Multimedijska naracija

repetitorij

1. Temeljni odnosi jezika, slike i zvuka

• Jezik i zvuk su uvijek progresivni u vremenu (primjer: „Mačka” Z. Goloba)

• Slika je statična – ali film i video su progresivni (primjer: crtani film „Mačka” Z.
Boureka)
• Jezik u načelu proizvodi smisao (naraciju), a glazba u načelu ne
• Slika može nešto prikazivati, ali može biti i apstraktna (primjer: realistični i apstraktni
elementi u filmu „Mačka”; Norman McLaren „Dots”)

Vizualni mediji mogu lakše i češće koristiti apstraktnu naraciju, a to je rjeđe i teže u jezičnoj
naraciji; za razliku od jezika, glazba je uglavnom apstraktna (iako se može povezivati s
određenim osjećajima).

1.1 Konkretna i apstraktna naracija (pripovijedanje i prikazivanje)

Primjer konkretne jezične naracije

Četvorica jednog vode

Jednog gone četvorica
Četvorica mrka lica
Preko vode preko žica
Četvorica jednog broji
Četiri se jednog boji

Primjer apstraktne jezične naracije

Ooo
Ovo ov ovo os ovo ol
O oso o olo o ovo o ovos
Ovo solos ovo sovos ovo slovos
Sov o volos sol o lovos o sovol
O oi
Oslovio ovolosi olosovi ovo slovo

2. Naracija i dramatičnost

Naracija može biti fabularna – to znači da je odlikuje događajnost

Nefabularna naracija – motivi se redaju po načelima asocijacija ili logičkog mišljenja

(primjer: „Wonderful life” Black)
Događajnost može voditi u dramatičnost: unutar životnih situacija dolazi do suprotstavljenih
htijenja i mišljenja; to izaziva napetost koja raste te se teži razrješenju sukoba (primjer:
„Mačka”, „Say, Say, Say”)

2. 1 Temeljna struktura dramatične naracije

Temeljnu strukturu dramatične naracije čine uvod, zaplet, vrhunac, peripetija, epilog;
prepoznavanje i katarza (Izvor: Solar, Torija književnosti)

Etape u razvoju dramske radnje

• Ekspozicija: uvod u okolnosti radnje, upoznavanje likova i njihovih odnosa

• Zaplet: dinamički motivi pokreću radnju izazivanjem suprotnosti, proturječja u
stavovima ili sukobima karaktera
• Peripetija: radnja skreće u određenom smjeru
• Kulminacija: napetost naraste do nužne potrebe da se sukob razriješi, ali još nije jasan
smjer razrješenja
• Rasplet: razrješenje svih suprotnosti, proturječja i sukoba

2.2 Prepoznavanje, peripetija i katarza

• Peripetija je dramatičan obrat u radnji kada ona uzima neočekivan smjer

• Tri aspekta prepoznavanja: U peripetiji se mogu otkriti karakteri likova
(prepoznajemo kakvi su); prepoznavanje nekoga lika (otkrivanje njegova karaktera)
može izazvati peripetiju; lik možemo otkriti i po nekom znaku
• Katarza je pročišćenje osjećaja gledalaca kroz strah i sažaljenje koje osjećaju
gledanjem drame (Aristotel)

2.3 Aristotelovi pripovjedni alati (prema Antička dramaturgija V. Švacova)

MIMESIS – mimeza, oponašanje, otjelovljenje. Za Aristotela, mimeza nije “puko kopiranje

pojednačnoga, nego dinamično prikazivanje djela i života.”

PRAXIS – praksa, radnja, djelovanje. Za Aristotela, djelovanje je prijelaz od mogućnosti u

zbilju, a drama prikazuje upravo trenutak toga prijelaza.

POIESIS – pojeza, (umjetničko) kreativno stvaranje, za Aristotela bitna čovjekova osobina

kojom se izdiže iznad realiteta praktičnoga, tvarnoga.

MYTHOS – mit; priča, fabula; sastoji se od sklopa i sastava ili redoslijeda događaja.

PERIPETEIA – peripetija, obrat, preobrat. Priča, ma kako bila valjano sklopljena, ne može
biti dramatična bez obrata koji je za Aristotela “duša priče”. Obrat je promjena radnje u
protivno, u obratno.
ANAGNORISIS – anagnoreza, prepoznavanje. “Duša obrata”; bez prepoznavanja nema
pravoga dramskog obrata. Tko si ti? Tko je on? Tko sam ja? Promjena iz nepoznavanja u
poznavanje, u prijateljstvo ili neprijateljstvo. Prepoznaju se osobe ili bogovi; u prosuđivnaju
svih umjetnosti.

PATHOS – patnja, trpnja, pogubno zlo. Poguban i bolan čin, duboko i snažno čuvstvo boli,
put prema spoznaji i samozpoznaji. Aristotel pritom misli i na patnju osoba u tragediji ali i na
čuvstva koja obuzimaju publiku.

ANANKE, EIKOS – nužnost i vjerojatnost. “Nije pjesnikov posao govoriti o onome što se
dogodilo nego o onom što se može dogoditi po vjerojatnosti ili po nuždi.” (ili protiv
vjerojatnosti).

DESIS, LISIS – zaplet i rasplet. Obrat (peripetija) je razmeđe između zapleta i raspleta.

KOSMOS (OPSEOS) – ures predstave; vizualni, osjetilni dio predstave: scenografija,

kostimi, maske, geste – ali i vid, unutarnje oko, mogućnost jasna predočavanja i uvjet za
sastavljanje vjerojatne, uvjerljive dramske priče.

ETHOS – značaj osobe, dramski lik, karakter. Mora biti upotrebljiv, sličan nama, (po
ljudskosti), i dosljedan sebi, (čak i ako je nedosljedan). Dva važna pojma koja spadaju u
karakterne osobine su HYBRIS – arogancija, drskost, bezobraznost, i HTHONOS – zavist.

HAMARTIA – zabluda, neznanje, nedostatak uvida u vlastitu situaciju, pogreška u

prosuđivanju (trenutačna zaslijepljenost), pogreška iz neznanja ili pomračene svijesti, ili krive
procjene. Individualna krivnja koja potječe iz trenutačnoga sljepila tragičnih junaka. Za
Aristotela ovaj je pojam sâmo srce, uzrok i ishodište dramskoga zbivanja.

KATARZA – pročišćenje. Jedan od najspornijih i najnejasnijih termina u Aristotelovoj

Poetici. Jedna je od pretpostavki da Aristotel ovdje misli ponajprije na pročišćenje dvaju
važnih čuvstava koje drama (tragedija) u nama pobuđuje: samilosti i straha.

2.4 DVIJE ANALIZE

1. analiza: „Mačka”

• Ekspozicija: upoznajemo mladog osamljenog umjetnika

• Zaplet: ulazi mačka koju on zavoli
• Peripetije: 1) mačka se pretvara u ženu, 2) žena traži darove, 3) žena odbija odjeću,
želi samo zlato, 4) mladić postaje razbojnik
• Vrhunac: mladić donosi najvredniji dragulj, ali žena radije pojede miša
• Rasplet: žena se pretvorila u mačku, mladić je opet sam
• Prepoznavanje u peripetiji: žena je pojela miša
• Katarza: mladić kroz frustrirajući odnos doživljava pročišćenje svojih osjećaja
(
2. analiza: „Say, Say, Say”

• Ekspozicija: Linda i Paul McCartney su na Divljem Zapadu

 • Zaplet: Oni prodaju čudotvorni napitak za snagu (tj. prevaranti su)
• Peripetije: 1) Michael Jackson iskušava napitak i nadjačava snažnog crnca pa kauboji
počnu kupovati napitak, 2) otkriva se da M. J. radi s McCartneyjima, 3) otkriva se i da
je crnac dio bande
• Vrhunac: torbu punu novaca nose u sirotište
• Rasplet: prevaranti se igraju s djecom
• Prepoznavanja: prvo se otkrije da su M. J. i crnac prevaranti, a potom da su svi
dobročinitelji; na kraju se očituje da je napitak lažan
• (anti)katarza: iako osuđujemo prevarantski čin, opravdavamo ga zbog dobrog djela;
istovremeno prevarene ne sažalijevamo jer smatramo da su pravedno kažnjeni zbog
gluposti

3. Vrijeme u naraciji
3.1 Vrijeme i fabula

FABULA – dinamički motivi koji mijenjaju situaciju (odnos između najmanje dva lika) i ne
mogu se izostaviti bez štete za priču. Fabula odgovara na pitanje „Što se dalje dogodilo?“

SIŽE – sadrži statičke motive koji odgovaraju na pitanje „O čemu je priča?“

Fabula: kronološki (uzročno-posljedični) slijed događaja

Serija „24” – vrijeme teče kontinuirano i identično je vremenu gledatelja – 24

jednosatne epizode prikazuju događaje unutar 24 sata (u renesansi je formulirano
pravilo o jedinstvu vremena, mjesta i radnje prema kojem se svi događaji moraju
odviti unutar 24 sata – pozivanje na Aristotela)

Siže: autorska prerada fabule u tekst

Primjer različite brzine protjecanja vremena u pjesmi Mačka

U gradu, nije važno ime,

u praznoj sobi, kaže priča,
i usred ljeta, usred zime,
ja vidim tužnoga mladića.

On živi sam i ko zanesen

u svom svijetu od papira,
a vani sunce, kiša, jesen,
a vani vergl nešto svira.

U gornjem primjeru u 8 stihova opisan je tijek vremena koji obuhvaća godine (vrijeme je
KOMPRIMIRANO); u donjem primjeru u istom broju stihova opisan je jedan jedini trenutak
(vrijeme je USPORENO):
 I dok se njemu lice grči
u sobu uđe miš i trči,
i kao mačka skoči žena,
na plijen se baci istog trena.

I stiže ga, a njeni zubi

već traže meso koje peče,
i ženi koju mladić ljubi
sa kuta usne krv poteče.

3.1 TIPOVI VREMENA U NARACIJI

• Realno vrijeme: likovima na filmu vrijeme u načelu teče jednako kao i gledateljima,
ali može biti i ubrzano ili usporeno („Wonderful Life”)
• Iako je vrijeme progresivno, može biti komprimirano (čime se implicira nevažnost)
ili usporeno (koncentrirano na važne događaje), npr u „Mački”; autor tako usmjerava
pažnju na ono što misli da je važno
• Vrijeme može biti ciklično, da se stalno vraća u isti trenutak (npr. „Beskrajni dan“)
• Vrijeme može biti retrogradno, da se naracija odvija unatrag (npr. „Dvori od oraha“
Miljenka Jergovića“); npr. kratak film „Spin“ u kojem DJ stalno varaća događaje
unatrag
• vrijeme može biti ispremiješano: narator nam može prvo pokazati događaje koji su se
odvili kasnije, pa tek onda one koji su do toga doveli (npr. „Pakleni šund“ ili „Babel“).

Odnos vremena i prostora u naraciji

Ako se naracija odvija na različitim mjestima, može pokazivati događaje koji se

istovremeno odvijaju – SIMULTANOST. npr ciklus slika „Past and Present”, Egg, 19.
st. - shvaćanje naracije i prepoznavanje tijeka vremena mora se poduzeti na temelju
znakova (gesta, mimike i dobi sudionika, portreta roditelja, simboličnih slika i
predmeta, položaja i izgleda Mjeseca…); na statičnoj slici također se može prikazati
kretanje – tako da se figura simultano naslika na više različitih položaja (Marcel
Duchamp, Giacomo Bala)

3.2 Anakronija je iznevjeravanje vremenskog tijeka.

Četiri tipa anakronije u naraciji:

• Simultanost: događaji na raznim mjestima mogu se prikazivati istovremeno („Pas de

Deux”, McLaren)
• Lajtmotiv: događaj koji se prikazuje više puta iako se dogodio samo jednom; tema
koja se provlači kroz čitavo djelo (repetitivno vrijeme)
• Analepsa: evokacija događaja koji su se zbili prije trenutka zaustavljanja naracije
(flashback ili retrospekcija)
• Prolepsa: anakronija pomoću koje se priziva jedan ili više događaja nakon sadašnjeg
događaja Primjer: Guns n’ Roses „November Rain”
 4. Aktanti i aktancijalni modeli
Dramska situacija – odnos između likova u nekom trenutku i njihovim govorom koji se
odnosi na ono što je bilo, što jest i što će biti

Lik – skupina proturječnih težnji koje labavo drži na okupu ime

Lik u dramskoj situaciji izvršava određene uloge; lik može imati jednu ulogu, ali i više njih, a
može ih i mijenjati tijekom fabule

Aktant – uloga koju neki lik, predmet ili pojam ima u naraciji

Aktancijalni model – sustav aktanata koji objašnjava funkciju likova, predmeta i pojmova u
određenoj dramskoj situaciji; aktantskih modela ima više, ovdje se pokazuje model koji je
razvio Propp, a od njega preuzeo Sourieau

Pet temeljnih aktanata

 PROTAGONIST – aktivni nositelj radnje; tipična radnja je odlazak na put i

pokušaj stjecanja željenog dobra
 ANTAGONIST – onaj (ili ono što) što se suprotstavlja protagonistu
 ŽELJENO DOBRO – osoba, predmet ili pojam koji protagonist želi
 ARBITAR – lik, predmet ili pojam koji određuje kome će pripasti željeno
dobro
 POMAGAČ – lik, predmet ili pojam koji pomaže nekom od navedenih
aktanata

Svaka naracija, bilo fiktivna, bilo faktivna, može se raščlaniti pomoću navedenih
pojmova

Primjeri primjene aktancijalne sheme

a) „Crvenkapica“; Crvenkapica je protagonist kojem se suprotstavlja Vuk kao
antagonist; najprije se predstavlja kao pomagač, ali samo zato da stekne željeno
dobro: pojede Baku i Crvenkapicu; Lovac Luka je pomagač Crvenkapica, a ujedno
i arbitar
b) Bog je u Edenskom vrtu arbitar koji je Adamu i Evi zabranio željeno dobro – plod
spoznaje dobra i zla. Zmija se predstavlja Evi kao pomagač, ali je zapravo
antagonist; Bog se od arbitra pretvara u antagonista i protjera ljude iz Raja
c) Sanader je protagonist afere u kojoj je željeno dobro novac; njegov pomagač
Barišić postao je svjedok pokajnik i tako je postao pomagač antagonista –
USKOK-a.

Iz navedenih primjera se vidi da likovi mogu imati više uloga, a također da aktantsku
ulogu mogu imati i predmeti; nadalje, vidi se da su najdramatičniji trenuci – trenuci
obrata – upravo oni kada su likovi mijenjali svoju aktantsku ulogu;
 5. FUNKCIJE I DISTRIBUCIJE

Aktantska shema pokazuje ulogu FUNKCIJA – to su zglobna mjesta u naraciji. Primjeri

funkcija su susret Crvenkapice i vuka, trenutak kad Eva uzima plod, kad Barišić svjedoči
policiji. To su ključna mjesta za svaku dramatičnu naraciju – bez njih ona jednostavno ne bi
postojala.
Istovremeno uočavamo elemente naracije koji nisu presudni za dramatičnu strukturu –
Crvenkapica bi mogla imati i plavu kapu, rajski plod može biti i jabuka i nar, Barišić može
biti pročelnik Carinske uprave, ali i ne mora; to su DISTRIBUCIJE – tipična distribucija je
opis: ona nam govori o okolnostima radnje, o karakternim osobinama likova i njihovu
izgledu. Npr, funkcija Jamesa Bonda je trenutak kada ubije ključnog protivnika (npr. Blofeld,
dr. No), a distribucija je kada pije martini (jer ima filmova u kojima pije coca colu zero).

Funkcije su zglobna mjesta fabule – dinamički motivi

Statički motivi - daju nam podatke o likovima, okolnostima radnje (npr. opisi),
razlozima zbog kojih se sve događa

6. MODUSI PRIPOVIJEDANJA

Modusi pripovijedanja mogu biti herojski, realistični i ironični

 HEROJSKI modus – naracija prikazuje likove koji su po svojstvima iznad nas

(mitovi, epovi, akcijski filmovi, ali i reklame koje diviziniraju proizvode i
ljude koji ih koriste)
 REALISTIČNI modus – naracija koja prikazuje likove po svojstvima poput
nas (realistični romani i filmovi, drame iz života)
 IRONIJSKI modus – naracija koja prikazuje likove što su po svojstvima lošiji
od nas (komedije, satire, Borat, Monty Python, Mr Bean)

Ista naracija može biti prikazana u različitim modusima, npr. naracija iz herojskog
modusa može se ponoviti u ironijskom (Don Kihot je poludio jer je previše čitao
viteške romane te je umislio da je vitez, što je izvor stalnih komičnih nesporazuma).

7. Vrste pripovjedača
Narator može biti u prvom licu ili trećem.

Pripovijedanje u trećem licu djeluje objektivno. Likovi se vide izvana. U romanima

pripovjedač može iznositi i misli likova. I na filmu i u književnosti pripovjedač zna što se
događa na drugim mjestima, a što može biti skriveno likovima – čitatelj ili gledatelj zna
VIŠE od likova; takav pripovjedač zove se i sveznajući.

Pripovijedanje u prvom licu je subjektivno – pripovjedač je jedan od likova, zna ISTO

koliko i oni, a gledatelj/slušatelj je izravno uvučen u radnju; takav pripovjedač je često
NEPOUZDAN (dijete, pijanac, narkoman, duševni bolesnik) pa recipijent naracije mora
dešifrirati naraciju da bi shvatio što se uopće dogodilo. (npr. Camouflage)
Naracija može kombinirati ta dva pristupa (npr. reklama za Levi's, press konferencija
Toma Waitsa).

Istu naraciju mogu pripovijedati različiti naratori

8. Naracija o naraciji

Nisu sve naracije o događajima, nego su često o pričama o događajima. Film

„Rašomon“ ne prikazuje temeljni događaja (ubojstvo u šumi), nego iznosi samo priče
sudionika koje su u suprotnosti – gledatelj umjesto događaja dobije vizure
pripovjedača (iz sume naracija u prvom licu ne može se složiti objektivna naracija u
trećem licu).

U filmu „Spin“ DJ mijenja događaje pred našim očima tako da se shvaća da svaka
naracija stoji između nas i događaja.

Takve naracije destabiliziraju našu vjeru u stvarnost i skreću pažnju na sam čin
pripovijedanja.

9. Žanr
Žanr je tipizirani način oblikovanja naracije. Npr, SF žanr obvezno smješta događaje u
tehnološki, fantastični ili svemirski prostor), ljubić tematizira upoznavanje dviju osoba
i završava njihovim stupanjem u brak, krimić započinje zločinom, a završava kad
detektiv razriješi niz događaja koji su do zločina došli…

Svaka naracija ulazi u određeni žanr – što znači da istu naraciju možemo oblikovati u
različitim žanrovima.

10.Figurativnost u medijima
Naracija se može koristiti raznim figurativnim postupcima; npr:

 Metafora – riječ ili izraz prenesena značenja; jedan pojam zamjenjujemo drugim po
nekoj zajedničkoj osobini radi veće izražajnosti (skraćena poredba)
 Epitet – ukrasni pridjev koji djeluje na naše osjećaje
 Alegorija – produžena metafora, čitava naracija je u prenesenom značenju
 Simbol – zamjenjivanje pojma njegovom alegorijskom oznakom
 Metonimija – zamjenjivanje jedne riječi drugom na temelju logičke bliskosti,
vremenske ili prostorne povezanosti (kod metafore je princip sličnost)
 Gradacija - Postupno pojačavanje ili ublažavanje kakve ideje
 Personifikacija – pridavanje ljudskih osobina životinjama, stvarima ili pojavama
 Epizeuksa – nizanje elemenata