SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FAKULTET ORGANIZACIJE I INFORMATIKE

VARAŽDIN

IZVANREDNI STUDIJ PRIMJENA INFORMACIJSKE TEHNOLOGIJE

U POSLOVANJU
SISAK

Marijana Perić

UPRAVLJANJE ZNANJEM U MODERNIM

ORGANIZACIJAMA
SEMINARSKI RAD

Sisak,2020.
 Sažetak
Upravljanje znanjem mogli bismo definirati kao holističko rješenje koje obuhvaća
različite perspektive – od ljudi, procesa, kulture pa sve do tehnologije, a koje sve imaju
jednaku težinu u upravljanju znanjem (Dalkir, 2005). Upravo takva isprepletenost različitih
segmenata organizacije omogućava široki raspon korištenja znanja kao moćnog saveznika u
svakodnevnom radu.
Krajnji cilj svih aktivnosti upravljanja znanjem svodi se na kreiranje dodatne vrijednosti
proizvoda ili usluga, tj. cjelokupnog poduzeća. Svrha je generiranje, oslobađanje i poticanje
individualnog znanja da ono postane upotrebljivo. Koncept upravljanja znanjem promatran s
bilo kojeg gledišta trebao bi služiti poboljšanju performansi organizacije i porastu njene
vrijednosti da bi se moglo govoriti o procesu koji je uspješno implementiran i omogućava
razvoj i napredovanje organizacije iskorištavanjem znanja kao resursa. Važno je napomenuti
da svaka strategija upravljanja znanjem mora biti u skladu sa strategijom poduzeća
(Ljubić,2018). Najvažniji kontekst u okviru kojega treba određivati strategiju upravljanja
znanjem upravo je globalna strategija poduzeća. Globalna i poslovne strategije poduzeća
temelje se na određenim resursima, ljudskim potencijalima, ali i potrebnom znanju za
cjelokupni proces transformacije inputa u output (Ljubić,2018).
U ovom radu ću detaljnije opisati trendove i izazove u upravljanju znanjem te približiti
koji preduvjeti moraju biti ispunjeni za samu implementaciju sustava za upravljanje znanjem.
U nastavku ću opisati informacijske sustave, njihovu ulogu i značajke te pobliže pojasniti
sustav za upravljanje znanjem. U završnim riječima ću analizirati posebnosti i eventualne
nedostatke sustava te upravljanje znanjem kao disciplinu.

I
Sadržaj

Sažetak
Uvod
1.Izazovi i trendovi u upravljanju znanjem..............................................................................3
1.1.Organizacijska kultura dijeljenja znanja.........................................................................3
1.2.Kvaliteta i ažurnost informacija......................................................................................3
1.3.Sustavi upravljanja znanjem i IT....................................................................................3
1.4. Upravljanje znanjem u organizaciji...............................................................................4
2.Kriteriji za uspješnu integraciju modela upravljanja znanjem................................................5
2.1.Organizacijska kultura i upravljanje znanjem.................................................................5
2.2.Vodstvo i upravljanje znanjem.......................................................................................5
2.3.Informacijska tehnologija i upravljanje znanjem.............................................................6
2.4.Nagrađivanje,motivacija i upravljanje znanjem..............................................................7
3.Informacijski sustavi i njihova uloga u upravljanju znanjem...............................................8
3.1.Transakcijski informacijski sustav..................................................................................8
3.2.Sustav za podršku odlučivanju......................................................................................8
3.3.Ekspertni sustav............................................................................................................ 9
4.Sustavi upravljanja znanjem...............................................................................................10
4.1.Sustavi za potporu radu u skupini.........................................................................................10
4.2.Intranet i ekstranet..................................................................................................................10
4.3.Skladišta podataka, rudarenje podataka i OLAP sustavi...................................................10
4.4.Sustavi podrške za donošenje odluka..................................................................................11
4.5.Sustavi za upravljanje sadržajem.........................................................................................11
4.6.Sustavi za upravljanje dokumentima....................................................................................11
4.7.Alati umjetne inteligencije.......................................................................................................11
4.8.Simulacijski alati......................................................................................................................11
4.9.Semantičke mreže..................................................................................................................11
5. Zaključak
Popis literature

1
 Uvod
Pojava discipline upravljanja znanjem podudara se s razvojem globalnog
gospodarstva utemeljenog na znanju u kojemu je naglasak bio pomaknuti se od
tradicionalnih faktora proizvodnje, tj. kapitala, zemlje i rada, do znanja (Ljubić,2018).
Znanje pomaže svakom pojedincu da tijekom obavljanja svakodnevnih poslova uštedi
vrijeme kroz kvalitetnije odlučivanje i rješavanje problema, upravljanje znanjem pomaže
pojedincima da budu u tijeku sa svim događanjima u organizaciji. Za organizaciju, upravljanje
znanjem, pomaže u upravljanju strategijom, brzo rješava probleme, poboljšava znanja
ugrađena u proizvode i usluge, povećava mogućnosti za inovacije , omogućava
organizacijama da budu „korak“ ispred konkurencije, omogućava organizacijama da grade i
konstantno povećavaju svoju memoriju (Ljubić,2018).
Prema Dalkiru (2005) glavni poslovni pokretači povećanog interesa i primjene koncepta
upravljanja znanjem leže u tri ključna područja:
-globalizacija poslovanja - organizacije su danas sve više globalne, višejezične i
multikulturalne prirode.
-mobilnost – danas vlada trend mobilnosti što znači da se više ne može očekivati da ista
radna snaga radi čitav život za isto poduzeće. Iz toga razloga, znanje koje je netko donio u
organizaciju potrebno je sačuvati.
-tehnološki napredak - napredak u informacijskim tehnologijama ne samo da učinio to da je
povezanost sveprisutna, ali je i radikalno promijenio očekivanja. Sada se očekuje da ćemo
biti uključeni u svakom trenutku pa se tako vrijeme potrebno za reakciju ne mjeri više u
tjednima već u minutama.

2
1.Izazovi i trendovi u upravljanju znanjem

1.1.Organizacijska kultura dijeljenja znanja

Bitna promjena spram tradicionalne organizacije je činjenica da se u modernim

organizacijama znanje jednako vrednuje s pozicije rukovoditelja i s pozicije nositelja znanja.
Dok je u tradicionalnim organizacijama neophodan određeni broj suradnika ili odgovornost za
određeni proračun, kako bi se uspelo na poziciju voditelja odjela ili voditelja glavnog odjela, u
modernim organizacijama položaj se dostiže znanjem kojim čovjek raspolaže, znanjem koje
se prenosi drugima, sposobnošću poticanja drugih suradnika na učenje i usvajanje znanja i
sposobnošću samostalnoga učenja novih stvari i demonstriranja eksterne ekspertize.
Pozicija nositelja znanja mora se neprestano iznova osvajati.

1.2.Kvaliteta i ažurnost informacija

Informacijske i komunikacijske tehnologije omogućuju i ubrzavaju jeftine transakcije i

stvaraju svjetsku transparentnost informacija. Time se približavamo idealiziranom natjecanju
uz “savršenu informaciju”. Iz toga proizlaze brze promjene tržišta i više inovacija koje se
između ostalog očituju u padu cijena, kraćim životnim ciklusima proizvoda, individualizaciji
potreba klijenata i nastanku novih poslovnih ideja. Stvara se novo globalno tržište
informacija. Informacijske i komunikacijske tehnologije su takoreći energija, “vjetar” koji
raspiruje strukturnu preobrazbu i globalizaciju. Dostupnost informacija širom svijeta te jeftine
i učinkovite komunikacijske mogućnosti dovele su do eksplozivnog porasta svjetske trgovine
i izravnih stranih investicija uz sudjelovanje sve većeg broja zemalja.
Informacije kao proizvodni čimbenik nemaju intrinzičnu vrijednost. Vrijednost nastaje tek
transformacijom u znanje i primjenom toga znanja u poduzećima (Žugaj, M., Schatten,
M,2008).

1.3.Sustavi upravljanja znanjem i IT

Osnovni razlog uvođenja i korištenja informacijskih sustava je potreba i usmjerenost

kompanije na iskorištavanje informacija koje proizlaze kao rezultat transakcijskih obrada
podataka s ciljem povećanja produktivnosti poduzeća. Zadaća informacijskog sustava je da
daje podršku u korištenju informacija na tri razine u poduzeću: na razini cijelog poduzeća,
pojedine radne skupine i razini pojedinca.
U početku je primjena informacijskih sustava bila usmjerena na obradu transakcija,
primjerice obradu zaliha, praćenje proizvodnje i prodaje, evidenciju zaposlenika i obradu
njihovih plaća. Tijekom godina informacijski sustavi evoluiraju i počinju služiti rukovodstvu
kompanija za potporu u poslovnom odlučivanju, a danas integrirani softverski paketi podržani
bazama znanja i metodama umjetne inteligencije simuliraju zaključivanje i ponašanje
eksperata (Ljubić,2018).

3
1.4. Upravljanje znanjem u organizaciji
Postoje dva vodeća elementa upravljanja znanjem, ljudi i tehnologija. Uz glavne komponente
veže se treći, jednako važan element, koji se odnosi na procese koji povezuju dvije glavne
komponente u cjelinu. Upravljanje znanjem vrlo je moćan sustav koji uključuje tehnološku
infrastrukturu, inteligenciju i vještine pojedinca te procese koji se međusobno isprepliću i
podupiru stvaranje organizacijskog znanja. Uz upravljanje znanjem, veže se i termin
intelektualni kapital, usmjeren financijskoj dobiti, smatra se neopipljivom i nematerijalnom
imovinom. Odnosi se na sposobnost transformiranja neopipljive i nematerijalne imovine u
proizvodnu vrijednost neke organizacije. Glavne značajke intelektualnog kapitala su znanje,
stručnost i iskustvo zaposlenika.

4
2.Kriteriji za uspješnu integraciju modela upravljanja
znanjem

2.1.Organizacijska kultura i upravljanje znanjem

Organizacija koja je intenzivna znanjem, otvorena prema promjenama, novim

tehnologijama i načinima razmišljanja ne ograničava se na organizacijsku strukturu formiranu
prilikom njenog nastanka već je razvija i korigira zavisno od potreba i zahtjeva okoline,
vodeći računa da promjena strukture nije sama sebi svrha već treba biti usklađena s glavnim
ciljevima i promjenama stila poslovanja. Stoga je primjena projektne organizacijske strukture
jedan od oblika organiziranja koji se u pravilu prakticira u današnjim suvremenim
kompanijama usmjerenim na maksimalno korištenje svojih ljudskih potencijala i resursa.
Organizacijska kultura je skup vrijednosti, normi i uvjerenja, ona je nevidljiva „ruka“
organizacije koja oblikuje ponašanje pojedinaca i koja se, s druge strane, oblikuje iz njihovog
ponašanja. Organizacijska kultura je relativno trajan sistem oblika ponašanja, vrijednosti,
uvjerenja, normi i običaja koji određuje organizacijsko ponašanje i usmjerava sve aktivnosti
pojedinaca i grupa koji ih sačinjavaju. Organizacijska kultura je sustav osnovnih pretpostavki
i vjerovanja prihvaćenih od strane pojedinaca organizacije i kao takva daje karakter
poduzeću. Organizacijska kultura je opći obrazac ponašanja, zajedničkih uvjerenja i
vrijednosti njihovih pripadnika te se o njoj može zaključivati na temelju onoga što ljudi
govore, rade i misle. Organizacijska kultura je segment organizacije koji zaposlenima šalje
„signale” o tome što se u konkretnoj organizaciji cijeni i vrednuje te kakvo ponašanje se
smatra poželjnim, a kakvo nepoželjnim. Razlozi za promjenom organizacijske kulture mogu
biti pod utjecajem kako eksternih tako i internih činitelja. Eksterni činitelji koji mogu utjecati na
promjenu kulture mogu biti socijalni, politički, kulturni, tehnološki ili pak gospodarski činitelji.
S druge strane, interni razlozi mogu biti promjene u organizaciji, strategiji, politici, ciljevima,
tehnologiji te međuljudskim odnosima (Ljubić,2018).

2.2.Vodstvo i upravljanje znanjem

Menadžersko znanje obuhvaća dvije glavne kategorije: znanje o ljudskom ponašanju

u organizaciji i znanje kako organizacije funkcioniraju. Pored tih dviju glavnih kategorija od
neizmjerne važnosti je i znanje o sadržaju organizacijskog posla. Svi menadžeri moraju imati
zadovoljavajuću razinu menadžerskog znanja bez obzira kojem organizacijskom nivou u
poslovanju pripadaju.
Činjenica da upravljanje znanjem zahtijeva od ljudi da postanu nosioci cijelog modela
implementacije, pred menadžere kao najbitnije karike postavljaju se novi zahtjevi. Oni se
ogledaju u povećanju individualnih kompetencija svakog pojedinog menadžera, a potom
ukupnih menadžerskih kompetencija organizacije kako bi se omogućilo uspješno upravljanje
različitim tipovima znanja. Proces upravljanja znanjem u organizaciji i proces razvoja
menadžerskih kompetencija su u međusobnom dopunjavanju i razvijaju se simultano.
Postavljajući informaciju kao glavni čimbenik znanja, upravljanje znanjem možemo definirati
kao sustavni proces traženja, selektiranja, organiziranja, i prezentiranja informacija na način
koji poboljšava razumijevanje zaposlenih. Specifične aktivnosti u okviru upravljanja znanjem

5
pomažu fokusiranje organizacije na stjecanje, čuvanje i iskorištavanje znanja za rješavanje
problema, dinamičko učenje, strategijsko planiranje i donošenje odluka (Jerak, N., 2013).
Najznačajnija podjela znanja sa aspekta strategija upravljanja znanjem je razlika
između implicitnog i eksplicitnog znanja. Eksplicitno znanje je izraženo formalnim jezikom i
razmjenjuje se između osoba dok implicitno znanje je osobno znanje temeljeno na iskustvu i
uključuje neopipljive faktore kao što su osobna uvjerenja, stavovi i vrijednosti. Implicitno
znanje nije nigdje zapisano i dio je svake osobe koja ga posjeduje. Ono se prenosi govorom i
razgovorom, prijedlozima i iskustvom vođenim stavovima te za prijenos istog neophodna je
želja i volja jedne osobe da ga prenese a druge osobe otvorenost i želja da se takvo znanje
implementira i primjeni.

2.3.Informacijska tehnologija i upravljanje znanjem

Važnu i neizostavnu ulogu u sustavu upravljanja znanjem ima informacijska i

komunikacijska tehnologija. Kako bi se olakšali procesi prikupljanja, dijeljenja i pohrane
informacija koristi se informacijski sustav. Uloga informacijskog sustava unutar sustava
upravljanja znanjem najvećim je dijelom bazirana podrškom računala i pogodnostima koje
ono pruža. Upravljanje znanjem mora biti podržano sa zbirkom tehnologija za autorizaciju,
indeksiranje, klasificiranje, pohranjivanje i povrat podataka, kao i za suradnju i primjenu
znanja.
Važna sastavnica organizacije je informacijska i komunikacijska tehnologija. Ona
povezuje sve članove organizacije te upravlja procesima učenja usmjeravajući se prema
potražnji na putu do društva znanja, relevantne stranke, dobavljača i drugih eksternih
nositelja znanja. Elektronički mediji se intenzivno koriste za rasprave i transfer znanja. Banke
podataka i drugi nositelji stoje na raspolaganju za aktualiziran, potpun i integriran pristup
relevantnim informacijama, preko granica funkcionalnih i poslovnih jedinica te tvoreći
kolektivno pamćenje organizacije. Mediji su prilagođeni korisniku, mogu se lako naučiti,
odnosno prilagoditi individualnom načinu rada. Razvojem informacijske tehnologije općenito,
tako i Interneta dolazi do afirmacije kvalitativnih, neopipljivih parametara kao što su ideje,
inovacije, intelektualni kapital i znanje te povezanost s kupcima, njihovo zadovoljstvo
kvalitetom proizvoda ili usluge.
Razvoj informacijske tehnologije i u okviru Interneta ojačao je potrebu za upravljanje
znanjem. Prednosti koje daje upotreba elektroničkih tehnologija, kao što su primjerice
intranet i Internet očituju se u puno lakšem i jednostavnijem dijeljenju znanja unutar i izvan
kompanije. Tehnologija otvara sredstva koja daju mogućnost skupljanja i skladištenja znanja
ali i stvaranja novih znanja neophodnih za razvoj poslovanja. Kontinuirani proces
informatizacije društva, zapisivanje podataka, teksta i drugih sadržaja u digitalnom obliku te
stalno pohranjivanje podataka u baze podataka dovodi do njihovog iznimno velikog rasta.
Rastom baza podataka razvila se potreba pohrane velikih količina podataka, da se isti
obrađuju, analiziraju i selektiraju kako bi se došlo do upravo onih podataka koji su potrebni u
upravljanju znanjem. Adekvatni podaci i informacije su osnova za donošenje uspješnih
poslovnih odluka. Upravljanje informacijama (eng. information management) usko je vezano
uz termin „upravljanje znanjem“ koji se bazira na informacijama i njenom dijeljenju, prijenosu
i diseminaciji. Ono se odnosi na sve procese koji su vezani uz informacijsku tehnologiju te
mnogi teoretičari i akademici ovu pojavu nazivaju pretečom upravljanja znanjem. Praksa
upravljanja informacijama razvila se i postala široko prihvaćena kada su rukovoditelji shvatili
da je informacija važan organizacijski izvor kojim se može i treba upravljati kako bi poboljšali
konkurentnost organizacije.

6
2.4.Nagrađivanje,motivacija i upravljanje znanjem

Kako bi potaknuli zaposlenike na ulaganje u proces, mnoge organizacije razvile su

programe motivacije, mentorstva i nagrađivanja, što je ujedno i jedno od načela upravljanja
znanjem. Cilj upravljanja znanjem je poboljšati sposobnost stvaranja vrijednosti u poduzeću
putem učinkovitije upotrebe postojećeg znanja.
Kako bi se ljudski kapital ostvario potrebno je ulagati u ljudske potencijale
zadovoljavanjem potreba zaposlenika, uvjetima rada, osiguranju kvalitete okruženja, brizi i
zaštiti zdravlja zaposlenika te poticanju i provođenju procesa usavršavanja. Zadatak
upravljanja ljudskim potencijalima je da se individualnim pristupom nadvladaju eventualne
poteškoće do kojih bi moglo doći zbog izražene osobnosti pojedinaca, koji istu unose u
organizaciju te na taj način mogu utjecati na organizacijske ciljeve (Ljubić,2018.).
Pojam znanje može se definirati kao nematerijalni resurs, slika stvarnosti iskazana
zamislima čovjeka dok promatra svijet koji ga okružuje: prostor, objekte, odnose i događaje u
toj stvarnosti. Ono se sastoji od intuicije, skupa ideja, iskustva, vještina i učenja i ima
potencijal stvaranja nove vrijednosti. Znanje nastaje u umovima ljudi. Općenito, znanja
postoje u ljudima i timovima i čine ukupno organizacijsko znanje i potencijal koji se može
mjeriti (Jakupović E.,Grandov Z.,2014).

U modernoj ekonomiji najvrjednijim resursom današnjeg poslovanja smatra se ljudsko

znanje, stoga upravljanje znanjem predstavlja nezaobilaznu komponentu suvremenog
menadžmenta. Nije potrebno posebno naglašavati da danas konkurentska prednost
kompanije ovisi o tome koliko uspješno ona upotrebljava znanje svojih zaposlenika i naročito
kako brzo može naučiti i usvojiti nešto novo (Jakupović E.,Grandov Z.,2014).

7
3.Informacijski sustavi i njihova uloga u upravljanju
znanjem

3.1.Transakcijski informacijski sustav

Ovaj sustav naziva se i klasični informacijski sustav. On predstavlja temeljni

informacijski sustav, a karakteristika mu je da podržava svakodnevne poslovne transakcije i
aktivnosti (kao što je primjerice prijem i izdavanje robe na skladištu, ulaz sirovina i njihova
obrada u proizvodnji, primanje narudžbi i plaćanje u prodaji i slično). On počiva na "client-
server" arhitekturi kao baznoj osnovi za obrade, a manipulira podacima u domeni transakcija.
Transakcijski sustavi u poduzećima služe za izradu detaljnih izvješća o dnevnim
transakcijama, za izradu raznih pregleda i sažetaka knjigovodstvenih promjena. Pogodni su
samo za operativnu razinu upravljanja u kompaniji. Međutim, transakcije prikupljene tijekom
duljeg razdoblja u bazi podataka ovog klasičnog informacijskog sustava mogu se obraditi na
način da daju prikaz određenih trendova u nekom vremenskom periodu, primjerice prikaz
prodaje određenog proizvoda u jednom mjesecu ili nekih drugih tjednih ili mjesečnih kretanja.
Time se omogućava cjelovitiji uvid u poslovne aktivnosti poduzeća. Tu se već može govoriti
o nadogradnji klasičnog transakcijskog informacijskog sustava

3.2.Sustav za podršku odlučivanju

Prvenstveni cilj sustava za podršku odlučivanju1 jest pružanje kvalitetnih informacija

menadžmentu kao potpora u donošenju odluka, pri čemu su informacije rezultat obrade
realnih podataka na svim razinama poduzeća u svakoj zainteresiranoj organizacijskoj
jedinici. Takve informacije mogu potaknuti na donošenje kvalitetnijih odluka, pa on mora biti
povezan u svim bitnim segmentima koji donose odluke, a proces odlučivanja je usko
povezan s informacijama koje proizlaze iz svih segmenata informacijskih sustava. Svaki
takav sustav se može promatrati kao specifičan sustav koji objedinjuje elemente rudarenja
podataka, statistike, umjetne inteligencije, matematike, menadžmenta i ostalih područja koji
vode zadanom cilju. Za ispunjavanje svojih složenijih zadataka u odnosu na transakcijski
sustav, koristi se dostignućima razvoja informacijske tehnologije kao što su sustavi za
upravljanje bazom podataka, upitni jezici, generatori izvještaja, programi financijskog
modeliranja, programi za grafičku ili statističku obradu podataka itd. Namjena sustava za
potporu odlučivanju je nadogradnja postojećega informacijskog sustava i njegovo
oplemenjivanje inteligentnim metodama.

1
http://eknjiznica.unipu.hr/1782/Prvenstveni cilj sustava za podršku odlučivanju(preuzeto
26.04.2020.)

8
3.3.Ekspertni sustav

Za razliku od baze podataka kojom se koriste transakcijski sustavi i bazom modela

podataka koju koriste sustavi za podršku odlučivanju, ekspertni sustavi posjeduju bazu
znanja i metode za nadograđivanje informacija koje omogućuju predviđanje, kao i elemente
komunikacije s ekspertom za neko područje. Ekspertni sustavi predstavljaju najvišu
evolucijsku razinu informacijskih sustava i najvrjedniji su elementi za potporu poslovnom
upravljanju. Ekspertni sustavi nisu zamjena za prethodne sustave, već predstavljaju
nadogradnju i dopunu prethodnih faza informacijskih sustava.

9
4.Sustavi upravljanja znanjem
Sustavi za upravljanje znanjem2 odnose se na sustave u organizaciji koji podupiru
stvaranje, pribavljanje, skladištenje i distribuciju informacija. Sustavi za upravljanje znanjem
pomažu u prikupljanju, strukturiranju i prenošenju znanja te postizanju veće učinkovitost
organizacije.

4.1.Sustavi za potporu radu u skupini

Sustav za potporu rada u skupini je skup računalnih softvera, zaposlenika i radnih

procesa unutar organizacije. Najčešće služi za razmjenu e-mailova, poruka, praćenje
konferencija i projekata, izradu on-line kalendara, pretraživanje materijala koje organizacija
posjeduje, mapiranje te pretraživanje baza podataka i online kataloga

4.2.Intranet i ekstranet

Intranet je vrlo popularan alat među organizacijama i vrlo koristan alat za sustav
upravljanja znanjem. Najčešće služi organizacijama za razmjenu znanja među
zaposlenicima, zamjenjujući ulogu oglasnih ploča, podsjetnika, cirkularnih pisama i mnogih
drugih načina obavještavanja. Intranet je privatna računalna mreža neke organizacije, djeluje
učinkovito na organizacijsku kulturu te može biti i platforma sustavu za potporu rada u
skupini. Ekstranet se razlikuje od intraneta na taj način što ne služi samo unutar organizacije
među zaposlenicima, nego su podaci dostupni i drugim organizacijama, primjerice
suradnicima ili drugim ovlaštenima strankama.

4.3.Skladišta podataka, rudarenje podataka i OLAP sustavi

Skladište podataka je tehnološki alat za pohranu, dohvaćanje i analiziranje velike

količine podataka putem rudarenja podataka i istraživanja. Najčešće služi lakoj i brzoj
dostupnosti, boljoj organizaciji, bilježenju poslovnih procesa te analizi, planiranju i potpori pri
donošenju poslovnih odluka.
Rudarenje podataka je ekstrakcija značajnih informacija iz mase podataka (pogotovo
iz skladišta podataka) pomoću naprednih algoritama pregledava baze i uspoređuje
dosadašnje podatke i matrice ponašanja, stvarajući podlogu za predviđanje sljedećih
trendova, poslovnih koraka i ponašanja te na taj način olakšavajući donošenje odluka i
štedeći na vremenu.
OLAP sustavi su specijalizirani analitički softveri koji služe za obradu različitih
podataka iz različitih izvora. Oni omogućavaju lakši, brži i objektivniji pristup podacima,
pružajući odgovore i izvještaje o organizaciji ili proizvodu, pohranjujući i čuvajući podatke.

2
https://repozitorij.efst.unist.hr/islandora/object/efst:2275/preview/ Sustavi za upravljanje
znanjem(preuzeto 26.04.2020.)

10
4.4.Sustavi podrške za donošenje odluka

Sustavi koji se odnose na stvaranje potpore pri donošenju strateških odluka unutar
organizacije. Osnovna funkcija sustava za podršku odlučivanju jest potpora kod donošenja
strateških odluka20. Oni se prvenstveno vežu uz stratešku razinu upravljanja poduzećem,
međutim ponekad mogu imati i značajan utjecaj na niže razine menadžmenta. Informacijski
sustavi koji kao modul sadrže sustav za podršku odlučivanju koji je prvenstveno razvijen kao
alat za potporu odlučivanju kod donošenja strateških odluka, mogu sadržavati i segment za
potporu odlučivanju na nižim razinama menadžmenta. Oni tako tvore most između viših i
nižih razina upravljanja.

4.5.Sustavi za upravljanje sadržajem

Sustav za upravljanje sadržajem je sofisticirani alat za izgradnju mrežnih stranica i

upravljanje mrežnim sadržajima. Njegova najvažnija uloga je praćenje objavljivanja sadržaja
(eng. Workflow).

4.6.Sustavi za upravljanje dokumentima

Sustav za upravljanje dokumentima je sustav koji omogućava upravljanje, arhiviranje,

administraciju, pretraživanje i brisanje dokumenata. Upravljanje dokumentima uključeno je u
procese bilježenja, klasificiranja koristeći metapodatke, indeksiranja, pretraživanja i
pronalaženja podataka, pohranjivanja i upravljanja različitim verzijama dokumenata te
administrativne procese i zaštitu

4.7.Alati umjetne inteligencije

Alati umjetne inteligencije odnose se na računalne sustave koji posreduju rješavanju

problema umjesto čovjeka, oni su neživi sustavi koji imaju sposobnost snalaženja u
određenim situacijama i vode do inteligentnog rješenja. Najraširenije područje umjetne
inteligencije zauzimaju ekspertni sustavi, odnosno računalni programi koji posjeduju znanje
eksperta na osnovu kojeg mogu samostalno korisniku ponuditi riješene za određeni problem.

4.8.Simulacijski alati

Simulacija je proces dizajniranja modela stvarnog sustava i provođenje

eksperimenata s tim modelom u svrhu bilo razumijevanja reagiranja sustava ili evaluacije
različitih strategija za djelovanje sustava Simulacijski alati se najčešće koriste u svrhu
modeliranja problema kojima nije moguće pristupiti na klasičan način te uz pomoć računalne
podrške stvaraju uvid u postojeće stanje, pružaju pomoć pri odluci i predviđanju rješavanja
problema.

4.9.Semantičke mreže

Semantičke mreže služe za prikaz ili definiranje znanja, koji su u matematičkom

smislu predstavljeni kao gafovi. Jedna od uloga semantičkih mreža je i omogućiti bolje
razumijevanje informacija na mreži, pružajući jasniju i dublju analizu podataka.

11
5.Alati za upravljanje znanjem
Postoje različiti alati i sustavi koji se koriste za provedbu procesa upravljanja
znanjem. Najvažniji zadaci opisanih alata korisnih za procese upravljanja znanjem jesu
načini na koji će omogućiti organizaciji različite pristupe za prikupljanje, distribuciju i pohranu
informacija. Alati koji su dio tehnološke infrastrukture u procesu upravljanja znanjem se
najčešće vežu uz softverske pakete. Softverski paketi sadrže alate specijalizirane ovisno o
njihovoj namjeni te je opseg alata vrlo različit. Iz tog razloga, alati se pojavljuju u nižim i višim
specijaliziranim oblicima (Ljubić,2018). Niži oblici se odnose na namjenu i korištenje
pojedinca kroz stvaranja ideja, izražavanja misli ili kreiranja znanja (Oluja mozgova ili eng.
Brainstorming), dok se viši oblici odnose na veću populaciju, poput cijele organizacije,
skupine zaposlenika ili nekoliko povezanih organizacija (suradnja, sakupljanje, dijeljenje,
razmjena).
Alati za upravljanje znanjem doprinose učinkovitosti i produktivnosti organizacije na
taj način što omogućavaju pojedincu i organizaciji da stvara i prenosi znanje, unapređuje
iskustvo, razvija vještine, kreira novu sredinu, sudjeluje u procesima učenja i upravlja
informacijama, sve u svrhu stvaranja nove vrijednosti, znanja, nužnog za uspjeh cjelokupne
organizacije (Ljubić,2018). Alate za upravljanje znanjem možemo prepoznati u različitim
procesima organizacije, uvjetovane tehnološkim ili ljudskim posredovanjem,
međudjelovanjem tehnologije i čovjeka ili sustava i iskustva. Alate upravljanja znanjem
najčešće možemo očitovati kroz :
- Indeksiranje, taksonomiju i klasifikacijske sustave, folksonomiju i tagging
- Internet pretraživače, inteligentne agente, programski alate za poslovnu inteligenciju,
ekspertne sustave, sustave za emitiranje multimedije (eng. podcasting)
- Portale znanja, intranet, društvene mreže (Blog , Wiki), Web 2.0 servisi
-Baze podataka, repozitoriji, mape i direktoriji znanja (zbirke podataka)
-Forumi, sustavi za podršku „help desk“, e–mail, istovremene poruke (eng. Instant
messaging– IM), e– učenje (e– learning), diskusijske liste
-Izvještaje, osvrte, primjere dobre prakse, naučene lekcije (lesson learned), storytelling ...
-Mentorstvo, pomoć kolega, predavanja, seminare, konzultacije, konferencije(Ljubić,2018)

12
 Zaključak
Upravljanje znanjem je proces u kojem organizacija koristi svoju kolektivnu
inteligenciju za ostvarenje strateških ciljeva. Temelji se na ideji da je najvažniji resurs jedne
organizacije znanje ljudi čiji su oni zaposlenici. Radnici se nazivaju 'radnicima znanja' - a
stvaranje, dijeljenje i korištenje znanja je među najvažnijim aktivnostima u organizaciji.
Znanje je u organizacijama ugrađeno u dokumente, repozitorije ali i u organizacijske rutine,
procese, prakse i norme. Dakle, ljudi, procesi i tehnologija su ključne komponente
organizacije, a upravljanje znanjem ovisi o volji ljudi da dijele i ponovno koriste znanje (Jerak,
2013). Bitno je naglasiti kako se znanje u suštini razlikuje od informacija te su stoga potrebna
različita sredstva i pristupi za njegovo prenošenje. Podatke i informacije moguće je bilježiti,
prenositi i pohranjivati, dok je sa znanjem to malo teže jer ono egzistira u glavi pojedinca.
Naime, radi se o jedinom resursu koji se kod upotrebe ne troši (Dimitrovski, 2010).
Suočavanje s učestalim, nepredvidivim te složenim promjenama kao i potreba da se održi
konkurentska prednost, prisiljava poduzeća da se okreću onome po čemu su unikatna tj. po
čemu se razlikuju od drugih organizacija, a to je upravo znanje koje posjeduju. Jedno je
sigurno, era znanja ne počinje već se dogodila (Dimitrovski, 2010).
Naglasak na znanju i njegovoj ulozi u novije vrijeme posljedica je značajnih
strukturnih promjena u razvoju ekonomije i potreba u poslovanju. Krajem prošlog stoljeća
potpuno se mijenja svoju ulogu jer prelaskom iz industrijske u suvremenu informacijsku
ekonomiju današnjice, glavni resursi više nisu materijalna dobra već novi čimbenik
ekonomskih aktivnosti i produktivnosti postaje ekonomija znanja (Ljubić,2018).
Upravljanje znanjem u svim segmentima proizvodnje, prodaje i uslužnih djelatnosti je
dobro prihvaćeno. Pozitivne strane su da procesi brže funkcioniraju, minimalizira se ljudski
rad na najmanju moguću stavku, smanjuje se mogućnost ljudske pogreške a manualni rad
zamjenjuje se strojnim. U segmentu usluga i prodaje upravljanje znanjem je iznimno važno i
u posljednje vrijeme značajno dolazi do izražaja. Uključujući informacijske tehnologije
upravljanje znanjem ima mogućnost doprijeti do svakog pojedinca u organizaciji, procijeniti
ga, motivirati ga, dati mu podršku i obučavati za rad. Negativne strane su da korisnici trebaju
imati osnove informacijske pismenosti što često zna biti veliki kamen spoticanja. Baze
podataka potrebno je redovito održavati i dopunjavati što iziskuje financijske izdatke te
organizacije često kalkuliraju pa se gubi ažuriranost podataka stoga i sustav postane
neupotrebljiv.
Upravljanje znanjem implementirano u poslovne sustave pokazalo se kao nit vodilja
modernim organizacijama. Shvativši moć informacije kao sirovine te njenom obradom,
selekcijom i implementacijom tamo gdje je potrebna direktno nevidljivom rukom upravljaju
svim segmentima u organizaciji od najniže razine. Sve razine menadžmenta u
organizacijama vidljivo bolje funkcioniraju u donošenju pravovremenih odluka ali također
dobivaju i jasniju sliku cjelokupnog poslovnog okruženja.

13
Literatura
1.) Dalkir, K., 2005. Knowledge management in theory and practice. Oxford: Elsevier
Butterworth-Heinemann
2.) Dimitrovski, R., 2010. Menadžment znanja kao poslovna strategija. Škola biznisa, Issue
2, p.p., 80-88.

3.) Čerić, V., Varga, M.: Informacijska tehnologija u poslovanju, ELEMENT, Zagreb,
2004.

4.) Đula Lj., dipl. ing.: Upravljanje znanjem: trendovi i izazovi/Ekonomski vjesnik,10.01.2016

5.) Jakupović E., Grandov Z.,2014, Upravljanje znanjem-koncept za kreiranje konkurentske

prednosti/Časopis za ekonomiju i tržišne komunikacije, p.p. 221-237
6.) Jerak, N., 2013. Upravljanje znanjem u DZS-u. Učenje za poduzetništvo, Volume 3, p.p.
83-91
7.) Ljubić, I., 2018. Organizacijska kultura i upravljanje znanjem, Diplomski rad, Sveučilište u
Splitu, 2018.

8.) Žugaj, M., Schatten, M., Informacijski sustav za upravljanje znanjem u hipertekst
organizaciji, Ekonomski vjesnik, 21(1-2),2008.

Internet :

1.) https://www.researchgate.net/publication/280632307_Knowledge_management_and
_information_technologies /preuzeto 26.04.2020.
2.) http://www.markoslavkovic.com/uploads/media/Upravljanje_znanjem_i_menadzerske_ko
mpetencije_01.pdf /preuzeto 26.04.2020.
3.) https://repozitorij.efst.unist.hr/islandora/object/efst:2275/preview /preuzeto
26.04.2020.
4.) http://eknjiznica.unipu.hr/1782/ /preuzeto 26.04.2020.

14