11/26/2018
[ mp3 download ]
[ Start ] [ Načela Pokreta ] [ Država ] [ Granice ] [ Vjere ]
[ Jezik i pismo ] [ Zastava i grb ] [ Vanjska politika ] [ Azil ]
12:14
laut.f
Uhr
ko C
PROČITAJTE VIŠE :
Zabranjena povijest Hrvata
Hrvati u indijskoj
pradomovini
Hrvatska boginja Sarasvati
Poganstvo kod krščana ili
koja je “prava” religija Hrvata
Ariana
Sanskrit i hrvatski jezik
Indoiranski Prahrvati
Perzijski i starohrvatski
Iranohrvati i Praslaveni
Zarje Harwatye
Hurrwúrtu
Urartu
Hurrwuhe Mitanni - Huriti
Huritoidi
Chorasmia
Jugosrpski progon iranista
Velika Hrvatska
Crvena i Bijela Hrvatska
Prikarpatija
Grad Stiljsko
Tanajske ploće
Rijeka Erax
Hutsuli
Prahrvatski ep o Harezemu
Starohrvatski jezik
Starohrvatske legende
Starohrvatska prezimena
Ranohrvatska praplemena
Hrvatski moreplovci
Legenda o pomorskim
Matanima
Vučedolska kultura
Istina o hrvatskoj glagoljici i
http://domoljubi.com/html/velika_hrvatska.html
Velika Hrvatska - Velikaya Horvatiya
[ Nacionalne manjine ] [ Dijaspora ] [ Genetika ] [ Laži ]
[ Lustracij i abolicija ] [ Šerijatsko sudstvo ] [ Povijest ]
VELIKA HRVATSKA - VELIKAYA HORVATIYA :
Sve donedavna o ranim Hrvatima u Europi prije stoljeća VII, bili su dostupni vrlo oskudni podatci. Prvi i jedini antički nalaz za
nas iz Europe su bile 2 Tanajske ploče i nakon njih prividna praznina blizu pola tisućljeća do prvih pokazatelja za karpatsku
Bijelu Hrvatsku. Nepodobna imena Horoathos (Horouathos) iz Tanaisa naši su redovno stavljali u sumnju kao osobna imena, jer
su stariji od zapisanih Slavena i njihovi neslavensko-iranski nosioci (Sandarsios i ini) nikako ne ulaze u jugo-ideologiju. Kod
nas je takodjer bila dvojbena i karpatska Bijela Hrvatska, iako dosad postoji već desetak dokumentarnih radova iz Poljske i
Ukrajine o njenoj povijesti, opsegu i arheonalazima hrvatskih naselja iz ranoga srednjeg vijeka. Izmedju oboje su bila naizgled
prazna stoljeća, koja su naši dopunjavali proizvoljnim domišljanjima i ideološkim nagadjanjima s podobnih jugoslavenskih
pozicija (Katičić, Budak, Škegro i slični). Većina tih naših rasprava se temelje jedino na jeziku kao dokaz jugoslavenstva, a
zanemaruju nepodobne arheonalaze i povijesne zapise, po načelu: tim gorje po činjenice!.
Konačno pred par godina, objavljena je ključna i dokumentirana monografija «Velikaya Horvatiya» (Alexander Mayorov,
Petrogradski Univerzitet 2006), koja povijesno i arheološki prva pobliže razradjuje ranohrvatsku povijest kasne antike od 3.- 6.
stoljeća, tj. ranu poluslavensku državu pontskih Iranohrvata izmedju Tise i Tanaisa, kao ključno zbivanje u početnom
oblikovanju i ujedinjavanju ranih Slavena. Naš razvoj od 2. – 7. do stoljeća uglavnom se odvijalo u istočnoeuropskom dijelu
bivšeg SSSRa, pa su većina dokumentacije i arheonalaza sada pohranjeni u ruskim muzejima i arhivama, što je auktoru
olakšalo dalekosežnu sintezu. To je dosad najbolje i najdetaljnije djelo o europskim ranim Hrvatima do stoljeća VII, nakon čega
su većina naših tekstova na tu temu postali ideološki otpad za povijesnu ropotarnicu. Kod nas je nemoguća objektivna i
neutralna razrada slične monografije o ranim europskim Hrvatima, ne samo zbog udaljenosti terena i dokumentacije, nego
najviše zbog političkih ucjena, ideoloških blokada i represalija koje tu traju od 1918, pa do danas, jer stariji dogmati o tom
ideološki ne žele čuti, a mladji klonovi zbog karijere ne smiju pisati drukčije od zadanog jugoslavenstva. Slijede ukratko glavni
novi nalazi i bitni zaključci iz Mayorove monografije 'Velikaya Horvatiya'.
Ova se sustavna znanstvena monografija stilom i koncepcijom bitno
razlikuje od svih naših pisanija dosad o ranim europskim Hrvatima, jer u njoj
nema traga ideoloških predrasuda, prešućivanja podataka i nategnutih
navlačenja – kao u većini takvih radova kod nas.
Za razliku od naših ideologiziranih jugoslavista, - Majorov je vrlo objektivan i
neutralan, profesionalni pravi znanstvenik iz nove generacije postsovjetskih
istraživača i stoga neopterećen našim jugoslavenstvom i podobnosti.
Zato njegova monografija 'Velikaya Horvatiya' djeluje dokumentarno i
vjerodostojno.
Iako Mayorov zasad ne razradjuje raniju povijest prije Tanaisa, na temelju
poredbe kulturnog i jezičnog okružja brojnih tanajskih ploča, on nedvojbeno
potvrdjuje irano-sarmatsku pripadnosti tanajskog etnonima Horoathos i
njegovih predslavenskih nosilaca.
Nakon Mayorova, izmedju Tanaisa u 2. i 3. stoljeću, te kasnije Bijele Hrvatske
oko sjevernih Karpata, odsad nedvojbeno postoji jasan kontinuitet i
arheološka povezanost pontskih ranih Hrvata oko Dona, Dnjepra i Dnjestra.
1/5
11/26/2018 Velika Hrvatska - Velikaya Horvatiya
glagoljica u Americi Za razliku od većine ranijih pisaca, Mayorov iz obilne dokumentacije zaključuje da Velika Hrvatska i kasnija Bijela Hrvatska
nikako nisu jedna niti ista država, nego 2 posebne političke tvorbe koje se bitno razlikuju vremenski i prostorno.
Hrvatske gange
Velika Hrvatska je kasnoantički vazalni savez od 4.- 6. stoljeća još pod vodstvom neslavenskih Iranohrvata, a Bijela Hrvatska je
Starohrvatski slavenski tek njezin manji zapadniji ostatak u Poljskoj i Češkoj kroz rano srednjovjekovlje od 6.- 9. st.
panteon : predkršćanska
pravjera Kasnoantička Velika Hrvatska ili u bizantskoj terminologiji He Megale Skythia, prostirala se pri vrhuncu svoje moći u 5. stoljeću
na većem prostranstvu istočne Europe, od današnje Moskve do Crnoga Mora i od Tise na zapadu pa sve do zapadnog Kavkaza,
Bogumili
ali tada još nije obuhvaćala južnu Poljsku niti Češku. Središte te ranije Velike Hrvatske je najvjerojatnije bilo kod Kijeva kojeg su
Bosna i osnovali Iranohrvati. Kasniji glavni grad Bijele Hrvatske koji je bio izvan dosega Avara tj. Krakov, tek je naknadno ušao pod
hrvatsku vlast.
Dalmacija
Dubrovačka republika Velika Hrvatska pod vlašću pontskih Iranohrvata je prvotno nastala u doba zapadnorimskog cara Valentiniana i bizantskog
Gracijana, tj. u vazalnom savezu s Hunima koji su potom odselili zapadnije u Europu. Ta je država stvorena od god. 376, nakon
Duklja naše odlučne bitke na rijeci Erax (pritoku Dnjepra), gdje je premoćna konjica Iranohrvata razbila i pobijedila gotsku vojsku (a taj
poraz potvrdjuje i nordijska Hervarsaga). Nakon toga propada Istočnogotsko kraljevstvo i zamjenjuje ga Velika Hrvatska, pa
Istra
poraženi Ostrogoti bježe zapadnije na Balkan (i kasnije do Italije). Velika Hrvatska propada nakon dva stoljeća tj. od god. 562,
Paganija kad nomadski Avari provaljuju kroz Ukrajinu i zadnji ostatci nestaju 602, pa preostaje još samo na zapadu karpatska Bijela
Hrvatska kamo se povlači dio već slaviziranih Hrvata.
Poljička republika
Sandžak Penkovska kultura je značajna za antičko Sarmatsko kraljevstvo uključivo i tanajske Iranohrvate, a kasnoantičko područje
Velike Hrvatske arheološki je označeno posebnom černjakovskom kulturom po čijim je nalazima uz ostalo vidljiv i opseg Velike
Travunija Hrvatske. Zato je kasnoantička Velika Hrvatska bila u to doba najveća država u Europi i ujedno najveća koju su ikad imali
Zahumlje europski Hrvati. Pontska Velika Hrvatska je antička pradomovina europskih Hrvata prije Avara, a karpatska Bijela Hrvatska je
tek njihova kasnija medju-domovina u doba velike selidbe nakon provale Avara.
Veli Jože i drugi Titani,
Giganti, Kiklopi, Hekatonhiri i Ovi su antički Hrvati u istočnoj Europi od 2.- 5. st. još uvijek imali predslavensku irano-sarmatsku kulturu i jezik. Tek nakon V.st.
Nefili tj. s provalom Avara, ranoslavenski postaje zajednička lingua-franca u njihovom kaganatu i šire, pa se srednjovjeki Hrvati tek
potom postupno slaviziraju. Iz toga slijedi da zatim ne postoje zajednički Srbohrvati i Jugoslaveni, ako su antički Iranohrvati
Hrvatska kolonija Roanoke
već bili na početku ranih Slavena.
Starohrvatski Admirali
Nakon te prekretničke monografije Mayorova od 2006, sada su jasnije i logično povezane s pontskom Velikom Hrvatskom
Ranohrvatske plovidbe kasnoantičke vijesti niza starijih kroničara o predslavenskim etnonimima bliskih Hrvatima, koje su jugo-dogmati prešutili i
Ranohrvatski odseljenici odbacili: npr. OROSIUS PRESBYTER 418. (Compendium historiae mundi) o ponto-sarmatskim Horitima, pa ZACHARIAS
RHETOR 559. (Histoiria Ecclesiae) o konjanicima Hrvts oko Dnjepra, zatim nordijskih Saga o zemlji Haravadja, te Vikinških
Staročakavska Amerika putopisaca o zemlji Krowataland. O toj ranohrvatskoj državi kraću raspravu piše i KROCH (Iranski zbornik 1999), pa je tek sada
zaslugom Mayorova sve to jasno povezano i dokumentirano. Zato je logično da je izvan Hrvatske dinarski genski haplotip Eu7
Vojskovođe Al-Ameri
(I1) u značajnom postotku manjeviše zastupljen na cijelom području te pontske Velike Hrvatske. Antički Iranohrvati su očito
Hrvati u Aziji postali prvi kulturno-politički Piemont oko kojega su se okupljali rani Slaveni i bez Iranohrvata bi rana slavenska povijest
sigurno bila drukčija i kasnija.
Starohrvatska Oceanija
Australija i Hrvati Ova dalekosežna monografija omogućuje i posve novi uvid na ulogu Gota u hrvatskom iskonu (Libellus Gothorum): Nakon
ključnog boja na Eraxu, mala je mogućnost da bi zatim poražena dinastija Gota navodno vladala Hrvatima, prije bi bilo obratno.
Melanezija i Hrvati Ova monografija je logični i očekivani missing-link, kojim su napokon dokumentarno premoštena mutna stoljeća izmedju
Novi Zeland i Hrvati tanajskih Iranohrvata i slavizirane Bijele Hrvatske, pa je kasnoantička Velika Hrvatska odsad već bolje poznata kao i
srednjovjeka Bijela Hrvatska. Sad još preostaje da se na sličan način dokumentarno premoste nejasna antička stoljeća oko
Hrvati u Paragvaju Kristova doba, od staroiranske Harauvatiye do Tanaisa. Zbog dosadašnjega dogmatskog stanja kod nas s ideološkim
zaprekama i ucjenama, to je jamačno nemoguće učiniti iz Hrvatske nego opet preko objektivnih stranih znanstvenika iz Rusije,
Carolinas i Hrvati Irana ili drugih sličnih, što je pitanje vremena i njihovih interesa.
Croatan Indijanci
Hrvati u Sjevernoj i Srendjoj
Americi
Vela Dalmacija (Hrvati u
Južnoj Americi)
Napoleon : “Hrvati to su
najbolji vojnici svijeta. Kad bih
imao samo 100.000 Hrvata,
osvojio bih čitav svijet“
Koja hrvatska obitelj ima
najveće pravo na hrvatsku
krunu?
Berlin pao, Odžak nije!
Bitka na Lijevča polju
Fazlagića Kula
Crnogorske Ustaše
(Crnogorska narodna vojska)
Marija Oršić i “Vril
Gesellschaft”
Tko je tko u Nezavisnoj
Državi Hrvatskoj
Zanimljivo iz Nezavisne
Države Hrvatske
Vojna povijest Nezavisne
Države Hrvatske
Tko je bio zločinac Josip
Broz Tito?

Na poljskoj zemljopisnoj karti : Chrobacja Wielka - Biała = Velika Hrvatska / Bijela Hrvatska, Chrobacja Czerwona = Crvena
Hrvatska, Chrobacja Zakarpacka - Czarna = Karpatska-Hrvatska / Crna Hrvatska. [ Povećaj kartu ]

http://domoljubi.com/html/velika_hrvatska.html 2/5
11/26/2018 Velika Hrvatska - Velikaya Horvatiya

Uskoro nakon pojave te nove ruske monografije su naši udbaši, jugoslavisti i velikosrbi naprosto pobjesnili i otvoreno ju
proglasili za neprijateljsku "ustašku knjigu", pa njezinog izdavača (Istoričeski fakuljtet Sankt-Peterburg) odnedavna smatraju za
'Glavni ustaški stan' i auktora Mayorova zamalo kao novog 'poglavnika'. Kako su ih time ruska "braća" idejno napustila i spram
veće samosvjesne Rusije su naši unitarni megalomani nemoćni išta promijeniti, to su se iz osvete udbaši odonda žestoko
fizički oborili na dosežne im naše iraniste (vidi: Jugo-progon iranista). Prvo su kod nas u navali bijesa po jugo-direktivi (Matica
Hrvatska, Sveučilište-Pedagogija, itd.) skinuli i pobacali odljeve Tanajskih ploča iz 2./3. stoljeća s prvim navodom Hrvata u
Europi.

Zatim su prof.dr. Ivana Biondića, koji je do predlani predavao "Etnogenezu Hrvata" na zagrebačkom Sveučilištu hitno izbacili iz
fakulteta, ukinuli mu katedru, pa mu zaplijenili i uništili njegovu radnu biblioteku s iranističkom literaturom o Prahrvatima.
Istodobno je 2008. desantom čete naoružanih udbaša + agenata kao osveta i prijetnja kidnapiran sin A.Ž. Lovrića, razorena mu
kuća i bačen u psihologor Kampor, gdje je od prisilnog trovanja psihodrogama ostao paralizirani invalid (Parkinson). Konačno
su nedavno kidnapirali i oca mu dr. A.Ž. Lovrića i ubacili ga u ludnicu Vrapče. Vjerojatno bi u jugoslavističkom bijesu tamo
strpali i samog 'poglavnika' Mayorova, ali im je nedostižan u dalekoj i velikoj Rusiji ...

Kao krajnji vrhunac svih tih donedavnih jugo-podvala, a da bi se bezuvjetno poništili dalekosežni rezultati Majorova, nedavno je
u proljeće 2012, kod nas izdavač "Meridijani" (Samobor) čak objavio lažirani tj. krivotvoreni "prijevod" pod prividnim imenom
prof.dr. Majorova :

- Umjesto pravoga i vjerodostojnog stručnog prijevoda s ruskog u hrvatski, tu je razmjerno podnošljivo prenesen samo srednji
dio knjige tj. unutarnja poglavlja, - ali su nasuprot originalu posve izvrnuti glavni zaključci kroz drugi novi uvodni tekst (u stilu
starih i poznatih jugo-dogmi).

- Povrh toga su još protivno Majorovu, dodane i lažno krivotvorene legende slika (karte) na početnoj naslovnici i u tekstu, gdje
je ta lažna Velika Hrvatska premještena čak oko 1.000 km zapadnije u srednju Europu - umjesto istočnije u južnoj Rusiji gdje ju
izvorno smješta Majorov.

- Pritom je još cijela ranohrvatska povijest u tomu lažiranom "prijevodu" dodatno pomaknuta čak za pola tisućljeća (u skladu s
jugo-historijskim dogmama): kao da Hrvati ne postoje prije 9. stoljeća, iako u izvornoj monografiji sam Majorov zapravo najviše
razpravlja i obrazlaže upravo ranohrvatsku povijest iz kasne antike tj. od Tanaisa izmedju II. do VI. stoljeća. Stoga je ta idejna
veleizdaja nakladnika zapravo geopolitički odlično smišljena i vrhunski odradjena podvala u udbaškoj verziji lažne
"VeleHrvatske".

Hrvatska

(Dmytro Pavlyčko)

Po brdima Božja ruka laka

Prostrla je sela poput platna,

Tu se širi jedna zemlja skladna,

Kukuruzna, sočna, vinogradna

Što miriše poput medenjaka.

Prozirno ko dječja duša, bistro,

Šumi more plavetno i čisto.

Obale - ko košare jagoda :

Krovovi se naselja crvene,

A masline zelenilo nude

Da zaštite i ptice i ljude.

Na slavensko stablo tu je davna

Rimska još nakalemljena grana.

I hridine sve, i sve doline,

Gdje sad pčele zuje pjesme svoje,

Na krvavim temeljima stoje.

Razlijeva se nebom bijela pjena,

A na vodi, iza plavih stijena -

Oble gore kô grudi i koljena

Mladih žena što plivaju leđno.

Oči kuća srušenih do tla,

Svi tragovi ugašenog rata

Pune dušu, i htio bih znati -

Možda mi predci, Bijeli Hrvati,

Prožimlju tako srce do dna.

Kô nestali snovi iz djetinjstva

Tu nada mnom blista krošnje siva :

Tisućljetna maslina, Hrvatska,

http://domoljubi.com/html/velika_hrvatska.html 3/5
11/26/2018 Velika Hrvatska - Velikaya Horvatiya
Puna rana, ali uvijek živa!

Prijevod prof. Antice Menac, Zagreb, s ukrajinskog

Međuodnos Iranohrvati-Praslaveni :

Na ukrajinskom prostoru Velike Hrvatske i zatim manje Bijele Hrvatske su duž Karpata od Brna pa do Černovica, sve do danas
unutar slavenskog mjestopisa još očuvani brojni indoiranski arhaizmi srednjovjeke toponimije orientalnoga neslavenskog
podrijetla i uz njih niz toponima na osnovici etnonima Hrvat. Sav taj stari mjestopis upućuje na obseg karpatske Bijele Hrvatske
prije 10. st. i ranije najgušće naseljavanje Iranohrvata osobito u Slovačkoj i Galiciji (BAUER et al. 1993, KROCH 1994, GRALJUK
1997, MAYOROV 2006). Pri ranoj doselidbi Iranohrvata u Ukrajinu i duž Karpata, počelo je uzajamno jezično prožimanje: nisu se
samo Hrvati jezično slavizirali, nego su i rani Slaveni preko Hrvata bar dijelom jezično iranizirani preslojavanjem wendskih,
antskih i inih domaćih govora u različitim regionalnim omjerima. Krajem antike i u ranomu srednjem vijeku od 4.- 7. st. je
ranohrvatski jezik Iranohrvata medju mnogim Slavenima, paralelno s pučkim praslavenskim, još postojao kao elitni govor
društvene nadgradnje tj. lingua franca istočne Europe, poput starogrčkoga u antičkom Sredozemlju, ili engleskoga u
suvremenom svijetu.

Pritom su tijekom toga ranog hrvatsko-slavenskog suživota jamačno postojale dvije uzastopne faze njihova medjudjelovanja. U
prvoj najranijoj fazi negdje od 4.- 6. st. dok su još Iranohrvati bili vodeći medju Praslavenima, najjači je bio početni utjecaj
elitnoga ranohrvatskog na ine Praslavene u smjeru njihova kulturno-jezičnog zajedništva. Kada su potom zbog geopolitičkih,
društvenih i vjerskih promjena od 7.- 9. st. Iranohrvati već izgubili izrazitu dominantnu ulogu, tada je tek s pokrštavanjem
prevladala slavizacija samih Hrvata u većinskomu staroslavenskom okružju.

Ćirilometodski utjecaj na Iranohrvate :

Postojanje nezavisne i rane Velike Hrvatske na istoku pa potom Bijele Hrvatske oko Karpata, nije bilo po volji ni Bizantu a niti
papinskom Rimu, pa su oboje zajedno na razne načine nastojali da suzbiju tu još nezavisnu velesilu ili ju bar dijelom podvrgnu
svojoj kontroli - za što je najbolje sofisticirano oružje toga vremena bilo pokrštavanje. Pritom misionari u propovjedima nisu
rabili elitni iranohrvatski nego pučki praslavenski da bi izolirali i oslabili vladajući sloj Hrvata i tako iznutra neutralizirali ranu
Hrvatsku. Znakovito je da kulturno-politički utjecaj Iranohrvata kao društveno-gospodarske elite na ine okolne Slavene opada
osobito vidljivo u 9. st., istodobno s kršćansko-prosvjetiteljskim misijama Sv. Ćirila i Metoda medju Slavenima. Iako je na
smanjenu ulogu karpatskih Iranohrvata bitan kratkoročni utjecaj imala njihova djelomična odselidba na jugozapad spram
Jadrana, podjednako važan uzrok promjena uloge uvjetovao je i rast okolnih čeških, poljskih i rusinskih država, prvo kao
iranohrvatskih vazala negdje do 7/8. st. i potom kao posebnih konkurentnih država s vlastitim kršćansko-slavenskim
dinastijama, koje su u 10. st. napokon uništile i medjusobno podijelile Bijelu Hrvatsku.

Uz geostrateške i razvojno-političke razloge, u toj smjeni su važnu ulogu odigrale i društveno-kulturne reforme medju
Slavenima, gdje su ključni poticaj bile vjersko-prosvjetne misije Ćirila i Metoda. Prije su do 8. st. idejno-kulturni predvodnici
medju karpatskim Slavenima većinom bili mazdaistički ili arianski (jakobitski) Iranohrvati kao elita medju pretežno poganskim
Praslavenima. Njihova društvena i državotvorna uloga počinje opadati baš od ćirilometodskog pokrštenja slavenskog
pučanstva, koje od 9. st. postupno dobiva nove idejno-društvene predvodnike u kršćanskom svećenstvu. Prama tomu, Ćiril i
Metod nisu medju Slavenima odigrali samo vjersko-prosvjetnu ulogu, nego su posredno unesli i društveno-političke promjene
kroz deiranizaciju društva i države. Iako o tomu dosad još nema podrobnih istraživanja, postoje naznake da je oko Karpata i
Bijele Hrvatske, izmedju dotad vodećih predkršćanskih Iranohrvata i novopokrštenih Slavena pod vodstvom kršćanskog
svećenstva jamačno došlo bar do djelomičnog antagonizma pri ovoj smjeni društveno-idejnih i potom političko-gospodarskih
utjecaja.

Jamačno su kasniji odraz toga ranoga društveno-idejnog antagonizma potom nastavljeni kao oštri vjerski sukobi u Češkoj, a
slično i južnije u Kraljevini Hrvatskoj izmedu glagoljaša i latinaša, pa vjerojatno u Bosni oko bogumila. Povrh toga su ove
ćirilometodske misije medju Slavene unesle i bitne jezične promjene, jer je prije njih elitnu ulogu u društvenoj nadgradnji
većine karpatskih Slavena imao iranohrvatski prajezik ranohrvatskog plemstva. Potom su pri pokrštenju od 9. st. Ćiril, Metod i
njihovi učenici proširili medju Slavene kao zajednički vjerski jezik srednjovjeki crkvenoslavenski u makedonskoj inačici. Zato
nakon 9. st. preko pokrštenja i uloge svećenstva postupno u srednjem vijeku crkveni staroslavenski postaje novim elitnim
jezikom medju Slavenima, umjesto prijašnjega iranohrvatskog. Stoga uz djelomično pozitivnu ulogu koju su medju Slavenima
imali Ćiril i Metod zbog širenja pučke prosvjete i opismenjavanja, za karpatske Iranohrvate je uloga njihovih misija znatnim
dijelom završila negativno i tragično, jer su potom izgubili ne samo prvotni društveno-idejni utjecaj slavenskih predvodnika,
nego je u slavenskoj javnosti uglavnom napušten njihov elitni iranohrvatski jezik i postupno kroz vjeru zamijenjen pučkim
staroslavenskim.

Kasnije propadanje srednjovjeke Kraljevine Hrvatske na jugu od 12. st. i potom još turske provale u 16. st., dodatno su ubrzale
deiranizaciju preostalih južnijih Hrvata uz postupnu degradaciju i brisanje hrvatskoga kulturno-nacionalnog identiteta prama
današnjem stanju neizvjesnosti i slavenskog rasplinjavanja Hrvata u uzastopno nametanom (južno)slavenstvu – tako da
mnogima (bivšim) Hrvatima danas ustvari više nije jasno ni što su, tko su i odakle su.

Literatura :

- Alimov, D.E. 2008 : "Pereselenie" i "krešćenie", k probleme formirovanija horvatskoj etničnosti v Dalmacii. Studia Slavica et
Balcanica Petropolitana 2/4: 94-116.

- Акимова, О.А. 1988 : Развитие средневековых представлений о происхождении хорватов. Этнические процессы в
Центральной и Юго-восточной Европе, Мoskva.

- Иванович Ж.М., Майоров A.B. 2005 : Происхождение и расселение хорватов в раннем средневековье. Исторический
факультет, Государственный Университет, Санкт-Петербург.

- Иван Петровций 2004 : Белые и «чёрные» хорваты.

- Korčinskij, O. 2004 : Kultna središta ljetopisnih Hrvata u okolici gradine Stiljsko u Ukrajini. Croatica Christiana Periodica 54,
Zagreb.

- Kroch, K. 1999 : Predslavenska Crvena Hrvatska pod sarmatskim Horitima u Ukrajini (374-992). Zbornik : Staroiransko
podrijetlo Hrvata, p. 155-164, Iranski kulturni centar Zagreb-Tehran.

- Latyšev, V. 1890 : Inscriptiones antiquae orae septentrionalis Ponti Euxini, vol. I -II. Petropoli.

- Mayorov, A.V. 2006 : Velikaya Horvatiya. Izdateljstvo Sankt-Peterburgskogo Gosudarstvennogo Universiteta, Unipress 208 p.,
Sankt-Peterburg. ISBN: 5-288-03948-8

- Orosius Presbyter, 418 : Compendium historiae Mundi. In J. Bosworth: 1855: Compendious history of the World, vol. 1/1,
London.

http://domoljubi.com/html/velika_hrvatska.html 4/5
11/26/2018 Velika Hrvatska - Velikaya Horvatiya
- Sedov, V.V. 1979 : Proishoždennije i rannaja istorija Slavjan. Izdateljstvo Nauka, Moskva.

- Christopher Tolkien 1955-56 : The Battle of the Goths and the Huns. in Saga-Book (University College, London, for the Viking
Society for Northern Research 14 / 3: 63-141.

- Trubačev, O.N. 1982 : Jazykoznanije i etnogenez Slavjan, drevnije Slavjane po dannih onomastiki i etimologii. Voprosy
jazykoznanija, 4: 10 - 26.

- G. Turville-Petre (ed.) 1956 : Hervarar Saga ok Heidreks. University College London, for the Viking Society for Northern
Research.

- Zacharias Rhetor 559 : Historia Ecclesiae. In : Sbornik akademiku B.D. Grekovu, Akademiya Nauk, Leningrad.

- Žih, M.I. 2008 : Recensiones; A.V. Mayorov, Velikaya Horvatiya. Studia Slavica et Balkanica Petropolitana 2/4: 173-178, St-
Petersburg.

KOMENTIRAJTE OVDJE :

Pravila komentiranja : Komentari koji nisu na hrvatskim jeziku i latinici se brišu.

Bradato-nomadske velikosmardsko-četničke provokacije i provokacije domaćih crveni sluga Beograda se isto brišu.

0 komentara Sortiranje po: Najstariji

Dodajte komentar...

Facebookov dodatak za komentare

Muške majice, Polo majice, ženske majice, jakne, kape i torbe Hrvatskog Domoljubnog Pokreta.

Majica 1 - prednja strana : Majica 2 - prednja strana : Majica 3 - prednja strana : Stražnja strana svih majica!

[ DUĆAN ] [ DUĆAN ] [ DUĆAN ] [ DUĆAN ]

EMIGRACIJSKA RADIO POSTAJA “KRUGOVAL”

Hrvatski Domoljubni Pokret je protiv četničkog veliko-srpstva, protiv

Muzika iz Istre, Dalmacije, Sandžaka, Hercegovine, Primorja, Slavonije, komunizma, protiv jugoslavenstva, protiv nacizma i protiv fašizma!
Međimurja, Bosne, Zagorja, Baranje, Posavine, ... . 24 sata - 7 dana !

CIJELI RADIO PROGRAM : [ OVDJE ] [ Otisak ] [ Izjava o privatnosti ]

http://domoljubi.com/html/velika_hrvatska.html 5/5