„U čemu je univerzalnost mita, legende i pjesme Lorelei“

Njemački književnik Heinrich Heine je 1824. godine napisao pjesmu o mitskoj ljepotici Lorelaj i tako
opjevao svevremensku temu ljepote, ali i toga kako ono što je „lijepo oku“ zapravo djeluje na srce.
Danas, gotovo dvije stotina godina poslije, „Lorelei“ je i dalje jedna od najpoznatijih pjesama njemačkog
govornog područja.

Univerzalnost mita o Lorelaj jednim dijelom upravo proizilazi iz činjenice da je i ljepota univerzalna tema
o kojoj mnogi književnici pišu oduvijek, pa i danas. Nije rijetko čuti rečenicu „ljepota je u oku
posmatrača“ ili drugu, još češće upotrebljavanu – „o ukusima se ne raspravlja“. Obje izjave su sasvim
tačne, svi mi različito percipiramo ljepotu i nisu nam svima lijepi isti ljudi ili iste stvari. Ipak, postoje
određene stvarni koje su univerzalno lijepe. Njočigledniji primjer takve situacije je izbor za Miss
Universe, odnosno najljepšu djevojku svijeta. Mislim da će rijetko ko za odabranu djevojku ili bilo koju
drugu učesnicu tog takmičenja reći da je ružna. To su univerzalno lijepe djevojke i mi ih tako i
percipiramo – kao veoma lijepe. Postoji još jedna istina, najvažnija od svih, a to je da ljudi vole ljepotu.
Svi mi tražimo ljepotu svuda oko nas. Nekome je lijep vedar dan i boravak u prirodi, nekome je lijepo
kupiti novi komad odjeće koji je u skladu sa najnovijim trendovima, a nekome dobro auto. Mi vrlo često
ne gledao funkcionalnost i praktičnost stvari, ponekad je i estetska strana presudna. Svi volimo lijepo,
pokušavamo definisati ljepotu, pokušavamo pronaći ljepotu, pokušavamo i sami biti lijepi, ljepši i
dopadljivi. Pjesma „Lorelei“ je o lijepoj djevojci koja sjedi na stijeni, pjeva i svojom ljepotom zavodi
mornare koji potom idu u propast jer, gledajući u nju, zaborave kormilariti. Lijepa Lorelaj je simbol lijepe
djevojke, čija je ljepota neopisiva i koja na ljude djeluje zavodljivo i očaravajuće. Do danas su mnogi
poznati muzičari ili muzičke grupe (kao što su Scorpions, Styx, Ela Fitzgerald...) obradili pjesmu o Lorelaj i
napravili neku svoju muzičku verziju ove pjesme. Pjesma Lorelaj je vremenom postala toliko univerzalna
da su o njoj pisane razne diskusije, vođene rasprave i donošni zaključci da je pjesma o djevojci nedoljive
ljepote veoma inspirativna. Inspiracija leži u činjenici da ljepota donosi i veliku moć, a samim tim i veliku
odgovornost. Kada je neko eoma lijep, onda je on i poželjan, a kada je poželjan onda to može iskoristiti u
svoju korist. Zbog toga su mnoge poznate ljepotice, iz svijeta Holivuda naprimjer, UN-ovi ili UNICEF-ovi
ambasadori. To su osobe koje javnost prati, javnosti su dopadljive i lijepe i samim tim imaju moć da
progovore o nekim ozbiljnim temama jer javnost će ih slušati. Lijepo nije samo lijepo, lijepo je i
upotrebljivo i moćno. Zbog toga je mit o Lorelaj toliko poznat i popularan. Ljudi pored ljepote vole i
mitove, vole nevjerovatne i fantastične priče o junacima koji su nepobjedivi i veoma hrabri, o ljudima
koji su drugačiji. Mislim da svi mi volimo mitove i takve priče jer nam to pomaže da odvratimo misli sa
negativnih aspekata naše svakodnevnice. Svima nama ponekad treba junak, neko ko se neustrašivo bori
za ljude, neko ko je nepobjediv i moćan. U takvim junacima vidimo naše spasioce, heroje i to su nam
ponekad i uzori. Kada se sastanu želja za tim da imamo svog heroja, ali i tema ljepote, tada nastane djelo
o nepobjedivoj, ali i nedokučivoj ljepoti. Lorelaj je ljepotica koja je neodostižna, neuhvatljiva,
nedodirljiva... Ljepota je uglavnom takva, često vrlo nedostižna ili je u svom okruženju ne uspijevamo
prepoznati. Zbog toga mnogi „traže ljepotu“. Mornari su željeli vidjeti lijepu Lorelaj, pa su plovili more,
tragali za njom i gubili glavu kada je konačno vide. Taj mit o nečemu izvanrednom, nekome potpuno
drugačijem od ostalih u ljudima budi intresovanje i želju da to vide i čuju. To je od davnina tako i nije se
promijenilo. U ljudskoj je prirodi da voli mitove i priče o nečemu što je neobično i nesvakidašnje. Pjesma
o Lorelaj je na specifčan način opjevala tu univerzalnu potragu za ljepotom. To nije pjesma koja direktno
govori o ljepoti, to je pjesma u kojoj se mnoge važne poruke mogu pročitati između stihova. U tome je
univerzalnost pjesme „Lorelei“. Univerzalnost legende o Lorelei, iako postoji mnogo sličnih priča i
pjesama na sličnu temu, je u tome što ova legenda ne završava tragično. Lorelei pokušaju ubiti, ali spasi
je otac i ona nestaje, a iza nje ostaje stijena na kojoj je sjedila. Iako mnoge priče ili pjesme na sličnu temu
završavaju tragično, što ih čini još upečatljivijim, Lorelei nije završila tragično, ali je svejedno ostala
upamćena do danas.

Književnost, kao i druge vrste umjetnosti, pokušava ljepotu i lijepo dočarati na svoj način, kroz književna
djela. Takvo književno djelo je i pjesma o Lorelaj i mislim da dočarava ljepotu. Mogu zamisliti Lorelaj koja
sjedi na stijeni i pjeva. Univerzalnost na tu temu je nešto o čemu će književnost pisati i vijekovima poslije
nas, jer će ljepota na razne načine uvijek inspirisati umjetnike.