Upravljanjem znanjem

4.4.1. Pojam znanja i koncept upravljanja znanjem u organizaciji

Prijelaz iz industrijske ekonomije u ekonomiju znanja karakterie nekoliko bitnih koraka:
informacija postaje vanim resursom, a informaciona i komunikaciona tehnologija postaju
osnovnom infrastrukturom. Samim razvojem tih tehnologija, poslovanje se znatno ubrzava, te
dolazi do skraivanja proizvodnih i poslovnih ciklusa. I vrlo bitno, odnos prema proizvodu danas
se mijenja u korist potrane strane, tj. kupaca.
Danas su kupci i krajnji korisnici glavni faktori koji nameu uvjete poslovanja, pa samo
najkvalitetniji proizvodi s dodanom vrijednosti imaju ansu na tritu. Stoga se pred kompanije
namee potreba kontinuiranog stvaranja novog znanja, prvenstveno ulaganjem u svoje
zaposlenike. Kreiranjem intelektualnog potencijala stvara se novo konkurentsko oruje nove
ekonomije, u kojoj je znanje glavni proizvod. U takvom okruenju znanje postaje osnovna
ivotna potreba. Znanje se ne pohranjuje samo u dokumentima ili bazama znanja, ve sve vie
postaje dio organizacijskih procesa i organizacione kulture.1
Sam pojam znanje moe se definisati kao nematerijalni resurs, slika stvarnosti iskazana
zamislima ovjeka dok posmatra svijet koji ga okruuje: prostor, objekte, odnose i dogaaje u toj
stvarnosti. Ono se sastoji od intuicije, skupa ideja, iskustva, vjetina i uenja, te ima potencijal
stvaranja nove vrijednosti. Znanje nastaje u umovima ljudi. Prema autoru, koji se meu prvima
bavio pitanjima kreiranja i koritenja znanja, Michaelu Polanyiu, znanje moemo podijeliti na
eksplicitno (engl.explicit knowledge) i tiho ili iskustveno znanje (engl. tacit knowldege).
Eksplicitno znanje je oblikovano formalnim jezikom i moe se lagano prenositi u obliku
informacije sa pojedinca na pojedinca. Ono je pohranjeno u knjigama i moe se stei procesom
obrazovanja, te ugraditi u proizvode u oblicima kao to su tehnike specifikacije, nacrti ili
standardizirani dizajn. Tiho, ili iskustveno znanje je znanje ugraeno, ili stvoreno linim
iskustvom pojedinca i ukljuuje u sebi nedodirljive faktore, kao to su lino uvjerenje, instinkt,
line vrijednosti i steene vjetine. Ono je personalizirano i do njega nije lako doi pa esto
ostaje neotkriveno i neiskoriteno. Ovaj oblik znanja bogatiji je od opteg, eksplicitnog tipa,
meutim, ono nema vrijednost ako nije upotrijebljeno.
Ljudi su ti koji posjeduju znanje, ljudi se grupiu u timove, ime se stvara vea akumulacija
znanja koju oni zajedniki koriste za izvravanje odreenih projekata. Kao trei tip znanja, javlja
se implicitno znanje. Ono je specifino za odreeno preduzee i teko ga je kopirati. Nastalo je
unutar preduzea, tj. akumulirano je kao spoznaja uspjenih rjeenja i naina rjeavanja
upravljakih problema i ono predstavlja znaajan element konkurentske prednosti za preduzee.
Konceptualna struktura organizacije znanja sastoji se od tri sloja. Unutranji je sama organizacija
znanja. Srednji sloj predstavlja ivotni ciklus: stvaranje znanja, sakupljanje ili dohvaanje
znanja, organizacija znanja, proiavanje znanja, irenje znanja, te odravanje znanja. Vanjski
sloj je direktno okruenje organizacije: tehnologija, kultura, inteligencija, konkurencija i
vodstvo. Idealna organizacija znanja je ona gdje ljudi razmjenjuju znanje kroz funkcionalna
poslovna podruja, pri emu se koristi tehnologija i ve utemeljeni procesi. Ljudi razmjenjuju
ideje i znanje za oblikovanje politike i strategije. Znanje je takoer usvojeno u samu kulturu
organizacije. Svi ljudi koji posjeduju znanje su u okolini gdje mogu slobodno razmjenjivati i
proizvoditi nova znanja, pri emu koriste razliite tehnologije2.
Organizacija koja ui Ako se organizacija prilagodi zahtjevima, te ako se moe nazvati
organizacijom koja ui, onda to postaje poetnom takom za upravljanje znanjem.
Intelektualne prednosti Intelektualne prednosti u organizaciji su u ljudima koji su postali
struni kroz godine radnog iskustva. Upotrebom tog znanja, moe se stei prednost pred
konkurencijom.
1
2

Awad, E.M., Ghaziri, H.M. (2004). Knowledge Managment. New Jersey: Pearson Education International.
Lonarevi, R., Mai, B., orevi Boljanovi, J. (2007). Menadment, principi, koncepti i procesi.
Beograd: Univerzitet Singidunum.

Sistemi zasnovani na znanju Ovi sistemi mogu biti osnova upravljanja znanjem. Nalaze se u
organizaciji kako bi olakali i uravnoteili njeno funkcionisanje i koritenje postojeeg znanja u
organizaciji.
Upravljanje informacijama Informacija je jezgro upravljanja znanjem. Kad se informacija
kombinuje sa iskustvom i intuicijom, dovodi do znanja. Stoga, odgovarajui sistem za
upravljanje informacijama rezultira efikasnim sistemom za upravljanje znanjem.
Inovacija Kreativnost i inovacija su metode kojima se stvara novo znanje. Inovacija proizlazi
iz promjena na postojeim procesima i proizvodima i sadri radikalne promjene koje ih razlikuju
od originalnih, ve postojeih, procesa i proizvoda. Radikalne promjene daju novu dimenziju
postojeim bazama znanja i rezultiraju promjenom percepcije i naina razmiljanja. To sve vodi
ka novim spoznajama.
Poslovne transformacije Poslovne transformacije ponaaju se kao jo jedan katalizator u
upravljanju znanjem. Organizacije reaguju na razliite promjene na tritu kroz poslovne
transformacije, kao to je reininjering poslovnog procesa.
Podaci Osnovni element informacije u organizaciji je podatak. Organizacije prikupljaju,
uvaju i analiziraju podatke da bi identificirale trendove. Veina prikupljenih podataka povezana
je s funkcionalnim procesom u organizaciji. Podaci su zaseban skup objektivnih injenica o
dogaaju (strukturirani zapisi o transakcijama, zapisi mjerenja, ispitivanja, ili opaanja,..).
Informacija Svaki podatkovni element je dio transakcije i ne prua mnogo informacija, osim
ako nisu prikazani zajedno sa drugim podatkovnim elementima. Informacija je skup podataka sa
znaenjem. Informacija postaje znanjem tek kada je primijenjena dodaje vrijednost.
Analitika Grupisanje i odvajanje informacija prikupljenih u prethodnoj fazi poveava njihovu
vrijednost. Aplikacije koje sadre mogunost analize omoguuju korisnicima da analiziraju
informacije i odreuju njihovu meusobnu povezanost.
Znanje Znanje se razlikuje od podataka i informacija po tome to moe nastati iz njih, ili moe
nastati iz ve prije postojeeg znanja, koristei logike zakljuke. Znanje proizlazi iz uma
prilikom rada. To je ukupnost svega to je bilo spoznato, otkriveno, ili izvedeno zakljuivanjem.
Mudrost Mudrost je iskoritavanje prikupljenog znanja u svrhu razumijevanja podataka na
viem nivou.3
Pristupi upravljanja znanjem mogu se svrstati u tri vrste4:
- Tehnoloki pristup posmatra problem sa tehnolokog aspekta i insistira na boljem
pristupu informacijama (hiperlinkovi, baze podataka, tekstualno pretraivanje i sl.).
- Kulturoloki pristup naglaava se potreba za dramatinom promjenom poslovne kulture
i ponaanja ljudi, te insistira na kolovanju, kreativnosti i inovaciji (Organizacija koja
ui).
- Evolucijski pristup klju uspjenog upravljanja znanjem lei u podrci menadmenta i
zaposlenika, promiljenom implementiranju novih tehnologija u postojei sistem, te
kolovanju kadrova i podizanju nivoa organizacione kulture.

3
4

Awad, E.M., Ghaziri, H.M. (2004). Knowledge Managment. New Jersey: Pearson Education International.
Vuji, D. (2003). Menadment ljudskih resursa i kvalitet - klju kvaliteta i uspjeha. Beograd: Centar za
primenjenu psihologiju.