj evropske medicine i farmacije
 Ibn Sina, Avicena, car medicine ili princ liječnika
 Nije dvojio o strukturi naše stvarnosti, o uzajamnom prožimanju materijalnog i
duhovnog svijeta
 “Čovjek je svakodnevno izložen atacima šejtana i džina”
 “Njihovi napadi su raznovrsni i opasni i mogu biti pogubniji i razorniji od svake
fizičke bolesti”

Čuvena djela Avicene

 “Medicinski kanun ili Zakonik medicine” (izvorno:”Al Kuanun fit-tib”)
 “Rasprava o filozofiji” (“Kitab al shifa”)
 “Traktat o duši” (“Al isharat”)
 Vjerovao je da se na svijetu ne dešava ništa slučajno
 “snaga razmišljanja” i “unutarnji glas”
 Duša – nevidljiva snaga koja suvereno vlada svijetom materije
 Tumačenje sna
 Eseji i poeme: “Poslanica o tajnama sudbine”; “Esej o ljubavi”; “Kasida o duši” i
dr.
“Medicinski kanun”
 Najvažnije djelo i primarni izvor arapske medicine
 Glavna medicinska enciklopedija, napisana u pet tomova, a sastoji se iz četiri
dijela:
 U prvom dijelu data su pravila koja obrađuju teorijsku i praktičnu medicinu
 U drugom dijelu obrađeni su jednostavni i složeni lijekovi
 U trećem i četvrtom dijelu obrađene su bolesti, njihovi uzroci, simptomi i
liječenje
Higijensko-dijetetski režim i okoliš
 Opisan u drugom poglavlju prvog dijela “Medicinskog kanuna”, nazvanog kao
“Opće norme praktične medicine”
 Praktični dio medicine podijelio na higijenu i liječenje bolesti
 Važnost pravilne ishrane, uzimanje vode i drugih pića, kretanje i mirovanje, san i
budnost, spolno općenje i utjecaj godišnjih doba
 Ljekaru nije zadatak da kod pacijenta sačuva stalnu mladost i snagu, niti da
osigura najduži život, a pogotovo ne da spriječi smrt
 Svrha je nastojanja svakog ljekara da svaka osoba prema svojoj konstituciji i
snazi, dosegne do roka određenog, osim ako nastupi kakv poremećaj, te da
zadrži zdravlje u svakoj dobi života
 Čovječije tijelo nastaje samo od vlage u kojoj je sadržana toplota koja tu vlagu
kuha i hrani i iz nje izlučuje suvišne dijelove, pa je neminovno rastvara
 Kada isti faktor djeluje na isti objekt, njegovo se djelovanje pojačava
 Kada se rastvaranje poveća, jenjava prirodna toplota, nestaje vlage i hrane i
nastupa smrt
 Ibn Sina preporučuje liječenje pomoću tri stvari:

Higijenske mjere
 Lijekovi
 Praktični radovi
 Pravilna ishrana
 Hrana je prijatelj tjelesne snage, ali i njen neprijatelj, usljed toga što stoji u
prijateljskoj vezi sa bolešću, koja je opet neprijatelj snage, što je razlog da se u
bolesti uzima hrane samo onoliko koliko je nužno
 Jak apetit i varenje-zelen i voće
 Slab apetit-kvalitetna ishrana
 Kvalitativno-kvantitativno davanje hrane kod vježbanja
Lijekovi i uputstva o liječenju
 Do 18.vijeka glavni izvor podataka, navodi recepturu i indikacije za 760 lijekova
 U opisu lijčenja bolesti pomoću lijekova, ibn Sina navodi tri pravila:
 Prvo pravilo: odabrati kvalitet lijeka nakon što je ustanovljena vrsta bolesti
 Drugo pravilo: ustanoviti količinu lijeku u odnosu na oboljeli organ, stepen
bolesti, spol, dob, navike, godišnje doba, zanimanje i snagu bolesnika
 Treće pravilo: poznavanje vremenskog stadija bolesti
Među dobre lijekove Ibn Sina navodi:
 Radost, susret s dragom osobom, miomiris, lijepe pjesme, promjena zraka i
stana, promjena godišnjeg doba ili položaja tijela
 Birati lijekove od slabijeg ka jačem
 Rezistencija
 Pogrešan i pravilan tok liječenja
 Utjecaj hrane i godišnjeg doba na lijek
 Liječenje istovremeno dvije bolesti
Uputstva o liječenju
 Topla i hladna bolest
 Kada postoji više bolesti kod jednog bolesnika, liječiti onu koja ima: ozdravljenje
drugog oboljenja, drugo kada postoji uzročna veza između dva oboljenja
 Jednu bolest je preče liječiti nego drugu
Čudesni med Avicena
 “Iz utroba njihovih izlazi piće različitih boja, koje je lijek ljudima. To je uistinu
dokaz za ljude koji razmišljaju” (En Nahl, 69).
 Smatrao je med jedinstvenim lijekom za harmoniju duše i fizičko zdravlje
 Med koristio kao ljekovitu supstancu za spravljanje lijekova

Avicenizam
 Pojam koji predstavlja sveukupnost filozofije življenja kakvu je zamišljao i
prakticirao liječnik i mislilac Ibn Sina, i koja je nepobitno imala utjecaj na
savremene poglede i shvatanja znanosti općenito, a posebno filozofije i
medicine.
 Ideal savremnog ljekara: mudrac (hakim)i ljekar
 Mudrac-ideal savremenog ljekara
Misterija duše
 Fizičko tijelo predstavlja samo jednu dimenziju ljudskog bića, ne i jedinu
 Duša daje vitalnost i život ljudskom tijelu
 Zašto je ljudska duša tanana i osjetljiva?
 Otkud duševna bol, potištenost, euforija, histerija?
 Šta se dešava s dušom kada se čovjek počne ponašati neprirodno, kada izgubi
razum?
 Zašto neke žene ne mogu da rode iako su medicinski zdrave?
 Zašto mrzimo i volimo?
 Kako? Otkud? Zašto?