LAURA: To su ulaznice za onaj holandski kvartet prije tri godine!

Poslije tog koncerta ja sam

prvi put došla u tvoj stan. Holandezi su svirali nekakav nordijski kvartet. Program podignuta
obrva sam izgubila, ali se sjećam, u tom nordijskom kvartetu dugo su plakali violina i čelo.
Pogled u daljinu Čelo je imalo čovječji glas, a violina plakala je kao žena. I Ta su se dva motiva
tražila, dugo su se tražila, u svilenom tremolu kantilene. Ta kantilena zmiri i kao da strese glavu
prati me već tri ove naše godine, i ono veče na koncertu ja sam sjedila uz tebe, ja sam tebe tako
strašno trebala, ja sam te tražila i, sjećam se, ja sam u polutami dvorane osjećala tvoje tijelo i ja
nisam mogla da se savladam, ja sam pružila ruku za tobom i ja sam te pogledala. U tom
momentu, u dvorani, dogodilo se između nas sve što je uopste moglo da se između tebe i mene
dogodi. Ti si bio osvijetljen; bol, puls, nervoza poludesno obrve od tebe, dva reda pred nama,
sjedila je jedna meni nepoznata žena, ti si s njom koketirao. Smijesak To je bila samo nijansa,
pogled dole jedna prolazna nijansa, pogled gore i izdah ja sam nju zaboravila, a sada, sada mi je
jasno da je to bilo zapravo sve! Onaj tvoj pogled, jaoo kukuu onaj tvoj pogled u oku one tuđe
žene, moja kretnja za tobom, to je bilo to! Ja sam htjela onu noć od tebe dijete. Stanka. Laura se
prošeće do portijere lijevo i kao da bi htjela da izađe u pokrajnu sobu, ali se onda vrati. Tri su
godine odonda prošle, otresa cigaru a sve je ostalo isto! I znaš li ti koja je razlika između tebe i
mene? Pogled u oci To da si ti bio moj ozbiljni i iskreni doživljaj, a ja tvoj flert! Ja sam htjela da
budem majka tvog djeteta. A ti? Nervni talas, ali ona ga savlada.

Ja treba prije svega da te zamolim za oproštenje...

Dopusti mi da svršim:drzi se za celo molim te da mi oprostiš! Sve je to bilo neukusno i

bestidno! Ja mislim da ću se toga stidjeti do konca svog života! Ali to su bili su nervi, to se mora
razumjeti! Ali ono pod tim nervima, pod tim ispadom, to je sve ono što je strašno: to je ono što
nisu nervi - to je krivnja! Krivnja sapucuci

LAURA: Ja sam htjela Lenbachovu smrt, i ja hoću da ponesem svu odgovornost za tu svoju
krivnju! Polako i otresito I ako ima kriminala u željama, onda je to bilo kriminalno!plakanje
Ali ja sam to htjela iz ljubavi, a to je ono što ti ne razumiješ! I noćas, smirenije ja sam te trebala
da mi pomogneš nositi svu odgovornost za moju krivnju, a ti, ti si ležao s jednom drugom
ženom! I to što si ti ležao s tuđom ženom, to je formalno! Ali kada si se već vratio, kada si došao
ovamo i kad si još mirisao po njoj i kad polakoo si počeo da me mučiš, to je klima glava, toooo
je onoo bilo ono što ja ne mogu nikako da razumijem! Oprosti mi, molim te, ja ne bih htjela da te
uvrijedim, ali ja mislim da si ti glup!