PARADOKSI DRUŠTVA ZNANJA

„Društvo znanja označava pojam korištenja znanja kako bi se stvorile materijalne i

nematerijalne vrijednosti“1 radi ukupnog gospodarsko-socijalnog napretka.
Prema mišljenju Hiroshija Tasake, znanje je danas izgubilo svoju vrijednost te se ono više ne
cijeni kao nekad u prošlosti. Znanje je kapital koje se ne može izgubiti, ono se ne može
formalizirati, nalazi se mozgovima, a situacijski je ovisno, međutim, najveći paradoks današnjeg
društva je činjenica da će znanje izgubiti vrijednost, a umjesto njega, ključno će postati
upravljanje znanjem, kao i mudrost, koja se ne može kvantificirati i zapisati.
Takav zaključak je razumljiv; ako su činjenice (znanje) sveprisutne i dostupne svakom pojednicu
tada, ono postaje sve manje relevantno kao takvo, a sve više na značenju dobiva kontrola i
menadžment znanja.
Mudrost mnoštva zajedničko je mišljenje skupine pojedinaca, a ne jednog stručnjaka. Pritom se
opravdano postavlja pitanje o odnosu skupne mudosti i mudrosti pojedinca.
Skupni odgovori velikih grupa na pitanja koja uključuju procjenu količine, opće svjetsko znanje i
prostorno rasuđivanje općenito su pronađena kao dobra, ali često i superiornija od odgovora
bilo kojeg pojedinca unutar grupe samostalno.2
Prilikom usporedbe različitih zemalja dolazimo do spoznaje o različitim životnim filozofijama, do
pitanja različitih kultura življenja, kultura rada i kultura učenja. To su važna životna pitanja na
koja zbog kulturnih, religijskih, tradicijskih i drugih razloga, drukčije odgovore nude u SAD-u,
Japanu, Kini, Indiji ili u Europi. Isto znanje, ali različiti odnosi prema znanju i različite kulture
rada, kulture življenja, kulture učenja dovode do različitog odnosa prema znanju.
Još jedan paradoks današnjeg društva znanja jest i taj da uz brojne reforme obrazovnih sustava,
te uz sjajan napredak u tehnološkom smislu i razvoju Interneta koji je u konačnici omogućio
dostupnost enormne količine agregiranih informacija i znanja, kako objasniti propadanje razine
osnovnoškolskog i srednjoškolskog znanja, kao i to da mladi ljudi završavaju školovanje sve više
nespremni za samostalan život.
Paradoks kojeg spaja Liessman u svojoj knjizi je ekspanzija i težnja za znanjem (“društvo
znanja”) sa industrijskim zahtjevima koji uvijek iznova traže nove proizvode i nove načine
zarađivanja novca.

1
Simandan, D. 2010. Roads to perdition in the knowledge economy. Environment and Planning A 42(7), pp.1519-
1520.
2
Yi, Sheng Kung Michael; Steyvers, Mark; Lee, Michael D.; Dry, Matthew J. (April 2012). "The Wisdom of the Crowd
in Combinatorial Problems" 36 (3): 452–470.
“Tehnološko znanje koje svojim vlasnicima omogućava otkidanje dijela svjetskog kapitala pravi
je pokretač istraživačke igre, a spoznaja vođena tim načelima uvijek će biti manjkava i
nepotpuna, s obzirom da je savršeni proizvod ili savršeno znanje nepoželjna kategorija u
kapitalističko-konzumerističkom društvu.”3
Dakle, na neki način, društvo znanja i ekonomija znanja često nisu u zajedničkim interesnim
sferama.
“Ekonomija znanja i društvo znanja nisu uvijek u transparentnim odnosima. Cijela ekonomija
danas se, u stanovitom smislu, bazira na nastojanju da se kontroliraju određena znanja odnosno
da se upravlja određenim znanjima koja drugima nisu dostupna. I ne samo danas: vlasnici
recepta i licence sira Trapist ili recepata proizvodnje nekih svjetski poznatih vina, konjaka,
računalne tehnologije (Microsoft ili Apple), nerado otkrivaju sva znanja kojima raspolažu.“ 4
„U suvremenoj znanstveno-stručnoj literaturi iz područja upravljanja znanjem ističe se da
konkurentnost poduzeća danas počiva na sposobnosti stvaranja, obrade i iskorištavanja novog
znanja. Štoviše, mnogobrojnim primjerima i studijama slučajeva dokazuje se da upravo
poduzeća temeljena na znanju postaju središte suvremenog gospodarstva neovisno o sektoru u
kojem posluju, te neovisno o predmetu poslovanja.“ 5
Poduzeća temeljena na znanju su se pojavila zbog promjena u globalnom gospodarstvu, koje se
tijekom desetljeća očituju u zamjeni udjela materijalne i nematerijalne imovine poduzeća.
Značaj gospodarstva utemeljenog na znanju, koji snažno ovisi o generiranju i korištenju znanja,
posebno je relevantan za zemlje srednje i istočne Europe u njihovom pokušaju da nadoknade
razvijene zemalje EU.
„Mi se krećemo prema onome što akademici nazivaju tehno-ekonomski paritet. Tehno-
ekonomski paritet podrazumijeva da u Londonu, Parizu i New Yorku, Milanu i Madridu postoji
vrlo malo roba, tehnologija, proizvoda, usluga, uvida, područja znanja ili postupaka koji nisu
dostupni i našim prijateljima u Bangaloreu, Seulu, Gdanjsku, Buenos Airesu i Kuala Lumpuru.
Tehno-ekonomski paritet dakle podrazumijeva da osnovni preduvjeti za poslovanje postaju sve
ravnomjerniji. U suštini to znači da najbolji muškarac ili žena pobjeđuju, bez obzira odakle
dolaze.“6
Kako bi uspjele, organizacije moraju biti proaktivne, predviđati, biti usmjerene prema učenju i
dugoročnom razvoju. Glavni resurs poduzeća temeljenog na znanju je znanje. Takvo poduzeće

3
Vladanović, M. (2009) Teorija neobrazovanosti. Dostupno na : https://www.dugirat.com/novosti/100-
obrazovanje/8538-Teorija-neobrazovanosti-v15-8538
4
Matijević, M. (2011). Kakvo znanje trebamo za društvo znanja?
5
Knežević, B., Knego, N. (2008), Znanje o poslovnom okruženju kao temelj za unaprjeđenje kvalitete donošenja
strateških odluka u trgovačkim poduzećima, Poslovna izvrsnost, vol. 2., no.2
6
Ridderstrale i Nordstorm (2009), Funky Business zauvijek, Differo, Zagreb
je usredotočeno na stvaranje i stjecanje znanja, učenje, korištenje, dijeljenje, integraciju,
eksploataciju i zaštitu kako bi se postigao društveno-ekonomski rezultat.
„Hewlett Packardu većina prihoda dolazi od proizvoda koji nisu postojali do prije godinu dana. U
Tokiju možete naručiti prilagođenu Toyotu u ponedjeljak i voziti ju već u petak. Više proizvoda,
više tržišta, više ljudi, više konkurencije.“7
Ovaj citat iz knjige „Funky Business zauvijek“ nam slikovito dočarava snažnu kompleksnost i
turbulentnost današnjeg poslovanja koja praktički uvjetuje poduzećima ogroman fokus na
upravljanju znanjem radi internaliziranja vanjske kompleksnosti i ograničavanja potencijalnih ili
već nastalih prijetnji.

7
Ridderstrale i Nordstorm (2009), Funky Business zauvijek, Differo, Zagreb
LITERATURA
1. Simandan, D. (2010) Roads to perdition in the knowledge economy. Environment and Planning
A, 42(7), pp.1519-1520.
2. Yi, Sheng Kung Michael; Steyvers, Mark; Lee, Michael D.; Dry, Matthew J. (2012). "The Wisdom
of the Crowd in Combinatorial Problems" 36 (3): 452–470.
3. Vladanović, M. (2009) Teorija neobrazovanosti. Dostupno na :
https://www.dugirat.com/novosti/100-obrazovanje/8538-Teorija-neobrazovanosti-v15-8538
4. Matijević, M. (2011). Kakvo znanje trebamo za društvo znanja?
5. Knežević, B., Knego, N. (2008), Znanje o poslovnom okruženju kao temelj za unaprjeđenje
kvalitete donošenja strateških odluka u trgovačkim poduzećima, Poslovna izvrsnost, vol. 2., no.2
6. Ridderstrale i Nordstorm (2009), Funky Business zauvijek, Differo, Zagreb