ISPITNA PITANJA

ELEKTRONSKO POSLOVANJE

1. Šta je elektronsko poslovanje?

Elektronsko poslovanje je opšti koncept koji obuhvata sve oblike poslovnih transakcija ili razmjene informacija
koje se izvode korištenjem informacione i komunikacione tehnologije i to između preduzeća, između preduzeća i
njihovih kupaca ili između preduzeća i javne administracije. Elektronsko poslovanje uključuje i elektronsko
trgovanje dobrima i uslugama. Elektronsko poslovanje može se posmatrati sa više stanovišta. Sa aspekta
komunikacija elektronsko poslovanje je elektronska isporuka informacija, proizvoda i usluga i elektronsko
plaćanje korištenjem računarskih i drugih komunikacijskih mreža. Sa poslovnog aspekta to je primjena tehnologije
u svrhu automatizacije poslovnih transakcija i poslovanja. Sa stanovišta usluga to je alat koji omogućuje smanjenje
troškova poslovanja uz istovremeno povećanje kvaliteta i brzine pružanja usluga. Pojam elektronskog poslovanja,
tzv. E-Business, prvi je definisao IBM, opisujući ga kao djelatnost koja omogućava izgradnju i primjenu poslovnog
modela u kome su promjene katalizator rasta, a organizaciona struktura se mijenja zavisno od poslova. Elektronsko
poslovanje se zasniva na primjeni Interneta, Intraneta i aplikacija za grupni rad.

2. Šta umreženo globalno poslovanje omogućava preduzećima koja ga koriste?

Model umreženog globalnog poslovanja omogućio je preduzećima koja ga koriste: rast prihoda i proizvodnje; rast
zaposlenosti; uštede u troškovima poslovanja; zadovoljne kupce; smanjenje vremena isporuke robe i smanjenje
broja reklamacija; poboljšanje podrške korisnicima; uštede u troškovima distribucije.

3. Koje su prednosti elektronskog poslovanja?

Prednosti elektronskog poslovanja proizilaze iz kombinacije ekonomskih i tehnoloških razloga. Među

ekonomskim razlozima su: smanjenje troškova poslovanja; smanjenje grešaka kod elektronskih transakcija; jeftino
globalno publikovanje transakcija; mogućnost zamjene skupih kancelarija. Upotreba EP omogućava konkurentnije
poslovanje i povećava šansu opstanka na tržištu. Omogućava internu integraciju – elektronsko slanje raznih vrsta
poslovnih dokumenata u sve dijelove preduzeća, omogućava i spoljnu integraciju – integraciju sa poslovnim
partnerima, vladinim agencijama i slično, koja ubrzava, pojednostavljuje i pojeftinjuje međusobne transakcije.
Omogućava marketing koji se obraća ciljnim segmentima tržišta. Korištenjem Interneta omogućava se jeftiniji
globalni marketing sa ogromnom bazom potencijalnih kupaca. Tehnološki razlozi za prihvatanje elektronskog
poslovanja vezani su za mogućnost digitalizacije različitih medija, kao što su tekst, slike, zvuk i video. Materijali
u digitalnom obliku se mogu obrađivati, pretraživati, čuvati, kopirati i prenositi efikasno i u velikim količinama, a
prenos se može obavljati i kombinacijom različitih prenosnih medija kao što su računarske, bežične i kablovske
mreže. Sve ove mogućnosti koriste se u industrijama novina, časopisa, knjiga i optičkih diskova.

4. Šta predstavlja elektronsko poslovanje sa aspekta komunikacija? (Ovde je greška, mislim da ide
elektronska trgovina, jer je gore bilo o elektronskom poslovanju, pa ću napisati za to odgovore. Tako ide
po knjizi.)

Sa aspekta komunikacija, elektronska trgovina predstavlja isporuku informacija, proizvoda, usluga ili plaćanja
putem telefona, računarske mreže ili nekog drugog sredstva.

5. Šta predstavlja elektronsko poslovanje sa poslovnog aspekta?

Sa aspekta poslovanja elektronska trgovina predstavlja primjenu tehnologije u cilju automatizacije poslovnih
transakcija.

6. Šta predstavlja elektronsko poslovanje sa stanovišta usluga?

Sa stanovišta usluga elektronska trgovina predstavlja alat koji smanjuje troškove, usavršava kvalitet robe i
povećava brzinu isporuke.

7. Koje uslove je potrebno obezbijediti za realizaciju elektronske trgovine?

Za realizaciju elektronske trgovine potrebno je obezbjediti bar sljedeće uslove: ponudu informacija koju na
Internetu mogu vidjeti milioni zainteresovanih potrošača i da se informacija prezentuje na način koji odgovara
korisnicima mreže; direktan kontakt sa potrošačima, a on se može ostvariti korištenjem e-mail-a, koji daje
mogućnost brzog odgovora na postavljenja pitanja, gdje je cilj da se kod potrošača stvori utisak kupovine koji liči
na tradicionalnu, iako se odvija u virtuelnom prostoru; zaključivanje tj. prodaju – poručivanje na Internetu liči na
kupovinu putem kataloga. Internet pruža odlične mogućnosti čuvanja dokumentacije nastale u procesu trgovine;
isporuku – neki proizvodi se mogu isporučivati direktno (softver, informacije i slično), dok se za većinu proizvoda
isporuka realizuje tradicionalnim sredstvima; bezbijednu transakciju – odvijanje bezbijednih transakcija od
primarne je važnosti za elektronsko poslovanje, realizacija bezbijednih transakcija je oblast na kojoj se intenzivno
radi.

8. Koji faktori pozitivno utiču na razvoj elektronske trgovine?

Faktori koji pozitivno utiču na razvoj elektronske trgovine su brojni, a najvažniji među njima su sljedeći:
Elektonska trgovina otvara pristup novim tržištima i tržišnim segmentima; otvaraju se velike mogućnosti za
povećanje brzine i efikasnosti prodaje, kvaliteta usluga, kao i konkurentnosti uopšte; došlo je do velikog porasta
infrastrukture neophodne za elektronsku trgovinu; elektronska trgovina sve više postaje norma.

9. Navedite i opišite modele elektronske trgovine na osnovu relacije između učesnika.

Business to Customer ili Business to Consumer je model poslovanja koji predstavlja komunikaciju poslovnog
sistema sa krajnjim potrošačem. Najčešće korišćen u on-line prodavnicama i shopping sajtovima. Veoma bitan
element u B2C koncepciji su i informacije o proizvodima i uslugama. Bez obzira gdje se ljudi nalaze, Internet im
daje mogućnost da uz par klikova mišem ili kucanjem po tastaturi dođu do svih relevantnih informacija o
proizvodima i uslugama, njihovom kvalitetu i mogućnosti nabavke. Primjer: Knjige - http://www.amazon.co.uk,
CD i DVD - http://www.play.com. Omogućava posjetiocu da pretražuje katalog, omogućava on – line kupovinu,
omogućava personalizaciju sajta tako da kupac uvijek na vrijeme bude obaviješten o novim artiklima u bazi, vodi
kupce kroz kupovinu putem kreditnih kartica i obezbjeđuje sigurnost kupovine korištenjem SSL protokola, sajt
mora biti brz i bez mnogo komplikovane grafike. Kupcu treba ponuditi da bira režim kretanja kroz sajt u zavisnosti
od brzine pristupa sajtu softvera kupca, on – line prodavnica je otvorena 24 sata svih sedam dana u nedelji za ljude
sa cijele planete. Koristi su da narudžbe stižu 24 sata dnevno, proširuje se tržište, lakše se navode kupci da kupuju,
vlada pravilo impulsivne kupovine, manje košta prezentiranje proizvoda i usluga putem on – line kataloga nego
na neki drugi način. Business to business model elektronskog poslovanja predstavlja poslovanje između preduzeća,
tj. razmjenu proizvoda, usluga ili informacija sa drugim kompanijama iz okruženja. Sve je veća zastupljenost B2B
transakcija u odnosu na B2C transakcije. Osnovna definicija ovog modela je da on predstavlja automatizovanu
razmjenu informacija (u najširem mogućem smuslu koji informacija kao definisan podatak ima) između različitih
organizacija (u okviru jedne kompanije, korporacije ili različitih kompanija i korporacija).

Consumer to Consumer ili Customer to Customer model (C2C) omogućava pojednostavljenu razmenu između
pojedinaca uz učešće treće strane (kompanija koja podržava ove transakcije). Primjer: http://www.ebay.com.
Potrošači trguju direktno sa drugim potrošačima. Kompanija koja podržava ove transakcije mora naći neki
netradicionalni način za naplatu usluge. Naplata usluge je obično mali procenat transakcije, članarina za usluge ili
neki vid kombinacije ovih načina.

B2C2B – Business to Customer to Business predstavlja noviji model elektronske trgovine. B2C2B model je
definisan kao korišćenje modela B2B za podršku poslovanju kompanija po modelu B2C. B2B pruža mogućnost
B2C kompanijama da smanje troškove i poboljšaju B2C usluge. Aplikacija koja povezuje jedan online katalog sa
drugim, može se smatrati B2C2B aplikacijom jer doprinosi uspjehu oba oblika poslovanja.

C2B2C – Consumer to Business to Consumer. Ovaj model povezuje potrošače koristeći on-line preduzeće kao
posrednika. Primjer: http://www.autotrader.com. Ovaj sajt omogućava transakcije polovnih automobila između
korisnika ali takođe sadrži katalog novih automobila.

10. Opišite modele elektronske trgovine sa aspekta poslovanja.

Aukcijski model – Aukcijski sajtovi su organizovani kao forumi. Internet korisnici mogu da se prijave kao licitanti
ili kao prodavci. Prodavac šalje podatke o predmetu prodaje, minimalnu cijenu i krajnji rok za završetak aukcije.
Licitant pretražuje sajt, pregleda trenutne licitatorske aktivnosti i licitira. Postoje sajtovi koji pretražuju postojeće
aukcijske sajtove i nalaze najnižu cijenu. Iako aukcijski sajtovi zahtijevaju komisionu prodaju, oni su samo forum
za online kupovinu i prodaju, a njihovi vlasnici dobijaju procenat od obje strane.

Portal modeli – Portal sajtovi daju posjetiocima šansu da nađu skoro sve što traže na jednom mjestu. Oni obično
nude vijesti iz različitih oblasti, sportske informacije, vremenske prognoze, kao i mogućnost pretraživanja
Interneta. Popularni dodatak većini portala je online kupovina.

Portali su podijeljeni na dvije vrste: Horizontalne – agregiraju informaciju o širokom opsegu tema; Verikalne –
nude veliki broj informacija koje se tiču jedne oblasti.

Dynamic Pricing Model – Ovaj model poslovanja omogućava kompanijama snižavanje cijena putem popusta i
ponuda besplatnih proizvoda i usluga.

11. Navedite i opišite modele elektronskih tržišta.

Elektronska prodavnica je Web mjesto za oglašavanje proizvoda i usluga preduzeća, a postepeno počinje da se
koristi i za oglašavanje i plaćanje. Prihodi elektronske prodavnice, koja radi 24 sata dnevno, potiču od niže cijene
poslovanja, povećanja prodaje i jeftinije reklame.

Elektronski nabavni centar velikog preduzeća ili javne institucije omogućuje ponudu i kupovinu većih količina
roba ili usluga. Time se postiže veći izbor dobavljača, niže nabavne cijene i viši kvalitet i jeftiniji postupak
nabavke. U radu takvih centara može biti uključeno i elektronsko pregovaranje i saradnja na izradi specifikacija.

Elektronski prodajni centar (e- mail) predstavlja kolekciju elektronskih prodavnica, koje omogućuju
standardizaciju nekih transakcija (na primjer: Plaćanja). Ti centri mogu biti specijalizovani za određeni segment
tržišta, pa tada nude i specifične dodatne servise kao što su odgovori na često postavljenja pitanja, diskusione
grupe ili korisničke grupe.

Postoje i poslovni modeli elektronskih tržišta u užem smislu riječi, a to su oni koji nude veći broj funkcija tržišta
i omogućavaju susretanje kupaca i prodavaca i njihovo pregovaranje o uslovima trgovine.
Elektronski sajam omogućava svojim kupcima da komuniciraju i trguju. Prihodi se ostvaruju od članarine i
reklame.

Elektronska aukcija se zasniva na elektronskom obliku ponude, koja može koristiti multimedijsku prezentaciju
dobara, a često se proširuje i na ugovaranje, plaćanje i isporuku roba. Organizator aukcije ostvaruje prihod
prodajom tehnologije za aukciju, naplatom po jedinici transakcije i od reklame.

Elektronsko posredovanje predstavlja posredovanje između potrošača i dobavljača. Potrošači postavljaju svoje
zahtjeve, a posrednik traži ponude od dobavljača i bira najpovoljniju ponudu. Prihod se ostvaruje iz članarine i
naplaćivanjem po obavljenom poslu.

Elektronska maloprodaja koristi prednosti nove tehnologije i promjene u navikama kupaca.

Digitalna isporuka proizvoda podrazumijeva zatvaranje prodajnog ciklusa na elektronskom mediju.

12. Kako funkcioniše virtuelni tržišni centar sa aspekta prodavca i sa aspekta kupca?

Sa aspekta prodavca, prije uključivanja u rad u okviru elektronskog trgovinskog centra neophodno je dobro
razmotriti određene elemente koji su bitni za dalje funkcionisanje. Ti elementi su odluka o izboru elektronskog
trgovinskog centra; obezbjeđivanje prostora i dodatnih usluga i zakupnina u pojedinom trgovinskom centru. Kada
prodavac odlučuje o izboru elektronskog trgovinskog centra mora da vodi računa o dostupnosti elektronskog
trgovinskog centra, o cijeni korištenja prostora elektronskog trgovinskog centra i o dodatnim uslugama koje se
nalaze u ponudi. Prostor se može obezbijediti putem klasičnog zakupa prostora određene veličine na virtuelnom
serveru, gdje se maloprodavac javlja kao posebna, samostalna prodavnica, pod sopstvenim imenom; putem zakupa
„lokala“ u okviru trgovinskog centra, kada se posluje pod firmom trgovinskog centra; putem programa
„pridruženih članova“, gdje se konkretan maloprodavac uključuje u prodaju određenog proizvoda karakterističnog
za neku firmu, čime se formira mreža prodavaca slična trgovinskom centru. Najčešće dodatne usluge su
obezbjeđivanje sigurnosti servera za elektronske transakcije; dizajniranje elektronske prodavnice; obezbjeđivanje
provjere validnosti kreditnih kartica potrošača; prikupljanje podataka o posjetiocima i potrošačima, te promocija
elektronske prodavnice. Sa aspekta kupca, susret sa virtuelnim trgovinskim centrom se odvija kroz dolazak na
glavnu stanicu virtuelnog trgovinskog centra; pronalaženje traženog proizvoda ili kategorije proizvoda;
preusmjeravanje na prezentaciju, odnosno, prodavnicu koja prodaje te proizvode.

13. Opišite osnovne karakteristike i tipove on-line aukcija.

Osnovne karakteristike online aukcija su da se kupci nadmeću, a prodavci maksimizuju cijenu. Uz to, svako može
da ponudi bilo kakvu robu i za nju pronađe kupca; Tradicija, koja je u ovom slučaju prenijeta na visoko sofisticirani
medij – Internet; Jednostavnost. Ne postoji lakši način da prodamo neki predmet nego ovim putem.

Postoji dva tipa aukcija: kada se roba prodaje i kada se roba kupuje.

Tokom historije su razvijeni različiti vidovi aukcija. Najčešće se koriste enegleski tip – polazi se od najniže
prihvatljive cijene, kupci licitiraju i predmet nadmetanja ide licu koje je dalo najveću ponudu; holandski tip –
suprotan engleskom, polazi se od nerealno visoke cijene koja se postepeno spušta, kupac je onaj ko prvi da ponudu;
zapečaćene aukcije – učesnici dostavljaju korvertirane ponude tako da ostali ne znaju kakva je ponuda, licitaciju
dobija najviša ponuda; dvostruka aukcija – kupci i trgovci korak po korak dolaze do dogovora, kupac kreće od
najniže cijene a prodavac od najviše, obje strane postepeno koriguju ponude; aukcija tipa Vickery – procedura
slična kao kod zapečaćenih aukcija, licitaciju dobija učesnik sa najvećom ponudom, ali plaća se cijena prve manje
ponude.

14. Koje su prednosti korištenja elektronskog marketinga?

Razvoj Interneta, a posebno World Wide Web – a omogućio je znatno smanjenje troškova marketinga, njegov
globalni domet, korištenje multimedija i poboljšanje komunikacije sa kupcima. Sve je na Internetu na neki način
marketing. Stvorene su nove mogućnosti istraživanja tržišta, novi modeli elektronskog marketinga i poboljšana
podrška odlučivanju kupaca. Na Internetu postoje i sasvim konkretne mogućnosti za oglašavanje i promociju. Web
prezentacije preduzeća pružaju detaljne podatke o proizvodima i uslugama koje preduzeće nudi, omogućavaju
posjetiocima postavljanje pitanja o proizvodima i uslugama, kupovanje proizvoda, učenje o tome kako se proizvod
upotrebljava i rješavanje problema u vezi kupljenih proizvoda. Sve je ovo posjetiocima omogućeno bez izlaska iz
kuće, prevoženja do prodavnice i čekanja na red. Efikasnost Web stranica daje podršku korisnicima, koji sa tih
stranica mogu postavljati upite preduzeću, preuzimati softver za kupljeni hardver i kupiti proizvode. Stranice za
online kupovinu služe u marketinške svrhe, jer osobe koje ne žele ili ne mogu kupovati na Web – u, zato što, npr.
nemaju kreditnu karticu, mogu pronaći potrebne informacije i odlučiti se na kupovinu na osnovu tih informacija.
Elektronski marketing je posebno pogodan za neke kategorije kupaca, proizvoda i usluga. Elektronski marketing
posebno je pogodan za nuđenje računarske opreme, ostalih visokih tehnologija i inovativnih proizvoda i usluga
jedinstvenih osobina. On odgovara i za proizvode i usluge intelektualne svojine, proizvode koje ne treba vidjeti,
opipati ili probati prije kupovanja. Za elektronski marketing pogodni su proizvodi i usluge u srednjem rangu cijena,
odnosno ni preskupi, ni previše jeftini proizvodi. Posebno su pogodni proizvodi čija se cijena brzo mijenja.

15. Koji su ekonomski razlozi za prihvatanje elektronskog poslovanja?

Efikasnost Web stranica daje podršku korisnicima, koji sa tih stranica mogu postavljati upite preduzeću, preuzimati
softver za kupljeni hardver i kupiti proizvode. Stranice za online kupovinu služe u marketinške svrhe, jer osobe
koje ne žele ili ne mogu kupovati na Web – u, zato što, npr. nemaju kreditnu karticu, mogu pronaći potrebne
informacije i odlučiti se na kupovinu na osnovu tih informacija. Elektronski marketing je posebno pogodan za
neke kategorije kupaca, proizvoda i usluga. Elektronski marketing posebno je pogodan za nuđenje računarske
opreme, ostalih visokih tehnologija i inovativnih proizvoda i usluga jedinstvenih osobina. On odgovara i za
proizvode i usluge intelektualne svojine, proizvode koje ne treba vidjeti, opipati ili probati prije kupovanja. Za
elektronski marketing pogodni su proizvodi i usluge u srednjem rangu cijena, odnosno ni preskupi, ni previše
jeftini proizvodi. Posebno su pogodni proizvodi čija se cijena brzo mijenja. (ja mislim da je ovo odgovor, jer nema
ničega drugog u knjizi vezano za to)

16. Opišite razliku između online i masovnog marketinga.

Online marketing je skup svih aktivnosti koje za cilj imaju prodaju proizvoda i usluga ciljnim potrošačima,
upotrebom Interneta i online servisa, koristeći online alate i usluge na način koji je konzistentan sa cjelokupnim
marketinškim programom preduzeća. Za razliku od masovnog marketinga koji kreira jednu poruku za cijelo,
masovno tržište, online marketing se obraća svakom kupcu pojedinačno. Osim efikasne komunikacije prije i za
vrijeme kupovine, online marketing omogućava efikasnu komunikaciju i nakon toga, prije svega kroz aktivnost
pružanja korisničke podrške, ali i na druge načine. Online marketing izgrađuje jedan dugoročan i prijateljski odnos
sa svakim pojedinim kupcem. Online marketing se naziva jedan na jedan marketing. Prednost stalne dostupnosti
Internet servisa omogućava korisnicima da sami biraju kada će pristupiti Web stranicama, dok, na primjer, kod
televizije postoji vrijeme emitovanja. Na Web – u može uvijek biti novih informacija, jer se stranice uvijek mogu
osvježavati. To može da bude veoma velika prednost u odnosu na neke tradicionalne marketinške alate i
tradicionalne medije (kataloge, TV...), jer njih treba pripremiti i izraditi, a i trenutak njihovog objavljivanja
uslovljen je vremenom. Na Web – u postoji mogućnost dvosmijerne komunikacije sa korisnicima (ako im se ta
mogućnost stavi na raspolaganje, što je jedan od baznih postulata za izradu Web stranica), za razliku od masovnih
medija koji to rade po sistemu jedan – mnogima, npr. televizija svoj program emituje hiljadama gledalaca u
određeno vrijeme bez mogućnosti dvosmijerne komunikacije u većini sadržaja.

17. Opišite najvažnije marketinške aspekte izgradnje Web mjesta.

Važni marketinški aspekti izgradnje Web mjesta su: - Kreiranju Web – a mora prethoditi analiza interesa
predvidivih posjetilaca, jer će od zadovoljenja tog interesa zavisiti uspješnost Web mjesta;
-Web mjesto zamjenjuje skupe telefonske pozivne centre. - Web mjesto, može da pruži personalizovane usluge,
jer korisnik može specificirati svoj profil, odnosno svoje specifične interese za informacijama; - Važno je i
motivisanje posjetilaca da ponovo posjete Web prezentaciju; - Važno je i omogućiti korisniku prezentacije
povezanost sa komplementarnim institucijama, a radi efikasnog završetka cjeline posla; - Potrebno je da budu
dostupne adrese preduzeća iz područja iste djelatnosti; - Komunikacija korisnika sa preduzećem treba da bude
takva da korisnik što kraće čeka na odgovor; - Prezentacija treba da sadrži i godišnji poslovni rezultat, referentne
liste korisnika i slično.

18. Koji su osnovni principi poslovanja na Web-u?

Postoji i pojam vebonomija, koji je dao Evan I. Schwartz, a koji navodi principe poslovanja na Web – u: - Nije
toliko važan broj ljudi koji posjećuju Web, koliko njihovo iskustvo; - Efekte poslovanja na Web – u treba da prate
stručnjaci za marketing; - Potrošači kupuju online samo proizvode o kojima imaju dovoljno informacija; -
Samoposluživanje je najviši nivo potrošačevog komfora; - Valuta bazirana na vrijednosti, omogućava kreiranja
vlastitog monetarnog sistema; - Na Web – u moraju biti poznata imena kojima se vjeruje; - I najmanji posao se
može uključiti na globalno Web tržište; - Web se mora stalno prilagođavati tržištu.

19. Koja su osnovna pravila koja pomažu u efikasnom dizajniranju Web prezentacije?

- Posjetilac Web prodavnice ne smije suviše dugo da čeka na njen prenos i učitavanje. Da bi se omogućilo brže
učitavanje, potrebno je da HTML kod (dugo o) bude što kraći i jednostavniji. Grafički elementi (banner-i, button
– i) moraju biti optimizovani i prilagođeni za korištenje na Web – u. - Dizajn prezentacije mora biti što
univerzalniji, jer se načinom izrade prezentacije određuje sa kojim se browser – ima može pregledati, kolika je
ekranska rezolucija potrebna, koji broj boja je vidljiv i slično, pa je bitno prilagođavanje prezentacije prosječnom
korisniku Interneta. - Bitno je omogućiti laku i jednostavnu navigaciju posjetiocu, tako da bez obzira na poziciju
gdje se trenutno nalazi u okviru prezentacije, posjetiocu mora biti jasno naznačeno i omogućeno da odatle odabere
i posjeti bilo koji njen dio (katalog proizvoda, naručivanje i slično). - Posjetilac prezentacije želi na lak i
jednostavan način da dođe do svih potrebnih informacija o kompaniji, djelatnosti, proizvodima i uslugama koje se
nude, uslovima i načinu naručivanja i plaćanja, garanciji, mogućnostima za zamjenu kupljenih proizvoda i slično.
- Bitna je i takozvana F.A.Q lista (sadrži odgovore na najčešće postavljana pitanja).
- Web prezentacija će biti dostupna širom svijeta, pa je potrebno globalno informisanje o cijenama i transportnim
troškovima za isporuke van zemlje. - Veliki broj kupaca Internet koristi kao sredstvo za informisanje, pronalaženje
i izbor proizvoda, a onda naručivanje obavi nekim od tradicionalnih modela, pa je bitno omogućiti da naruče
proizvod na način koji im najviše odgovara (e – mail, Web formular, faks, telefon).

20. Opišite modele Web marketinga.

Elektronski oglasnik, koji pruža informacije o proizvodima i uslugama koje preduzeće nudi. Posjetiocima se
omogućava kontakt sa predstavnicima preduzeća i naručivanje fizičkih kataloga.

Elektronska brošura je prošireni oblik elektronskog oglasnika sa detaljnijim informacijama o proizvodima i

uslugama. Korisnicima se omogućuje da razmjenjuju podatke međusobno ili sa predstavnicima preduzeća, kao i
da dobiju kupone sa popustom.

Elektronski katalog omogućava povezivanje informacija o proizvodima i uslugama sa naručivanjem. Takav

elektronski katalog može biti povezan sa bazom podataka o skladištu pa korisnik može provjeriti može li taj
proizvod odmah dobiti. Informacije u katalogu su ažurne, a katalog se i može pretraživati po ključnim riječima.
Mogu se koristiti i softverski agenti koji posjetiocima automatski elektronskom poštom šalju obavještenja o novim
proizvodima iz područja njihovog interesovanja.

Izvrnuti elektronski katalog je oblik elektronskog kataloga u kojem se informacije o proizvodima i uslugama ne
nude direktno. Umjesto toga posjetiocima se nude zanimljivi sadržaji u vezi sa proizvodima i uslugama tog
preduzeća. Tako proizvođač optičkog medijuma može nuditi informacije o kompozitorima i instrumentima, a nudi
mu se i mogućnost da to kupi na optičkom medijumu tog proizvođača.

21. Od čega zavisi kvalitet Web prezentacije?

Kvalitet Web prezentacije najviše zavisi od: - tehničkog izvođenja prezentacije, sa aspekta brzine i kvaliteta
pristupa informacijama; - sadržaja prezentacije, sa aspekta njegovog kvaliteta i rasporeda po stranicama
prezentacije, kao i sa aspekta stacionarnog ili dinamičkog sadržaja prezentacije; - lakoće navigacije po stranicama.

22. Opišite tipove online kanala u marketingu.

Postoje dva tipa online kanala: - Komercijalni online servis informacija kojem imaju pristup oni koji se pretplate
i – Internet, globalna mreža koja omogućava neposrednu i decentralizovanu globalnu komunikaciju.
Popularnost online marketinga se zasniva na bar tri prednosti za kupca a to su ugodnost – proizvod se može naručiti
tokom svih 24 sata dnevno, informativnost – mogu se naći uporedive informacije o proizvodima, preduzećima i
slično, i manje neugodnosti – nema potrebe za direktno suočavanje sa bilo kim. Online marketing pruža koristi i
prodavcima, kao što su brzo prilagođavanje tržišnim uslovima, stvaranje odnosa sa potrošačima i pristup velikim
auditorijumu. Interaktivni marketing omogućava prilagođavanje na reagovanje i potrebe pojedinaca. Interaktivnost
znači dvije stvari u komuniciranju a to su sposobnost da se adresira pojedinac i sposobnost da se dobije reagovanje
tog pojedinca. Za razliku od klasičnih medija za prenos informacija, Internet pruža neke nove mogućnosti na tom
polju, koje proizilaze iz specifičnosti računara i računarskih komunikacija. Internet objedinjuje dobre osobine
klasičnih medija i dopunjuje ih svojim specifičnostima. Informacije su dostupne u sva tri oblika: pisanom, audio i
vizuelnom. Audio vizuelni sadržaji se uglavnom koriste kao dopuna pisanom tekstu i kao značajan faktor
atraktivnosti predstavljanja na Internetu. Cijena je relativno niska u odnosu na veličinu prezentacije i masovnost
publike. Internet je dinamički medij i omogućava stalno ažuriranje informacija iznijetih u prezentaciji. Konačno,
Internet pruža velike mogućnosti interaktivnosti i komunikacije sa publikom.

23. Koji su najvažniji ciljevi prisustva na Internetu?

Najvažniji ciljevi Internet prisustva firme su poboljšanje komunikacije ili odnosa sa klijentima; dolaženje do novih
klijenata; smanjenje troškova poslovanja i povećanje profita. Ciljevi se mogu ostvariti direktno ili indirektno, u
zavisnosti od usvojene ideje o Internet prisustvu. Internet prisustvo firme predstavlja i jedan od načina oglašavanja,
što takođe može biti definisano kao cilj.

24. Koji su osnovni razlozi oglašavanja na Internetu?

Osnovni razlozi oglašavanja na Internetu u zavisnosti od jasno definisanih ciljeva Internet prisustva su:
pridobijanje novih klijenata (ukoliko je cilj Internet prisustva pridobijanje potencijalnih klijenata, tada se modeli
prisustva i oglašavanja značajno razlikuju u odnosu na slučaj u kome je cilj prodaja proizvoda ili usluga online);
direktna prodaja (elektronsko poslovanje orijentisano ka kupcu); business to business prodaja (ovaj sistem prodaje
putem Interneta može biti i najisplativiji. Sistemi online promocije u poslovanju između firmi, značajno se
razlikuju od ostalih sistema oglašavanja); podrška klijentima (Customer Support – većina velikih firmi prvo se
odlučuje na ovaj korak, s obzirom da je najsigurniji); edukacija (bez obzira da li je u pitanju edukacija stalnih ili
potencijalnih klijenata, ili edukacija uopšte, ovaj segment korištenja Interneta u našim uslovima tek očekuje puni
razvoj).

25. Opišite koncept Internet prisustva.

Koncept Internet prisustva mora sadržati strogo definisan scenario za sve njegove faze razvoja, od primjene ideje
o Internet prisustvu do načina poboljšanja njegovih efekata. Ukratko, nastup firme na Internetu se planira do
najsitnijih detalja. Potrebno je napraviti spisak svih trenutnih i planiranih poslova kojima se firma bavi; provjeriti
koliko ovi poslovi međusobno doprinose položaju firme; odabrati ideje o prisustvu firme online koje se uklapaju
u poslovnu politiku; prikupiti podatke za razradu koncepta prisustva firme na Internetu na osnovu odabranih ideja.
Konkretnoj online kampanji prethodi određivanje koncepta tog nastupa. Treba iskoristiti raspoloživa iskustva i na
osnovu njih isplanirati kako nastupiti na Internetu: Odrediti kombinaciju različitih marketinških strategija čiji će
rezultati biti višestruko veći u odnosu na njihovu cijenu; Većina firmi nastupa na Internetu sa upola gotovim
konceptom. Detaljna razrada koncepta prisustva firme na Internetu sa validnim podacima i predviđanjima donosi
realne pozitivne rezultate; Izabrati i fokusirati se na odabrane ideje. Primjena raznorodnih ideja i njihova
konceptualna obrada razvodniće kampanju; Osmišljavanje koncepta prisustva firme na Internetu bazira se na
prepoznavanju potreba korisnika. Budući da je na Internetu moguće pružati mnoštvo informacija, najvažnije je
pružiti najnužnije informacije koje su u vezi sa proizvodom ili uslugom, ako se potencijalni klijenti samo uopšteno
interesuju za poslovanje firme; pružiti i dodatne informacije, ako se potencijalni klijenti spremaju za eventualnu
kupovinu i pružiti sve vrste informacija koje su potrebne da bi se potencijalni klijenti odlučili za kupovinu, ako za
to postoji spremnost.

26. Opišite modele nastupa na Internetu.

Nije svejedno kako će se preduzeće pojaviti i predstaviti na Internetu. Kompleksnost i niz specifičnosti koje
karakterišu ovaj medij uslovili su da se poslovni i marketinški nastup na Internetu razmatra sistematski. Menadžeri
su brzo shvatili da bez dobro osmišljenog biznis plana izlazak kompanije na Internet ne samo da neće donijeti
dobit već može prouzrokovati direktnu štetu. U zavisnosti od marketinških ciljeva, mogu se identifikovati sljedeće
vrste sajtova (modela nastupa na Internetu): Transakcioni sajt – Tipičan sajt koji se bavi elektronskom trgovinom,
na veliko i malo. Primjer: svi e – commerce sajtovi; Web sajt koji izrađuje odnose sa korisnicima – Za kompanije
koje nisu proizvodno orijentisane, nego se profesionalno bave uslugama, online transakcije nisu pogodne. Tokom
vremena će se ovi sajtovi razvijati tako što će povećavati sadržaj i dubinu informacija, kao i olakšice pri
postavljanju pitanja i dobijanju odgovora. Primjeri: Price Waterhouse Coopers i Arthur Andersen Knowledge
Space; Sajt za podršku brendu – Namjera ovih sajtova je da razvojem online prisustva podrže postojeći offline
brend. Karakteriše ih nizak informacioni intenzitet, odnosno mala upotrebna vrijednost sa stanovišta korisnika
(posjetilaca). Najčešće je to slučaj sa robom široke potrošnje. Primjer: Guinness; Portal – sajt koji isporučuje
informacije. Primjer: Yahoo.

27. Opišite nivoe razvoja Web sajta.

Mnoge kompanije su slijedile prirodan razvoj Web sajtova u cilju podrške sopstvenih marketinških aktivnosti. U
opštem slučaju mogu se identifikovati sljedeći nivoi razvoja Web sajta:

Nivo 0. Kompanija nema Web sajt.

Nivo 1. Kompanija dodaje svoje ime na Web sajt koji sadrži spisak kompanija poimence, kao što je Yellow
pages. Na ovom nivou još ne postoji kompanijski Web sajt.
Nivo 2. Jednostavan statični Web sajt, stvoren tako da sadrži osnovne informacije o kompaniji i njenim
proizvodima (ponekad poznat kao »brochureware«). To je Web sajt na koji je kompanija preselila svoj postojeći
klasični promotivni materijal, bez prepoznavanja razlika koje zahtijeva ovaj novi medij.
Nivo 3. Jednostavan interaktivni sajt, gdje korisnici mogu da pretražuju po sajtu i da postavljaju pitanja u cilju
dobijanja dodatnih informacija o proizvodu/usluzi (dostupnost, cijena, garancije i slično).
Nivo 4. Interaktivni sajt koji podržava transakcije sa korisnicima. Ponuđene funkcije variraju od kompanije do
kompanije. Ako proizvod može direktno da se prodaje, onda je opcija elektronske trgovine obavezno
implementirana.
Nivo 5. Potpuno interaktivan sajt koji omogućava relacioni marketing i marketing 1:1 sa pojedinačnim
korisnicima i olakšava čitav opseg marketinških funkcija.

28. Navedite i opišite osnovne tehnike Internet marketinga i neke od njihovih sadržaja.
Tehnike Internet marketinga se mogu podijeliti na: - Tehnike online promocije u sklopu sopstvenog sajta (on - site
promotion), predstavljaju sve one sadržaje koji privlače korisnike: Koristan i ažuran sadržaj; Optimizacija sajta
prema zahtjevima pretraživača; Sekcija »Šta ima novo na sajtu«; Pozivi na akciju (na primjer: »kliknite ovde za
narudžbinu«); Online događaji (video konferencije, seminari uživo); Savjeti posjetiocima; Blog; Besplatne Web
karte, promotivne karte, čestitke; Besplatni izvještaji, uzorci, nagrade; Chat; Diskusione grupe; Mogućnost
obavještavanja prijatelja (»Tell a friend« sekcija); Bookmarks; FAQ (često postavljenja pitanja); Različiti
interaktivni sadržaji (na primjer: pretraživač na sajtu); Šeme lojalnosti (Customer loyality schemes, e – stamps,
coupons); Virtuelne ture; Tip of the day; Kalendar događaja; Dilerski programi; Objavljivanje članaka i e – knjiga;
Definicije termina; Nagradne igre. Postoje i tehnike online promocije van sopstvenog sajta (off - site promotion):
Prijavljivanje sajta na pretraživačke direktorijume i pretraživače; Korištenje ključnih riječi (Keyword
Advertising/Contextual Advertising/Search Engine Marketing); Sponzorstva (Banner Ads); Vijesti putem e –maila
(E – newsletter); Izgradnja linkova (Link bulling); Potpis u e – mailu; Pisanje članaka za druge online časopise;
Kreiranje saopštenja za medije (press releases); Učestvovanje na diskusionim listama (e – mail, Web, usenet);
Kreiranje dilerskih programa (Affiliate programs/Affiliate Marketing); Marketing na osnovu referenciranja
(Endorsment Marketing); Članci o proizvodu/usluzi iz drugog – zavisnog izvora (Blurbs); Učestvovanje u
industrijskim izvještajima; Sprovođenje istraživanja; Promocija sopstvenih e – knjiga, white papers...; Promocija
besplatnih online obuka (e – mail, Web); Multimedijalne e – mail brošure; Učestvovanje na sajtovima (najbolji
sajtovi, nagrade); Učestvovanje/kreiranje Web ring – ova; Prijavljivanje na programe za razmjenu bannera;
Prijavljivanje na Internet oglase; Prijavljivanje na FFA (Free For All) stranice; Pop – up prozori; Nedozvoljeni e
– mail (SPAM).

29. Opišite e-mail marketing.

Korištenje e – mail servisa u poslovne svrhe, pored direktne komunikacije sa korisnicima, sa promotivnog aspekta
predstavlja jeftinu mogućnost kvalitetnog direktnog marketinga. Za razliku od oglašavanja putem Web sajta koji
predstavlja pasivni pristup oglašavanju, e – mail marketing se može svrstati u proaktivne Internet marketing
tehnike, jer oglašavači praktično traže potrošače, dok kod pasivnih tehnika oglašavači čekaju na potrošače. Suština
uspješne proaktivne strategije je u tome što mora da bude potpuno zasnovana na želji potrošača da prima
informacije oglašavača. U slučaju Interneta, sistem neželjenih poruka i loših marketinških aktivnosti naziva se
spam. To je svaka e – mail poruka koju korisnik dobija, a koja nema direktne ili indirektne veze sa njim. Kvalitetna
poslovna komunikacija e – mail servisom podrazumijeva prethodno dobijenu dozvolu. Ovaj sistem poslovne
komunikacije naziva se marketing na osnovu date dozvole (Permission Marketing). Ovakav vid slanja e – mail
poruka doveo je do posebne kategorizacije prijavljivanja i odjavljivanja korisnika, pod nazivom Opt – in i Opt –
out servisi. Opt – in servis omogućava da korisnik dobija poslovne e – mail poruke isključivo ako se dobrovoljno
prijavio da ih prima. Kad se prijavi da želi ovakve poruke da prima, dodatno mora da potvrdi svoju odluku. Neki
autori ovaj vid servisa nazivaju Double Opt – in, da bi se korisnik obavezao na potvrdu prijavljivanja za primanje
e – mail poruka. Double Opt – in servis je jedini ispravan način prijavljivanja korisnika, jer je isključena mogućnost
da neka osoba prijavi e – mail adresu koja nije u njenom vlasništvu. Opt – out servis omogućava automatsko
napuštanje primanja Opt – in poruka. Permission Marketing obavlja se isključivo preko mailing lista. Mailing liste
su oblik komunikacije koji pošiljaocu omogućava da istu poruku šalje ne neograničen broj korisničkih e – mail
adresa. Korisnici se samostalno prijavljuju za primanje e – mail poruka (e – mail cirkularna pošta). Jedna od
osnovnih prednosti korištenja mailing lista u marketinške svrhe, pored direktnog marketinga, jeste informacija o
tome da su svi prijavljeni na mailing listu osobe koje su zainteresovane za primanje ponuđenih poruka.

30. Opišite načine korištenja mailing listi u marketinške svrhe.

E – mail cirkularna pošta (mailing liste) dijeli se na: Promotivnu (komercijalnu); Informativnu (komercijalnu i
nekomercijalnu); Diskusionu (komercijalnu i nekomercijalnu).

Kod promotivnog tipa se pružaju besplatne informacije koje se bave tematikom koja se odnosi na proizvod ili
uslugu. Kvalitetnim informacijama koje oglašavač pruža, raste njegov kredibilitet u oblasti kojom se bavi.
Informativne mailing liste su najpopularniji tip mailing lista na Internetu, s obzirom da Internet populacija
uglavnom traži novosti iz oblasti koje je zanimaju. Broj osoba koje se prijavljuju na mailing liste ovog tipa direktno
zavise od vrste informacija koje se šalju u ovim e – mail porukama. Diskusione mailing liste omogućavaju raznim
osobama, sličnih interesovanja, da brzim i jednostavnim razmjenjivanjem poruka dobiju informacije o nečemu što
ih interesuje, odnosno stupe u kontakt sa nekim ko dijeli slična interesovanja. Veoma često se koriste i takozvani
autoresponderi. To su automatske, prethodno generisane poruke koje se šalju korisniku na osnovu njegovog
zahtjeva (nezavisno od djelovanja vlasnika sajta). Na ovaj način vlasnici sajta štede vrijeme, a korisnik gotovo
trenutno dobija odgovor na postavljeno pitanje.
 31. Opišite blog marketing.

Blog, skraćenica od Web log (Web dnevnik), je vrsta Web stranice odnosno online dnevnika. Prednost bloga nad
običnom Web stranicom je pojednostavljeno dodavanje promjena, novih sadržaja kojim se mogu promptno pratiti
svi noviteti u firmi, prodajnom asortimanu, te interaktivna komunikacija sa korisnicima. Blog funkcioniše vrlo
jednostavno, ali zbog toga se njegov značaj ne umanjuje. Iako je potrebno samo logovati se i upisati dnevna
događanja, blog je vrlo jako marketinško sredstvo. On – line i off – line biznis mogu koristiti blogove kako bi
prezentovali svoje proizvode i usluge široj publici i povećali promet, plasman i prodaju. Uz sve kvalitete blog je
dostupan svima, skoro uvijek besplatan, jednostavan za korištenje i lako ga je promovisati sredstvima razvijenim
za njegove potrebe. Blog posjeduje sposobnost uspješnog premošćavanja jaza između kompanije i kupca. Blog
može pomoći boljem rangiranju sajta na pretraživaču, povećati promet na sajtu i prodaju. Blog je vrlo važno oruđe
u online marketinškoj strategiji. Osnovni razlozi zbog kojih bi svaka kompanija trebala da ima svoj blog su: Blog
usmjerava promet ka glavnim stranicama kompanije; Blog obezbjeđuje veću prodaju proizvoda ili plasman usluga;
Blog omogućava ostvarivanje dodatnog prihoda od oglašavanja; Blog pomaže organizaciji da se približi ciljnom
auditorijumu i bolje razumije korisničke potrebe. Dizajniranje web stranica (kao najčešći način ostvarivanja online
nastupa) u posljednjih nekoliko godina se posmatra kroz tri odvojena procesa: Kreiranje informacione arhitekture;
Kreiranje upotrebljivog sistema interakcije sa korisnicima; Kreiranje Web dizajna okrenutog ka potrebama
korisnika. Suštinski posmatrano, proces dekompozicije Web dizajna se može predstaviti na sljedeći način:
Kreiranje strukture Web sajta; Raspoređivanje sadržaja na stranicama vodeći računa o ciljevima kvalitetnog
nastupa organizacije; Kreiranje upotrebljivih načina interakcije sa korisnicima u kontekstu zadatih ciljeva
organizacije; Korištenje standardizovanih tehnoloških rješenja vizuelnog prikaza Web stranica; Kreiranje
vizuelnog identiteta Web stranica u kontekstu prethodno navedenih (poslovnih, tehničkih i komunikacionih)
zahtjeva.

32. Načini vođenja statistike posjećenosti Web prezentacija.

Praćenje statistike posjećenosti Web – prezentacije predstavlja oblast kojoj se u elektronskom poslovanju
posvećuje značajna pažnja. Saznanja o tome ko, zašto i sa koliko uspješnosti posjećuje prezentaciju vlasnika
predstavlja dobru osnovu u daljim marketinškim i drugim poslovnim istraživanjima. Dobijeni podaci se mogu
iskoristiti za dalji razvoj prezentacije i nastupa prema tržištu. Postoji nekoliko načina mjerenja posjećenosti , a
izbor metoda zavisi od potreba za takvim informacijama i ozbiljnosti sa kojom se upravlja prezentacijom.
Najjednostavniji način mjerenja posjećenosti je postavljanje brojača na prezentaciju. Svaki posjetilac koji
kompletno učita stranicu prezentacije uvećava brojač za 1. Za one koji žele mnogo više informacija o posjećenosti
prezentacije odličan izvor su log – fajlovi. U log – fajlu se bilježe podaci o adresi korisnika koji pristupa (IP
adresa), evidentira se njegov domen, sa koje web – prezentacije korisnik dolazi, pravac kojim se kreće kroz Web
prezentaciju i slično. Informacije koje nude log fajlovi, a koje se efikasno i veoma lako prikupljaju i analiziraju,
mogu značajno da doprinesu ocjenjivanju kvaliteta i učinka neke prezentacije. Efikasno praćenje pristupa
obezbjeđuje se instaliranjem odgovarajućeg programa za tu namjenu. Danas postoji veliki broj programa koji,
pored toga što vode statistiku pristupa Web – prezentaciji, istovremeno prikupljene informacije automatski
obrađuju i predstavljaju u obliku jasnih i preglednih tabela i grafikona. Postoji servis www.alexa.com za mjerenje
posjećenosti prezentacije. Osnovni zadatak mu je praćenje posjećenosti web prezentacija. Preko ovog servisa se
mogu dobiti osnovne informacije o svakoj prezentaciji, njenim konkurentskim prezentacijama, utvrditi
komplementarne strane prezentacije i tako dalje. U procesu mjerenja i analize posjećenosti prezentacije postoje
sljedeća dva pristupa: Serverski zasnovano mjerenje; Korisnički zasnovano mjerenje.

33. Opišite Internet brošure. (Sa Interneta, u knjizi nisam mogla da nađem)

Brošura je opipljivo i veoma korisno sredstvo za prodaju. Vaša mušterija je može opipati, listati i saznati brojne
benefite Vašeg proizvoda. Ona svijetu predstavlja lice Vaše kompanije. Pruža podršku marketing naporima putem
Interneta i posjeduje kredibilitet u štampanom svijetu. Uprkos Internet eksploziji, štampani mediji i dalje mnogo
utiču na formiranje mišljenja ljudi, posebno kroz knjige, novine i magazine. Međutim, razvojem Interneta i
Informacione tehnologije, sada je moguće brošuru kreirati elektronski i učiniti je dostupnom potencijalnim
klijenitma, što će doprinijeti uštedi novca, vremena i omogućiti će da samo jednim klikom na miš, klijenti
pregledaju ponudu Vašeg preduzeća, ocijene kvalitet i na kraju, da se odluče za kupovinu.
Brošura je integrisani deo komunikacione strategije Vaše kompanije.

Profesionalno pisanje tekstova za brošure gradi i proširuje poruke u direktnoj pošti, flajerima, banerima,
bilbordima te stvara brend i korporativni imidž. Dajemo Vam nekoliko savjeta koje treba da slijedite kako biste
sačinili efektivnu i upečatljivu poruku.
1. Koja je svrha brošure?
Brošure služe da pospješuju prodaju – ideje proizvoda, usluge, imidža.. Jedno preduzeće može imati nekoliko
različitih brošura za različite proizvode koje ima. Ipak svaka od različitih brošura mora da gradi jednaku, jasnu
sliku o kompaniji. Mora da nosi prepoznatljiv slogan, mali uvod i koju riječ o preduzeću i kao i njegov logo.

2. Ko je ciljna grupa?
Da li je brošura namijenjena drugom preduzeću, ili krajnjem potrošaču? Potreban je potpuno drugačiji način
izražavanja kada pričate sa vlasnicima preduzeća, a potpuno drugačiji kada se obraćate klijentima, vele i
maloprodavcima, zaposlenima ili poslovnim saradnicima.

3. Šta je ključna poruka?

Šta želite da poručite? Istraživanje konkurencije i prodaje će Vam pomoći da lakše uočite koja je Vaša ključna
poruka koju želite da prenesete klijentima. Šta je to što će ohrabriti kupce da kupe proizvod od Vas, a ne od
konkurencije? Zapišite to na jasan, upečatljiv i pamtljiv način koji će Vaša ciljna grupa prihvatiti.

4. Pišite sa klijentove tačke gledišta

Pokušajte unaprijed da odgovorite na pitanja koja bi oni mogli da imaju. Nastojte da izbjegnete bilo kakvu
mogućnost prigovora Vašem tekstu. Probajte da saznate njegove potrebe i način na koji možete da ih ispunite. U
zavisnosti od toga kome je brošura namijenjena, njen sadržaj treba da bude prilagođen – kako je Vaše preduzeće
izvanredno mjesto za rad, ulaganje, poslovanje, i slično.

5. Pišite tako da ugrabite i zadržite pažnju klijenta

Da biste ovo dobro uradili, morate dobro da poznajete profil osobe kojoj je brošura namijenjena. Različit riječnik
i način izražavanja ide različitim grupama ljudi. Budite oprezni kome se i na koji način obraćate.

6. Recite. Prodajte. I opet recite.

Morate da pričate o koristima koje Vaš proizvod može da donese kupcu, a ne o samim proizvodima. Proizvode
morate da predstavite kao koristi koje će potrošači dobiti njihovom nabavkom. Uprkos Vašim najboljim naporima
da prodate proizvod, ljudi su zaboravni. Stalno je potrebno da ih podsjećate na prodaju, drugim načinom, drugim
riječima. Služite se okvirima u kojima ćete imati uvijek nabrojane osnovne stavke onoga što želite da saopštite za
one koji ne čitaju detaljno cijeli sadržaj. Na taj način dobijaju uvid u ono o čemu govorite, pa ako se zainteresuju,
pročitaće i one detalje.

7. Personalizujte za veći utisak

Umjesto da se obraćate bezličnoj masi koja čini Vašu ciljnu grupu, radije se obratite se pojedincu. Upravo ova
strategija omogućava vam 80% trajnih korisnika Vaših proizvoda. Profesionalna brošura mora da sadrži izvještaj,
da privoli, ubijedi, i motiviše potrošača da kupi proizvod.

8. Služite se riječima koje stvaraju slike u glavi, i slikama koje prodaju

Služite se ciljanim riječima da probudite emocije i radoznalost. Koristite slike kako biste ubili monotoniju i
ispričali dobru priču o proizvodu.

9. Doprinesite verodostojnosti
Dodajte kredibilitet onome o čemu govorite tako što ćete se poslužiti vjerodostojnim izjavama trećeg lica koje
posjeduje autoritet iz određene oblasti – stručno lice, pređašnji korisnici i slično.

34. Opišite tipove elektronskih sistema plaćanja na Internetu.

Elektronska plaćanja se odnose na finansijske transakcije koje se obavljaju bez papirnih dokumenata, kao što su
recimo papirni čekovi. Banke stiču sve čvršće uporište u ovom novom, virtuelnom svijetu, koristeći troškovnu
efikasnost informacione infrastrukture Interneta za automatizaciju najsitnijih transakcija. Elektronski sistemi
plaćanja moraju biti zgodni za kupovinu na Web – u, prenosivi kroz mrežu, dovoljno jaki da spriječe elektronske
smetnje i troškovno isplativi za jako male vrijednosti transakcija. Elektronski sistemi plaćanja na Internetu se mogu
podijeliti u nekoliko različitih kategorija: sistemi bazirani na elektronskom kešu; sistemi u kojima se plaćanje
obavlja pomoću platnih kartica; sistemi zasnovani na finansijskom posredovanju; sistemi zasnovani na
elektronskim čekovima. Prilikom procesa plaćanja učesnici u tom procesu snose određene operativne troškove,
tako da svaka finansijska transakcija donosi određeni fiksni trošak. U zavisnosti od novčanog iznosa koji je
predmet plaćanja, ona se generalno dijele na makroplaćanja i mikroplaćanja. Makroplaćanja su plaćanja sa
relativno većim iznosom, kod kojih je iznos operativnih troškova finansijske transakcije zanemarljiv u odnosu na
njen iznos. Mikroplaćanja su plaćanja sa relativno malim iznosima. Kod sistema koji su dizajnirani za obavljanje
ovakvih plaćanja fokus je stavljen na smanjenje cijene platne transakcije. Mikroplaćanja (pa i piko plaćanja) su
termini koji se sve češće sreću na Internetu. To su elektronska plaćanja male vrijednosti, koja su specijalno
dizajnirana za elektronsku trgovinu na Internetu, prije svega za trgovinu nematerijanim dobrima (za distribuciju
softvera, filmova, muzike, fotografija...). Sistemi zasnovani na standardnim, već postojećim sistemima za plaćanje,
kao što su sistemi plaćanja platnim karticama i elektronskim čekovima se uglavnom koriste za mikroplaćanja, dok
se preostala dva tipa plaćanja mogu koristiti, kako za makroplaćanja, tako i za mikroplaćanja. Pored ovih sistema,
koji su dizajnirani za obavljanje plaćanja između kupaca i Internet trgovaca, u svrhu plaćanja se koriste i sistemi
za Internet bankarstvo, koji omogućavaju interakciju klijent – banka.

35. Opišite ulogu F.A.Q lista/e.

Često postavljana pitanja (FAQ - Frequently Asked Question, takođe Pitanja i odgovori (Q & A) - navedena su
pitanja i odgovori i svi bi trebalo da se često postavljaju u nekom kontekstu, koji se odnosi na određenu temu.
Format se obično koristi na mailing listama e-pošte i na drugim online forumima, gde se određena uobičajena
pitanja ponavljaju. U zavisnosti od upotrebe, termin se može konkretno odnositi na jedno često postavljeno pitanje
ili na skupu listu mnogih pitanja i njihovih odgovora. Dizajneri web stranica često označavaju jedinstvenu listu
pitanja kao "FAQ", kao na primjer u Google-u. com, dok koriste "FAQs" da označe više spiskova pitanja kao što
su na trezorima Sjedinjenih Država.

36. Opišite elektronski oglasnik.

Elektronski oglasnik pruža informacije o proizvodima i uslugama koje preduzeće nudi. Posjetiocima se omogućava
kontakt sa predstavnicima preduzeća i naručivanje fizičkih kataloga.

37. Opišite elektronsku brošuru.

Elektronska brošura je prošireni oblik elektronskog oglasnika sa detaljnijim informacijama o proizvodima i

uslugama. Korisnicima se omogućuje da razmjenjuju podatke međusobno ili sa predstavnicima preduzeća, kao i
da dobiju kupone sa popustom.

38. Opišite elektronski katalog.

Elektronski katalog omogućava povezivanje informacija o proizvodima i uslugama sa naručivanjem. Takav

elektronski katalog može biti povezan sa bazom podataka o skladištu pa korisnik može provjeriti može li taj
proizvod odmah dobiti. Informacije u katalogu su ažurne, a katalog se i može pretraživati po ključnim riječima.
Mogu se koristiti i softverski agenti koji posjetiocima automatski elektronskom poštom šalju obavještenja o novim
proizvodima iz područja njihovog interesovanja.

39. Kako funkcioniše transakcioni sajt? (Na Internetu nema ništa o ovome, ni na prezentacijama, samo ovo
u knjizi i za ovo dole isto)

Transakcioni sajt – Tipičan sajt koji se bavi elektronskom trgovinom, na veliko i malo. Primjer: svi e – commerce
sajtovi.

40. Kakva je uloga Web sajta koji izrađuje odnose sa korisnicima.

Web sajt koji izrađuje odnose sa korisnicima – Za kompanije koje nisu proizvodno orijentisane, nego se
profesionalno bave uslugama, online transakcije nisu pogodne. Tokom vremena će se ovi sajtovi razvijati tako što
će povećavati sadržaj i dubinu informacija, kao i olakšice pri postavljanju pitanja i dobijanju odgovora. Primjeri:
Price Waterhouse Coopers i Arthur Andersen Knowledge Space.

41. Koje su funkcije sajta za podršku brendu.

Sajt za podršku brendu – Namjera ovih sajtova je da razvojem online prisustva podrže postojeći offline brend.
Karakteriše ih nizak informacioni intenzitet, odnosno mala upotrebna vrijednost sa stanovišta korisnika
(posjetilaca). Najčešće je to slučaj sa robom široke potrošnje. Primjer: Guinness.
 42. Šta su portali i na koji način se koriste?

Portal modeli – Portal sajtovi daju posjetiocima šansu da nađu skoro sve što traže na jednom mjestu. Oni obično
nude vijesti iz različitih oblasti, sportske informacije, vremenske prognoze, kao i mogućnost pretraživanja
Interneta. Popularni dodatak većini portala je online kupovina. Portali su podijeljeni na dvije vrste: Horizontalne
– agregiraju informaciju o širokom opsegu tema; Verikalne – nude veliki broj informacija koje se tiču jedne oblasti.
Portal – sajt koji isporučuje informacije. Primjer: Yahoo.

43. Tehnike on-line promocije u sklopu sopstvenog sajta (on-site promotion).

Tehnike online promocije u sklopu sopstvenog sajta (on - site promotion), predstavljaju sve one sadržaje koji
privlače korisnike: Koristan i ažuran sadržaj; Optimizacija sajta prema zahtjevima pretraživača; Sekcija »Šta ima
novo na sajtu«; Pozivi na akciju (na primjer: »kliknite ovde za narudžbinu«); Online događaji (video konferencije,
seminari uživo); Savjeti posjetiocima; Blog; Besplatne Web karte, promotivne karte, čestitke; Besplatni izvještaji,
uzorci, nagrade; Chat; Diskusione grupe; Mogućnost obavještavanja prijatelja (»Tell a friend« sekcija);
Bookmarks; FAQ (često postavljenja pitanja); Različiti interaktivni sadržaji (na primjer: pretraživač na sajtu);
Šeme lojalnosti (Customer loyality schemes, e – stamps, coupons); Virtuelne ture; Tip of the day; Kalendar
događaja; Dilerski programi; Objavljivanje članaka i e – knjiga; Definicije termina; Nagradne igre.

44. Tehnike on-line promocije van sopstvenog sajta (off-site promotion).

Tehnike online promocije van sopstvenog sajta (off - site promotion): Prijavljivanje sajta na pretraživačke
direktorijume i pretraživače; Korištenje ključnih riječi (Keyword Advertising/Contextual Advertising/Search
Engine Marketing); Sponzorstva (Banner Ads); Vijesti putem e –maila (E – newsletter); Izgradnja linkova (Link
bulling); Potpis u e – mailu; Pisanje članaka za druge online časopise; Kreiranje saopštenja za medije (press
releases); Učestvovanje na diskusionim listama (e – mail, Web, usenet); Kreiranje dilerskih programa (Affiliate
programs/Affiliate Marketing); Marketing na osnovu referenciranja (Endorsment Marketing); Članci o
proizvodu/usluzi iz drugog – zavisnog izvora (Blurbs); Učestvovanje u industrijskim izvještajima; Sprovođenje
istraživanja; Promocija sopstvenih e – knjiga, white papers...; Promocija besplatnih online obuka (e – mail, Web);
Multimedijalne e – mail brošure; Učestvovanje na sajtovima (najbolji sajtovi, nagrade); Učestvovanje/kreiranje
Web ring – ova; Prijavljivanje na programe za razmjenu bannera; Prijavljivanje na Internet oglase; Prijavljivanje
na FFA (Free For All) stranice; Pop – up prozori; Nedozvoljeni e – mail (SPAM).

45. Šta je potrebno pri obavljanju bankarskih transakcija u online bankarstvu?

Pri obavljanju bankarskih transakcija u online bankarstvu potreban je specijalan softver koji se ugrađuje u računar
klijenta; klijent je ograničen na obavljanje transakcija sa sopstvenog računara; klijent posluje sa dvije strane – sa
bankom i softverskom kompanijom koja instalira i održava softver; klijentovi podaci o bankarskim transakacijama
ostaju na hard disku; potreban je novac za kupovinu softvera; potrebno je vrijeme za instaliranje softvera, kao i
vrijeme za ovladavanje programa. Usluge koje su 24 sata dostupne su pristup stanju na tekućem računu i kreditnim
karticama; plaćanje računa; planirano i zakazano plaćanje za određeni termin koje će se izvršiti automatski; prenos
novca sa računa na račun i usluge vođenja finansija za šta je potreban dodatni softver.
Pri obavljanju bankarskih transakcija u Internet bankarstvu nije potreban specijalan softver i ne postoje podaci
uskladišteni na klijentovom hard disku; pristup banci i računu je moguć sa bilo kog mjesta na svijetu; pod uslovom
da na tom mjestu postoji računar priključen na Internet; banka brine o održavanju sopstvenog hardverskog i
softverskog sistema zaštite; moguće je i obavljanje online transakcija.

46. Koje su prednosti i nedostaci Internet bankarstva?

Prednosti Internet bankarstva su radno vrijeme Internet banaka (Osnovna prednost Internet banaka je njihovo
neograničeno radno vrijeme 24 sata dnevno, sedam dana u nedelji, 365 dana godišnje); Prostorna neograničenost
Internet bankarstva (Većina ljudi bira banku zbog blizine. Internet bankarstvo je moguće obavljati sa bilo kog
mjesta na svijetu. Potrebno je da korisnik ima otvoren račun u nekoj banci koja pruža usluge Internet bankarstva,
da na mjestu iz kog obavlja poslovanje postoji računar sa pristupom Internetu i da korisnik zna sve šifre koje su
mu potrebne za ulazak u Internet banku i njegov račun); Brzina obavljanja transakcija (U klasičnom bankarstvu
potrebno je utrošiti vrijeme za dolazak i odlazak u filijalu banke, zatim vrijeme za čekanje u filijalama, vrijeme za
popunjavanje obrazaca, čekova i ostalih dokumenata, kao i vrijeme za obavljanje samih transakcija. Internet
bankarstvo je daleko brži način za obavljanje bankarskog poslovanja. Za poslovanje u Internet banci potrebno je
samo vrijeme za prijavljivanje u Internet banku i vrijeme za obavljanje bankarske transakcije); Cijena obavljanja
bankarskih transakcija (Internet bankarstvo je najjeftiniji oblik obavljanja bankarskih transakcija. Provizije koje
se plaćaju za obavljanje bankarskih usluga u Internet bankarstvu su iste ili niže od onih u tradicionalnom
bankarstvu). Nedostaci su najviše izraženi u odsustvu sigurnosti pri obavljanju poslovanja, nepostojanju zakonske
regulative, nedostatku privatnosti, otuđenosti i odbojnosti prema inovacijama i opasnosti od zloupotrebe Internet
bankarstva u kriminalne svrhe. Sigurnost, odnosno nedostatak sigurnosti i sistemi zaštite na Internetu su krucijalni
faktori rasta i razvoja Interneta. Ti faktori su veoma važni i za funkcionisanje i razvoj Internet bankarstva. Sa
rastućim publicitetom otvorenih mreža kao što je Internet i elektronskom razmjenom informacija i novca između
geografski udaljenih lokacija, obezbjeđenje transakcija postaje od ključne važnosti. Banke koje koriste elektronsku
razmjenu podataka u zatvorenim mrežama (Intranet) osiguravaju se utvrđivanjem identiteta i autorizacijom ljudi
koji pristupaju mreži. U otvorenim mrežama, postojeći mehanizmi tehničke i pravne zaštite nisu dovoljni da
spriječe neautorizovan pristup i hakerske upade. Određenim kriptografskim tehnologijama koje uključuju digitalni
potpis, definiše se nova infrastruktura čija je osnovna prednost viši nivo integriteta poruke i verifikacija pristupa.
Ovom tehnologijom šifriranje poruke obezbjeđuje za učesnike u razmjeni da je njihova poruka osigurana i da je
druga strana autorizovana za pristup.

47. Koje su osobine elektronskog čeka?

Elektronski keš je novi koncept u sistemu elektronskih plaćanja, koji pokušava da zamijeni papirni novac.
Elektronski i papirni ček sadrže iste informacije, bazirani su na identičnim pravnim osnovama i koriste se za iste
namjene, kao što se ček i do sada koristio. Osnovne pogodnosti koje pruža ovaj elektronski način plaćanja su:
uravnotežuje platni sistem; uklapa se u postojeću bankarsku praksu; funkcioniše na isti način kao i papirni ček,
samo u elektronskoj formi i sa manje potrebnih koraka; napravljen je da odgovori potrebama banaka i korisnika
njihovih usluga koristeći nanjovije modele tehničkog obezbjeđenja sigurnosti; mogu da ga koriste svi koji već
imaju otvoren tekući račun. Osobine elektronskog čeka su: može da se momentalno razmijeni između dviju strana;
povećava broj i kvalitet funkcija koje banka nudi korisnicima tekućih računa; daje mogućnost da se upravlja
bankarskim transakcijama, ali je ipak dovoljno siguran da može da se koristi preko Interneta; pruža neograničenu
mogućnost prenosa informacija; ali je ipak dovoljno kontrolisan; značajno smanjuje mogućnost pronevjera; pruža
mogućnost automatske verifikacije sadržaja i važnosti; moguće je stornirati i stanje na računu vratiti na prethodno;
minimizira početne izdatke za banku; odgovara svim postojećim industrijskim standardima. Elektronski ček je
baziran na posebnom finansijskom softveru – The Financial Services Markup Language; digitalnom potpisu koji
koristi bilo koji do sada proizvedeni algoritam; sigurnim zamjenama novca, kao što su pametne kartice;
dosadašnjoj bankarskoj i poslovnoj praksi.

48. Definišite elektronski novac i opišite šta mora da ima elektronski novac da bi zamijenio gotovinu?

Elektronski novac se definiše kao ”specifična monetarna informacija” koja se putem elektronskih impulsa u
”realnom vremenu” prenosi između transaktora koji obavljaju plaćanja. Elektronski novac omogućava kupovinu
roba i usluga pomoću računara u okviru komercijalnih računarskih mreža (Interneta) ili poslovnih bankarskih
mreža (SWIFT – a). Praktično, elektronski novac u svakodnevnim transakcijama zamjenjuje gotovinu i čekove.
Sa druge strane, poslovnim subjektima omogućava da mimo uobičajenih kanala direktno, posluju putem
računarskih mreža. Velika prednost elektronskog nad običnim novcem je u tome da je on informacija u računaru
koja može da se programira. Ova razlika omogućava da elektronski novac postane pametan novac u obliku
takozvanih ”pametnh kartica”. Dominantni oblik elektronskog novca je elektronski transfer sredstava na tački
prodaje (EFT/POS) pomoću instaliranih terminala u trgovačkoj i uslužnoj mreži. Drugi oblik korištenja
elektronskog novca moguć je preko bankomata, koji omogućavaju podizanje gotovine, polaganje depozita, prenos
na druge račune i plaćanje sa različitih računa. Isto tako, sve je veće korištenje personalnih računara u kućama
korisnika, što je dovelo do pojave homebanking sistema koji omogućavaju raspolaganje finansijskim sredstvima
iz kuće, bez odlaska u banku. Da bi zamijenio gotovinu, elektronski novac mora da ima monetarnu vrijednost;
mogućnost zamjene sa drugim instrumentima plaćanja i sigurnost izdavanja.

49. Opišite tipove elektronskih sistema plaćanja?

Elektronska plaćanja se odnose na finansijske transakcije koje se obavljaju bez papirnih dokumenata, kao što su
recimo papirni čekovi. Banke stiču sve čvršće uporište u ovom novom, virtuelnom svijetu, koristeći troškovnu
efikasnost informacione infrastrukture Interneta za automatizaciju najsitnijih transakcija. Elektronski sistemi
plaćanja moraju biti zgodni za kupovinu na Web – u, prenosivi kroz mrežu, dovoljno jaki da spriječe elektronske
smetnje i troškovno isplativi za jako male vrijednosti transakcija. Elektronski sistemi plaćanja na Internetu se mogu
podijeliti u nekoliko različitih kategorija: sistemi bazirani na elektronskom kešu; sistemi u kojima se plaćanje
obavlja pomoću platnih kartica; sistemi zasnovani na finansijskom posredovanju; sistemi zasnovani na
elektronskim čekovima. Prilikom procesa plaćanja učesnici u tom procesu snose određene operativne troškove,
tako da svaka finansijska transakcija donosi određeni fiksni trošak. U zavisnosti od novčanog iznosa koji je
predmet plaćanja, ona se generalno dijele na makroplaćanja i mikroplaćanja. Makroplaćanja su plaćanja sa
relativno većim iznosom, kod kojih je iznos operativnih troškova finansijske transakcije zanemarljiv u odnosu na
njen iznos. Mikroplaćanja su plaćanja sa relativno malim iznosima. Kod sistema koji su dizajnirani za obavljanje
ovakvih plaćanja fokus je stavljen na smanjenje cijene platne transakcije. Mikroplaćanja (pa i piko plaćanja) su
termini koji se sve češće sreću na Internetu. To su elektronska plaćanja male vrijednosti, koja su specijalno
dizajnirana za elektronsku trgovinu na Internetu, prije svega za trgovinu nematerijanim dobrima (za distribuciju
softvera, filmova, muzike, fotografija...). Sistemi zasnovani na standardnim, već postojećim sistemima za plaćanje,
kao što su sistemi plaćanja platnim karticama i elektronskim čekovima se uglavnom koriste za mikroplaćanja, dok
se preostala dva tipa plaćanja mogu koristiti, kako za makroplaćanja, tako i za mikroplaćanja. Pored ovih sistema,
koji su dizajnirani za obavljanje plaćanja između kupaca i Internet trgovaca, u svrhu plaćanja se koriste i sistemi
za Internet bankarstvo, koji omogućavaju interakciju klijent – banka.

50. Opišite osnovne principe elektronskog sistema plaćanja.

Povjerenje. U osnovi, kupac bi trebalo da vjeruje da će mu prodavac zaista isporučiti robu. Zatim, prodavac bi
trebalo da vjeruje da će obećanje dato po pitanju plaćanja biti ispunjeno. Kada se kao sredstvo plaćanja koristilo
zlato ili srebro, provjeravala se njegova autentičnost na različite načine. Kada je u pitanju papirni novac, kao dokaz
originalnosti služe vodeni žigovi i štampa na specijalnom papiru. Za kreditne kartice originalni mehanizam za
uspostavljanje povjerenja je upoređivanje potpisa kupca sa potpisom na poleđini kartice. Međutim, sa povećanjem
broja prevara sa kreditnim karticama, postalo je veoma uobičajeno da se vrši online autorizacija, čak i za plaćanja
male sume novca. Elektronsko plaćanje pomoću kreditnih kartica koristi obje tehnike, i digitalni potpis i online
autorizaciju. Bezbijednost. Transakcija mora da se obavlja na siguran način. Za plaćanja u gotovom novcu, to je
samo pitanje fizičke bezbijednosti. Kod plaćanja kreditnom karticom, stvar je složenija. Kupac želi da detalji o
njegovoj kreditnoj kartici ne budu ukradeni. Prodavac želi da bude siguran da će plaćanje biti izvršeno bez smetnje.
Kriptografske tehnike se koriste za zaštitu od svih rizika. U idealnom svijetu, svi kupci i prodavci bi trebalo da
budu potpuno povjerljivi i sve transakcije bi bile potpuno bezbijedne. U realnosti, svaka transakcija nosi određeni
rizik i sistem plaćanja pokušava da minimizira taj rizik na način koji je adekvatan vrijednosti plaćanja i
opasnostima u okruženju u kome se odvija.

51. Navedite i opišite najvažnije sisteme elektronskog novca baziranog na softveru.

Sistem plaćanja putem elektronske gotovine može biti on – line i off – line. ON-LINE PLAĆANJE: Autentičnost
novčanica mora biti provjerena odmah. Digitalna novčanica koristi se samo jednom. Finansijska institucija mora
da provjeri autentičnost korištenjem spiska svih novčanica koje su emitovane. OFF-LINE PLAĆANJE: Digitalne
metode se mogu koristiti više puta. U cilju izbjegavanja dvostrukog trošenja neophodno je smjestiti informacije o
korisniku na samu novčanicu kako bi se provjera mogla obaviti kasnije. Anonimnost može biti garantovana, a
finansijska institucija će koristiti ove informacije samo u slučaju otkrivanja dvostrukog trošenja. Najpoznatiji on-
line sistemi su: - E-Cash - firme DigiCash i - NetCash – sistem koji je razvijen na Univerzitetu Južne Kalifornije.
Najpoznatiji off-line sistemi su: - Mondex i - VisaCash. E-Cash je anonimni digitalni novac čija se ispravnost
provjerava on-line, od strane odgovarajuće finansijske institucije. E-Cash sistem razvila je firma DigiCash (1990.
godine). Znatan doprinos razvoju sistema baziranih na elektronskom kešu dao je američki kriptograf Dejvid Čaum
(eng. David Chaum), ujedno i osnivač prvog takvog sistema pod nazivom DigiCash još 1990. godine. Za
obezbeđivanje anonimnosti plaćanja, DigiCash sistem je koristio algoritam koji je kreirao sam Čaum, pod nazivom
„slijepi potpis“ (eng. blind signature). Potrošači povlače digitalni novac sa svog ECash računa upotrebom
takozvane «slijepe metode» i skladište ga na fiksnom disku svog računara. «Slijepa metoda» funkcioniše na
sljedeći način: Klijent šalje digitalnu novčanicu, sa šifriranim serijskim brojem, finansijskoj instituciji. Finansijska
institucija «ovjerava» novčanicu i šalje je nazad klijentu. Klijent zatim dešifruje serijski broj. Prema tome, serijski
broj je nepoznat finansijskoj instituciji, što garantuje anonimnost. Da bi se spriječila dvostruka potrošnja,
finansijska institucija mora da evidentira serijske brojeve svih prispjelih digitalnih novčanica. Pri svakoj kupovini
preko Interneta, potrošač daje digitalne novčanice trgovcu. Trgovac odmah prebacuje novčanice u svoju banku,
kako bi provjerio da li su ispravne. Trgovčeva banka registruje brojeve emitovanih digitalnih novčanica, bez
mogućnosti identifikacije potrošača koji ih je utrošio. Konačno, ako je sve u redu, saldo na računu trgovca
povećava se za dati iznos, a trgovac isporučuje proizvode ili usluge. Digitalne novčanice mogu se koristiti samo
jednom. E-Cash se može smatrati valutom za sebe. Finansijske institucije koriste specijalne račune. One garantuju
konverziju u realni novac. Zbog toga će centralne banke imati poteškoće pri kontrolisnju novčane mase, jer
finansijske institucije mogu kreirati dodatni novac i time povećati novčanu masu. Bezbijednost E-Cash-a postiže
se upotrebom asimetričnog kriptografskog algoritma. Pristup računu može dodatno biti zaštićen upotrebom ličnih
lozinki. Registrovanjem serijskih brojeva digitalnih novčanica sprječava se dvostruko trošenje. Troškovi provjere
autentičnosti digitalnih novčanica su relativno veliki, jer provjera treba da se obavi on-line. Ključni problem sa
kojim se DigiCash suočio odnosio se na presporo prihvatanje sistema od strane korisnika. Zbog finansijskih
problema, kompanija je bankrotirala. Svojim operativnim rješenjima DigiCash je dokazao tehničku izvodljivost i
potencijalnu mogućnost funkcionisanja centalizovanog elektronskog novca.
NetCash metoda je razvijena na Univerzitetu Južne Kalifornije. Nasuprot E-Cash-u, ova metoda zasnovana je na
decentralizovanom pristupu. Problemi u vezi sa velikim brojem novčanica i učesnika mogu se riješiti mnogo lakše.
Zbog toga je prihvaćena djelimična anonimnost, a potrebna je i kooperacija svih finansijskih institucija koje
učestvuju u sistemu. Sistem se zasniva na nezavisno distribuiranim novčanim serverima. Novčani serveri
predstavljaju lokacije na kojima se anonimni novac zamjenjuje za neanonimni novac. Svaki novčani server
posjeduje jedan račun na računovodstvenom serveru. Kliring obavlja novčani server. Neophodno je da se potvrdi
integritet ovih servera i da novčani serveri mogu da primaju novčanice sa drugih novčanih servera. NetCash
novčanice imaju nominalnu vrijednost i serijski broj. Pored toga, na njima je zabilježena adresa emisionog servera
i datum njihovog isteka. Bezbijednost se postiže pomoću kriptografkih algoritama. Kao i u slučaju E-Cash-а, i ova
metoda zahteva dosta komuniciranja. Svaka osoba može da prima NetCash novčanice, jer sistem omogućava
slobodnu razmjenu novčanica.

Mondex sistem digitalnog novca razvija firma Mondex U.K., koja je, nakon kupovine kontrolnog paketa akcija od
strane MasterCard-a, postala dio kompanije MasterCard. Mondex je prvobitno razvijen kao off-line sistem, koji se
sada prilagođava Internetu. Mondex је, u cjelini, zasnovan na karticama sa mikročipom, a jedinstven je po tome
što omogućava transfer sa kartice na karticu. Kao što je slučaj kod E-Cash sistema, i Mondex koristi sertifikate
koji glase na donosioca – novac se smiješta na korisnikovu karticu. Za razliku od E-Cash-а, Mondex novac se
može prenositi sa jedne kartice na drugu neograničen broj puta, bez potrebe nekog centralizovanog kliringa ili
verifikacije od strane neke banke. Mondex je od svih sistema digitalnog novca najpribližniji realnom novcu.
Ključna razlika između Mondex-а i realnog novca je mogućnost praćenja transakcija, koju pruža Mondex. Mondex
kartice evidentiraju svaku transakciju putem jedinstvenog identifikatora, koji se može koristiti za praćenje
transakcija, ako je potrebno. Ključni momenat kod Mondex-а je bezbijednost, koja postoji u dva primarna aspekta
sistema: hardveru na kartici i procesu prenosa vrijednosti. Mondex garantuje bezbijednost sistema zasnovanog na
karticama sa mikročipom. Suština Mondex-ove hardverske bezbijednosti je da digitalni novac ne može egzistirati
nigdje osim na Mondex kartici. Nijedna druga kartica sa čipom ili hardverski uređaj koji se «predstavlja» kao
Mondex kartica ne može da komunicira sa pravom Mondex karticom. Mondex kartica otkriva lažne kartice i odbija
da izvrši transfer novca na njih. Sistem se zasniva na činjenici da je svaka kartica «ovjerena» Mondex-ovim
digitalnim potpisom. Sam proces transfera je, takođe, sasvim bezbijedan. Kada se obavlja transfer između
potrošača i trgovca, na primjer, dvije kartice ne samo da međusobno provjeravaju autentičnost, već se transfer
obavlja u sekvencama, tako da novac ne može istovremeno da egzistira na dva mjesta. Novac se oduzima sa kartice
potrošača prije upisivanja na karticu trgovca. Transfer ne može da funkcioniše ni na koji drugi način. Zbog
činjenice da je Mondex sistem zasnovan na karticama, potrebno je da potrošači posjeduju čitače kartica. Emisija
Mondex novca podrazumijeva njegovu prethodnu kupovinu od Mondex-а. Tek onda finansijska institucija može
da emituje Mondex novac svojim klijentima. Kad je novac već na tržištu, finansijska institucija neće zarađivati
proviziju za obradu transakcija, zbog toga što ovaj sistem ne zahtijeva nužno prisustvo banaka, sem ukoliko neki
korisnik ne želi da položi depozit, povuče novac ili zamijeni Mondex karticu za gotovinu.

VisaCash je projekat kompanije Visa. Ovim sistemom Visa pokušava da razriješi ekonomske probleme sa kojima
se susreće MasterCard-ov Mondex sistem, na taj način što finansijska institucija, koja vrši emisiju, može da
profitira na VisaCash-u. VisaCash je projekat kompanije Visa. I ovaj sistem funkcioniše na bazi sertifikata koji
glasi na donosioca, a zasnovan je na karticama sa mikročipom. Ma koja Visa banka može da emituje VisaCash i
da profitira od takve emisije. Za razliku od sistema debitnih i kreditnih kartica, koji su povezani sa računom koji
korisnik ima u banci i plaćanja se obavljaju smanjivanjem iznosa sredstava na računu, Visa Cash nije povezan ni
sa jednim računom. Na Visa Cash kartici nalazi se unaprijed uplaćen iznos novca, koji je moguće koristiti za
plaćanja. Prilikom izdavanja kartice nisu personalizovane. Procesor koji je ugrađen u karticu obezbjeđuje
neophodnu logistiku za prihvatanje uplata na karticu i trošenje sredstava sa same kartice, nevezano za bilo koji
račun. Plaćanje je moguće u maloprodaji na terminalima koji su opremljeni za prihvatanje Visa Cash kartica.
Nakon trošenja uplaćenog iznosa, potrebno je dopuniti karticu na nekom od samouslužnih elektronskih šaltera ili
direktnom uplatom sa tekućeg računa korisnika, ali prilikom plaćanja nije neophodno ukucati PIN, niti se račun
potpisuje, što osigurava anonimnost sistema. PREDNOSTI VISACASH SISTEMA: Pogodnosti za mikroplaćanja,
Multifunkcionalnost i Viševalutna upotreba. Visa Cash eliminiše troškove obrade transakcije usled odsustva
direktnog učešća posrednika u svakoj pojedinačnoj transakciji.
U pokušaju da se kombinuju prva dva sistema, osmišljen je novi sistem plaćanja nazvan PayMe. Ovo je online
sistem elektronskog novca. Entiteti koji učestvuju su banke i korisnici. Korisnici mogu biti ili kupci ili prodavci.
Oni mogu vršiti plaćanje, primiti plaćanje ili poslovati sa bankom. Svaka banka emituje sopstveni identifikovani
elektronski novac sa serijskim brojevima. Bilo koji korisnik u PayMe sistemu može da primi plaćanje i izvrši
plaćanje. Prodavci mogu da prime plaćanje za prodaju robe preko Web – a, mogu i da izvrše plaćanje prema
kupcima.Novčići su dijelovi podataka koji imaju novčanu vrijednost unutar sistema. Svaki novčić ima serijski broj
koji je unijet u bazu podataka banke kad je novčić izdat. Prednosti PayMe sistema su bezbijednost; prilagodljivost
i pouzdanost; može se koristiti sa softverom bilo kog Web klijenta i servera; hardverska nezavisnost i ograničena
anonimnost i privatnost.

52. Opišite elektronski sistem plaćanja putem kreditnih/debitnih kartica na Internetu.

Kreditne/debitne kartice kao medijumi plaćanja u tradicionalnom sistemu plaćanja na malo, postoje i funkcionišu
dugi niz godina. Finansijske transakcije putem kreditnih/debitnih kartica kreditnih/debitnih kartica (American
Express, Diners, MasterCard, Visa) trenutno predstavljaju dominirajući način plaćanja u elektronskom poslovanju.
Klijenti imaju mogućnost da svoje obaveze izmiruju putem kreditne/debitne kartice, a time prodavac ili davalac
usluge ubrzava tok finansijskih sredstava i smanjuje troškove naplate. Otklanjaju potrebu za klasičnim
fakturisanjem, što ima za posljedicu potencijalno snižavanje tehničkih i administrativnih troškova same naplate.
Posrednici u ovakvom obliku plaćanja zarađuju na članarinama koje naplaćuju od svojih komitenata, na
provizijama koje naplaćuju za svoje usluge ili naplatom kamata od neurednih komitenata. Plaćanje karticom
predstavlja odloženo plaćanje za klijenta, što je za njega veoma privlačno. Smart ili pametna kartica je
mikroračunar veličine standardne bankarske kartice koja u sebi sadrži: jedno ili više integrisanih kola, među kojima
se nalazi i mikroprocesor; memoriju tipa EPROM ili EEPROM za smiještanje programa i podataka; korisnički
interfejs. “Pametna” kartica (inteligentna zamjena za novac) je plastificirana kartica koja ima ugrađen čip sa
integrisanim kolom. Ona omogućava memorisanje podataka i određena izračunavanja. Smart kartica može da
služi kao identifikaciona kartica za dokazivanje identiteta njenog vlasnika. Takođe, smart kartica može da se koristi
kao kreditna, odnosno debitna kartica koja omogućava izvršavanje off-line transakcija. Sve navedene funkcije
zahtijevaju da se povjerljivi podaci smjeste na karticu. Najveća snaga Smart Card tehnologije jeste u raznovrsnoj
mogućnosti primjene. Zahvaljujući inteligenciji kartice, moguće je razviti raznovrsne sigurnosne aplikacije u
oblastima kao što su: zaštita pristupa računaru ili mreži; identifikacija; mobilna telefonija; elektronski novac;
vozačka dozvola; zdravstveni karton; zaštita podataka; digitalni potpis; zaštita autorskih prava; elektronska
trgovina i drugo. Začetnikom pametne kartice smatra se francuski novinar Roland Moreno koji je 1974. registrovao
idejne patente, «pametne kartice». Stoga i ne čudi što je prva primjena pametne kartice ostvarena u Francuskoj.
Pametna kartica posjeduje velike mogućnosti, njene najveće prednosti su: veličina, prenosivost, višekratna
upotrebljivost, raznolikost, funkcionalnost i sigurnost. Pametna kartica je pravi računar na kartici, naravno bez
monitora i tastature,iako postoje neke kartice sa malim ekranom od tekućeg kristala i tastaturom za unos šifre
pametne kartice. Kartice se mogu razvrstati u nekoliko grupa. U zavisnosti od čipa razlikujemo: memorijske kartice
i mikroprocesorske kartice. Uzimajući u obzir prenos podataka i mehanizam pristupa razlikujemo kontaktne i
bezkontaktne kartice. Pasivne kartice ne sadrže čip. One su prethodnice savremenih pametnih kartica. Trenutno su
najraširenije magnetne kartice – sa magnetnom trakom na zadnjoj strani. Optičke kartice nisu toliko raširene.
Memorijska kartica ima ugrađen čip sa memorijom, Ne može se programirati i ne sadrži mikroprocesor. Omogućen
je direktan pristup memoriji i podržava nekoliko naredbi koje se ne mogu programirati. Posljedica nemogućnosti
programiranja je da telefonska kartica postaje neupotrebljiva nakon što se potroši predefinisani kredit. Prednost
memorijskih kartica je jednostavna tehnologija, što rezultira niskom cenom. Postojeći podaci se štite sigurnosnom
logikom i zaštitom memorijskih ćelija. Međutim i usljed takve zaštite, memorijske kartice se mogu relativno lako
zloupotrebljavati.

Mikroprocesorske kartice. Kao što i sam naziv govori, mikroprocesorske kartice sadrže mikroprocesor.
Mikroprocesor značajno podiže zaštitu sigurnosti. Omogućava ugradnju kriptografskih algoritama i primjenu
širokog skupa zaštitnih mehanizama. Uopšteno, naziv pametna kartica odnosi se i na memorijske i na
mikriprocesorske kartice, ali zbog “inteligencije” koju pruža ugrađeni procesor često se naziv pametna kartica
vezuje samo za mikroprocesorske kartice. Čip je najvažniji element pametne kartice. Za razliku od magnetne trake
čip je lomljiv i ne može se jednostavno nalijepiti na površinu kartice. Veličina čipa na kartici ograničena je
ograničena je na 25mm² (inače bi se čip mogao zbog ugibanja oštetiti). Čip se stavlja u neku vrstu kućišta da se
zaštiti od spoljašnjih uticaja u svakodnevnoj upotrebi kartice. To kućište nazivamo modul čipa. Većina
proizvođača garantuje pohranjivanje podataka u EEPROM-u do 10 godina. Poslije tog vremena se zbog
konstrukcije EEPROM ćelije može desiti da ne čuva vrijednosti koje su bile u nju upisane.

53. Opišite koji pristupi postoje pri određivanju strategije implementacije platnog sistema?
Postoje dva osnovna pristupa pri određivanju strategije implementacije platnog sistema: tranzicija i nagli prelazak
na novi sistem. Implementacija platnih sistema u zemljama u tranziciji, ponajviše zahvaljujući korištenju nove
informaciono – komunikacione tehnologije i oslanjanju na SWIFT standarde, omogućila je ovim zemljama da u
ovoj oblasti uhvate korak sa ekonomski razvijenim zemljama. To je dobra osnova za njihovu integraciju u
JEDINSTVENU EURO ZONU PLATNIH SISTEMA (SEPA). SEPA je trenutno, najveći zajednički projekat
evropske bankarske industrije, sa jedne strane i Eurosistema (Institucije EU) sa druge strane. U osnovi projekta su
bili interesi klijenata, običnog evropljanina, kome je bilo omogućeno da korisiti iste novčanice i kovani novac bilo
gdje na teritoriji euro – zone, ali analogno tome, nije mogao upotrebljavati iste naloge za plaćanje i naloge za
naplatu. Na planu integracije i harmonizacije „velikih“ plaćanja učinjeno je mnogo. TARGET sistem je zaživio
1999. godine zajedno sa Evropskom monetarnom unijom. Pomenuti sistem, bez obzira na tehničku
decentralizaciju, uspješno je funkcionisao. Zajedno sa FEDWIRE sistemom, to je najveći RTGS sistem na svijetu.
Dnevni prosjek procesiranih transakcija bio je 267.000, vrijednosti 1.7 milijarde eura. Projekat TARGET 2
predstavlja nadogradnju koncepta sa još većim stepenom integrativnosti, prevashodno zbog baziranja sistema na
jedinstvenoj, zajedničkoj platformi. Promjene podrazumijevaju implementaciju panevropskih instrumenata
plaćanja i panevropskih infrastruktura. Projekat SEPA bi se u najkraćem mogao definisati kao skup mehanizama,
institucija i pravila za brzo i nesmetano odvijanje plaćanja širom euro – zone. Sistem je integralan, jer obuhvata
sve vrste plaćanja u čitavoj zoni. Cjelovit je jer uključuje sva plaćanja u eurima, bez obzira odakle dolaze euri ili
gdje se šalju. Imperativan je jer obavezuje sve učesnike da izvršavaju ono što se direktivom propisuje. SEPA
sistem plaćanja je prvenstveno namijenjen plaćanjima u maloprodaji, takozvanim mikro i malim plaćanjima.
Režimom SEPA obuhvaćene su sve bezgotovinske transakcije do iznosa od 50.000 eura.

54. Uporedite međubankarske platne sisteme u zemljama u tranziciji.

Reforma platnog sistema u Sloveniji je od samog početka bila orijentisana ka TARGET sistemu, odnosno ka
ispunjenju liste uslova za priključenje u platni sistem EU. Sam projekat reforme, sa kojim se trebalo izvršiti prenos
platnog prometa u banke, sačinjen je iz dvije faze. Prva faza je predviđala prenos računa obaveznih rezervi banaka
iz Agencije za platni promet u Centralnu banku, dok je druga faza bila usmjerena ka pripremi banaka za uključenje
u novi sistem plaćanja i to kako u okviru tehnike i standardizacije, tako i u okviru reorganizacije samog poslovanja.
Sam sistem je prvenstveno namijenjen za individualna plaćanja u realnom vremenu i to između kreditnih
institucija, a preko obračunskih računa kod CB, pri čemu odgovornost za likvidnost i tehničku osposobljenost
snosi svaka vlasnica računa.

Početkom januara 2003. godine, platni promet Srbije je iz Zavoda za obračun i plaćanja prenijet u poslovne banke.
Domaći platni promet obuhvata međubankarski platni promet – koji se obavlja između učesnika u RTGS i kliring
sistemu NBS i interni platni promet – koji se obavlja između klijenata koji imaju otvorene račune kod iste banke.
RTGS sistem (obračun u realnom vremenu po bruto principu) podrazumijeva prijem i izvršavanje pojedinačnih
naloga u najkraćem mogućem vremenu od momenta njihovog prijema i to do visine pokrića na računu. Pod
kliringom, odnosno neto obračunom, podrazumijeva se prijem pojedinačnih naloga za plaćanje, ili grupa naloga
za plaćanje, uz koje se dostavlja specifikacija pojedinačnih naloga, radi obračuna multilateralnih neto iznosa na
obračunskim računima. Učesnici u RTGS i kliring sistemu NBS povezani su u jedinstvenu cjelinu u kojoj se platne
transakcije razmjenjuju porukama, zasnovanim na SWIFT standardu, kroz privatnu komunikacionu mrežu NBS.
NBS je operator i vlasnik RTGS i kliring sistema, konfigurisanih kao jedan sistem, na jednoj platformi. Sistem je
fleksibilan u smislu postojanja mogućnosti razdvajanja RTGS – a i kliringa na odvojene sisteme, na dvije
platforme. Platni sistem, sa stanovišta logičke i funkcionalne organizacije, čine četiri cjeline: Produkcioni sajt; Hot
Backup Site; Remote Backup Site; Test Site.

Platni promet u BiH je prešao iz Zavoda za platni promet 5.1.2001. godine u poslovne banke. Modernizacijom
platnog prometa došlo je do značajnih poboljšanja: povećana je brzina transfera transakcija, smanjeni su troškovi,
usvojeni su evropski standardi. Platni promet u BiH se obavlja preko dva međusobno povezana sistema: RTGS i
žiro kliringa. Za obavljanje žiro kliringa CBBiH je izgradila sopstvenu mrežu. Poruke u žiro kliringu su, takođe,
u SWIFT formatu, iako ne idu preko SWIFT mreže, radi jednostavnosti obavljanja platnog prometa i unificiranosti
poruka koje se ovim putem prenose. Definisane osnove za funkcionisanje platnog prometa su: RTGS omogućava
bruto poravnanje u realnom vremenu koristeći SWIFT platformu poruka i ispunjavajući SWIFT standarde, u kojem
se poravnanje obavlja pojedinačno na osnovu jednog po jednog naloga. Banka – članica RTGS – a koja djeluje
kao agent za drugog korisnika, kao da su oni sami učesnici u sistemu; RTGS razlikuje svaku vrstu transfera putem
doznačenih vrsta kodiranih brojeva; RTGS šalje transfere u skladu sa SWIFT standardnim identifikacionim
brojevima banaka.
Reforma unutrašnjeg platnog sistema Crne Gore, kao dio ukupnih reformi, sprovođena je paralelno i uz
sinhronizaciju, prvenstveno sa reformama fiskalnog i bankarskog sektora. Pomenuta reforma je trebala da dovede
do ciljeva koji su zasnovani na međunarodnim standardima i preporukama. U tom smislu se kao osnovni cilj
reforme platnog prometa ističe njegova potpuna demonopolizacija. Novi platni sistem u zemlji omogućava
procesiranje plaćanja po bruto principu u realnom vremenu kao i po neto principu u odloženom vremenu.
Procesiranje plaćanja učesnika u međubankarskom platnom sistemu obavlja se elektronski i potpuno
automatizovano. Struktura računa je promijenjena, čime su stvoreni preduslovi za implementaciju međunarodnog
IBAN standarda u konstrukciji računa. U novom međubankarskom platnom sistemu komunikacija između
učesnika zasniva se na razmjeni elektronskih platnih poruka u SWIFT formatu, čime se cjelovitije ostvaruje princip
procesiranja platne transakcije bez njenih daljih naknadnih izmjena. Usvajanjem SWIFT standarda za format
platnih poruka, stvorene su mogućnosti za lakše i efikasnije povezivanje sa platnim sistemima drugih zemalja.

Reforma platnog sistema postala je neophodna u procesu osamostaljivanja Republike Hrvatske i napuštanja
socijalističke ekonomije i prelaska na tržišnu privredu, koja zahtijeva kontrolu platnog sistema, slobodan protok
novca i kapitala i razvoj preduzetništva. Novi Zakon o platnom prometu u Hrvatskoj usvojen je sredinom 2001.
godine i omogućava obavljanje platnog prometa u skladu sa tržišnim uslovima. Uspostavljena su dva
međubankarska entiteta, na osnovu iskustva i rješenja koja postoje u zemljama EU. Formiran je i Hrvatski sistem
velikih plaćanja za izvršenje međubankarskih plaćanja i knjiženja na računima banaka u realnom vremenu po bruto
principu i Nacionalni klirinški sistem, za izvršenje malih plaćanja, gdje se obračun izvršava na neto multilateralnoj
osnovi. U Hrvatskoj je formiran Nacionalni klirinški sistem, kao dio završne faze reforme platnog prometa.

55. U čemu se razlikuju modeli sistema obračuna platnog prometa u razvijenim tržišnim ekonomijama?

U razvijenim tržišnim ekonomijama danas egzistiraju različiti modeli sistema obračuna platnog prometa. Kada su,
ipak, u pitanju transakcije velikih vrijednosti sama različitost ovih modela se sastoji u izboru operatera sistema –
što može biti ili CB ili privatna organizacija koja obavlja ulogu klirinške institucije; u izboru vrste obračuna – gdje
pravimo razliku između bruto i neto obračuna; u izboru mogućnosti korištenja intradnevnog kreditiranja i u izboru
funkcije operacione kontrole pri upravljanju veličinom intradnevnih kredita.

56. Navedite osnovne principe na kojima se zasniva funkcionisanje TARGET sistema.

Samo funkcionisanje TARGET sistema zasniva se na poštovanju više principa od kojih su najvažniji: Princip
tržišnosti – po kome se TARGET sistem koristi u cilju smanjenja sistemskog rizika za sva plaćanja u eurima, iako
je samo korištenje TARGET sistema obavezno jedino za plaćanja koja su direktno povezana sa operacijama
monetarne politike EU; Princip neopozivosti – prema kome su nalozi za plaćanje u TARGET sistemu neopozivi,
što je i u skladu sa nacionalnim pravilima svakog pojedinačnog RTGS sistema; Princip finalnosti – prema kome
TARGET sistem obezbjeđuje intradnevnu finalnost obračuna naloga za plaćanje kod CB, čime eliminiše rizik
obračuna između članova svojstven ostalim mehanizmima plaćanja. Naime, TARGET nalozi postaju finalni za
primaoce kada su njihovi računi kod nacionalne centralne banke kreditirani, zbog čega su članovi TARGET
sistema u mogućnosti da odmah, bez ikakvog kreditnog rizika, doznače sredstva krajnjem korisniku.

57. Koji su osnovni elementi mehanizma upravljanja rizicima u CHIPS sistemu?

Mehanizam upravljanja rizicima, kod ovog sistema obračuna, u sebi uključuje 5 osnovnih elemenata i to: kreditni
mehanizam; sistem pokrića; limit prekoračenja; mehanizam eliminacije mogućnosti izvršenja naloga preko
maksimalnog sistemskog rizika; pravila o podjeli gubitaka.

Prvi element mehanizma upravljanja kod CHIPS (Clearing House Interbank Payment Systems – drugi veliki sistem
obračuna platnog prometa u SAD. To je jedan od najvećih platnih telekomunikacionih sistema u svijetu u okviru
privatnog sektora, koji je osposobljen za obavljanje klirinških platnoprometnih usluga.) sistema čini kreditni
mehanizam, koji se zasniva na principima takozvane „unakrsne garancije“. Osnovu ovog mehanizma predstavljaju
bilateralni aranžmani u skladu sa kojima svaki učesnik u sistemu određuje visinu kreditnog limita koji može da
koristi drugi učesnik. Sama visina kreditnog limita nije fiskirana, već se mijenja i to u zavisnosti od interesa i
procjene odnosnog učesnika. Sljedeći element mehanizma upravljanja rizicima predstavlja sistem pokrića, kojim
se obezbjeđuje garancija svake banke učesnice. Sam sistem pokrića baziran je na hartijama od vrijednosti,
prvenstveno državnim, a njegova visina zavisi od najvišeg kreditnog limita koji jedna banka odobrava drugoj
konkretnoj banci, pri čemu on uvijek iznosi 5% od odnosnog najvišeg kreditnog limita. Limit prekoračenja je treći
element mehanizma upravljanja rizicima u CHIPS sistemu i odnosi se na svakog pojedinačnog učesnika na
sistemskom nivou (Debit cap). U suštini on je uvijek fiksiran za svaku banku, pri čemu postoji funkcionalna
zavisnost između njega i sume bilateralnih limita, koji su odnosnom učesniku odredili drugi učesnici u sistemu.
To u suštini znači, da će se limit prekoračenja mijenjati u apsolutnom iznosu uvijek kada dolazi do promjene
odnosno izmjene bilateralnih kreditnih limita. U skladu sa Lamfalusijevim standardima, a naročito sa njegovom
III. i IV. normom, kod CHIPS sistema eliminisana je mogućnost da se nalog za plaćanje izvrši ukoliko on prelazi
iznos maksimalnog kreditnog rizika. Ovo pravilo važi čak i u onim situacijama u kojima su banke ovakvu
mogućnost odobrile i predvidjele svojim bilateralnim aranžmanima. I na kraju, peti, posljednji element,
mehanizam upravljanja rizicima kod CHIPS sistema predstavljaju pravila o podjeli gubitaka. Ova pravila imaju za
cilj da obezbijede funkcionisanje međubankarskog obračuna i u situacijama u kojima je jedna od banaka članica
zapala u stanje obračunske nesposobnosti. Naime, ukoliko je banka obračunski nesposobna, postojeći dug
pokrivaju sve druge banke članice, pri čemu njihovo učešće u pokrivanju odnosnog duga zavisi od pripadajućih
pojedinačnih limita.

58. Koji faktori čine specifičnom prodaju proizvoda osiguranja putem Interneta?

Osiguravajuće kompanije su znatno kasnije od bankarskog sektora prihvatile Internet kao novi poslovni medijum.
Razlog za to su mnogi faktori koji prodaju proizvoda osiguranja putem Interneta čine specifičnom, a to su:
Kompleksnost samog proizvoda, naročito kod polisa životnog osiguranja. Pri kupovini polise životnog osiguranja,
kupac zahtijeva veliki broj savjeta i dodatnih objašnjenja koje je teško standardizovati i dizajnirati putem Internet
tehnologije; U puno slučajeva otežano je standardizovanje uslova obračuna, što obuhvata i velike novčane iznose
za ispitivanja i donošenje odluka. Takođe, ti procesi često uključuju i ljude i kompanije koji nisu u ugovornoj
obavezi sa osiguravačem; Internet je naročito podesan za proizvode gdje je kontakt klijenta i kompanije koja
prodaje proizvode dosta čest. Međutim, osiguranje je djelatnost gdje ne postoji učestalost kontakata klijenta i
osiguravača. Osiguranje se kupuje jednom u nekoliko godina ili čak jednom u ljudskom vijeku. Nekada polisa
može biti zaključena za neku vrstu osiguranja i osiguranik jedva da može i da ima više susreta sa osiguravačem,
sem ako se ne dogodi osigurani slučaj; Mnogi potrošači vjeruju da je Internet još uvijek nesiguran kao medijum
za osiguranje. Osiguranje uključuje velike novčane transakcije i povjerljive informacije i dosta ljudi nema
povjerenje u sigurnost na Internetu; U nerazvijenim zemljama, nepostojanje zakonske regulative koja definiše
elektronski potpis i elektronski sertifikat praktično onemogućava elektronsko poslovanje u osiguranju.

59. Koji su proizvodi osiguranja posebno podesni za marketing i prodaju putem Interneta?

Nisu svi proizvodi osiguranja podesni za Internet distribuciju. Podesnost zavisi prije svega od toga koliko izvještaja
zahtijevaju. Proizvodi koji su posebno podesni za marketing i prodaju putem Interneta su oni koji mogu biti opisani
i procijenjeni korištenjem malog broja parametara. To su na primjer, automobilska osiguranja (obavezno
osiguranje od odgovornosti i kasko), putna osiguranja, osiguranja stanova i kuća, osiguranja pokućstva i neka
ograničena životna osiguranja.

60. Koji proizvodi osiguranja nisu podesni za prodaju putem Interneta?

Proizvodi koji nisu podesni za online osiguranje uključuju najveći broj životnih i penzionih osiguranja,
zdravstveno osiguranje i neka komercijalna osiguranja. Ipak, prezentovanjem i tih proizvoda na Internetu
osiguravajuće kompanije imaju velike mogućnosti za poboljšanje kvaliteta usluge. Tako se može uočiti da: Iako
potrošači imaju široku lepezu ponude osiguranja i ekspertiza rizika, Internet ipak predstavlja novi marketinški
pristup. Na primjer, osiguravajuće kompanije na taj način mogu pružati dodatne usluge i konsalting u procesu
ugovaranja osiguranja; Čak i poslije zaključenja ugovora i potpisivanja polise, iako nije korištena Internet podrška,
Internet može biti prednost za administraciju polise. Na primjer, kod zdravstvenog osiguranja, klijent može tražiti
savjete nezavisnih stručnjaka pri izboru osiguravača, takođe, može koristiti Internet i za pripremu i slanje potrebne
dokumentacije, računa i slično; Posrednici i zastupnici u osiguranju takođe mogu koristiti prednosti elektronskog
poslovanja za bržu i blagovremenu dostavu dokumentacije i mogućnost istovremene obrade većeg broja klijenata;
Moderne komunikacijske tehnologije omogućavaju lakšu i bržu prijavu šteta, brže odgovore osiguravača i bolju
podršku menadžmentu rizika kompanije.

61. U čemu se ogledaju mogućnosti elektronskog poslovanja u osiguranju?

Mogućnosti elektronskog poslovanja u osiguranju ogledaju se prije svega u značajnom sniženju cijena za poslovne
procese. Pri direktnom kontaktu osiguravajuće kompanije sa klijentom nema troškova za posrednike u osiguranju.
Automatizacijom poslovanja na Internetu štedi se vrijeme i smanjuje broj zaposlenih. Poslovanjem preko Interneta
korisnik dobija nižu cijenu i poboljšani servis. Sa automatizacijom i racionalizacijom poslovanja u osiguravajućoj
kompaniji i cijene moraju biti znatno niže. Elektronsko poslovanje poboljšava korisnički servis u vidu bolje i brže
informisanosti, vrijeme odgovora je kraće i uopšte uslovi poslovanja su transparentni i brzi. Međutim, Internet
osiguravači mogu biti i nelojalna konkurencija klasičnom osiguravajućem društvu, gdje će nekada niža i brža
usluga biti na uštrb kvaliteta. Takođe, internacionalizacija poslovanja stvara haos i metež na elektronskom tržištu,
tako da potrošači nemaju uvijek adekvatnu sigurnost i zaštitu od prevara.

62. Kako mogu biti klasifikovani elektronski poslovni modeli u osiguranju?

U cjelini, sadašnji elektronski poslovni modeli mogu biti klasifikovani kao: Web sajtovi osiguravajućih kompanija;
Proizvodni portali; Point – of – sale portali; Agregatori (Internet posrednici u osiguranju); Online tržište rizika;
Obrnute aukcije (aukcije potražnje osiguranja).

63. Navedite primjer osnovne primjene Internet poslovnih modela na tržištu osiguranja.

Skoro sve osiguravajuće kuće sada imaju svoje web sajtove koji pružaju informacije o kompaniji, proizvodima i
uslovima osiguranja i daju detalje o kontaktu. Najelementarnija primjena Internet poslovnih modela na tržištu
osiguranja su online marketinška podrška; online distribucija tradicionalnih i Internet proizvoda; online
administracija. Marketinška podrška je prva stepenica u elektronskom poslovanju za većinu osiguravajućih
društava. Ciljni potrošači osiguravajućih kompanija nisu obučeni da koriste prednosti koje omogućava Internet.
Stoga osiguravači organizuju obrazovne kampanje u cilju pripremanja i obučavanja potrošača da budu u stanju da
koriste interaktivno i virtuelno okruženje. Drugi korak na tradicionalnom putu prodaje osiguranja predstavlja
mogućnost prodaje proizvoda osiguranja online. Primjer kompanija koje koriste ovaj model elektronskog
poslovanja su kompanije Webinsurance i AnnuityNet. Webinsurance je prodajni kanal za prodaju proizvoda
osiguranja kompanije Winterthur Group. Prodaja online polisa je uglavnom usmjerena na prodaju imovinskog
osiguranja i obaveznih osiguranja od odgovornosti. U penzionom osiguranju web sajt AnnuityNet.com je najveće
elektronsko tržišno mjesto za direktnu prodaju anuiteta. Proces online administracije pruža različite vrste servisa
za potrošače i posrednike u osiguranju. Dobar primjer ovakvog poslovanja je American International Groups sajt
koji pruža servise pojedincima, brokerima i kompanijama. AIG – ov model je dizajniran sa sljedećim odlikama:
direktna kupovina kombinovanih proizvodnih portfolia; sedmodnevne kvote; potrošački servis koji uključuje:
početne uslove, obrade polisa i online potrošačke servise za većinu proizvoda.

64. Šta su portali i na koji način ih koriste osiguravajuće kuće?

Portal je mjesto na Internetu (web – u) odakle počinje bilo koja online aktivnost korisnika. Postoje generalni,
industrijski (vertikalni portali – vortali) i tematski portali. Generalni portal može biti globalni, internacionalni,
nacionalni, regionalni. Industrijski portal – vortal, predstavlja portal preko kojeg se može ostvariti bilo koja online
aktivnost u nekoj industrijskoj grani. I vortali se mogu dijeliti po geografskoj osnovi kao i generalni portali. Portal
tehnologija može pomoći osiguravajućoj kompaniji da privuče kupce, poboljša brzinu prodaje, poboljša
međusobne odnose sa agentima i poslovnim partnerima i da se postigne veća operativna efikasnost. Osiguravajuće
kompanije određene Internet portale i elektronsko poslovanje koriste za reklame. Kompanije koje se bave
osiguranjem pokazuju veću konzervativnost u pogledu investicija. Međutim, one ipak počinju sa distribucijom
preko web sajta, bez korištenja agenata. Postoji dosta potencijalnih mogućnosti za kompaniju da stvori i povrati
investicije sa portalom. To se postiže tako što pri korištenju portala dolazi do sniženja cijena i generisanja prihoda.
Postoji dosta nezavisnih portala, skladišnih portala, preko kojih se uspostavlja kontakt sa klijentima i koji
kratkoročno imaju cilj da poboljšaju komunikaciju sa agentima i kupcima. Portal se mora izgraditi kao jedinstven
sistem. On treba da bude napravljen tako da se tu potrošači mogu prijaviti, dobiti potrebne informacije, i da mogu
koristiti različite puteve na portalu u zavisnosti od svojih potreba. Portali mogu omogućiti upravljanje
korporacijskim brendom. Tako se takođe dobijaju centralizovane informacije i veća kontrola za sve portal
aplikacije koje se koriste.

65. Šta su agregatori i kako se koriste u osiguranju?

Agregatori su poslovni modeli koji nude elektronska tržišna mjesta gdje potrošači mogu upoređivati proizvode i
cijene različitih osiguravajućih društava. InsWeb, na primjer, funkcioniše kao online prodajno mjesto osiguranja
u Americi. Model nudi sljedeće olakšice kupcima polisa: neprestano upoređivanje proizvoda osiguranja na
nezavisnom elektronskom tržištu; kvote osiguranja garantovane od strane osiguravača; tajnost kupovine bez
pritiska prodavca. Ovaj model nudi sljedeće olakšice osiguravajućim kompanijama: niže cijene potrošačkog
servisa i akvizicije, efikasnije mogućnosti distribucije korištenjem InsWeb Internet modela; uvid i provjeravanje
kvalitetnih potrošača i izbjegavanje negativne selekcije iz sve veće populacije tehnološki orijentisanih potrošača
koji kupuju online. Ipak, Internet agregatori treba da savladaju brojne probleme kao što su: Potencijalni klijenti su
prije svega upućeni na osiguravajuću kompaniju, koja plaća proviziju za svakog zainteresovanog kupca ili za svaku
prodatu polisu. Međutim, nastavak u vidu telefonskog razgovora ili lična posjeta su često neophodni zato što
osiguravač ne nudi online podršku, odnosno, obezbijeđene informacije nisu dovoljne za sastavljanje polise;
Osiguravači nisu iskreni pri davanju podataka za određene polise, tako da postoji problem upoređivanja jedne iste
polise kod različitih osiguravača; Agregatori u većini slučajeva svoj prihod ostvaruju od provizija koje uzimaju od
osiguravača i brokera. Mogli bi postati nezavisniji ukoliko bi bili u stanju da nametnu plaćanje određenog
novčanog iznosa od klijenata, koji mogu, međutim, pokazati malu spremnost da to plate; Niska frenkvencija online
nabavke proizvoda osiguranja utiče na to da se teško gradi robna marka.

66. Šta je karakteristično za online tržište rizika?

Online tržište rizika je model karakterističan po tome što je naročito relevantan za tržište reosiguranja. Ovaj model
igra ulogu brokera između poslovnih partnera, obično osiguravača, reosiguravača i velikih korporacijskih
klijenata. To izgleda kao razmjena velikih rizika ili cijelih rizik portfolia. Razvoj alternativnih metoda transfera
rizika otvorio je mogućnosti za uvođenje novih rješenja u transferu specijalnih rizika. Koncept razmjene rizika
ima za cilj da poboljša tok informacija i transparentnost u poslovnoj oblasti gdje veličina potencijalnog gubitka
isključuje mnoge učesnike sa tog tržišta. Među najpoznatijim tržištima rizika danas u svijetu su CATEX i Global
Risk Market Place. CATEX je jedan od najvećih svjetskih, na Internetu zasnovanih razmjena za osiguranje,
reosiguranje i menadžment rizika. CATEX predstavlja dobro rješenje za razmjenu informacija između kupaca i
prodavaca u vezi rizika i pomaže im da budu što bolje informisani pri donošenju poslovnih odluka. CATEX nudi
u globalu transparentno određivanje cijena i transakcione detalje za sve linije komercijalnog osiguranja i
reosiguranja. CATEX Trading System sadrži pet glavnih modela: Market tabla – Sve direktne pozicije dostupne
na CATEX tržištu su dostupne ovde; Lična tabla – je jednostavniji podskup pozicioniranja u kojima korisnik
učestvuje. Daje se mogućnost da korisnik ima uvid i odgovor u toj poziciji, ali omogućava se pristup samo onoj
poziciji u kojoj trenutno učestvuje; Komunikacioni centar – pokazuje sve komunikacije koje korisnik šalje ili prima
od drugih korisnika i neke sisteme koji generišu poruke. To je ključna tačka u stvaranju novih komunikacija;
Trgovinski izvještaji – prikazuju anonimne transakcije za kompletno poslovanje kroz CATEX; Pozicioni centar –
omogućava korisniku da kreira novu poziciju kada bude pristupao Market tabli.

67. Kakva je uloga mobilne i wireless tehnologije u osiguranju?

Jedna od najvećih američkih osiguravajućih kompanija, “Progressive”, prva je počela da primjenjuje mobilne
telefone i laptop računare u osiguranju. Poslije primjene te tehnologije procenat produktivnosti u ovoj kompaniji
porastao je za 25 procenata. Primjena mobilne tehnologije je najznačajnija u auto osiguranju. Wiress uređaji koji
se koriste u osiguravajućoj industriji su mobilni telefoni, PDA (Personal digital assistant) uređaji i laptop računari.
Pojavom mobilne i bežične tehnologije osiguranje se može prodati u bilo koje vrijeme i na bilo kom mjestu.
Naročito je pogodno za auto – osiguranje i putno osiguranje. Koristi ovakvog poslovanja: Veliki porast u
produktivnosti i efikasnosti jer je na taj način omogućeno agentima da rade sa više klijenata; Smanjenjem
vremenskog intervala između primanja odštetnog zahtjeva do obrade od strane osiguravača, klijenti su u prilici da
štetu naplate brže; Izvanredne mogućnosti potrošačkog servisa rezultiraju visokim zadovoljstvom potrošača;
Sposobnost čuvanja tajnih i povjerljivih informacija sa klijentove polise; Značajna redukcija u suvišnim ulaznim
podacima, administrativnim cijenama i greškama; Efikasnija dostava podataka udaljenim korisnicima i mogućnost
centralne obrade podataka. Još neke pogodnosti su: Omogućavanje agentima da mobilnim pristupom
informacijama o polisi i u aplikaciju osiguravajućeg društva, podsredsvom laptop računara ili nekog drugog ručnog
aparata, upravljaju odnosima sa postojećim klijentima i lakše pridobiju nove; Napredna sinhronizovana tehnologija
omogućava blagovremenu razmjenu informacija sa nadležnim u osiguravajućoj kući, ubrzava aplikativne procese;
Agenti snadbjeveni sa mobilnim telefonima ili nekim drugim ručnim uređajima mogu primati i slati informacije i
radna upozorenja u bilo koje vrijeme; Službenici osiguravajuće kompanije koji su snadbjeveni sa PDA ili sličnim
ručnim uređajima mogu obraditi kritične procjene zahtjeva; Pogodnost bežične sinhronizacije podataka u direkciji
kompanije, u određeno vrijeme dana, pogodnost brzog osiguranja, precizne i tačne obrade zahtjeva; Dozvoljavaju
klijentima da lično upravljaju svojim polisama investicije; Osposobljavanje klijenata da izvršavaju funkcije kao
što su pravljenje upitnika o polisi, uplata premija, podnošenje i kontrola zahtjeva, primanje kvota i pronalaženje
najbližeg agenta u bilo koje vrijeme, sve to predstavlja izvanredan nivo servisa i razlog za veliko klijentovo
zadovoljstvo i lojalnost.

68.Elektronski marketing globalnog distribucionog sistema Galileo International.

Zadatak Galileo sistema je da snadbijeva putničku industriju pouzdanim i tačnim informacijama. Sa

tridesetogodišnjim iskustvom, Galileo ima rješenja za avio – kompanije i ostale putničke snadbjevače i turističke
agencije širom svijeta. On je jedan od vodećih provajdera globalnih elektronskih distribucionih sistema. Galileo
ima mnogo alata za avio prevoznike, a neki od njih su: Dostupnost letova – to je jedna od najčešće korištenih
opcija Galilea, a prvi korak u sprovođenju rezervacije. Pred samu rezervaciju sjedišta agent vrši provjeru
preferencija potrošača i željeni let za prikaz na ekranu dostupnih letova; Vozni red – ekran prikazuje sve letove u
razdoblju od 28 dana, od željenog datuma polaska. Ekran se može prilagoditi raznim ograničenjima; Vozni red za
određeni let – precizan prikaz svakog pojedinačnog leta; Rezervaciona datoteka – sljedeća faza je stvaranje
datoteke koja sadrži potrebne informacije o kupovini pojedinačnog sjedišta. Upit o raspoloživosti sjedišta je
zavisan od nivoa pristupa Galilea: Osigurana prodaja – predstavlja najvišu distancu rezervacije Galilea.
Rezervacije se šalju direktno u CRS svake avio kompanije i pruža neposrednu povratnu informaciju o nabavci
sjedišta; Super garantovana prodaja – na kraju transakcije poslat je zahtjev da određeni CRS (rezervacioni sistem)
avio kompanije provjeri nabavku sjedišta; Standardna prodaja – na kraju transakcije je potrebno poslati zahtjev
prevozniku koji provjerava nabavku slobodnog mjesta u avionu; Cijena karte – Galileo radi sa više od 2 milijarde
cijena, koje su dostupne korisnicima iz GDS ( glavna baza podataka). Ove cijene su formirane od strane avio
kompanije te se stalno ažuriraju. Prednost Galilea je u tome što su cijene izražene u nacionalnim valutama; Avio
karte – na osnovu tih podataka se može dati karta na papiru ili u elektronskom obliku; Redoslijed sjedišta –
omogućava vizuelni prikaz stvarnih sjedišta za svaki let na svakom avionu. Rezultati se mogu prikazivati na
osnovu slobodnih mjesta i zauzetih mjesta.

69. Elektronski marketing globalnog distribucionog sistema Amadeus.

Amadeus je jedan od vodećih globalnih rezervacionih i distribucionih sistema na svijetu, preko koga su direktno
povezani učesnici u industriji putovanja (avio kompanije, hoteli, rent – a – car, putničke agencije, kao i pružaoci
feri, željezničkih, brodskih, tour – operatorskih i usluga osiguranja). Amadeus je vodeći nosilac tehnološkog
razvoja i informacione tehnologije u putničkoj industriji, koji pruža direktne distribucione, marketinške i prodajne
usluge profesionalcima u putničkoj industriji širom svijeta. Amadeus System je najznačajniji instrument prodaje
za putniče agencije koje su najbrojniji korisnici Amadeusa. Amadeusovo poslovanje je usmjereno u tri najvažnija
pravca: distribucija putovanja (putničke agencije i prodajna mjesta avio – kompanija); proizvodi iz oblasti
Interneta; usluge u oblasti informacione tehnologije. Modularnu tehnologiju Amadeusovog sistema koristi preko
130 avio – prevoznika i drugih putničkih provajdera, u cilju optimitacije internih operacionih potreba. Ova rješenja
Amadeus zasniva na inteligentnoj primjeni nove tehnologije. Osnova njegovog poslovanja je da opslužuje
kompanije u sljedećim oblastima poslovanja: avio - kompanije, putničke agencije, hotelska i rent – a – car
preduzeća. Brza ekspanzija poslovanja je Amadeusu pomogla da stvori reputaciju najviše korištenog globalnog
distribucionog sistema sa tendencijom najvećeg rasta. Amadeus obezbjeđuje tehnologiju koja unapređuje
turističku industriju. Amadeus je kompanija koja je prisutna na preko 200 tržišta širom svijeta; najekstenzivnija
svjetska međunarodna distribuciona mreža; lider na tržištu Zapadne Evrope i Latinske Amerike; sa jakim
uporištem u SAD - , Africi i Azijsko – Pacifičkom regionu; vlasnik e – Travel – a, vodećeg američkog snadbjevača
rješenja putničke tehnologije sa razvojnim centrom sajta u Bostonu; vlasnik Vacation.com sajta, najveće prodajne
mreže putovanja; vlasnik razvojnih sajtova IT servis – a u Londonu i Sidneju. Glavna uloga nacionalnih marketing
kompanija je da promovišu Amadeusov sistem i proizvode svim lokalnim korisnicima, naročito putničkim
agencijama i da pružaju usluge korisnicima, obuku i HelpDesk putničkim agencijama. Uloga regionalnog
predstavništva je da pruža dodatnu podršku nacionalnim marketing kompanijama u oblasti marketinga i HelpDesk
usluga korisnicima. One takođe vrše koordinaciju ekonomskih odnosa sa kompanijama koje svoje usluge prodaju
putem Amadeusa. Amadeus obezbjeđuje najbolju tehnologiju usluga i rješenja u okviru turističkih usluga i ima
potrebu da bude u tome svjetski lider. U cilju raspodjele i povezanosti napretka primjene e – poslovanja i
menadžmenta, Amadeus koristi tehnološka rješenja koja proširuju mogućnosti za svaku kompaniju koja se bavi
prodajom, kupovinom ili obezbjeđenjem turističkih usluga.

70. Elektronski marketing globalnog distribucionog sistema Sabre.

Kompanije Sabre Holdings opslužuju prevoznike, putničke agente i putničke dobavljače širom svijeta, obezbjeđuju
kompletnim softverskim portfoliom stotine avio – linija, snadbijevaju tehnološkim rješenjima putničku industriju.
Sabre Holdings je lider u mnogim oblastima poslovanja, što ostvaruje kroz svoje kompanije: Travelocity, jedan od
najpopularnijih online putničkih servisa; Sabre Travel Network, nalazi se među najvećim globalnim distribucionim
sistemima. Glavna poslovna preokupacija ovog sistema je spajanje putničkih agenata i dobaljača sa prevoznicima;
GetThere, vodeći Web – bazirani putnički rezervacioni sistem za kompanije i dobavljače; Sabre Airline Solutions,
provajder alata, rezervacionih sistema i konsalitng usluga za avio – prevoznike, prevashodno namijenjen avio –
kompanijama. Sabre Holdings – putničko poslovanje je najpoznatiji Sabre globalni distribucioni sistem. Sabre
Holdings posjeduje portfolio četiri kompanije: Travelocity, GetThere, Sabre Travel Network i Sabre Airline
Solutions. Za svaku oblast ponaosob formiran je poseban Web sajt.
Travelocity – omogućava putničke usluge na Web – u za pojedince koji povremeno putuju (godišnji odmori i
poslovna putovanja).

Sabre Travel Network – snadbijeva tržište širokim opsegom proizvoda i usluga koje omogućavaju agencijama da
ostvaruju putne aranžmane u korist klijenata. Travel Network takođe snadbijeva putničke agencije alatima za
automatizaciju i menadžment i obezbjeđuje korisnicima putničkih agencija pristup uslugama preko Interneta.

GetThere – Veliki broj svjetskih korporacija i avio – kompanija koje koriste GetThere osnažile su svoj sistem
putničke rezervacije. GetThere, tehnologija namijenjena korporacijama, projektovana je tako da pomogne
kompanijama da postignu značajno smanjenje troškova i omogući prevoznicima da na uobičajen način izvrše
rezervacije. GetThere takođe obezbjeđuje web – sajtove avio – prevoznika sistemima za bukiranje.

Sabre Airline Solutions je lider u sljedećim oblastima poslovanja: proizvodi i usluge avio – prevoznika,
rezervacijama i kontroli poletanja i konsalting uslugama. Airline Solutions omogućava alate za ekspertizu i
podešavanje, što podrazumijeva pomoć korisnicima ovih alata da povećaju svoje prihode i produktivnost.