ELEKTRONSKO POSLOVANJE

- Ispitna pitanja -

1. Šta je to informaciono društvo?

a) Šta označava termin "digitalna podjela".
b) Koji su problemi "prikupljanja podataka" u informacionom društvu.
Odgovor:
Informaciono društvo je postindustrijski privredni i drušveni oblik u kome korišćenje informacija
i znanja ima centralnu ulogu i čini stalno rastući udio u društvenom proizvodu. Informacionom
društvu je prethodilo industrijsko, industrijskom poljoprivredno, a poljoprivrednom nomadsko
društvo, gledano prema glavnim privrednim djelatnostima u datim epohama razvoja ljudskog
društva.
Digitalna podjela ili digitalni jaz opisuje činjenicu da je svijet podijeljen na ljude koji imaju i one
koji nemaju mogućnost korišćenja modernih informacionih tehnologija, kao što su telefon, televizor
ili Internet. Razlikujemo tri forme digitalnong jaza:
a) Domaći digitalni jaz – između društvenih grupa u jednoj zemlji (npr. jaz između bogatih i
siromašnih).
b) Jaz između razvijenih i nerazvijenih zemalja – podjela na bogate i siromašne zemlje.
c) Jaz između razvijenih zemalja – posljedica nadmetanja razvijenih zemalja.
Jedan od novih fenomena koji karakterišu evoluciju informacionog društva je i tijelo informacija
(eng. information body ili data body), pod kojim se podrazumijeva skup svih podataka povezanih sa
nekom osobom: školska dokumentacija, poreski podaci, medicinska dokumentacija, policijski
dosijei, itd. Osnovni problem ovakvog prikupljanja podataka je zaštita privatnosti pojedinaca, jer
manipulacija tijelom podataka još uvijek nije stavljena pod efikasnom kontrolom. Takođe postoji i
problem čuvanja podataka na medijima čiji je životni vijek sve kraći (životni vijek CD-a je kraći od
100 godina, a hartije traje i do 500 godina).

1
2. Šta je elektronsko poslovanje?
a) Koja je razlika između I-business i E-buisness?
b) Koje su koristi za prodavce od e-biznisa?
c) Koja je korist za kupce od e-biznisa?
Odgovor:
Elektronsko poslovanje je:
• Kupovina i prodaja proizvoda i usluga preko Interneta ili neke druge telekomunikacione
mreže.
• Korišćenje računarske i mrežne tehnologije za promjenu lanca snadbijevanja i industrijske
strukture.
• Uključuje komercijalni i nekomercijalni svijet.
E-business predstavlja poslovanje preko bilo kog elektronskog medija, dok I-business predstavlja
poslovanje isključivo putem Interneta i podskup je E-business-a.
Koristi od e-biznsa za prodavca su: manji troškovi prodaje i marketinga, manji operativni troškovi,
manji kapitalni i distributivni troškovi, lakše oglašavanje i pronalazak kupaca, povećanje potražnje
itd.
Koristi za kupca od e-biznisa su što od kuće može da obavi mnoge poslove za koje bi inače morao
trošiti više vremena i energije, i ne mora fizički biti prisutan na mjestu gdje se poslovanje obavlja,
bilo da se radi o običnoj kupovini proizvoda, transferu novca ili nekom drugom vidu elektronskog
poslovanja.

3. Na koji način Internet globalizuje poslovanje?

a) Koje su faze istorijskog razvoja elektronskog poslovanja?
b) Kategorizacija internet servisa (1-1, 1-n, n-n) objasniti odnose?
Odgovor:
Neograničeni pristup Internetu pruža mogućnost preduzeću da se pojavi na međunarodnoj sceni, da
osvoji nove klijente, da ponudi tehničku pomoć i savijete licima koja su neke proizvode kupila van
granica zemlje u kojoj žive. Putem Interneta moguće je upoznati potrebe potrošača svoje, ali i
drugih zemalja. Potrošača je moguće animirati, upoznati ga sa proizvodom ili mu omogućiti da
učestvuje u promociji ili kupi proizvod. Ukoliko je u pitanju neko softversko rješenje, informacija
ili multimedija onda će kupljena roba biti isporučena pomoću Interneta.
U razvoju elektronskog poslovanja uočava se nekoliko faza:
• 1994. – 1997. – u ovoj fazi osnovni zahtijev svake firme koja se bavi elektronskim
poslovanjem je da ima svoju web prezentaciju.
• 1997. – 2000. – u ovoj fazi je već moguće kupovanje i prodaja roba i usluga. Osnovni cilj je
dobiti kupce koji ranije nisu bili poznati.
• 2000. – do danas – je faza redefinisanja poslovnih modela i objedinjavanja informacionih
sistema.

2
Internet servise možemo kategorizovati prema tome da li je komunikacija simetrična ili asimetrična:
• 1:1 (one-to-one),
• 1:n (one-to-many),
• n:n (many-to-many).

4. Klase servisa, za svaku klasu navesti primjer?

a) Na koji način e-poslovanje mijenja strategiju poslovanja firme?
b) Koje su suštinske razlike između tradicionalne i nove ekonomije (napisati i objasniti
funkciju)?
Odgovor:
Razlikujemo četiri osnovne klase servisa:
• Konverzacija – je simetrična komunikacija između dvije strane koje su ravnopranve. Tipa
je 1:1. Primjer: E-mail ili razgovor preko Interneta.
• Komunikacija – je takođe simetrična, ali tipa n:n, i u njoj učestvuje nekoliko ravnopravnih
članova. Primjer: Forumi, mailing liste.
• Sadržaj – je asimetričan i uglavnom tipa 1:n. Informacija se šalje od provajdera do mnoštva
primalaca, koji uglavnom ne šalju informaciju nazad. Primjer: Video streaming.
• Trgovina – je asimetrična i uglavnom je tipa 1:1. Prodavac prodaje robu i usluge
mušterijama, koji šalju nazad uplate. Primjer: online kupovina, mikrotransakcije.
Pojavom e-poslovanja strategija poslovanja firme prelaze sa proizvodnje na magacin (strategija
"guranja proizvoda", eng. push strategy), gdje se isti proizvod proizvodi u serijama za masu kupaca
u proizvodjnu po narudžbi (strategija "privlačenja kupaca", eng. pull strategy), gdje se proizvodi
tačno onoliko koliko je potrebno.
Suštinska razlika između nove i tradicionalne ekonomije je u tome što u tradicionalnoj ekonomiji
poslovni proces (B) je funkcija tri promjenljive – materijalnih (M), finansijskih (f) i informacionih
tokova (I) , tj. B = F(M,f,I). U novoj ekonomiji poslovni proces ima drugi izraz: BH = F(I(M,f)),
odnosno poslovni procesi postaju u većoj mjeri zavisni od informacionih tokova.

5. Objasniti razliku poslovanje u odnosima C2C, B2C, navesti primjere?

Odgovor:
C2C (Consumer to consumer) – je odnos koji predstavlja direktnu komunikaciju između korisnika.
Primjer: online pijace tipa www.ebay.com, www.kupujemprodajem.com, www.olx.ba i sl.
B2C (Bussines to consumer) – je odnos poslova prema korisnicima. Primjer: marketiranje
korisnika, online kampanje kako bi se privukli korisnici.

3
6. Objasniti razliku poslovanje u odnosima C2B, B2B, navesti primjere?
Odgovor:
C2B (Consumer to business) – je odnos korisnika prema poslovnom okruženju. Ovaj vid odnosa
podrazumijeva da korisnici pretražuju sajtove proizvođača i pronalaze robu i usluge koje su im
potrebne. Primjer: e-commerce sajtovi.
B2B (Business to business) – posao prema poslu. Predstavlja razmjenu proizvoda, usluga ili
informacija sa drugim firmama iz okruženja. U ovom modelu se povezuju dobavljači, posrednici,
distributeri, itd. Razvoj B2B možemo podijeliti na tri faze: Electronic Data Interchange, osnovni
B2B e-commerce i eMarkets.

7. Objasniti razliku poslovanje u odnosima G2C, G2B, navesti primjere?

Odgovor:
G2C (Government to citizen) – Odnos vlade sa građanima. Ovo je model "digitalne demokratije"
koji podrazumijeva da građani na sajtu državnih organa mogu da dobiju sve potrebne infromacije i
dokumetaciju da bi obavili svoje poslove (izvod iz matične knjige rođenih, vjenčanih, umrlih i
mnoge druge dokumente). Takođe ovaj model uključuje i održavanje glasanja ili referenduma preko
Interneta.
G2B (Government to business) – Odnos vlade sa poslovnim okruženjem. Ovaj odnos
podrazumijeva da država preko Internet stranica raspisuje tendere za kupovinu robe koja je
potrebna za obavljanje poslova. Pošto ovi tenderi moraju da budu transparentni, oni se javno
oglašavaju i imaju precizno definisane uslove kako preduzeća treba da konkurišu za određeni posao.

8. Objasniti razliku poslovanje u odnosima B2G, G2G, navesti primjere?

Odgovor:
B2G (Business to government) – je komunikacija poslovnih partnera sa vladom. Ovaj vid odnosa
podrazumijeva da preduzeća imaju potrebu da komuniciraju sa državnim organima, da dobijaju
obavještenja, obavještavaju državu o statusnim promjenama, dobijaju informacije o promjenama
zakonske regulative.
G2G (Government to governemt) – predstavlja vladin komunikacioni podsistem koji stavlja na
raspolaganje zaposlenim za potrebe obavljanja vladinih poslova.

4
9. Objasniti razliku poslovanje u odnosima E2G, G2E, navesti primjere?
Odgovor:
E2G (Employee to government) – predstavlja kouminkaciju zaposlenih sa vladom.
G2E (Government to employee) – predstavlja komunikaciju između zaposlenih u državnoj
administraciji. To omogućuje da zaposleni u svakom trenutku imaju na raspolaganju priručnike za
obuku ili pojašnjenja procedura poslovnih procesa. Primjer: chat room, oglasne table.

10. Koja su to ograničenja elektronskog poslovanja?

a) Koje su promjene koje izaziva elektronsko poslovanje u poslovnim procesima?
b) Kakvo okruženje je potrebno za elektronsko poslovanje?
c) Koja su tehnološka ograničenja elektronskog poslovanja?
d) Koja su poslovna ograničenja elektronskog poslovanja?
e) Koja su zakonska i edukaciona ograničenja elektronskog poslovanja?
Odgovor:
Uvođenjem Interneta u poslovno okruženje dovelo je do značajnih promjena u sljedećim oblastima:
• Upravljanje snabdijevanjem,
• Upravljanje inventarom,
• Upravljanje distribucijom,
• Upravljanje komunkacionim kanalima,
• Upravljanje plaćanjem,
• Posredovanje.
Prilagođavanje novom načinu poslovanja, prije svega je dovelo do reinženjeringa informacionih
sistema. Uvođenje Intraneta uticalo je na ubrzan protok informacija unutar preduzeća ali i na
povezivanje svih lokacija u jednu informaciono-komunikacionu sredinu. Promjene se ogledaju i u
olakšanoj interakciji sa kupcima i prodajnih službi, ali i u načinu plaćanja.
Tehnološka ograničenja elektronskog poslovanja su:
• Nedovoljno pouzdani sistemi zaštite.
• Instrumenti plaćanja su neodgovarajući i prekobrojni.
• Nedostatak pouzdanih mrežnih servisa.
• Nedostatak standarda.
• Troškovi za izgradjnu infrastrukture su veliki.
Poslovna ograničenja su:
• Nedostatak integracije poslovnih sistema.
• Nepredvidljivost troškovne opravdanosti.
• Nedovoljan broj kvalifikovanih stručnjaka.
• Konlfikt offline i online kanala.
• IT management protiv business management-a.

5
Zakonska i edukaciona ograničenja su:
• Nedostatak konzistentnih pravila i zakona.
• Carinska i poreska nesigurnost.
• Povjerenje i privatnost.
• Raspoloživost servisa.
• Pranje elektronskog novca.

11. Koji su poslovni zahtjevi potrebni da se ispune za elektronsko poslovanje?

a) Kakve su promjene u načinu organizovanja potrebne da bi se elektronsko poslovanje
uklopilo u poslovnu strukturu firme?
b) Virtuelna organizacija objasniti pojam?
c) Telework?
d) Virtuelne kancelarije?
e) Virtuelni timovi?
Odgovor:
Da bi se elekronsko poslovanje održalo u operativnom stanju potrebno je ispuniti sljedeće uslove:
• Sigurnost,
• Pouzdanost,
• Elektronsko plaćanje,
• Sveprisutnost,
• Brzina,
• Lakoća korišćenja.
Promjene koje je u organizaciji izazvalo elektronsko poslovanje su sljedeće:
• Razvoj novih informacionih sistema i obučavanje kadra za rad sa njima.
• Reinženjering poslovnih procesa i redefinisanje organizacionih struktura kako bi se mogao
uvesti informacioni sistem.
Virtuelna organizacija predstavlja grupu zaposlenih koji obavljaju zadatke preko interneta od kuće
ili sa bilo kog mjesta. Ovaj način poslovanja je omogućio da najveće svjetske kompanije
zapošljavaju kadrove iz zemalja gdje je radna snaga jeftinija.
Telework je termin koji označava rad zaposlenog na daljinu. Lokacija radnog mjesta može biti:
• Kod kuće.
• Satellite office – u kancelariji koja je udaljena od sjedišta firme.
• Mobile office – primjenjuje se kod trgovačkih putnika.
• Telecentre – Kancelarija u kojoj se prostor dijeli sa zaposlenima iz drugih firmi.
Virtuelne kancelarije omogućuju zaposlenim da svoje radno vrijeme provode na bilo kojoj
lokaciji, a da im sve informacije i potrebna dokumentacija budu dostavljene preko mreže. Vrste
virtuelnih kancelarija su:

6
 • Hot desk environment – zaposlenom se svakog dana određuje drugi radni sto i omogućen mu
je pristup elektronskoj pošti i računarskim podacima.
• Hotelling – zaposleni veći dio radnog vremena provodi kod klijenta koristeći njegovu
opremu i resurse, slično kao posjetilac hotela.
• Touchdown office – zaposlenima se dodijeljuje radni prostor kada dođu na posao po principu
"first come – first serve".
Virtuelni timovi su grupe ljudi iz različitih zemalja koji zajedno rade na projektima povezujući se
preko Interneta. Timovi formiraju tako što se biraju napogodniji kadrovi, nebitno odakle dolaze.
Vrste virtuelnih timova su:
• Mrežni timovi,
• Paralelni timovi,
• Radni timovi,
• Servisni timovi,
• Upravljački timovi.

12. Prednosti i opasnosti za zaposlene koji rade u informatičkom društvu?

Odgovor:
Prednosti su:
• Posao je moguće obavljati kod kuće.
• Posao je moguće obaviti kad god se poželi.
• Komunicira se elektronskom poštom, mobilnim telefonom, videkonferencijom, nezavisno
od vremena i mjesta.
Nedostaci su:
• Izolovanost od društva.
• Izrabljivanje zaposlenih koji rade danju i noću i zaboravljaju na razliku između rada i
slobodnog vremena.
• Zaposleni su na raspoloaganju 24 sata dnevno, bez obzira na radno vrijeme.

7
13. Nabrojati modele elektronskog poslovanja?
Odgovor:
• Model brokera,
• Model oglašivača,
• Model infoposrednika,
• Model trgovca,
• Model proizvođača,
• Affiliate model,
• Model komunikacije,
• Model pisama,
• Korisnički model.

14. Model brokera objasniti kako funkcioniše?

Odgovor:
Model brokera podrazumijeva da se na sajtu uspostavljaju kontakti između kupaca i prodavaca
kako bi se omogućilo obavljanje transakcije. Ovaj model se javlja u oblicima poslovanja – B2B,
B2C i C2C. Zarada brokera je od plaćene članarine ili od provizije za svaku izvršenu transakciju.
Tipičan predstavnik broker modela je www.amazon.com. Dobre strane ovakvog modela poslovanja
su:
• Mali magacinski prostor,
• Manje osoblja,
• Nema skupog poslovnog prostora,
• Prodaja robe standardnog kvaliteta po najpovoljnijoj cijeni,
• Pogodan je za mala i srednja preduzeća.
Podmodeli su:
• Elektronsko tržište – uključuju više kupaca i prodavaca, centralizuju ih, suočavaju ponudu
i potražnju uzimajući u obzir interese i kupaca i prodavaca, te na kraju obezbjeđuju
informacije o realizovanoj transakciji.
• Kupoprodajno izvršenje – korisnik detaljno specifikuje šta broker treba da kupi ili proda i
pod kojim uslovima.
• Sistem prikupljanja zahtjeva i ponuda – Kupac specifikuje koju cijenu je spreman da
plati za određenu robu ili uslugu, a broker na osnovu toga pronalazi odgovarajuče prodavce i
nudi ih kupcu.
• Transakcioni broker – obavlja plaćanje po sistemu treće strane.
• Podmodel distributera – povezuje proizvođače sa maloprodajnim firmama.
• Agenti za pretraživanje – omogućuju pretraživanje robe po različitim kriterijumima
(cijena, tip proizvoda, neki specifični zahtjev, itd.)
• Virtuelni trgovinski centar – skup dvije ili više elektronskih prodavnica, u kojima se
potrošačima nude proizvodi ili usluge, uz koju može biti uključen i program pratećih usluga
ili zabavnih sadržaja.

8
15. Model oglašivača objasniti kako funkcioniše?
Odgovor:
Model oglašivača podrazumijeva prodaju prostora za reklame na web sajtovima. Oglašivač,
odnosno web sajt obezbjeđuje sadržaj (uobičajeno je da postoje sadržaji ali nije neophodno) i
servise (E-mail, chat, forum i sl.), kombinovano sa reklamama u vidu banera. Ovaj model
funkcioniše dobro samo ako je posjeta sajtu dovoljno velika.
Podmodeli su:
• Portali – su web sajtovi sa mapom linkova prema određenim temama ili poljima
intereosvanja, podeljenim u kategorijama. Omogućavaju korisnicima da pronađu linkove ka
sajtovima koji se detaljnije bave određenim temama. Postoje:
◦ Horizontalni portali – nude različite usluge i sadržaj. Primjer: www.yahoo.com.
◦ Vertikalni portali – pružaju sadržaj tačno određenoj grupi korisnika. Primjer:
www.sportklub.com.
• Sajtovi koji zarađuju prodajući rang – posjetioc za svaki upit koji napravi na sajtu dobija
rangiranu listu linkova, u zavisnosti od toga koliko su vlasnici tih sajtova platili da bi se
našli na toj poziciji. Primjer: www.google.com.
• Kontekstualno oglašavanje – korisniku se nude reklame koje odgovaraju sadržaju koji
pretražuje.

16. Model infoposrednika objasniti kako funkcioniše?

Odgovor:
Model infoposrednika podrazumijeva sakupljanje podataka o proizvođačima, proizvodima,
korisnicima i njihovim potrebama i stavljanje tih podataka na web sajt. Zarada infoposrednika je od
provizije i od reklama koje su firme platile.
Podmodeli su:
• Podstaknuti marketing – korisnici se podstiču poklonima, popustima i kuponima da
posjete sajt trgovine. Pri ovome se prikupljaju podaci o korisnicima za kasnije ciljane
kampanje.
• Advertising Networks – postavljaju reklame na mrežu sajtova koji su članovi. Sakupljaju
podatke o korisnicima koji mogu da se iskoriste za analizu efektivnosti marketinga. Primjer:
DoubleClick.

9
17. Model trgovca objasniti kako funkcioniše?
Odgovor:
Model trgovca predstavlja prodaju robe i usluga putem web-a na veliko ili na malo. Prodaja može
biti zasnovana na listingu cijena ili na principu aukcije.
Podmodeli su:
• Virtuelna trgovina – prodaja robe na malo preko web-a. Poslovanje se obavlja putem
kataloga postavljenog na web sajtu ili putem E-mail narudžbi.
• Kataloška prodaja – listing roba se postavlja na sajt i prodaje. Korisnici pretražuju i sami
biraju proizvode.
• Kombinacija web-a i klasične trgovine – predstavlja dodatak standardnoj trgovini.
• Snadbjevač softverom – prodaja softvera i digitalnih servisa putem web-a.
• Aukcijsko poslovanje – omogućavaju prodaju robe putem aukcija.

18. Model proizvođača objasniti kako funkcioniše?

Odgovor:
Model proizvođača podrazumijeva da proizvođač sam prodaje svoju robu na web sajtu. Ovakav
model je dobar zato što se uspostavlja direktna veza sa kupcima i na taj način se povećava
efikasnost tog odnosa. Ovo omogućuje da se za svakog kupca posebno personalizuje proizvod.
Druga prednost je što proizvođač nije zavisan od nekog drugog posrednika. Primjer: www.dell.com.
Podmodeli su:
• Driektna kupovina – kupovina se obavlja direktno na sajtu.
• Iznajmljivanje – kupcu se prenose prava da koristi proizvod ili uslugu na određeno
vrijeme. Po isteku vremena iznajmljivanja tu robu ili vraća ili zadržava ako je plati.
• Leasing – korisnik iznajmi robu, ali ne postaje odmah njen vlasnik, već nakon isteka
odrećenog perioda. Do tada iznamljenu robu isplaćuje u ratama. Ako neku ratu ne plati, ta
roba mu može biti oduzeta. Nakon isteka perioda, ako je kupac isplatio cijeli iznos roba
postaje njegova.

10
19. Affiliate model objasniti kako funkcioniše?
Odgovor:
Affiliate model se zasniva na tome da vlasnici na svojim web sajtovima putem softverskih rješenja
koje im trgovci daju na korišćenje postavljaju linkove ka sajtovima tih trgovaca i za takvo
preusmjeravanje – dovođenje posjetilaca, dobijaju određeni postotak vrijednosti robe ili određenu
proviziju po svakom korisniku. Učesnici u ovom modelu su:
• Trgovac – web sajt koji se bavi nekom vrstom prodaje proizvoda ili usluga.
• Pridruženi partner (eng. affiliate) - web sajt koji ima dobru posjećenost i koji dio svog
prostora iznajmljuje kao reklamni prostor i koristi ga da preusmjeri svoje posjetioce na sajt
trgovca.
Podmodeli su:
• Plaćanje po prodaji (eng. Pay per sale) – Saradnik dobija unaprijed određeni procenat od
svake kupovine koju obavi njegov posjetioc ili unaprijed određenu fiksnu cifru za svaku
kupovinu.
• Plaćanje po akciji (eng. Pay per action) – Saradnk biva plaćen za određenu akciju koju
njegov posjetioc mora obaviti na trgovačevoj stranici (učlanjenje na stranici, upis u mailing
listu, download software-a i sl.).
• Plaćanje po klijentu (eng. Pay per customer acquisition) – Plaća se fiksna cijena za kupca
koji je kupio barem jedan proizvod ili uslugu, ali samo pod uslovom da nikad nije bio klijent
njegovog trgovca.
• Plaćanje po kliku (eng. Cost per click) – Saradnik dobija dogovorenu cifru za svaki
jedinstveni klik koji pošalje na stranicu trgovca.

20. Model komunikacije objasniti kako funkcioniše?

Odgovor:
Model komunikacije je zasnovan na lojalnosti korisnika. Prihodi koji se ostvaruju u ovom modelu
zasnivaju se na tome da se osnovni proizvod daje besplatno, ali se naplaćuju dodatni servisi i usluge
koje idu uz njega. Primjer: www.redhat.com - osnovni operativni sistem za nekomercionalnu
upotrebu je besplatan, dok se ostale usluge kao što su dokumentacija i sitemska podrška plaćaju.
Podmodeli su:
• Javno emitovanje – Internet verzija neprofitnih radio ili televizijskih emisija. Donatori
izdržavaju sajt, sa motivacijom promovisanja određenih proizvoda kroz komunikaciju sa
posjetiocima sajta.
• Mreže znanja – predstavljaju diskusione sajtove kojima se organizuju tribine, gdje se
razmjenjuju informacije između eksperata i profesionalaca.

11
21. Model pisama objasniti kako funkcioniše?
Odgovor:
Model pisama (eng. Subscription model) se sastoji u tome da se korisnicima periodično naplaćuje
(dnevno, mjesečno ili godišnje) taksa za pristup nekom servisu. Sajtovi često kombinuju besplatne
sadržaje sa "premijama" (za pretplatnike). Članarine za pretplatnike su unaprijed definisane bez
obzira na stvarnu mjeru korišćenja servisa.
Podmodeli su:
• Content Service – obezbjeđuju tekst, audio ili video sadržaj za korisnike koji plate
članarinu. Primjer: www.netflix.com, www.spotify.com.
• Person-to-Person Networking Services – kanal za distribuciju izloženih informacija o
korisnicima. Primjer: www.classmates.com.
• Trust Services - dolaze u formi udruženja koja se povinuju određenom tipu ponašanja i u
kojem član plaća taksu za pristup. Primjer: privacy.truste.com.
• Internet Service Providers – nude vezu preko mreže na osnovu mjesečne članarine. Primjer:
www.aol.com.

22. Korisnički model objasniti kako funkcioniše?

Odgovor:
Korisnički model je model plaćanja na zahtjev ili korišćenje na zahtjev. Tu se podrazumijeva da se
plaćaju raznorazne usluge tipa struja, voda, telefon, internet i slični servisi.

23. Objasniti kako funkcionišu elektronska tržišta?

a) Objasniti - horizontalna i vertikalna tržišta?
Odgovor:
Elektronska tržišta obuhvataju kompletno područje servisa, pokrivajući procese transakcije.
Uzimaju u obzir i interese kupaca i prodavaca. Elektronska tržišta uključuju više kupaca i više
prodavaca, zatim ih centralizuju, suočavaju ponudu i tražnju i obezbjeđuju informacije o
realizovanoj razmjeni.
Prema području primjene mogu biti:
• Vertikalna tržišta – usko vezana za određenu privrednu granu i zahtjevaju veće poznavanje
karakteristika određene industrije.
• Horizontalna tržišta – orijentisana na kupoprodaju robe, bez obzira na djelatnost poslovnih
sistema. Poznata su još kao funkcionalna tržišta, jer se ne vezuju za određenu fazu
proizvodnje ili industrijsku granu, već rade po principu optimizacije određenih funkcija.

12
24. Šta su to virtuelni trgovinski centri?
Odgovor:
Virtuelni trgovinski centar podrazumijeva skup dvije ili više elektronskih prodavnica, u kojima se
potrošačima nude proizvodi ili usluge, uz koje može biti uključen i program pratećih usluga ili
zabavnih sadržaja. Virtuelni trgovinski centri ne podrazumijevaju samo spisak drugih prodavnica na
Internetu i skup link-ova ka njima, već oni uključuju i mogućnost poređenja različitih radnji, cijena i
artikala, preporučivanje proizvoda, organizovanje nagradnih igara i sl.
Cijena zakupa prostora na virtuelnom serveru vlasnika trgovinskog centra se može formirati na
nekoliko načina:
• U fiksnom iznosu, prema veličini zauzetog prostora na serveru trgovinskog centra izraženog
u MB.
• Prema broju posjetilaca koji su preusmjereni sa glavne strane trgovinskog centra na stranu
prodavnice.
• Kao procenat od ostvarene prodaje u prodavnici u okviru trgovinskog centra.
Prostor se u okviru trgovinskog centra može obezbjediti na različite načine:
• Putem klasičnog zakupa prostora određene veličine na virtuelnom serveru.
• Putem zakupa "lokala" (prostora standardne veličine) u okviru trgovinskog centra.
• Putem programa "pridruženih članova", gdje se maloprodavac uključuje u prodaju
određenog proizvoda karakterističnog za neku firmu, čime se ustvari formira mreža
prodavnica slična trgovinskom centru.
Dodatne usluge koje nude virtuelni trgovinski centri su:
• Obezbjeđivanje SSL-a.
• Dizajniranje elektronske prodavnice.
• Provjera validnosti kreditnih kartica potrošača.
• Prikupljanje podataka o posjetiocima.
• Promocija elektronske prodavnice.

25. Modeli prihodovanja na Internetu?

a) Ransom model?
b) Plaćanje licence?
Odgovor:
Ransom model – uglavnom se koristi kod prodaje knjiga preko web-a. Logika se sastoji u tome da
se na sajt postavi jedno poglavlje knjige, tako da korisnik može besplatno da ga preuzme zatim ako
mu se knjiga dopadne, ostala poglavlja može da preuzme ako plati.
Plaćanje licence – ovaj model naplaćivanja uglavnom koriste svi proizvođači softvera. Uobičajeno
je da softverska kompanija stavi na raspolaganje korisnicima, verziju softvera sa ograničenim
trajanjem (obično 30 dana), tako da oni mogu da isprobaju to rješenje, a zatim ukoliko se odluče da

13
ga kupe onda im se naplaćuje licenca. Posao se obično obavlja na sajtu proizvođača, gdje korisnik
preuzme šifru sa kojom otključava softver.
Ostali tipovi prihodovanja na Internetu su:
• Provizije po transakciji,
• Naplata usluga za hostovanje,
• Provizija za obavljeni posao,
• Model pretplate,
• Plaćanje po svakom korišćenju,
• Sistemi za mikroplaćanja,
• Naplata za usluge oglašavanja,
• Sponzorisani sajtovi,
• Marža na prodaju roba i usluga,
• Prikupljanje i prodaja podataka,
• Naplata za usluge koje su efikasnije i efektivinije,
• Naplata za servise sa dodatnom vrijednošću,
• Kombinacija virtuelnog i realnog poslovanja.

26. Koji su razlozi e-bankarstva?

a) Oblasti primjene e-bankarstva – internet, intranet i ekstranet, objasniti?
b) Kako doći do keš novca u čisto virtuelnim bankama?
c) Koji su uobičajeni poslovi banaka na Internetu?
Odgovor:
Osnovni razlog za uvođenje e-bankarstva jeste smanjenje troškova poslovanja (grijanje, hlađenje,
voda, struja, kadrovi, itd.). Osim toga, na tržištu postoji povećanje potražnje za samouslužnim
sistemima. Jedna od značajnih prednosti e-bankarstva je i one-to-one (individualni) marketing.
Osnovni razlog za korišćenje e-banking servisa za korisnika je ušteda vremena, smanjenje napora i
troškova odlaska u banku. Ovim se povećava obim poslovanja bez potrebe dodatnog investiranja.
Intranet u banci služi za povezivanje organizacionih cijelina i za ubrzavanje komunikacije unutar
banke. Ekstranet služi za povezivanje banke sa poslovnim partnerima kojima se omogućava da se
direktno priključe na informacioni sistem banke kako bi mogli da samostalno obavljaju poslove sa
njom. Preko Interneta svi ostali korisnici imaju pristup banci.
Virtuelne banke omogućavaju podizanje gotovine uz pomoć platnih kartica i bankomata iz mreže
klasičnih banaka. Uobičajeno je da virtuelne banke svoje klijente usmjeravaju ka partnerskim
bankama da u njihovim ekspoziturama ili bankomatima podižu novac.
Najčešći poslovi banaka na Internetu su:
• Pristup i pregled stanja računa,
• Evidencija transakcija,
• Plaćanja,
• Transfer novca,
• Izmjena informacija.

14
27. Koja je uloga Application service provider-a – ASP u elektronskom bankarstvu?
Odgovor:
Application Service Provider-i su firme koje brinu za tehnički dio e-bankarstva, za hardversku i
softversku infrastrukturu koja podržava poslovanje banke, kao i monitoring i održavanje takve
infrastrukture.

28. Objasniti termin "elektronski novac"?

a) Virtuelne valute
b) Digitalne valute
Odgovor:
Elektronski ili digitalni novac se može definisati kao novac koji se kreće kroz elektronske medije,
to jest van uobičajenih kanala plaćanja koje tradicionalno banke podržavaju. Osnovne osobine
elekronskog novca su:
• Lako je pokretan i prenosiv kroz mrežu,
• Posjeduje visok nivo inteligencije,
• Ne poznaje geografske granice,
• Može se programirati, pratiti i ograničavati.
• Ako se izgubi može se zamijeniti.
Virtuelna valuta je vrsta neregulisanog, digitalnog novca, koji je izdat i kontrolisan od strane
onoga koji je isti novac i razvio i koji je prihvaćen i korišćen od strane članova specifične virtuelne
zajednice. Javljaju se u dva oblika:
• Sistemi plaćanja u zlatu (eGold),
• Kripto valute (BitCoin).
Virtuelne valute možemo klasifikovati na:
• Zatvorene virtuelne valute – ne postoji nikakva povezanost za realnom ekonomijom, te se
zbog toga često nazivaju "in-game only". Koriste se za kupovinu virtuelnih dobara i usluga
unutar virtuelne zajednice (npr. video igre).
• Virtuelne valute sa jednosmjernim tokom – može biti kupljena pravom valutom, po
određenom kursu, ali obrnuta operacija nije dozvoljena. Omogućavaju kupovinu virtuelnih
dobara i usluga, a neke dozvoljavaju kupovinu i realnih.
• Virtuelne valute sa dvosmjernim tokom – korisnici mogu kupovati i prodavati virtuelni
novac po kursu koji važi između odnosne virtuelne i realne valute koju koriste korisnici.
Omogućavaju kupovinu virtuelnih i realnih dobara.

15
29. Finansijski lanac snabdijevanja, ko može biti "gateway"?
a) Činioci koji utiču na širenje elektronskog novca: objasniti svaki posebno?
b) Koji su osnovni zahtjevi sistema elektronskog plaćanja?
c) Šta znači da: "Elektronski novac mora naslijediti vrline tradicionalnog novca."?
d) Može li se obezbjediti puna anonimnost elektronskog novca?
e) Koje su ekonomske posljedice elektronskog novca?
Odogovor:
Termin finansijski lanac snabdijevanja se odnosi na tok dokumentacije, procesa, podataka i novca
između trgovinskih partnera. Finansijski lanac snabdijevanja čine:
• Komitent ili kupac – osoba koja kupuje robu ili obavlja bankarsku transakciju.
Zainteresovan je da to obavi preko Interneta jer je to najkomforniji način.
• Davalac usluge – to je nosilac posla a ujedno i nosilac troškova poslovanja preko Interneta.
• Sistemska grupa – održava i razvija sistem plaćanja.
• Sistem provajder – odgovoran je da se transakcije obave čisto i bez problema.
• Finansijske institucije – vrše plaćanje ili prenos novca sa računa korisnika na račun trgovca.
• Autorizacioni centar – odgovoran za integritet podataka i autentifikaciju učesnika
transakcije.
Činioci koji utiču na širenje elektronskog novca su:
• Emitenti – izdaju elektronski novac. Prihode ostvaruju po osnovu provizija za obavljene
transakcije, po osnovu prihoda koji se ostvaruje na bazi povećanog broja dana odležavanja
novca na računu emitenta i po osnovu pojeftinjenja troškova po transakciji.
• Trgovci – svoj motiv za prihvatanje elektronskog novca nalaze u povećanju prometa i
povećanju obrta i time povećavaju zaradu. Imaju dva uslova za korišćenje elektronskog
novca: prvi je da provizija koju emitent uzima po transakciji bude mala, a drugi je da
korištenje elektronskog novca bude jeftinije od postojećeg sistema plaćanja.
• Korisnici – da bi prihvatili korištenje elektronskog novca moraju imati značajan nivo
ponuđenih usluga koje mogu plaćati tim novcem. Osim toga, moraju imati povjerenje i
sigurnost kako bi ga nesmetano koristili.
Zahtjevi sistema elektronskog plaćanja su:
• Sigurnost,
• Brzina,
• Mala cijena,
• Atomske transakcije,
• Uopštenost transakcija,
• Prihvaćenost od korisnika,
• Skalabilnost,
• Zakonska regulativa.

16
Elektronski novac mora da naslijedi sljedeće osobine tradicionalnog novca:
• Svako može ponuditi i prihvatiti gotovinu.
• Ne zahtjeva provjeru kredibiliteta.
• Laka prenosivost.
• Velika prihvaćenost.
• Mali troškovi kreiranja i rukovanja.
• Anonimnost učesnika.
• Promet bez posrednika.
Puna anonimnost elektronskog novca je teško ostvariva. Potpupna privatnost bi podrazumjevala
da se ne može pratiti trag kupovine. Ovo bi imalo za posljedicu da se ne može spriječiti pranje
novca.
Ekonomske posljedice elektronskog novca su:
• Velika efikasnost.
• Ne poznaje granice.
• Povećava mogućnost izbjegavanja poreza.
• Olakšava pranje novca.

30. Kod modela elektronskog novca sa jednim operaterom objasniti ulogu klirinško-obračunskog
domena?
a) Objasniti osnovni protokol plaćanja elektronskim novcem?
Odgovor:
Obračunsko-klirinški domen u modelu elektronskog novca sa jednim operaterom ima ulogu
izvršavanja međubankarskih finansijskih obaveza između finansijskih institucija klirinške banke i
centralne banke.
Osnovni protokol plaćanja elektronskim novcem je u potpunosti istovjetan plaćanju realnim
novcem i sastoji se iz tri faze:
• Povlačenje (eng. withdrawal) – podizanje novca iz banke, u kojem korisnik prenosi, u
elektronskom obliku, dio novca sa svog računa u banci na karticu ili digitalni novčanik.
• Plaćanje (eng. payment) – korisnik prenosi dio novca onom kome plaća.
• Depozit (eng. deposit) – deponovanje novca u banku. Onaj ko je dobio novac deponuje taj
novac na svoj račun u banci.

17
31. Podjela sistema plaćanja?
a) Žiro kliring sistemi objasniti kako rade?
b) RTGS sistemi objasniti kako rade?
Odgovor:
Sisteme plaćanja možemo podijeliti na osnovu načina saldiranja transakcija i tada razlikujemo:
• Net settlement sisteme – zasnivaju se na definisanju neto pozicije (razlika svih priliva i svih
odliva sredstava) u određenom trenutku i tada se transferiše samo razlika u zavisnosti da li
se radi o poziciji odobrenja ili poziciji zaduženja. Primjer: plaćanje kreditnim karticama,
plaćanje računa. Problem: kašnjenje u plaćanju.
• Gross settlement sisteme – svi transferi novca se saldiraju pojedinačno. Nema utvrđivanja
neto pozicije. Primjer: bankarski transferi novca na veliko. Problem: veliki broj transakcija
može da zaguši mrežu.
Na osnovu vremena kada se vrši saldiranje razlikujemo sljedeća dva sistema:
• Designated time – gdje se poravnanje odvija nekoliko puta u toku dana ili na kraju dana.
• Realtime – kontinualno saldiranje nakon svake obavljene transakcije.
Žiro kliring sistemi rade po principu da se vrši preračunavanje razlika između svih banaka koje
pripadaju istoj žiro kliring grupi (GC Group), nakon čega se formira matrica plaćanja od svih
banaka i ka svim bankama. Zatim u dogovorenim vremenskim terminima žiro kliring sistem svodi
sve račune na nulu i izvještava banke koliko trebaju da plate preko RTGS-a.
RTGS sistemi (Real Time Gross Settlement System) obavljaju konačan obračun iz neto obračuna
(žiro kliringa) u realnom vremenu. RTGS sistemi koriste SWIFT standard za formiranje poruka koje
sadrže instrukcije za izvršenje plaćanja. Poruke se mogu slati različitim kanalima: privatna mreža ili
SWIFT. Izvršenje naloga je pojedinačno i za svaki se vrši autorizacija (provjera likvidnosti) na žiro
računu.

32. Opisati tok transakcije plaćanja između dvije banke (žiro kliring + RTGS)?
Odgovor:
Da bi osoba X, koja ima otvoren račun u banci A, mogla da transferiše n novčanih jedinica na račun
osobe Y u banci B, banka A i B moraju imati međusobno otvorene račune (ukoliko to nemaju onda
se transakcija obavlja preko banaka posrednika gdje imaju otvorene račune).
Transfer počinje tako što banka A umanji stanje na računu osobe X za n novčanih jedinica, a zatim
poveća stanje na računu banke B za isti iznos. Nakon toga banka A daje nalog banci B da transferiše
dati iznos sa svog računa (u banci B) na računu osobe Y.
Međutim, transferi se ne izvršavaju direktno nego se podaci o njima čuvaju u centralnoj klirinškoj
kući, a razlike između banaka se "poravnavaju" po predefinisanom rasporedu (obično nekoliko puta
u danu). To namirivanje razlika između banaka se naziva žiro kliring i vrši se preko sistema
plaćanja kao što je RTGS. Da bi banke mogle da namire razlike moraju imati otvorene račune u
centralnoj banci gdje se "poravnavanje" vrši u realnom vremenu.

18
33. Opisati tok transakcije međunarodnog plaćanja: koje sve uključen?
Odgovor:
Banka A sa sjedištem u SAD želi da kupi 1 milion GBP (Britanskih funti) za 1.44 miliona USD
(Američkih dolara) od banke S u Velikoj Britaniji. Da bi to ostvarila banka A mora imati otvoren
račun u GBP negdje u Velikoj Britaniji, na primjer u banci B. Zatim banka S mora imati takođe
otvoren račun u USD negdje u SAD, recimo u banci T.
Prvi dio plaćanja se sastoji u tome da banka A transferiše 1.44 miliona USD na račun u banci T. Taj
transfer se obavlja preko računa koje te banke imaju u US Federal Reserve Bank (centralnoj banci
SAD-a).
Drugi dio plaćanja se sastoji u tome da sada banka S transferiše 1 milion GBP na račun banke B.
Ovaj transfer se takođe obavlja preko centralne banke u Velikoj Britaniji (The Bank of England).

34. Šta je to SWIFT? Gdje i kako funkcioniše?

a) Na koji način se obavlja transfer novca?
b) Da li je to sistem plaćanja?
Odgovor:
SWIFT (System of Worldwide Interbank Financial Telecommunications) je sistem za razmjenu
standardizovanih poruka o transakcijama između raznorodnih institucija (banaka, berzi, clearing
sistema i sl.). Prednosti koje SWIFT pruža su povećana sigurnost, sniženje troškova, poboljšana
automatizacija i upravljanje rizikom. SWIFT nije sistem plaćanja.
SWIFT se sastoji od različitih sistemskih cijelina, od kojih svaka sprovodi određeni dio funkcija:
• System Control Processor (SCP) - postoje dva u SAD i dva u Holandiji od kojih je uvijek
samo jedan aktivan. Zadatak SCP-a je da kontroliše sve pristupe sistemu i obavlja
monitoring kompletne SWIFT mreže i njenih servisa.
• Slice Processors (SP) - postoje dva, od koji je aktivan samo jedan. Zadatak SP-a je da
usmjerava poruke između pojedinih korisnika SWIFT-a preko regionalnih procesora, da
čuva kopije svih emitovanih poruka i na zahtjev korisnika ispostavlja kopiju takvih poruka.
• Regional Processors (RP) – omogućuju pristup SWIFT mreži. Svaku unijetu poruku
provjeravaju prije nego što je upute ka SP-u.
• SWIFT Access Point (SAP) - mrežni konekcioni čvor koji omogućuje korisnicima fizički
pristup SWIFT mreži.
• Gateway Computer

19
35. Šta je to TARGET? Gdje i kako funkcioniše?
Odgovor:
TARGET (Trans-European Automated Real-time Gross Settlement Express Transfer) je sistem
plaćanja na veliko koji funkcioniše na području Evropske unije. Zasnovan je na RTGS principu, tj.
vrši se poravnanje svake pojedinačne transakcije u realnom vremenu. Osnovni zadatak TARGET
sistema je:
• Da obezbjedi siguran i pouzdan mehanizam zasnovan na RTGS principu za procesiranje
svih EUR transakcija.
• Da poveća efikasnost plaćanja u Eurozoni.
• Da podržava monetarnu politiku Evropske centralne banke u cilju ostvarivanja stabilnog i
jedinstvenog tržišta novca u Eurozoni.

20
36. Koji su načini plaćanja na Internetu?
a) Modeli plaćanja na Internetu.
b) Objasniti problem sigurnosti plaćanja na Internetu?
Odgovor:
Primjenjuje se nekoliko načina plaćanja preko Interneta:
• Pouzeće – korisnik pronalazi željenu robu kod trgovca, popunjava formular i na taj način se
prijavljuje za kupovinu robe. Trgovac pakuje i šalje robu poštom ili preko svog dostavljača
koji robu isporučuje na naznačenu adresu, a tamo kupac direktno plaća gotovinom, čekom
ili karticom.
• Kupovina plaćanjem preko žiro računa – korisnik na sajtu trgovca pronađe željenu robu i
broj žiro računa na koji treba da izvrši uplatu. Zatim izvrši uplatu u banci a primjerak
uplatnice dostavlja trgovcu. Trgovac provjerava uplatu, a zatim mu robu dostavlja na
naznačenu adresu.
• Plaćanje putem kartice – za korisnika najkomforniji način plaćanja, dok trgovac dobija
novac istog trenutka kada je roba isporučena.
• Kombinacija Interneta i mobilnog telefona – korisnik dolazi na zaštićeni dio sajta kod
procesora plaćanja i registruje svoj broj telefona za plaćanje određenih servisa koji su u
ponudi. Korisnik dalje pretražuje Internet i pronalazi sajt koji prihvata mobilna plaćanja za
koje se korisnik registrovao. Odabira robu i formira korpu. Zatim prelazi u sistem plaćanja:
procesor plaćanja mu se javlja na telefon sa zahtjevom za odobrenje transakcije. Korisnik
daje odobrenje i unosi PIN broj kako bi se autentifikovao. Tog trenutka se provjerava stanje
na računu korisnika, skida novac sa njegovog računa i prebacuje na račun trgovca.
Model plaćanja se odnosi na to ko pokreće transakciju i kako se ona odvija do svog završetka.
Razlikujemo sljedeće modele plaćanja na Internetu:
• Keš orijentisan model – Transakcija se započinje tako što na osnovu zahtjeva korisnika
banka izdaje novčanicu koju korisnik prosljeđuje do trgovca a ovaj dostavlja banci gdje se
ona zatim poništava.
• Ček orijentisan model – U ovom modelu transakciju započinje korisnik koji potpisuje ček,
dodaje sertifikat kartice i banke i pakuje ga u digitalnu envelopu. Primalac prima ček na
računar, dodaje svoje podatke, ponovo ga pakuje i šalje banci na naplatu.
• Model plaćanja karticama – U ovom modelu transakciju započinje korisnik tako što
pristupa sajtu trgovca i traži odobrenje za plaćanje. Trgovac ga prosljeđuje ka banci gdje se
izvršava transakcija a banka samo informiše korisnika da mu je novac skinut sa računa.
• Model plaćanja nalogom – korisnik ima instaliran softver na svom računaru i smart karticu
koja ima sertifikate i digitalni potpis. U kombinaciji sa PIN brojem korisnik pokreće
transakciju dajući nalog banci da sa njegovog računa izvrši plaćanje.

21
37. Nacrtati i objasniti šemu plaćanja karticama na Internetu?
Odgovor:
Korisnik preko Interneta pronalazi trgovca i na njegovom sajtu bira robu. Trgovac omogućava
korisniku da pretražuje njegov sajt, čekira robu i formira "potrošačku korpu". Nakon što je korisnik
završio sa punjenjem korpe, prelazi u fazu plaćanja. Korisnk iz ponuđene liste bira karticu kojom će
da izvrši plaćanje. U tom trenutku korisink napušta sajt trgovca i prelazi na sajt procesora plaćanja.
Korisnik se zatim prijavljuje na sistem za plaćanje unoseći lične podatke, broj kartice, datum
važnosti i PIN broj. Procesor plaćanja provjerava ispravnost unijetih podataka i stanje na računu u
banci. Ukoliko na računu ima dovoljno novca transakcija se odobrava i obavještavaju se svi
učesnici u transakciji da je sve izvršeno regularno. Procesor generiše jedinstveni kod pod kojim se
vodi transakcija i on se dostavlja korisniku i trgovcu. Zadnja faza je bankarsko postprocesiranje
gdje se novac skida sa računa korisnika i prebacuje na račun trgovca.

22
38. First Visual sistem plaćanja?
Odgovor:
First Visual je prvi platni sistem na Internetu koji je sa radom započeo 1994. godine. First Visual ne
zahtjeva od korisnika nikakvu dodatnu instalaciju softvera, ali se zato prije bilo kakve kupovine
korisnik mora registrovati da bi dobio tzv. Virtual PIN – identifikator kupca. Prilikom registracije
korisnik unosi informacije od platnoj kartici, e-mail adresi i čekovni račun na koji može primati
uplate.
Proces kupovine se odvija kroz sljedeće korake:
1. Kupac na sajtu trgovca bira robu i popunjava korpu.
2. Kada je završio sa punjenjem korpe unosi svoj Virtual PIN.
3. Trgovac provjerava kupčev Virtual PIN.
4. Trgovac inicira transakciju plaćanja tako što First Virtual sistemu šalje svoj PIN kod, PIN
kupca, iznos, valutu plaćanja i opis proizvoda.
5. First Virtual sistem šalje e-mail kupcu na koju on treba da odgovori kako bi potvrdio
kupovinu.
6. Ukoliko je kupac prihvatio kupovinu First Virtual sistem šalje trgovcu poruku o uspješnoj
transakciji. Novac se uplaćuje na račun trgovca sa zaostatkom od 91 dana.

39. Objasniti jednostavan protokol plaćanja elektronskom gotovinom (keš)?

a) Kako funkcionišu online i offline sistemi plaćanja elektronskim novcem?
Odgovor:
E-Cash je sistem za online elektronsko plaćanje gotovinom razvijen od strane DigiCash-a. E-Cash
radi na principu tzv. "slijepe metode" koja čuva anonimnost kupaca. Ona funkcioniše na sljedeći
način:
Kijent šalje digitalnu novčanicu, sa šifrovanim serijskim brojem, finansijskoj instituciji. Finansijska
institucija ovjerava i šalje nazad novčanicu klijentu. Klijent zatim dešifruje serijski broj. Prema
tome, serijski broj nije poznat finansijskoj instituciji, što garantuje anonimnost. Da bi se spriječila
dvostruka potrošnja, finansijska institucija mora da evidentira serijske brojeve svih prispjelih
digitalnih novčanica.
Pri svakoj kupovini preko Interneta, potrošač daje digitalne novčanice trgovcu. Trgovac odmah
prebacuje ove novčanice u svoju banku, kako bi provjerio da li su ispravne. Trgovčeva banka
registruje brojeve emitovanih digitalnih novčanica, bez mogućnosti identifikacije potrošača koji ih
je utrošio. Konačno, ako je sve uredu, saldo na računu trgovca se povećava se dati iznos, a trgovac
isporučuje proizvod klijentu.

23
Mondex je sistem elektronskog plaćanja kojeg je razvila firma Mondex U.K. Prvobitno je razvijen
kao offline sistem plaćanja, a kasnije je prilagođen upotrebi na Internetu.
Mondex novac se smješta direktno na korisnikovu karticu i može prenositi sa jedne na drugu karticu
neograničen broj puta, bez upotrebe nekog centralizovanog kliringa ili verifikacije od strane neke
banke, stoga je najpribližniji realnom novcu. Ključna razlika između realnog i Mondex novca je
mogućnost praćenja transakcija koje se evidentiraju putem jedinstvenog indetifikatora. Transfer
novca se obavlja u sekvencama – novac se prvo skida sa jedne kartice, pa tek onda se upisuje na
drugu.

40. PayPal sistemi plaćanja. Objasniti kako radi sa karticama, elektronskim čekovima i platnim
nalozima?
a) Šta znači 100% likvidnost kod plaćanja PayPal-om, sa jednog računa na drugi?
Odgovor:
PayPal je peer-to-peer sistem plaćanja osnovan 1999. godine koji radi kao posrednik na Internetu.
To znači da se kupci i trgovci u trenutku obavljanja transakcije moraju naći na PayPal-u. Plaćanje
se može obaviti direktno sa jednog PayPal računa na drugi. PayPal omogućuje otvranje tri tipa
računa: Personal, Premier i Business.
Registracija se obavlja na PayPal-ovom sajtu gdje se unose lični podaci, E-mail adresa, vrsta računa
i broj bankarskog računa. Vlasništvo nad bankarskim računom korisnik potvrđuje tako što vraća dva
mala depozita koja su mu prethodno položena na taj račun od strane PayPal-a.
PayPal omogućuje sljedeće načine plaćanja:
• Plaćanje nalozima – najjednostavniji način plaćanja koji zahtjeva da kupac i trgovac imaju
otvorene PayPal račune. Sredstva se samo knjiže sa jednog računa na drugi.
• Plaćanje karticama – kupac plaća putem platne kartice prilikom čega PayPal šalje
intrukcije svojoj banci koja dalje servisira karticu.
• Plaćanje elektronskim čekovima – je najkomplikovaniji način plaćanja jer se ono obavlja
preko Automatske klirinške kuće.

24
41. Šta je to elektronski ček?
a) Opisati postupak plaćanja elektronskim čekom?
b) Koja je sličnost a koja je razlika između papirnog i elektronskog čeka?
c) Koliko su bezbjedni elektronski čekovi. Šta koristi kako sistem zaštite?
Odgovor:
Elektronski ček je elektronska verzija papirnog čeka? Njegove osobine su:
• Zasnovan je na istim legalnim okvirima kao i papirni ček.
• Sadrži iste informacije kao i papirni ček.
• Može biti vezan sa neograničenim informacijama.
• Može biti korišćen u bilo kojoj transakciji gdje se danas koristi papirni ček.
• Smanjuje potrebu korišćenja papirnog čeka.
Postupak plaćanja elektronskim čekom je sljedeći:
• Izdavaoc čeka (trasant) izdaje elektronski ček koristeći jedan od mnogih tipova elektronskih
čitača i daje elektronski ček primaocu iznosa (remitentu) elektronskim putem.
• Remitent deponuje ček i prima kredit.
• Banka prima i potvrđuje ček i skida iznos sa trasantovog računa.
Sličnosti sa papirnim čekom:
• Zasnovan je na istim legalnim principima kao i papirni ček.
• Sadrži iste informacije kao i papirni ček.
Razike u odnosu na papirni ček:
• Sve kopije čeka su perfektne.
• Dupliciranje čekova je dozvoljeno. Postoji detekcija duplikata tako da će banka isplatiti
samo jednu kopiju čeka.
• Zbog mehanizma digitalnog potpisa pored autentifikacije obezbjeđeno je i očuvanje
integriteta i neporecivost.
• Može biti poslat preko bilo kog elektronskog medija.
Elektronski čekovi su jedan od najsigurnijih načina plaćanja koja su do sada razvijena. Koriste
sljedeće bezbjednosne mehanizme:
• autentičnost,
• javni kriptografski ključ,
• digitalni potpis,
• sertifikat autoriteta,
• dvostruku detekciju,
• enkripciju.

25
42. Ključne karakteristike B2B plaćanja?
Odgovor:
Ključne karakteristike B2B plaćanja su:
• Odobravanje kredita i garancija plaćanja – obezbjeđuje provjeru kreditnog boniteta
kupca i garanciju plaćanja.
• Usluga depozita – pomaže da obe strane budu sigurne da će ona druga ispuniti svoje
obaveze.
• Nemogućnost odbijanja plaćanja – obezbjeđuje da se obaveza plaćanja ne može izbjeći,
tako da učesnici koji se ne poznaju mogu međusobno trgovati sa većim stepenom
povjerenja.
• Skupljanje novčanih sredstava – obezbjeđuje mehanizam za transfer, priliv i smještanje
novčanih sredstava.
• Finansiranje – obezbjeđujon-linee kupcima obrt novčanih sredstava u zamjenu za kamate.
• Integracija sa drugim poslovnim dokumentima – omogućava da se plaćanja povežu sa
narudžbenicama, fakturama i otpremnicama.
• Detekcija prevara – obezbjeđuje sigurnost prodavcima.
• Računovodstvo – obezbjeđuje kratak pregled stanja na računu i detalje fakture.
• Rukovanje sporom – obezbjeđuje metod rješavanja spornih situacija.
• Integracija sa korporacijskim sistemima podrške – povezuje sisteme plaćanja sa
sistemima isporuke, računovodstvom i drugim korporacijskim sistemima.
• Online ispostavljanje računa – generiše i ispostavlja elektronske račune.
• Višeopcijsko plaćanje – dozvoljava kupcu da bira jednu od mnoštva ponuđenih opcija
plaćanja.

43. Model plaćanja sa prevoznikom kao garantom (jemcem)?

Odgovor:
Model plaćanja sa prevoznikom kao garantom prevazilazi problem kada kupac ne želi da
proslijedi novac trgovcu prije nego što se uvjeri da je ovaj isporučio robu, a trgovac ne želi da
pošalje robu prije nego što se uvjeri da je kupac platio. Ovaj model funkcioniše na sljedeći način:
Kupac započinje transakciju tako što šalje menicu po viđenju trgovcu. Trgovac pakuje robu i
prosljeđuje robu i menicu prevozniku. Nakon ovoga roba je pod kontrolom treće strane –
prevoznika. Prevoznik kreira tovarni list (konosman) i zajedno sa menicom šalje banci kupca na
naplatu. Banka kupca prihvata ova dokumenta, provjerava stanje na računu kupca i prenosi sredstva
na račun trgovca. Za ovo vrijeme roba je u transportu i stiže u skladište prevoznika. Banka kupca
daje konosman kupcu zajedno sa računom tako da ovaj može da ode u skladište i preuzme robu.
Ukoliko trgovac nije proslijedio robu prevozniku ovaj nije u mogućnosti da kreira konosman i nije
u mogućnosti da proslijedi dokumentaciju banci kupca. Kupac sa druge strane nije u mogućnosti da
podigne robu iz magacina prevoznika sve dok nije kompletna dokumentacija i obavljen posao
plaćanja.

26
44. Elektronska razmjena podataka (EDI)?
a) Funkcionisanje EDI-ja?
b) e-paymentsPlus objasniti kako radi?
c) Šta je to BOLERO.net, čemu služi i kako radi?
Odgovor:
EDI (eng. Electronic Data Interchange) je sistem za elektronsku razmjenu dokumenata u
standardizovanoj formi. Prednosti EDI-ja su:
• Brža razmjena dokumentacije.
• Veća efikasnost obrade dokumentacije.
• Smanjenje troškova obrade dokumentacije.
• Manje grešaka u obradi podataka.
• Poboljšano upravljanje transportom.
EDI funkcioniše na sljedeći način:
Prikuplanje podataka potrebnih za popunjavanje dokumentacije je na klasičan način a izlazni
dokument je u elektronskoj formi. Dokument se prije slanja prevodi u standardni format prema
specifikaciji. Dokument se šalje preko VAN (Value Added Network) do prijemnika. Na prijemnoj
strani dokument se prevodi iz standardne forme u formu koja je prilagođena informacionom sistemu
firme koja prima dokument. Nadalje se primljeni dokument obrađuje kao klasični dokument.
E-paymentsPlus je SWIFT-ov servis nastao 2000. godine koji omogućuje B2B plaćanja na siguran
način. Inicijalizacija plaćanja teče na sljedeći način:
1. Kupac na sajtu trgovca bira robu i dogovara uslove trgovanja.
2. Ukoliko je kupac zadovoljan uslovima, pokreće proceduru klikom na e-paymentsPlus
dugme. Ovim se kreira incijalizaciona poruka koja u sebi sadrži narudžbenicu, instrukcije za
plaćanje, garancije i uslove plaćanja i dalje se šalje ka banci kupca.
3. Banka kupca provjerava raspoloživa sredstva i limite pod kojim može da mu odobri
garancije i šalje poruku sa daljim instrukcijama ka banci trgovca.
4. Potvrda plaćanja se dalje šalje trgovcu. Ova poruka je ujedno i potvrda da je kupac prihvatio
uslove transakcije i da je inicijalizovao proceduru plaćanja.
5. Kupac dobija potvrdu inicijalizacije plaćanja i može je dodati uz bilo koju poslovnu poruku
koju u potpisanoj formi razmjenjuje sa trgovcem.
Ukoliko su se obe strane usaglasile sa uslovima trgovine započinje proces plaćanja:
1. Kupac šalje potvrdu svojoj banci da je zadovoljan uslovima trgovine.
2. Nakon dobijene potvrde banka kupca započinje transfer sredstava.
3. Račun kupca se zadužuje a kupac obavještava. Banka kupca šalje informacije o transakciji
e-paymentsPlus sistemu.
4. Banka trgovca šalje informacije e-paymentsPlus sistemu o transferu sredstava kako bi
transakcija bila uspješno kompletirana.

27
BOLERO.net (Bills of Landing Electronic Registry Organization) je Internet bazirani sistem za
prenos elektronksih dokumenata i podataka između strana uključenih u trgovniski lanac. BOLERO
pruža garantovanu i bezbjednu isporuku trgovinske dokumentacije u elektronskoj formi između
preduzeća na globalnom nivou.
Procedura obavljanja trgovine preko BOLERO-a je sljedeća:
1. Uspostavljanje komercijalnog dogovora – kupac šalje prodavcu porudžbenicu, a ovaj
odgovara sa potvrdom.
2. Generisanje SURF ponude – ovaj korak može da pokrene kupac ili prodavac. SURF je
verifikator koji provjerava sadržaj dokumenata u odnosu na detalju u ugovoru.
3. Uspostavljanje SURF sporazuma – ako prodavac prihvati, SURF ponuda postaje SURF
sporazum. Kupac dobija obavještenje da je prodavac prihvatio ponudu.
4. Prijem obaveze banke – kada SURF primi uslove plaćanja, sistem potvrđuje autentičnost
sadržaja i potvrđuje da li je emitovan od banke koju je kupac ovlastio. Ako se uslov plaćanja
slaže sa uslovima SURF, prosljeđuje se prodavcu.
5. Priprema dokumenata
6. Prezentacija dokumenata
7. Provjera usaglašenosti i izdavanje dokumenata – ako su dokumenta autentična, SURF
obavještava prodavca i banku kupca.
8. Notifikacija o prispjeću
9. Predaja konosmana

45. Šta je RFID i kako radi?

a) Prednosti i mane RFID-a u odnosu na bar kod?
b) Izbjegavanje "kolizije tag-ova" rješava koji problem i kako?
c) RF tagovi i kartice – oblasti primjene, primjeri?
Odgovor:
RFID je tehnologija razvijena tokom Drugog svjetskog rata i služi za identifikaciju objekata putem
radio frekvencije. Omogućuje beskontaktnu identifikaciju robe i klijenata, te praćenje i kontrolu
pristupa u milisekundama. Povećava produktivnost sistema i spriječava greške pri sakupljanju
podataka.
Identifikacija se vrši tako što se na objekte koje je potrebno identifikovati ili pratiti zakači mali
prenosioc podataka koji se zove tag. Čitanje podataka se vrši preko uređaja koji se zove RFID čitač
(eng. reader) koji emituje radio frekventni signal. Kada se tag nađe u polju zračenja antene čitača,
dobija napajanje i šalje nazad signal ka čitaču koji sadrži identifikacione podatke. Te podatke čitač
dalje šalje informacionom sistemu koji ih obrađuje i sprovodi određenu akciju.
Prednosti u odnosu na bar kod su:
• mogućnost čitanja i pisanja,
• čitanje na daljinu bez optičke vidljivosti,

28
 • čitanje više od jednog objekta u istom trenutku,
• RFID tag-ovi se mogu čitati u nepodesnom i prljavom okruženju,
Mane u odnosu na bar kod su:
• RFID tehnologija je skuplja,
• pošto RFID tehnologija radi na principu radio talasa, loše radi u vlažnim okruženjima.
Izbjegavanje kolizije tag-ova rješava problem razvrstavanja odgovora koje RFID čitač dobija od
mnoštva tag-ova. To razvrstavanje se može uraditi na jedan od sljedećih načina:
• Zabrana ponovljenih transfera, tj. odbacivanje odgovora od tag-ova koji su već očitani i
slanje naredbe takvim tag-ovima da prestanu sa emitovanjem signala.
• Emitovanje upita tipa: "Odgovori samo ako tvoj identifikacioni kod počinje sa nizom x".
Niz x se formira po nekom algoritmu i inkrementalno se mijenja nakon svakog upita. Upit se
ponavlja sve dok na njega odgovora više tag-ova. Tek kada se odazove samo jedan tag, čitač
prihvata transfer.
RF tag-ovi su jednostavni, mali i jeftini uređaji koji služi za identifikaciju objekata (npr. robe ili
životinja). Sastoji se od čipa koji u sebi u sebi sadrži identifikacione podatke i antene koja
omogućuje komunikaciju sa čitačem. Postoje dvije vrste tag-ova:
• Aktivni – imaju bateriju. Rade na većim frekvencijama i imaju veliki domet. Cijena im je
između 20 i 100 $.
• Pasivni – nemaju bateriju i napajaju se signalom koji emituje RF čitač. Domet je do
nekoliko centimetara, a cijena je mala.
Tipične primjene su: spriječavanje krađe u prodavnicama, označavanje i praćenje životinja, provjera
isteka roka robe, itd.
RF kartice predstavljaju tehnologiju beskontaktnih kartica koja se primjenjuje u aplikacijama gdje
se zahtjeva da podaci budu zaštićeni. RF kartice u sebi sadrže mikrokontroler koji omogućava
kriptografiju podataka i memoriju za čitanje i pisanje. U odnosu na standardne Smart kartice rade na
rastojanju od 10 centimetara. Tipično se primjenjuju u poslovima gdje se radi sa jako osjetljivim
podacima kao što su sistemi plaćanja i elektronski pasoši.

29
46. Multifunkcionalni sistemi plaćanja?
Odgovor:
U multifunkcionalne sisteme plaćanja ubrajamo:
• Protokol plaćanja sa potvrdom treće strane – korisnici imaju često potrebu da za
sprovođenje određene procedure koriste treću stranu od povjerenja (eng. Thrusted Third
Party – TTP). Ovaj metod je posebno uobičajen kod poslova koji se obavljaju preko
Interneta. Protokol funkcioniše na sljedeći način:
1. Kupac šalje narudžbu trgovcu.
2. Trgovac prima narudžbu i vraća kupcu zahjtev za plaćanje.
3. Kupac verifikuje potpis trgovca šaljući ga TTP-u.
4. TTP verifikuje potpis kupca i šalje zahtjev trgovcu da potvrdi narudžbu.
5. Trgovac kada primi zahtjev verifikuje ID broj i iznos narudžbe, a zatim šalje potvrdu
TTP-u.
6. TTP traži i dobija autorizaciju od centrale gdje se drže svi računi korisnika.
7. TTP šalje potpisanu potvrdu trgovcu da je transakcija odobrena.
8. TTP šalje potpisanu potvrdu kupcu da je transakcija odobrena i da su sredstva skinuta sa
računa.
• Peer-to-peer plaćanje – je model plaćanja koji ne uključuje banku kao posrednika, već
plaćanje ide direktno sa računa na račun. Tipičan primjer ovakvog načina plaćanja je
PayPal.

30
47. Sistemi za ispostavljanje računa i plaćanje preko Interneta?
Odgovor:
Sistemi za ispostavljanje računa i plaćanje preko Interneta su namijenjeni za korisnike koji žele
da svoje finansijske obaveze automatizuju, tako što će neko drugi na Internetu da vodi evidenciju o
dospijeću računa i njegovom plaćanju. Uspješnost ovakvih sistema se sastoji u tome što uz malu
proviziju mogu da servisiraju veliki broj korisnika.
Razlikujemo tri modela plaćanja:
• Direktan model – procedura je sljedeća:
1. Trgovac na sajtu promoviše svoj servis.
2. Korisnik se registruje na sajtu trgovca.
3. Zatim se prijavi na sajt.
4. Trgovac šalje zahtjev za plaćanje.
5. Korisnik šalje instrukcije za plaćanje računa.
6. Trgovac te instrukcije prosljeđuje svom provajderu plaćanja.
7. Njegov provajder šalje nalog za plaćanje korisnikovoj banci.
8. Korisnikova banka vrši prenos sredstava sa korisnikovog računa na trgovčev.
• Servis provajder orijentisan model – procedura je sljedeća:
1. Trgovac, trgovčev servis provajderi ili korisnikov provajder na svojim sajtovima
promovišu svoj servis.
2. Korisnik se registruje.
3. Prijavljuje se na sistem.
4. Korisnik inicijalizuje plaćanje.
5. Prosljeđuje instrukcije za plaćanje svom i trgovčevom provajderu za plaćanje.
6. Plaćanje se izvršava.
7. Potvrda plaćanja se šalje trgovcu.
• Korisnički orijentisan model – procedura je sljedeća:
1. Trgovac ili njegov servis provajder na svojim sajtovim promovišu servis.
2. Korisnik se registruje na sajt.
3. Prijavljuje se.
4. Trgovac šalje zahjtev za plaćanje računa.
5. Korisnik šalje instrukcije za plaćanje.
6. Instrukcije se prosljeđuju procesoru plaćanja.
7. Plaćanje se izvršava.
8. Trgovac dobija poruku da je plaćanje izvršeno.

31
48. Objasniti kako funkcioniše VISA 3-D Secure?
a) Objasniti na koji način se povećava sigurnost transakcija.
b) Ko je odgovoran za sigurnost transakcija.
c) Ko je odgovoran za prepoznavanje korisnika kartice.
Odgovor:
Proces kupovine preko VISA 3-D Secure funkcioniše na sljedeći način:
1. Kupac odlazi na sajt trgovca i bira proizvode ili usluge koje želi da kupi. Prilikom potvrde
kupovine unosi broj kartice kojom želi da plati.
2. Na sajtu trgovca se nalazi MPI (Merchant Server Plugin) koji šalje upit sa brojem kartice na
Visa Directory Server.
3. U slučaju da je broj kartice u dozvoljenom rangu Visa Directory Server šalje upit
odgovarajućem ACS-u (Access Control Server-u) da bi provjerio da li je kartica uključena u
program 3-D Secure autorizacije. U suprotnom Visa Directory Server šalje odgovor do MPI-
a, a proces se nastavlja tačkom 5.
4. ACS odgovara Visa Directory Server-u da je autentifikacija uspješna.
5. Visa Directory Server prosljeđuje odgovor MPI-u. U slučaju da vlasnik kartice nije uključen
u 3-D Secure ili njegova autentifikacija nije moguća proces se završava.
6. MPI šalje zahtjev za autorizaciju kupca ACS-u.
7. ACS autentifikuje kupca preko broja kartice, formatira i digitalno potpisuje zahjtev za
autorizaciju.
8. ACS vraća zahjtev do MPI-a. Jedna kopija ovog zahjteva se čuva na AHS-u
(Authentification History Server-u).
9. MPI prima zahjtev za autorizaciju kupca i provjerava potpis.
10. Trgovac šalje podatke o transakciji svojoj banci.
11. Banka trgovca vraća status transakcije trgovcu.
12. Trgovac potvrđuje uspješnost transakcije kupcu.
VISA 3-D Secure povećava sigurnost transakcija tako što:
• Koristi SSL protokol za obezbjeđenje sigurnih komunikacionih kanala između vlasnika
kartice i banke.
• Koristi infrastrukturu javnih ključeva i digialne potpise za autentifkaciju učesnika u
komunikaciji i očuvanje integriteta razmjenjenih poruka.

32
49. Elementi sigurnosti kod platnih kartica?
a) U primarnu kontrolu bezbjednosti spadaju?
b) PIN i TAN?
Odgovor:
Elementi sigurnosti platnih kartica u realnom okruženju su:
• Kartice mogu proizvoditi samo ovlašćeni proizvođači po strogo definisanim kriterijumima.
• Kartica mora biti izrađena od polivinil-hlorida (PVC) ili polivinil-hlorid-acetata (PVCA)
• Pojedine kartice imaju na sebi fotografiju korisnika kao jedan od elemenata zaštite.
• Pored slike neke kartice imaju uštampan potpis korisnika.
• Sve kartice sadrže "hologram" koji je teško falsifikovati.
• Sve kartice imaju zastavicu svog izdavaoca sa tačno definisanim bojama.
• Sa zadnje strane se nalazi prostor predviđen za svojeručni potpis korisnika i to služi za
identifikaciju prilikom korištenja kartice.
Elementi sigurnosti platnih kartica u virtuelnom okruženju su:
• Za spriječavanje grešaka pri unosu brojeva koristi se kontrolna cifra koja se izračunava po
nekom algoritmu.
• PIN (Personal Identification Number) – korisniku se pored same kartice u specijalnoj
koverti isporučuje i PIN. Od trenutka preuzimanja PIN prelazi u odgovornost korisnika i on
mora da vodi računa o sigurnosti. Da bi se transakcija uspješno obavila kupac je obavezan
da unese ispravan PIN.
• TAN (Transaction Access Number) – koristi se za posebno osjetljive transakcije ili za velike
novčane iznose. TAN je niz slučajno generisanih brojeva koje generiše banka i daje ih
korisniku kartice. TAN je broj za jednokratnu upotrebu, za samo jednu transakciju i nemože
se više koristiti. Korisnik kada želi da obavi transakciju pored PIN-a mora da unese i TAN.
Banka provjerava ispravnost PIN-a i TAN-a, odobrava transakciju i skida iskorišćeni TAN
sa liste.
U primarnu kontrolu bezbjednosti platnih kartica spadaju:
• Pouzdanost,
• Kontrola pristupa,
• Integritet,
• Raspoloživost i
• Ne poricanje.

33
50. Osnovno pravilo kartičarstva. Objasniti zašto je to važno?
Odgovor:
Osnovno pravilo kartičarstva glasi:
• Banka koja izdaje karticu je njen vlasnik.
• Osoba koja posjeduje karticu je njen korisnik.
• Banka daje karticu samo na korišćenje pod uslovima navedenim u ugovoru.
• Banka kao vlasnik kartice ima pravo da je ukine.
Korisnik platnu karticu može da koristi samo na mjestima na kojim je istaknut naziv platne kartice.
Korisnik ne smije da ostavlja karticu kao zalog ili sredstvo obezbjeđenja. Korisnik mora ispoštovati
zahjtev za oduzimanje kartice po nalogu banke.

51. Prednosti poslovanja sa karticama? Za korisnika, za trgovca, za banku?

Odgovor:
Prednosti poslovanja za korisnika su:
• Jednostavnije rukovanje u odnosu na ček.
• U slučaju gubljenja postoji veća zaštita nego kod čeka.
• Mogućnost podizanja novca 24 časa dnevno.
Prednosti za trgovca su:
• Jednostavnije rukovanje u odnosu na ček.
• Smanjenje rizika poslovanja.
• Povećanje prometa.
• Povećanje sigurnosti naplate.
Prednosti za banke su:
• Manji troškovi poslovanja.
• Jednostavnije knjigovodstvo.
• Povećanje prihoda.

34
52. Osnovna podjela kartica?
Odgovor:
Kartice se dijele na:
• Platne
◦ Bankarske
▪ Svjetski sistemi
 Kreditne
 Debitne
▪ Lokalni sistemi
 Nacionalne
 Lokalnih banaka
◦ Ostale organizacije (nebankarske agencije, firme, i sl.)
▪ Svjestke franšize
 Dinners Club
 American Express
▪ Kompanijeske kartice
 Kartice koje izdaju firme
• Ostale
◦ Klubske
◦ Identifikacione

35
53. Vrste platnih kartica (Četiri aspekta)?
a) Vrste platnih kartica. Sa aspekta izmirenja obaveza nastalih korištenjem kartice?
b) Vrste platnih kartica. Sa tehnološkog aspekta?
c) Cobrand kartice?
d) Kompanijske kartice?
Odgovor:
Sa aspekta izmirenja obaveza nastalih korištenjem kartice se dijele na:
• Pay before (prepaid kartice) – ovo su kartice sa unaprijed deponovanom vrijednosti.
Namijenje su prvenstveno licima koja nemaju stalne prihode (npr. studenti).
• Pay now (debitne kartice) – direktno su povezane sa bankovnim računom vlasnika kartice i
postoje u dva oblika:
◦ Direktna debitna – kod koje se troškovi kupovine sa bankovnog računa odbijaju u istom
trenutku.
◦ Odloženo debitna – kod koje se totalna potrošena suma za određeni period odbija na
kraju tog perioda.
• Pay later (kreditne kartice) – jednostavnije su od kredita po pogledu jednostavnosti i
obnovljivosti kreditnog odnosa. Mogu funkcionisati na tri načina:
◦ Charge kartice – korisnik je dužan da izmiri sav utrošeni iznos iz prethodnog mjeseca do
datuma u narednom mjesecu koji banka odredi.
◦ Revolving kartice – korisnik izmiruje samo dio potrošnje iz prethodnog mjeseca do
datuma u narednom mjesecu koji odredi banka, a neizmireni iznos se otplaćuje u ratama
narednih mjeseci uz kamate.
◦ Installment kartice – korisnik izmiruje obaveze u jednakim ratama sa kamatama.
Sa tehnološkog aspekta kartice se dijele na:
• Kartice sa magnetnom trakom – na poleđini sadrže magnetne staze na kojima se upisuju
podaci. Mogu biti:
◦ LoCo (Low Coercitiviti) – manje otporne na razmagnetisanje, jeftinije i lakše se
falsifikuju.
◦ HiCo (High Coercitiviti) – optornije na razmagnetisanje i skuplje.
• Kartice embosirane sa magnetnom trakom – sadrže na sebi gravuru koja se korisiti sa
inprinterima. Inprinteri su ručni uređaji u koje se stavlja kartica, zatim se preko nje ubaci
slip i prevlači valjkom kako bi se podaci sa kartice otisnuli na slip.
• Elektronske kartice sa magnetnom trakom – razvijene kao zamjena za čekove. Mogu se
koristiti na bankomatima i na Internetu.
• Kartice sa čipom (Smart kartice)
• Optičke kartice – imaju kapacitet od 4 MB. Veliki nedostatak im je što jednom upisani
podaci ne mogu da se mijenjaju.
• Virtuelne kartice – su zapravo virtuelni računi sa kojima se postupa isto kao i sa karticom.

36
Cobrand kartice su rezultat saradnje banke i kompanija koje žele da nagrade svoje klijente.
Cobranding ugovori omogućuju uspostavljanje partnerskih odnosa između izdavaoca kartica i
banaka (i ostalih organizacija) čime:
• Izdavaoc kartice dolazi do novih klijenata.
• Naplaćivanje potraživanja je sigurnije.
• Olakšano izdavanje kartice zbog manjeg obima dokumentacije.
• Partner dobija bezgotovinski instrument plaćanja za svoje klijente bez značajnih ulaganja u
razvijanje sistema za sopstvenu karticu.
• Partner ima pristup svim ostalim prodajnim mjestima sa kojima izdavaoc ima ugovor pod
istim uslovima.
• Partneri dijele zaradu i troškove shodno ugovoru.
Kompanijeske kartice izdaju pojedinačne firme ili korporacije kako bi motivisale korisnike da i
ubuduće posluju sa njima. To su kartice koje omogućuju kupovinu roba ili usluga u maloprodajnim
sistemima izdavaoca kompanijske kartice u zemlji ili svijetu. Primjer: kartice za kupovinu goriva na
benziskim pumpama ili kupovinu u lancima prehrane.

54. Šta je segmentacija korisnika i zašto je bitna za poslovanje?

Odgovor:
Segmentacija korisnika kod kartičnih sistema podrazumijeva podjelu korisnika kako bi se za
svaku grupu mogao odrediti stepen rizika poslovanja. Pored toga segmentacija je potrebna kako bi
se odredila profitabilnost korisnika ili vjerovatnost prodaje drugih proizvoda istom klijentu.
Segmentacija je bitna jer se pokazalo da 20% korisnika donosi 80% prihoda, te je stoga važno
pažljivo tretirati takve korisnike i svoje poslove usmjeriti ka njima. Segmentacija se može vršiti po
sljedećim parametrima:
• Demografski parametri (npr. starost ili pol),
• Socioekonomski parametri (prihodi, stanovanje, obrazovanje...),
• Geografski parametri (mjesto stanovanja),
• Volumen transakcija,
• Vrsta prodajnog mjesta gdje se događaju transakcije.

55. Revolving kreditne kartice. Šta znači revolving i kako funkcioniše?

Odgovor:
Revolving kreditne kartice su kartice kod koji korisnik izmiruje samo dio potrošnje iz prethodnog
mjeseca do datuma u sljedećem mjesecu koji odredi banka, a neizmireni iznos se otplaćuje narednih
mjeseci u suckesivnim ratama. Revolving podrazumijeva da korisnik na zahjtev može da plati bilo
koji iznos između minimuma dospijelog duga i ukupnog dugovanja. Kamate se sračunavaju
korisniku za neplaćeno dugovanje.

37
56. Koji su elementi sigurnosti kod platnih kartica? U realnom okruženju i na Internetu?
Odgovor:
Pogledati odgovor na pitanje 49.

57. Virtuelne kartice?

a) WEB card?
b) Reference card?
Odgovor:
Virtuelne kartice su zapravo virtuelni računi sa kojima se tehnološki postupa isto kao i sa
klasičnim karticama ali ih je jedino moguće primjeniti na Internetu. Omogućavaju da se trgovac i
kupac međusobno identifikuju i da se transakcija obavi u zaštićenom obliku.
Virtuelne kartice mogu biti:
• Reference Card – može se definisati kao vizitkarta koja služi da korisnik, kada zaboravi
podatke, ima gdje da ih provjeri na nekom fizičkom medijumu. Može biti plastična, na
papiru ili nekom sličnom materijalu. Sadrži sljedeće podatke:
◦ Naziv izdavaoca karte,
◦ Ime koriniska,
◦ Broj kartice,
◦ Datum važnosti kartice.
• WEB card - mogu se definisati kao zaštićena E-mail poruka sa podacima koji bi se inače
nalazili na Referenc card. Preuzimaju se sa zaštićenog dijela sajta izdavaoca kartice.

58. Koja je uloga centralnog sviča u poslovanju karticama?

Odgovor:
Uloga centralnog sviča je da sve banke koje su u jednom kartičnom sistemu poveže preko jednog
računarskog čvora i da se omogući da svako sa svakim ima otvorenu komunikaciju. Ovim se znatno
pojednostavljuje povezivanje banaka i uključivanje novih jer je dovoljno da banka ostvari
komunikaciju samo sa svičing centrom.

38
59. Pametne kuće, pametni gradovi, pametna industrija?
a) Šta podrazumijeva ovaj termin?
b) Gdje se primjenjuje i razlozi za implementaciju?
c) Nove tehnologije u ovim oblastima.
Odgovor:
Termin pametna kuća, grad ili industrija označava upotrebu IT tehnologija u cilju automatizovanja
poslova i povećanja efikasnosti. Jedan od glavnih razloga razvoja ovakvih sistema je ušteda enerije
i smanjenje efekata staklene bašte. Ovakvi sistemi se sastoje od decentralizovane mreže povezanih
mikroprocesorskih kontrolera koji međusobno komuniciraju šaljući i primajući podatke i na osnovu
njih regulišu rad različitih uređaja.
Pametne kuće uključuju neke od sljedećih funkcionalnosti:
• Automatsko uključivanje spoljašnje i unutrašnje rasvjete.
• Automatizovano grijanje i hlađenje.
• Automatsko spuštanje ili podizanje roletni, tendi i zavjesa u zavisnosti od doba dana.
• Automatizovani zalivni sistemi.
• Inteligenti alarmni sistemi.
Ove funkcionalnosti se obično kontrolišu preko aplikacije na mobilnom telefonu ili računaru.
Pametne kuće ne podrazumijevaju samo domaćinstva, to mogu biti i hoteli, restorani i drugi objekti.

60. Šta je ISO 17799?

Odgovor:
ISO 17799 je međunarodni standard koji daje smjernice za implementaciju, održavanje i
poboljšavanje sigurnosti u informacionim sistemima. Sadrži uputsva za:
• bezbjednosne politike,
• upravljanje imovinom,
• sigurnost ljudskih resursa,
• fizičku i ekološku bezbjednost,
• kontrolu pristupa,
• razvoj i održavanje informacionog sistema.

61. Šta je SSL, da li ga ima u svakom browser-u i kako znate da je atkivan?

Odgovor:
SSL je mrežni protkol koji obezbjeđuje tajnost i integritet razmjenjenih podataka između dva ili
više računara. Danas se više ne koristi SSL, već njegov nasljednik TLS protokol. SSL, odnosno
TLS je podržan od strane svakog novijeg pretraživača. Da li je SSL/TLS aktivan možemo vidjeti
ako se pored adresne linije u pretraživaču pojavi (obično) zeleni katanac koji označava da je
komunikacija sa datim web sajtom sigurna.

39
62. Model aukcijskog poslovanja na Internetu?
a) Tipovi aukcija?
b) Gdje se ovaj model poslovanja primjenjuje?
Odgovor:
Model aukcijskog poslovanja omogućava proizvođaču da maksimizira cijenu po kojoj prodaje ili
ako je u pitanju nabavka cijenu po kojoj nabavlja robu. Veoma je čest oblika poslovanja na
Internetu (npr. www.ebay.com).
Definicija aukcije je: "Aukcija je formalizovana procedura trgovine u kojoj partneri u trgovini
postupaju po specifičnim pravilima. Aukcioner nastupa kao posrednik u ovoj trgovini".
Aukcija se javlja u dva oblika:
• Aukcija kada se roba prodaje – u ovom slučaju trgovac daje robu na licitaciju, naznačuje
količinu i minimalnu cijenu kao i uslove pod koijma će se trgovina obaviti. Kupac koji
ponudi najveću cijenu dobija licitaciju.
• Aukcija kada se roba kupuje – kupac specificira šta želi da kupi a ponuđači daju ponude. U
ovom slučaju licitaciju dobija ponuđač koji ponudi najnižu cijenu.
Postoje različiti tipovi aukcija:
• Engleski tip aukcije – Licitacija počinje sa najnižom prihvatljivom ponudom. Procedura je
da zainteresovani kupci licitiraju sa ponudama koje su sve veće. Pobjednik auckije je kupac
koji ponudi najvišu cijenu. Loša strana ovog tipa aukcije je da roba kojoj je prevelika
početna cijena neće naći svog kupca. Vrlo često se dešava da se roba proda po mnogo većoj
cijena od realne.
• Holandski tip aukcije – Licitacija počinje sa ekstremno visokom cijenom i polako pada sve
dotle dok se neko od kupaca ne javi da kupuje. Prednosti u odnosu na engleski tip aukcije je
što se mnogo češće roba prodaje po maksimalnoj ili približno maksimalnoj cijeni. Kada se
ovom aukcijom prodaje više istih artikala, prvi kupac uvijek plaća najvišu cijenu.
• Zapečaćene aukcije – učesnici u licitaciji dostavljaju svoje ponude u zapečaćenoj formi.
Licitaciju dobija najviša ponuda. Pri ovoj licitaciji je moguće da više učesnika ponudi istu
cijenu.
• Aukcije tipa Vickery – ovaj tip aukcije je izmislio William Vickery. Licitacija se izvodi
tako što učesnici dostavljaju zapečaćene ponude. Licitaciju dobija najviša ponuda, ali se
cijena određuje na osnovu prve manje ponude koja se plaća. Ideja ovog metoda je da se
ublaže nedostaci prethodnog tipa kada se prodaje više istih stavki.

40
63. Šta su to "šeme lojalnosti"?
Odgovor:

64. Ko su učesnici "šema lojalnosti"?

Odgovor:

65. Smart kartice i njihova primjena?

Odgovor:
Smart kartice sadrže mikroprocesor i memoriju za čitanje i pisanje podataka. Pored toga sadrže i
kriptografski koprocesor. Prednosti u odnosu na klasične kartice je što smart kartice omogućavaju
provjeru identiteta i pružaju korisniku bezbjedno obavljanje transakcija putem Interneta. Smart
kartice obično u sebi sadrže digitalni sertifikat koji je izdao sertifikacioni autoritet na ime korisnika
kartice i služi za njegovu identifikaciju. Smart kartice mogu biti kontaktne i bezkontaktne.
Domeni primjene smart kartica su:
• Finansije – elektronski novčanik, kreditne i debitne kartice za offline i online plaćanja.
• Komunikacije – telefonske prepaid kartice, uspostavljanje sigurne komunikacije.
• Sigurnosni sistemi – pristup zaštićenim dijelovima kompanije samo autorizovanim
korisnicima.
• Fizički pristup – kontrola radnog vremena, korištenje karantine.
• Transport – elektronska naplata putarine, identifikacija vozača.
• Trgovina – kartice lojalnosti.
• Zdravstvo – čuvanje zdravstvenih kartona na karticama korisnika.
• Obrazovanje – univerzitetske identifikacione kartice.

66. eZdravstvo?
a) Objasniti funkciju zdravstvene knjižice.
b) Na koji način zdravstvena kartica objedinjuje više funkcija?
c) Koje funkcije obezbjeđuje zdravstvena kartica?
Odgovor:
eZdravstvo se definiše kao sistem koji predstavlja dopunu tradicionalnom sistemu pružanja
zdravstvenih usluga koji eliminiše papir kao medijum i omogućava da se svi podaci o pacijentu i
njegovom zdravstvenom statusu bilježe u elektronskoj formi i da im se brzo i efikasno pristupa
putem računarske mreže.

41
67. Koja je razlika između dužničkih i vlasničkih hartija od vrijednosti?
Odgovor:
Karakteristike dužničkih hartija od vrijednosti su:
• Uglavnom ne postoji trajni odnos sa emitentom.
• Visina prinosa na uložena sredstva su unaprijed definisana u obliku kamate.
• Preuzima znatno manji rizik za uspješnost poslovanja emitenta.
• Nema nikakvog neposrednog učešća u upravljanju.
Karakteristike vlasničkih hartija od vrijednosti su:
• Ulazi se u trajni odnos sa emitentom sve dok se posjeduje hartije od vrijednosti.
• Visina dobitka nije unaprijed definisana.
• Preuzima potpuni rizik za uspjeh ulaganja u hartije od vrijednosti.
• Vlasnik hartije od vrijednosti ima pravo neposrednog učešća u upravljanju.

68. Ko su učesnici berzanskog poslovanja? Može li pojedinac da se samostalno pojavi na berzi i

trguje?
Odgovor:
Učesnici berzanskog poslovanja su:
• Brokeri – su posrednici u trgovini. Za svoje usluge naplaćuju proviziju. Nastupaju:
◦ U svoje ime a za račun svojih klijenata (komisionari).
◦ U ime i za račun svojih klijenata (zastupnici).
• Dileri – Nastupaju:
◦ U svoje ime i za svoj račun (principali).
◦ U svoje ime a za račun svojih klijenata (komisionari).
◦ U ime i za račun svojih korisnika (zastupnici).
• Market mejkeri – firme koje su istovremeno spremne da kupuju i prodaju određene
količine hartija od vrijednosti po konkretnoj cijeni. Ovo praktično znači da sami održavaju
tržište te hartije.
Nije moguće da se pojedinac samostalno pojavi na berzi i trguje. Da bi to uradio potrebno je da se
registruje čime se dobijaju ovlašćenja za trgovanje na berzi.

42
69. Šta su "Indeksi" i čemu služe, navesti primjer?
Odgovor:
Indeski služe za praćenje kretanja tržišnih cijena hartija od vrijednosti u dužem vremenskom
periodu. Funkcija im je da iskažu dnevne promjene tržišnih cijena u odnosu na bazni period (dan,
mjesec ili godina).
Tvorac indeksa je Charles Daw koji je 1884. godine napravio listu prosjeka zaključnih cijena 11
reprezentativnih dionica: 9 dionica vodećih željezničkih kompanija i 2 dionice proizvođačkih
kompanija. Ideja ovog indeksa se i danas koristi.

70. Šta treba da uradi korisnik da bi trgovao berzanskim materijalom preko Interneta?
Odgovor:
Da bi korisnik trgovao na berzi potrebno je da se obrati za uslugu nekoj od brokerskih firmi.
Potrebno je da ima određena sredstva na bankovnom računu i da otvori depo račun kod odabrane
brokerske kuće. Nakon toga korisnik može davati nalog svom brokeru da izvrši kupovinu akcija
određene firme, a ovaj je dužan da to obavi u određenom roku i po najpovoljnijoj cijeni.

71. Šta je mCommerce?

Odgovor:
mCommerce predstavlja bilo koju transakciju novčane vrijednosti koja je realizovana preko
mobilne telekomunikacione mreže i čini sastavni dio e-commerce transakcija.

72. Mobilna plaćanja.

a) Tehnologije.
b) Modeli.
c) Ko su učesnici u sistemima mobilnih plaćanja?
Odgovor:
Mobilna plaćanja se mogu obavljati pomoću različitih tehnologija:
• WiFi,
• Bluetooth,
• WiMax,
• 3G, 4G, 5G,
• NFC,
• GSM.
Razlikujemo četiri modela mobilnih plaćanja:
• Model operatora sistema – U ovom modelu operater je odgovoran za sve uloge u lancu
vrijednosti. Operater je izdavaoc, mreža za plaćanje kao i naplatioc. Operater je taj koji

43
 obezbjeđuje aplikaciju za mobilna plaćanja. Klijent ima prepaid ili postpaid račun kod
operatera. Kad korisnik plaća novac se prebacuje sa njegovog prepaid ili postpaid računa.
Plaćanja trgovcima se mogu realizovati putem NFC-a ili SMS-a. Nedostatak ovog modela je
što operater ima ulogu banke, a nije banka, a klijenti više vjeruju bankama. Osim toga
troškovi pridobijanja novih trgovaca su previsoki i rizici poslovanja nisu svuda isti i
razlikuju se od regiona do regiona.
• Bankarski orijentisan model – U ovom modelu finansijske institucije su u centralnoj ulozi,
i poslovanje je slično postojećim kartičnim sistemima. Banka trgovca i banka izdavaoca
mogu biti različiti, a mrežom plaćanja može da upravlja neka druga finansijska institucija
kao što su VISA ili MasterCard. Jedina razlika u odnosu na kartični sistem je što se umjesto
karticom mahne telefonom ispred POS terminala.
• Model saradnje – U ovom modelu se radi o saradnji operatera sistema i banaka. Obično je
operater odgovoran za pružanje i obezbjeđivanje elektronskog novčanika na telefonu
korisnika i POS terminala kod trgovca. Uloga primaoca mrežnog plaćanja i izdavoaca ostaje
kod finansijske institucije. Ovaj model saradnje se smatra najpogodnijim jer omogućuje
zainteresovanim stranama da se fokusiraju na svoje ključne nadležnosti.
• Peer-to-Peer model – U ovom modelu posrednici između klijenata, trgovaca i banke su
Third party service provider-i (npr. PayPal). Provajder usluga preuzima transakciju od
klijenata, odbija svoju proviziju i prosljeđuje plaćanje trgovcu. Ovaj sistem plaćanja se
značajno razlikuje od ostalih modela jer eliminiše ulogu banke i mreže plaćanja i
omogućava direktan transfer novca.
Učesnici u sistemima mobilnih plaćanja su:
• Korisnik – svi servisi su orijentisani ka njemu, ali on je taj koji plaćanjem svojih troškova
izdržava mrežu.
• Mobilni operater – je posrednik u poslovanju i zadužen je da poveže sve učesnike u
poslovanju.
• Finansijska institucija – je posrednik u poslovanju koji vrši autentifikaciju korisnika i
provjeru stanja na računu.
• Trgovac – obezbjeđuje robu ili uslugu koju će naplaćivati preko mobilnih servisa.

44
73. Navesti primjere mobilnih servisa, objasniti prednosti ovakvog načina poslovanja?
Odgovor:
Primjeri mobilnih servisa su:
• Plaćanje mobilnim telefonom (PayPal, VISA, MasterCard),
• Mobilno bankarstvo,
• Naplaćivanje parkinga pomoću mobilnog telefona,
• Mobile Loyalty servisi.
• Isporuka teritorijalnih i vremensko specifičnih informacija.
Prednosti mobilnog načina poslovanja:
• Lična nezavisnost
◦ Spremno za upotrebu za nekoliko sekundi.
◦ Jednostavno korišćenje.
◦ Razumljiv korisnički interfejs.
• Lako za korišćenje
◦ Sposobnost za upotrebu za nekoliko sekundi.
◦ Jednostavno korišćenje.
◦ Razumljiv korisnički interfejs.
• Mobilnost
◦ Sposobnost koumikacije bilo gdje i bilo kada.
◦ Korisnici mogu nositi mobilni uređaj svuda sa sobom.
◦ Platforma za lokalizovane usluge.
• Sigurnost
◦ Čuvanje privatnosti.
◦ Mobilni uređaji podržavaju sigurne aplikacije.

74. Koji su to mobilni bankarski servisi?

Odgovor:
Raniji bankarski servisi su bili tipično informaciono-bazirani, tj. korisnici su mogli putem svojih
mobilnih uređaja da provjeravaju stanje na računu, stanje kreditne kartice ili da dobiju neke
osnovne finansijske informacije. Danas je moguće i obavljati transakcije preko mobilnog uređaja.
Tu ubrajamo plaćanje računa, prenos sredstava ili aplikacije kreditiranja.

45
75. Internet u javnoj upravi. Kome su namijenjene usluge i servisi?
Odgovor:

76. Internet u javnoj upravi. Poslovi koje je moguće ponuditi?

Odgovor:

77. Internet u javnoj upravi. Odakle započeti?

Odgovor:

78. Koncept digitalne demokratije?

Odgovor:

79. Političke grupe na Internetu?

Odgovor:

80. Domeni digitalne demokratije?

Odgovor:

81. Šta vlada treba da definiše?

Odgovor:

46