KO SU VLASI

Petko Nikoli ć Viduša

Kitchener, 2019

1
 Petko Nikolić Viduša,
čitač zapisa u godovima vremena

2
Copyright © 2019 by Petko Nikolić Viduša

Ova publikacija u cjelini ili u dijelovima ne smije se um-

nožavati, preštampavati ili prenositi u bilo kojoj formi ili
bilo kojim sredstvom bez dozvole autora, niti može biti
na bilo koji drugi način ili bilo kojim drugim sredstvom
distribuirano ili umnožavano bez odobrenja autora. Sva
prava za objavljivanje ove knjige zadržava autor.

3
Ko su Vlasi

Petko Nikolić Viduša

Kitchener, On, Canada, 2019.

4
KO SU VLASI

Prvi pomen Vlaha je u vizantijskim izvorima 976.

godine [1]. O porijeklu i značenju riječi VLAH mnogo je
redaka napisano, ali ništa nije dokazano, ne što se to
nije moglo dokazati, već što određeni centri geopoli-
tičke moći nisu željeli i ne žele da se to zna. Vrijeme je
da se i ta tajna objavi i sve zablude i greške napisane
o imenu VLAH da se isprave.
U svojoj knjizi “Slovenske starine” Šafarik tvrdi da
prastaro ime Vlah izvorno znači čovjeka iz plemena
galskoga ili keltskoga [2]. Zatim Safarik veli da je sred-
njonjemačko Val slovensko Vlah sa značenjem “sla-
ma”, njemačko “halm” što je “brada” ili njemačko “Bart”
[3].
Danas skoro svi porijeklo imenu VLAH vide u
hipotetičkoj, dakle nikad postojećoj staronjemačkoj rije-
či WALHAZ i kojoj oni sami izmi-liše da znači STRA-
NAC. Dok se ne dokažu u nauci sve pretpostavke su
teorije koje mogu biti ideološke rukovođe, zablude i
greške i odbacuju nakon valjanih dokaza.
Gotsko WALDAN znači MOĆ, VLAST, VLADAR;
WALIS znači IZABRAN, ISTINIT; WALDUFNI je MOC,
AUTORITET Gotsko WALWISÔN je VALJANJE [4].
Ovi Goti su Vandali, kod Plinija “Vandilians” (“Nat.
Hist.”, IV, 99) i prvo da se upoznamo ko su bili Goti!
“Mnogi autori, kao Appianus Alexandrinus, i Ph.
Cluverius pod imenom Kelti uključuju Gale, Germane,
Spanijarde, Britone, Ilire, itd. ali je sigurno to da Polybi-
us, Diodorus, Plutarch, Ptolemy, Strabo, Athenæus i

5
Josephus zovu ove narode koji su zauzeli Galiju, Kelti-
ma.” [5]
“Cluverius u svojoj ‘Germania Antiqua’, objavljenoj
1616. dokazuje da Iliri, Germani, Gali, baskijska pleme-
na i drevni Britoni, svi govore dijalekte jednog i istog
jezika, koji je, računajući po njemu, bio keltski, i on iz-
nosi sebi u prilog najimpozantniju naučnost.” [6]
“Monosyllabic Primeval Language > Aggluti-nate:
Turanian > Amalggamate: Japhetic or Iranian or Indo-
european > Celtic: Thracian or Illirian…” [7]
“Identitet Tračana i Ilira je dokazan od drevnih pi-
saca upućujući, neki raniji i neki kasniji, na jednan isti
narod.” [8]
“Jezik Kimera nije poznat. Pretpostavlja se da je
bio trački, da su govorili tračko-ilirskim, ili indoiran-
skim…” [9]
"Tamo su bili Brigi, rod Kimeri, koji su prešli preko,
iz Trakije u Aziju pod imenom Frigi, neko vrijeme nakon
Trojanskog rata, kadgod da se to dogodilo." [10]
Kimeri, kasniji Kelti, i Tračani jedan su narod:
"Kimeri, ili odvojeno pleme njihovo, zvano Treri...."
[11]
Nakon toga Strabon opet kaže:
"Sljedeći dio zemlje bio je okupiran od strane Trera,
koji su također bili Tračani...." [12]
“KIMMERII, ōrum, tračko pleme sa boravištem na
Dnjepru.” [13]
“Posebno je zaključeno da su drevni Kimeri i njihovi
potomci Tauri od Herodota i narodi potčinjeni kra-
ljevima Kimerijanskog Bosfora, među kojima su

6
nađena tračka imena Kotis, Rheskuporis, Rhæmetal-
kes, Mæsades, Berisades, Medosades, bili su tračkog
porijekla.“ [14]
“Istoričari izvještavaju o Aezir narodu kao Trako-
Kimera, jer su Trojanci od tračkih predaka.” [15]
Pominjući Herodota ovaj autor kaže:
“Svi narodi sjeverno od Grka zvani su nekad od njih
Tračanima, uključujući Kimere, i kimerijski Kerčonis ne-
kad je zvan Taurika ili Trački Kerčonis.” [16]
"Vidjeli smo da je u prehelenističkom periodu vla-
dajuća klasa Pantikapeuma bila cimerijanska i da su
Kimeri Tračani." [17]
"Ser Isak Njutn (Chron., p. 1125) piše: 'Drevni sta-
novnici Dakije (Transilvanija, Moldavija i Valačija) od
Grka su zvani Geti, od Latina Daci, a sami su se zvali
Gotima'." [18]
“Nema sumnje da su Daci ili Dani, kao i Geti ili Goti,
bili svi od rase zvane Kimbri. Kimbri su takođe Kimeri,
od tračkog su originala takođe, ili su Tračani bili Kimeri,
što nije ni bitno.” [19]
Zaključujući po navedenim citatima Rim Goti su oni
što su ih Grci zvali Getima, Latini Dacima: Goti su Da-
čani, Dačani su Tračani, Tračani su Kimeri. Istorijska je
prevara i naučna laž ranije i ondašnje Germane poisto-
vjećivati sa kasnijim Nijemcima, jer Cezar kaza da su
Kelti Belgi (Belgae) porijeklom Germani:
"Plerosque Belgas esse ortos a Germanis", tj. po-
tiču od Kelta iz Germanije [20].
Šta znači ime “Got” i “Goti” (gotski Gut-þiuda, latin-
ski Gothi)? Najstariji zapisi imena GOT nalaze se na

7
sumerskim pečatima kao titularno ime sumerskog cara
Sargona:
“Na jednom od ovih pečata on nosi ime ‘Sagara,’
identično sa jednom njegovom solarnom titulom u indij-
skim epovima; na drugom ‘Sag’ što je očigledno skra-
ćeno od ‘Sagara’. Na tri od ovih njegovo ime je napi-
sano ‘kralj Gin’ (Shar-um-Sharu-Gin) i na dva piše
‘Gan’ ili ‘Gana’. Na tri od njih on je dodao titulu Gūt (ili
‘Goth’) i na jednom on sebe naziva ‘Veliki Khāti’ (ili
Khatti, ili ‘Hitt-ite).” [21]
Kao i svi carevi tako i Sargon sebi pripisuje titule solar-
nog značenja. Titula Goth ima isto značenje kao i ime
Got. Kanarisko gottu znači znak, simbol, slovo [22].
Kanarisko ghaṭṭi (koje znači jak, nesalomiv, moćan, bi-
star [23]) odgovara sumerskom Khatti.
Pošto su Goti bili Dačani, Dačani bili Tračani, Tra-
čani bili Kimeri, Kimbri bili Cimbri bili Kelti, Kelti bili Gali,
dakle u preživjelim keltskim dijalektima treba tražiti
značenje imena Got.
Starokeltsko goth (gaelik gath) je sunčani zrak,
žar, gulja (dio kola) [24]. Tako dolazimo do zaključka
da je sumerski korijen Gū- u sumerskom Gūt istozna-
čan starokeltskom go- u starokeltskom goth i korijenu
ga- u gaeliku gath i srpskom gu- u riječima gulja, jeg-
ulja, guja, guta, guber. Od istog korijena gu- je tursko
Gunes sa značenjem Sunce [25], tartarsko gundus što
znači dan [26], velško gunnei sa značenjem vrelina,
velika vatra [27], velško got, goth, gothi što znači ponos
[28] i sa istim značenjem korniško gothys, gothis [29].
Irsko gorm počinje korijenom go- i znači toplota,
grijati [30]. To isto znači i srpsko gorjeti.

8
 Starokeltsko goth je sunčani trak, pravac, žica,
struna [31]. I eto nas kod imena Tračana: trak > Trakoi
> Tračani = Dačani = Geti = Goti i sve se odnosi na
Sunce, jer je srpsko go znači čisto, mlado [32]. Golot
je sjaj, kristal, biljur [33], god je simbol, znak slova O
kruga Sunca u vremenu godine (kanarisko gottu), ali
je i veselje, proslava, slava [34]. Gotsko God znači
Bog [35].
Sve što je nalik na go je s godno, tj. zgodno (li-jepo
i privlačno), a Goti su kao Sunčevi tračni traci, sjaj-ni,
proslavljeni, Slavni liuda (gotsko liuda znači narod i
od toga je sveslovensko ljudi [36]).
“Procopius i Jornandes, Jerome i Spartian slažu se
u identičnosti Geta i Gota. Ova indentičnost podržana
je visokim autoritetom W. Grimm čiji argument, izvu-
čen iz teutonskog karaktera dačanskog imena biljke
Dioscorides, nedavno je s velikom sposobnošću potvr-
đen od Mr. Douse. Canon Rawilson ide tako daleko da
potvrđuje da je ‘identitet Geta sa Gotima kasnijeg vre-
mena više nego vjerovatna pretpostavka i može se
smatrati istorijskom sigurnošću." [37]
I ko su Goti? Goti su Dačani ili Geti, a to su Trača-
ni (balkanske Tračane zvali su Ilirima).
Dakle su gotsko WALDAN (MOĆ, VLAST, VLADAR);
WALIS (IZABRAN, ISTINIT), WALDUFNI (MOĆ, AU-
TORITET) i WALWISÔN (VALJANJE) iz jezika tračan-
skih Dačana. Od gotske osnove WAL u tim riječima po-
stala je njemačka riječ WALES kao kasnije njemačko
ime za VLAHE i originalno znači SUNČANI, SVIJETLI,
SLAVNI. Gotsko WAL je sinonim gotskom GOT ili GUT
(to je ona Sargonova titula GOT ili GUT dodana njego-
vom imenu). Time otpadaju sve teorije da je WALES

9
njemačka riječ postala od pretpostavljene “staronje-
mačke” riječi “Walhaz”, jer ta riječ ne postoji u njemač-
kom (njemački je nastao kao proizvod miješanja skit-
skog, keltskog i gotskog jezika).

Goti

10
 Prevrtanjem sloga AL u LA gotsko WALDAN je
srpsko VLADAN, gotsko WALIS je srpsko VALJAN,
gotsko WALDUFNI je srpsko VLADARSKI. Gotska
osnova WAL u gotskom WALWISÔN isto je srpskom
VAL u VALJAK i VALJANJE.
Otkud u gotskom riječ WAL i šta joj je izvorno zna-
čenje? To je od imenice BAL, sumerski BÊL [38] što
znači BOG, frigijski Βαλήν [39], grčki: Βάαλ [40]. Ono
što je u gotskom WAL, to je u velškom WEL od kojeg
je postalo WELSH u imenu Velšana:
WAL = BAL = WEL = BEL = BOG SUNCA = SUNCE.
Pošto su Kelti porijeklom Kimeri, tj Tračani, u kelt-
skom gaeliku BEO znači ŽIV [41].
U riječi WAL osnova je AL, a u riječi WEL osno-va
je EL i to su drevna imena BOGA SUNCA:
“Al. ili El. ‘Bog’.” [42]
AL = EL = IL = BOG SUNCA = SUNCE
Od čega potiče i šta znači ime VLAH? Pogledajmo
sastav ove riječi: V - LA - H. Nosilac značenja u imenu
VLAH je osnova LA. Šta je LA?
I Šafarik tvrdi da su Vlasi isto što i Kelti, dakle zna-
čenje ovog LA treba da tražimo u prezivjelim kelt-skim
dijalektima. U gaeliku LA znači DAN, DNEVNA SVJET-
LOST [43].
Jedno od drevnih imena Sunca je LA. Kod naroda
Srednje ili Centralne Afrike riječ LA znači VATRA [44],
a riječ LATAA znači SUNCE [45]. Sumersko LA-A
znači MNOŠTVO, IZOBILJE PUNOĆA [46].
"Polinezijsko ime za Sunce bilo je RA, LA ili A (dru-
gi dijalektski ekvivalenti su RAA, LAA i AA)." [47]

11
LA znači VATRA, SVJETLOST, SUNCE, IZOBILJE, a
sve to daje SUNCE.

Latice ivančice i Sunčeve zrake kao latice.

Osnova LA je u sanskritskom LATᾹ ( लता ) što zna-
či LINIJA [48]. Srpsko LATICA (cvijeća) takođe je linija
od sredine cvijeta.
Keltsko (gaelik) SLAT (< S-LAT) je ŠTAP, DUŽINA,
GRANA i u sebi ima LAT- [49].
Korijen LAT- nalazi se u srpskom VLAT, VLAS. Ri-
ječ VLAH je od keltskog VLA koje u gaeliku glasi ULA.
Treba da imamo na umu da je nekadašnje keltsko V u
gaeliku zamijenjeno sa U a dokaz tome su zabilježena
istorijska imena nekih keltskih plemena: Venostes,
Veragri, Vergunni, Veroduni, Vertamocorii, Vesubiani,
Vindelici, Vocontii, Volcae, itd. Pošto gaelik ULA, znači
BRADA, VRLO ČIČKAVA KOSA i DUGA TRAVA [50],
dakle je u starini je umjesto današnjeg ULA bilo VLA.
Riječ VLA je osnova u srpskom VLAS (brade, kose ili
trave).
Pogledajmo i ovo: gaelik ULACH znači BRADA,
BRADAT [51]. Pošto je u gaeliku staro keltsko V prešlo

12
u glas U, to znači da je današnje gaelik ULACH nekad
glasilo VLACH: ULACH = VLACH.
VLASI su bili VLASATI, KOSATI i dokaz tome su
perčini kod Srba koje je silom, najvjerovatnije po nečijoj
naredbi, postrigao Karađorđe u Prvom srpskom ustan-
ku. Stari seoski Srbi srednje Bosne nosili su perčine
sve do stvaranja Kraljevine SHS.

Vlah sa perčinom (Valerio Paysan, Morlaques, 1864.).

13
 Balkanske VLAHE zvali su MOROVLASI. Morlaci
ili Morovlasi (talijanski: Morlacchi, grčki: Μαυρο-βλά-
χοι) pominju se od sredine srednjeg vijeka. To je ime
nomadskih pastira koji su živjeli po planinama u zaleđu
Jadranskog mora, od Epira do Istre, a najviše po Dina-
ridima i za njih venecijanski putopisac Alberto Fortis
(1741–1803) u knjizi “Put po Dalmaciji” kaže za Mor-
lake da su bili rasprostranjeni od Jadrana go Ledenog
okeana [52].

Srbin Vlah sa perčinom (Veljko Stanojević, Prvi srpski

ustanak).

14
 Ko su bili ovi MORLACI, to će nam kazati riječi kelt-
skog gaelik dijalekta: gaelik MÒR znači VELIK, MO-
ĆAN, VISOK, VELIK, KRŠAN, PLEMENIT [53]. Kelt-
sko MOR nalazi se u srpskom MORGA (dugačka mot-
ka):
MOR - O - VLAH > MOROVLAH znači MOĆAN, VI-
SOK, VELIK, KRŠAN, PLEMENIT I KOSAT.

Toke (Etnografski muzej Beograd).

Drugo značenje naziva MOROVLAH je po grčkom
Μαυροβλάχοι. Ovo grčko Μαυρο danas prevode kao
CRN, ali smisao riječi CRN ovdje se odnosi na stav
Grka prema Vlasima. Grčko Μαυρο- u Μαυρόω

15
takođe znači CRN, ali u prenesenom smislu: neprija-
tan, mutan, mračan, nemoralan, šljam, mizerija
[54], te grčko Μαυροβλάχοι pokazuje negativni emo-
tivni stav Grka prema VLASIMA: grčko μαῠρος (ἀμα-
υρός) znači mizerian, bijedan [55].

Stanije Stamatović (Stanoje Glavaš) ( 1763-1815).

16
 Treće značenje imena MOROVLAH je po latin-
skom srednjeg vijeka: MORLAQUE. Latinsko LAQUE
je osnova za latinske riječi kao LAQUEŌ što znači UK-
RASITI SE PLOČASTIM POKRIVAČEM [56]. O čemu
se ovdje radi? To su sjajne TOKE, ukrasni oklop MO-
ROVLAHA.
Talijansko MORLACCHI u kojem ovo LACCHI u ri-
ječi LACCHE nosi značenje SLUGA, NISKOG RAN-
GA, PJEŠAK [57], dakle je VLAH opisan kao NAJAM-
NIK I VOJNIK.
Grk MOROVLAHE gleda sa prezirivom mržnjom,
Latin sa pohlepom, Talijan sa službom sluge i najam-
nika, iako Poljaci i Talijane zovu Vlasima
MOROVLASI su porijeklom Kelti, tj. Tračani (domo-
rodački Iliri), jer su Kelti, Kimeri, a Kimeri i Tračani su
isti narod (vidi: Strabo,I,3,21; XII,1,8).
U kakvoj su vezi SVETI VLAHO i VLASI? VLAHO
je SUNCE, a VLAH je služitelj SUNCA. Kako to doka-
zati? Vrlo lako: uporednom lingvistikom!
Sanskritsko LAS i LASA znače SVJETLOST,
SJAJ, ISKRIČAVOST, PLAMEN, BLJESAK [58]. U kel-
tskom (gaeliku) je riječ LAS [59] sa istim značenjem:
SVJETLOST, SJAJ, ISKRIČAVOST, PLAMEN, BLJE-
SAK!
I gle: V LAS > VLAS (kose, vune, trave). U keltskom
korniškom dijalekti LAS znači ZELEN [60] što je glavna
osobina trave i proljeća sa bogovima VLAHOM i VELE-
SOM. Da vidimo riječ VLAHO:
a) VLAH = V-LA-H = ULAH
b) VLAHO = V-LA-H = ULAH

17
Pošto je to tako, riječ VLAH znači isto što i ULAH i tu je
ključ: ULAH postoji u persijskom ULĀHAT (ULĀH-AT)
što znači SLUŽITELJ, SUNCE, BOŽANSTVO [61]. Da-
kle je i persijsko ULĀHAT isto kao i srpsko VLASAT i
očigledno biva da je perzijsko U u perzijskom ULĀ-HAT
postanjem od srpskog V u srpskom VLAHAT koje je
dalo srpsko VLASAT. Zašto je Sunce VLASATO? Sva-
ka Sunčeva zraka simbolično je VLAS SUNČEVE KO-
SE.

Vlasato Sunce.
Pogledamo li u Sunce, vidimo njegove zrake kao
DUGE VLASI, LATICE, LINIJE ili GRANE. VLAHO je
VLASO, tj. VLASATO BLJEŠTAVO SUNCE PROLJE-
ĆA ili SVETI VLAHO. Svaki VLAH je VLAHOV, tj. VLA-
SOV SLUŽITELJ.
U duge jesenje i zimske noći nekad su se seoske
žene i djevojke okupljale da češljaju i VLAČE vunu.
Kao pribor imale su grebene i gargače i tim alatkama

18
VLAČILE su vunu tako što su u ljeto opranu vunu stav-
ljale na grebene ili gargače i grebanjem po vuni VLA-
ČILE vunu, tj. POVLAČE vunu grebenima i RAZVLA-
ČE je u PRAVU liniju pripremajući je za kudelju i prede-
nje u VLAKNO.
Pogledajmo: VLAH VLAHI > VLAH VLAČI (u zako-
nitosti prve palatalizacije glas K ispred I prelazi u Č).
U srpskom ima riječi koje označavaju ono što je
VLAKASTO, tj. TANKO I PRAVO: VLAKA je dugo i tan-
ko okresano stablo, trava ima tanke DUGE VLATI, PO-
VLAKA je LINIJA, itd.

Vlaho (Veles ili Volos), bog proljetnog sunca.

19
 Rekosmo da je SVETI VLAHO ili VLASO VLAKAS-
TO ili VLASATO SUNCE PROLJEĆA. Sveti VLAHO je
VLAKAST ili VLASAT, a njegova VLAKNA ili VLASI su
SUNČEVE ZRAKE oko glave SUNCA, jer je VLAHO ili
VLASO dugim zrakama (vlasima) ojačano SUNCE
PROLJEĆA.
Pošto je VLAHO SUNCE PROLJEĆA, on VLAČI
prirodu, tj. sve VLAČI iz zimskog skrovišta: iz zemlje on
VLAČI VLATI trave, on VLAČI pupoljke iz grana drveta,
VLAČI cvijeće, behar i listove iz pupoljaka, VLAČI gra-
ne drveća te rastu, on s proljeća VLAČI LINIJE brazda
po njivama, on u proljeće VLAČI rogove srndačima i je-
lenima i iz štala u proljeće VLAHO (IZ)VLAČI stoku na
pašnjake: VLAHO je VLASAT: VLAHO VLAHI > VLA-
HO VLAČI (H > K > Č).
SVETI VLAHO je isto što i VELES ili VOLOS. VE-
LES je VELIKI i sve što raste u prirodi on s proljeća VE-
LIČA POVLAČEĆI ga da raste. To isto radi i ruski VO-
LOS, te su su VLAHO, VELES i VOLOS tri imena istog
boga proljeća. I gle:
a) thai jezik: WELĀ (เวลา ) = VRIJEME;
b) marathi jezik: VĒLA ( वेळ ) = VRIJEME.
c) laoski jezik: VELA = VRIJEME.
Srpske riječi: VEL (bijela marama), VELA, VELENKA,
VELENKO, VELIMIR, VELIZAR, VELIBOR, VELKO (>
VELJKO).
VELLAUNUS, VELAUN ili VELAN je keltski bog ko-
jeg poistovjećuju sa grčkim Merkurom i rimskim Mar-
som [62]. O ovom bogu nađena su dva natpisa na ka-
menu. Jedan je u u Rimu, drugi u Francuskoj (Caer-
went, France). U postolju statue u Rimu na početku
natpisa piše:

20
 "[DEO] MARTI LENO [S]IVE OCELO VELLAVN..."
[63].
Prevod: "BOGU MARSU POSREDNIKU ILI OKCU
VELAUNU..."
Drugi natpis posvećen VELAUNU je u južnoj Galiji
(Hières-sur-Amby, Allobroges, Gaul, France). Tu nat-
pis počinje ovako:
"AVG SACR DEO MERCVRIO VICTORI MACNI-
ACO VEILAVNO..." [64].
Prevod: "AVGUSTU SVETOM BOGU MERKURU PO-
BJEDNIKU VELIČANSTVENOM VEILAUNU..."
U starokeltskom je bio glas V, tako da korijen VEL-
u imenu VELAUN, VELIAN, VELIANI znači isto kao i
BELI. Pošto ga poistovjećuju sa Merkurom, znači da se
misli na BOGA SUNCA, jer je Sunce VELI (BELI) Božji
POSREDNIK.
Sanskritsko VELĀ je GRANICA, SEZONA, VRIJE-
ME [65]; sanskritsko VELLANĪ je VRSTA TRAVE [66],
sanskritsko VELA je VRTO, BAŠTA [67].
Rusko ime boga Velesa je VOLOS i postanak
ovog imena išao je drugim putem: od osnove VOL.
Ovdje ćemo pokazati zašto riječi VOLITI (VOLJETI,
VOLETI) i VO (< VOL) imaju isti korijen.
Riječ VOLITI naizgled je sinonim riječi LJUBITI, ali
VOLITI i LJUBITI nisu istog značenja, jer VOLITI je
emotivno stanje, a LJUBITI je tjelesna veza. Riječ VO-
LITI postojala je od početka svijeta i njeno najstarije
značenje je ŽELJA, KRETANJE, SNAGA, SILA, MOĆ,
ENERGIJA. VOLITI je VIS SAVRŠENSTVA I VRH
POBOŽNOSTI, jer Bog VOLI i Bog je prvi VOLO i izvor
prave VOLE, tj. VOLJENJA (kao Ljubo ljubljenja).

21
 Riječ VOLITI izvedena je od drevne riječi VOL od
koje je izvedena i riječ VOLJA. Latinsko VOLŌ (UOLŌ)
znači ŽELJA [68] ali znači i BRZINA, LETENJE [69].
Latinsko VŎLO znači isto kao i latinsko i srpsko VIS,
VRH što bukvalno znači SNAGA, SILA, MOĆ.
VOLO je SUNCE, jer SUNCE sve podjednako VO-
LI. Ono je ŽELJA svega živog na zemlji. Ono se BR-
ZO KREĆE, ono je VIS, SNAGA, SILA, MOĆ, ENER-
GIJA. Pošto u proljeće Sunce prolazi kroz sazviježđe
koje liči na VOLU (vola junca), sazviježđe proljetnog
Sunca VOLE dobilo je ime VOLO.
Pogledajmo mapu neba i zodijački znak i mjesto
Sunca na prvi dan proljeća neposredno po završetku
velikog biblijskog potopa 2626. g. st. ere: tada je poči-
njalo proljeće kad Sunce uđe u znak VOLE. Već oko
6500 godina VOLO (SUNCE PROLJEĆA) prolazi u
proljeće kroz zodijački znak VOLE (poslije su ime VO-
LO preokrenuli u ime Bik, Taurus).

Početak proljeća nakon biblijskog potopa 2626. god..

Sunce UPRAVLJA VREMENOM, a upravljač auto-
mobila je VOLAN. Latinsko VOLᾹNS znači LETENJE i
BRZO KRETANJE i nikako ne može biti od francuskog
VOLANT, za koje kažu da je od latinskog VOLARE.
Lingvisti priznaju da ne znaju porijeklo latinskog

22
VOLARE, a to je upravo riječ VOLAN koja je starija od
latinskog VOLARE. SUNCE je VOLAN, jer je Sunce
VOLAN i ono je UPRAVLJAČ VREMENA i GODIŠ-
NJIH DOBA.
Kanariski (Kannada) jezik je druidski jezik južne In-
dije i ogranak je sanskrita. Kanarisko WOḶANKE [70]
znači i KONTROLA i kako VOLANOM kontrolišemo
auto, tako Sunce VOLAN kontroliše vrijeme. Obratimo
pažnju na riječi kanariskog (Kannada) jezika:
• WOḶ = DOBRO, VRSNO, ODLIČNO, SAVRŠE-
NO [71];
• WOḶA = UNUTRAŠNJI, DUŠEVNI, DRŽATI [72];
• WOLANDA = VELIKODUŠAN, LJUBAZAN, MI-
LOSTIV [73];
• WOḶḶA-KOḶḶU = TREPERITI, TALASATI, OS-
CILIRATI, KRETNJA [74];
• WOLAPU, WOLAMPU, WOLAPE = ČISTOTA
[75];
• WOLAVU = VOLJETI, LJUBAV [76];
• WOLI, WOLIYU = BLAGONAKLON, ŠARMAN-
TAN, CIJENJEN, ŽELJEN, IZABRAN [77];
• WOLUME = LJUBAZNOST, VOLJENJE, LJU-
BAV, UŽIVANJE, USHIĆENJE [78];
• WOLE = SRCE, MJESTO VATRE, SJATI [79];
• WOLEDÁDU, WOLÁDU = KRETATI TREPERITI,
TALASATI, VIBRIRATI [80];
• WOḶITU = DOBAR, ODLIČAN [81];
• WOḶPU = DOBAR, PRAVI, ODLIČAN [82];
• WOḶḶÁSAM = LIJEP, KRŠAN, ZGODAN [83];
• WOḶḶÉ = DOBAR, IZVRSTAN, PRAVI,
SAVRŠEN [84].
Kanarisko W jednako je latinskom V i grčkom B. I
pogledajmo keltsko (gaelik) BOLANTA = DOBAR,

23
ODLIČAN, SAVRŠEN [85] (Drevni Kelti su imali glas V
jer imena mnogih plemena počinjala su sa V kao nrp.
VOLKAE, VOLUNTI, VOLKIJANI i mnogi drugi). Kod
Tračana VOLINTOS (βόλινθος) je VO [86]. Dakle je i
današnje BOLANTA u starini bilo VOLANTA. Nije li
slovenski bog VOLOS bio i bog poezije? Da, jesta, a
na gaeliku PJESNIK, UMJETNIK, STVARALAC je BOL
[87].

Iznad nozdrva obog keltskog vole je nebeski presto

kao krajnja tačka Sunca na južnom nebu na dan
zimske kratkodnevnice. Sunčevim kolovratom
označena je krajnja tačka Sunca na sjevernom nebu
na dan ljetne dugodnevnice.
Grčko VOLI (βολὴ) je POGLED, ZRAK SVJET-LA,
SJAJ [88]. Grčko VÓLOS (Βóλoς) = BACITI, IS-PALITI
[89]. Talijansko VOLO je LET, LETENJE [90]: Sunce
VOLO leti nebom.

24
 Badaga jezik (Kannada Bagada) je grana sanskri-
ta dravidskog kannada jezika (južna Indija, region Nil-
giri Hills, Tamil Nadu). Na bagada jeziku VOLLE [91]
znači DOBAR. Na drugom kanariskom dijalektu zva-
nom kurumba (Kannada Kurumba, Tamil-Kannada)
plemena Kuruba VOLLE [92] takođe znači DOBAR.
Riječ VOLLE [93] i na dravidskom jeziku Kóta znači
DOBAR.
Sve prethodno nabrojane riječi sa korijenom VOL-
(WOL-) imenuje najljepše pojmove, a sve to najljepše
jesu atributi Sunca: Sunce je VOLO, tj. VOLITELJ SVI-
JETA.
A sad prelazimo na drugi dio priče, priče o trač-
kom plemenu Satre i njihovim BESIMA, o VOLHIMA,
WALHIMA i VLASIMA; o BESARABIJI, WALACIJI i
VOLONIJI.
Govoreći o tračkom plemenu Satre i Besima kao
njihovom ogranku, Herodot piše:
"Satre pak, koliko je meni poznato, nisu nikad pri-
znavali ničiju vlast, nego su jedini od Tračana koji i da-
nas žive slobodno. Žive, naime, na visokim planina-
ma, koje su obrasle gustim šumama i pokrivene su sni-
jegom, i odlični su ratnici. To su oni isti koji su osnovali
Dionisijevo proročište. To proročište nalazi se na najvi-
šim planinama i u njemu sveštenicku službu vrši satrej-
ski rod Besi, a vrhovni sveštenici obavljaju dvosmi-le-
na proročanstva, kao i ona u Delfima, i ni u čemu se ne
razlikuje od ovoga." [94]
Srpsko BESEDA je složenica: BES + EDA (ek.),
BES + IDA (ik.). Riječ BES znači VATRA, riječ EDA je
korijen u sanskritskom VEDA što znači SVETO ZNA-
NJE. Skandinavsko EDDA je OBJAVA, PRIČA, PISA-
NJE. I gle: sanskritsko VOLAKA znači PISAC. Od riječi
VOLAKA, koja znači PISANJE, potiče staroslovensko
VOLH (vrač).
25
 Sanskritsko VALH ili BALH znači ODLIČAN, SA-
VRŠEN [95], a u VALHAYATI ( znači SJATI [96]. Oda-
tle je slovenski naziv VALH za VRAČA, odatle je WAL
u gotskom WALDAN što znači MOĆ, VLAST, VLA-
DAR; odatle je WAL u gotskom WALIS sa značenjem
IZABRAN, ISTINIT; odatle je WAL u gotskom WAL-
DUFNI sa značenjem MOĆ i AUTORITET; odatle je
gotko WAL u gotskom WALWISÔN što znači VALJA-
NJE. Sanskritsko VAL znači POKRETAČ, OKRET,
OBRT, OKRETANJE UKRUG [97]. Očito je da se misli
na SUNCE: VAL = BAL = BEL.
VOLH je ODLIČAN i SAVRŠEN te ja kao takav
VOLŠEBAN, tj. ČAROBAN, MAGIČAN.
Slovenski VOLHI su pisci BESEDA (molitvi) i oni su
krvni i staleški potomci tračkih BESA: VALH = VOLH.
VOLH je vješt PISAR, PISAC i SVEŠTENIK VOLE
(SUNCA).
Sa tračkog Balkana širili su se Besi preko Dunava
i Dacijom preko Karpata ka Rusiji i Poljskoj. Današnja
Rumunija bila je zemlja VALAČIJA (Wallachia ili Wala-
chia). Istočno je BESARABIJA, sjeverno ka Poljskoj
današnjom Ukrajinom pružala se kasnija VOLONIJA.
Ovo VAL (WAL) je ono isto WAL što su ga Goti u svojim
riječima WALDAN, WALIS i WALWISÔN odnijeli u tra-
čku Germaniju u kojoj je postala kasnija Njemačka (vidi
na strani 5, 4).
Vlasi su sebe zvali Romani. Šta to ime znači? Za-
virimo u sanskrit:
- ROMAN = DLAKA, VUNA, BRADA, KOSA [98].
- ROMAŚA = RUTAV, ČUPAV, DLAKAV, KOSMAT;
OVCA, OVAN [99].
Keltski (gaelik) ROM je RUTA, MALJE, ČUPE-
RAK, PERČIN, ROG [100], a gaelik ROMACH je BRA-
DAT, RUTAV, KOSMAT, VLASAT [101].

26
 Gaelik ROMAICHE znači BRADATIJI, RUTAVIJI,
KOSMATIJI, VLASATIJI [102], gaelik ROMAS znaci
RUTAVOST, ČUPAVOST, MALJAVOST, KOSMA-
TOST, VLASATOST [103].
Tako otpadaju sve priče da su VLASI, RUMÂNI,
RUMÎŃI, ROMÂNI, RUMÂRI, ARMĂNI, ARUMUNJI ili
AROMUNI ostaci neslaviziranih Rimljana. To su samo
razni oblici keltskih riječi ROM, ROMAS, ROMACH i
ROMAICHE i sve te riječi porijeklom su od sanskritske
tj. arijske ili kimerske ili tračanske osnove ROM od koje
postade ROMAN. Ime RIM, tj. ROMA je od sanskrit-
skog ROMA što znači ŠUPLJINA, RUPA [104]: Rim je
sagrađen iznad rupa ili pećina (latinski: cata-combs) iz
kojih je lokalno stanovnitšvo ranije vadilo pijesak.

Bog Sunca sa perčinom (istočnih Kelta, 2-1 v. st. e.).

Vlasi ili RUMÂNI, RUMÎŃI, ROMÂNI, RUMÂRI,
ARMĂNI, ARUMUNJI, AROMUNI ili VLASI nisu bili ro-
manizirani, nego je njihov jezik bio vrlo srodan latin-
skom i talijanskom. Latinski je nastao od starogrčkog i
jezika tamnošnjih Rasena (Etruraca) i ostalih Kimera
Apeninskog poluostrva. Tako je ime plemena UMBRI
takođe znači KOSATI, jer latinsko UMBRA ima i zna-
čenje KOSA [105]. Dakle su i UMBRI grana VLAHA
(TRAČANA) koji su nosily dugu kosu. Rimljani i Grci

27
nisu nosili dugu kosu (primjer romaniziranog Trača-
nina cara Justinijana i njegovih pratilaca na fresakama.
Vlasi su kosu spletali u PERČIN. PERČIN je od tra-
čanske osnove PER- u toponimu PERPERIKON, grad
u kojem su Besi imali hram BOGA SUNCA. Od PER-
je ime slovenskog boga PERUNA.
Sanskritsko PERU znači SUNCE, VATRA, ZLA-
TNA PLANINA; DOSTAVLJAČ, SPASILAC, DARIVA-
TELJ; SJEME, POTOMSTVO [106].
Persijsko PER = KRILO, LET, LETAČ, KRESTA [107].
Persijsko PERIN = DOBAR [108].
Persijsko PERTAW = SVJETLOSNI ZRAK, SVJET-
LOST [109].
Persijsko PERAS = ŠIRENJE, SAVRŠENSTVO, DO-
STAVLJANJE, DAVANJE, TRADICIJA [110].
Evo keltske (velske) rijeci:
• PERI = UZROK [111]
• PERC = PERČIN [112]
• PERCUS = UKRAS, PAMETAN [113]
• PERERIN = POKLONIK, HODOČASNIK [114]
• PERFEDD = CENTAR [115]
• PERFFAITH = SAVRŠENO, PERFEKTNO [116]
• PERON = GOSPODAR, GOSPOD [117].
Ime planine Romanije ne znači zemlja Rimljana, jer
u vrijeme dolaska Slovena na te terene na Romaniji
nije bilo Rimljana, nego su bili starosjedioci VLASI koji
su su porijeklom Kelti (Tračani ili Iliri) i domorodci su
Balkana i Evrope.
Istorija Srba, dakle i Hrvata (nastalih od vremena
primanja rimokatolicizma) i Bošnjaka (nastalih od vre-
mena primanja islama) je lažna istorija koju nam kroji
vrh judeo-hriš ć anski vrh crkve i vrh islama.

28
..............................
[1] The Encyclopædia Britannica, Eleventh edition,
Vol. XXVIII, New York, Encyclopædia Britannica, Inc.,
1911, p. 167.
[2] Pavel Jozef Šafárik, Slovanské starožitnosti, Dil
I, V Praze, Nákladem Knéhkupce Bedřicha Tempské-
ho, 1862, str. 269.
[3] Ib.
[4] G. H. Balg (Gerhard Hubert), The First Germa-
nic Bible translated from the Greek by the Gothic bish-
op Wulfia in the Fourt century, Milwaukee, Wis., 1891,
p. 459.
[5] The Southern Rewieu, Vol. 5, February & May
1830, Charleston: Printed and published by A. E.
Miller, 1830, pg. 367.
[6] The New York Review, Vol. 1, New York:
Geoge Dearborn & CO, 1837, pg. 111.
[7] David N. Livingstone, Adam's Ancestors: Race,
Religion, and the Politics of Human Origins, Baltimore:
The Johns Hopkins University Press, 2008, pg. 103.
[8] The Edinburgh Magazine and Literary Miscella-
ny, Vol. 15, August 1824, Edinburgh: Printed for Archi-
bald Constable and Company, 1824, pg. 135.
[9] Carl Waldman and Catherine Mason, Encyclo-
pedia of European Peoples, Vol. 2, New York: Facts
On File Inc., An Imprint of Infobase Publishung, 2006,
pg. 175.
[10] Edward Davies, Celtic researches, on the ori-
gin, traditions & language of the ancient Britons, Lon-
don: Printed and sold by J. Booth, 1804, pg. 205.
[11] Strabon, I,3,21.
[12] Ib. XIII,1,8.

29
 [13] Frederick Percival Leverett, A New and co-
pious lexicon of the Latin language, Boston: J. H.
Wilkins and R. B. Carter, and Hilliard, Gray and Co.;
New York: Leavitt, Lord & Co., 1836, pg. 140.
[14] James Cowles Prichard, Researches Into the
Physical History of Mankind, Thirdh Edition, Volume 3
– Part I, London: Sherwood, Gilbert and Piper, 1841,
pg. 474.
[15] Roger Calverley, The Primal Runes: Archety-
pes of Invocation and Empowerment, Preface XIV,
Twin Lakes, Wisconsin: Lotus Press, 2005.
[16] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of
the Nations of Western Europe, London: Burns and
Oates, 1879, pg. 213.
[17] Michael Rostovtzeff, Iranians and Greeks in
South Russia, Oxford, The Clarendon Press, 1922, p.
67.
[18] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the
Nations of Western Europe, London: Burns and Oates,
1879, pg. 212; Charles Adiel Lewis Totten, The philo-
sophy of history, New Haven, Conn.: The Our Race Pu-
blishing Company, 1891. pg. 81.
[19] Ibid.
[20] Julius Caesar, Gallic War, II, 4.
[21] Laurence Austine Waddell, Egyptian Civiliza-
tion: its Sumerian Origin and Real Chronology, Lon-
don, Luzak & Co., 1930, p. 29.
[22] William Reeve, A Dictionary Canarese and En-
glish; Revised, Bangalore: The Wesleyan Mission
Press, 1858, p. 393.
[23] Ibid., p. 402.

30
 [24] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I,
Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press,
1902-, p. 518, 480.
[25] Arthur James Johnes, Philological proofs of
the original unity and recent origin of the Human Race,
London, Samuel Clarke, 1843, p. 21.
[26] Ibid.
[27] Ibid.
[28] Titus Levis, A Welsh-English dictionary: Geir-
lyfr Cymraeg a Saesneg, Carmarthen, J. Evans, 1815,
p. 141.
[29] Frederick W. P. Jago, An English-Cornish Dic-
tionary, London: Simpkin, Marshall & Co., Stationers’
Hall Court; Plymouth: W. H. Luke, Printer and Publis-
her, 1887, p. 125.
[30] Arthur James Johnes, Ibid. p. 21.
[31] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictio-
nary, London, Printed for James Duncan; 1825, p. 309.
[32] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 582.
[33] Ibid.
[34] Ibid., str. 583.
[35] Henry Bradley, The Story of the Goths, Apen-
dix, New York, G. P. Putnam’s & Sons; London: T. Fi-
sher Unwin, 1888, p.369.
[36] Ibid.
[37] Isaac Taylor, Greeks and Goths: A Study on
the Runes, London: Maccmilan And Co., 1879, p. 44.
[38] John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian
Lexicon, Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung,
1908, p. 381.
[39] Robert Ellis, The Armenian origin of the Etrus-
cans, London: Parker, Son and Bourn, 1861, p. 14.

31
 [40] John Groves, A Greek and English dictionary,
Boston: Hilliard, Gray and Company, 1836, p. 108.
[41] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictiona-
ry, London, Printed for James Duncan, 37, Paternoster
Row; 1825, pg. 60.
[42] William Ricketts Cooper, An Archaic Dictiona-
ry: Biographical, Historical, and Mythological, London:
Samuel Bagster and Sons,1876, p. 28.
[43] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II,
Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press,
1902-, p. 560.
[44] Arthur James Johnes, Philological proofs of the
originnnnal unity and recent origin of the human race,
Apendix A., London: Samuel Clarke, 1843, pp. 4-7.
[45] Ib.
[46] Laurence Austine Waddell, Egyptian Civilizati-
on, London, Luzak & Co., 1930, p. 215.
[47] Robert W. Willimson, Religious and Cosmic
Beliefs of Central Polynesia,Volume I, Cambridge, At
The University Press, 1933, pg. 96.
[48] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English
Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 893.
[49] Neil M’Alpine, A Pronouncing Gaelik Dictiona-
ry, Second Edition, Published by Stirling & Kenney,
Edinburgh, 1833, pg. 235.
[50] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary
in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Gae-
lic, London, Printed for James Duncan, 1825, p. 581.
[51] Ib.
[52] Alberto Fortis, Viaggio in Dalmazia,Volume
Primo, Venezia, Presso Alvice Milocco, all’ Apolline,
1774, p. 44.

32
 [53] Robert Archibald Armstrong, Ib., p. 404.
[54] Henry George Liddell and Robert Scott, A
Greek English Lexicon, Oxford: The Clarendom Press,
1883, p. 925.
[55] Ib.
[56] Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The Claren-
don Press, 1968, p. 1002.
[57] Hjalmar Edgren, An Italian And English Dictio-
nary, New York, henry Holt and Company, 1901, p.
270.
[58] Monier Monier-Williams, Ib. p. 899.
[59] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Published
by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press,
1902-, pg. 570.
[60] Frederick W. P. Jago, An English-Cornish Dic-
tionary, London: Simpkin, Marshall & Co., Stationers’
Hall Court; Plymouth: W. H. Luke, Printer and Publis-
her, 1887, p. 70.
[61] Francis Johnson, A Dictionary, Persian, Arabic
and English, London: W. H. Allen and Co., 1852, pg.
152.
[62] Oxford Latin Dictionary, Oxford, Clarendon
Press, 1968, pg. 2023.
[63] L'Année épigraphique, Paris, Ernest Leroux,
Editeur, 1905, p. 168.
[64] John Rhys, Lectures on the Origin and Growth
of Religion as Illustrated by Celtic Heathendom, Lon-
don - Edinburg: Williams and Norgate, 1888, pg. 6.
[65] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Di-
ctionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p.1018.
[66] Ib.

33
 [67] Ib.
[68] Lewis T. Charlton, An elementary Latin diction-
nary, New York, Harper & Brothers, 1891, p. 930.
[69] Ib., p. 931.
[70] Rev. W. Reeve, A Dictionary, Canarese and
English, Revised, Corrected and Enlarged by Daniel
Wesleyan Mission Press, Bangalore, Sanderson,
1858, p. 211.
[71] Ib. p. 210.
[72] Ib.
[73] Ib. p. 209.
[74] Ib.
[75] Ib.
[76] Ib.
[77] Ib.
[78] Ib. p. 210.
[79] Ib.
[80] Ib.
[81] Ib. p. 211.
[82] Ib.
[83] Ib.
[84] Ib.
[85] Norman Macleod, A Dictionary of the Gaelik
language, Glasgow and London, W. R. M’Phun & Son,
1866, p. 78.
[86] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str.
610.
[87] Edward Dwelly, A Gaelic dictionary, Vol. I, Pu-
blished by: Herne Bay: E. Macdonald & Co., 1902-, p.
108.

34
 [88] John Groves, A Greek and English Dictionary,
Boston: Hilliard, Gray and Company, 1836, p.116.
[89] Ib.
[90] John Millhouse, New pronouncing and expla-
natory English-Italian and Italian-English dictionary,
Thirdh edition, Vol. II, London: Trübner & Co., 1866, p.
706.
[91] Sir William Wilson, Hunter A Comparative Dic-
tionary of the Languages of India and High Asia: With
a Dissertation, London, Trübner & Co., 1868, p.174)
[92] Ib.
[93] Ib.
[94] Herodot, VII, 111.
[95] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English
Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 929.
[96] Ib.
[97] ib., p. 927
[98] Ib., p. 889.
[99] Ib., p. 890.
[100] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III,
Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The
Gaelic Press, 1902-, p. 769.
[101] Ib.
[102] Ib., p. 770.
[103] Ib.
[104] Ib., p. 889.
[105] Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The Clare-
ndon Press, 1968, p. 2088 (3, b).
[106] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English
Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 648.

35
 [107] John Richardson, A Dictionary, Persian, Ara-
bic, and English, The Clarendon Press, Oxford, 1877,
p. 366.
[108] Ibid., p. 386.
[109] Ibid., p. 372.
[110] Ibid., p. 368.
[111-117] William Richards, Welsh and English Di-
ctionary (Geiriadur Cymraeg a Saeseneg), Caerfyr-
ddin, 1832. p. 255.

GRADIŠTE NA GLAVŠINSKOJ ČUKI

36
 “Glavšinska Čuka leži u srezu dobričkom, okrugu
topličkom, na lijevoj obali Toplice, dva sata daleko od
Prokuplja.
Čuka je dosta visoka i sa nje je vrlo velika pregled-
nost niz Toplicu, a dosta velika i na sve druge strane.
Sa nje se vidi Hisar nad Prokupljem tako lepo da izgle-
da, e se može rukom doititi. Vrh Pasjače na kojoj ima
staro gradište čini ti se tako blizu da se dobar muž
može sa nje kamenom dobaciti.” [1]
“Mnoge cigle ovoga imaju na sebi šare koje, kako
mi se čini, kazuju rimsko poreklo.
Pošto moja poseta grada beše uzgredna, to se na
njemu i ne mogoh dugo zadržavati, ali opet nađoh
nekoliko komada od cigalja sa šarom koje ovde izno-
sim*. [2]
--------------------
*) Šare su, kako se iz nacrta vidi krst od linija složen
(sl.1. i 3.), krug koji seku četiri prečnika te grade sliku
točka sa osam spica (sl. 3. i 4.) i dva nejasna
stabljikama ukrštena cveta (sl. 2.). Na komadu sl. 3. i
4. Ima još i natpis od rimskih pismena, no koja su
obrnuto istisnuta, te se ređaju od desna na levo.” [3]
“A ime istisnuto na tiim opekama biće po svoj prilici
ime pritežaočevo. Ono glasi MAVRIANUS.” [4]
Kod Gala Belenos je bog Sunca, a Velšani su ga zvali
BELI MAWR [5]. Riječ BELi ne treba prevoditi na srp-
ski, a velško MAWR (izgovara se MAUR) znači VELIKI
[6], velško MAWRIAD, MAWRIO je RASTUĆI, UVE-
ĆAVAJUĆI [7] i odgovara latinskom obliku MAVRI-
ANUS ili MAVRIJANUS, tj. MAWR ili MAUR JANUS
(latinski IANUS) i znači RASTUĆI JANUS:
“Janus (Ianus) rimsko bog kapija, od ulaza i izlaza.
Metaforički dvoglavi bog…” [8]
JANUS (IANUS) je bog poljoprivrede i prava [8].

37
 Dakle je u natpisu ime latinizirano ime keltskog bo-
ga Sunca čije su dvije glave sunce proljeća i sunce lje-
ta. Krst i simbol u krugu to takođe svjedoče.
Bretonsko MAUR istog je značenja kao i velško
MAWR ili MAUR [10]. To isto znači gaelik MOR, gal-
sko MÂROS i grčko μάρος [11].
Kod Slovenaca MAVRICA je DUGA. U srpskom je
od MOR izvedeno MORGA (velika motka), te ime rijeke
MORAVA. Slovenizacijom balkanskih Kelta (Vlaha) od
MAWR ili MAUR postalo je vlastiti muško ime MAVRO.
Sad je svakome jasno zašto su Grci nazvali Vlahe
MAUROVLASI (Μαυροβλάχοι): po vlaškom, tj. kelt-

38
skom) bogu MAURU (velški MAWR) i nisu to nikakvi
CRNI VLASI, jer je MAUR isto što i BELENIS, dakle
VELIKI ili BELI VLASI (VEL = BEL).
..............................
[1] Tihomir R. Đorđević, Starinar Srpskog arheološ-
kog društva, Godina XII, Beograd, Srpska kraljevska
državna štamparija, 1895, str. 105 -106.
[2] Ib. p. 106.
[3] Ib., str. 106-107.
[4] Ib., str. 108.
[5] Steven L. Akins, The Lebor Feasa Runda: A
Druidic Grammar of Celtic Lore and Magic, New York,
Bloomington, IN, iUniverse, 2008, p. XXII.
[6] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh
Language, The Second Edition, Vol. II, Denbigh:
Printed and published by Thomas Gee, 1832, p. 331.
[7] Thomas Richards, Antiquæ linguæ britan-nicæ
thesaurus. A Welsh and English dictionary, Mer-thyr-
Tydvil, Printed and published by Thomas Price, 1839,
p. 388.
[8] Manfred Lurker, The Routledge Dictionary of
Gods and Goddesses, Devils and Demons, London
and New York, Rotlege, 2004, p. 94.
[9] Ib.
[10] Robert Williams, Lexicon Cornu-Britanni-cum:
A Dictionary of the ancient Celtic language of Cornwall,
Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, p.
248.
[11] Ib.

39
AUTOR

Petko Nikolić rođen je 27. oktobra 1951. godine na

Viduši kod Kaknja, BiH. Osnovnu školu pohađao je Mo-
drinju (opština Kakanj) i u Perinom Hanu kod Zenice, a
srednju u Zenici. Studirao u Sarajevu. Kao prosvjetni
radnik radio u zeničkim osnovnim školama. Protjeran
od islamista centralne Bosne u Kanadi živi i radi od
1993. godine, a njegova rodna Viduša od komšija mus-
limana prvo je opljačkana, potom su sve kuće popa-
ljene i sravljene je sa zemljom iako ratnih dejstava tu
nije bilo.

40
41