Dzevad Karahsan

Specijalni dodatak Sjene gradova (Karahasanovo književno i filozofsko
djelo)
«Speical Addition City Shadows (Karahasan's Literary and Philosophical Work)»
by Dijana Hadžizukić; Nikola Petković; Mile Babić; Muhamed Dželilović; Jasmina Ahmetagić; Ljiljana
Šop; Naser Šećerović; Zoran Mlinarević; Almir Bašović; Enes Karić; Amela Šehović; Vahidin
Preljević; Rusmir Mahmutćehajić; Muhidin Džanko
Source:
ODJEK Journal for Art, Science and Social Issues (ODJEK Revija za umjetnost, nauku i društvena
pitanja), issue: 2 / 2010, pages: 168, on www.ceeol.com.
specijalni prilog
ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 1 6/26/10 10:06 AM

Access via CEEOL NL Germany
NaučNi skup
Karahasanovo KnJIŽEvno I fIlozofsKo dJElo

Sarajevo, Hotel “Evropa”, Dvorana 1
8. 5. 2010.
Vahidin Preljević (Sarajevo, BiH) Muhamed Dželilović (Sarajevo, BiH)

“Poetika Dževada Karahasana, “Imaginarna integriranost svijeta u djelu
modernistička tradicija i književne Dževada Karahasana” .......................................41
tendencije kasnog 20. stoljeća” ....................... 3
Dijana Hadžizukić (Mostar, BiH)
Naser Šećerović (Sarajevo, BiH) “Potraga za unutarnjim” ...................................45
“Recepcija Karahasanovog djela u
njemačkom govornom području” .................... 5 Almir Bašović (Sarajevo, BiH)
“Svjedok i svjedočenje u Karahasanovim
Mile Babić (Sarajevo, BiH) romanima” ............................................................49
“Oblici onostranog u romanima
Dževada Karahasana” ......................................... 9 Jasmina Ahmetagić (Beograd, Srbija)
“Fenomen straha u romanu Istočni diwan
Ljiljana Šop (Beograd, Srbija) Dževada Karahasana” .......................................55
“Esejističko-filozofski diskurs u prozama
Dževada Karahasana” ......................................15 Amela Šehović (Sarajevo, BiH)
“Kako jezik odražava moć
Rusmir Mahmutćehajić (Sarajevo, BiH) (na primjeru drame Tamo je dobro
“O ljudskoj savršenosti i njezinoj opreci: Dževada Karahasana)” ......................................61
U Karahasanovim knjigama Dnevnik selidbe
i Noćno vijeće“ .....................................................21 Zoran Mlinarević (Sarajevo, BiH)
“Modeli i ljudi – odnos između teorije
Enes Karić (Sarajevo, BiH) i prakse u dramama
“Hikaje Dževada Karahasana” .......................31 Dževada Karahasana” ......................................65
Nikola Petković (Rijeka, Hrvatska)

“Šljiva i agava ili o univerzalnosti
kulturalne geografije” ........................................34
Muhidin Džanko (Sarajevo, BiH)

“Pripovijedanje Sarajeva (Andrićeva
pripovijetka ‘Pismo iz 1920.’
u pripovjednom i esejističkom diskursu
Dževada Karahasana)” ......................................37
Napomena:
U Specijalnom prilogu objavljujemo blagovremeno dostavljene radove prema redoslijedu koji je bio najavljen
u programom Skupa. Kako su izlaganja na Skupu bila vremenski ograničena, ovom prilikom ih objavljujemo u
integralnom obliku.

karahasanovo književno i filozofsko djelo
Karahasanova poEtIKa rušEvInE

I modErnIstIčKa tradIcIJa
a kroz stoljeća se uvijek iznova javljao u prikazivanjima ras-
Vahidin Preljević pada Rimskog carstva. Ruševine Rima se u kulturnom ima-
ginariju evropske baštine stabiliziraju kao jedan od središ-
I. njih toposa u diskursu raspada, ali i ponovnog obnavljanja
staroga predkršćanskoga svijeta, a kasnije se metaforički
Govoriti o nečemu što bi bila poetika Dževada Karahasa- transformiraju u opće mjesto propasti (zapadne) civiliza-
na krajnje je pretenciozno, kao uostalom i ostatak naslova cije uopće3. U njemačkoj i evropskoj književnoj tradiciji od
ovoga rada. Nije moguće, a i da jeste, ne bi bilo poželjno kraja 18. stoljeća nailazimo i na slike srednjovjekovnih ru-
svoditi autora i njegovo djelo na skupinu nekih jako mu- ševina, koje u gotičkom romanu i u romantizmu postaju
drih pojmova koje bi uvezali u relativno smislene rečeničke jedno od važnijih simboličkih prostora. Njihova historijska
konstrukcije. Pogotovo to nije moguće ako čitamo Karaha- referenca ovaj put nije predkršćanska civilizacija, nego sta-
sanove tekstove, koji se svim silama protive monološkom ra Evropa, svijet prije prevrata koji je donijela Francuska
reduciranju na pojmove, implicitno u romanima i drama- revolucija. U njima se još uvijek skrivaju tajne koje je, isti-
ma, eksplicitno u gotovo svim esejima – mada valja reći da na, razorilo, ali ne sasvim i uništilo novo doba racionalizma
dovoljno oštroumnim čitaocima to ne smeta da u njima ne i transparentnosti. I u jednom i u drugom slučaju ruševina
pronađu ”postmodernistički podest” i ”distancirano ori- fungira kao mjesto latentnih značenja prethodnih vreme-
jentalizirajuće pismo1”. na, mjesto koje podsjeća na izgubljene svjetove postajući
Karahasanovu poetiku želim promatrati u kontekstu na taj način i potencijalno izvorište povratka izgubljenog.
književne i idejne tradicije koju ona baštini, ali i u kontek- Drugim riječima: ruševina je zasigurno najsignifikantnija
stu nekih tendencija suvremene kulture, pri čemu je jasno slika kulturnog pamćenja. Ona markira prijelome, historij-
da se i ovdje radi o jednom horizontu koji je nužno indivi- ske cezure, diskontinuitet toka povijesti, ali upravo zbog
dualno ograničen a time i svjesno proizvoljan. Više je riječ toga postaje tragom koji omogućuje rekonstrukciju prošlo-
o ne baš sistematičnom nizanju nasumičnih dojmova nego sti. U njoj se paradoksalno spajaju subverzivnost i konzer-
o jasno koncipiranoj analizi. vativnost, postojanost i dinamičnost kulture.
Georg Simmel u svom eseju o ruševini, objavljenom
u zbirci Filozofska kultura 1918., fascinaciju ruševine
II. objašnjava time što u njoj promatrač nalazi neočekivan
Karahasan u eseju Geografija sjene, objavljenu u Do- balans između duha i prirode. ”Cijeli povijesni proces
sadnim razmatranjima, a kasnije i u Knjizi vrtova, svoju čovječanstva jeste postepeno ovladavanje duha prirodom
književnu zadaću određuje kao rad na jednoj “poetici ru- koju ovaj nalazi izvan – a u izvjesnom smislu i unutar –
ševine”. Ruševinu, kaže Karahasan, valja promatrati kao sebe.”4 U ruševini je pak, veli Simmel, vidljiv obrnut pro-
“tekst, kao strukturu koja se da čitati jer jeste niz materi- ces: priroda proizvode duha, neku kulturnu objektivaci-
jalnih elemenata na osnovu kojega se može naslutiti jedna ju, vraća u svoje okrilje. Ako je logika kulture u tome da
odustna stvarnost”2 Ruševine, reći će dalje autor u ovom priroda postaje njen materijal obrade i prerade, onda se
eseju, “govore, sadrže značenja i smislove, a zadatak poe- ovdje radi o tome kulturni produkt postaje građa prirode.
tike ruševine bio bi pomoći da se ta značenja i smislovi si- Od objekta priroda se pretvara u subjekt razarajući oblike
stematiziraju i shvate” (ibidem). Karahasan se rijetko tako koje je za sobom ostavio duh.5 Otuda je i objašnjivo zbog
izravno upuštao u određivanje vlastite poetike, kao što čega ruševina često postaje estetski i objekt i simboličko
je to učinio ovdje. Prije negoli se upustimo u podrobniju mjesto kulturalne imaginacije: ona duhu pokazuje moguće
analizu ovog modela, kratko ćemo se osvrnuti na status i utočište iz njegova neprestanog stremljenja za napredo-
upotrebu toposa ruševine u književnoj tradiciji. vanjem u svijesti o slobodi. Riječju: ona je mjesto umirenja
Ruševina se kao značajan motiv u književnoj tradiciji i kontrapunkt modernističkoj ideji progresa.
javlja već davno; nalazimo ga već u Ilijadi i Starom zavjetu, Koliko god za Karahasana ovi elementi igrali značajnu
1
Miranda Jakiša: Bosnientexte. Ivo Andrić, Meša Selimović, Dževad Kara- 3
Vidi pregledni članak Elisabeth Frenzel u Motive der Weltliteratur, Stu-
hasan. Poglavlje o Karahasanu str. 139-184. ttgart 1999, str. 618-631.
2
Dževad Karahasan: Dosadna razmatranja. Zagreb 1997, str. 14 (dalje u 4
Georg Simmel: Philosophische Kultur. Frankfurt 2008., str. 123.
tekstu: DR) 5
Simmel, str. 125.
specijalni prilog oDjeK · LJETO 2010. 33

ulogu, postoji jedna bitna razlika. Simmel govori isključivo đu. Karahasan ovo polazište korigira na taj način što knji-
o ruševinama nastalim “prirodnim propadanjem”, izričito ževnosti daje i karakter spoznaje, istina, nešto drugačije vr-
izuzimajući ruševine nastale izravnom ljudskom interven- ste od spoznaje pukih činjenica. Obaveza književnosti, kaže
cijom kao što je ratno razaranje. U takvoj, prema Simme- Karahasan u pomenutom eseju, jeste u tome da “stvari
lu, gubi se obravo suština estetske draži na kojoj počiva predstavlja iznutra i tako se bavi i vrijednostima a ne samo
ruševina: uspostavljanju ravnoteže između prirode i duha. činjenicama” (DR, 83). Po tome se Karahasan udaljuje i od
Ovoga je Karahasan itekako svjestan, pa ruševinu ne klasičnog a pogotovo od tzv. postmodernog realizma u ko-
tretira kao estetski nego i etički model. Književnosti, dakle, jem je primjetan pokušaj, kako je rekao G. Seeßlen, istina
prema Karahasanu, pripada jedna sasvim izričita etička mi- govoreći o filmu, da se realitet inscenira kao slika bez vri-
sija da po sjećanju rekonstruira ono “što smo gledali i znali jednosne, dakle značenjske pozadine i konteksta, kao puki
u nekom drugačijem i sigurno boljem obliku postojanja, naturalizam, uskraćen za spoznajnu dimenziju.9 U ovom
pa zaboravili kad smo bačeni u ovaj.” (DR 13) Model re- insistiranju na spoznajnoj dimenziji književnosti i umjetno-
konstrukcije, koji nastaje iz dijalektike zaborava i sjećanja, sti Karahasan mi se čini najbliži austrijskim modernistima
u prvi mah naravno podsjeća na Proustovo pronalaženje druge generacije, Hermannu Brochu i Robertu Musilu. (vidi
izgubljenog vremena, uz dvije bitne razlike koje ga odva- DR 138) S obojicom, a posebno s ovim posljednjim, veže ga
jaju od ovog klasika moderne. Prva se sastoji u tome da i “utopija esejizma”, mišljena ovdje ne samo kao književna
je Karahasan daleko od estetističkog stava iz Proustove forma nego kao način shvaćanja svijeta, premda, dakako,
rečenice iz posljednjeg toma Traganja po kojoj “pravi život, nije slučajno što je esejističko ključni element Karahasa-
život naposlijetku otkriven i rasvijetljen” zapravo jeste nove poetike. Da podsjetimo: u 62. poglavlju Čovjeka bez
sama “književnost”6. Za razliku od ovog sjećanja, kod Kara- svojstava Musilov pripovjedač govori o tome kako “esej u
hasana ono ima etičku pa čak i izraženu kulturno-poetičku slijedu svojih odjeljaka stvar uzima s puno strana ne zahva-
dimenziju. Karahasan, naime, kao - da upotrijebim ovdje ćujući ga nikad u potpunosti”, jer, “sasvim zahvaćena stvar
Novalisov izraz – “realni simbol”7 svog književnog projekta odjednom gubi svoj opseg utapajući se u pojam”10. Čini mi
uzima razorenu sarajevsku Vijećnicu čime on poetiku ruše- se da i u Karahasanovim romanesknim mozaicima, kao i u
vine predstavlja kao odgovor na stanje modernog svijeta, samoj esejistici, naravno, djeluje sličan princip dinamične
onoga svijeta dakle, u kojem je razaranje Vijećnice bilo poliperspektivnosti i višeglasja - sjetimo se samo njegova
moguće. Ruševina sarajevske vjećnice nije estetski objekt eseja o riječi “svijet” - , uostalom i samo shvatanje dram-
“bezinteresnog sviđanja”, nego, naprotiv, neumoljiva sli- skog kao susretanja ili metafore vrta i parka idu u ovom
ka, koja ne dopušta neutralno stanovište; ona je obave- pravcu. Da još napomenem: s Musilovom Karahasanova je
zujući prizor modernog svijeta. Otuda primarni zadatak poetika srodna i zbog “smisla za mogućnost”, koji obojica
književnosti da popunjavajući pukotine prošlosti ukaže na svakako primaju od Aristotela, ali ih pretvaraju u univerzal-
praznine modernog svijeta. Alternativa koju nam oslikava ne modele refleksije. Uz jednu znakovitu distinkciju: dok
ruševina više nije ona između kulture i prirode, kao kod Si- Musilov pripovjedač smisao za mogućnost određuje kao
mmela, već između kulture i ne-kulture. Ako su napušteni sposobnost da se misli ono što bi moglo biti odnosno da
i urušeni plemićki dvorci nakon 1789. metafora moći priro- se to smatra jednako važnim kao ono što jeste, locirajući
de nad stremljenjima modernog čovjeka, onda je sarajev- je u sadašnjost, dotle Karahasan u kontekstu svoje memo-
ska Vijećnica postala simbol (pred)modernog barbarizma. rijske poetike ruševine književnost vidi kao rekonstrukciju
“izgubljenih mogućnosti koje su nam ponuđene, ali ih mi
nismo prepoznali ili ih nismo znali realizirati”, proširujući
III. djelokrug smisla za mogućnost u prošlost.
I u jednom drugom eseju, Čovjek otpadak na smetlji-
štu svijeta, Karahasan se suprotstavlja razdvajanju etike od IV.
estetike smatrajući ga posljedicom posvemašnje racionali-
zacije modernog života u kojoj se čovjek sve više svodi na Upravo se to nadaje signifikantnim: polazište za ovakvu
stroj, a njegovo tijelo doslovno pretvara u materijal medi- rekonstruktivnu poetiku jeste slika savremenog svijeta kao
cinske industrije8. Pandan tome je postavka autonomistič- ruševine. U brojnim svojim esejima Karahasan se bavi izgu-
ke estetike koja cijelu stvarnost pretvara u neutralnu gra- bljenom cjelovitošću modernog čovjeka i moderne kultu-
re. Kult pozitivističkog i specijalističkog “znanja” proizvodi,
prema Karahasanu, svijet bez veze s tradicijom i kulturnim
6 Marcel Proust: U traganju za izgubljenim vremenom. sv. 13. prev. Vinko pamćenjem. Ovaj raskid najprije se vidi u riječima, pa se
Pecilazić, Zagreb 1965. str.13.
potom preseli u stvarnost. Time se Karahasan nadovezu-
7 Već Novalisova koncepcija ”realnog simbola” poduzima korekciju nekih je na određene teorije jezika u Bečkoj moderni, između
idealističkih tendencija u kojima se simbol (a zapravo i cijela zbilja) javlja
kao čisti proizvod imaginacije subjekta. Za Novalisa “realno” predstavlja ostalog na onu Fritza Mauthnera, ali i H. v Hofmannsthala,
osnovu koju imaginaciju dopunjava pripisivanjem značenja. Podrobnije u koji je u rasapu jezika vidio klicu skorašnjeg raspada kultu-
mojoj knjizi V.P.: Estetika fragmenta. Zagreb 2007. re. Riječi, otkinute od kulturnog pamćenja koje ono u sebi
8 Ovdje se Karahasan dodiruje s Gernotom i Hartmutom Böhmeom, koji
u brojnim svojim publikacijama upozoravaju na pretvaranje ljudskog ti-
9 Georg Seeßlen: Das faschistische Subjekt. U: Die Zeit 39/2004.
jela u materijal znanosti, nudeći kao alternativu cjelovit model relacije
mikrokosmos-makrokosmos koju nalaze u Paracelsusovom i Böhmeovom 10 Robert Musil: Der Mann ohne Eigenschaftem. sv.1, Reinbeck bei Ham-
mišljenju. Na takve reference često nailazimo i kod samog Karahasana. burg 1978, str. 250.
44 oDjeK · LJETO 2010. specijalni prilog

nose kao potencijal, pretvaraju se u oruđa rigidnih ili usi- javlja s usponom racionalizma, postaje prema Karahasa-
drenih identiteta, o kojima u jednoj sjajnoj raspravi govori nu jedna od osnovnih, mada naravno ne i jedina kulturna
sarajevski filozof Nijaz Ibrulj. U eseju Jedan jezik i tri svijeta praksa na Zapadu, najrigidnije demonstrirana u katastro-
Karahasan analizira vojno-političku manipulaciju jezikom fama 20. stoljeća. Ovoj monofonijskoj i monolitnoj kulturi,
na primjeru podjele svjetova na prvi (zapadni), drugi (ko- koja je izolirana i vertikalno i horizontalno, i od prošlosti i
munistički) i treći (nijedan od ova dva) za vrijeme Hladnog od budućnosti, Karahasan i u strukturama svojih romana
rata. Tvorci ove klasifikacije, kaže Karahasan, “nisu smatra- ocrtava dinamičan model mozaika, u kojima se različitosti
li da ih sjećanje riječi “svijet” na bilo koji način obavezuje. ne poništavaju, ali ni pretvaraju u identitetske blokove iz-
Oni su osjećali da su slobodni od kulturnog pamćenja po- među kojih ne bi bilo moguće sporazumijevanje.
hranjenog u toj riječi (...)” (DR 51). U “kulturnom zabora-
vu” Karahasan vidi osnovu poretka današnjeg svijeta, otu-
da književni rad na “rekonstrukciji izgubljenih mogućnosti” Literatura:
postaje korektivna kulturnopolitička praksa prvog reda.
Pritom valja napomenuti još jednu stvar: pozivanje na • Elisabeth Frenzel : Motive der Weltliteratur, Stuttgart 1999.
tradiciju i kulturno pamćenja od Karahasana nikako ne čini • Robert Musil: Der Mann ohne Eigenschaften. Reinbeck bei Ham-
tradicionalistu u uobičajenom, često pogrdnom smislu burg. 1978.
te riječi. Naprotiv: kulturno pamćenje je pretpostavka za • Dževad Karahasan: Dosadna razmatranja. Zagreb 1997
dinamičan kulturni proces, koji je ovaj književnik mnogo • Dževad Karahasan: Knjiga vrtova. Sarajevo 2004 (Zagreb 2002)
puta opisao na modelu dramatske igre “otvorenosti i za- • Marcel Proust: U traganju za izgubljenim vremenom. sv. 13. prev.
tvorenosti u bosanskom kulturnom sistemu” (DR, 25), čije Vinko Pecilazić, Zagreb 1965.
je osnovno obilježje napetost, ali ne “međusobno proždi- • Georg Seeßlen: Das faschistische Subjekt. U: Die Zeit 39/2004.
ranje” koje Karahasan prepoznaje u onome što naziva “di- • Georg Simmel: Philosophische Kultur. Frankfurt 2008.
jalektički kulturni sistem”, u kojem će “Ja biti nadmoćno
Drugome i tako ga progutati”. (DR 27). Manija “čišćenja”,
odnosno “protjerivanja i spaljivanja neispravnih”, koja se
IzmEđu KnJIŽEvnostI I polItIKE

Neki aspekti recepcije karahasaNovih romaNa
u Njemačkom govorNom području
Ovaj kratki osvrt prema očekivanjima koja se postavljaju u odnosu na nje-

Naser Šećerović na recepciju dje- govo djelo kao djelo jednog pisca koji dolazi sa, u mnogo
la Dževada Kara- čemu dalekog, ruba Evrope.
hasana u njemačkom govornom području nipošto ne teži Recepcija Karahasanovog djela u njemačkom govor-
ka potpunosti niti pretendira na to da će prikazati recep- nom području zanimljiva je utoliko što Karahasan već dugi
ciju Karahasanovih djela u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj. niz godina živi između austrijskog Graza i Sarajeva tako da
Ovdje se samo nastoji ukazati na određene aspekte te re- već i taj neposredni kontakt sa područjem Austrije, ali ta-
cepcije koje određuju odnos kritike u njemačkom govor- kođer i Njemačke gdje danas u izdavačkoj kući Suhrkamp
nom području prema onim Karahasanovim djelima koja izlaze njemačka izdanja njegovih djela, ukazuje na prisut-
su dospjela u njemački jezik. Pritom se stalno treba imati nost u kulturnom životu tih zemalja, a samim tim i na ne-
na umu da je recepcija u idealnom smislu te riječi uvijek posrednu recepciju njegovih djela. O u ovom kontekstu
dijalog u kojem nužno učestvuje dvoje, tako da svaka re- mnogo bitnijoj dubokoj povezanosti njegovog djela sa nje-
cepcija uvijek govori i o onome ko recipira, često mnogo mačkom književnom tradicijom još će biti govora.
više no što bi i recipijent sam to želio da prizna, budući Prvi prijevod jednog Karahasanovog djela na njemački
da čitaočev horizont očekivanja u velikoj mjeri uvjetuje jezik izlazi 1993. godine. Radi se o Istočnom diwanu. Te go-
njegovo razumijevanje djela kojim se bavi, ograničavajući dine izlazi i Dnevnik selidbe, zbirka eseja za koju Karahasan
ga ili ga usmjeravajući na određene stvari. Samim time će dobiva dvije nagrade, nagradu Charles Veillon u Švicarskoj,
bavljenje recepcijom Karahasanovog djela u njemačkom te nagradu Bruno Kreisky za političku knjigu godine, obje
govornom području nužno ukazati i na odnos čitateljstva 1995. godine. Zatim 1999. godine za svoje eseje objavlje-
tog podneblja prema Karahasanovom djelu kao takvom, ne u raznim evropskim časopisima dobiva Herderovu na-
ali i prema Dževadu Karahasanu kao piscu koji, samim tim gradu, a 2003. godine za zbirku eseja Knjiga vrtova dobiva
što ne piše njihovim jezikom, nije dio njihove kulture, te nagradu Lajpciškog sajma knjiga za evropsko razumijeva-

nje. Karahasan je osim toga od 1996. do 2003. godine bio jetu negoli o samim Karahasanovim djelima. Kao primjer
gradski pisar u Grazu. Sve ovo sasvim dovoljno govori o či- za politički obilježenu recepciju Karahasanovih djela koja
njenici koliko je Karahasan priznat i cijenjen u njemačkom posebnu pažnju posvećuje prvenstveno ratu u Bosni i Her-
govornom području. cegovini (koji, uostalom, i jeste jedna od ključnih tema u
Činjenica da iste godine izlaze Istočni diwan i Dnev- njegovom djelu nakon 1992. godine), ignorirajući u manjoj
nik selidbe donekle određuje recepciju njegovih knjiga u ili većoj mjeri ostale aspekte njegovog djela, najbolje je
njemačkom jeziku budući da u istoj godini izlazi roman uzeti njegov posljednji roman Noćno vijeće. Taj roman je,
u kojem Karahasan “neprikriveno raspravlja sa Goethe- naravno, i najpodložniji jednom takvom razumijevanju jer
om” i njegovim Zapadno-istočnim diwanom, zamjenjujući se u velikoj mjeri neposredno bavi uzrocima koji su doveli
“granic[u] Zapad – Istok [...] granicom arapska – persijska do rata u Bosni i Hercegovini. No, ono što stvarno začuđu-
kultura, što za razliku od europocentrične slike implicira je jeste činjenica da čak i, recimo, Jürgen Springer u svom
heterogenost Istoka”1, roman koji, dakle, direktno upu- prikazu Knjige vrtova Karahasana označava kao “musli-
ćuje na razlike i sličnosti među kulturama te njihovo me- manskog autora koji je u njemačkom govornom području
đusobno utemeljivanje, ali iste godine izlazi i knjiga eseja postao poznat zahvaljujući svojim potresnim romanima o
koja je prije svega shvaćena kao politička knjiga, o čemu ratu u Bosni”5, što je vrlo čudna tvrdnja budući da je do
svjedoči i već navedena nagrada za najbolju političku knji- tada jedini roman koji bi se i mogao okarakterizirati kao
gu godine. Mora se primijetiti da je to što je Karahasan roman o ratu u Bosni bio Sara i Serafina (2000.), dok se za
dobio nagradu za politički knjigu godine jedna dosta iro- dva preostala romana, Šahrijarov prsten i naročito Istočni
nična činjenica, uzme li se u obzir Karahasanovo stalno od- diwan, to nipošto ne može tvrditi. Još radikalnija je po tom
bijanje da političku, angažiranu književnost uopće prizna pitanju Vesna Cidilko koja Karahasana smatra “tipičnim
kao književnost, i to zbog njenog nedopustivog previđanja primjerom” autora do čijeg je prijevoda na njemački jezik
“‘ontološke specifičnosti’ umjetničkog teksta” te miješa- došlo “u prvoj liniji zbog rata na Balkanu” te čiji romani
nja stvarnosti i umjetnosti. Time dolazi do “izjednačava- i esejistička proza “bez političko-historijske pozadine, bez
nja činjenica različitog reda”2, odnosno miješanja različitih rata u Bosni teško da bi njemačkom čitaocu postali poznati
stvarnosti, o čemu Karahasan piše u svojoj zbirci eseja O tako potpuno i prije svega tako brzo.”6 Nije potrebno na-
jeziku i strahu koju je Karahasan u Knjizi vrtova označio kao glašavati da ova tvrdnja nije propraćena niti jednim argu-
svoju “sudbinsku knjigu”3 na koju se stalno vraća kada god mentom, prije svega zbog proste činjenice što se za jednu
sjedne da piše eseje. Osim toga je Dnevnik selidbe u okviru ovakvu tvrdnju i ne može naći niti jedan vjerodostojan ar-
Karahasanovog cjelokupnog djela specifičan po tome što gument.
je to jedina njegova knjiga u kojoj autor lično uzima riječ No, za razliku od prethodnih tvrdnji, u slučaju Noć-
i govori, odričući se u velikoj mjeri pripovjedačke distance nog vijeća se u više navrata mogu naći ozbiljne recenzije
(koja u jednoj takvoj knjizi vjerovatno nije ni moguća, ne koje taj roman posmatraju kroz prizmu dešavanja u Bosni
samo zbog žanrovskih karakteristika), što se kosi sa temelj- i Hercegovini tokom devedesetih godina 20. vijeka. Tako
nim načelom njegove poetike, izražene u riječima: “Eh, naprimjer Wilfried Schöller za Noćno vijeće smatra da je
kad bi u mom romanu vjetar i potok, lik i događaj, pro- taj roman “predstudija jugoslavenskog bratskog rata i pro-
govorili kao da izražavaju sami sebe! [...] Znam da sam se stor odjekivanja srpskog fanatizma”, pri čemu Karahasana
uvijek trudio oko toga, znam da sam u svakoj pripovijesti i ubraja u “pripovjedače evropskog formata”, uz tvrdnju
romanu nastojao dosegnuti onaj stupanj objektivnosti na kako se “na rubu Evrope piše književnost od evropskog
kojem sve spomenuto kazuje sebe.”4 Takva poetika bilo ka- ranga”.7
kav direktan govor autora čini prosto nemogućim, tako da Za isti roman Tobias Heyl kaže da on prikazuje ono što
Dnevnik selidbe sa sigurnošću zauzima posebno mjesto u će historičari tek morati opisati i pojasniti: “društvo koje
Karahasanovom djelu. No, zbog same situacije i rata u Bo- kolabira pod pritiskom njegovih unutrašnjih proturječnosti
sni i Hercegovini početkom devedesetih godina, činjenica i anakronizama, povlačeći pritom u ponor svoja politička
da je u recepciji Karahasanovih djela često preovladavala i kulturna dostignuća.”8 Iz tog razloga Heyl knjigu Noćno
baš ta politička dimenzija nikako ne može začuditi. vijeće smatra čak “konkurentkinjom pisanju historije”. Ju-
U vezi s tom opozicijom između političkog i književnog dith Leister piše kako Karahasan u Noćnom vijeću na jeziv
posebno je zanimljiv i taj podatak da je prijevod Istočnog i hiperrealan način “opisuje krizu i raspad jugoslavenskog
diwana započet već 1990. godine, ali kao da je čekao društva”, pri čemu ne barata opozicijama crno-bijelo. Na-
Dnevnik selidbe da zajedno sa njim uđe u njemački jezik
kako bi odredio smjernice recepcije Karahasanovog djela, 5
Jürgen Springer, Garten-Rede [Govor vrta], u: Christ in der Gegenwart
recepcije koja bi se mogla posmatrati unutar ove prividne (13.10.2002.)
opozicije između političkog i književnog a koja zapravo više 6
Vesna Cidilko, Serbische, kroatische und bosnische Autoren in deutschen
govori o mjestu koje književnost zauzima u današnjem svi- Übersetzungen des letzten Jahrzehnts [Srpski, hrvatski i bosanski autori
u njemačkim prijevodima tokom posljednje decenije], vidi: http://www.
oei.fu-berlin.de/media/publikationen/boi/boi_13/10_cidilko.pdf
1
Almir Bašović, Tijelo i granica, u: Život. Časopis za književnost i kulturu,
br. 7-9, Sarajevo 2005, str. 60-76; citat str. 60, napomena 1 7
Wilfried Schöller, Im Zeichen des Opfers [U znaku žrtve], Literaturen
(6.6.2006.), str. 39ff
2
Dževad Karahasan, O jeziku i strahu, Sarajevo 2007, str. 83 i 82
8
Tobias Heyl, Vorkrieg in Foca. Dzevad Karahasans Roman “Der nächtli-
3
Dževad Karahasan, Knjiga vrtova, Sarajevo 2004, str. 9
che Rat” [Predrat u Foči. Dževad Karahasanov roman “Noćno vijeće”],
4
Ibid., str. 8 Süddeutsche Zeitung (5.7.2006.), str. 14

glašava kako autor stalno “pledira za suživot etnija” i “na- – bezuspješno, doduše – pokušava shvatiti kao pisca.
stoji izbjegavati stereotipe.”9 Kod Jörga Platha se može Za razliku od prethodnih primjera koji pažnju usmje-
pročitati da Karahasan “jugoslavenske ratove tumači kao ravaju prije svega na političke aspekte djela, Karl Markus
novo poglavlje nasilja koja su muslimanima nanošena sto- Gauß smatra da “Noćno vijeće nije roman koji bi se prven-
tinama godina”, smatrajući kako je njegova trauma “izgu- stveno trebao tumačiti politički”, unatoč činjenici da u sebi
bljeni suživot katolika, muslimana, pravoslavaca i jevreja” sadrži “političke implikacije koje će razbjesniti fanatike na
i kako on o tome piše u Dnevniku selidbe, Šahrijarovom obje strane”. Gauß prepoznaje neke od temeljnih odred-
prstenu i Sari i Serafini. To, barem u slučaju Šahrijarovog nica Karahasanove poetike, tvrdeći da on “u svim svojim
prstena, i ne zvuči baš najubjedljivije. Ovdje se mora na- romanima povezuje [...] pripovijedanje sa refleksijom, ali
glasiti kako je i podnaslov Plathovog teksta koji u prijevodu mu to ni u jednom romanu nije tako uvjerljivo pošlo za
glasi Dževad Karahasan se prisjeća početka rata u Jugosla- rukom kao u Noćnom vijeću koji je ujedno kriminalni ro-
viji pomalo čudan budući da se u Noćnom vijeću Karaha- man, ljubavna priča, teološki traktat, kulturnohistorijski
san ne prisjeća ničega; Enver je taj koji nam pripovijeda ro- esej: knjiga užasa i, unatoč oklijevanju se mora reći: život-
man.10 No, najradikalniji u tom pogledu bio je nesumnjivo ne mudrosti.” Ovo miješanje žanrova kod Karahasana pre-
austrijski pisac Peter Handke kada je Karahasana u jednom poznali su i drugi kritičari, i to u svim njegovim romanima.
intervjuu označio kao “profesionalnog eks-jugoslavena”11, Osim toga Gauß tvrdi kako ta “otvorena forma esejističkog
prvenstveno zbog kritike koju je ovaj u svom eseju Pisac romana” čitanje Noćnog vijeća često čini “iritirajućim”, bu-
Petar i njegova pravda, objavljenom u njemačkom pri- dući da tu ne postoje “pametni koji uvijek govore pamet-
jevodu pod naslovom Bürger Handke Serbenvolk [Gra- no, i glupi koji uvijek govore gluposti.” Čak se i u govorima
đanin Handke, srpski narod] u nešto izmijenjenoj verziji nacionalizmom zaslijepljenog Landeke mogu pronaći stva-
16.2.1996. u njemačkim novinama Die Zeit, uputio povo- ri “koje Karahasan ima običaj kazati u svojim esejima, dok
dom Handkeovog teksta Pravda za Srbiju. U svom eseju se u izlaganjima mudrog sufije Envera skrivaju misli koje ti
Karahasan izričito traži ključ pomoću kojeg bi se Handkeov dižu kosu na glavi.” Upravo to ukazuje na već spomenutu
tekst mogao pročitati, dolazeći do zaključka da je taj tekst Karahasanovu težnju da figure izgovaraju same sebe, a da
“jedna posve privatna brbljarija u kojoj nema ništa osim se iza njih uopće ne nazire autor. Zbog toga se tokom čita-
govorećeg subjekta”12, što samom tekstu, uzgred rečeno, vog romana “stalno mora voditi računa šta ko iskazuje, te
oduzima bilo kakvu mogućnost one zainteresirane objek- razmotriti da li se radi o svjesnom varanju ili samoprevari
tivnosti koja je temeljna odlika književnosti i o kojoj Kara- određenog lika.” Gauß pažnju skreće i na teološku dimen-
hasan višestruko govori u svojim esejima. Očito je, dakle, ziju romana, primjetivši da je “Simon lik-spasitelj i utoli-
da je Karahasan analizirao Handkeov tekst, pronašavši u ko dio ovog svijeta, ali ipak nije sasvim s njega”, ukazujući
njemu mnoštvo nelogičnosti i besmislica, te naglasivši da time na raspravu o prirodi i izvoru zla koje pokreće Noćno
je Handkeov tekst “jedan od najsramnijih priloga etičkom vijeće, prije svega u razgovorima između Simona i Envera
nihilizmu našeg vremena”13 i da se Handke bavi “isključivo o Judi i onome što ga je nagnalo da izda Isusa unatoč tome
politikom”14, a ne moralom, na što bi, valjda, riječ pravda u da to uopće nije bilo potrebno. Istovremeno, Gauß pažnju
naslovu njegovog teksta trebalo da ukazuje. U samom pri- skreće i na književnu tradiciju koja se u romanu prvenstve-
stupu dvojice pisaca vidi se temeljna razlika među njima, no očituje u “ponavljanju romantičkih motiva ogledala
a to je Karahasanovo duboko uvjerenje da se književnost i vode” koji se stalno nanovo pojavljuju u romanu. Svoju
nikako ne može odvojiti od etičkih principa te da je svaki recenziju Gauß završava primjedbom da “na kraju u tami
estetski iskaz nužno i etički stav, dok za Handkea vrijedi koju roman istražuje bljesne utopija.”15
suprotno. Dok Karahasan kao platonista vjeruje da je izgo- Judith Leister napominje kako Noćno vijeće ima i ezote-
varanje nečega zapravo preduslov njegovog nastajanja u ričnu dimenziju, te da je “Noćno vijeće zapadno-istočni po-
svijetu, da je dakle unutrašnja istina ono što je temeljno te kušaj spajanja prosvjetiteljstva i prosvjetljenja”, ukazujući
da pisac kao takav snosi ogromnu odgovornost u odnosu time na još jedan ključni aspekt Karahasanove poetike, a
na sve što napiše, Handke, u konačnici, u svojim riječima to je njegovo uporno nastojanje da razumije granicu kao
vidi upravo ono što je u njima vidio i Karahasan. Vjero- nešto što utemeljuje identitet. Taj aspekt se proteže kroz
vatno je to i razlog zašto Handke Karahasana recipira kao sva Karahasanova djela, kako esejistička tako i poetska, i
profesionalnog eks-jugoslavena, dok Karahasan Handkea uzrokuje već spomenutu zainteresiranu objektivnost koja
se već dala naslutiti u Gaußovoj primjedbi o problemima
fanatika sa Karahasanom, budući da on ne nudi nikakve
9
Judith Leister, Fluch der Zeugenschaft [Prokletstvo svjedoka], Frankfur-
odgovore. Helmut Böttiger govori o “hiperrealističkom pri-
ter Allgemeine Zeitung (31.5.2006.), str. 34
povijedanju koje u svojoj bezizlaznosti i u svojim pravno
10
Jörg Plath, Das Heulen der Hunde. Dževad Karahasan erinnert sich an
den Kriegsbeginn in Jugoslawien [Zavijanje pasa. Dževad Karahasan se
egzaktnim i egzistencijalno tajanstvenim scenarijima pod-
prisjeća početka rata u Jugoslaviji], Tagesspiegel (11.6.2006.) sjeća na Kafku”, dok se u romanu “prepliću mitsko, histo-
11
Der lange Abschied von Jugoslawien [Dugi oproštaj od Jugoslavije], in-
rijsko i sadašnje vrijeme.”16
tervju sa Peterom Handkeom u Neue Zürcher Zeitung (17.6.2006.), vidi:
http://www.nzz.ch/2006/06/17/li/articleE7H0L.html
15
Karl Markus Gauß, In der Welt der Untoten [U svijetu neživih], Die Pre-
12
Karahasan, Dosadna razmatranja, Zagreb 1997, str. 138
sse (18.3.2006.)
13
Ibid., str. 130 16
Helmut Böttiger, Zum Traum wird hier der Raum [U san se ovdje pretva-
14
Ibid., str. 129 ra prostor], Die Zeit (16.3.2006.)

No, uz napomenu da se radi o svjetskoj književnosti iz romana očito se smatra velikim obogaćivanjem. Do koje
Sarajeva, Sieglinde Geisel je već za Istočni diwan utvrdila mjere se ovaj roman zapravo opire političkom čitanju po-
da je izgrađen na principu arabeske, za koju Friedrich Sc- kazuje jedna primjedba Rakuse da čitalac “sa začuđenjem
hlegel u svojim Razgovorima o poeziji kaže da je u njoj sve utvrdi da se okvirna radnja odvija neposredno tokom rata
ono pojedinačno što ona iskazuje zapravo “ukazivanje na u Bosni; no, ništa u tonu ne odaje paniku, konfuziju, rastr-
ono više, beskrajno, hijeroglife jedine vječne ljubavi i svete ganost. Čak i polemika je opuštena, mjestimično čak duho-
punoće svijeta prirode koja gradi.”17 Arabeska, dakle, upri- vita, jezički duktus je kontroliran – svjesno spor, precizan
sutnjuje ono što nije tu, iskazuje neiskazivo, nastoji prizvati i poetičan.”19
ono apsolutno što se ne može pretočiti u riječi, što je jedna Vezano za Šahrijarov prsten bi se ovdje još trebala spo-
od odlika svih Karhasanovih romana. To na umu ima i Ka- menuti Karahasanova gradnja mostova “između Evrope
rahasan kada u Knjizi vrtova piše kako istinska umjetnost i Orijenta, između multikulturne sadašnjosti u Sarajevu i
“otvara vrata drugih oblika postojanja”.18 Time je Geisel islamske prošlosti u Osmanskom carstvu” koju ističe Jörg
nehotice opisala i sve ono što će Karahasan i nakon Istoč- Plath, također navodeći da je “ovaj bosanski pisac evrop-
nog diwana napisati, što, međutim, nije primijećeno u re- sku modernu s njenom fragmentarnošću, višeglasnošću i
cepciji njegovih kasnije objavljenih romana. poliperspektivnošću odveo korak dalje, sretno je spojio sa
Tako je i Šahrijarov prsten građen na principu arabeske, religioznim (pripovjedačkim) tradicijama Orijenta.”20 Karl
što nije primijećeno u recepciji. U recepciji tog romana se Markus Gauß, slično tome, smatra da je Šahrijarov prsten
i ne pojavljuje neki poseban osvrt na njegov politički as- “smjeli pokušaj spajanja orijentalnih tradicija sa evropskim
pekt. Kritičari pažnju posvećuju prvenstveno estetskoj di- kriticizmom: kao da se Robert Musil latio toga da nam oš-
menziji djela. Ilma Rakusa u svojoj kompetentnoj kritici tog trog razuma pripovijeda o Hiljadu i jednoj noći.”21
romana piše kako Karahasan u Šahrijarovom prstenu daje Recepcija Karahasanovih djela u njemačkom jeziku
još jedan primjer “svog pisanja koje se kreće između kul- potvrđuje njegovu poetiku zasnovanu na njegovom opse-
tura i vremena”, što se može reći i za Istočni diwan koji se sivnom bavljenju granicom koja insistira na objektivnosti
kreće između Istoka i Zapada. To potvrđuje već navedenu književnosti. Ta objektivnost se postiže dijalogom između
tezu da se Karahasanovo pisanje uvijek kreće na granici, unutrašnje i vanjske perspektive, što bi moglo biti shva-
pri čemu ono drugo uvijek konstituira, rasvjetljava i produ- ćeno i kao kombinacija književnog i političkog. U svakom
bljuje ono prvo, radilo se tu o granici između dva vremena, slučaju je više nego jasno da Karahasanove knjige u nje-
dva prostora, dvije kulture ili dva subjekta koji uspostav- mačkom govornom području pokreću čitav niz pitanja i
ljaju dijalog. Isto se može reći i za granicu između autora i njihova recepcija zapravo svjedoči i o zainteresiranosti ra-
likova koja je već spomenuta, ali i za granicu između djela zličitih institucija za te knjige, od institucije nagrada, preko
i čitaoca koja zahtijeva da čitalac na neki načan dovrši dje- institucije kritike, do institucije politike, što sve svjedoči o
lo. Ilma Rakusa se još pita: “Gdje se danas može pronaći sklonosti njemačke kulture za drugom perspektivom kao
tako nadmoćna dokolica, tako bezvremenska ljepota kao u nečemu što je uslov za njen identitet. Taj identitet svoju
ovom romanu Dževada Karahasana?” Ona primjećuje kako potvrdu pronalazi i u Karahasanovom osporavanju nje-
Karahasan u Šahrijarovom prstenu “postavlja niz «vječnih mačke i evropske tradicije i njenom shvaćanju kao nečeg
pitanja» u čijem središtu stoji lično žrtvovanje kao čin koji homogenog, ali i u njegovom afirmativnom bavljenju i po-
stvara smisao”, dakle motiv koji će u Karahasanovom po- novnom otkrivanju njemačkih klasika, kao što su Goethe i
sljednjem romanu Noćno vijeće biti središnji motiv u po- Hölderlin, kao i u njegovom afirmiranju pisaca koji još uvi-
kušaju prevazilaženja onoga što je ostalo nakon strahota jek nisu klasici, poput Kleista i Büchnera.
svih ratova koji su zadesili Bosnu i Hercegovinu. Rakusa Međutim, ono što se mora primijetiti u vezi sa recep-
još ukazuje na duhovno bogatstvo Šahrijarovog prstena, cijom Karahasanovih romana, prvenstveno recepcijom
ističući kako je taj roman “jedan jedini protudokaz protiv Noćnog vijeća, jeste to što u toj recepciji, čak i kada ona
duhovnog siromaštva, rezignacije, indiferentnosti, protiv naglašava političku dimenziju tog romana, uglavnom po-
modernog narcizma i nezgrapnog materijalizma”, navode- stoje prazna mjesta koja ukazuju na to da dijalog ipak nije
ći kako je to jedna “neviđena mješavina koja nas navodi potpun, što u Karahasanovom slučaju znači da nije stva-
na pomisao da se evropski roman ne može obnoviti kopi- ran. Radi se o onoj političkoj dimenziji djela koja dovodi u
ranjem američke entertainment-književnosti nego djelima pitanje svetost istina zapadnog liberalnog društva. Tako bi
poput Šahrijarovog prstena”, i to na tragu onoga što smo se ono što Andreas Breitenstein u svojoj recenziji Noćnog
već primjetili, naime kao platonski roman koji je “platon- vijeća primjećuje moglo nazvati incidentom u recepciji
ski utoliko što unutrašnji razvoj, stečen odricanjem i gu- Karahasanovog djela u njemačkom govornom području, a
bitkom, otkriva kao potragu.” Istovremeno bi se u ovom odnosi se upravo na onaj aspekt koji ne predstavlja “ono
kontekstu moralo spomenuti i Karahasanovo insistiranje tamo” u odnosu na njemačko govorno područje te pruža
na dijalogu koje pretpostavlja aktivnog čitaoca, a nipošto
čitaoca-konzumenta. Šahrijarov prsten se ovdje posmatra
u okviru cjelokupne evropske književnosti i njegovo pove- 19 Ilma Rakusa, Ewige Fragen zwischen Uruk und Sarajevo [Vječna pita-
nja između Ereha i Sarajeva], Die Zeit (5.2.1998.)
zivanje istočnjačkih formi sa formama zapadnoevropskog
20 Jörg Plath, Die 1002. Nacht [1002. noć], Berliner Zeitung
(24./25.1.1998)
17 Friedrich Schlegel, Kritische Schriften, München (bez godine), str. 323
21 Karl Markus Gauß, Ritt des Dschinns auf einem Esel [Jahanje džina na
18 Knjiga vrtova, str. 82 magarcu], Frankfurter Allgemeine Zeitung (6.12.1997.)

jednu, vjerovatno dosta bolnu i zastrašujuću, sliku u ogle- ciju, nekako nastoji ubijediti svoje čitaoce da malo popu-
dalu. Tako Breitenstein navodi kako Karahasan “razgovor ste njega kao njega, nudeći im pripovijedača koji živi tamo
između figura navodi na aporije modernog bitka: o indivi- gdje živi on sam, koji radi tamo gdje radi on sam, koji mož-
dui i društvu, solidarnosti i nasilju, slobodi i strahu, gubitku da čak ima i brkove, ali koji nikako ne može biti Karahasan,
korijena i ovisnosti o slikama, osvajanju svijeta i smisaonoj ma koliko ga čitalac nastojao ugurati u tu poziciju. Kao da
praznini, hedonizmu i usamljenosti.”22 Ovo je usamljen govori čitaocu da čita njegov roman, a ne njega.
primjer primjećivanja nečega što je njemačkom čitaocu, Kao zaključak bi se moglo reći da, unatoč Karahasa-
zapravo, možda i najbliže u čitavom Karahasanovom djelu. novom insistiranju na dijalogu koji je nužno moguć samo
Doista začuđujuće djeluje činjenica da “nasmiješeni tigro- između dva subjekta, ipak pojedina čitanja Karahasanovih
vi” iz Noćnog vijeća nisu primijećeni ama baš nijednom. djela djelimično svjedoče o jednom načinu mišljenja koji
No, možda to i ne treba da čudi, budući da se mnogo lakše se, Karahasanovim riječima rečeno, bazira na kružnici i u
odnositi prema nečemu što je “tamo”, te ga, na koncu, i kojem sve što postoji izvan kružnice zapravo postoji samo
ostaviti “tamo”. Tako i Karahasan u svojoj knjizi Izvještaji u odnosu na njen centar, dakle samo ukoliko se centar nje-
iz tamnog vilajeta kao da pomalo tematizira i jednu liniju mu obraća. Takav način mišljenja onemogućava bilo kakav
recepcije svojih prethodnih djela u njemačkom jeziku, nu- dijalog jer sve oko sebe shvata kao dio sebe, što znači da
deći sliku Bosne kao “tamnog vilajeta” čija glavna osobina mu ne priznaje bilo kakav identitet, videći samo ono što
možda jeste nedostatak pripadanja Evropi u političkom želi da vidi. Ali ako ćemo pravo, to nije samo osobina re-
smislu, ali je istovremeno taj nedostatak plaćen ili nagra- cepcije Karahasanovih djela u njemačkom jeziku, nego i u
đen viškom stvarnosti. (U vezi s tim je dosta simptomatič- bosanskom, sa sitnom razlikom što se u njemačkom jeziku
na i jedna Karahasanova anegdota. Jedan od najcjenjenijih čak i onda kad se Karahasanove knjige reduciraju, reduci-
kritičara u njemačkom jeziku je, naime, upitao autora da li raju javno. Ovaj skup svjedoči o tome da se Karahasanova
se čuje s jednim od svojih likova iz Tamnog vilajeta i kako djela intenzivno čitaju i u Bosni i Hercegovini te da bi usko-
je on). ro mogli imati izlaganje koje bi se bavilo recepcijom Kara-
Također je u tom kontekstu dosta zanimljiv i roman hasanovih djela i u bosanskom jeziku, što možda znači da
Sara i Serafina u kojem Karahasan, kao da recipira recep- će se Karahasanova opsjednutost Bosnom možda uskoro iz
bosanske perspektive početi tretirati kao evropska, shod-
no toj tradiciji u kojoj je Karahasan duboko ukorijenjen i
22
Andreas Breitenstein, In den Fangeisen des Hasses [U zamkama mr-
žnje], Neue Zürcher Zeitung (25./26.2.2006.)
prihvaćen.
oblIcI onostranog u romanIma

dŽEvada Karahasana
Temeljna pitanja čo- znanost riješiti sve probleme. Novi vijek nas je tako od-
Mile Babić vjeka i čovječanstva su veo u apsolutno znanje, u scijentizam, i tako nas doveo na
Karahasanova osobna prag ekološke i svake druge katastrofe. Goethe pokazuje
pitanja. Tu se radi o njegovu biti ili ne biti. Metafizika se da je ljubav važnija i primarnija od znanja. Goethe zago-
bavi temeljnim pitanjima i ta metafizika je podudarna s vara razgovor znanja i ljubavi, zagovara ljubav koja se po-
Karahasanovom autobiografijom. To ću pokušati pokazati kazala na Orijentu, na Istoku, u monoteističkim religijama:
na temelju njegova četiri romana. To su Istočni Diwan, Ša- židovstvu, kršćanstvu i islamu. Goethe, dakle, zagovara
hrijarov prsten, Sara i Serafina i Noćno vijeće. razgovor između Zapada koji nosi znanje i Istoka koji nosi
ljubav. Karahasan u svom Istočnom Diwanu pokazuje da
svaki čovjek nosi u sebi Istok i Zapad, nosi u sebi znanje
Istočni Diwan (Sarajevo: Publishing, 1999.) i ljubav. Svaki, dakle, čovjek nosi u sebi ono drugo i svaki
Sam naslov romana Istočni Diwan otkriva da Karahasan čovjek može bolje živjeti i može doživjeti puninu života ako
govori o istim pitanjima o kojima je govorio veliki Goethe je otvoren drugom u sebi i izvan sebe. A ako čovjek negira
u svom Zapadno-istočnom divanu. Naslov na njemačkom drugog u sebi i izvan sebe, onda vodi u zajedničku propast
glasi: West-östlicher Diwan. Karahasan piše riječ divan i drugog i sebe.
na njemački način, tj. s duplim W, i tako jasno upućuje Begzada je nositeljica ljubavi, a al-Mukaffa nosilac zna-
na Goethea. O čemu piše Goethe u svom Divanu? Cijeli nja, i to znanja koje je u službi religiozne i političke vlasti.
Novi vijek zastupa vjeru u znanje, u znanost, da će nam On odlazi od žene koju voli, odlazi od svoje drage Begzade

u veliki svijet jer želi znati sve što treba znati, da “čita na djetinjstva. Provodi sretne sate gledajući u vatru, te biva
najvećem svjetskom jeziku na kojem se može naći sve što optužen da je dualist, da vjeruje u vatru i u bolji svijet. Op-
treba znati”(str. 32), da dospije u središte svijeta moći. On tužuje ga njegov sluga Rustem. Izdao je pravu vjeru i vratio
želi svoj život darovati znanju, “koliko je sveto darovati svoj se staroj vjeri. Iz priče o Mutevekilu i Zubeidu postaje ja-
život znanju”(str. 33), “odreći se sebe radi znanja, žrtvovati sno kako se nosioci moći stalno postavljaju iznad moralnih
sebe i sve svoje znanju i njegovu širenju među ljudima”(str. principa i svoju samovolju, želju za samouzdizanjem, pri-
33). Nije želio zbog ljubavi prema Begzadi ostati bez do- znaju kao jedinu normu. Na taj način vlast ubija život. Priča
voljno znanja. Došao je u središte svijeta i počeo osjećati Pouka o Gazvanu i slikanju govori kako svaka vlast lopove
krivnju pred Begzadom, “osjećao je krivnju i blagi stid”(str. i zločince postavlja na najvažnija mjesta, tako da je sistem
34). Ali su i on i Begzada znali “da vlast svojim ljudima lomi moći zapravo sistem temeljitog poništavanja života. Vlast
ruke”(str. 35). postavlja najvećeg zločinca za istražitelja zločina. Kod no-
Begzada je uvjeravala Mukaffu da “nije sve znanje silaca moći razvija se “veliko častoljublje i vjera u vlastitu
u razumu i da se tijelom i ljubavlju može znati i pamtiti nepogrešivost”(str.100). Mukaffa je na koncu osuđen kao
više”(str. 35). Vezu održavaju pismima. Begzadi njezin otac krivovjernik, kao mag i zindik.
govori “da on ima kćer udatu za pisma”(str. 37). Begzada U drugom djelu romana pod naslovom al-Halladž
piše: “Moje sjećanje na tebe danas je mnogo više misao Gazvan je nosilac moći, Rabija nositeljica ljubavi i Halladž
nego treperenje kože”(str. 37). Njihova se ljubav sve više nosilac Božje ljubavi. U sistemu moći svaki je susret s vi-
pretvara u puku misao: “Kao da si sasvim malo živ čovjek, šom vlašću, s velikim vezirom, izvor straha (str. 172). U tom
kao da si više nečija zamisao nego živ pravi čovjek”(str. 38). sistemu “moćni ljudi moraju biti oprezni jer izazivaju zavist
Begzada uviđa kako Mukaffa nije mogao s njom zasnova- koja zna prerasti u mržnju”(str. 172). U tom sistemu svi su
ti obitelj, urediti “svoju porodicu pa se sada, pobjegavši potencijalni neprijatelji i zato treba biti oprezan: “Uvijek je
od žene koja te voli, poduhvatio malo lakšeg posla – da bolje imati mnogo zločinaca nego mnogo krivovjernih, jer
urediš svijet”(str. 39). Privukla ga je vlast, “a svi ljudi koji mnogo krivovjernih može navesti ljude da misle kako vjera
se vrzmaju oko vlasti moraju izgubiti ili obraz ili glavu ili i nije jedna i sveopća. A narod bez vjere je loš narod, zapra-
oboje”(str. 39). Bilo bi tužno, pusto i dosadno urediti od- vo i nije narod”(str. 174). Nosilac vlasti Gazvan ne podnosi
nose među ljudima samo prema razumu. Begzada ne želi Halladža jer osjeća njegovu moralnu i duhovnu nadmoć. U
dočekati takav “razuman svijet”(str. 40). Begzada kaže da tom sistemu moći na ljestvici viši ponaša se prema nižem
mnogi Mukaffini učeni prijatelji znaju mnogo više od nje, nosiocu vlasti kao da je njegov stvoritelj, bolje rečeno, kao
“ali zato ja volim više nego što oni ikad mogu voljeti”(str. njegov bog-despot. Za Halladža Bog voli sve ljude, “sve lju-
41). Vrhunac je mudrosti u onom “Ne znam“, jer je čovje- de podjednako i jedino onda kad su zajedno, a ne jednog
kovo znanje ograničeno (str. 41). O tome “ne znam”govori ovoliko a drugog onoliko, jednog više, a drugog manje, niti
priča o prosjaku i pjesniku. A iz priče o mišu koji se sakrio u voli jednog čovjeka samog za sebe”(str. 187). Sjećanje na
rupu u pustinji i kojega je progutala zmija koja je pobjegla Halladža je za nosioca moći Gazvana “ispunjeno poniže-
u tu rupu zbog strke koju su izazvali gladni lavovi Mukaffa njem, gađenjem i strahom”(str. 187). Za Halladža se isti-
zaključuje: “Ne događa se ništa, samo što stalno negdje na nalazi u čovjeku. Događaju se razni zločini koje Gazvan
hoda neki gladan lav zbog kojega činimo ono što moramo, želi riješiti, ali ne može naći počinitelja, vlast ga tjera da
a ne ono što bismo htjeli”(str. 50). Time je opisan život u nađe počinitelja. Gazvan nalazi krivca u dobrom čovjeku
sistemu moći koji je u biti sistem samovolje i nasilja. Da bi Halladžu, “nakon džume je objavljeno da ulema osuđuje
čovjek sačuvao svoj život, mora gladnim lavovima pokazi- Halladža”(str. 288).
vati druge da ne bi dirali njega. Što čovjek ima više moći, U trećem dijelu romana pod naslovom at-Tawhidi no-
to još više čezne za njom. Mjesto na piramidi moći odre- sioci su mudrosti veliki mudrac Tawhidi i Iskrena braća, a
đuje čovjekove želje a isto tako čovjekove želje određuju nosilac je vlasti emir Sulejman. Tawhidi govori kako “nema
to mjesto. više prave ljubavi”(str. 356), “valjda zato što više nema pra-
U sistemu moći veze se sklapaju po neprijateljstvu. vih žena sposobnih da izazovu takvu ljubav”(str. 356). Kada
Ako si brat neprijatelja, ti si neprijatelj. To je svijet koji jedna osoba izda ljubav, onda “dobrota, ljubav i pažnja vri-
pokreće mržnja (str. 53). Milostivi Bog je svijet “pokrenuo jeđaju njezino srce”(str. 365). Nosioci vlasti su uvjereni da
ljubavlju”(str. 53). Prisiliti čovjeka da živi po zamisli znači jedino oni stvaraju red a svi drugi nered. Za emira Sulej-
ubiti ga: “Ne može čovjek živjeti po zamisli, makar i svo- mana Tawhidi je rušilac ovog svijeta, i on i Iskrena braća:
joj, ne može ni disati kako je zamislio a kamoli da sobu “Hoće da sruše svijet, i da, kad ovog ovakvog svijeta ne
tako raspoređuje i stalno je održava u tom rasporedu”(str. bude, izgrade svoju Državu pravednih i u njoj Duhovni grad
61-62). Svijet moći je svijet straha koji paralizira ljude, i to koji bi bio svuda”(str. 380). Nosioci vlasti su spremni radi
ledenog straha. Vlasti za uhićenje nisu potrebni razlozi. očuvanja vlasti ubiti rođenog brata (str. 382). Za sve neu-
Mukaffi je bilo sasvim dostatno to da njegov gospodar Isa spjehe vlast krivnju svaljuje na Tawhidija i Iskrenu braću, tj.
voli ono što on piše (str. 75). U svom spisu Mukaffa tvrdi da na dobre ljude, i uklanja ih silom s lica ovog svijeta.
“dobro postupanje mora služiti postizanju sreće”(str. 74). U Istočnom Diwanu Karahasan najprije govori o znanju
To piše u spisu koji nije poslao Begzadi, što znači da on u i ljubavi. Mukaffa je nosilac znanja, a Begzada je nosilac
svojoj dubini uviđa kako Begzada ima pravo. ljubavi. Slijepa vjera u razum, u znanje vodi u katastrofu.
Mukaffa u svojim razmišljanjima i sumnjama traži Ne može naše znanje o stvarnosti, o životu, biti važnije od
utjehu u sjećanju na djetinjstvo, ili u izmišljanju sretnog stvarnosti, od života. Slijepa vjera u znanje vodi nas u sli-
10

jepu uvjerenost da je naše znanje potpuno, da naše zna- spada i erotika, vode čovjeka prema drugom i time prema
nje obuhvaća cijelu stvarnost. To je nasilje nad stvarnošću. samom sebi. Kristal za njega predstavlja “čvrstinu, hladno-
Kada čovjek prizna da je njegovo znanje malo, kada prizna ću, samodovoljnost”(str. 29), što opet vodi svođenju ljud-
granice svoga znanja, kada prizna da ljubav nadilazi zna- skog života na opće i time sakaćenju života. Socijalistička
nje, onda mu postaje jasno da mu spasenje, da mu punina vlast – kao i svaka vlast – je tiranija općeg jer ona progoni
života i sreće dolazi od onoga što nadilazi njegovo znanje, i ubija žive ljude u ime općeg, u ime misli, zamisli. U ime
a ne od onoga što je podložno njegovu znanju. reda mora izmisliti krivca i montirati mu presudu.
U ovom svijetu vlada volja za moću kao glavni prin- Odnos između Faruka i Azre je sličan odnosu između
cip i zato je ovaj svijet svijet straha, zla i nasilja. Zamisli- Šahrijara i Šeherzade. Sve ono što je ljudsko i tjelesno
mo smrtne i konačne ljude koji imaju beskonačnu želju za mora u tom odnosu biti očišćeno, jer “Faruk naprosto nije
moću, želju, dakle, da postanu bogovi, jasno, lažni bogovi, muž”(str. 43). Slika bezizlaza u ovim našem krajevima je
bogovi smrti i nasilja, koji su paraziti života, koji žive tako narodno kolo (str. 48), jer “ono nastoji dovesti do dušev-
što razaraju život i sami sebe. Ti idoli, ti lažni bogovi, pre- nog sjedinjenja tjelesnim podudaranjem i do tjelesnog
tvaraju religiju, umjetnost i znanost u dogmatizirano zna- zbliženja brisanjem duševnih razlika”(str. 51). U njemu se
nje. Što je dogmatizam? Dogmatizam je uvjerenje da sve “različite ljudske duše smute u jednu pijanu smjesu”(str.
bolje znamo od Boga, što znači da smo mi bogovi, jasno, 51), drukčije rečeno, u njemu ljudi postaju puki pripadni-
bogovi nasilja i smrti. ci svoga kolektiva, što nazivamo kolektivizmom. Onaj koji
To Karahasan pokazuje u cijelom Istočnom Diwanu. Ti je “vrištao u horu ne može iz sebe iscijediti jasan ljudski
nosioci moći i dogmatizma ubili su dobre i pametne ljude: govor”(str. 52). To je vrištanje u krdu, u kojem čovjek kao
ubili su Mukaffu, Haladža i Tawhidija. Ti lažni bogovi pošte- slobodni pojedinac nestaje. Boji se izaći iz krda, jer “se
ne ljude bacaju u tamnice, a najveće zločince i lopove po- boji te slabosti i osame”(str. 52). Faruku je govor služio
stavljaju na važna mjesta u državi i društva. Ti lažni bogovi za udaljavanje od stvarnosti, od života. On bi brbljao da
apsolutiziraju sami sebe i tako razaraju svijet i sebe. ne bi svojim govorom upućivao na stvarnost (a to je za-
Kod Karahasana su žene nosioci ljubavi. To su u Istoč- pravo smisao govora). Zato Azra ima osjećaj da njezin vo-
nom Diwanu Begzada i Rabija. Samo ljubav može promije- ljeni Faruk nije stvaran i tjelesan čovjek, “nije ga pamtila
niti svijet, to jest druge ljude nabolje. osim kao govor”(str. 41). Faruk je slapovima svojih riječi
stvorio oko Azre “prazni krug što je odvaja od ljudi, doga-
đaja i stvari”(str. 73). U Azru je duboko prodrla Farukova
Šahrijarov prsten ravnodušnost, tako da i ona samu sebe promatra ravno-
(Sarajevo: Bosanska knjiga, 1994.) dušno. Ta ravnodušnost je prisutna svuda. U Hrvatskoj je
Šahrijarov prsten je pisan za vrijeme opsade Sarajeva i rat, a mi se ponašamo ravnodušno. Faruk piše Azri kako
za vrijeme rata u BiH. Autor najprije govori o današnjem ljudi odlaze iz Bosne da bi onda, kada se nađu “u nekom
shvaćanju vremena koje se najbolje očituje u proizvodnji svijetu sretnijem od Bosne postali pravi Bosanci”(str. 93):
modernog namještaja. Vrijeme je svedeno na golu sadaš- “Odlazak iz Bosne je najsigurniji način da čovjek postane
njost, nema više ni prošlosti ni budućnosti: “A ta trenu- Bosanac?”(str. 93). Azra nalazi u Farukovu stanu presudu
tačnost, na koju moderni namještaj svodi vrijeme u mome kojom je Farukov otac Hamdo osuđen na robiju od nove
boravištu, pretvara mi život u selidbu”(str. 10). Moderni socijalističke vlasti jer je tobože (to su mu podmetnuli) ne-
namještaj karakteriziraju bezličnost, anonimnost i općost. zakonito posjedovao 3 kg hercegovačkog duhana. Nalazi
Moderni je namještaj uvjetovan materijalima od kojih se spis pod naslovom Godine učenja šejha Figanija.
pravi, “materijali koji ne mogu pamtiti, materijali koji su U spomenutom spisu učenik Figani piše svom šejhu
apsolutna sadašnjost”(str. 11). Taj namještaj je nesposo- Ati, svome učitelju, koji ga je poslao u Istanbul da uči kod
ban za popravke. Kad se ošteti, pretvara se u ruinu, u ništa. šejha Demira. Figani ne može shvatiti da šejh Demir traži
Onemogućuje čovjeku da živi kao čovjek, da napravi svoj da mu se učenici klanjaju i da im tumači kako je vrhunac
dom. Moderni namještaj je izraz suvremenog nihilizma znanja u poništenju samoga sebe. Demir je zaokupljen
scijentističkog tipa. Apsolutizirati namještaj koji se pre- uzvisivanjem samoga sebe i priča svojim učenicima da je
tvara u ništa znači apsolutizirati ništenje života. Živjeti u postao Bedredin “prije četiri godine u dvadesetsedmoj
goloj sadašnjosti znači živjeti bez sjećanja i nade, znači biti noći Ramazana”(str. 118). Svoj boravak kod šejha Demira
otuđeni čovjek, čovjek koji je prestao biti osoba, a postao Figani osjeća kao zatvor, da je više zatočenik nego učenik.
stvar. Tu vladaju ledeni strah i drhtavica. Šejh Demir, koji je po-
Faruk je čovjek moderne sadašnjosti i zato je prema stao Bedredin, šalje svog učenika Figanija šejhu Jakubu,
svemu ravnodušan, čak i prema Azri koju jedino voli. On koji je nasljednik velikog Mevlane (str. 139). Jakub ga šalje
je ravnodušan prema svim ljudima, prema smrti svojih Idrizu, a Idriz objašnjava Figaniju da je “kod Bajazidovog
najbližih (str. 17-18). Zgrade stare arhitekture imaju pam- sina Muse čast vojnog suca uživao Bedredin od Simave, čo-
ćenje i kada su razrušene: “Oni se okupljaju u kućama vjek takve učenosti i mudrosti da se samo njegova pokva-
koje stoje kao da su žive iako su napuštene”(str. 19). Fa- renost mogla mjeriti s njima”(str. 152). Idriz daje Figaniju
ruk sve svoje probleme rješava pričom, tako što “između da prevede jedan stari perzijski spis koji će posvetiti veli-
sebe i svijeta stalno udijeva priče koje proglašava svojim kom veziru Ibrahimu. Šalje ga da taj spis prevodi kod šejha
sjećanjima”(str. 23). Brblja da ne bi ništa rekao, da se ne Demira. Figani je slušao priče o veziru Ibrahimu koji je iz
bi suočio sa stvarnošću. Svjestan je da umjetnosti, u koje grada Budima dovukao “tri nekakva kao idola i postavio ih

nasred grada pa onda u vlastiti vrt”(str. 158). Figani je čita- kada cijeli obrazovni i odgojni sistem proizvodi puke sljed-
vu tu priču o metalnim ljudima sažeo u dva stiha: “Prvi je benike, kada je cijeli obrazovno-odgojni sistem pretvoren
Ibrahim rušio idole. Onaj drugi ih podiže.”(str. 159). Posti- u ideološku proizvodnju ljudi, kada su svi učenici kopije
gao je tada veliki uspjeh tom dosjetkom, koja će ga kasnije svoga učitelja, kada su i učitelj i učenici kopije jednog jedi-
stajati glave. Njegovu učitelju Demiru je bilo malo da je nog uzorka, jedne jedine matrice, kada je ljudska spozna-
postao Bedredin, nego je sebe nazvao i Huseinom, jer ga ja, ljudsko znanje pretvoreno u dominaciju nad drugim, u
je Bedredin posvetio za imama i tada je dobio ime Husein. poništenje drugih.
Figani počinje prevoditi perzijski spis Dolazak u Ereh. U Nasilje je dubinski utemeljeno u idolatriji, u idolima i
tom spisu stoji kako ljudi prvog ljetnog mjeseca slave Enki- idolopoklonicima, u lažnim božanstvima, u božanstvima
jev dan. To je dan kad se Enki susreće sa svojom družicom smrti i ubijanja. Do dana današnjega ti nosioci političke
Nin-tu, to je dan u kojem je on prešao iz beskrajnog sna moći proglašavaju sebe apsolutnim mjerilom cijele stvar-
u ovaj svijet. Toga dana je na trg došao stranac Bell i su- nosti. Oni po svojoj samovolji određuju što je istina, a što
sreo “solidnog zrelog čovjeka, djevojku i dječaka”(str. 176). nije istina, što je dobro, a što nije dobro, oni prostitutke
Bell kupuje od starca njegovu kćer koja se zove Belitsilim. proglašavaju sveticama, a zločince herojima i svecima. Oni
Među njima se razvija prava nesebična ljubav koja nastaje sebe proglašavaju spoznajnim i ontološkim mjerilom cije-
iz slobode jer jedno drugom omogućuju ljubav iz slobode. loga svijeta. Čim se pojavi jedan Figani, jedan pjesnik koji
Bell će biti spreman za ljubavni susret s Belitsilim “onda bezazleno govori najočitiju istinu, on biva nemilosrdno ka-
kada joj bude do toga, možda kad bude spremna”(str. 222). žnjen i proglašen neprijateljem Boga i naroda.
Belitsilim ima oca Šamšida koji je toliko obuzet strahom od Toliki učeni i obrazovani ljudi postali su pravi brbljivci,
vlasti da debelom gadu Muranuu iz vlade želi ispuniti sva- oni brbljaju da ne bi ništa rekli, da bi potisnuli i sakrili isti-
ku želju: da spava s njegovom kćeri koja je sada udata za nu. Faruk stalno brblja da ne bi čuo zov istine i zov ljubavi.
Bella. Belitsilim odolijeva svim iskušenjima, jer joj njezina Danas su cijele institucije postale stalne brbljaonice. Ti no-
ljubav daje snagu da izdrži sve. Ponizila je Muranua, a vlast sioci brbljanja zaboravljaju da je jezik simbolički sistem, da
se kasnije osvetila njezinu mužu Bellu. nas jezik upućuje na nešto drugo, na drugu stvarnost, na
Figani je zavolio spis koji je prevodio. On postaje po- stvarnost izvan sebe. Brbljanjem ljudi i institucije bježe od
pularan zbog svojih stihova o veziru Ibrahimu. Nazivaju onoga što naš život čini punim životom, bježe, dakle, od
ga junačinom (str. 279) i časte ga svim i svačim. Čaršija ga istine, ljubavi i dobrote.
slavi. Kada je Figani donio svoj prijevod Idrizu, on ga je pi- Ljubav omogućuje istinsku spoznaju, istinsko znanje, to
tao je li dodavao svoje stihove. Idriz kaže da veliki vezir čini također i umjetnost. Ljubav, dobrota i umjetnost omo-
Ibrahim čeka i Figani mora pred vezirom pasti ničice kao gućuju čovjeku da izađe iz svoga straha, iz zatvorenosti u
pred samim sultanom. I od tada svi u sistemu vlasti preziru svoje ja, u svoj pakao, omogućuju čovjeku otvorenost dru-
Figanija. Kao kaznu su predložili javno sramoćenje Figanija. gima i Drugom i tako omogućuju čovjeku puni život. I u Ša-
Povjerljivi zaptija jamči Figaniju da neće preživjeti to javno hrijarovu prstenu su žene nosioci ljubavi i dobrote. Samo
sramoćenje. ljubav i dobrota mogu promijeniti čovjeka koji je iz pukog
Azra želi zadobiti sjećanje na Faruka, na čovjeka “ko- straha za svoje ja postao toliko gladan moći, željan apso-
jeg je po svemu sudeći voljela”(str. 303). Čitala je Farukovu lutne moći, koji tjeran strahom traži sigurnost u uvećanju
ostavštinu, “ona će dozvati svoga dragog makar ga sastav- svoje moći, to jest u agresiji na druge, u negaciji drugih.
ljala od njegovih priča i svojih sjećanja”(str. 310). “Počela se
prisjećati i zapisivati sve što se među njima dogodilo”(str.
312). Dok granatiraju grad Sarajevo, ona živi u tom gradu iz Sara i Serafina
sjećanja na svoju ljubav Faruka: tada ga je osjetila i tijelom, (Sarajevo: Dobra knjiga, 2007.)
i kožom, bila je u njemu. Roman završava Azrinim pismom U Sari i Serafini Karahasan najprije govori o tome u
Faruku u kojem kaže: “Čekam te. Znam da ćeš doći jer smo, kakvom svijetu mi živimo i kako se ljudi u takvom svijetu
nažalost, zauvijek oslobođeni smrti”(str. 328). ponašaju. Živimo u vrijeme nihilizma, u vrijeme kada je sve
Karahasan u romanu Šahrijarov prsten odgovara kako postalo – ne samo priroda, biljke i životinje – nego i živi lju-
nastaje najveće nasilje na zemlji koje se zove rat, nasilje di pukim materijalom za eksperimentiranje, kada su mnogi
koje proizvode ljudi. Nasilje nastaje kada ljudi negiraju ideolozi postali nosioci ništavila, nosioci uništavanja živih
ljubav i nosioce ljubavi, kada negiraju Azru, Šeherzadu i ljudi i života kao takvog. Pri tom se sjećam što je o tom
Belitsilim. Nasilje nastaje kada ljudi koji su smrtni, koji su pisao francuski mislilac Michel Foucault koji pokazuje da
ništavni, kada te nihilističke protuhe apsolutiziraju sami nosioci moći imaju svoju vlastitu biopolitiku, jer oni raspo-
sebe, obožavaju sami sebe, kada apsolutiziraju sebe i svo- lažu životom i smrću živih ljudi kao s pukim materijalom.
ju sadašnjost, kada ne pomišljaju da može postojati nešto Tako je danas biopolitika postala novi oblik nadzora i vla-
što je različito od njih, da može postojati prošlost koja je davine nad ljudima. Talijanski filozof Giorgio Agamben je
posve drukčija od njihove sadašnjosti, ili budućnost koja radikalizirao Foucaultov pojam biopolitike, jer je za Agam-
je posve drukčija. bena koncentracijski logor matrica današnjega političkog i
Nasilje nastaje kada ljudi prestaju biti samostalni i slo- svakog drugog djelovanja.
bodni pojedinci, kada postaju puki članovi kolektiva, puki Za vrijeme opsade Sarajeva ljudi se u opkoljenom Sa-
članovi velikog narodnog kola, puki članovi kolektivističkog rajevu pitaju jesu li oni svedeni na štakore, na puki mate-
hora. Nasilje nastaje kada učitelji, profesori, odgojitelji, rijal za eksperimentiranje? U tom vremenu ubijanja života
12

svaki čovjek nosi u sebi Saru i Serafinu, nosi u sebi dvije razredu gimnazije imala je momka kojega su zvali Feslija.
mogućnosti: stati na stranu zla ili na stranu dobra, na stra- Jednog je dana Feslija došao u kafe Bor i iskapio više čaša
nu laži ili na stranu istine, na stranu ubijanja života ili na konjaka. Konobar mu je rekao šta će mu toliki konjak kao
stranu umnažanja života. da jaše tri magarice, a on je odgovorio: “Misliš da je sa Zu-
Biti Sara znači biti na strani ugroženih bez obzira na to hrom lakše nego s tri magarice?”(str. 36). Zuhra je saznala
jesu li oni židovi ili muslimani ili netko drugi, znači biti na za događaj i prestala ići u školu i uopće izlaziti iz kuće. Od
strani ljubavi a ne na strani razaranja ljubavi. Sjetimo se tada se Zuhrin i Feslijin život suši.
da je Karl Jaspers govorio kako se metafizička ili religio- Simon je pozvan u policiju i tu ga ispituje njegov ne-
zna odgovornost sastoji u tome da čovjek bude spreman u kadašnji profesor fizičkog a sada komandir policije Mirko
vremenu kušnje dati svoj život da bi zaštitio život drugog Landeka. Najprije ga pita “jesi li naš”i tumači Simonu u
čovjeka. čemu se sastoji nacionalna filozofija i kako je kršćanstvo
imalo krivo. Život je za Landeku timska igra, zato treba od-
baciti pojedinačne sportove. Optužuje Simona da je ubio
Noćno vijeće Zuhru i oduzima mu pasoš i ključeve od auta s naredbom
(Sarajevo: Connectum, 2009.) da mu se javlja svaka dva dana. Govori Simonu da ljudski
Radnja se u romanu odvija na više razina i roman je život nije nikakav život ako ga nisi spreman za nešto dati.
uvjerljiv na svakoj razini, ali je njegova poruka univerzalna. Simon zatim posjećuje Nusretu i Ibrahima Pleha. S njima
Sve spomenute razine upućuju na ontološku razinu, na bit- razgovara prijateljski o svemu što se događa. Oni se dvo-
na pitanja svakog čovjeka i cijelog čovječanstva. Prilijepiti ume: otići nekome od svoje djece ili ovdje u Foči umrijeti.
se samo za historijsku razinu romana znači svesti roman na Ibrahim podsjeća na zla koja su se događala muslimanima
historijsku studiju, ali roman je velik po tome ukoliko govo- u Foči počevši od 1942. na drinskom mostu pa idući natrag
ri o svakom čovjeku, ukoliko se tiče svakog ljudskog bića. u prošlost, govori o gradnji Aladža džamije i o njezinu zele-
Za razumijevanje Noćnog vijeća potrebno je pozna- nom kamenu koji je svijetlio i o tome kako je tada ukazano
vanje kršćanske (pravoslavne) teologije. Roman afirmira na 1412. godinu, to jest, po današnjem računanju na 1991.
one vrijednosti na kojima počiva kršćanstvo. To su život, godinu.
radost, sloboda i ljubav. Ljudski život može uspjeti samo Simon sanja svoju Barbaru u svome krevetu u Foči, a
u radosti, slobodi i ljubavi. “Svijet je kao šljiva, kao lijepa budi ga Milorad Kordo, nekad najstrožiji fočanski policajac.
zrela šljiva“, tom rečenicom Simon Mihailović (to jest Ši- Vodi ga komandiru Landeki i kaže mu da je ubijen Mustafa
mun Cirenac) izražava svoju radost života, svoju želju za Tiro zvani Feslija i da će Feslija i Zuhra danas biti pokopani.
punim životom. To je izraz njegove vjere u život, “da vrijedi Nakon sprovoda neka se javi komandiru. Primjećuje kako
živjeti”(str. 5). U kršćanstvu je pravi kršćanin onaj koji na- je brada nekad bila dokaz zrelosti muškarca, a sada mladi
sljeduje Isusa Krista, koji želi živjeti i umirati onako kako je ljude nose brade da sakriju obraz, jer nemaju obraza (po-
Isus živio i umirao. To je Šimun Cirenac, to jest Simon Mi- štenja). Susreće Musu Selimbegovića, koji je bio prijatelj
hailović. On živi onako kao što je Isus živio. Isus je četrde- njegovog pokojnog oca Uroša i kojega je njegov otac Uroš
set dana u pustinji bio izložen đavlovim kušnjama, a sada nazivao salonskim revolucionarom. Uroš i Musa su postali
njegov učenik Simon je također četrdeset dana izložen tim prijatelji u partizanima. Musa je nakon rata izbjegavao sva-
istim kušnjama. Simon odolijeva svim kušnjama Zloga kao ku karijeru i putovao na Zapad, što je za Uroša bila “služba
i Isus. Simon dolazi u Foču na Veliku Gospojinu (po pra- buržoaziji i izdaja revolucije”(str. 116). Musa je na Zapadu
voslavnom, to jest po julijanskom kalendaru) 28.8.1991. “vidio ostvarenje jednog od temeljnih revolucionarnih ide-
godine i umire 6.10.1991. (točno 40 dana nakon dolaska), ala, naime ideala slobode”(str. 117). Bez obzira na nesla-
kada njegova žena Barbara – iako je u Berlinu – doživljava s ganja, bili su prijatelji. Musa je govorio kako je važno biti
njim u snu ljubavni odnos, koji joj život čini punim životom. slobodan čovjek i “da su znanja i sposobnosti, a ne materi-
Time je posvjedočena novozavjetna ideja da je ljubav jača jalna bogatstva, njegov glavni posjed”(str. 118). “Više voli
od smrti. umrijeti po svome, nego živjeti po tuđem”(str. 118). Srpski
Simon je krenuo za Foču 26.8.1991. Javio se svom nacionalisti uporno tamburaju o slavnoj prošlosti i tvrde
prijatelju Ibrahimu Plehu. To je vrijeme rata u Hrvatskoj da su muslimani “djeca izdajnika iz 1389. godine”(str. 120).
i priprema za rat u Bosni i Hercegovini. Čudne se stvari Simon vidi na dženazi Zuhri i Fesliji kako su za vrijeme mo-
događaju u Foči, to primjećuje po vlastitoj kući, te po že- litve dlanovi okrenuti prema licu kao da čovjeku pokazuju
nama koje uplašene nose zavežljaje bježeći iz Foče. Čuje njegovu smrt. Po licu nas drugi ljudi prepoznaju. Lice je
za ubojstvo. Od njega policajac traži ličnu kartu, a Simon okrenuto prema drugima, a dlanovi prema unutra: “Mora
mu pruža pasoš. Svraća u kavanu i pozdravlja se sa svo- biti tako, jer su lica i dlanovi knjiga u kojima je ispisano
jim poznanicima i prijateljima. Govori se: “Ubilo Zuhru, pa biće jednog čovjeka”(str. 123). Za vrijeme dženaze grupa
je osramotilo”(str. 28). Zuhra je iz ugledne begovske obi- dugokosih bradatih mladića igra crnogorsko kolo i pjeva iz
telji Čengić, a Čengići su bili proglašeni “ostatkom turske sveg grla.
okupacije”za vrijeme Prve Jugoslavije, a nakon Drugog U gostionici Miloš govori kako Srbi mogu biti ponosni
svjetskog rata “ostatkom feudalnog doba”(str. 30). Zuhra na svoje stare, jer tijekom 19. i 20. stoljeća brzo su uvećali
je bila posebna i lijepa djevojka. Svi momci iz gimnazije su srpski državni teritorij: “Zato srećne države vode domaćini
bili zaljubljeni u nju. Djelovala je kao da nije od ovoga svi- i trgovci, a ne epski pjesnici i heroji, vode ih ljudi koji sluša-
jeta. Simon je također bio zaljubljen u Zuhru. U četvrtom ju zdrav razum, a ne svoje snove o slavi”(str. 130). Nakon

13

Miloša je govorio Vojin Stanimirović, profesor sa sarajev- nas čini ravnodušnim prema svemu što nije naš interes,
skog univerziteta, koji tvrdi da razum nije najvažniji dio razum, dakle, koji služi našem interesu.
čovjekovog bića i da razum treba podvrći kontroli. On je Simon je spavao na verandi, jer se u njegovoj sobi “nije
studirao u Velikoj Britaniji i pobjegao je “iz svijeta ispunje- moglo zaspati od uzdaha i šapata”(str. 217). Jedinu radost
nog samo zdravim razumom”(str. 133). Vojin je napadao mu pričinja sjećanje na Barbaru. Otišao je po Ibrahima
razum, a raspirivao emocije, napadao je osobito vladaju- da zajednički pretraže kuću i pokušaju odgonetnuti što se
ću religiju razuma utemeljenu na egzaktnim znanostima. zbiva u njoj. Našli su vrata na zidu gdje ih nikad nije bilo.
Istodobno je cijelo društvo pilo do iznemoglosti i Simon Nakon toga došli su po njega da ide na krsnu slavu kod
također s njima. Jovo govori o Antikristu i Apokalipsi: “Ako Jove Klepelića. Kordo kaže da su to bili najbolji dani kad su
vjerni sve to izdrže i ostanu s vjerom”(str. 145), moći će bili narodna milicija pa su “smjeli otvoreno pokazivati pre-
uspjeti spasiti svijet. Ti će se vjerni okupljati pod lipom i zir i mržnju prema kulacima i buržoaziji, prema kraljevoj
pod šljivom, ti vjerni su zapravo Srbi. Ako Srbi ne spase svi- stranci i saradnicima okupatora”(str. 226). Bilo im je dobro
jet, neće biti više svijeta (str. 146). Netko započinje pjesmu dok su pripadali izabranoj grupi i mrzili i prezirali drugu
o Kosovu, o devet Jugovića, i o starom Jug Bogdanu. Guslar grupu. Nakon toga Simon je sreo Envera Pilava, svog naj-
kaže kako muslimanima ne može oprostiti Jug Bogdana. boljeg prijatelja, i vodi ga da zajedno pogledaju Simonovu
Iz toga je vidljivo kako srpski nacionalisti umjesto historije kuću. Simon je otišao na Zapad i sreo Barbaru, a to mu je
nude pseudo-mit, a umjesto mita nude pseudo-historiju. najvažnije na svijetu, a Enver je otišao na Istok i živio tamo
Simon je i dalje od komandira Landeke osumnjičen za sa sufijama i sada živi u skrovitosti.
ubojstva. Simon navraća Musi Selimbegoviću i priča mu što Nakon teške noći Simonu ponovno dolazi najbolji pri-
je Miloš rekao. Musa kaže da je Miloš dobar. Tada je Selim- jatelj Enver. Enver je objasnio Simonu kako sebe smatra
begović počeo govoriti kako su njegova i Milošova gene- dobrim muslimanom i jako se trudi da to bude, ali misli da
racija sve uradili krivo. Mislili su da je revolucija završena bi imao problem u svakoj religiji “s ortodoksnim čuvarima
onda kada je trebala početi. Silom su nametali ono što se vjere zbog pitanja koja ga muče”(str. 244). Pita Simona za-
ne može nametati. Kompromitirali su uzvišenu ideju soli- što je patio Juda i čemu služi njegova patnja? Zašto je uop-
darnosti jer su je nametali silom, pa “u zemlji koju su htjeli će bila potrebna Judina izdaja? Judina izdaja nije mogla
usrećiti žive samo ekstremni egoisti i pripadnici stada”(str. ništa ni spriječiti ni ubrzati. Juda je znao da Isus ne može
166). Ekstremni egoisti jure na Zapad, a ostali su pripadnici mrziti i da neće ni njega mrziti. Nakon više raznih mogućih
stada. Nacisti su napravili društvo u skladu sa svojom sli- odgovora možda je pravi odgovor sadržan u tome da je
kom čovjeka. Mi smo mislili da je nacizam gotov kad smo Stvoritelj jedino čovjeku dao slobodu: “Jedino je čovjeku
ubili Hitlera: “Onda kada je trebalo početi stvarni obračun data sloboda da Stvoritelja svojim riječima zaniječe”(str.
s nacizmom, kad ga je trebalo napasti u sferi duha i svijesti, 248). Iz slobode nastaje grijeh. Na kraju razgovora Enver
mi smo počeli osvajati vlast i zaboravili na njega”(str. 171). moli Simona da mu priča o Barbari. Ni Enver ni Simon
Napali smo kršćanstvo iako je ono bilo duša našeg pokreta. “nisu sanjali moć i bogatstvo nego ljubav i slobodu”(str.
Naš je pokret zapravo bio “pokušaj da se spase kršćanstvo 254). Oni ne žele svijet u kojem najdublji trag ostavljaju oni
i njegov doprinos čovjekovom biću”(str. 172) Upropastili koji proliju najviše krvi. Na kraju je isplivala njihova dječač-
smo posljednju veliku ideju. ka ljubav prema Zuhri.
Simon je ušao u kuću Ibrahima Pleha gdje su ga Ibra- Landeka optužuje Simona da je kriv za četiri ubijene
him i Nusreta lijepo primili i nahranili. Ibrahim priča o osobe, koje pripadaju istoj nacionalnosti. Sve upućuje na
povijesti svoje kuće i svoje obitelji. Godine 1919. došli su to da ih je netko ubio iz ljubavi prema svom narodu. Pitaju
ljudi iz Nikšića i terorizirali narod, zatim su 1924. krenuli Simona: “Jesi li Srbin? Jesi li dokraja s nama?”(str. 263).
iz Bijelog Polja ubijati i protjerivati muslimane, pa četnici Simon nalazi utjehu u pisanju pisma Barbari. Odlazi u po-
Pavla Đurišića 1942. godine. Nova se vlast htjela riješiti tih drum i otvaraju mu se metalna vrata. Nalazi se u trenu-
ukletih kuća, pa su tri porušene, “a najmanja dodijeljena cima ekstaze. Sreće prijatelja Envera koji mu je objasnio
tvojima”(str. 180). Time je rekao da je i Simonova kuća da se ljudi nakon tjelesne smrti nalaze u berzahu, među-
ukleta. Simon je pričao Ibrahimu o problemima koje mu prostoru, između dvaju svjetova gdje čekaju konačni sud.
pravi kuća, govorio je o podrumskim vratima, o duhovima Ne mogu se duše same od sebe pokrenuti, netko ih treba
koji su zaposjeli kuću. Ibrahim mu kaže da se ljudi udalja- spasiti. Postoje tri mogućnosti da pomogne mrtvima: da
vaju jedan od drugoga kad nestane povjerenja u njihovim ih pobije ponovno jer je on pravednik i tako ih oslobodi
srcima. Simon ne može dobro spavati u vlastitoj kući. Jovo iz berzaha; ako to ne učini morat će živjeti s tom spozna-
upozorava Simona kako treba birati društvo. Pripadnost jom da im nije pomogao; otići da trpi s njima. Nakon toga
ga svome narodu obvezuje da dijeli mržnje i ljubavi svo- piše oproštajno pismo svome sinu Saschi. Nakon pisma ot-
ga naroda. Musa Selimbegović je ubijen i opet komandir kriva mu se rješenje. Ne može ih ponovno ubiti, ne može
Landeka i njegovi suradnici optužuju Simona za taj zločin. živjeti na ovom svijetu nakon što ih je vidio: “On će oti-
Načelnik je rekao da su Srbi sada u fazi mržnje. ći među njih da trpi s njima, živ ali sposoban da osjeća i
Simon čita jednu bajku pod naslovom Srednji brat koja razumije”(str. 312). Treba podsjetiti kako je Isus sišao nad
govori o Crvenoj krčmi u Pirinejima. U priči se govori kako pakao da spasi ljude koji su bili u podzemlju. Samo dobri
su braća ubili najprije svoje roditelje, i kako je srednji brat ljudi mogu spasiti svijet, a spasiti treba sve, i žive i mrtve.
uklonio svoju braću. Pouka je priče da mržnja nije najjače Simon (Šimun) kao pravi kršćanin silazi u berzah da trpi
što čovjek ima, nego je čovjekova najveća snaga razum koji s njima, što je vrhunac čovjekoljublja. Barbara se budi
14

6.10.1991. oko pola jedanaest i doživljava ljubavni odnos rečeno, zašto Juda izdaje Isusa koji je svima činio dobro?
sa Simonom, što pokazuje da je ljubav jača od smrti. I život Izdaja velikih i poštenih ljudi ne može se objasniti ni ra-
može uspjeti samo u ljubavi. cionalno ni empirijski. Ta je izdaja racionalno i empirijski
U Noćnom vijeću sve se odvija na više razina: na indivi- neobjašnjiva. Potraga za objašnjenjem te izdaje vodi nas u
dualnoj, društvenoj, historijskoj, svjetskopovijesnoj i onto- metafiziku, u tajnu. To je jednostavno mysterium inquita-
loškoj razini. Temeljno pitanje romana Noćno vijeće glasi: tis, misterij zla. Možda nihilistički sistemi, sistemi zla i ubi-
zašto nihilistički sistem, zašto nihilizam scijentističkog tipa janja života, jasnije rečeno, možda podložnici nihilističkih
i nihilizam nacionalističkog tipa, zašto nihilistički politički sistema izdaju i ubijaju poštene ljude jer ih pošteni ljudi
sistemi ne podnose Simona Mihailovića, zašto progone podsjećaju na izdaju, na to da su izdali ono što čovjeka čini
i ubijaju dobre ljude, poštene ljude, ljude koji su nosioci čovjekom, možda ih pošteni ljudi podsjećaju da su oni, iz-
slobode i ljubavi. Zašto nihilistički politički sistemi ubijaju dajući poštene ljude, postali živi mrtvaci. Ljudi u kojima je
nevine ljude i onda ubojstvo tih nevinih ljudi pripisuju ne- umrla sloboda i ljubav su mrtvi ljudi bez obzira na to što
vinom i dobrom čovjeku, čovjeku velikog etičkog formata, posjeduju novac, vile i veliko oružje, oni su živi mrtvaci.
čovjeku kod kojega je etika primarna filozofija. Drukčije
KazIvanJa o ŽrtvovanJu za IdEJE

esejističko-filozofski diskurs u prozama dževada karahasaNa
nim, dobro sa korisnim na dobrobit beletristike pre svega,

“Onaj koji voli ideale nada se da jer autor je mirne duše mogao da izabere i drugačiji model
da će ideali zauvek voleti njega.” uobličavanja teksta (traktat, studija, esej, rasprava, dija-
log) s obzirom na teme koje pokreće i nivo vrlo specifičnih
Jukio Mišima: “Zabranjene boje”
znanja koja o njima poseduje. Nije ga, međutim, izabrao
uprkos svojoj sklonosti filozofiji i teologiji, jer veruje, s pra-
Bez obzira na ukuse, pre- vom, da tako saopštena znanja svakako podučavaju i obo-
Ljiljana Šop ovlađujuće tendencije u gaćuju izvestan broj ljudi, ali su beskorisna ili bespomoćna
određenom vremenu i mode ako se tzv. običnim ljudima uistinu želi pomoći i menjati ih.
trenutka, književno delo koje ne drži na okupu neka ozbilj- Književnost je, veruje autor a i ja s njim, sveobuhvatna u
na ideja, poimanje sveta koje teži nekom sistemu i dosled- smislu da ne deluje samo na ljudski um nego i na osećanja,
nom promišljanju i čiji junaci protrče kroz život kao kroz i svoje poklonike zaista menja u smislu njihovog odnosa
ispraznu avanturu u kojoj ne vredi razmišljati o slobodi iz- prema drugima, životu, idejama...U svetskoj književnosti
bora, smislu i temeljnim vrednostima jer će se sve i onako po pravilu se događala čista svetkovina duha kada su se
okončati odlaskom sa ovoga sveta, nema šansu da prođe stvaraoci odlučivali da velike ideje i filosofski pogled na
kroz sito vremena i ostavi dubljeg traga. Oduvek sam tako svet pretoče u poeziju ili romane: od Dantea i Šekspira do
mislila i verovala, mada nije uvek ni lako ni jednostavno, T.S.Eliota i Edgara Alana Poa, od Servantesa do Dostojev-
da ni književna kritika nema utemeljenja ni svrhe ako ne skog, Mana, Prusta, Jursenarove itd.
prepozna dela koja se ne klade na trenutak i njegovu za- Međutim, pre ili istovremeno sa svim što će se danas
vodljivu istinu, već nastoje da budu u dosluhu i dijalogu na zapadnoj hemisferi proučavati kao svetska filozofija i
sa davnim vremenima koliko i sa svojim, smatrajući da ni književnost, istočne kulture samosvesno su izricale tajne
buduća, ako ih bude, neće moći da ustanove i prepoznaju o središtu sveta i vodile brigu o obliku za koji su duboko
sebe bez dragocenog kontinuiteta ili nužnog diskontinuite- verovali da jedini može sadržati i sačuvati Smisao. Veoma
ta u milenijumskim ljudskim naporima da shvate, objasne, otvoreni prema antičkoj misli, filozofiji i nauci, ne samo da
urede svet i prenesu svoja iskustva o (ne)mogućnostima su prevodili bitna dela već su ih na neki način i sačuvali
takvog poriva i truda. za potonje vreme. Ako i postoji svest o tome na intelek-
Evo počinje treću deceniju svog života Karahasanov tualnom Zapadu, ona je uglavnom prećutana iz mnoštva
“Istočni diwan”, jedna od po meni kultnih knjiga u poima- razloga, od kojih neznanje i pomanjkanje svesti o celini
nju smisla, uloge, značaja i vrednosti književnog pripove- sveta, i ignorisanje notornih činjenica čine tek vrh ledenog
danja koje se ne bavi ni samo svojom zaumnom stilskom brega. Balkan je, pak, odvajkada kao sve ili gotovo sve od
i jezičkom lepotom i bogatstvom, niti samo svojim razu- kulture imao i cenio epske pesme kao nasušnu potrebu
mnim, učenim izlaganjem i suprotstavljanjem ideja i raz- (ono malo lirskih je doživljavano kao eksces mekanog in-
matranjem njihovih posledica po društvo i pojedinca, već dividualizma), i stoga je sve do danas na ovim prostorima
ujedinjuje lepo sa mudrim, opšte sa posebnim i pojedinač- filosofsko-esejistička književnost ipak retkost koja se često

15

prima sa podozrenjem i otporom prema nedelotvornom biće izvan dobra i zla i tu nemoguću žudnju plaća ovoze-
“pametovanju”. Kome ove formulacije izgledaju grube ili maljskim stradanjem od podnevnom žegom razjarene
neprihvatljive, neka razmisli npr. o ambivalentnom kultu rulje, pa sve do nesrećnog Faruka koji u Sarajevu, u pred-
Njegoša koji je i dan-danas ponegde rasprostranjen kao večerje još jednog rata, živi duhovnim životom, opsednut
primer “filozofije” dela ovih prostora, bez obzira na pro- porodičnom i predačkom nesrećom koju ne može nadvla-
blematičnost usled isključivosti i praktične pojednostav- dati lična dobrota ni iskrena ali opterećujuća ljubav prema
ljenosti konotacija ove i ovakve “filozofije”. Nije slučajno Azri, ili Fočaka Simona Mihailovića u romanu “Noćno vije-
“Gorski vijenac” imao veću prođu od “Luče mikrokozme”. će”, koji se odlučuje na neobično dobrovoljno žrtvovanje
U nadi da će mi prividna digresija biti oproštena vra- pritisnut senima vekovnih nevinih stradalnika pobijenih u
ćam se “Istočnom diwanu”. Ni prvi ni jedini u dotadašnjim kući i u gradu u kojem je rođen, dakle, svi će njegovi junaci
proznim pokušajima, ali svakako najutemeljeniji u izvor- postradati za ideju ili zbog ideja koje su jače, starije, veće i,
nim znanjima koja ne opterećuju romansijersku priču, već kako im se čini, bitnije od njihovog pojedinačnog života u
je suštinski prožimaju čineći s njom nedeljivo jedinstvo, opipljivoj, egoističnoj, individualnoj sreći.
“Istočni diwan” je primer dela uz koje atribut istorijski stoji Ali, vratimo se ponovo iz ovog širokog luka koji nam
sasvim suvišno i nepotrebno, jer mu nije ni prioritet niti omogućava duhovna, idejna, misaona doslednost Karaha-
konačan cilj da svoj smisao crpi iz konkretnih istorijskih či- sanovih proza, njihovom temelju koji vidimo ili nasluću-
njenica. Da je hteo preciznu istorijsku rekonstrukciju, Kara- jemo u “Istočnom diwanu”. S obzirom na vreme o kojem
hasan bi naprosto pošao tim, u književnosti znanim putem pripoveda on u sebi nosi i zametke svih budućih temeljnih
koji trasiraju godine čuvenih bitaka, periodi vladavine po- dilema koje će lajtmotivski opsedati pisca, pa samim tim
bednika, a u njima biografije istorijski znamenitih ličnosti i i njegove junake. Jedna od središnjih jeste po meni večni
ponekog izmišljenog lika koji svojom sudbinom potvrđuje bipolni odnos u poimanju sveta: muški i ženski princip, dva
pravilo o tragediji pojedinca u datom istorijskom vremenu. koliko privlačna toliko i odbojna magneta bez čijeg jedin-
Karahasanov naum je upravo suprotan. On prati put ideja stva i uzajamnosti ljudska vrsta ne bi postojala. Varijacija-
koje oblikuju svet i formiraju akciju kojom se on menja na ma na ovu temu Karahasan će se suptilno vraćati (odnos
način koji se docnije poima kao istorijska činjenica. I prati između Bella i Belitsilim, između Faruka i Azre, između Si-
psihološki put kojim se u pojedincu javlja spremnost na lič- mona i Barbare, između Kenana i Antonije), ali suština pro-
nu žrtvu zbog ideja. I prati čudake koji su u stanju da počine blema postavljena je u svoj svojoj prvobitnoj složenosti,
zločine, kao i one koji bivaju žrtve tih zločina, a da i jedni i sa svim nijansama (ne)mogućnosti da se uopšte razreši, u
drugi imaju snage da tragaju za višim razlogom zbog kojih odnosu između al-Mukaffe i Begzade. Nesporno je da su
se ispunilo ono što većina pomireno naziva sudbinom, a se po mitskom obrascu dve polovine našle i za trenutak
što je zapravo odgovor na izazov njihove ličnosti i karak- uživale u slasti jedinstva i sreće kakvu to nalaženje donosi,
tera. U odnosu na klasičnu putanju tzv. istorijskog romana kao što je nesporno da su se dobrovoljno razišle u smislu
Karahasan pravi kopernikanski obrt jer ga prevashodno obostranog žrtvovanja obične ljudske sreće za ideju koja
zanimaju ideje koje su omogućile istoriju, a ne istorija po prevazilazi i njihov zajednički i njihove pojedinačne snove.
sebi, posebno ne ona koja dohodi do sledećih generacija Njihova prepiska na prvi pogled ukazuje na al-Mukaffinov
kao niz dosadnih činjenica iz repertoara pobednika koje se razumski pristup svemu i na Begzadinu osećajnost kao na
uče naizust, bez pitanja i sumnji. dva u mnogo čemu suprotna pogleda na svet. Ali ispod ili
Vreme radnje “Istočnog diwana” pomno je odabrano. iznad ili mimo te uobičajene podele, kojom se zadovolja-
To je vreme samih začetaka islamske vere, krhkih početaka vaju i savremeni tumači razlika u muškoj i ženskoj psiholo-
koji će docnije postati kohezioni faktor na ogromnom pro- giji i fiziologiji, od samog početka se naslućuje i drugačiji
storu zaraćenih naroda i plemena koja u obilju ideja i starih pogled koji ukazuje na Begzadinu razumnost i al-Mukaf-
verovanja traže svoj put. Otuda i pomno izabrani “glavni finu osećajnost. Pišući svoje čuvene abade i traktate, koji
junak”, zoroastrijanac Rusbeh, arapski pisac perzijskog po- će mu na kraju doći glave u praktičnom svetu vlasti i moći,
rekla iz naselja Džur u provinciji Fars, zatečen u trenutku al-Mukaffa zapravo polemiše sa Begzadinim viđenjem sve-
životne odluke koja mu menja sudbinu ili je, naprotiv, tek ta i sopstvenom nesigurnošću u odabrani put, sa njenim
tada odvodi u davno zacrtanom pravcu. Žudnja za znanjem zdravorazumskim podsmehom njegovoj veri da se uče-
i blizinom onovremenog “centra sveta” i moći, udružena s njem, razmišljanjem i pisanjem može urediti i promeniti
uverenjem da mudra pisana reč može ojačati taj centar i svet. Žrtva je obostrana i nužna da bi se svet ideja očuvao i
usmeriti tu moć u pravcu pravedne vlasti i ljudske dobro- prenosio u prostoru i vremenu, ali tragedija individue time
biti, čini da Rusbeh napušta voljenu ženu i intimnu sreću ne biva ni manja ni lakša. Oštro suprotstavljeni, razum i
zarad velikog cilja. Baveći se dalekom prošlošću Karahasan osećajnost ostaju na svome, s tim što je konačan odgovor
u njoj vidi ili iz nje zacrtava sve osnovne postulate svog, u na pitanja razuma “ne znam”, što je ravno porazu kako po-
senkama raznih gradova i u gradovima različitih vremena kazuje Priča o Mutevekilu i Zubeidu, a konačan odgovor
opisanog svetonazora: svi će njegovi junaci, od al-Mukaf- na pitanja osećajnosti “verujem da znam”, što i nije neka
fe koji je morao otići do Basre po svoju propast i prosvet- pobeda.
ljenje, preko šejha Figanija koji je prestao biti Ramadan iz Priča u priči, pa unutar njih opet priča u priči, ta vr-
Trabzona da bi postao žrtva političke zavere u Istanbulu i hunska začaranost sve manjeg, filigranskog veza u širem
tako opisao svoj životni krug u romanu “Šahrijarov prsten”, okviru, veza koji vrhuni upravo u islamskoj književnosti i
ili džina Bella u istom romanu koji žudi da postane ljudsko poimanju umetnosti uopšte, model je strukture “Istočnog
16

diwana” koji Karahasan prirodno sledi i virtuozno tka. Uz- ci veruju da je to jedinstvo milosrdno i dobrohotno, zbog
budljiva geometrija takvog pripovedanja ima svoju para- čega ih trajno i tragično zbunjuje dualizam po sebi, kao
lelu u priči Pouka o Gazvanu i slikanju, i istu vrstu zavod- sveopšti princip, pa tako i dualizam polova kao željena ali
ljivosti kojoj nije odoleo slikar portretišući devojčicu sve nemoguća tajna jednostavne, dohvatljive, pa samim tim i
dok nije dosegao one vrtoglave, uznemirujuće, bogohulne odveć pojednostavljene sreće. Na tom principu buja jedno
zvezdice u dnu njenih očiju koje same sebe vide, i time od tragičnih osećanja sveta oko kojih se pisac eksplicitno
sebe osudio na smrt. Kritika je već ukazala da arhitektoni- ne izjašnjava, ali ih implicitno stavlja u prvi plan, kao večnu
ka “Istočnog diwana” podseća na arabesku. Meni je, pak, scenu intimnog rata u malom, izgovorenu ili prećutnu, pre
fascinantna činjenica da je ovakav model pripovedanja (da ili kasnije shvaćenu kao nemogućnost izbora koji se ukazu-
se razumemo, model je tradicionalan, ali su finese i umet- je konačnim i bezizlaznim.
nički obrti i dometi slični ili veoma bliski, sa istim efektom Izvan razumnog caruje strah. Stoga se Karahasanovi
u modernosti tradicije), koji je u svetu zasluženo proslavio junaci manje plaše nemilosti i nemilosrdnosti vladara, jer
Orhana Pamuka i uz druga njegova dela posebno “Zovem ih poimaju kao razumnu volju za vlašću i demonstraciju
se crveno”, zablistao na obzorju onovremene jugosloven- moći, a istinski strah (ali i pogubno zadovoljstvo) osećaju
ske književnosti devet godina ranije. Jednostavna hrono- od sopstvenih misli koje podrivaju veru, od neobjašnjivih
logija ukazuje da “Istočni diwan” nije pamukovski, već da pojava, od iracionalnih postupaka, od pukotina u pravo-
je “Zovem se crveno” karahasanovski model arabesknog verju. Dok veruje da izmišlja priče, al-Mukaffa uživa u izmi-
romansijerstva. Reč je, dabome, o paralelnim duhovnim šljanju, a ne u poukama koje nevoljno dodaje kao razumnu
vezama znalaca i upućenih, vezama koje premrežuju svet konvenciju. Ali onda dospeva do poraznog saznanja koje
i koje zbog vavilonske pometnje jezika po pravilu uviđamo ga ispunjava strahom i stidom: “Pitanje je kako podnijeti
mnogo kasnije, tek da bismo se još jednom uverili da je strah koji ga je preplavio kad mu se otkrilo da može smisliti
svet jedinstven i nedeljiv, a razum i osećajnost ravnoprav- jedino ono što je stvarno koliko i događaj... Kako podnijeti
no podeljeni ili uskraćeni diljem planete. Reč je i o tome stid što je tek sada to otkrio, a godinama izmišlja i vjeruje
da je floskula o ispričanosti svih priča, sa idejom da im je da izmišlja ono što on hoće?” Triptih “Istočnog diwana”
besmisleno dodavati još jednu, svoju, besmislena i neo- po meni u najširem smislu govori o nužnoj subverzivnosti
drživa. umetnosti u realnom svetu vlasti i moći, kao i o njenom
Upravo je književnost ta koja, po Karahasanu i ne samo korozivnom dejstvu na verske dogme. Umetnost i ideje
po njemu, naravno, uvek nanovo proverava dosegnute zbog kojih autor strada u svojem vremenu ne nestaju ni s
istine i postavlja dodatna pitanja u tegobnom procesu zatim vremenom ni sa smrću autora. Njihov život u sledećim
dovoljstva iskazanim i straha od neizrečenog. Strah je dvo- generacijama podstiče misleće pojedince da načine korak
struk: bitne spoznaje po pravilu ne prijaju vlastodršcima dalje, ali i vlastoljubive i častohlepne da je zloupotrebe u
(što dovodi do stradanja autora u društvu), a konačne iz- svom interesu i u borbi za svoje ciljeve. Rešavanje jednog
bezumljuju i samog autora (što dovodi do raspada ličnosti problema stvara dva nova, veli Sulejman na kraju roma-
u procepu između društva i samog sebe kao mislećeg bića na, definišući jednu novu epohu u državnoj politici onoga
koje teži apsolutnoj slobodi, svesno žrtve koju joj prino- doba prema “mutnim stihovima” i nepoželjnim idejama,
si na dar). Al-Mukaffina situacija i pozicija, u velikoj meri politiku države na vrhuncu moći, čime je zatvoren krug u
izazvana i njegovom potrebom da se dokaže Begzadi, čiju odnosu na burna vremena kalifata u al-Mukaffinom dobu.
“suhu i čistu ljubav u srcu i u glavi” oseća kao teret, krivicu,
blaženost i raspetost koja ga pred samim sobom i onim što
je postigao u životu ne opravdava i ne zadovoljava, jeste 2.
pozicija gubitnika na svim planovima na kojima je osećao i Psihološki portreti Karahasanovih junaka po pravilu su
promišljao život i svet. Racionalnost se pokazala ne samo izgrađeni na dualističkom principu: na filozofskoj pretpo-
nedelotvornom nego i opasnom, iako ju je uverljivo slavio, stavci sklada između vanjskog i unutrašnjeg sveta jedinke,
a emocionalnost bolećivom i pogubnom, posebno kada ju i na nužnom neskladu vanjskog i unutrašnjeg bića u real-
je prozreo kao svoju praktičnu mogućnost uspeha blago- nom svetu. Piščeva ključna deviza čini mi se glasi: “Sve što
glagoljivi i iskompleksirani Rustem, u trenutku kada je za je nekad bilo - i sad je”. Stoga ne postoji bitan lik u Karaha-
njegovu paukovu mrežu posustali mislilac i stvaralac bio sanovim prozama koji je sebe zaokružio tako da misli i dela
idealna žrtva. isključivo u koordinatama svog vremena i njegovih realija,
Kad god se muškarac izgubi u svojoj priči, pameti ili i stoga svaki nosi u sebi s početka tek pukotinu, nagoveštaj
ludila, moći ili nemoći, znanja ili sumnje u to znanje, obo- nelagodnosti i nesigurnosti, senku pitanja koje zataškava
galjenja od moćnika ili slučajnika, Karahasan mu upriliči monolozima koji se u romanima osamostaljuju kao izvan-
ženski princip milošte ili osećajnog žrtvovanja, lepot(ic)u redne esejističke partiture, da bi na kraju stigao do lagu-
koja bi možda mogla pomoći kada sveopšti dualizam sveta ma, zjapa, ponora, do paničnog osećanja da spirala nasilja
ne bi bio s jedne strane ograđen previsokim zidom sujete, i zla prožima spiralu vremena od samog početka podjed-
tvrdoglavosti i suštinske slabosti, koja zapravo svedoči o nako, te da će tako biti dok bude onih koji računaju vreme.
strahu od Drugog i neprihvatanju dualizma u kosmosu, du- Egzistencijalisti i teoretičari apsurda prirodni su Karahasa-
alizma prokaženog kao jeres u onovremenoj veri s druge novi sagovornici, kao i Niče i Šopenhauer među filozofi-
strane. Ako je Bog jedan, onda je i svet tom jedinstvu prima, mada on izvrsno korespondira i sa mlađim svetskim
meren i jedninom omeđen, i najvažniji Karahasanovi juna- piscima koje možda i nije čitao. Jedan izuzetni portugalski

17

pisac, Gonsalo M. Tavareš, u romanu “Jerusalim” ima juna- karakterima na osnovu načina na koji različiti ljudi otvaraju
ka koji posvećuje život pokušaju da matematički izračuna vrata nepoznatim posetiocima (“Sara i Serafina”).
krivulju kliničkog stanja Istorije. Mučnina od saznanja da Esejistički diskurs u Karahasanovoj prozi višestruko je
se stanje iz stoleća u stoleće pogoršava još bi se i podnela funkcionalan: on je jedan od načina karakterizacije i indivi-
kada ne bi bilo zastrašujućeg rezultata koji će možda poka- dualizacije likova, izraz iskustvene životne filozofije, promi-
zati da se intenzitet odnosa užas/ vreme pojačava. Čitajući šljanje fenomena u vremenu, prostoru i društvu, predah u
Karahasanove romane redosledom koji ih dovodi u naše gustom tkanju radnje romana koji čitaoca inspiriše da pre-
vreme, nisam se mogla otrgnuti utisku kako blisko kores- ispituje sopstvena iskustva i pogled na svet. Duhovni život
pondiraju sa zebnjom Tavarešovog junaka da odnos užas/ Karahasanovih junaka, bez obzira na njihovo obrazovanje,
vreme upravo kulminira, ili da ka vrhuncu nezaustavljivo uzrast, pol i važnost u romanima, bogat je i pomno izni-
korača. Kako izići iz istorije koja nas koristi kao gorivo da bi jansiran, neretko sofisticirano izdignut iznad prosečnosti i
išla napred u katastrofičnom pravcu, jeste po meni ključno trivijalnosti svakodnevice. Između junaka pletu se tanane
pitanje romana “Sara i Serafina”, a naročito “Noćnog vije- veze nežnosti i odbojnosti, zavisti i zavisnosti, širokog i ne-
ća”. Kako vratiti kartu Tvorcu, u duhu pitanja Dostojevskog, stabilnog emotivnog spektra u kojem često sitnice grade i
kada predstava koja se ne skida sa repertoara savremenog razgrađuju bliskost i udaljavanje. Odnos između naratora/
sveta postane neizdržljiva? profesora i Sare iliti Serafine, profesora i Derve, Faruka i
“Šahrijarov prsten” je most između doba “Istočnog Azre, Antonije i majke, Kenana i Antonije, Serafine i njene
diwana” i vremena pomenutih novih romana Dževada Ka- starije sestre Anđeline, profesora i Dubravka, Azre i njene
rahasana. U duhu savremenog graditeljstva podseća me porodice, profesora i njegove supruge, Simona i Barbare,
na most “Vrata Evrope” u barcelonskoj luci (ima ih posvu- Simona i njegovih sugrađana (namerno mešam junake iz
da, ali mene se dojmio ovaj, možda zato što ga s visine tri romana jer je arhitektonika uzajamnih odnosa slična
mermernog pijedestala nadgleda Kolumbo lično, dok se i dosledno sprovedena), odslikava čitav spektar poten-
savremenici prepiru da li njegova energično podignuta cijalnih, nepredvidljivih, svesnih i podsvesnih, razumnih
ruka pokazuje u pravcu Indije, Amerike, ili naprosto veli- i iracionalnih međusobnih veza, a ako tome još dodamo
ke vode koju valja svladati da bi se doseglo kakvo tobože konfliktnost unutar svakog lika ponaosob, koji seže od ne-
sigurnije kopno). Most propušta reku ljudi da bi ih potom razumevanja sebe do pomirenja sa sobom, od egoizma do
iznenada zaustavio, emitujući zvučne i svetlosne signale nesebičnog žrtvovanja za druge, dobijamo haos koji teži da
opasnosti, izmeštajući se u pravcu druge dve strane sve- bude uređen ili red u kojem su pojedinačne nesreće i tra-
ta, i posvećujući se propuštanju brodica iz marine (mirne gedije nužnost proistekla iz osobenosti, prirode i karaktera
luke) u more (neizvesnost, tajnu, daljinu, dubinu). Okvirna junaka, izloženih dodatnim spoljnjim pritiscima među koji-
priča čiji su akteri Faruk i Azra, i unutrašnja o stradanju šej- ma ratni užas nije jedini, i nije inicijalan, ali je sveprisutan
ha Figanija ogledaju se jedna u drugoj i to umnožavanje i i trajno traumatičan.
preklapanje sudbina u vremenu postaje istinski vidljivo tek Na prvi pogled izgleda da u Karahasanovim prozama
kada dokučimo metafizičku egzistenciju ogledala koje čuva ima veoma malo fikcije, ali takav pogled vara. Zvuči para-
sve jednom u njega utisnute odraze. Takvu funkciju ogle- doksalno, no jeste činjenica da fikcionalnost Karahasanove
dala dokučio je, ne bez vrtoglavice i egzistencijalne zeb- proze proizlazi iz nečeg što bih uslovno nazvala “viškom
nje Josif Brodski u “Vodenom žigu”, spoznavši da u starim realizma”. Fantastika je, po Karahasanu, deo sveta koji ne
venecijanskim ogledalima vidi sve manje sebe, a sve više želimo ili ne umemo videti, deo sveta koji realno postoji
mraka iz kojeg izranjaju svi oni koje su ta ogledala zapamti- oko nas, ali odbija da se podredi zakonima naše logike i
la. Ovaj ezoterijski pristup, svojstven mnogim velikim pisci- opredmeti u našoj svesti. Intelektualna prodornost i mo-
ma, jedan je od najbitnijih temelja Karahasanove po-etike. ralna nepotkupljivost u Karahasanovoj pripovedačkoj
Dok je pripovedanje nazvano esejističkim partiturama izvedbi šire prostor realiteta i na nevidljivo, neopipljivo,
u pričama davnim posedovalo mirnu retoriku ispod koje nečujno, davno, potencijalno, te se u takvoj širini zahvata
naslućujemo ponorne misli, kao i iskren napor sagovor- i dubini rezova fikcija doživljava kao ekstremni realitet s
nika da shvate, uteše ili se dokopaju bezbedne grane po- jedne, i neupitna umetnička istina s druge strane. Navešću
mirljivog ili u svojim namerama efikasnog dijaloga, dotle samo dva izuzetna primera. Raspolućenost ličnosti u psihi-
ovakve partiture u savremenom dobu oglašavaju nervozu jatriji je poznata bolest, u književnosti je takođe čest i znan
govorenja, kakofoniju, i u prvi plan stavljaju neurotičnu motiv koji širi i omogućava uzlet fikcije, ali u Karahasano-
dimenziju monologa kojim se traga za osloncem u spoljaš- vom svetu stvarnog i mogućeg Sara i Serafina jesu jedno
njem životu pre nego u unutrašnjem biću, kao i prividnih biće, realno do bola. Serafina živi običan život pripadanja
dijaloga koji se svode na paralelne monologe, osuđene na porodici, naciji, veri, a Sara u njoj je prevazišla sve te uslov-
nerazumevanje i topljenje smislenog i uspešnog komunici- ne i slučajne izvesnosti i od malena do smrti se žrtvuje za
ranja. Primera neurotičnih monologa koji funkcionišu kao izopštene, progonjene, one kojima istorijsko zlo uskraćuje
vrsna esejistička proza ima mnogo. Za ovu priliku navešću mogućnost života u porodici, naciji i veri. Serafina ne čini
Farukov monolog o modernom nameštaju, ili onaj o krista- zla, naprotiv, ali joj pripadnost omogućava preživljavanje u
lima i snegu kao izneveravanju kristala iliti “beloj smrti”, ili istorijskim trenucima u kojima se ista mogućnost ne pruža
onaj o narodnom kolu kao ambivalentnoj manifestaciji ko- nevinima iz drugih naroda i vera; Sarina dobrota je možda
lektiviteta (“Šahrijarov prsten”), kao i one o grahu, ili o žitu uzaludna i neefikasna u vremenima haosa, ali je moralni
kao simbolu mediteranske kulture, ili psihološku studiju o čin par exellence i vrhunac onoga što jedinka može da
18

učini u smutnim vremenima. Drugi primer je Simon Mi- gde se razum i emocije, pamet i osećajnost uvek nanovo
hailović, glavni junak romana “Noćno vijeće”. Kao odgovor preispituju i konsoliduju kao dualistički princip koji teorij-
na istoriju koja je prepuna primera kažnjavanja nevinih, ski teži harmoniji kao idealu, a praktično svodi na bezbroj
Karahasan žrtvuje svog nevinog junaka, tačnije, pruža mu individualnih tragedija, počivaju Karahasanovi pripovedni
mogućnost izbora i čini da ovaj izabere vlastito žrtvovanje. zapleti. Azra, junakinja savremenog prstena priče u “Šahri-
Ostrašćeni brojači krvnih zrnaca će izračunati kako je pisac jarovom prstenu”, u jednom momentu počinje da se ljuti
pružio šansu pripadnicima svih nacija i vera na ovom tru- na sebe što “prestaje osećati i počinje razumevati”, kao što
snom deliću sveta da budu vesnici iskupljenja činom ličnog obratna ljutnja na sebe onih koji prestaju razumevati a po-
žrtvovanja. Takve me mrzi i da pitam šta su drugo očeki- činju osećati prati Karahasanove junake još od al-Mukaffe.
vali od ozbiljnog intelektualca i izuzetnog pisca u svakom U srži ove drame, drame saznanja koja u finalu više uopšte
pa i ovom vremenu, i svemu ostalom što pisac nije birao i nema vremensko, istorijsko, rodno, nacionalno, versko ili
na šta nije mogao da utiče drugačije no mišljenjem i pisa- kakvo drugo određenje, stoji odnos između pamćenja i za-
njem. Mučenici iz Simonovog podruma i sa fočanskog gro- borava na individualnom planu, iliti znanja i neznanja na
blja nisu likovi iz filmske fantastike ili priča Embrouza Birsa kolektivnom. Istorija nameće uglavnom naopako, ali sebi
i Edgara Alana Poa, već nevine žrtve krvave istorije ovog svojstveno pamćenje, pamćenje putem “brončanih sje-
tla, nepodnošljive u tolikoj meri da se više ničije čiste ruke na”, spomenika pobednicima, kako je to formulisao Albert
ne mogu neupitno prihvatiti kao olakšavajuća okolnost u Goldstejn na početku “Sare i Serafine”, a odjek tog razgo-
ponavljanim zločinjenjima. Ovoga puta hrišćanska dogma vora uticao je na naratora/profesora baš kada započinje
i pravoslavna hrišćanska mistika traže svoj praktični put ka čudno i prividno neravnopravno prijateljstvo sa Dervom,
svetlosti, zagubljen u tami zločina i izneveravanju temelja da demonstrira “dugo zapjenjeno ubjeđivanje da zabora-
tradicije. U tako postavljenom problemu stradanje krivaca va nema, nema brisanja i nema nestanka...”. I sad se još
je obično pitanje zemaljske pravde i matematike bolesnih jednom demonstrira sjajan obrt u umu koji povezuje priču
umova koji traže reciprocitete u zločinu i kazni, a svesno o “brončanim sjenama” sa konkretnim akterima istorije,
žrtvovanje pravednika jeste jedini izlaz i izraz povratka kakav je u novonastalim prilikama Dervo koji nikada neće
izvornoj hrišćanskoj ideji. Ma koliko u realnom životu sve postati bronzani spomenik, ali je aktivni učesnik sasma
to bolelo, izazivalo stid, gnev i mučninu, u svetu ideja je je- konkretne istorijske drame, čiji su krajnji ishod opet nečiji
dino moguće, a kao umetničko ozračje mudro, plemenito i spomenici u čijoj senci potom žive neke nove generacije.
lekovito. Onaj koji misli da je naivno, nedelotvorno ili pak U tom kontekstu i pamćenje i zaborav postaju funkcija
izbalansirano u smislu davanja šansi svim trima verama na istorije, a junakova tirada o pamćenju i zaboravu premeće
ovim prostorima, očigledno se ne razume u književnost, ili se u mogućnost Ništavila, od čega naratora hvata panični
bi da je stavi u službu dnevnih odgovora na večna pitanja. strah. Strah od besmisla je zapravo taj koji oblikuje tira-
Istini za volju, načitali smo se i takve “književnosti”, i nadu o pamćenju Svega da se ne bi zaboravilo Sve i da ne
slušali pohvala njenom nacionalno i ideološki osvešćenom bi trijumfovalo Ništa. Za Karahasana književnost je oblik
angažmanu; bilo je “očeva nacije” i među piscima a ne pamćenja i mogućnost komuniciranja sa tuđim pamće-
samo među političarima i vojskovođama, ali mene nikada njem, i u tom smislu Farukovo pamćenje porodične i lične
nisu fascinirala takva opredeljenja, uvijena u pripovedne prošlosti, u kojem se isto svaki put vidi i prepričava druga-
oblande. Naprotiv, utrošila sam dobar deo života da ih pre- čije, što dovodi u pitanje istinitost svedočenja, zbunjuje i
poznam i podvrgnem kritici. izluđuje Azru koja bi htela da upozna, razume i prizemlji
Utisak o “višku realizma” javlja se i stoga što Karahasan svog ljubavnika i rastereti ga traumatičnih sećanja. Na neki
maksimalno osamostaljuje svoje junake i potpuno neu- način Azra biva kažnjena zbog takvih želja, jer pročitavši
trališe ulogu tzv. sveznajućeg pripovedača koji je u epohi u samoći i ratnom vihoru Farukov rukopis Godine učenja
klasičnog realizma bio spiritus movens i conditio sine qua šejha Figanija počinje da razumeva i odsutnog Faruka, te
non. Ovo je veoma bitno, jer esejistički diskurs u Karaha- sada ona postaje zatočnica i zatočenica sećanja, “tekst i
sanovim prozama ne funkcioniše kao piščevo umovanje o njegov smisao ujedno”, zbog čega se u zakasnelom i uza-
fenomenima, već kao svojstvo lika. U svim Karahasanovim ludnom pismu potpisuje kao “ja, Azra, sretnica”. Sretnik
junacima intelektualcima, onima kojima su “svi bližnji dalj- je onaj ko razoren vanjskom stvarnošću pronađe utočište
nji”, a takvih je najviše u njegovim romanima, postojana u sebi i svojoj unutarnjoj stvarnosti. Tek taj može da piše i
je sumnja u ideje koje ih pokreću ali i odvajaju od života; da o obe stvarnosti smisleno i odgovorno svedoči. I da iz ta
svi oni neretko zavide (baš tako se imenuje to osećanje, dva mračna bunara ili rudnika, kako vam volja, iskopa zlat-
zavist) običnim, jednostavnim, praktičnim umovima koji ne grumenčiće lepote, nade i vere. Da ih, kao potencijali-
život prihvataju kao zadatu i rešivu jednačinu, a vanredne tet, preda čitaocu koji će im svojim promišljanjem dovršiti
životne okolnosti kao nužnost kojoj se valja prilagoditi sa oblik i rasporediti ih u svom pamćenju. Bez takvog čitaoca,
što manje rđavih posledica. U tom smislu Dervo iz roma- koga Umberto Eko naziva, za razliku od “samo” pedantnog
na “Sara i Serafina” je prototip običnog čoveka neobičnih Uzornim, i najvrednija književnost je mrtav kapital.
svojstava, prototip karaktera o koji će se spotaći svaki inte-
lektualni konstrukt u poimanju koliko daljnji može da po-
stane blizak u izuzetnim situacijama, kada teorije o životu 3.
više ne vrede a životna praksa pomeša karte i jasne linije Neizbežno je kada je reč o Karahasanovim prozama pro-
učini relativnim i poroznim. Na tom brisanom prostoru govoriti o Gradovima koji oduvek formiraju tle i atmosferu

19

za ideje u određenim vremenima, i u kojima se ispunjava grada kao organizma koji se prilagođava ili suprotstavlja
ljudska sudbina kao izraz prirode i karaktera pojedinca i raspoloženjima i idejama junaka stvara stalnu interakciju
kada on bezgranično veruje u svoju individualnost i nepri- i dramsku tenziju, a neretko vrhuni tragedijom. Smrt na
padanje. Dževad Karahasan je izrazito urbani pripovedač i gradskim ulicama lajtmotivski se ponavlja od prvog do
senke Gradova nadvijaju se nad sve njegove priče i junake najnovijeg Karahasanovog romana, smrt biblijska, ritual-
(Basra, Bagdad, Istanbul, Sarajevo, Foča). Mesta za uteme- na, tajanstvena, javna, zločinačka, zaverenička, groteskna,
ljenje gradova od davnina su birana sa posebnom pažnjom planirana, neočekivana. Grad kao i da ne može prirediti
i čitavom mrežom razloga i potreba da niknu baš tamo gde jedinki ništa drugo do besmislenu smrt, na kamijevskom
su nicali, a izbor je po pravilu uticao na uspone i padove, suncu ili u senci svojih uličica, trgova, hramova, kuća. Smrt
na sjajne i mračne epohe i oblikovao sudbinu gradova ne- kao zločin, kao kazna, kao bezumlje, kao iskupljenje, kao
zavisno od ljudskih želja i ambicija. Istorija sveta i te kako izlaz. Možda se i ne bih usudila da Karahasanove gradove
je uticala na sudbine gradova, kao što su ljudi (izborom proglasim metaforama smrti, da na jednom mestu, usred
gradova ako su imali priliku, ili pak samim rođenjem) delili priče, ne čuh kako integriran u prozno tkivo zvoni jedan
svoju sudbinu sa sudbinom gradova u odsudnim trenuci- stih Vaska Pope. I onda se setih stiha grčkog pesnika Janisa
ma ili bežali iz njih da ih senke gradova ne progutaju. Ka- Kodosa o gradu koji kidiše na svoje stanovnike, pa pesničke
rahasan sa mnogim značajnim piscima sveta deli iskustvo slike Poljakinje Eve Zonenberg: rasuta groblja ulica...Gra-
apatrida, iskustvo koje je uveliko oblikovalo značajne stva- dovi kao pozornice smrti možda i nisu bili Karahasanova
raoce u istoriji čovečanstva, a bez kojeg je naročito knji- opsesija ili svesna namera, ali su to na kraju, u spirali vre-
ževnost dvadesetog veka gotovo nezamisliva. Od “Istoč- mena podudarnoj sa spiralom zla i nasilja, svakako postali.
nog diwana” do svojih najnovijih proza, pisac ne propušta Ako zaboravu nametnemo pamćenje možda ćemo dobiti
da vaspostavi i suptilno iznijansira vezu između gradova i šansu da u budućnosti promenimo kliničku sliku istorije i
svojih junaka. Dok je verovao u svoje ideje i funkciju svojih zlokobnost spiralnog hoda po mukama. Možda, ali pamće-
traktata, al-Mukaffa je voleo Basru, ali kada se osetio nesi- nje nikada nije bilo sinonim za optimizam.
gurnim i progonjenim sve češće se u mislima vraćao u de-
tinjstvo i idealizovao rodni Džur u provinciji Fars kao oazu
mira i lepote. Sufijski mistik al-Halladž je sticao znanja ši- 4
rom Istoka, ali kada ga je veličanstveni Bagdad privukao da Između Karahasanovih romana i njegove esejistike goto-
svoja duhovna otkrića propoveda na njegovim trgovima, vo da se može staviti znak jednakosti kao ni kod jednog
smrtna kazna je bila bagdadski odgovor na njegove ideje. drugog pisca koji se iskazivao u obe forme (najbliži mu je
Figanija je opčinio Istanbul, ali je u njemu spektakularno u tome možda Tvrtko Kulenović). Jedina prava razlika je u
pogubljen zbog ironičnog distiha o velikom veziru. Sera- tome što on sebe u potpunosti isključuje iz tvorbe roman-
fina ima šansu da napusti opsađeno Sarajevo, ali Sara u sijerske priče (ako je takvo što uopšte moguće), a u eseji-
njoj želi da umre u svom gradu. Simon Mihailović se uoči stici diskretno, katkad duhovito, uvek sa merom i taktom,
rata vraća u rodnu Foču napustivši porodicu u Nemačkoj i vraća sebe u tekst i priču, tačnije svoje stavove, iskustva,
bira da umre u podrumu svog rodnog doma gde su tri puta dileme, sebe kao tumača knjiga, sveta, jezika, kultura i ci-
u jednom veku pripadnici njegovog naroda i vere ubijali vilizacijskih slojeva. Njegovi romani i eseji se uzajamno do-
njegove komšije druge vere. Čak i Faruk, uprkos svom uve- punjuju i objašnjavaju, zajedno ukazuju na opsesivne teme
renju da “ko nema oca može otići bilo kud, jer nema pripa- i ideje koje decenijama određuju njegovo biće. Prava funk-
danje i domovinu” koji se nasleđuju od oca, stiže pred ne- cija trga, vrta, dvora, grada; uloga žena kao “nositeljica
postojeću rodnu kuću u Duvnu, da bi u komšijinom lakon- tajni” i osoba koje su “bliže principu i zato su nekim unu-
skom nabrajanju saznao da je većina njegovih sugrađana trašnjim impulsom pokrenute prema savršenstvu”; model
mrtva ili nestala širom sveta. Azrin san da ode u Veneciju pripovedanja u kojem su prepoznavanje i ponavljanje od
završava se u sarajevskom podrumu, odakle poručuje Fa- bitne važnosti za slušaoca ili čitaoca, kao i mnogi drugi ele-
ruku da je sretnica. Gradovi su središta života, ali i grobni- menti u Karahasanovim romanima mogu se u potpunosti
ce onih koji su se u njima rađali ili u njih hrlili u potrazi za razumeti tek kada se ima u vidu “Knjiga vrtova”, a prava
znanjem, uspehom, ljubavlju, srećom. Istorija gradova je uloga pripovedača ( u lavirintnom kazivanju u kojem nije
istovremeno i istorija nekropola. Ljubav prema gradovima uvek lako dokonati ko priča priču, ili priču u priči) tek kada
tragična je kao i svaka velika ljubav, jer je po svojoj prirodi usvojite mladalačku Karahasanovu knjigu “O jeziku i stra-
jednostrana. Vezanost za Grad je emocija sa kojom se ve- hu” i šeherzadinski model pripovedanja virtuozno analizi-
ćina Karahasanovih junaka bori kada razum nalaže prome- ran u “Knjizi vrtova”.
nu, bekstvo ili slobodu novog izbora. Karahasanov odnos Sve junakinje u romanima Dževada Karahasana imaju
prema Gradovima je ambivalentan: on razume i tvdoglavo u sebi ono nešto od ženskih likova u pričama iz “Hiljadu i
ostajanje i potrebu za odlaskom kao i za povratkom, ra- jedne noći”. Zavođenje ali i odustajanje od tog čina u Beg-
zume nostalgiju, ukorenjenost koliko i obeskorenjenost, zadinim pismima, Rabijino umeće sviranja i osluškivanja
emotivno vezivanje koliko i strah od vezivanja. Gradovi Gazvanovih raspoloženja proisteklih iz strahova i zebnje,
umeju da budu i turobna java i najlepši san u zavisnosti od hirovito ponašanje jedne druge Rabije kojoj Tauhidi pri-
psihičkog stanja junaka. Kada su samouvereni i zadovolj- poveda svoje muke, gordost i podatnost Belitsilim u am-
ni sobom, gradovi im se otvaraju kao obilje mogućnosti, bivalentnoj vezi sa džinom Bellom, Azrina odluka da sa
sklada i lepote, kada su nesrećni i uplašeni, isti vidici ih nepoznatim čovekom zavija na mesec iz koje će se izroditi
guše a iza svakog ugla vreba opasnost i nevolja. Doživljaj
20

komplikovana i nemoguća veza, Barbarino munjevito pre- korak dalje: “Porok koji je izgubio svoj sjaj je stotinu puta
poznavanje Simona kao ljubavi svog života na studentskim dosadniji od vrline koja je izgubila svoj sjaj”. Paradoksalno
demonstracijama i uprkos vezi koju je već imala s drugim, po vrlinu jeste to da se s njom zapravo nema što počiniti
Antonijina potreba da se oslobodi straha u Sarajevu po u svetu umetnosti, do stavljati je uvek nanovo na ispit, na
cenu da izgubi Kenana, Sarina potreba za žrtvovanjem - muke, u procep, možda čak surovije i intenzivnije nego što
sve su to ženski porivi, osobine, umeća, strasti, znanja, biva u životu, gde je takođe neprekidno izložena blaćenju,
emocije, vrline, mane itd, znane iz Šeherzadinih pripovesti sumnji i unižavanju. Ko u tome ne vidi ironiju, ne vidi ni-
o ženama kojima je promenila Šahrijara i spasila oboje za šta. Stoga je ironijski koncept u sagledavanju stvarnosti,
dobar zajednički život. Samo se osnovna “pouka” iliti he- naročito one egzoterične, bitna značajka Karahasanovog
piend zagubio u vremenu i pretvorio u svoju suprotnost, pogleda na svet i pripovednog umeća.
u beskonačne rastanke. Ali, pošto veze više ne počinju Karahasanovo poniranje u tajne islama i hrišćanstva je
strašnom tenzijom pod pretnjom smrću (kao što je počela duboko i paralelno, stoga mu se sličnosti i razlike otvaraju
Šeherzadina s nemilosrdnim carem), onda im ni srećni za- poput čarobnih prolaza koji mame u nove slojeve pretpo-
vršeci ne pripadaju kao starinski, romantični rasplet. Ljudi stavki i zapretenih suština. Mislioci i pisci koji u današnje
su isti, ali su se pravila promenila, ili ih je barem promenilo vreme sebe postave na razmeđe Istoka i Zapada bez pre-
slobodno ljudsko odlučivanje, makar ono po aktere zavr- drasuda i apriorno opredeljujućih strasti, videći u razlika-
šilo tragično. ma bogatstvo a u sličnostima nadu za ovaj svet i njegovu
Refleksom dobrog dramaturga Karahasan će u svojim celovitost, u poziciji su negdašnjih prosvetitelja ili misio-
prozama pre kazniti savršenstvo (iskazano u bilo kojem nara. Ako za ovaj svet uopšte ima budućnosti, onda je ja
vidu jer apsolutnog, dabome, nema), nego običnost. Sa- vidim u načinu mišljenja i putevima književnosti kakve za-
vršenstvo je u književnosti dosadno, znali su to još i antič- govara i briljantno (p)ostvaruje Dževad Karahasan.
ki mislioci. A jednom već citirani Jukio Mišima otišao je i
o lJudsKoJ savršEnostI
I nJEnoJ oprEcI
u karahasaNovim kNjigama Dnevnik seliDbe i noćno vijeće
sam prije govorio – zločin, dakle djelo protiv čovjeka, ovaj
Doista smo Mi stvorili čovjeka u najljepšoj uspravnosti, drugi tip zloupotrebe mog zanata može biti jedino grijeh,
pa ga spuštamo u najdublje dubine, osim onih koji vjeruju dakle zločin protiv dragoga Boga (što jeste i na doslovnoj
i dobra djela čine razini jer nijemome, bezobličnom kolektivu pripisuje atri-
Kur’an, 95:4–6 bute božanstva i prema pojedinačnom čovjeku postavlja
ga onako kako prema pojedincu ili bilo čemu drugome
može stajati jedino Bog).1
Iz dubina te dozivam, Gospode. Čuj moj glas, Gospode. Književni zanat se, prema Karahasanu, koristi za pro-
Neka Ti uši budu pažljive na glas moga moljenja! izvodnju zla. Čovjek koristi književni zanat. Ali on je slika
Psalam, 130:1–2 Boga Koji mu Se objavljuje i knjigom, i to u njegovome jezi-
ku. Prema tome, književni zanat je u svome metafizičkom
značenju samo znak tog što Bog čini. Ako je tako, da li je
Opće je pi- čovjekovo proizvođenje zla odvojivo i shvatljvo mimo tog
Rusmir Mahmutćehajić tanje pred što Bog čini? I čovjek je djelo zanata, ali savršenog. Ako on
književno- može koristiti zanat za proizvođenje zla, gdje je izvor nje-
šću modernog i postmodernog doba o njenoj uključenosti gove patnje – u zanatu ili u njegovome korištenju?
u one oblike individualizacije u kojoj su slobodna volja i od- Teško je domisliti neke pouzdane tezulje na kojima bi
govornost pojedinca uvjetovane ideologiziranim kolektiv- bilo moguće odmjeriti sadržaj književnosti koji doprinosi-
nim pripadanjem. U razviđanju pitanja o ulozi književnosti čovjekovoj upletenosti u zlo i grijeh. Ali sve je teže pod-
u protivbosanskom pothvatu, a to znači u nametanju slike nositi patnju od književnosti. Upletenost u tu patnju za-
svijeta domišljene u zatvorenome jastvu u tome svijetu htijeva okretanje i nekom drugom jeziku čitanja tog što je
kao zbilji, Karahasan u svojoj knjizi Dnevnik selidbe piše: književnost. Ljudska patnja je uronjenost jastva u zlo, pa
A govorim, to jest govorio sam, o jednom tipu zloupo- je pitanje o čovjeku istodobno i pitanje o Bogu, i obrnuto.
trebe književnosti u kojemu se književni zanat koristi za
proizvodnju zla. Ako je onaj oblik zloupotrebe o kojemu 1
Karahasan, Dževad, Dnevnik selidbe, Zagreb: Durieux, 1995, 85.

21

“Ako hoćeš da znaš šta je čovjek, onda nastoj”, veli Her- se osniva na pretpostavnom razumu. Prema njima, po-
mann Cohen, “da saznaš njegovu patnju.”2 Čini se da bi stoji ono što je usporedljivo pa tako i mjerljivo. Ako nešto
neko preispitivanje moderne i liberalne, te postmoderne nije tako, nema mogućnosti da bude znano unutar grani-
i postliberalne književnosti u vidiku perenijalne filozofije ca mjerljivog svijeta. Tako se ukupna ontologija zatvara u
moglo olakšati muku čitatelja s “patnjom kao suštinom znanje o mjerljivome svijetu. Za sve što može biti opisano
čovjeka”3. Tu su poticaji za ovo čitanje Karahasanovih knji- mora postojati pretpostavka o usporedivosti.
ga Dnevnik selidbe i Noćno vijeće. Tamo gdje te pretpostavke nema, treba se zaustaviti i
Prva postavka perenijalne filozofije, što znači vječnog sve izvan nje odbaciti. Tako se ta pretpostavka preinaču-
voljenja mudrosti, mudrog voljenja vječnosti i vječne mu- je u određenje raz-Uma kao sredstva uspoređivanja, pa
drosti voljenja, jest da čovjek izvorno ima lijepu narav ili tako i znanja kao shvatanja. U zatvorenome svijetu raz-Um
lijepu uzvisinu nasuprot kojoj je ružnoća ili dubina tmina.4 postaje najviša mogućnost, jer shvatanje tog svijeta nije
Gdje god bio, čovjekova izvorna narav je nekako pokvare- moguće bez njeg. Uz to raz-Um ne može ništa mimo tih
na, bilo skrivenošću ili zaboravom bilo poricanjem ili izvr- granica, pa je u svome apsolutiziranom načinu sredstvo
tanjem. Ali ona nikada nije uništena. Otkrivanje te pokva- poricanja svega izvan mjerljivoga svijeta. A upravo tamo
renosti je presudna zadaća traženja čovjekovog razloga i gdje takvo znanje nalazi svoj presudni oslonac započinje
njegove svrhe u vidiku perenijalne filozofije. Tako jest, jer tajna ili ono područje bez kojeg ni zlo ni grijeh nije moguće
pokvarenost onog najljepšeg je najgora – corruptio optimi objasniti.
pessima. Ali ne samo to. Uz tu pretpostavku svaka je estetika
Karahasan u našem početnom navodu govori o proi- osjetni podražaj koji i započinje i završava u mjerljivome
zvođenju zla i grijehu. Svakome se na prvi pogled i jedno i svijetu – jednostavno podražavanje na slast i ugodnost te
drugo čine jasnim. Ali šta su proizvođenje zla i grijeh? Ot- ushićenost i raznježenost. A tradicijska ontologija u svemu
kud i kako oni dolaze, te kako su u vezi sa svojim oprekama tome nalazi samo početak preko kojeg iz mjerljivog i osjet-
– lijepim i dobrim te ljudskim bivanjem u skladu s njima? nog prevodi preko granice u nemjerljivo i nadosjetno, pre-
Pitanje se može činiti bliskim, ali preovlađujuće korištenje ma imaginaciji kao prvom stupnju prauzora svega, prema
jezika ga ne trpi ili barem ne prihvata kao ozbiljno. Nije ga Jednom kao počelu, prvosti i posljednjosti te unutarnjosti
moguće izmjeriti, pa tako ni staviti u svijet znanosti ili, kako i vanjskosti.
to oholi skrivači iza štita s tim imenom govore, u demistifi- U prvom navodu iz knjige Dnevnik selidbe Karahasan
ciranu objektivnost njihovog jezika. govori o književnom zanatu u njegovim različitim mo-
Za svakog pojedinačnog čovjeka moguće je reći da u gućnostima, od one koju podrazumijeva pa sve do njene
sebi i sobom ima a priori sve znanje o sebi i svijetu. Ali, to opreke u kojoj se književni zanat koristi za proizvodnju zla.
znanje uobličava svijet u koji je smještena njegova pojedi- Može se zaključiti da način korištenja književnog zanata
načnost. Smještenost nije samo njegov položaj u kozmo- određuje književnost, te da je on sam bez etičke vrijedno-
su, već je i trajanje u jeziku. U tome trajanju on je vazda sti, što bi značilo da i zanatski najbolja književnost može
i sabiranje onog što jezik u sebi čuva neovisno o svakom biti proizvodnja zla.
pojedincu. Ako sabire sve ljudske mogućnosti, jezik nužno Iz takvog zaključka izvire mnoštvo presudnih posljedi-
predstavlja i cjelinu razlučenosti jastva i svijeta. Čim dođe ca, a prva i možda najvažnija među njima je neodvojiva od
u svijet, čovjek zatiče ne samo vrijeme i mjesto u koje dola- pitanja: Jesu li i zlo i dobro jednako počelni? Književnost je
zi, već i sve znanje do kojeg može doći u jeziku mistva koje neizbrojivo mnoštvo knjiga koje su raspoređene u cijelome
mu je dosuđeno. rasponu ljudskih mogućnosti, od najgoreg zla do najboljeg
Svijet je razlučen u nedokučivoj prostornoj i vremen- dobra. Pretpostavi li se da knjige najgoreg zla mogu biti
skoj protegnutosti. Iako je nedokučiva, o njoj nije moguće zanatski najbolje, valja se upitati: Mogu li knjige najboljeg
misliti bez priznanja njene ograničenosti. Gdje je granica, dobra biti zanatski loše?
tamo je i ono iza nje. Uzme li se da je zatvoren u svoje Ocrtana pitanja o zanatu dovode do majstora, te još
granice, svijet ne može biti ništa drugo do obznana i znak zakučastijih pitanja u vezi s njime. Uzor moderne znano-
tog što ga zatvara i što je izvan njegovih granica. A tako je i sti koja je osnovana na pretpostavnome razumu je njeno
s čovjekom. On nije samo njegova ograničenost, već je i to raščovječenje, što znači da znanje zbilje svijeta ne ovisi o
što ostaje izvan svake granice. jastvu saznavatelja. Francis Bacon u sedamnaestome sto-
Čim svijet iza granice bude porečen i odbačen, čovjeku ljeću piše da znanost nastoji da zamisli svijet ex analogia
ostaje da zna samo to što mu može biti prenijeto odnekud universi, ne ex analogia hominis.5 Slijedeći tu postavku
između njega i te granice navodno zbiljnog svijeta. Sve što kroz vidik znanosti na početku dvadesetog stoljeća, Max
je u tome navodno zbiljnom svijetu – postoji, jer je dostu- Planc piše: “Moramo zaboraviti čovjeka da bismo prouča-
pno osjetnoj spoznaji, pa potom pretpostavnoj logici koja vali prirodu, te otkrili i uobličili zakone prirode.”6
Taj uzor je posve oprečan ulozi svete umjetnosti: sa-
2
Cohen, Hermann, Religion of Reason: Out of the Sources of Judaism, 5
Vidjeti: Bacon, Francis, Novum Organum, Liber I, Aphor.41; The New
prev. Simon Kaplan, Atlanta: Scholars Press, 1995, 147.
Organon, 41.
3
Isto, 146. 6
Planck, Max, Die Einheit des physikalischen Welbildes; navod prema: Ca-
4
Sažet prikaz značenja pojma philosophia perennis vidjeti u: Mahmu- ssirer, Ernst, Essay on Man, New Haven: Yale University Press, 1944, 191.
tćehajić, Rusmir, Stolačka čaršija: U vidiku prerenijalne filozofije, Zagreb: Ostale pojedinosti o tome navodu vidjeti u: isti, Substance and Function,
Antibarbarus, 2008, 19–22. New York: Dover Publications, 2010, 306ff.
22

vršeno i sveto djelo nastaje kao obznanjenje savršenog i i jastvu te mogućnosti ljudske savršenosti kao poslane u
svetog Boga preko savršenog i svetog čovjeka. Onako kako svijet i jastvo.8
su cijelome stvaranju razlog i svrha obznana Jednog u Književni zanat je, u krajnjem značenju tog pojma,
mnoštvu, Koji Se sabire u savršenome čovjeku, sve u po- odraz ljudske mogućnosti da se iz svoje najniže nizine, iz
stojanju je u službi tog sabiranja. Ako je tako, moderna i tmina svog jastva, okreće svojoj najljepšoj uspravnosti. Ta-
zatvorena ontologija je nasuprot otvorenoj i tradicijskoj, kva okrenutost pretpostavlja neprestano mijenjanje vidi-
pa razlog umjetnosti nije moguće smjestiti u ovaj svijet koji ka, te traženja razloga i svrhe znakova u Označenom Koji ih
je predmet znanstvene slike. Da je tako, vidljivo je iz Kara- ostavlja bivajući i prisutan i odsutan, te i blizak i dalek. Bog
hasanovog odgovora na pitanje o razaranju onog svijeta na u Knjizi kaže o Svome zanatu: “I vidjet ćeš planine za koje
koji je priviknuto njegovo jastvo. misliš da stoje, a one kao oblaci prolaze – zanat Boga, Koji
Tada nisam o tome razmišljao – niti sam bio sposo- je sve stvorio savršeno.”9
ban razmišljati, niti je bilo vremena za takve luksuze jer Čovjek je savršeno djelo savršenog majstora. Ako je
je trebalo povaditi polomljena stakla iz prozorskih okvira, tako, nije li njegovo mišljenje o zanatu pukotina kroz koju
ali sada, kad zapisujem neke od slika koje mi opterećuju zlo ulazi u svijet? Nije li ta pukotina stalna mogućnost sva-
pamćenje, zakleo bih se da me je tada, upravo tada kad kog čovjeka jer nju otvara i održava zlo djelovanja koje se
sam prvi put opažao koliko je lijepa moja marindvorska čini lijepim, pa se o njemu misli kao dobrom?10 Nema za-
zgrada, cijelog prožela i doslovno zaboljela svijest da se ja nata bez svijesti i znanja. Ali čovjekovi svijest i znanje su
to opraštam od svoje kuće. Do sada sam je prepoznavao vazda ograničeni, jer ne mogu biti ništa do znakovi posve
a sad je vidim; do sada sam u njoj stanovao a sad je osje- svjesnog i posve znajućeg svega što čovjek čini11, jer On je
ćam i volim; to znači da se opraštam s njom, to znači da stvoritelj i čovjeka i tog što on čini. Tek sa svjesnošću Svje-
ona postaje moje sjećanje jer punu vrijednost svega što snog i znanjem Znajućeg, uz ljubav prema imatelju najljep-
susrećemo dobijemo kad se to što smo sreli preseli iz ovog ših imena, čovjek se otkriva pred Licem i Očima u svojoj
svijeta u pamćenje. Zašto, Bože moj, mnogo bolje vidimo u mogućnosti da bude oblikovan u odnosu s Tim pred Kojim
sjećanju nego u stvarnosti? Zašto jasnije osjećamo pamće- je12, pa se nalazi u mogućnosti da bude oblikovan kao djelo
njem nego osjetilima? Zašto sam svoju kuću vidio i zavolio savršenog umijeća13.
onda kada se ona počela rušiti? Onda kad sam osjetio da U toj mogućnosti ljepota i dobrota su nerazdvojive, jer
je počinjem gubiti.7 obznanjuju Lijepog i Dobrog. Nije li onda čovjekovo mišlje-
U suočenju sa zbiljom svijeta u razaranju Karahasan se nje o djelu koje ne obznanjuje Lijepog, već uvjetno jastvo
okreće od osjetnog, tog što je prebolno i na samome rubu usvojeno kao sebi dovoljno, pukotina svijeta? Čovjekovo
izdržljivosti, mišljenju kao nečem višem od te neizdržljive prihvatanje povjerenja kao odnosa s Bogom, uz ograniče-
ranjenosti, pa potom u pamćenje i sjećanje. Tek tu, u tome nu svijest i malo znanje za što je nužna sloboda volje, nije
višem svijetu, on otkriva svoju ljubav prema onome što u moguće bez prijetnje te pukotine. Ona nije stanje svijeta,
neposrednom doticaju s njime nije znao. Tako se njegov već čovjekova mogućnost s kojom mu je jastvo vazda izme-
svijet silom obznanjuje u svojim različitim mogućnostima đu dviju krajnosti – najniže niskosti ili tmina zla; i najljepše
koje nisu položene onako kako su djelići mozaične slike, ustalosti ili svjetlosti dobra.
već su jedan iznad drugog. Karahasan se tako u svome Kada se iz vidika smještenosti u bosanski okvir čovjek
pothvatu okreće tamo gdje su moguća razviđanja pitanja pita o tome šta mu nudi njegov jezik kao skrivenu riznicu,
o razlogu i svrsi. te kako je ta skrivenost nastala, dva sadržaja tog pitanja
U središte svog uzvrata razaranju Grada, uz ljutnju i presudno su važna. Prvi je o čovjekovoj mogućnosti da zna
čuđenje, te uz odlučnost i pokrenutost, Karahasan uvodi sebe i svijet mimo znanja Počela. Drugi je pitanje o moguć-
pitanje o književnom zanatu koje se i njemu i drugim u nosti čovjeka bez savršenosti kao počela i svrhe bivanja u
svijetu razorenih mreža značenja čini i jednostavnim i ja- svijetu. Oba se pitanja nude kao presudno važna u traga-
snim. On ga uvodi u svijet potresenih i razorenih značenj- nju za izlazom iz bosanske zamrznutosti u strahu pred isku-
skih mreža u kojem sve postaje drukčije – prozorski okviri stvom koje je zbilja, ali koje se neprestano prekriva svojim
s krhotinama razbijenih stakala, zidovi probijeni na mjesti- lažnim predstavama i slikama.
ma koja se čine najsigurnijim, nebo ispunjeno zviždanjem Od jednog do drugog naraštaja bosanski ljudi iskušava-
smrti. U svemu tome se i književni zanat obzanjuje kao dio ju razaranja, progonjenja i ubijanja. Ništa od tog ne nala-
unakaženog svijeta. zi jasan odraz u umjetničkom opredmećenju, iako jezik u
Jedan krajnji razlog, pa tako i jedna krajnja svrha, jest sebi nosi ponudu svih ljudskih mogućnosti, pa tako i svih
i u čovjekovom postojanju i u onom što on čini. Sve u po- prošlih, sadašnjih i budućih iskustava. Ako progonjenja,
stojanju je ispod tog razloga i te svrhe. U toj spuštenosti ubijanja i razaranja u Bosni ne nalaze svoju stvaralačku
čovjek radi s nekom dobiti u pameti. Ne odvode li čovjeka
njegova nastojanja i od razloga i od svrhe života uz mišlje-
8
Vidjeti Kur’an, 18:103–108.
nje da je to što čini i dobro i lijepo? Takav se zanat, s mišlje-
njem o njemu kao lijepom i dobrom, temelji na pokrivanju 9
Kur’an, 27:88.
znakova i poricanju nužne odgovornosti za sve što čovjek 10
Vidjeti Kur’an, 35:8.
čini. On promiče ruganje znakovima Jednog u obzorjima 11
Isto, 24:30 i 29:45.
12
Isto, 20:39.
7
Karahasan, Dnevnik selidbe, 31–32. 13
Isto, 20:41.

23

pjenu na površini postojanja, u imaginaciji umjetničkog ljepše uzvisine, te od najgušće tmine do pune svjetlosti?
svijeta, onda valja posvjedočiti da se razaranja, progonje- Karahasanov Grad je, kako on svjedoči, određen ne-
nja i ubijanja u svijesti preinačuju u nezbilju, pa neznanje mogućnošću “jakog subjekta”. Nadlaženje granica razor-
sve gušće obuhvata jastvo, priječeći tako njegovu vezu s nog svijeta ili povezivanje s počelom koje se obznanjuje u
vlastitom srijedom. mnoštvu jezika, pri čemu nijedan od njih nema i ne može
Upravo to obvezuje na drukčije čitanje svega što je u imati prednost u svojoj mogućnosti primanja i nošenja
bosanskome jeziku. Čini se da u preovlađujućoj književno- otjelovljenja uzora, koji su vazda i posve bliski i posve da-
sti nema ničeg od ranjenosti, patnje i straha. Kao da je sve leki u svijetu pokazanja, pretpostavlja mnoštvo iz jednog i
zbilja davnih vremena i dalekih predjela. A ne može biti jedno iz mnoštva, što je za Karahasana bosanska kultura.
tako. Sve što je ikada bilo u iskustvu onih koji su prethodili Za nju on kaže:
u jeziku ostaje neizbrisivo upisano. Ako ljudi tog jezika ne (...) bosanska kultura, možda upravo zbog svoje unu-
znaju čitati taj zapis, njihovo iskustvo je u mračnoj i zloj trašnje pluralnosti, nije usvojila “diktat subjekta” u pro-
strani jastva, pa ono izranja u njihovom odnosu prema cesu poimanja i razumijevanja: moja slika u tuđim očima
sebi, drugim ljudima, svijetu i Bogu. Bez čitanja tog zapisa zavisi od njega i od mene; ono što mi sugovornik govori
nije moguće znanje sebe, a bez tog nema nikakvog dru- određujemo on i ja; ono što mislim o nekome i ono što
gog izbaviteljskog znanja. Na naraštajima koji to nasljeđuju osjećam prema nekome zavisi od njega i od mene; odnos
može biti nepismenost za tu knjigu te ogluhlost za taj go- razumijevanja nije odnos aktivnog subjekta i pasivnog
vor. Zato se zahtjev ponovnog i drukčijeg čitanja svega po- objekta u kojem proces razumijevanja zavisi jedino od su-
stavlja pred svakim ko se pita o iščezlosti patnje i stradanja bjekta. Drugačije ne može ni biti u kulturi koju ravopravno
te strahova i umiranja iz živog govora. konstituiraju četiri monoteističke religije i četiri iz njih izve-
Kada se kaže da nešto može ili ne može biti znano, te dene paradigme; nije moguć “jaki subjekt” koji sve čemu
se usvoji da je to tako, gotovo redovito ostaje neriješenim se obrati pretvara u pasivni objekt u četveroglasnoj kulutri
pitanje o dokazu za to. Može li se govoriti o zanatu, a da pri u kojoj mi drugi stalno potvrđuje mene i u kojoj sam ja
tome govorniku izmiče šta je dokaz za njeg? Bez savršenog stalna potvrda drugoga.15
zanata nije moguće odmjerati nijedno njegovo pokazanje, Ta nemogućnost “jakog subjekta” u odnosu među
pa tako ni neknjiževno niti književno. To dovodi do pitanja ljudima je sretno uzvraćanje jednih drugim. Nijedno “ja”
o savršenome čovjeku, jer savršeni zanat može biti samo ne može iscrpsti znanjem nijedno drugo “ti”. U mirnome
njegov. Ali i savršeni čovjek je samo najbolje i najljepše po- odnosu jednog s drugim “ja” je neiscrpna riznica svome
kazanje savršenosti, pa je njegova volja samo produljenje “ti”, i obrnuto. Ali šta se događa kada neki od sudionika
savršenosti koja je jedna: savršeno oblikuje samo Savršeni, tog položenog odnosa uz svoje znanje poseže za moći kao
i to svakim usvojenim sredstvom – i perom i mušicom, te i dokazom svoga znanja? Na prvi pogled se čini da je izlaz iz
dlijetom i glasom. opasnosti odnosa ja-ti u nužnosti trećeg – tog stalno pri-
Svjedočeći razaranje svog grada, Karahasan se otkriva sutnog i promatračkog “on”.
sebi kao jastvo kojem razlog i svrha ne mogu biti oteti time Ali prava i dug svakog u tom odnosu se jednostavno
šta mu se događa. Gdje god bio izgnan, kako god govorio, preinače u “ja” kao “mi” u odnosu na “ti”. Svi pokušaji mo-
granice svijeta i jezika obznanjuju ne samo to što je unutar dernog doba da se položeni odnosi slobodnih subjekata
njih, tu pozornicu patnje i razaranja, već i ono iza i mimo preinače u harmoniju pomoću oslanjanja na pretpostavni
njih, u čemu pojedincu vazda ostaju razlozi nade, pa makar razum i uz isključenje Tajne pokazuju se u nemogućnosti,
se sve preinačilo u njegovu samoću. Preko trpljenja koje jer ubijanje i razaranje, progonjenja i ponižavanja te zguš-
postaje strpljenje jastvo se otkriva u Jednome kao počelu njavanje tmine zaborava u jastvu ne prestaju, i pored sve
svoje obznane. Pred drukčijim tumačenjima tog Karahasan glasnijeg obećavanja nekog sutra kao boljeg i sigurnijeg.
piše iz svoje ugroženosti i s ruba besmisla: Svijet je na najočitiji i najneprijeporniji način razlučen
Podnio bih ja što nema vode i struje, što se nema šta između zemlje i nebesa, što je znak ljudske razlučenosti
jesti i što je studeno, ali kako da podnesem to što u svom između tijela i duha. Između tih dviju krajnosti, zemlje i
Gradu ostajem sam?! Kao da vjerujem u jedinstvo u cjelinu nebesa te tijela i duha, je sve u postojanju i sve u čovjeku.
svijeta ako se ona potvrđuje samo u Jeruzalemu? Kako da Sve na obje strane odgovara jedno drugome onako kako
živim ako smo Jeruzalem i ja sami, jedni, zatvoreni u svoje kazivanju o istoj pojavi odgovaraju dva jezika korištena uz
monologe?14 čistu svijest.
Ako je Jeruzalem grad mira, usred obećane i svete ze- Ljudsko jastvo je razlučeno između dvoje – svoje du-
mlje meda i mlijeka, prema kojem je Karahasan iz svoje bine kojoj u njenoj krajnosti odgovora najgušća tmina, na
nizine okrenut, ne može biti začudno njegovo misaono jednoj, i svoje najljepše uzvisine kojoj u njenoj krajnosti
obilaženje oko tog na dnu, u mraku i pometenosti te u ra- odgovaraju Duh, Um i Svjetlost, na drugoj strani. Između
zaranju i haosu, što se obznanjuje kao djelo ljudskih ruku tih krajnosti je okomica svih ljudskih mogućnosti ili put po-
– onaj zanat čiji se proizvodi čovjeku čine lijepim, pa snaže vratka iz nizine uzvisini, iz tmine svjetlosti, te iz izgublje-
njegovu misao o njemu kao dobrom. Ne naznačava li Ka- nosti pronalaženju. To razlučenje ljudskoga jastva, sa svim
rahasan u netom danom navodu pitanje o okomici uzduž njegovim mogućim slikama u svijetu i svijesti, bitan je sa-
koje se ljudsko jastvo razlučuje od najniže nizine do naj- držaj svake perenijalne mudrosti. On je Jedan, iako može
14
Karahasan, Dnevnik selidbe, 68–69. 15
Isto, 66.
24

biti izrečen na mnoštvo različitih načina. može biti sveden na zbilju mimo Svoje. Zato je moguće reći
Gdje god bio, čovjek je nisko u tmini u odnosu na meta- da je On izvan svake dvojine, ali i u svakoj od njih; da je ni
fizičko počelo svog postojanja, ali i vazda visoko u odnosu muško ni žensko, ali potvrđen muškošću i ženskošću svake
na dubinu u koju može propasti “proizvodeći zlo”. U svo- pojave Svog stvaranja.
joj ovještenosti između dviju krajnosti svog jastva, jedne Bog je skrivena riznica. Njegovu volju da bude poznat
u tminama ili zlu i druge u svjetlosti ili ljepoti, bivanje je u potvrđuje Njegovo stvaranje. Kada On daje, stvaranje pri-
jeziku čije su mogućnosti i izvan granica svakog svijeta. A ma to davanje, pa je žensko ili materno u tome svojstvu
književnost odražava tu ovještenost, pa je u njoj moguće, primanja. Budući da stvaranje ima samo primljeno, ono
bez obzira na primjenu zanata, otkriti okrenutost jastva se ne može zatvoriti te izbjeći istodobnost i davanja pri-
majstora prema jednoj od dvije moguće strane – prema mljenog, pa je zato istodobno i muško. Dvojina primanja
tminama zla, ili prema svjetlosti ljepote. Karahasan o tome ili maternosti te davanja ili muškosti je narav svake pojave,
piše: pa tako i sveg postojanja i svakog jastva. Za nju su moguća
Književno djelo gradi se od dviju vrsta materijala: od brojna imena. Kada se neko od njih odabere, ono nije neo-
jezika i od meta-jezičkog materijala kojeg čine osjećanja, visno o Jednome. Potvrda tog je viša zbilja sna i zamišljanja
misli, događaji, osobine likova i događaja, sklop determini- od jave i neposrednog osjećanja. Tek u jedenju iz svijeta
rajućih faktora koji određuju postupke, uvjerenja, doživljaj dvojina, u njihovom sastavljanju u okus, moguće je podsje-
svijeta likova, prirodu, tok i unutrašnju logiku događaja, či- ćanje na traženog Jednog i povratak Njemu.
neći tako logičnim ili nužnim konačan rezultat i ishod doga- Među tim imenima dvojine preko koje je objavljen Je-
đaja, a taj se sklop determinirajućih faktora ne može sve- dan su, naprimjer, Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed.
sti na sistem motivacijskih sredstava; književno djelo čine Ako se hoće shvatanje bosanske cjeline, onda je veza među
materijal, forma, sadržaj i funkcija (koji su jednako važni, tom petericom preduvjet za potvrdu ljudske otvorenosti
međusobno se determiniraju i, gotovo bi se moglo reći, za spomenuto “jest” i “nije”. Svaki od njih otkriva sebe u
proizvode), a svaka od tih dimenzija djela artikulira smisao drugim, ali tako da izvorna savršenost ljudskosti, kojom Je-
i stvara vrijednosti ili, barem, zahvaljujući prirodi estetskog dan objavljuje Sebe, ostaje neiscrpna riznica svakog. Među
saznanja, određuje čovjekov doživljaj vrijednosti određu- njima nije moguć “jaki subjekt” kojim bi njihovi različiti go-
jući time i njegovo ponašanje u stvarnosti, što znači da je vori izgubili potpuni sklad i povezanost s Jednim. Nije, jer
djelo na više razina povezano sa čovjekovim doživljajem primateljska narav ima prednost u odnosu na davateljsku.
neposredno date stvarnosti i njegovim djelovanjem u toj Nema vrline bez poniznosti, pa tako ni bez udešenosti za
stvarnosti.16 primanje savršenog umijeća ili zanata. Ako nije primljeno,
Neposredna stvarnost je to što se raspada pred Ka- nije ga moguće ni dati.
rahasanom i njegovim ličnostima. Iako se ona pričinja i Vjesnici Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed se jav-
neposrednom i stvarnošću, posve konkretnom, ona je ljaju u historiji jedan iza drugog. Njihove su pojave, kada se
apstraktna, jer mami pa izmiče, te obećaje pa laže. Već gledaju u svojim historijskim okruženjima, posve različite.
spomenuto utjecanje u sjećanje, te prepoznavanje metafi- Ali, njihova suština je jedna i ista. Preko njih govori jedan
zičkog vidika književnosti, otvara mogućnost izbaviteljskog Bog. Prihvatanje ili odbijanje tog govora je mogućnost i
obrtanja: neposredna stvarnost je samo izvedena slika odgovornost svakog pojedinačnog čovjeka. Ali, oni koji ga
one stvarnosti koja sve obuhvata, ali koju ne dosežu djela prihvataju o drugome i drukčijem mogu znati jedino do-
nastala u neznanju, jer su zanatski nepotpuna i nedovolj- puštajući mu da sam govori o sebi te da slušanjem drugog
na. Tako se dolazi do pitanja o Bosni nepotpunog i nedo- omogući i sebi i njemu vidik koji oslobađa od privida, ne-
voljnog zanata, te mogućnosti otkrivanja dokaza za nju u znanja i mržnje.
savršenoj namjeri ili u stalnoj mogućnosti sjećanja na nju Za onog kojeg zbunjuje ranije navedeni obrazac Bog–
takvu. Muhammed–Bosna, valja prije nastavka ovog izlaganja
Ako se uz svu neizbježnu opasnost pokuša odrediti podsjetiti na neka od vrlo bliskih znanja koja su, kako to
neki obrazac bosanske ukupnosti, da bi mu se suprotstavi- biva redovito s onim što je najbliže, daleko od većine: ime
lo svom odlučnošću u preobličavanju, tri su riječi presudne Muhammad u prijevodu znači “Hvaljeni”, što je vrlo blisko
– Bog, Muhammed i Bosna. To je tako, jer naspram Boga je tačnome prijevodu. To značenje dovodi ljudsko jastvo u
neprestano ne-Bog. Samo iz slobodne volje i njome mogu- primanju i davanju hvaljenja s Bogom kao Hvaljenim. Ono
će je odgovoriti na Božije pitanje čovjeku: “Nisam li Ja tvoj je zato kao njegov nositelj znak ljudske savršenosti koja je
Gospod?” Kako god se na to pitanje odgovori, u svakome vazda i bliska i daleka. Za nju su znakovi imena Noa/Nuh,
času je mogućnost njegovog poricanja. I prijateljstvo i nje- Abraham/Ibrahim, Mojsije/Musa i Isus/Isa, kao i neizbroji-
gova opreka su tu da omoguće slobodu jastva. Nema ničeg vo mnoštvo drugih manje ili više znanih te ponekad daleko
zajamčenog u tome odgovoru: I jest i nije! izvan dosega ljudskog zapamćenja.
O Bogu se može govoriti jedino preko Njegovog otkri- Ona su imena onog što svaki pojedinac u svakome
vanja. To je otkrivanje preko Njegovog stvaranja. A stvara- dobu i na svakome mjestu, te u svakoj kulturi i jeziku, ima
nje je preko dvojina. Iako Se objavljuje u dvojinama, niko i kao svoju prirodu – želju da bude sretan i da preživi smrt.
ništa Bogu nije drug. Sve čime se objavljuje jest i nije On. Kada god su im oduzeta ta značenja, opravdano je reći:
Jest, jer nema ničeg mimo Njega. Nije, jer On nikada ne Zašto bi se oni ticali bilo kojeg čovjeka pojedinačno i svih
njih zajedno? Kada god su oni samo vanjske pojave prema
kojima su ljudi pozvani, u njima je istodobno i opasnost
16
Isto, 70–71.

25

da budu opredmećeni te tako pretvoreni u idole, umjesto njačku svijest, pa potom, u zapadnjačku imperiju.”17
da u čovjeku i radi njega podsjećaju na višu mogućnost u To razlučenje Orijent-Oksident u predmet-subjekt
uzlaženju prema savršenosti. pretpostavlja da saznavatelj zna to što saznaje neovisno o
Ako se iz bosanske ukupnosti isključi Muhammed, tome šta je izvan njega. To je tačno, ali uz uvjet priznanja
taj najzamagljeniji sadržaj njenih pojedinačnih i kolek- te iste mogućnosti svakome subjektu saznavanja, kako to
tivnih svijesti, ne ostaje ništa što bi tu zemlju sa svim što napominje Scheler:
joj dodjeljuju nebesa i sve među njima činilo ičim drugim Svako ljudsko znanje, u tolikoj mjeri u kolikoj je čovjek
do protegnućem Srbije i/ili Hrvatske. To je razlog zašto je “član” društva općenito, nije empirijsko već a priori znanje.
tome imenu oduzeta mogućnost slobodnog oblikovanja Geneza takvog znanja pokazuje da ono prethodi razinama
značenjskih polja u razgovoru s drugim i drukčijim. Ni oko svjesnosti sebe i svjesnosti svojih vrijednosti. Ne postoji
čega drugog koliko oko tog imena nema strasti i mržnje, te “ja” bez “mi”. To “mi” je ispunjeno sadržajima prije “ja”.18
ljubavi i privrženosti, ali vazda u nerazdvojivim spojevima. Navedeni odnos pojedinačnog “ja” s “mi” ne znači da
Svakome se govorniku čini da će, čim u raspravu uključi to bilo koje mistvo može obuhvatiti bilo koje pojedinačno ja-
ime, njime sebe izložiti mržnji svih oko sebe. Ono je nedo- stvo. Samo jastvo obuhvata sve – i nebesa i zemlju, i ovaj
dirljivo mjesto, slijepa tačka te stidno mjesto sveg jezičnog i onaj svijet, te i Boga, kako je to rečeno u poznatoj svetoj
svijeta. Ni ljubav ni mržnje s kojima je u vezi ne mogu, čini predaji muslimanskog naslijeđa: “Ne obuhvataju Me ni
se, nikada biti na istome mjestu. Moja nebesa niti Moja zemlja, ali Me obuhvata srce Moga
Podsjećanje na to je važno za shvatanje Karahasnovog vjernog roba.”19
navoda o “četveroglasnoj kulturi u kojoj mi drugi stalno Ljudsko jastvo koje obuhvata sve je mjera svakog pot-
potvrđuje mene i u kojoj sam ja stalna potvrda drugoga”. hvata začetog u njemu, pa tako i svake književnosti. Jedin-
Tim obrascem četiri glasa jedne kulture – jevrejskog, pra- stvo svijeta nije moguće izvan i mimo pojedinačnog jastva.
voslavnog, katoličkog i muslimanskog – Karahasan dovodi Karahasan o tome kazuje uz svoje svjedočenje o razaranju
svog čitatelja pred pitanje o izvoru ili ušću te jednosti. Ako Grada ili potresenosti jastva u svim njegovim predstava-
su spomenuta četiri glasa bosanske kulture jednake počel- ma:
ne vrijednosti, bez mogućnosti da bilo koji od njih postane U svijetu bez jedinstva, u svijetu u kojem je moguće
“jaki subjekt” u odnosu na bilo koji drugi, ako su njihove stvoriti atomsku bombu a onda od sebe otkloniti svaku
kakvoće neovisne o količini moći, postavlja se pitanje: Da odgovornost pozivajući se na etičku neutralnost takozva-
li je to jedinstvo moguće bez Jednog koji ih transcendira te nih egzaktnih znanosti, kao što su učinili Einstein i njegovi
vazda pripada jednako svakom, ali tako da nikada i niko ne suradnici na tom slavnom projektu, književnosti je ostalo
može osporiti pravo drugom, jer potpuni dug tom Jednom da jedina (uz religiju, koja to čini na drugi način) brani i do-
obvezuje i na priznanje prava svega s čime je čovjek u od- kazuje jedinstvo svijeta i jedinstvo čovjekovih postupaka,
nosu na svojoj razini postojanja? pokazujući kako nema etički neutralnih postupaka jer oni
Način na koji Karahasan svoju potresenost na dnu ne- naprosto nisu mogući./ Važno je napomenuti da ova obra-
rodne i opustošene doline usmjerava prema Udaljenome na jedinstva svijeta i cjelovitosti ljudskog bića nije nekakva
mesdžidu ili Jeruzalemu, što simbolizira naglašenu svijest zadaća namijenjena književnosti odnekud izvan nje, nego
o odnosu zbilje koja postaje privid i sjećanja koje postaje imanentna nužnost same književnosti koja je u svome “pri-
zbilja, svjedoči njegovu zaokupljenost upravo postavljenim rodnom” obliku moguća jedino onda kad računa s cjelovi-
pitanjem. Nije ta zaokupljenost iz tanke kore mišljenja. tim čovjekom i kad mu se takvome obraća, kao biću koje
Ona je iz bića, iz njegove najdublje dubine i najviše visine, boravi u cjelovitom svijetu. Želi li biti ono što jedino može
iz tog raspona koji je premostiv jedino u jeziku. biti, književnost mora braniti jedinstvo svijeta i cjelovitost
Jezik u sebe prima sve što je u jastvu, bez obzira na to čovjeka; u protivnome, prestaje biti istinska književnost i
koliko je ono u dubini pokritosti i neznanja. Zato je prvo postaje zloupotreba književnog umijeća i zanata.20
pitanje o nedokučivoj, ali vazda prisutnoj ljudskoj savrše- Zadaća književnosti je ozbiljiva, smatra Karahasan,
nosti neodvojivo od nedodirljivog mjesta, te slijepe tačke i kada se ona, što ipak znači književnica, obraća cjelovitom
tog stidnog mjesta. Ako se u njemu razlučuje počelna riječ, čovjeku. Ali čovjek ovog svijeta, svih njegovih zanosti i umi-
jezik sjećanju nudi ona obzorja koja izmiču nasilju, iz kojih jeća te svih prosuđivanja i pothvata, nije cjelovit. Može li
se duh spušta da bi jastvo postalo njegov jezik i njegovo se takav obraćati cjelovitome čovjeku? Ako se to pitanje
pero, pa se tako uzdiglo ili vratilo svome natpojedinačnom pogleda s njegove druge strane, u njega je uključeno još
počelu. jedno: Ima li čovjeka koji u sebi ne nosi, kao svoju srijedu
Uzme li se ime Muhammad u onome njegovom zna- i suštinu, cjelovitog čovjeka? Kakvi god odgovori bili dani,
čenju kakvo se susreće u središnjem toku muslimanske stanje ljudskosti nije shvatljivo bez tog što je u Karahasa-
umnosti – a to znači kao materno i pečatno počelo sveg
postojanja – tek u odnosu s njime moguće je preispitivati
17
Edward, Said, Orientalizam, London: Penguin, 1978/2003, 202–203.
mračnu stranu jezika bosanskih pisaca na koju su smješte- 18
Scheler, Problems of a Sociology of Knowledge, prev. Manfred S. Frings,
ni njihovi strahovi, nedoumice i zaslijepljenosti. Tu mračnu London: Routledge & Kegan Paul, 1980, 67.
stranu jezika može simbolički označiti Orijent kakav je uo- 19
To predanje često je navođeno u sufijskim tekstovima. Daje ga i Ghazali
bličen u orijentalizmu: “Orijent koji se javlja u orijentaliz- u svom djelu Ihja ‘ulūm al-din. Vidjeti: Chittick, William, The Sufi Path
of Knowledge: Ibn al-‘Arabi’s Metaphysics of Imagination, Albany: State
mu je sistem predstavljanja uokviren cijelim skupom sila University of New York Press, 1989, 107.
koje su donijele orijent u zapadnjačko poučavanje, zapad- 20
Karahasan, Dnevnik selidbe, 73–74.
26

novome govoru određeno kao “cjelovitost ljudskog bića ”. Cijela priča Karahasanovog Simona započinje sabira-
Naspram te cjelovitosti čovjeka je cjelovitost svijeta, pa njem odnosa svijeta i jastva u znak ploda, jednako kako
su jedno drugom slika: Nema ničeg u ljudskome jastvu, a je Riječ saveza Boga i čovjeka povezana s plodom zabra-
da to nije u vanjskome svijetu, i obrnuto. Ako je tako, ta njenog drveta: “I Mi smo rekli: ‘Ademe, stanujte, i ti i tvo-
cjelovitost čovjeka i svijeta obznanjuje i svjedoči onaj savr- ja žena u vrtu, i jedite u njemu slobodno otkud želite. Ali
šeni zanat koji povezuje s prvim majstorom. Zloupotreba ovome drvetu se ne primičite da ne biste bili činitelji zla.’”23
književnog zanata je prosuđivanje i djelovanje na osnovi Nejestivost plodova samo s jednog drveta u svijetu neiz-
malog znanja koje se jastvu i svijetu nudi i nameće umjesto brojivog mnoštva voćaka činila je ljudsko jastvo istim sa
nedostižne cjelovitosti, i posve bliske i posve daleke. Ako svim obzorjima vanjskoga svijeta. Tako je jastvo bilo posve
ne i bilo tako, to ne bi ni bila cjelovitost. otvoreno za sve znakove u obzorjima i njemu samome, što
Cjeloviti čovjek je jamstvo cjelovitoga svijeta, ali tako nije moguće bez bivanja između dopuštenog i zabranje-
da jastvo jednog odgovara vrijednosti svih drugih: Ubistvo nog.
jednog čovjeka je jednako ubistvu svih ljudi. Da se vrati Nije moguće, jer bez izazova prekoračenja postavljene
sebi, čovjek se mora vratiti svim ljudima, jer sve njegove granice ljudska slobodna volja nema i ne može imati smi-
mogućnosti su u spomenutome jedinstvu svijeta i čovjeka, sao, a to znači da ne može biti ni čovjekove otvorenosti i
kako Hvaljeni kaže: “Srca sve Ademove djece su poput jed- prema mračnoj dubini i prema osvijetljenoj visini. Bez tog
noga srca između dva prsta Milosnog. On ga okreće kamo što ne može, ljudska volja nije slobodna. Plod sabire sje-
želi. Bože, Okretatelju srca, okreni naša srca poslušnosti menku i njeno krajnje postignuće, početak i kraj, ali tako
Tebi!”21 da kraj ponovno postaje početak. Kada je početak i kraj,
Karahasanov Simon Mihailović se vratio u Foču 28. ljudsko srce ničim ne može biti obuhvaćeno. Tek u Stvori-
augusta 1991. godine nakon dvadeset pet godina života teljevoj ruci ono je posve obuhvaćeno, ali tako da je njime
u Berlinu. U tome gradu je rođen i odrastao. Dok je živio obuhvaćena i ta svemoćna ruka.
u Berlinu, Simonu su Foča, rodna kuća i odrastanje postali Između Adema i ploda zabranjenog drveta bila je samo
sjećanje koje je htio preinačiti u zbilju povratka. I on se iz Riječ. Svojom voljom Adem je mogao tu riječ i držati i pore-
tog sjećanja vratio u fočansku zbilju. ći. Riječ je u tome drvetu i drvo je u toj Riječi: “Dobra riječ
Svijet njegovog odrastanja, usvojen kao zbilja sastavlje- je kao dobro drvo – njegovo korijenje je čvrsto, a njegove
na iz svih osjetnih iskustava, preinačen je u sjećanje. Ta dva grane su u nebu. Ono daje svoj plod u svakome dobu do-
svijeta, onaj zbilje kao udaljeni i onaj sjećanja kao bliski, puštenjem svoga Gospoda.”24 A sve što je u postojanju, svi
tražili su odmjeravanje i potvrđivanje. Karahasanov Simon znakovi u obzorjima i jastvima obznanjuju Riječ: “Kad On
želi svoje sjećanje kao utočište iz zbilje tuđine potvrditi zbi- nešto hoće, Njegova odredba je da tome kaže: ‘Budi!’ – i
ljom zavičaja iz koje je ono nastalo. Njegovo je “ja” raspeto to jeste.”25 “U početku bi Riječ, i Riječ bi u Boga, i Riječ bi
između najdublje unutarnjosti koja ne ovisi ni o čemu iz Bog!”26 – kaže evanđelist Ivan.
vanjskoga svijeta koje ga prekriva. Ta Riječ u “početku”, “u Boga” i “Bog” ima svoja ob-
Pred gradom u koji je došao s tim isprepletenim slika- znanjenja preko različitih razina po-stojanja, u imenima,
ma zbilje i sjećanja Simon nastoji i jedno i drugo preinačiti slikama i osjetnom iskustvu svijeta. Ali ona je sama srijeda
u dohvatljiv znak. ljudskosti. Tu je primljena neposredno, pa njena prisutnost
Svijet je kao šljiva, kao lijepa zrela šljiva – glasno je izne ovisi ni o čemu vanjskom. Sve iz vanjskoga svijeta što tu
govorio Simon Mihailović, silazeći niz brdo Tabija prema riječ napominje može biti ili njeno potvrđivanje ili njeno
gradu što je ležao pred njim u dolini. Zapravo se sama od poricanje. Ali ona sama nikada ne može poreći sebe. Kada
sebe izgovorila njegova radost, izrazilo se, bez njegove na- čovjek saznaje sebe, taj kojeg saznaje i taj koji saznaje su
mjere i volje, osjećanje da je svijet do posljednjeg djelića jedno. Čim je to dvoje u razdvojenosti, jedno mora pokri-
ispunjen dobrim sadržajem, plodan i dovršen, sočan i za- vati drugo.
obljen, gotovo savršeno okrugao i radostan zbog te svoje Čovjekovo vraćanje Riječi započinje od osjetnog isku-
zaokruženosti. To se osjećanje pojavilo u njemu vjerovatno stva svijeta kao najniže razine po-stojanja. Ono se zbiva u
još jutros, kad je počeo obilaziti svoju rodnu kuću koju nije svemu, u svakome znaku vanjskoga svijeta i svima njima
vidio dvadeset pet godina, ali on to valjda nije primijetio, zajedno, ali i u svemu ljudske unutarnjosti. Kada dotiče
tako da se sada zaustavio u pola koraka od vala radosti što osjetnu površinu ljudskoga jastva, Riječ se čini jasnom. Što
ga je zapljusnuo i oduzeo mu dah. Nenamjerno je izgovo- se čovjek više usredsređuje na nju, njen pojavni oblik po-
rio da je svijet kao šljiva, a sve u njemu je govorilo “Živje- staje sve nejasniji. A ispod tog sve nejasnijeg oblika Riječi
ti! Živjeti!” i tim kliktanjem davalo oblik strasnoj žudnji za nazire se Duh kao njeno počelo. Što je nejasnija, Riječ čo-
životom što ga je ispunjavala do posljednje žilice. Kao da vjeka više uzdiže prema njenome onostranom zavičaju. A
mu je i srce svojim otkucajima, vikalo “Živjeti! Živjeti!”. nije li i tamo i zbiljni zavičaj čovjeka?
Preplavljala ga je vjera da vrijedi živjeti, da bi on itekako Taj zavičaj je izvorna ljudska narav. U njoj su znanje i bi-
mogao imati budućnost i da bi ta budućnost mogla, da bi vanje objedinjeni, pa nema ni mogućnosti da budu izreče-
morala, biti dobra i lijepa. Kao šljiva – zrela, puna i obla.22
23
Kur’an, 2:35.
24
Isto, 14:24–25.
21
Muslim, Imam, Sahih Muslim, 4, prev. ‘Abdul Hamid Siddiqi, Riyadh:
International Islamic Publishing House, s.a., 1397. 25
Isto, 36:82.
22
Karahasan, Dževad, Noćno vijeće, Zagreb: Profil International, 2005, 5. 26
Ivan, 1:1.

27

ni. Onaj koji saznaje i ono što on zna su jedno i isto Jastvo. sjećanja. Obznanjuje se kao razlučenost između najniže ni-
A kada je čovjek sišao do najniže nizine, pa se pokazao u zine i najljepše uzvisine koju je moguće razriješiti jedino u
bivanju koje je odvojeno od znanja, tu, u tu njegovu nizinu, politici određenoj nužnošću žrtve. Šta god čovjek odabrao
slazi i Riječ kojom je on podsjetit na izvornu jednost, u koju u svojoj raskoljenosti, to što ga nasljeđuje mora potvrditi
ga može vratiti jedino ljubav prema njoj. Riječ slazi u po- kao ono što je spreman žrtvovati ili kao ono za što je spre-
stojanje da bi ono jastvo u kojem je primljena uzašlo preko man žrtvovati sebe.
nje do izvorne visine u kojoj je ta Riječ isto što i Jastvo, Karahasanov Simon je htio izbjeći iz sjećanja u zbilju. A
mimo kojeg nema jastva. kada mu se zbilja objavila muslimanskim smrtima i ispred
Ako nema otvorenosti jastva za njegovo uzlaženje ili i iza, i lijevo i desno te i ispod i iznad, njegovo utočište mo-
vraćanje Jednom, slike i sjećanja sukobljavat će se s isku- gao je biti samo svijet tame i zgusnuća. U njemu se raspa-
stvima i doticanjima svijeta koji će se pričinjati kao plod u dao svijet shvaćen kao plod u ljudskoj ruci, kao predmet
ruci. A ono što hoće kao svojinu svog jastva čovjek gubi, koji može postojati neovisno o jastvu onog koji ga saznaje,
jer ne može imati ništa a da to nije primio. A primio je, i to kao svijet kojem se Simon daje, e da bi se tako pronašao.
neposredno, znanje o prvini svog jastva. Može li on, onda, U tome svijetu količina i njihovog odmjeravanja svako-
išta znati a da pri tome ne priznaje prednost tog znanja me jastvu može biti dodijeljeno mjesto ovisno o volji dru-
sebe sobom u sebi? gog jastva kojem pripada veća količina. Ubijanja su potvr-
Karahasanov Simon je između svoje zbilje koja mu iz- đivanje količine. A onaj koji ih vrši može za njih okrivljavati
miče i sjećanja koja mu se javljaju kao ispunjavanje pustoši i ubijenog i svakog drugog koji je potčinjen njegovoj volji.
jastva: A ta mu se volja pričinja kao neovisna o svemu što je pred-
Njega su u to vrijeme počele salijetati slike iz djetinj- met njegovog saznavanja i na njemu osnovanog djelova-
stva, sjećanja koja su isplivala iz Bog zna kojih dubina duha nja. Ali ona je vazda na pozornici sukobljavanja pojedinca
ili tijela, stvari koje onda, u djetinjstvu i mladosti, nije ni i mnoštva.
primijetio ali ih je očigledno zapamtio.27 Pozornica Simonovog raskola su magija i ludilo naci-
Ali on je izgovorio onu besmislicu s vrbama, iz njega je je, pothvat svođenja Boga u svetu ruku narodne svijesti i
isplivalo sjećanje na vodu Ćehotine, koja se negdje u nje- moći. Na njoj on nije svojom voljom, već mu je ona namet-
mu slila s Barbarom, on je uvukao vanjski svijet među njih nuta kao niži svijet u koji je nekako i odnekud došao. Nacija
dvoje.28 je osviješteni narod. A kada to osvještenje isključi sve izvan
Karahasanov Simon je između sjećanja na javu koje je dosega volje koja upravlja količinom, onda je jastvo s tom
u sebi preinačio u zbilju i novog osjetnog uronuća u Foču voljom jednako Jastvu. U toj prevarenosti jastvo posta-
kao pozornicu tih sjećanja. Taj bi zbiljni okvir, Foča pome- je zatvoreno, pa je u cijelosti okrenuto stjecanju najveće
tenosti razaranja i smrti, trebao potvrditi i osnažiti Simo- dostižne moći. S tom moći takvo jastvo nameće sebe kao
nov svijet sjećanja u koji želi izbjeći. Njegova pitanja nika- mjeru i presudu svega. Ono se spreže u naciju u kojoj su
da nisu bila o tome kako je nastao svijet njegovih osjetnih jastvo i mistvo poistovjećeni.
saznanja i njegovih slika sastavljenih u predstavu o zbilji, i Neponovljivo jastvo pojedinca, njegova duša u pret-
šta je ispod tog, niti o tome šta je uzlaženje od svijeta pre- postavljenom i opredmećenom liku cara i sveca, postaje
ma njegovoj suštini, niti o tome kako su povezana sva ona duša naroda preko koje je moguće ozbiljenje svake poje-
zamišljanja koja započinju od površine osjetnoga svijeta pa dinačnosti. A zapravo pojedinačnost je time isključena i
prelaze preko imena do Boga. A kada su mu na toj istoj po- zanijekana. Nepovredivost je pripisana takvoj slici naroda
zornici počele izranjati slike, pa se kao krhotine razbijenih a oduzeta svakoj zbiljnoj pojedinačnosti. Tada je bog to sa-
boca zabijati u njegovu osjetnu spoznaju, on nije mogao vršeno jastvo mistva i mistvo jastva. Nacija ima istinu kako
naći ništa u praznini između svijeta sjećanja i svijeta svog čovjek u svojoj ruci može imati plod ubran s grane.
novog iskustva u zatvorenosti. Svaka pojedinačnost koja hoće boga izvan nacije je,
Upravo tu gdje Simonova zbilja izmiče u sjećanju, pa prema takvom gledanju, obuzeta bolešću i ludilom. Nju i
se i jedno i drugo razbijaju na granicama estetskog bez skupnost u kojoj ona nastaje treba uništiti. Nacija sa “svo-
etičkog, osjetnog kao najvišeg, svijet se pokazuje na posve jim bogom” izbavljuje svijet, pa je njenim govornicima i
drukčiji način – u progonjenjima i ubijanjima te u razara- vojovnicima dopušteno da uklone sve zapreke, i da taj svoj
njima i utamničenjima. Raskoljenost između one Foče koju pothvat prikažu cijelome svijetu. A ako ga ne prikažu, ako
je u iseljeničkim sjećanjima Simon podigao u svoj nebeski on ne potrese sve pred kojima je izveden, on i ne postoji.
Jerusalem i one u koju bi ga htio spustiti pokazuje se u nje- U svojoj neosviještenoj pojedinačnosti s varkom o
govome jastvu kao nerazrješivi sukob, kao patnja koja ga zbilji Karahasanov Simon svjedoči nevidljivu snagu nacije
određuje i obuhvata. Njoj se on okreće u traženju sebe. i okrutna ubistva Zuhre Čengić, Mustafe Tira, Muse Se-
Uznemirenost Muslimana pred graditeljima novog po- limbegovića, Envera Pilava i brojnih drugih. Svi ti ubijeni
retka snažena je progonima i ubijanjima te uhođenjima i s nasladom ubica su muslimanske zasebnosti koje se bra-
pohodima kroz sve prolaze društva obnemoglog u strahu. niteljima čiste nacije pokazuju kao najodvratnija izopače-
Ta se uznemirenost objavljuje Simonu kao neočekivani nja cjeline jedinstvenosti, kao slučajevi kojima je porečena
sadržaj svijeta u kojem on traga za Zbiljom dozivanom iz mogućnost svođenja boga u narod. Oni su za ubice slijedi-
telji “lažnog proroka” od kojeg bog nacije izbavljuje sebe,
27
Karahasan, Noćno vijeće, 10. ali tako da ništa u položenom odnosu s drugim ne može
biti prihvaćeno kao zbiljno.
28
Isto, 12.
28

Pred tim smrtima neponovljivih pojedinačnosti kao sadržan i u kojem ga se može naći. A u određenim trenu-
opreke jedinstvenosti nacije Karahasanovom Simonu se cima molitve oči se sklapaju i dlanovi liježu preko lica, pre-
pokazuje zagonetka trajanja i prekinutosti: krivaju ga i sklanjaju od svih očiju, pa tako zatvaraju knjige
Na svakom koraku se sudara s tim apsurdom svoje si- u kojima je čovjek ispisan, u kojima je sadržan, kao biće od
tuacije u Foči: njemu nedostaje dvadesetpet godina nje- ovoga svijeta.33
govog, subjektivnog, vremena u ovom okruženju, ali je Knjiga odražena u ljudskim dlanovima te u riječima
objektivno to vrijeme naravno proteklo i ostavilo itekako koje izlaze u jezik ili šaptanje nije ništa do znak svog mater-
vidljive tragove na ljudima i stvarima s kojima se on su- nog prauzora. Tome uzoru ili toj maternoj knjizi odgovara
sreće; on, Simon, mora se nadovezati na ono stanje stvari materna ljudskost kao najviša mogućnost svakog jastva.
koje nosi u sebi i pamti, jer je ono njegova jedina realnost, Ona je vijest koja u svakome času obznanjuje čovjeku nje-
tako da on govori, misli i osjeća iz onog stanja stvari, dok govu višu mogućnost, onu cjelovitost koja je u njemu i s
njegovi sugovornici govore, misle i osjećaju iz aktualnog kojom Knjiga ima potpuno tumačenje. Tako je čovjek pri-
stanja stvari koje je proizvedeno djelovanjem onih silnih mordijalni početak svega, ali nužno i njegova krajnost. Dvi-
godina što Simonu nedostaju u subjektivnom vremenu i u je su strane tog početka i njegove krajnosti ili, kako se to
njegovom iskustvu Foče.29 određuje u svetoj predaji, dva luka – jedan silazni i jedan
Prekid i praznina u “subjektivnom vremenu” je iskaz uzlazni. Od svog savršenog početka ili od svoje najljepše
čovjekovog zaborava da je on vazda na putu prema cilju uzvisine čovjek slazi kroz sve svjetove do najniže nizine.
koji ga nadlazi. Taj cilj vazda znade putnika, iako se čovje- Gdje god bio, čovjeku su mogući i uzlaženje i slaženje
ku može činiti od jednog do drugog časa da mu izmiče to te i otkrivanje i skrivanje. Sa svake nizine otvoren je put –
čemu je usmjeren. Čovjekova zapućenost ne može imati jedan uzlaženja punini i drugi slaženja ništosti. Da bi ta oba
cilj. Ali cilj vazda ima čovjekovu zapućenost. Čim odredi luka bila shvaćena kao mogućnost jastva, nužni su i ontolo-
svoj cilj u nekoj slici koja je između beskonačne bliskosti gija i kozmologija te i antropologija i psihologija, ali ne oni
i beskonačne udaljenosti, čovjek je zatvorio svoje jastvo, zatvorenog svijeta u kojem on ili pojave u njemu, ljudska
pa takav mora biti i njegov svijet. O svome pouzdavanju u svijest ili njegove konstrukcije postaju bogovi.
smisao razgovora kao potvrde te bliskosti i te udaljenosti Kada je jastvo zatvoreno, pa mu put uzlaska ili povrat-
Musa Selimbegović veli Simonovom ocu Urošu: “(...) važ- ka zapriječen, razgovor je jedini način otvaranja, jer u nje-
no je da razgovaramo, priznaj da nema ljepše umjetnosti i mu ne može biti iscrpljena obuhvatnost ljudskog jastva.
plemenitijeg posla od razgovora koji nema razloga i cilja.”30 U razgovoru koji u sebi ima i poziv i vođenje je savršeno
U neimanju razloga i cilja o kojem govori Musa Se- umijeće, onaj zanat koji je posve jasan u srijedi ljudskog
limbegović je priznanje da razgovor u sebi ima sve što ga jastva, ali vazda zastrt ili samo u obrisima u svijetu između
opravdava. Ali za razgovor je potrebno otvoreno jastvo, početka i kraja te razloga i svrhe. O slobodi, koja je prije
koje u saznavanju sebe kao neograničljivoj mogućnosti svega usmjerenost ili osvještenost puta, govori Karahasa-
nalazi način ozbiljenja. Tako jastvo ni u jednome od svojih nov Musa Selimbegović. Usvajanje tog puta, uz priznanje
stanja ne može vidjeti cilj. niskosti, iznad je svake druge ljudske mogućnosti.
Slobodnom čovjeku niko ne može ništa, a slobodan Ali jastvo Karahasanovog Simona je u rastrojenosti i ra-
je, potpuno slobodan, onaj ko nema strahova i ko je zato sulu. U njemu se miješaju unutarnje i vanjsko, te prvo i po-
uvijek spreman da krene. E takav sam ti, jarane, po celom sljednje svijeta pojava. Slike iz snova se uvlače pod osjetni
telu – u svakom trenutku spreman da krenem na koji god svijet. A svijet koji se čini opipljivo sigurnim izmiče u pod-
hoćeš put.31 svijest. Ni ogledalo ne daje sliku Simonovog lica kojem se
A najviše i najbolje je ono obrazovanje koje čovjeka u obredu jutarnjih susretanja sa sobom on vraća u umi-
priprema za konačni put, jer se ničega više ne može bojati vanju i brijanju. Okrutna ubijanja Muslimana ne podnosi
onaj ko je spreman za taj put. Čovjek zatočen u najdubljoj opipljivi Simonov svijet. U cijelome jastvu čovjeka kojeg ne
tamnici koji je spreman za taj put, slobodniji je od vladara primaju ni rodna kuća ni zavičaj sve je napregnuto tako da
svijeta koji se tog puta boji.32 propada u pakao podsvijesti ispod površine svake pojave i
Slobodan čovjek je putnik. On i svijet su dvije strane cijele tvari. Ali to nije san, već utjerivanje jastva u predjele
jedne i iste knjige. Njegovo lice je okrenuto svijetu, a nje- ispod tijela.
govi dlanovi licu. Onako kako je Božje Lice na svakoj strani Knjiga dlanova i lica te zemlje i neba za njega je u ras-
svijeta čovjekovog okretanja, tako je čovjekovo lice vaz- padanju i posve nečitljiva. Kroz tu se zdrobljenost, od jed-
da prema njegovim dlanovima. A na dlanovima, u njiho- nog do drugog časa, oglašava nepotresiva srijeda njegove
vim crtama, ispisana je napomena čovjeku da mu se Bog ljudskosti, prekrivena izvrnutim pojavama, ali živa. Simo-
objavljuje preko Svojih imena. Te dvije strane jednosti ne- nov osjetni svijet biva preinačen u neki drugi u kojem on
prestano se objavljuju jedna drugoj: vodi razgovore s Enverom Pilavom, prijateljem iz mladosti.
Mora biti tako, jer su lice i dlanovi knjiga u kojoj je is- Taj ga sabesjednik više sluša nego što mu govori. Tako mu
pisano biće jednog čovjeka, oni su pismo u kojem je on otvara pitanje o po-vjerenju kao ključnom sadržaju ljud-
skosti:
29
Isto, 83. I tokom razgovora je gotovo uvijek ostajao u okvirima
30
Isto, 85. teme koju je zadao Simon, jedino se uvijek iznova i u okvi-
31
Isto.
32
Isto, 86. 33
Isto, 89.

29

ru svakog zamislivog predmeta vraćao svojim pitanjima u lovanja u njoj, pa se preinačuje u cilj, u boga, koji poroblja-
vezi s Judom i nalazio načina da u svaki mogući kontekst va, ubija i razara. O toj nemogućnosti da zatvoreni svijet,
uplete pitanje o izdaji, iznevjerenom prijateljstvu, povje- a to znači onaj osjetni, bude i jedini, te da iz takvog bude
renju kojim možemo upropastiti nekoga dragog ako mu ga izvedena književnost u kojoj su ontološki razlozi dobrog i
poklonimo ne pitajući može li ga on podnijeti.34 lijepog, a ne apsolutiziranje umijeća, Karahasan zaključuje:
A povjerenje koje je Bog prvo ponudio nebesima, zemlji Ti književnici su zbunjeni svijetom, (što nije čudno, od-
i planinama – pa oni odbili da ga ponesu ustrašeni njime, nosno ne bi bilo čudno kad oni to ne bi tako napadno po-
a čovjek ga prihvatio kao nasilnik i neznalica35 – uključuje kazivali) i na sve, doslovno na sve što se oko njih događa
dvije oprečne mogućnosti bez kojih nema slobode, pa tako u najboljem slučaju reagiraju pitanjem: bi li se to moglo
ni prijateljstva niti njegovog iznevjerenja. Prva mogućnost iskoristiti za interesantan obrt. U njihovom su doživljaju i
je kazati “da” i otići prema nečem. A druga je kazati “ne” književnost, i svijet, i oni sami, potpuno oslobođeni etičkih
i otići od nečeg. I jedna i druga uključuju svijest o njezinoj pitanja, što je zakonita posljedica svođenja književnosti na
opreci i pravo na odustajanje. igru i estetizaciju etičkoga. To su ljudi koji su zaboravili na
Simonovo dvojenje pred osjetnim svijetom i njegovom riječ dobro, bilo kao na kvalifikaciju nečega u književnosti,
neuskladivošću sa sjećanjem, koje se pokazuje kao pro- bilo kao na pitanje u životu.38
pusnost granica svih pojava i nužnost da na njima budu Oslobođenost od etičkih pitanja, što je, prema Karaha-
povezani ovaj i onaj svijet, niže i više, smrt i život te patnja sanu, “zakonita posljedica svođenja književnosti na igru i
i oslobođenje, uvodi u raz-govor s ljudima čije su duše oku- estetizaciju etičkoga”, je, ipak, u pitanju o ljudskosti nešto
pljene u onostranoj Aladži kao mjestu sabiranja i čekanja još više. Nije tu samo riječ o oslobođenosti. To je, zapravo,
na razrješenje njihove patnje. A to se tiče svakog čovjeka: odvojenost ili iščupanost iz ontologije u kojoj sve razine
jedan čovjek je kao svi ljudi i svi ljudi su kao jedan čovjek. postojanja obznanjuju Jednog, pri čemu se osjetni svijet,
Kao vlasnika kuće koju je naslijedio od svog oca, a čiji uski prostor osjetnih uživanja, prihvata i kao jedini, pa je
su nekadašnji vlasnici i stanovnici mučeni i poubijani, Si- njegovo uređivanje u prostor i vrijeme igre način kako
mona se tiču njihove duše. On im se pridružuje u zbornici osjetne podraženosti i naslade mogu postati učestalije,
u kojoj čekaju i njega i sve druge ljude da ispune svoj dug, trajnije i snažnije. U tome prividu čovjek propada u dubine
jer svaka pojedinačnost u svijetu ima pravo u svemu dru- u odnosu na koje životinjski svijet za njeg postaje nebeski.
gom. To pravo je posljedica duga prema Bogu ali i pravo u Ljudskost se kao ontološka razina razlikuje od svake
Njeg, pravo na izbavljenje ili povratak, i to u punome Miru druge u ukupnosti postojanja: gdje god bio, čovjek može
i punoj blaženosti. To su Simonov i odlazak i dolazak, kako slaziti niže i uzlaziti više kroz sve ontološke stupnjeve; nje-
on kazuje u pismu sinu Saschi: gova ga osjetna spoznaja, kada god ga ne povezuje s vi-
Ni s tobom se nisam oprostio, nisam se čak ni letimično šom ontološkom razinom, obznanjuje kao životinju, ali s
pozdravio, jer sam mislio da odlazim nakratko, provjeriti mogućnošću da se spušta i ispod te razine. Umjetnost je u
neke stvari sa svojim sjećanjem. Pokazalo se da je taj odla- tradicijskom vidiku oblik znanja preko kojeg čovjek nadla-
zak još definitivniji, ako tako mogu reći, od onoga i da je on zi svoju životinjsku razinu. Ali i umjetnost podliježe stanju
uvod u ovaj odlazak što mi predstoji.36 jastva. Govoreći o teoriji umjetnosti u modernome dobu,
Treba prekinuti lanac, treba spasiti mrtve ili im bar Ananda K. Coomaraswamy piše: “Neobičan smo mi narod.
olakšati patnje. Radi tebe.37 Velim to s obzirom na činjenicu da smo mi izmislili ‘este-
Svaki čovjek može imati svoj život i svoju kuću. Kada ih tiku’ i mislimo o umjetnosti kao nekoj vrsti osjećanja, dok
ima, onda su njegovi i dugovi prema mrtvim precima i pre- gotovo svi drugi narodi zovu svoju teoriju umjetnosti ili
ma njihovoj svojini koja je predana živom. Mrtvi ne mogu izraz ‘retorikom’, pa o umjetnosti misle kao vrsti znanja.”39
obraniti sebe i ono što je njihovo. Zato je njihovo pravo Zaborav koji književnika smješta u zatvoreni svijet,
potpuno i nepovredivo, posve sveto. Sveto je, jer su oni tamo gdje je znanje moguće samo na osnovi pretpostav-
u sjećanjima. Nemaju moć, pa se ni za jedno svoje pravo nog razumijevanja, svlači čar ili tajnu sa svega, pa mu tako
ne mogu nikome obratiti. Oni u čijim su sjećanjima imaju poriče svaku kakvoću. I vrijeme i prostor postaju količine, a
neopoziv dug da zaštite i njih i njihovo naslijeđe. Ako to ne sve ljepote svijeta određuju naslade unutar njihove osjet-
mogu, svako njihovo umijeće i sve što čine otvara vrata zlu. ne zatvorenosti. Stanje u jastvu nije više povezano ni sa
Usredsređujući svoje književno umijeće na pitanje o čime u mistvu, ni sa čime na zemlji, niti i sa čime u nebu.
zlu, trpeći ga u zatvorenome svijetu, Karahasan svjedoči Estetizacija ili svođenje jastva na plitku površinu osjetne
razlučenost jastva između smrti i života, jave i sna te zabo- nadraženosti zatvara čovjeka u njegovu najnižu niskost. Ali
rava i sjećanja. U tim dvojinama utočište se nudi u životu, njegovi i razlog i svrha su izvan svakog zapisa, u neodredlji-
snu i sjećanju. Posljedica je naslućivanje nemoći estetskog vim predjelima uzlaženja, tamo otkuda sve slazi.
u odnosu na etičko, pa tako i same književnosti u zatvo- To je tako, jer, naglašava Karahasan, “svijet je najprije
renoj ontologiji. Čim je ona svedena na estetsku mjeru, napisan (svete knjige kažu da je izgovoren) i sve što se u
književni zanat prestaje biti način dosezanja svrhe i sudje- njemu događa najprije se dogodi u jeziku. Događaj u jeziku
34
Isto, 181.
38
Karahasan, Dnevnik selidbe, 77.
35
Vidjeti Kur’an, 33:72.
39
Coomaraswamy, Ananda K., Figures of Speech or Figures of Thought:
36
Karahasan, Noćno vijeće, 218.
Collected Essays on the Traditional or “Normal” View of Art, New Delhi:
37
Isto, 220. Munshiram Manoharlal Publishers Pvt. Ltd, 1981, 5.
30

prethodi događaju u svijetu, što znači da je sveopća ravno- Tada to jastvo uzlazi tim stupnjevima bića od razorenog
dušnost svijeta krenula iz jezika, iz pisanja, iz književnosti Sarajeva, Dvora iznad polja zobi, prema njegovom nebe-
koja je sebe oslobodila oduzimajući sebi značenje i smisao, skom prauzoru:
razloge i vrijednost, svodeći se na neobaveznu igru.”40 Vidio sam, iza sklopljenih trepavica, kako se Sarajevo,
Nije začudno da se iz čovjekovog prisilnog bivanja na ovako razoreno i ovako voljeno, voljeno kao nikad prije,
rubu, između smrti i života, te rasapa i sabiranja, otkriva diže sa zemlje, polijeće i leti nekamo, leti tamo gdje je sve
ili otvara ontologija mnoštva razina u kojoj savršeni zanat blago i spokojno, leti u najdublju unutrašnjost stvarnosti,
ne može biti igra, a podraženost lijepim ne može ostati u tamo gdje može biti voljeno i sanjano, tamo odakle nas
osjetnome svijetu. Tada jastvo književnika otkriva i svje- može obasjavati osjećanjem smisla i cilja.41
doči stupnjeve bića od najnižih do najviših, pa se kao čini-
telj lijepog i dobrog nalazi u ruci imatelja najljepših imena.
40 Isto, 78. 41 Isto, 98–99.
hIKÂJE dŽEvada Karahasana

To “sudbinu i predodređe- nije kucnuo.’’3
Enes Karić nje” nam kazuju sve velike Ali, baš tada, kucnuo je smrtni čas spokojnome mišu.
povijesti, eventualno za- U velikom književnom opusu Dževada Karahasana na-
mjenjujući Boga usudom, ili neumoljivim životnim zako- hode se raskošni đerdani hikâja nalik ovoj prepričanoj.
nima. Funkcija ‘’nepromjenljivih’’ priča upravo je u tome: Tako, uz hikâju o spokojnome mišu, Karahasan navodi u
uprkos svim našim željama da izmijenimo sudbinu, primo- cjelini ili u bljeskovitim aluzijama i hikâje kao što su one ‘’o
rani smo da svojeručno dotaknemo nemogućnost da se nestanku prstena koji je darovan Šeherzadi’’,4 ‘’o Božijem
ona izmijeni. I otuda, o kakvom god zbivanju pripovijedale, svemilosnom i sveljubećem pogledu koji se od stvorenog
one pripovijedaju i o nama, zbog toga ih čitamo i volimo. postojanja nikada ne okreće’’,5 o ‘’psećim vilicama’’,6 o
Potrebna nam je njihova stroga ‘’represivna’’ lekcija.1 ‘’ženi koja kleči na grobu svoga muža’’ i o ‘’desetak žena
koje su sutradan klečale na grobu njenog muža’’,7 o ‘’ženi
koja je u šuplji orah metnula pauka da bi izliječila oslabjelu
I. ruku svoga muža’’,8 o ‘’djevojci koja je ustanovila da je ka-
U Istočnome diwanu Dževad Karahasan kazuje jednu pri- rakter pasa beskućnika pouzdaniji od ljudskoga’’,9 itd.
ču o spokojnome mišu koji je u velikoj stijeni našao rupu Da o Karahasanovom djelu ne govorimo ovom prili-
i tamo se lijepo smjestio, i zamirao od radosti ‘’misleći na kom, najradije bismo pročitali desetak njegovih hikâja, u
miran i spokojan život koji mu ova rupa obećava’’.2 tišini, bez tumačenjske refleksije, bez ikakva diskurzivnog
Ali, kako već biva u izobilnoj prašumi i na njenim step- uklona.
skim obodima, naišao je gladan lav, i vidio tigra kako se Jer, kao ni mitove, ni hikâje se ne objašnjava, niti tuma-
gosti svježom lovinom, tu se zapodjene borba lava i tigra, či. Kao i mitovi, i hikâje nerado trpe naše učene egzegetske
tigar se spasi bježanjem na obližnje drvo. i hermeneutičke metajezike.
Potom ispod drveta naiđe slon, a onaj ljuti tigar napade Hikâje se čitaju, zapravo: slušaju se.
slona, slon se potom dade u bijeg, nastade veliki stampe- Slušaju se u onom smislu i onako kako odgojeno dijete
do svih stanovnika prašume čiji se broj ne može ni izbrojiti. sluša riječi i savjete čestitih roditelja i učitelja.
Metež i gungula stigoše do jedne zmije, ona se od straha To je stoga jer hikâje tumače nas, a ne mi njih!
trznu, pronađe jednu rupu, a ta rupa bijaše baš ona u kojoj Hikâje obrazlažu naše svjetove, osmišljavaju nam ih
se bio skrasio onaj spokojni miš. prasmislom, osvježavaju nam ih pradavnim sjećanjem.
I zmija proguta miša. 3
Dževad Karahasan, Istočni diwan, isto, str. 26.
Hikâja se završava Karahasanovom konstatacijom da
4
Dževad Karahasan, Šahrijarov prsten, izd. Dobra knjiga, Sarajevo, 2007.,
je neka od prašumskih životinja zgnječila rep onoj zmiji,
str. 336-337.
ali od toga zmija “nije imala nikakve štete jer joj se rep 5
Dževad Karahasan, Sara i Serafina, izd. Dobra knjiga, Sarajevo, 2007.,
obnavlja, što je najbolji dokaz da njezin ‘smrtni’ čas tada str. 114.
6
Dževad Karahasan, Sara i Serafina, str. 116.
7
Dževad Karahasan, Istočni diwan, str. 280.
1
Umberto Eko, O književnosti, (prevela sa italijanskog Milana Piletić), izd.
Narodna knjiga – Alfa, Beograd, 2002. godine, str. 20. 8
Dževad Karahasan, Istočni diwan, str. 280.
2
Dževad Karahasan, Istočni diwan, izd. Dobra knjiga, Sarajevo, 2007. go- 9
Dževad Karahasan, Noćno vijeće, izd. Connectum, Sarajevo, 2009., str.
dine, str. 24. 38 – 39.

31

II. biće govora i jezika, svaka je lik, ili sa svojim likom, koji ne
dijeli ni s kim (i ni s čim) drugim.
Ali, eto, ova prigoda u kojoj smo traži da o hikâjama, o U arapskoj, perzijskoj, turskoj ili u urdu književnosti, u
Karahasanovim posebno, kažemo nekoliko riječi. velikim književnim tradicijama drevnog istoka općenito,
Lijepo je ovdje čuti jednu ‘’univerzalnu’’ hikâju (prem- ovakve snažne priče koje u svojim djelima, izvorno i samo-
da su sve hikaje ‘’univerzalne’’, kako one Karahasanove niklo, navodi Dževad Karahasan nazivaju se hikâje (hik ây
tako i Ibn Muqaffine i Hafizove, kako one Čiste Braće tako ât). Sve ove hikâje Dževada Karahasana su izvorno oslovi-
i Tahe Husejna...): le, njemu su došle, one su samo njegove, one su samonikli
Išao jednom jedan čovjek uz nekakvu uzbrdicu i nosio događaji na stranicama njegovih knjiga. A bivaju i naše kad
breme drva. Na pola puta se umori, ugleda jedan zid, spu- god čitamo Karahasanove knjige.
sti breme na zemlju, nasloni se na kamenje, odhuknu, otra
znoj sa čela i reče:
‘E, draga smrti, dođi napokon, ja ne mogu više!’ III.
U taj čas pred njim se pojavi smrt:
Sama riječ hikâja potječe iz staroarapskog jezika. Hi-
‘Evo me, zvao si me!’
kâja jednostavno znači priča.
‘O, jesam, Bogami, jesam! Da mi, brate, pomogneš za-
Ali, hikâja je nesvakidašnja priča, priča sui generis, ona
metnuti ovo breme na pleća, pa da idem svojim putem!’’10
priča kojom nas oslovljava sama sudbina, pa makar to bilo
Zgodno je na ovom mjestu i nakon ove hikâje o smr-
i posve ‘’bezazleno’’ doticanje, kao što je posve neznatan i
ti, a radi kontrastivnog i komparativnog efekta, navesti i
nevažan čin slijetanja sićušnog komarca na nos haldejskog
jednu Karahasanovu hikâju o smrti iz Izvještaja iz tamnog
kralja Nimroda/Nemruda (u hikâji koja kaže da je, eto,
vilajeta:
kralju bilo mrsko mahnuti rukom, pa ga komarac ujede,
Jedna bogata škrta žena došla je nakon smrti pred sud,
rana se dade na zlo, i najmoćniji čovjek tadašnjeg svijeta
da joj se odredi gdje će čekati Sudnji dan. Za vatru nije, nisu
umrije!), ili, pak, majčinska ljubav u priči/hikâji o umornoj
njezini grijesi baš toliki, a ni za vrelo ulje ili vodu, razmišljali
seljanki (koja je sva snena, iza same ponoći, zadajala svoje
su sudije, ona nije činila zlo nego je propustila činiti dobro.
čedo, ali nju, avaj, ukrade slatki san prije negoli je djetetu
Pogotovu nije zaslužila bašču ili cvjetnu livadu, jer ni nekog
izvadila sisu iz usta, pa se sva sustana na njega naslonila
dobra vala nije uradila. Ne treba je smjestiti ni u berzah u
i ugušila ga grudima punim životopodarujućeg mlijeka!).
kojem se miruje, nije ona zaslužila ni tako dugo mirovanje.
Etimološki, staroarapski korijen riječi hikâja sadrži in-
Tako su odlučili da je gurnu u more nečisti koje je nekako
tenciju oponašanja.
poput njezina života – ne podnose se veliki bolovi, ne trpe
Jer, ko priča hikâje on oponaša najviše horizonte smi-
se neke strahotne muke, ali smrdi stalno i uporno za ne
sla, on dodiruje sudbinu, on se pričom vraća u sami osvit
podnijeti. Tako će ona, računali su sudije, dobro shvatiti
govora i jezika.
šta od zemaljskih dobara radi sebičan čovjek koji ih samo
To je drevno semitsko značenje (hikâje kao priče koja
u sebe trpa. Kako rekli, tako i učinili, gurnuli je u smrdljivo
oponaša jedan veliki pradavni zbud!) zasigurno utjecalo,
more, a ona vrišti, moli milost i koprca se da iziđe, jer niko
na neki način, na onaj platonovski pogled na mimesis ili
ne bi od svoje volje ostao tamo gdje su nju stavili. Ili su
oponašanje, posebno oponašanje na planovima pripovje-
je šejtani odozdo vukli za noge, ili je tonula od svoje teži-
dačkih, ali i drugih umjetnosti.
ne, uglavnom ona je već nestajala i samo joj je šaka desne
Hâkí ili hâkíja u arapskom i danas znači oponašatelj, u
ruke virila iz nečistog beskraja, kad se jedan melek sjurio
arapskoj i drugim istočnim kulturama takva vrsta oponaša-
prema njoj i stavio joj u ruku pet-šest pera crvenog luka.
telja je iznimno uvažavana.
Šaka se sklopila oko tih pera, a melek se počeo dizati i vući
Hâkí je u perzijskoj tradiciji nazvan naqq âl, ili onaj koji
je. Hoće li pera izdržati – neće li izdržati? Izdržala su i me-
prenosi davne mudronosne priče, a u nekim arapskim re-
lek je škrtu ženu vratio na suho. Svi zbunjeni gledaju, ona
gionalnim ili ‘’lokalnim’’ književnim tradicijama ovakve su
možda zbunjenija od svih, ali se ona, lukavica, raduje kao
pripovjedače nazivali quss âs (naprosto: pripovjedači ili oni
nikad niko i samo mudro šuti. A melek objasni da je jednog
ljudi koji se vraćaju tragom neke priče!).12
dana, dok je ona na rubu svoje njive pripremala povrće
Ali, intenciju oponašanja iz etimologije riječi hikâja ne
za ručak, pored nje naišlo dijete jedući suhu koru hljeba.
treba plitko shvaćati, jer ovo oponašanje ne znači plagira-
Dijete je već bilo prošlo kad se u njoj nešto prelomilo, pa
nje!
je zovnula dijete nazad i pružila mu glavicu luka. Onda se
I dobro je odmah podsjetiti da se (i u djelima Dževa-
predomislila, odrezala glavicu i vratila je u svoju korpu, a
da Karahasana) to oponašanje - koje se zbiva u njegovim
djetetu pružila samo pera. A eto i ta pera nešto vrijede.11
izvornim i nikada prije njega ponovljenim hikâjama - do-
Po formi koju ima, ovaj ulomak iz Izvještaja iz tamnog
gađa na višim stupnjevima umjetnikove svijesti i duha. U
vilajeta je hikâja.
duhu i višoj svijesti umjetnika i pisca (u našem slučaju u
Ne valja reći ‘’tipična’’ niti ‘’tipska’’ hikâja, jer takve hi-
oceanima jezika i govora Dževada Karahasana) iznova se
kâje ne postoje.
zbiva ponavljanje ili oponašanje, ili, pak, dolazi do pro-
Dobro je kazati da je svaka hikâja izvorna, svaka je živo
12
Usporedi Robert Irwin, The Arabian Nights, a Companion, izd. Tauris
10
Ova se hikâja na arapskom navodi u gramatikama arapskog jezika.
Parke Paperbacks, London, 2008., p. 103 – 119. Usporedi naš prijevod
11
Dževad Karahasan, Izvještaji iz tamnog vilajeta, izd. Dobra knjiga, Sara- ove knjige: Hiljadu i jedna noć na Zapadu, izd. Ljiljan, Sarajevo, 1999. go-
jevo, 2007. godine, str. 166. dine, str. 153. i dalje.
32

plamsaja glavnih ili osnih tema čovjekove sudbine: smrti, trajalo, trajalo... Bog zna kako dugo bi to trajalo da se mor-
rođenja, života, bolesti, borbe, ljubavi, rada i muke stica- narov pogled nije zadržao na kornjačinoj glavi i otkrio mu
nja, tuge, spasenja, gubitka najdražih, straha, očaja... da ona nema ušiju. (...) Ponesen svim tim saznanjima (...)
U klasičnim komentarima Kur’ana izdaleka se sugerira mornar je uzeo nož i prosjekao kornjači uši veoma slične
da nas hikâje moćno oslovljavaju i zapravo uzmu za ruku, svojim.15
pa kao majka povedu svim ovim utrvenim stazama e da bi Karahasan se ovdje, na način svoga holističkog sudje-
nas, kao i sve ljude koji su te hikâje ikada slušali, podsjetile lovanja u svijetu, podruguje homo sapiensu i njegovim
(kako u jednoj svojoj metafori i hikâji u Istočnome Diwanu prijekim rješenjima. (Karahasan je i ovdje izvoran, premda
kaže Dževad Karahasan), na gladnoga lava ‘’zbog kojega či- ovdje vidimo izdaleki odjek priče o čvoru frigijskog kralja
nimo ono što moramo, a ne ono što bismo htjeli.’’13 Gordija što ga je Aleksandar Veliki presjekao svojim ma-
Hikâje su, tako, priče o tome kako sudbina sama opo- čem!).
naša sebe otprije, ali sada (samo sada!) baš, eto, oponaša I mnoge druge hikâje Dževada Karahasana možemo
se na(d) nama. Podsjetimo usput: U arapskom jeziku fraza komparirati sa tom velikom književnom tradicijom isl
‘’Wa l-hik âyatu ‘ala - ll âhi’’ znači: ‘’A samo Bog zna(de) âmiyy âta,16 nasr âniyy âta17 i isr â’iliyy âta,18 koje i danas
šta će biti!’’14 živo saučestvuju u pripovjedačevim zanatima, kao što va-
Hikâje nas podučavaju: Sve je isto, samo smo sudbini lovi saučestvuju u kretanju morskih prostranstava oceana.
mi sada dati, i mi smo taj njezin tren i moment iznova! Kroz mnogolika poređenja raspoznaćemo, dakako,
Eto, tu je objašnjenje zašto u arapskoj riječi hikâja ima kazivanja o smrti, rođenju, životu, bolesti, borbi, ljubavi,
onaj pradavni zvón oponašanja! Nema ništa novo, samo je radu i muci sticanja. Sve te hikâjetske priče kazuju poru-
nov objekt (ili ljudski subjekt) na kome se sudbinino opo- kama spasenja, tuge, radosti, gubitka najdražih, straha,
našanje zbiva. očaja, strepnje...
Zajednički imenitelj hâkija, naqqâla, qâssa ... jeste Ali, Karahasanove hikâje su praizvorne jer je praizvoran
veoma neobičan: prenošenje priča, kazivanje događanja način na koji on oslovljava granične situacije. Naravno, do-
sudbine, konkretiziranje sudbine. Naime, arapski i perzijski godiće se isto, samo smo mi u tom istom oni drugi ili oni
pripovjedači strašno bi se uvrijedili ako bismo im rekli da novi. To spoznanje počiva u srži svake hikâje.
izmišljaju priče. Odvratili bi nam, možda i ljutito, da su oni, Kao da je poruka svih hikâja sljedeća: Stvarajući nas,
uistinu, samo prenositelji priča koje sadrže davne zbudove Bog je svakom muškarcu i ženi ponaosob, svakom bez
i događaje koji su se desili negdje tamo, nekada, za davnih iznimke, obećao da će mu zasebno prirediti ono sudbo-
osvita, a nama ih pričaju baš zato jer će se desiti i nama, nosno suočenje sa praktičnim realiziranjem susreta(nja) iz
iako drukčije u mjeri u kojoj smo drukčiji. graničnih situacija.
Prisjetimo se ovdje npr. ogleda Esada Durakovića, Dže- Hikâje su tako, u Karahasanovim djelima, kratke i blje-
vada Karahasana i Roberta Irwina o Hiljadu i jednoj noći, u skovite biografije o tome kako se čovjek u čuđenju i zabe-
tom oceanu priča i hikâja Šeherzada ne izmišlja niti jednu zeknuto susreo sa sudbinom.
jedinu! I baš zato se hikâje nisu ni dogodile u svijetu koji islam-
Ona ih, svaku ponaosob, naprosto samo prenosi, priča ski mistici nazivaju ‘’egzoteričkim’’ (az-z âhir), sve hikâje,
ih! pa i ove Karahasanove, zbile su se ili zbudile se u imaginal-
nom svijetu i odatle oslovile njegovu svijest.
IV. Kad Klod Levi Stros kaže da ‘’mitovi nastaju u čovjeko-
voj svijesti bez njegova znanja’’,19 to nam pomaže da po-
Dževad Karahasan je u našoj književnoj tradiciji poka-
kažemo kako i hikâje Dževada Karahasana nastaju u višim
zao i to da svijest u kojoj se zbiva hikâja seže u čovjekova
oblicima piščeve svijesti, onim katovima svijesti ponad dis-
vremena prije negoli je osvanula svijest homo sapiensa.
kurzivnog mišljenja, opremljenog i obučenog učenim logi-
Evo o tome još jedne Karahasanove hikâje:
kama homo sapiensa.
Nekakav se mornar nakon brodoloma spasio uspen-
travši se na leđa ogromne kornjače. Kornjača je, po Božijoj
milosti, plivala prema kopnu i tako mornara donijela do V.
obale izvukavši ga iz ralja oceana i strašne smrti. Mornar ju
je izvukao na pijesak i zahvaljivao se dugo i srdačno, a kor- U književnim svjetovima Dževada Karahasana mnoštvo
njača se okretala prema vodi i time pokazivala da joj je više je hikâja i njihovih varijacija koje oslovljavaju i naše današ-
do mora nego do njegove zahvalnosti. Mornar je smatrao
da bi bio prava svinja ako joj ne bi stavio do znanja koli- 15
Dževad Karahasan, Šahrijarov prsten, izd. ‘’Dobra knjiga’’, Sarajevo,
ko joj je zaista i iskreno zahvalan, pa ju je uporno okretao 2007. god., str. 334.
glavom prema kopnu i ponavljao svoje izraze zahvalnosti, 16
Islâmiyyâti su muslimanske ili islamske priče u književnostima islam-
nudeći joj čak i poljupce. Kornjača se nastojala vratiti svo- skog istoka.
me moru, mornar ju je nastojao zadržati na svome kopnu 17
Nasrâniyyâti su kršćanske priče koje su inkorporirane u književnostima
i izraziti svoju zahvalnost na njoj shvatljiv način, i to je tako islamskog istoka.
18
Isrâ’iliyyâti su jevrejske priče koje su u velikom broju ušle u književnosti
13
Dževad Karahasan, Istočni diwan, str. 26. islamskog istoka.
14
Usp. Teufik Muftić, Arapsko-bosanski rječnik, izd. El-Kalem, Sarajevo, 19
Klod Levi-Stros, Mit i značenje, izd. Službeni glasnik, Beograd, 2009.
1997. godine, str. 320. godine, str. 7.

33

nje doba i znakove ovoga vremena. pelin koja će otrovati vodu i tla. A to je Černobilj “ta riječ”
U Karahasanovom eseju, a zapravo predivnoj hikâji, o znači pelin, “...” tako “se” pelin zove na ukrajinskom, i da
‘’namještaju koji ne može struhnuti’’,20 ‘’na kome ne moje ona eksplozija atomske centrale, koja je otrovala vodu i
žemo vidjeti tragove prolaznosti’’, posve jasno otčitavamo tla hiljade kilometara okolo, u stvari pad zvijezde pelin na
stav pisca prema prometejskom duhu naše civilizacije, nje- zemlju.22
nih proizvoda i njihovih posljedica. Kazali bismo, na kraju, kao mogući zaključak i sljedeće:
Dokaz, zapravo objašnjenje tome, nahodi se također u Pisac koji koristi hikâje sugerira da mu je cijelo djelo
izvanrednoj Karahasanovoj hikâji o Emilianu, čovjeku koji strukturirano u horizontima hikâje u hikâji, potom dvije
je ‘’popravljao sat’’.21 Ako ovih tridesetak listova o Emili- hikâje u trećoj hikâji, i tako, ne dokraja, već do beskraja!
anu čitamo po klasičnim tumačenjima hikâje, onda dola- Samo hrabri književnici posežu za žanrom hikâje. To je
zimo do samo jednog glavnog značenja: Naše životne ka- kao kad se stavljaju skupocjeni dijamanti na zlatnu ili sre-
rijere i poslovi su naše vlastito i naše stalno popravljanje brnu plohu ukrašenu kaligrafijom. Oponašati najviše knji-
našeg (kudret) sata! ževne uzore na prostorima od Nila do Eufrata, od Eufrata
Takav tonalitet susrećemo i u Karahasanovoj preinaki do Oksusa, od Oksusa do Jangcekjanga, znači sudjelovati u
hikâje o sedam truba koje najavljuju Apokalipsu, koju pri- pisanju izvornih štiva.
povijeda njegov junak u Foči, gradu često krvavom od krv- Kroz djelo Dževada Karahasana razložno vidimo da nije
ničkih zločina. Karahasanov junak kaže da su se tri trube točak najveći ljudski izum, ili najveći izum dat čovjeku! Nije
već oglasile “za onoga koji ima uši da čuje’’. to ni izum trokuta, kružnice, kvadrata, pravougaonika...
Je li prva truba najavila da će na zemlju padati grad Priča je najveći čovjekov izum, ili najveći izum dat čovjeku.
od vatre koji će se miješati sa krvlju? Je li svakome ko zna Karahasanove hikâje kazane su po strogim načelima
gledati i ima čime jasno da su to bombe koje su polovi- edeba (adab) drevnih književnosti Istoka, naročito onog
nom ovog vijeka kao grad počele padati s neba na zemlju, edeba koji je obilježen porukom Kur’ana. Dževada Karaha-
jesu li one vatreni grad koji se na zemlji miješa s krvlju? Je sana raspoznajemo, po hikâjama u njegovim djelima, kao
li nakon druge trube na zemlju pao gorući brijeg, opisan drevnog i pamtivječnog umjetnika riječi i pera. Tako Kara-
tako da i budala prepozna atomsku bombu bačenu na Hi- hasan unosi, u književnosti Evrope tokom potonjih trideset
rošimu? Nakon treće trube će “...” na zemlju pasti zvijezda godina, između ostalog i moćni glas hikâje.
20
Impresivan je Karahasanov esej (ili moderna hikâjetska prilagodba) o
modernom namještaju. Vidi prve stranice Šahrijarova prstena.
21
Usp. Dževad Karahasan, Izvještaji iz tamnog vilajeta, str. 7. i dalje. 22
Dževad Karahasan, Noćno vijeće, str. 141 – 142.
šlJIva I agava,
IlI o unIvErzalnostI KulturalnE gEografIJE
(prošireNo izlagaNje sa zNaNstveNog skupa sjene GRADovA,
kARAhAsAnovo književno i filozofsko Djelo, sarajevo, 08. 05. 2010)
Jutro ovoga skupa vrijednosti, postmodernom, jedan od čijih je zločina nad

Nikola Petković bilo je obilježeno moralnom vertikalom duhovnosti taj da se odrekla onto-
osvrtima, kritikama, loške teorije koja govori o tome da objekti imaju esencije
tumačenjima termina pojmova i koncepata kao što su ni- i da postoji razlika između esencijalnih i neesencijalnih ili
hilizam, relativizam, relativizacija... Niti o jednom terminu akcidentalnih svojstava, riječju: esencijalizma. Potonjeg je,
nije se govorilo afirmativno čak niti neutralno koliko bi se kažu, nepovratno zamijenio koncept koji počiva na pori-
to moglo i trebalo očekivati u diskurzu znanosti o književ- canju da ljudska bića kao takva, imaju objektivnu prirodu,
nosti i kulturi. Stoga ne čudi da se došlo gotovo do konsen- bila ona socijalna ili biološka: antiesencijalizam. Tomu je
zusa da živimo u vremenu moralne ravnodušnosti. tako, kažu sljedbenici antiesencijalizma, jer nema prirod-
Moralna ravnodušnost natkrilila se nad prazninom nih kategorija. Sve se “prirode” konstruiraju. Ne postoje
koja je nastala poslovično prepoznatim krivcem za krizu objektivne osobine koje svi članovi jedne grupe objektiv-
34

no dijele ili na koje imaju prirodno pravo. Umjesto da za- ću2 i Izvještaju iz tamnog vilajeta3. U onim njihovim dijelo-
govara objektivne i zajedničke interese, antiesencijalizam vima koji govore o univerzalnosti i stravičnoj intimnosti zla
podvlači društveno dinamičan individualizam i njegovo u komparativnom kontekstu svjetonazora i kultura. Govo-
inzistiranje na različitosti. rit ću o Noćnom vijeću, gdje, za razliku od Izvještaja, ta us-
Iako osobno ne vidim da se radi o nečemu što ne može poredba napušta komparativne prostore Balkana, Bosne,
stanovati (barem kao dopuna ili sustanar) u susjedstvu Austro-Ugarske, Jugoslavije... i, zaputivši se preko Atlanti-
suvremene intelektualne povijesti, pitanje koje mi se u ka, dolazi sve do Meksika. I tamo, kao da slijedi imaginarni
nekoliko navrata, slušajući uvažene sugovornike, postavilo susret dvaju protagonista: Karahasanovog Simona i Rulfo-
jest: je li zaista tomu tako? Ne jesu li kolege u pravu oko vog Juana. Radi se o liku iz romana Pedro Páramo4mek-
njihovog slaganja u razlikama, jer eto, nisu se uzajamno sičkog pisca Juana Rulfa. Uspoređujem ove dvije knjige,
niti složili, primjerice, o značenju, opsegu i dosegu pojma jer duboko vjerujem da, kad se one stave hrbat uz hrbat,
‘nihilizam’ kojega su, usprkos značenjskim nejasnoćama, možemo, i to s jakim tekstualnim argumentima, govoriti o
upotrebljavali u kritici svijeta bez duhovnosti i središta. univerzalijama unutar komparativne geografije kultura u
Nego, je li esencijalizam zaista nestao s obzora suvreme- kojima se isprepliću esencijalizam i antiesencijalizam.
nosti? Na početku knjige Juana Rulfa, glavni protagonist, Juan
Taj se segment nastanio u širem okviru problematike Preciado, spušta se u zaselak Comalu, ne bi li tamo našao
kojom se bavim, a ta je je li moguća relativizacija kultura? izgubljenog oca i zaključio da je svijet kao biljka agave. Od
Je li moguć rad na njihovoj nesumjerljivosti i uzajamnom agave se radi tequila: osnovni energent meksičkih revolu-
uvažavanju bez osude lokalnih običaja, a da se pritom, kao cionara, stimulator hrabrosti i pouzdani uzročnik amnezije
dosljedni postmodernisti, relativisti, ‘nihilisti’... u potpu- koja uvijek dobro dođe kada se, nakon revolucija, revolu-
nosti odreknemo univerzalija? Drugim riječima, može li u cionare priupita za odgovornost, koje u revolucijama, kao
“svijetu bez Boga, ili ‘boga’”, netko biti kulturalni relativist uostalom ni alkohola, nikada dosta.
bez da bude etički relativist? Moj odgovor je može. Njegov je silazak u Comalu izgledao ovako:
Usprkos odlučnosti ovoga koncepta, nameće se sljede- Bila je pasja vrućina, onako kao kad je vreli vjetar u
će pitanje: ako je netko kulturalni relativist, a pritom nije kolovozu otrovan odvratnim mirisom saponarie. Cesta se
etički, je li ta osoba i dalje relativist? I dalje mislim da jeste. uspinjala i padala, dizala i spuštala. Kažu da se cesta diže i
Samo ne normativni, nego deskriptivni relativist. spušta ovisno o tome da li dolaziš ili odlaziš. Ukoliko odla-
Normativni relativizam je preskriptivan i obvezuje na ziš tada ideš uzbrdo, ali ako se vraćaš, tada je to nizbrdo.
nesvođenje kulturalnih razlika. On spada u grupu ne-empi- “Kako se zove ono selo tamo dolje?”
rijskih normativnih ili evaluacijskih tvrdnji koje ukazuju na “Comala, señor.”
to da su oblici mišljenja, standardi prosuđivanja... isključi- “Jesi li siguran da je to Comala?”
vo pogrešni ili korektni, opravdani ili neopravdani, unutar “Da, señor.”
određenog okvira, određenog konteksta. “Zašto se čini tako mrtvom?”
Deskriptivni pak relativizam kaže da različite grupe “Bila su loša vremena, señor.”
posjeduju različite oblike mišljenja, različite standarde (Rulfo, 2)
razumijevanja i vrednovanja. Nakana je tih kategorija da
opisuju, a ne da vrednuju principe i prakse različitih grupa. Kada je Juanu majka rekla da u Comali živi njegov otac,
One su kompatibilne s tvrdnjama da su različite grupe u sin joj je obećao da će ga potražiti čim ona umre. Na samrti
pravu (svaka na svoj, kulturi svojstven, način), da je samo mu je rekla: “Otiđi i posjeti ga... znam da će mu biti drago
jedna u pravu, ili da nijedna od grupa koje se promatra vidjeti te.” (1) No, trenutak prije toga rekla je: “Ne pitaj ga
nije u pravu. Razlog toj i takvoj kompleksnosti sadržan je ni za što što nije naše. Samo za ono što mi je trebao dati,
u pretpostavci da ne postoji konačni zbroj činjenica prema a nije. Natjeraj ga da plati za to što nas je zaboravio.” (1)
kojima su bilo epistemički, bilo etički principi univerzalno Ostatak romana Juana Rulfa kojim je nezapaženo za-
primjenjivi bilo kao korektni ili kao pogrešni. počeo latinoamerički magični realizam: ideološko-stilore-
Deskriptivni, čini se, nije obvezujući. I upravo on nam prezentativno razdoblje za koje je, zakonom uglavnom eg-
otvara prostor pitanja: možemo li biti relativisti i istovre- zotiziranog tržišta, sve kredite pokupio Kolumbijac Gabriel
meno inzistirati na pragu kojega se niti u jednoj kuturi, bilo Garcia Márquez, tako pojevši ne samo pero solventnome
da se radi o kulturi ljudožderstva koju je u komparativnoj zapadu daleko manje egzotičnog Meksikanca iz Jalisca,
analizi uvjerljivo opisao i djelomično obranio Michel de nego i ono, od autora “Sto godina samoće” (1967) puno
Montaigne1, ili o europskoj kulturi crkvene inkvizicije, ni- egzotičnijeg i lucidnijeg, Reinalda Arenasa čija su dva ma-
kada i ni u kom slučaju ne smije prijeći? Na pragu poput, gijsko realistična romana “El mundo alucinante” i “Cantan-
recimo, umorstva? do en el pozo” objavljena 1966. i 1965., makabristički je
Zašto ovakav i ovolik uvod na skupu o sjenama gradova zapis o potrazi za osobnim identitetom Juana Preciada kao
u djelu Dževada Karahasana? Zato jer smatram da se sjene
odgovora kriju u njegova dva novija romana: Noćnom vije- 2
Karahasan, Dževad. Noćno vijeće, Zagreb: Profil, 2005.
3
_____. Izvještaj iz tamnog vilajeta. Zagreb: Profil, 2007.
1
Montaigne, Michel, de. “O ljudožderima”, Eseji I. U: Sabrana djela Mi- 4
Za ovaj sam tekst koristio engleski prijevod Lysander Kemp odakle sam
chela de Montaignea. Zagreb: Disput, 2007., 312- 328. (preveo Vojmir sam preveo citirani ulomak. Rulfo, Juan. Pedro Páramo. New York: Grove
Vinja) Weindenfeld, 1987.

35

i za identitetom kolonijalnog Mexica. iako obitava u okvirima začudnog, daleko je to od čudnog

Na početku knjige Dževada Karahasana Noćno vijeće, i začuđujućeg: začuđujuće je to što Hayden White, za knji-
glavni protagonist Simon Mihailović spušta se u Foču niz ževni žanr tragedije, kao idealno vrijeme radnje rezervira
brdo Tabija, “prema gradu što je ležao pred njim u dolini”, blisku budućnost. No, da li je to čudno i nama koji smo
ne bi li tamo potražio bivšega i jedinog istinskog sebe u kulturom bliži Karahasanovom bosanskom loncu nego što
bespućima osobnih i kolektivnih identiteta uvijek ranjene smo enchiladi Mexica u nestajanju?
Bosne, i zaključio da je svijet kao šljiva. “Svijet je kao šljiva, Užas dvaju romana je upravo poklapanje književnog
kao lijepa zrela šljiva – glasno je izgovorio Simon Mihailo- materijala koji ih romanima čini s teorijsko-metodološkim
vić, silazeći niz brdo Tabija prema gradu što je ležao pred “proročanstvom” Haydena Whitea koji i “našu” i “njihovu”
njim u dolini.” (Karahasan, 5) tragediju kronološki locira u uvijek blisku budućnost: u ne-
Od šljive se radi šljivovica: osnovni energent lokalnih što poput one “prošlosti koja nije prošla” pjesnika Branka
nacional i internacional revolucionara, stimulator hrabro- Miljkovića. Ako i postoji izravna motivska povezanost Pe-
sti i pouzdani uzročnik amnezije koja uvijek dobro dođe dra Párama i Noćnog vijeća, teško bi se za nju moglo reći
kada se, nakon revolucija i uspostava nacija, revolucionare da je prostorna ili vremenska. Ukoliko, naravno, prostor i
priupita za odgovornost, koje u revolucijama, kao uosta- vrijeme romana ne shvatimo kao kulturama prošireni kro-
lom ni šljivovice, nikada dosta. notop, prostorno-vremensku poveznicu koja nadilazi okvir
Pod njim je ležala Foča. Priljubljena uz svoje dvije ri- pojedinog proznog djela i proteže se na dvije naoko raz-
jeke, okupljena oko ušća Ćehotine u Drinu kao šljiva oko dvojene kulture.
koštice, prostire se oko ušća kao svoga geometrijskog U konkretnom slučaju ova dva, pojedinačno i poredbe-
središta u sve širim krugovima, dok ne ispuni cijelu kotli- no gledano, izvrsna štiva: u zajedničkom nazivniku njihove
nu i ne zaposjedne rubnim mahalama i okolna brda. Kao zamišljene i u Karahasanovom, kao i u Rulfovom pismu,
gotovo sve bosanske kasabe, Foča je izgrađena u kotlini literarno kodificirane tragedije. Prostor koji je neomeđen
koja, onako okružena oblim pitomim brdima, izgleda kao i koji spaja predrevolucionarni jug Mexica, (1910.) kao i
gnijezdo” (5) predratnu Bosnu (1990.), samo je uvjetno kronološki pozi-
Poput Juana Preciada, Simon Mihailović silazi u kotlinu cioniran. Tragičko zajedništvo njihova vremena jest upravo
mrtvih. u tragediji nedovršene prošlosti: u povijesnom (trajnom)
Kako bi to otprilike rekao Jorge Luis Borges, dva su se prezentu poviješću unesrećenih regija kao što je to rubni
papirnata lika uputila unatrag i spiralno nizbrdo, e da bi jug američkog sjevera i marginalni jug Srednje Europe. I mi,
se ponovila jedna scena iz književnosti. Književnik-ključar mi bivši, kako nam povijest koja k nama uvijek nepozvana
moderne i postmoderne, sam na prijevoju serpentina dvi- dolazi, voli tepati, a i Meksikanci, kao da smo žrtve neke
ju epoha, argentinsko-britanski-Švicarac s osjećajem za egzistencijalne univerzalne gramatike. Kao da, željni bolje
uvjetnost citatnosti i citatnost originala, namjerno usmr- budućnosti za čiji ključ vjerujemo da se nalazi u prošlosti,
ćeni autor (izator) književne demijurgije, kao malo tko ra- živimo u trajnom prezentu uvijek na putu u prošli futur. U
zumio bi začudnu podudarnost dviju spomenutih knjiga. toj gramatici života, ritam sličnosti i razlika naših egzisten-
Provizorni odgovor na pitanje otkud ove i ovolike slič- cija za koje bi kulturalni relativizam rekao da su nesumjer-
nosti (neke ćemo tek izdvojiti) između dvaju “različitih” ljive, dok bi je onaj poredbeni, etički, kojega eksploatiraju
beletrističkih dokumenata dviju “različitih” kultura mogli i Karahasan i Rulfo smjestio u univerzaliju zla koje nikada,
bismo potražiti baš unutar književnoga opusa Jorge Luisa ni u kom vremenu, ni pod koju cijenu, ni u kojim uvjetima
Borgesa-u njegovoj Općoj povijesti beščašća. Jer, u epohal- nije prihvatljivo... ma koliko se kulturalno različitim činili
nom nedostatku farse, nacionalne i nadnacionalne povije- razlozi njegova upisivanja u pojedinačna tijela žrtava Foče i
sti (kako nam o njima govori iskustvo) razlikuju se jedne od Comale i time u kolektivno tijelo sada već različite a zajed-
drugih tek prema mjestima zbivanja njihovih nesreća, tek ničke povijesti, čini se da trajno stojimo u mjestu.
prema oblicima pojavnosti zla i prema načinima na koje, Evo primjera gotovo identičnih stajanja u fizički udalje-
nepozvano baš kao i povijest, zlo nama zakuca na vrata; nim prostorima zajedničke razlike. U romanu Dževada Ka-
mehanizmi užasa njima su zajednički. rahasana, Simon, nositelj križa dislocirane kolektivne od-
Knjiga Dževada Karahasana Noćno vijeće roman je čija govornosti za tragediju, završi u podzemlju. U zagrobnome
umnožena i uslojena značenja, po prirodi zadaće pisma svijetu suoči se s nespokojnim žrtvama raznih pokolja po
kojim je ispisan, bježi klasifikacijama. Autor Metahistori- kojima se, od jednog do drugog, kod nas računa vrijeme. U
je5 Hayden White, Karahasanov bi roman zacijelo svrstao konkretnom slučaju, radi se o zločinima koji su pravoslavni
u književno-povijesni žanr tragedije. Čitatelju to ne bi bilo kršćani počinili nad muslimanima. Da bi se ne-do-kraja-
neko iznenađenje, osim što Whiteova tipologija u tragedi- umrli zauvijek smirili, nad njima treba netko neokaljan (u
je svrstava i roman Milana Kundere, Šala. Dominantni trop ovom slučaju Simon) ritualno, mišlju, činom volje, ponoviti
kojim autor-povjesničar, pišući ono što White kategorizira umorstvo. Ako se ono, sad simbolički, dogodi na način na
pod tragedijom, tretira književnu građu je metonimija, dok koji se u prošlosti zaista i dogodilo, tada će nevine žrtve
je funkcija ovog dominantnog tropa da, u literariziranju naći vječni mir.
iskustva svijeta, potonji reducira. Ovo bi se, neobičnosti- U romanu Juana Rulfa, Juan Preciado nađe se u zagrob-
ma usprkos, čitajući Karahasana, dalo i obraniti. Zapravo, nome svijetu gdje nailazi na duše u boli (almas en peňa),
na ne-do-kraja-umrle žrtve kolonijalne izdaje Pedra Pára-
ma – oca tiranina, silovatelja domorotkinja i ubojice abo-
5
White, Hayden. Metahistory, Baltimore, Johns Hopkins UP, 1975.
36

riginalne kulture, s kojima razgovara dok i sam ne shvati svođenja na dokument globalne kulturalne tragike jako su
da je i on jedna od njih. Isto se dogodi i sa Simonom, koji, slična. Osim što dijele prostor i vrijeme kulturalnih pove-
na kraju romana, vođen ipak svemoćnom rukom pripovje- znica, oni jednom jezivom preciznošću upućuju na opasnu
dača, smiren od nemoći, siđe među mrtve. Pomalo jedna- činjenicu nedovršenih, njima zajedničkih, povijesti. Povi-
ko naoko pripovjedalački nehajno kao i kod Karahasana, jesti koje se, bez obzira na njihovu prostornu udaljenost,
Rulfo završava svoj roman: na kraju, odbivši večeru koju baratajući nikad dorečenom prijetnjom koje se ni pod koju
mu želi pripremiti oboljela i nesmirena duša jedne od nje- cijenu ne smiju odreći, jer iz nje crpe energiju, ponašaju po
govih brojnih silovanih prilježnica, Damiana, Pedro se sruši istom obrascu. A taj nam obrazac, vratimo se na početak,
na tlo i, smrvivši se poput pijeska, pretvori u ništa. Za razli- ukazuje na činjenicu da kulturalni relativizam nije jednak
ku od Simona, Pedru nije bilo suđeno shvatiti da je svijet etičkom, te da ni otvoreno inzistiranje na nesumjerljivosti
kao zrela šljiva. Dapače, ni do agave se nije uspio dovući. kultura, nije uvjerljivo bez pristajanja na prisutnost univer-
Možda ćete se pitati, čemu ova usporedba? Dva teksta zalija. A time i na mogućnost da đavo ne stanuje samo u
o kojima govorim i koja su nadahnula ovaj pokušaj njihova postmodernoj.
prIpovIJEdanJE saraJEva
(aNdrićeva pripovijetka „pismo iz 1920.“ u pripovijedNom i esejističkom
diskursu dževada karahasaNa)
Pripovijest Dževada nosno da su Bosna i njezin glavni grad - “nevidljivo srce”

Muhidin Džanko Karahasana “Pisma globalnog “tamnog vilajeta”, istog onog mračnog svijeta u
iz 1993.”, prvot- kojemu je tragično skončao i junak iz Andrićeve pripovi-
no objavljena u časopisu “Život” 1996. godine, a potom, jetke “Pismo iz 1920.” Maks Levenfeld bježeći iz Sarajeva i
2007., i u knjizi “Izvještaji iz tamnoga vilajeta” namah je Bosne kao umišljenih tophosa mržnje.
zaintrigirala čitatelje svojom “policitatnošću” i vidljivim in- Kao malo koji bosanski pisac, Dževad Karahasan opči-
tertekstualnim odnosom spram čuvene Andrićeve pripovi- njen je kulturom grada koju smatra oživljavanjem kultu-
jetke “Pismo iz 1920.” ralnog sjećanja na antiku. Sarajevo je, prema Karahasano-
Zanimljivo je i znakovito da Karahasan ne označava vom mišljenju, imalo tu sreću da je našlo autore koji su ga
svoju prozu iz “Izvještaja” u žanrovskome smislu ni kao znali “ispripovijedati”, poput recimo Ive Andrića, Isaka Sa-
pripovijetke niti kao novele niti kao eseje, već im daje je- mokovlije, Meše Selimovića, Abdulaha Sidrana, Nedžada
dan gotovo žurnalistički naziv: “izvještaji”, aludirajući time Ibrišimovića, Izeta Sarajlića, Aleksandra Hemona, Miljenka
na postupak svojevrsne hibridizacije žanra. U pogovoru za jergovića, pa zašto ne reći - i Dževada Karahasana.
knjigu “Izvještaji iz tamnoga vilajeta” sam Karahasan poku- U svome trodijelnom eseju “Pripovijedati grad” (v.
šava eksplicirati i definirati ovu svoju knjigu kao neku vrstu “Sarajevske sveske”, br. 21-.22., 2008.)) Dževad Karahasan
kulturološkog i antiimagološkog traktata o gradu Sarajevu označio je Sarajevo kao “grad u kojem naracija nalazi svoj
i zemlji Bosni kao univerzalnim metaforama europskog 20. dom” i u tome smislu opsesivno se referira na Andrićevu
stoljeća, koje simbolički i stvarno, povijesno i geografski pripovijetku “Pismo iz 1920.” i junaka iz te pripovijetke,
može stati između dva sarajevska mosta: Latinske ćuprije i Maksa Levenfelda, držeći da Maks nije niti mogao zvuko-
Vrbanje mosta, odnosno između dva ubojstva (atentata): ve sarajevskoga kulturalnog i konfesionalnog mnogoglasja
28.6. 1914. (atentat Gavrila Principa na Franju Ferdinan- osjećati kao mržnju te postavlja pitanje - je li Maks Leven-
da i njegovu trudnu suprugu Sofiju) i 6. 4. 1992. (ubojstvo feld zapravo bježao od mržnje ili od Sarajeva?
dviju sarajevskih antiratnih demonstrantkinja, Suade Dil- Karahasanov esej o Sarajevu istovremeno je i esej o
berović i Olge Sučić). Andriću i njegovoj prozi, osobito o pripovijeci “Pismo iz
Karahasan ni sam ne zna odgovoriti na brojna pitanja 1920.”, u kojoj gotovo svi likovi posjeduju “osviješćenost
i predrasude vezane za imagološki pojam bosanskoga “ta- svoga kulturnog identiteta” i taj identitet grade na “stalnoj
mnog vilajeta”, već čitateljima i samome sebi nudi i suge- prisutnosti ljudi s drugim identitetom”.
rira samo pitanja skopčana sa porijeklom i suštinom “ta- Multikulturalnost Sarajeva Karahasan doživljava kao
mnovilajetske imagologije”. mitsku vrijednost ovoga grada u kojemu je “kulturni iden-
Ipak, između redova, Karahasan s pravom sugerira da titet neraskidivo povezan s jednim tipom socijalne nela-
su Bosna i Sarajevo u stvari metafore cijeloga svijeta, od- gode, jer socijalni kontekst čovjeka u Sarajevu stalno pod-

37

sjeća na to da je svijet pun drugačijih ljudi, da je njegova u ovome slučaju od teksta Karahasanove pripovijetke “Pi-
vjera samo jedna od mnogih, da je on i sve njegovo samo sma iz 1993.” prema tekstu Andrićeve pripovijetke “Pismo
jedna od bezbroj mogućnosti u oceanu Božije svemoći. Od iz 1920.”
karaktera ili doživljaja svijeta jednog čovjeka zavisi hoće li Međutim, citatna situacija ovdje je mnogo kompleksni-
se on šarenilu oko sebe radovati ili će zbog njega patiti, ja i iziskuje čak i novu vrstu citatološkog određenja, mada
hoće li se različite ljude oko sebe vidjeti kao mogućnost i je ovakav tip citatnosti u teorijskome sistemu V. Šklovsko-
obavezu da bolje i dublje sazna sebe kao opasnost od koje ga označen kao “novo viđenje” ili “očuđenje” tuđega tek-
se treba odbraniti. A karakter je kod Andrića uvijek goto- sta u okviru vlastitoga.
vo identičan sa sudbinom, u svakom slučaju su karakter i Sljedstveno takvome postupku, samo uvjetno moglo bi
sudbina neraskidivo povezani i nalik jedno drugome. (“Sa- se kazati da Karahasanova pripovijest nudi “novo viđenje”,
rajevske sveske”, str. 163.) odn. protetičko tumačenje Andrićeve pripovijetke, ali Ka-
Dževad Karahasan dosljedno je inzistirao na mitu o rahasan ovdje ne ostaje tek na razini puke, artificijalne in-
multikulturalnom karakteru Sarajeva i Bosne, kao recimo tertekstualnosti, već u svoj tekst ugrađuje i raznolike funk-
u esejima iz knjige “Dosadna razmatranja” (Zagreb, 1997.), cije policitatnosti, stvarajući djelo jedinstvene strukture i
gdje se načelo bosanskog multikulturalnog sistema ozna- kompozicijske složenosti i polifoničnosti, kakvoj nema par-
čava “dramatskim” modelom (v. na primjer esej: “Posveta njaka u cjelokupnoj bošnjačkoj i bh. prozi.
bosanskim franjevcima” iz knjige “Dosadna razmatranja” Čitač Karahasanove pripovijesti, čim je pročita, bit će
ili esej “Vrt i pustinja (Park u Sarajevu) iz knjige “Knjiga vr- zatečen pitanjem: koliko, zapravo, ovdje ima priča?
tova” (Sarajevo, 2004.), gdje u oba eseja Karahasan govori Pažljivim iščitavanjem i “razgrtanjem” narativnih sloje-
o dvojnosti sarajevske kulturne paradigme, odnosu centra va u Karahasanovoj pripovijesti možemo otkriti najmanje
i periferije (čaršije i mahala), odn. gornjeg i donjeg dijela šest priča:
sarajevskog Parka koji simboliziraju civilizacijske stratume Razgovor između pisca (naratora) i njegovog prijatelja
u kulturi grada (islamski i kršćanski) koji se dodiruju, nado- Bogdana krajem jula 1995. godine u restoranu “Rosenka-
punjavaju, otvoreno komuniciraju, međusobno uključuju, valier” na Hauptbanhofu u Salzburgu;
o čemu je vrlo precizno poentirao Mile Babić u Pogovoru Bogdanova priča o djevojci koju je slučajno susreo u
za “Knjigu vrtova”: Salzburgu augusta 1952. godine;
“U donjem dijelu Parka naglašeno je zajedništvo, ono Piščeva priča o studentu Harisu iz Sarajeva i o seminaru
što ljude u svakodnevnom životu povezuje, ali to zajed- “Poetika grada”, što ga je pisac, inače univerzitetski profe-
ništvo pretpostavlja razlike tako da se jedinstvo i razlike sor, držao u martu 1994. godine;
uzajamno uključuju i pretpostavljaju. U tom dijelu Parka Prvo pismo: priča Morica Levenfelda, unuka Maksa Le-
okupljaju se radi svakidašnjih potreba muslimani katolici, venfelda, (inače glavnog lika iz Andrićeve pripovijetke “Pi-
jasno i ostali. U gornjem dijelu Parka ljudi stupaju u inter- smo iz 1920.”) o svome ocu Paulu, sinu Maksovom;
personalne relacije, to su relacije ljubavi, molitve, sjećanja Drugo pismo: priča o Mauriceu i Salki Boreru i o njiho-
i nade. voj pogibiji na Jevrejskom groblju u Sarajevu krajem juula
Otvoreni su onostranom svijetu, svojoj, dakle, meta- 1993. godine;
fizičkoj domovini i svome metafizičkom domu. U donjem Treće pismo: Harisovo obraćanje piscu, svome profeso-
dijelu Parka čovjek se potvrđuje kao socijalno biće, u gor- ru, te ekspliciranje o poetici Sarajeva kroz priču o sarajev-
njem dijelu Parka kao individualno i osobno biće, kao biće skoj fudbalskoj legendi Asimu Ferhatoviću.
koje je opsjednuto tajnom postojanja, tajnom rođenja, Zanimljivo je da je Karahasan ovo gusto tkanje nara-
smrti i ljubavi. Gornji dio parka ima ulogu pustinje u kr- tiva nominalno podijelio u pet pripovjednih poglavlja,
šćanstvu, u kojoj je sve moguće, i ulogu vrta u islamu, vrta, tretirajući, vjerovatno, priču br. 1 iz naše klasifikacije kao
dakle, u kojem je sve moguće” (v. “Knjiga vrtova”, Pogovor svojevrsnu narativnu ekspoziciju, te je nominalno nije niti
Mila Babića, str. XXXIV.) obilježio.
I ovaj filozofski nadahnuti Babićev Pogovor za “Knjigu Onaj ko dobro poznaje Andrićevu pripovijetku “Pismo
vrtova” zorno pokazuje koliko je Dževad Karahasan diskur- iz 1920.” jasno će prepoznati u priči br. 4 iz Karahasanovih
zivan pisac, teorijski i esejistički fundamentiran, u onome “Pisama” složen citatni suodnos između Karahasanove i
smislu kako to primjerice Alma Denić-Grabić naziva “ese- Andrićeve pripovijetke, jer su četvrtoj priči govori o unuku
jizacijom” Karahasanovog romasnesknoga teksta (v. knji- i sinu Maksa Levenfelda, koji u Andrićevoj pripovijeci ima
gu: “Otvorena knjiga. Elementi postmodernog diskursa u funkciju glavnoga lika, a u strukturi Karahasanove pripovi-
romanima Istočni diwan i Šahrijarov prsten Dževada Kara- jesti on se implicitno podrazumijeva kao predak Karahasa-
hasana” (Zagreb-Sarajevo, 2005.) što najvjernije dokazu- novih književnih, dakle, fikcionalnih junaka.
je i njegova pripovijest “Pisma iz 1993.” pisana sa jasnim Ovdje se radi o očevidnoj razini intertekstualnosti iz-
intertekstualnim i citatologijskim aluzijama na Andrićevu među Karahasanovog i Andrićevog teksta. Nazovimo to
pripovijetku “Pismo iz 1920.”. razinom “kriptoeksplicitne” intertekstualnosti, koja jeste
U citatologijskome smislu, onako kako je to svojedobno naznačena već samim naslovom Karahasanove pripovije-
odredio Viktor Šklovski (v. o tome u knjizi: Teorija citatnosti, što izravno upućuje na naslov Andrićeve pripovijetke.
sti” Dubravke Oraić-Tolić)), ova Karahasanova pripovijest Međutim, intertekstualno prožimanje ove dvije pripo-
spadala bi u tzv. citatnu motivaciju druge kategorije, gdje vijetke započeto je već na “kriptoimplicitnoj” razini, već
citatni suodnos teče od vlastitoga djela prema tuđemu, tj. na samome početku Karahasanove pripovijesti, budući da
38

njezina radnja, kao i u Andrićevoj pripovijeci, počinje na vrijeme u kojemu je nastala Karahasanova pripovijetka i
željezničkoj stanici (kod Ive Andrića na željezničkoj stanici koje je naznačeno i u samom njezinom naslovu. Bila je to
u Slavonskome Brodu, dakle, na samoj granici sa Bosnom, najteža godina rata u BiH.
i to neposredno nakon prvog svjetskog rata, a kod Karaha- Vremenski, Andrićevu i Karahasanovu pripovijetku
sana na Hauptbanhofu u austrijskome gradu Salzburgu, u razdvaja jedan ljudski vijek, tačno 73 godine, ali, kao što
vrijeme rata u Bosni, 1995.), a u obje pripovijetke susreću vidimo, literatura je tu kronološku distancu relativizirala,
se dva prijatelja, kod Andrića: pisac i Bosanski Jevrej, dr. ili čak potpuno izbrisala, i čitatelj koji je čitao obje ove
Maks Levenfeld,, a kod Karahasana pisac i emigrant iz Srbi- pripovijetke, može obje doživljavati i tumačiti kao jednu
je, arhitekt Bogdan, kojega čitatelj može, ali ne mora nuž- pripovijetku.
no, poistovjetiti sa poznatim beogradskim intelektualcem Iz Andrićeve pripovijetke “Pismo iz 1920.” rodila se Ka-
Bogdanom Bogdanovićem). U ovome kontekstu obje pri- rahasanova pripovijest, tako što je fiktivno produžen život
povijetke, i Andrićevu i Karahasanovu, možemo iščitavati potomcima Maksa Levenfelda, glavnog lika iz Andrićeve
kao svojevrsne egzilantske priče. pripovijetke “Pismo iz 1920.”.
Prvi tip citatnoga suodnosa između dviju priča, ili je Zapravo, Dževad Karahasan drznuo se napisati pripo-
možda bolje govoriti o narativima, mogli bismo označiti vijetku koja se može iščitavati iz više različitih naratološ-
mjesnom ili topičkom citatnošću (željeznička stanica), a kih i interpretacijskih perspektiva, kojima, sasvim uvjetno,
drugi tip, po ličnostima, egzilantima, nazovimo personal- određujemo i poseban tip intertekstualnosti: kao pripovi-
nom ili “egzilantskom” intertekstualnošću. jetku povodom pripovijetke ( “invokativna” intertekstual-
Ovakvim je intertekstualnim kombinacijama i bravu- nost); kao pripovijetku pored pripovijetke (“naporedna”
rama Dževad Karahasan odmah pokazao da njegov odnos intertekstualnost); kao pripovijetku nad pripovijetkom
prema Andrićevoj pripovijeci ni u kojem slučaju neće biti (“subordinirana” intertekstualnost); kao pripovijetku s
zasnovan na razini linearne, puke teorijske intertekstual- pripovijetkom (“socijativna” intertekstualnost), kao pripo-
nosti, već se prije može govoriti o Karahasanovom naumu vijetku o pripovijeci (“interpretacijska” intertekstualnost);
da produlji vijek i trajanje Andrićeve pripovijetke “Pismo iz kao pripovijetku u pripovijeci (“inkorporirana” intertek-
1920.” kroz vlastitu pripovijest. stualnost), kao pripovijetku iz pripovijetke (“susljedna” ili
Takav slučaj intertekstualnoga odnosa, bar meni, nije “sukcesivna” intertekstualnost); kao interpretaciju druge
poznat u našoj niti u svjetskoj književnosti, pa ću ga sasvim pripovijetke (“hermeneutička” intertekstualnost) kao pri-
uvjetno odrediti kao tip “protetičke” intertekstualnosti, povijetku protiv pripovijetke (“kontrastna” intertekstual-
dakle takvog odnosa prema tuđemu tekstu u kojemu se nost), ili kao sve to zajedno.
taj tekst želi naknadno protumačiti, artistički produljiti, Pokušajmo objasniti svaku od ovih mogućih varijanata
protegnuti u vremenu i prostoru. iščitavanja Karahasanove pripovijetke “Pisma iz 1993.”
Prateći klasifikaciju tipova citatnosti koju je ponudila Pripovijetka povodom pripovijetke (“invokativna” in-
Dubravka Oraić-Tolić, moglo bi se kazati da citatnost u ne- tertekstualnost): “Pismo iz 1920.” Ive Andrića bila je povod
kome tekstu ovisi i od tipa kulture u koju je taj tekst smje- Dževadu Karahasanu da napiše vlastitu pripovijest u epi-
šten. U tome smislu, Oraić-Tolićeva razlikuje tzv. vertikalni stolarnoj formi kako bi odgovorio postavljenim naslovima
i horizontalni tip kulture. Vertikalni tip kulture baziran je obiju pripovjedaka. Za Karahasanovu pripovijest Andriće-
na prošlosti i tradiciji, na dijakroniji, dok je horizontalni tip va je pripovijetka dobila značenje invokativnog metatek-
kulture zasnovan na sadašnjosti, na sinkroniji. Ovakvome sta, što prinuđava čitatelja Karahasanove priče da obave-
tripu kulture, odnosno njezinom nepovijesnom shvaća- zno prethodno pročita Andrićevu priču.
nju, pripadaju akteri Karahasanove priče, pisac i njegov Pripovijetka pored pripovijetke (“naporedna” inter-
prijatelj Bogdan. Oni jednostavno previđaju i prošlost i tekstualnost): Makar je Andrićeva pripovijetka bila ne-
budućnost, jer bi razgovor o o bilo kakvim povijesnim per- posredni povod Karahasanu da napiše svoju pripovijest,
spektivama mogao ugroziti njihovo prijateljstvo, budući da ovu drugu možemo čitati i potpuno neovisno od prve, kao
povijest u sebe uvijek uključuje i politička gledišta. Ali pi- naporednu pripovijetku koja supostoji pored druge pripo-
sac i Bogdan ne govore ni o svojoj sadašnjosti, jer bi takav vijetke, ali bez odnosa –meta,-inter ili-post-tekstualnosti.
razgovor - po riječima samoga pisca - značio” razgovarati Ovakvo čitanje Karahasnove pripovijesti mogućno je
o ratu koji je mene doveo ovamo i o mraku koji je doveo jedino za onoga čitatelja koji nije ranije pročitao Andrićevu
njega”. Tako se na svojevrstan način Karahasanova priča pripovijetku.
odvija u kulturno zrakopraznom, ali ideologijski zasićenom Pripovijetka nad pripovijetkom (“subordinirana” inter-
prostoru i u vremenu izražene akulturacije kada je slika svi- tekstualnost): Može se pretpostaviti da je Dževad Karaha-
jeta izlomljena i iskrivljena kao u konveksnom ogledalu “u san želio svojom pripoviješću prevazići Andrićevu pripo-
kojem teror izgleda kao pravda, a umorstvo kao heroizam”. vijetku, ne toliko u umjetničkom, koliko u semantičkome
Zato se pisac ne okreće ka povijesti, već ka literaturi, bu- smislu, čime tekst “Pisama iz 1993.” više nije u funkciji
dući da su njoj pohranjene one kulturne vrijednosti koje se postteksta, već ima značenje superteksta, a tekst “Pisma iz
ne mogu pronaći u povijesti ili tradiciji, niti u sadašnjosti 1920.” više nije predtekst, već podtekst ili subtekst za tekst
ili budućnosti promišljanim iz povijesne, što će reći, ideo- Karahasanove priče.
logijski opterećene perspektive. Zapravo, pisac se okreće Pripovijetka s pripovijetkom (“socijativna” intertekstu-
ka književnoj povijesti - ka jednoj provokativnoj pripovije- alnost): Bilo bi zanimljivo i literarno posve legitimno čitati
ci Ive Andrića, čija radnja i likovi neminovno asociraju na ove dvije pripovijetke i kao jednu integralnu pripovijetku,

39

s time da ona počinje Andrićevom, a završava Karahasa- tekstualnost) suprotstavlja i Maksovoj tamnovilajetskoj
novom pripoviješću. Time će obje pripovijetke jedna na- slici, bolje reći imageu sarajevske noći u kojoj se odvija
spram i jedna s drugom, funkcionirati kao kotekstovi ili specifično sarajevsko višeglasje, unutar kojega se Sarajlije
sutekstovi. svih četiriju vjera mrze čak i dok spavaju, što je Andrić sim-
Pripovijetka o pripovijeci (“interpretacijska” intertek- bolički predstavio kroz različito računanje i odbrojavanje
stualnost): Između tekstova ovih dviju pripovjedaka ostva- vremena u gluho doba sarajevske noći, kada se u različito
ren je svojevrsni tekstualni dijalog: Karahasanova pripo- doba javljaju zvona sa katoličke, pa sa pravoslavne kate-
vijetka može se čitati i kao esej o Andrićevoj pripovijeci, drale, i znatno kasnije -sa turske sahat-kule, dok sarajevski
odnosno kao njezino tumačenje, odn. interpretacija, što Jevreji, Eškenazi i Sefardi, znaju samo za svoje vrijeme koji
joj daje značenje diskurzivnoga teksta. i ne smiju istaknuti.
Pripovijetka u pripovijeci (“inkorporirana” intertekstu- U Harisovoj priči o poetici Sarajeva posebno se apo-
alnost): Andrićeva pripovijetka može se čitati i kao intekst strofira priča o legendarnom sarajevskom fudbaleru Asi-
unutar Karahasanove pripovijesti, odn. kao jedan njezin mu Ferhatoviću kojega su i pored njegove neosporne fud-
fragment koji nije napisan, ali se podrazumijeva u struk- balerske veličine Sarajlije pežorativno zvale Slino.
turi Karahasanove priče. Tako u ovoj sintagmi na značaju U toj teško shvatljivoj i uvredljivoj činjenici surove de-
dobiva prijedlog u, jer on pokazuje da Andrićev tekst oživ- mistifikacije i demitologozacije jedne očigledne sarajevske
ljava u tekstu drugoga autora, a oba teksta umjetnički se legende student Haris prepoznavao je neponovljivu i teško
potvrđuju u svome dinamizmu, kako unutar sopstvenog, razumljivu poetiku grada Sarajeva. U tome gradu sve se
tako i prema tuđemu tekstu. svodilo na ljudsku mjeru, ponekada krajnje maliciozno i
Pripovijetka iz pripovijetke (“susljedna” ili “sukcesivna” uvredljivo, ali nikada ispod razine potrebnoga humanizma
intertekstualnost): Iz Andrićeve priče o Maksu Levenfeldu i specifične urbane etike.
proizašla je Karahasanova priča o sinu i unuku Maksa Le- Taj opori humanizam i maliciozna etičnost privukli su
venfelda, a iz priče o Andriću i Maksu proizašle su priče o studenta Harisa da se konačno vrati iz Evrope u Sarajevo i
Karahasanu i Bogdanu, odn. o Karahasanu i studentu Ha- tako, simbolički i stvarno, prijeđe obratan put u odnosu na
risu. Karahasanove priče, dakle, proizašle su, ili bolje reče- put Maksa Levenfelda.
no - susljedne su iz Andrićevih priča, kao što su “Pisma iz Time Karahasanova priča zrači vedrim optimizmom
1993.” proizašla iz “Pisma iz 1920.”. Zato nimalo slučajno koji je suštinski suprotstavljen Andrićevom mračnom pesi-
u naslovu Karahasanove pripovijesti stoji prijedlog iz, koji mizmu, što je, naravno, činjenica koja sama po sebi ne nosi
ovdje nema samo puko gramatičko, već i poetičko-simbo- bilo kakvu estetsku ili etičku relevanciju. Ali u tome suprot-
ličko, intertekstualno značenje. stavljanju i kontrastiranju ove dvije pripovijetke (Andrićevo
Pripovijetka protiv pripovijetke (“kontrastna” ili “an- “Pismo iz 1920.” I Karahasanova “Pisma iz 1993.”) spajaju
titetička” intertekstualnost): Karahasanova pripovijest se u skladnu cjelinu, kao plus i minus, ostvarujući do sada
“Pisma iz 1993.” Prema Andrićevoj pripovijeci “Pismo iz nezabilježen model bosanskohercegovačke pripovjedačke
1920” može se shvatiti i kao svojevrstan antitekst. Andri- simbioze.
ćev junak Maks Levenfeld bježi iz Bosne i gine negdje u Ipak, usudio bih se kazati da će pomalo otvorenim
Španiji, a njegovi potomci u Karahasanovoj priči teže da se ostati pitanje kako će se u budućnosti čitati Karahasano-
vrate u Bosnu u kojoj ginu zajedno jedan Francuz i jedan va pripovijest: kao potpuno zasebno štivo ili kao tekst koji
Bošnjak, i to na simboličkom mjestu: Jevrejskom groblju u se može postamentirati u različite intertekstualne odnose
Sarajevu. spram Andrićeve pripovijetke “Pismo iz 1920.”
Drugim riječima, Karahasan se suprotstavlja Andriće- U ovome ogledu samo su naznačeni mogući pravci
voj pripovjedačkoj tezi o Bosni kao usudnoj zemlji mržnje čitateljskih prohoda kroz semantički zgusnuti i estetički
iz koje žele svi pobjeći. Jer mržnja postoji svagda i svuda višeznačni tekst Karahasanove pripovijesti koju bez ika-
gdje žive ljudi. kvoga zaziranja i pretjerivanja možemo smatrati jednim od
S druge strane, Dževad Karahasan se kroz priču o po- remek-djela bosanskohercegovačke pripovjedne proze u
etici grada Sarajeva (“hermeneutička” ili esejistička inter- posljednoj deceniji 20. stoljeća.
40

ImagInarna IntEgrIranost svIJEta

u dJElu dŽEvada Karahasana
Prije nešto ma- i sam život. Stajući na stranu života, na stranu životne pu-
Muhamed Dželilović nje od mjesec nine svijeta koji ima svoju cjelinu, svoju integriranost, svoj
dana, u francu- smisao, svoje oblike, svoje boje, mirise i okuse, upravo je
skom mjesečnom književnom časopisu “Magazine Littéra- ona izgradila zasigurno najljepši vrt u književnoj historiji.
ire”, objavljen je obiman intervju sa jednim od najcjenje- (Ne treba posebno napominjati da je upravo vrt jedna od
nijih, pa i najpopularnijih savremenih evropskih mislilaca centralnih metafora u Karahasanovom djelu, a ne bi bilo
– Peterom Sloterdijkom. Povod za intervju bilo je objav- teško dokazati da je idejom vrta u dobroj mjeri vođeno i
ljivanje prevoda na francuski jezik drugog toma njegovog njegovo poimanje svijeta, kao i vlastitog djelovanja u tom
velikog trotomnog djela “Sfere”. Mali detalj iz tog intervjua svijetu).
neočekivano mi je sugerirao jedan od mogućih, a obuhvat- Na ovako postavljenu tezu, moglo bi se reći puno jed-
nijih pristupa cjelokupnom dosadašnjem opusu Dževada nostavnije: od razaranja, od truljenja i rasula, od bolesti i
Karahasana. umiranja, život se brani imunitetom. Ta jednostavna činje-
Naime, na pitanje da li on vidi sebe kao možda posljed- nica sada nas upućuje na to da svako ljudsko biće opstaje
njeg “čuvara stare metafizike u evropskoj filozofiji” (dakle zahvaljujući tome što u sebi nosi, ne jedan, nego tri temelj-
onto-teološki zasnovane metafizike za koju već decenija- na imunološka sistema.
ma profesori različitih filozofskih disciplina uglas govore
kako je dokinuta sa djelom M. Heideggera), Sloterdijk je Prvi je, jasno, biološki;
spremno odgovorio: Drugi bismo uslovno mogli nazvati društveni, tj. prav-
“Da. Potpuno ste u pravu. Šest od sedam dana u ne- no-politički regulatorni;
djelji ja ustajem na vrijeme, obučem uniformu, stavim Treći imunitet je onaj duhovni, pod kojim podrazumije-
kapu na glavu i s palicom u ruci čuvam staru metafiziku vam opet tri temeljna oblika imaginarne integriranosti: to
- tačno od devet do pet poslije podne, s pauzom za ručak su jezik, religija i potpuno čisti (mada takvi više realno ne
od jedan do dva....” postoje) ritualizmi.
Premda je baš na toj stranici intervjua bila Sloterdij- Treba odmah naglasiti: ovdje ne može biti riječi ni o
kova fotografija u krupnom planu, meni se, nekom neja- kakvom “mehaničkom sklopu” nego o pravom, potpunom
snom unutrašnjom nužnošću, pod kapom čuvara ukazalo organskom jedinstvu tri imunološka sistema. A to onda
dobro poznato lice Dževada Karahasana. Uz to još i uredno znači: poremećaj ili razaranje svakog od ovih sistema isto-
obrijano, onako kako i dolikuje jednom odgovornom i oz- vremeno je poremećaj ili razaranje preostala dva.
biljnom čuvaru koji duboko vjeruje u vrijednost sadržaja Vrlo često, gotovo u pravilu, Dževad Karahasan u svo-
kojeg čuva. jim djelima poseže za praćenjem svojih likova upravo u
Nameće se pitanje! Šta to uporno, cjelinom svoga žan- trenucima kada iz ovih ili onih razloga jedan imunološki
rovski raznovrsnog opusa želi sačuvati pisac i mislilac Kara- sistem naglo slabi, i time ugrožava i one druge. To su tre-
hasan? Meni se nudi samo jedan odgovor – integriranost nuci koji opominju, trenuci koji upozoravaju na opasnosti
svijeta i čovjeka. A biće da je to jedan od najtežih zadataka dezintegracije i čovjeka i svijeta. U tom pogledu Karahasan
koji se može postaviti jednom vjernom čuvaru danas. Jer jeste pisac dubinskih uvida u različite forme bolnih ljud-
u ovom danas odzvanja buka doba dekonstrukcije i ostalih skih iskustava, ali oštrinu tragičnog viđenja svijeta ubla-
destrukcija, doba koje nas svakodnevno u golemim talasi- žava upravo njegovo istrajavanje na odbrani jedinstva.
ma zapljuskuje razmrvljenim svijetom, uglavnom plitkom Na kraju njegovih proznih i dramskih priča, čitalac jasno
mislećom lavinom i informacijskom kompresijom, s be- vidi kako se na trenutak razoreni imunološki sistemi (a to
skrajno dosadnim pričama o decentriranom svijetu i rasu- znači književni svjetovi njegovih likova) nanovo srastaju,
tom ili izgubljenom subjektu. ponovo zadobijaju obrise integrirane cjeline. Ali to novo
Pa ipak, šta konkretno, u tom i takvom “danas”, znači sklapanje uvijek podrazumijeva izvjestan ironijski pomak,
“čuvati integriranost cjeline”? ironijsku promjenu koju je u međuvremenu svijet pretrpio,
Odgovor je opet samo jedan: boriti se protiv rasipanja, čime autor s jedne strane izbjegava to da završi u nekom
rastakanja, dezintegracije i svih bolesti što iz toga proizi- tipu mitsko-utopijskog “povratka u istu tačku”, a s druge
laze. A boriti se protiv svega toga u osnovi znači – braniti strane potpuno zadovoljava zahtjeve da se i svijet i čovjek
život. Onako kako je Šeherzada svojom pričom branila ne ispravno vide samo u konstantnom historijskom promica-
samo sebe, ne samo ostale žene, nego je pričom očuvala nju. Ukazuje na to treći dio Istočnog diwana u kojem jasno

41

vidimo likove koje smo prethodno upoznali, ali sada u iro- Bog?!
nijski “pomaknutom” svijetu; potvrđuje to Noćno vijeće, Hoću li se ove noći spasiti od ludila? Hoću li naći sna-
roman koji počinje konstatacijom da je “svijet kao šljiva”, ge da se borim protiv ovoga što me potapa i potčinjava, a
a završava tvrdnjom da svijet “jest šljiva”; vidimo isto to u užasno je i ludo? Mogu li ono što moram? Kako se boriti
Kući za umorne, kad Jusu Čobana na početku zaustavi čud- protiv onoga što je u tebi i čime si sav obuhvaćen kao dav-
na misao pored kapije, a na kraju priče čujemo tek škripu ljenik vodom? Uživaju li davljenici dok tonu, sasvim nato-
iste te kapije.., itd. U tom kontekstu, igra međuuslovlje- pljeni iznutra, i sami već voda?...
nosti i prožetost tri pomenuta imunološka sistema postaje
vrlo izoštrena. Sa likom Gazvana tako ulazimo i u zonu duhovne, od-
U drami “Čudo u Latinluku” (koja je igrana i prevođe- nosno imaginarne integriranosti svijeta i čovjeka. Uz religi-
na i pod naslovima “Miraculum” i “Kotač Svete Katarine”) ju (a Islam i Kršćanstvo su Karahasanu, naravno, najbliže),
mi vidimo čovjeka koji se uvija u osjećanju fizičke nepod- tu su još dva temeljna oblika koji grade duhovni imunološ-
nošljivosti prostora u kojem se nalazi; vidimo jednu vrstu ki sistem. To su, kao što je već rečeno – jezik i ritualizmi.
truljenja tijela koje ne može da podnese vlagu bosanskih O Karahasanovom poimanju jezika ne treba mnogo. U
kotlina, dok čezne za dalekim krajevima iz kojih je došao, knjizi O jeziku i o strahu autor eksplicitno daje svoje viđe-
punim sunčeve svjetlosti, topline i suhog zraka. Urušava- nje vječite igre materijalnog svijeta i jezika: “Materijalni
nje njegovog biološkog imuniteta, istog časa u drami iza- svijet je izgovoren, dakle dio je jezika, dakle sve što je u
ziva i urušavanje društvenog, a konačno i onog duhovnog ovom svijetu već postoji u jeziku. Doduše, božanski jezik se
imunološkog sistema. možda razlikuje od ljudskoga, a ni biblijska kosmološka for-
Možemo krenuti i od onog drugog – pravno-političkog mula se ne mora prihvatiti. Ali se ni u tom slučaju (kad se
regulativnog. Taj sistem nas, jedostavno rečeno, brani od prihvata stvaranje svijeta govorom i njegovu sadržanost u
svake vrste društvenog nereda. I u takvim trenucima (a to jeziku) ne može poreći uporednost ili uzajamno odražava-
iskustvo tako intenzivno mi u Bosni i Hercegovini nosimo nje jezika i svijeta: sve što je u svijetu ima svoje ime, dakle
u sebi) život je ponovo ugrožen. Prisjetimo se stoga lika na neki je način sadržano u jeziku. Međutim, pored onoga
Gazvana iz “Istočnog diwana”. On je lik koji brani upravo što u materijalnom svijetu jeste ostvareno, u jeziku je sadr-
ovaj imunološki sistem i koji ni po cijenu života ne odusta- žano i ono što bi moglo biti a nije ostvareno, što bi značilo
je od svoje zadaće da održi red u društvu. I kad mu jedan da je jezik ipak širi od svijeta. Mogućnosti koje materijalni
mistik, Al Halladž počne razarati taj red, kada i u samom jezik nije iskoristio u jeziku postoje uporedo i na isti način
njemu slabi ovaj imunološki sistem, on se odmah odražava s onima koje su iskorištene i u svijetu, a jezik, materijalno
i na onaj biološki i na onaj duhovni. ostvarujući govorom te neiskorištene mogućnosti svijeta,
Na biološkom planu mi ga vidimo kako se savija i grči u unosi u svijet zbrku i dah nestvarnosti”.
znoju i nesanicama. Jasno uočavamo kako se slabi njegovo Ovdje nije naodmet podsjetiti kako je Karahasan već
tijelo: u svojim prvim teorijsko-kritičkim i esejističkim radovima
...Nisam znao šta su ona dvojica zaključila, nisam ni pisao u velikoj mjeri na, tada dominantnim, strukturalistič-
mogao, kako ću znati kad nisam bio s njima i kad ih nisam kim talasima, ali ih istovremeno i kritički valorizirao i re-
slušao, a ipak sam se sav zgrčio i preznojio. Sva tijela, ko- fleksivno nadilazio. Vjeru u jezik kao apsolut i kulturu kao
liko god ih živ čovjek može imati, stisla su mi se, a duša mi tekst, on je vrlo vješto transformirao u poimanje jezika kao
je krenula na nos od strave i odbijanja onoga što će Razi iz- nevidljivog i najopštijeg mehanizma odbrane cjeline, koja
govoriti... Osjećao sam kako tonem u san u kojem govorim po svojoj prirodi podrazumijeva i vanjezične sfere postoja-
zabačene glave, odjeven u bijeli ogrtač, a čitava mi duša nja. Samo iz tog ugla moguće je prihvatiti činjenicu da ni-
odbija to što će Razi izgovoriti, sve mi se opire snu u koji jedan njegov lik ne govori na rubu artikuliranosti, da govo-
tonem i u kojem nisam ja nego sve suprotno sebi, a utroba rom ne dovodi jezik do nerazumljivosti i raspada. Štaviše,
mi se diže od gađenja, straha i otpora, želja i slasti, koji se teško ćemo u njegovim djelima zapaziti, kod nas česte, pa
istovremeno u meni javljaju od svega toga... i omiljene, igre sa dijalektima. Bez obzira da li je njegov lik
seljak iz okoline Livna, veliki mudrac iz Bagdada, ili kakav
S druge strane, na planu duhovnog imuniteta (a u nje- perzijski mistik, govor je uvijek akribičan i koherentan, jer
govom slučaju to je prije svega religija), razaranje druš- se time spasava jezik od rasula, čime se spasava Logos, a
tvenog reda čiji je on čuvar duboko će poljuljati u njemu s Logosom se spasava cjelina i integriranost svijeta. Sto-
dotad neupitnu vjeru u Boga, dovodeći ga na sami rub ga nimalo ne čudi to što ovaj autor jezik tretira kao čudo,
usvajanja možda najgrešnije ljudske misli: kao mogućnost izgradnje čuda, i što u istom djelu govori o
jednoj vrsti poveznice između religije kao oblika duhovne
...Sve ostalo u podrumu bilo je prazno, hladno i rav- integriranosti i jezika kao oblika iste te integriranosti.
nodušno, kao i ono što mi se samo otkrilo i čega se tako Ta poveznica je šutnja.
užasno bojim, nešto posve drugo, posve različito od svega Ona za Karahasana nikada nije puki odraz nemuštosti
što znam i što je moj svijet. Nešto nalik Halladžovim očima u govoru, a pogotovo nije odraz “nemoći jezika”. Upravo
i užasnom zaključku koji su izveli on i ar-Razijev unuk, a koji obratno – šutnja je nadilaženje granica samoga jezika i
ja neću, ne mogu i ne smijem na njega ni pomisliti. Kome ulazak u sfere transcendentalnog iskustva, pa je to razlog
da se obratim za pomoć kad zidovi i jastuci oko mene ša- zašto upravo o šutnji piše u tekstu Strahovi od Boga: “...
puću: Bog je u svakom čovjeku, svaki čovjek je Bog, ja sam govoriti bez odnosa govora prema jeziku, na jednoj strani,
42

i prema van-jezičkoj stvarnosti na drugoj, znači, zapravo ne u oblicima rasne, religijske, klasne, etnonacionalne ili
šutjeti. Potreba da se izgovori sav jezik manifestira se kao kakve druge društvene utopijske vizije. Upravo te zajedni-
šutnja: u vremenu najstrašnije blagoglagoljivosti, vremenu ce opustošile su historijski horizont XX stoljeća svjetskim
u kojem se govori upravo radi toga da se ne bi reklo, okru- ratovima, revolucionarnim i kontrarevolucionarnim bit-
ženi smo šutnjom...” kama, progonima, etničkim ratovima ili sudarima velikih
internacionalnih pokreta. A u takvim situacijama, afektiv-
Konačno, tu je i ritualizam kao treći oblik na razini ni sadržaji u vidu patnje, bola, straha, unutrašnjeg rasula
duhovnog imuniteta. I ovdje je dovoljan samo primjer. U i nemira, uvijek u tijelu bude novi doživljaj njega samog,
Šahrijarovom prstenu nailazimo na dugi opis našeg na- stvaraju njemu novu i drugačiju predstavu svijeta, na nov
rodnog kola, u kojem autor vidi “beznadežnu uronjenost način postavljaju granicu koja dijeli tijelo od svijeta, a time
ovdašnjeg čovjeka u magle i kolektivitete”, kao i “nemo- i na drugačiji način utjelovljuju misao. Tada se dešava pa-
gućnost da dostigne ljudsku potpunost i pojedinačnost, da radoks da suočeno sa opasnošću tijelo pojedinca teži na-
se dovrši kao ljudsko biće..., da učini nešto samo u svoje dilaženju vlastitih mogućnosti u želji za preživljavanjem i
ime”. Ritualizam, ta prastara forma integriranosti čovjeka i jačanjem, a istovremeno se zatvara u strah i kočenje što ga
svijeta, u našem je narodnom kolu “zaprljana” i “unakaže- čini idealnim za manipulaciju svake vrste.
na” upravo prevelikim insistiranjem na kolektivnom tijelu Tako je sam pojam zajednice na dugi rok degradiran,
i obliku konstitucije zajednice koji isključuje individualnu dezavuiran i kompromitiran do te mjere da u čovjeku može
neponovljivost čovjeka. Tom “kvaru” u konstituciji zajedni- izazvati samo gorčinu i gađenje. A s druge strane, upravo
ce, takvoj slici našeg narodnog kola, Karahasan još dodat- ta kompromitiranost, uzrokovala je to da stvaraoci poput
no suprotstavlja gotovo utopijsku sliku ritualne igre: Karahasana svoje duhovno oko usmjere prema arhaič-
“Usporedimo izvana naše narodno kolo s bilo kojim nom, “čistom”, ritualu. On je gotovo idealna slika fizičke,
drugim plesom, recimo bilo s kojim ritualnim plesom bilo socijalne i kosmičke stopljenosti, skoro pa savršen oblik
kojeg plemena. Takozvani divljaci plešu po istom ritmu i integriranosti u čistoći praskozorja ljudske historije. Takav
istim ili sličnim pokretima, ali plešu svaki za sebe, među- ritual nosi u sebi potenciju za radikalnu kritiku modernih
sobno razdvojeni i prepušteni svaki svojoj konačnoj samo- društava, budući da su ta društva uskraćivala čovjeku pra-
ći. Možda njih ples dovede do nekog transa i možda taj vo na isticanje individualne neponovljivosti, uskraćivala
trans jeste spajanje osobe sa Svime, pa i s ostalim osoba- mu ushićenje u mistici trenutka, osjećanje jedinstva sa
ma koje su plesale u istom ritmu, ali je put svakog od njih svijetom, transcendentalno iskustvo, kao i brojna druga
do tog ekstatičnog išćeznuća osobe sasvim pojedinačan, iskustva do kojih je piscu Karahasanu stalo. Ako, dakle,
samostalan, put koji kreće iz njegove samoće. I namoj se mislimo o poremećajima u ritualizmu kao jednom od obli-
zakleti da u tom konačnom slivanju osobe s onim sveopćim ka imaginarne integriranosti, onda ne možemo previdjeti
ne zadrži svaki od tih “divljaka” nešto svoje, iako to zapra- konflikt između individualnog i kolektivnog tijela. Na jed-
vo nije važno. Ali je veoma važno, najvažnije je, da se do noj strani mi vidimo zastrašujuću sliku na kojoj se ljudske
transa, do najvišeg stupnja zanosa u kojem se moja osoba figure zbijaju u jato, vidimo kako gusto zbijene traže zaštitu
rastvara u nešto sveobuhvatno, može doći jedino onda kad jedna u drugoj, a istovremeno se energično odbijaju, kao
čovjek pleše sam za sebe, odvojen od svih drugih i do kraja da će im blizina onog drugoga okužiti zrak. Na drugoj stra-
uronjen svoju samoću. Zato naše narodno kolo ne može ni, ta ista grupa je u sebi ugrožena, ona popušta svakom
dovesti do zanosa koji bi bio jači od pukog glavobolnog pi- napadu na sebe i brzopleto prihvaća “nužnu žrtvu”, koju
janstva.” potom izbacuje da bi samu sebe otkupila. Kod Karahasa-
Valjalo bi ovdje zastati i malo se ozbiljnije pozabaviti na često nailazimo na trenutke intenzivne borbe između
Karahasanovim nadilaženjem dobro nam poznatih teza o individue koja se želi inkorporirati u zajednicu ne odričući
“apsolutu jezika” i “kulturi kao tekstu”. Ne zanemarujući se svoje posebnosti, i kolektiva koji teži totalnoj deperso-
ih, on ipak vrlo dobro zna da čovjek ne može biti svoj i nalizaciji svojih članova, prijeteći izbacivanjem svih onih
integriran ako se misleći i igrajući subjekt, na neki način, koji insistiraju na svojoj individualnosti. Tako, naoko beza-
ne susreću u izvjesnom obliku utjelovljenja. Insistiranje na zleni “kvar” u našem narodnom kolu, postaje simbolična
tjelesnoj igri u kojoj pojedinac ostaje istovremeno i indivi- zatrovanost ritualnog oblika integriranosti, dakle slabost
dua u svoj svojoj posebnosti stopljena sa Jednim svijeta, na nivou duhovnog imunološkog sistema, a to se dalje u
ali i dio kolektivnog tijela preko ujedinjujućeg ritma koji i “Šahrijarovom prstenu” prenosi i na društveni, pa, konač-
pojedinca i kolektiv rastače u sveobuhvatnosti postojanja, no, i na biološki imunološki sistem.
ima u navedenom primjeru i tu funkciju. Ovim se, naravno, ne iscrpljuju svi vidovi Karahasano-
Ipak, ostavljajući tu temu za neku drugu priliku, ov- ve borbe za očuvanjem integriranosti svijeta i čovjeka. On
dje jasno uočavamo kako se u našem tradicionalnom na- u svojim djelima na različite načine uvijek stremi probija-
rodnom kolu krije “klica zla” svih budućih kolektivizama, nju barijera koje čovjeka dijele od sveukupnosti životnih
“glavobolno pijanih” zajednica, koje će se konačno suko- oblika, sugerira čitaocu da osjećanje vlastitog života uzdi-
biti u užasnom, krvavom razračunu na kraju XX stoljeća. gne na nivo univerzalne stopljenosti sa cjelinom svijeta –
Tim tragom možemo ići i korak dalje, pa u tom istom kolu fizičkom (materijalno-tjelesnom), metafizičkom (onto-teo-
prepoznati simptome i svih drugih strašnih konstrukcija loškom) ili socijalnom.
političkih zajednica, uvijek vođene pogrešno shvaćenom Ne može se misliti o unutrašnjem bez organskog je-
idejom progresa, bez obzira da li su one bile prezentira- dinstva sa vanjskim, ne može se misliti o naravnom bez

43

jedinstva sa nadnaravnim, ne može se govoriti o ovom to biti onaj isti natpis koji je stajao i na ulazu u Platonovu
svijetu bez njegovog jedinstva sa onim svijetom, života Akademiju: Zabranjen ulazak ageometrikosima.
i smrti. Onda kada je, kao u pričama iz Kuće za umorne, Tragati za suptilnim književnim transfiguracijama Pla-
smrt viđena iz perspektive integriranosti svijeta, ona tada tonove filozofije, artikulirati njene vidljive i nevidljive tra-
predstavlja samo blagi, pastoralno nježni dodir dva svijeta gove u Karahasanovim djelima, uistinu bi zahtijevalo jednu
i daleko je od poimanja smrti kao kulminacionog trenutka ozbiljnu i obimnu studiju. Ovdje ćemo zastati samo na mje-
egzistencijalne drame. Ali kada ona dolazi kao rezultat ve- stu u kojem se Karahasan esejist izravno pita zašto, za ra-
like dezintegriranosti svijeta i sva tri imunološka sistema, zliku od svih ostalih učenika, nema Platona na Sokratovom
tada, kao u romanu Noćno vijeće, ona prijeti da postane suđenju. I odmah daje svoj odgovor: Platon bježi iz pozicije
sudar i međusobno isključenje svjetova. Zato Karahasan, u kojoj bi ga emotivna i intelektualna vezanost nužno uči-
u ime imaginarne integriranosti, tu nalazi rješenje gradeći nila pristranim. On pušta druge da svjedoče i potpuno pri-
čudesni “međusvijet”, svijet koji ne čini manje dramatič- gušuje vlastiti glas, a taj glas čitalac može samo slutiti kao
nim susret zemaljskog i nebeskog postojanja, nego amor- eho svih drugih glasova koje izravno sluša. Ako bismo ovaj
tizira njihov sudar i uspijeva suspendirati redukciju koja Platonov postupak primijenili na Karahasanova književna
bi da ukine ili sferu ovostranog ili sferu onostranog. Vrlo djela, lako bismo uočili da je njegova pripovjedna pozicija
slično mogle bi se objasniti i druge međusobne relacije vrlo slična. Autorski glas se povlači pred glasovima likova
na svim nivoima, dakle binarni odnosi koji njegovim tek- do te mjere da slobodno možemo reći kako Karahasan
stovima daju često isticani dramski karakter. Jer granični pozajmljuje svoj glas likovima, u istoj mjeri u kojoj likovi
prostori su mjesta napetosti, mjesta nesigurnog susreta pozajmljuju glas njemu. To samo potvrđuje činjenicu da je
razlika i mjesta sudara i isključivanja samo onda kada dru- riječ o autorovom krajnjem poštovanju subjekta, lika kao
gost pogrešno razumijevamo. Drugi tip susreta razlika u subjekta i čitaoca kao subjekta; to svjedoči o njegovoj želji
njegovim djelima, vodi nas ne u agon, dramu i rat, nego u da čitaoca aktivno uključi najprije u razgovor sa tekstom, a
estetizaciju, ljepotu, mir i vrt. Krećući se u prostoru između onda i sa samim sobom. A šta je (opet po Platonu) razgo-
rata i vrta Karahasan pokušava premjeravati svijet u njego- vor sa samim sobom nego drugo ime za mišljenje. U tome
voj integriranosti. se svakako može tražiti jedan od razloga primamljivosti, pa
Na liniji takve duhovne konsekventnosti, ne može se ako hoćemo i zavodljivosti Karahasanove poetike. Jasno,
premjeravati biće bez premjeravanja njegove sjene. Stare samo za one čitaoce koji i sami u sebi nose tu vrstu pošto-
metafizičare sa početka ovoga teksta ne zovemo uzalud vanja subjekta. I obrnuto, njegova će djela uvijek naići na
“geometrima nemjerljivog”. Zato nije nimalo iznenađuju- otpor onih čitalaca koji, makar i nesvjesno, teže tome da
će da se posljednja Karahasanova knjiga zove ne Gradovi, upravo oni budu u posjedu ove ili one “konačne” istine.
nego Sjene gradova. Starogrčki pojam eidolon podrazumi- U kritičkom sagledavanju mreže duhovnih tragova
jevao je i sjenu i prikazu i unutrašnje tijelo i dušu. I svi ti Platonovog mišljenja možda bi najteži zadatak bio u zoni
motivi se u različitim varijacijama pojavljuju u njegovim onoga što je u kritici do sada (naročito unutar njemačkog
djelima, štaviše, egzistiraju kao bitan poetički element. govornog područja) često obrađivano – to je politički as-
Ako bismo geometriju sjene predstavili kao jednu vrstu pekt Karahasanovih djela. Možemo li i na tom području
linearne funkcije u kojoj bi vrijeme i prostor bili određeni uočiti makar jedva vidljivu sjenu starog atenskog mislioca?
jednom osom koordinatnog sistema, dok bi kretanje likova Mislim da možemo.
kao graničnih subjekata figuriralo na drugoj osi sistema, Za Platonovu političku misao najčešće se tvrdi kako je
razrješenje funkcije likova i hronotopa definiralo bi se tač- “aristokratska”, “rigorozno selektivna” i – u suštini – nede-
kama presijecanja u svakom pojedinačnom djelu. To onda mokratska. Međutim, zaboravlja se na to šta je, zapravo,
podrazumijeva da bi se geometrizirani prostor i odnosi li- Platon u vlastitoj društvenoj stvarnosti imao pred očima.
kova objašnjavali kontekstom – simboličkim poretkom ko- Atenu u propadanju. Izmrcvarenu tridesetogodišnjim rato-
jim vladaju napomenute velike binarne opozicije, sve do vima sa Spartom, ekonomski iscrpljenu, u moralnoj eroziji.
izgradnje geografije sjene čije je temeljne naznake ekspli- Jednom riječju bolesno društveno tijelo u koje su još brojni
citno dao i sam Karahasan. sofisti svakodnevno ubrizgavali otrov umjesto zdrave druš-
... Ako književnost zaista boravi u svijetu sjena, onda tvene energije. I šta je trebao? U svojoj političkoj filozofiji
sjena svojom sivom neutralnošću sakriva oblike, boje, čitav ispisivati pohvalu takvoj demokratiji? Jasno da je mogao
jedan raznovrsni svijet; ali se oblici i granice u tom svijetu, ostati samo dosljedan samome sebi, dakle pogledati na
kao kad istražujete pećinu, moraju ispitivati s najmanje polis iz najšire perspektive, iz kosmosa, a to onda znači
dva glasa: tvoj glas, koji čujem ja, a onda njegov eho koji unijeti u političku misao i najviši nivo selektivnosti.
čujemo obojica; nakon toga moj glas koji čuješ ti, pa nje- A kakvu društvenu stvarnost pred očima ima pisac
gov eho koji čujemo obojica – to su več četiri veličine, što je Dževad Karahasan? Kad god se, iz bilo kog razloga, u svo-
sasvim dovoljno da se utemelji geografija jedne pećine, a jim esejističkim radovima osvrne na društveno stanje svi-
nadam se i geografija jedne sjene... jeta, u njegovim riječima osjetimo ironiju, pa čak i blagi
Ove riječi nas direktno upućuju na Karahasanovu ve- prezir prema mitologiziranju “savremene demokratije”. U
zanost za Platonovu misao. Kao geometar nemjerljivog on toj ironiji skrivena je želja za istom onom oštrijom selek-
mora biti i geometar sjena, pa onoj slici čuvara u uniformi, tivnošću koju zapažamo i kod Platona, jer se pod maskom
s kapom na glavi i palicom u ruci valja još pridodati i natpis demokratije danas vrlo često krije velika apoteoza, stimu-
nad ulazom ispred kojeg čuvar Karahasan stoji. Morao bi lacija, pa čak i proizvodnja “poravnavanja u osrednjosti”.
44

A šta tek reći o Karahasanovom pogledu na vlastiti polis? spektive cjeline svijeta.
U Bosni i Hercegovini vidi isto ono što je i Platon mogao Dovoljno je spojiti riječi kosmos i polis i vidjeti da je
vidjeti u Ateni svoga doba, s tim što moderni sofisti otrov jedino razaznatljivo Karahasanovo političko stajališe – ko-
ne ubrizgavaju na prašnjavim trgovima, nego iz medijskih smopolitizam. A sasvim je vjerovatno da je, uz one estet-
kolumni. Ostati i na političkom planu dosljedan sebi, do- ske, i taj kvalitet doprinio velikom uspjehu njegovih djela u
sljedan upornom čuvanju integriranosti svijeta i čovjeka, različitim kulturnim sredinama.
znači opet misaono zahvatati u pitanja polisa iz najšire per-
potraga za unutarnJIm
O odnosu unu- odsutno pismo koje samo sebe ispisuje na bjelini svitka,
Dijana Hadžizukić tarnjeg i vanj- odsutna djevojčica spram prisutnog portreta; zatim, načini
skog, vidljivog i na koji su počinjeni zločini koje opisuje Gazvan u svome
nevidljivog, Dževad Karahasan piše u svojim esejima i ese- dnevniku upućuju na sukob unutarnjeg i vanjskog, nesigur-
jističkim dionicama unutar romana, njegova misao o ovoj nost u identificiranju Halladža i sluge – ko je odsutan, a ko
temi je neodvojivi dio romana kako na tematsko-motiv- prisutan, i tako dalje. Jednom riječju, svi odnosi unutar fa-
skom, tako i na kompozicijskom nivou. Od razmatranja oso- bule romana počivaju na dihotomijama odsutno/prisutno,
benosti vrta, kao unutarnjeg prostora, i trga, kao vanjskog/ vanjsko/unutarnje, vidljivo/nevidljivo, tjelesno/duhovno,
socijalnog, preko analize njihovih različitih tipova i analoš- slikarstvo/muzika, pismo/govor... S druge strane, roman je
kom bliskošću sa odnosom jezika i govora, Karahasan u kompozicijski koncipiran kao niz priča u priči i to obrnutim
Knjizi vrtova zapravo produbljuje misli koje prepoznajemo redoslijedom, pa se posljednja u nizu nameće kao prvo-
u nizu motiva u njegovim romanima. Koristeći načine i me- bitna i ona iz koje izvire prva, o Muqaffi, a ona opet, kao
todologiju različitih disciplina autor u Knjizi ispisuje eseje u narativno nadređena centralnoj i najobimnijoj priči o All
kojima ne dominiraju sižejne (roman) ili logičke (filozofija) Halladžu. Tako se tek na kraju otkriva ono što u prvom di-
dosljednosti, već na osnovu značenjskih analogija i podu- jelu nismo mogli vidjeti - da je All Muqaffa samo narativni
darnosti dovodi u vezu naizgled nespojive pojmove izvo- konstrukt teksta na nižem pripovjednom nivou, ali i pripo-
deći ih iz okvira njihovog uobičajenog značenja. Također, vjedač unutarnje priče. Da bi situacija bila do kraja pos-
rubni/vanjski dijelovi teksta: Napomena, Argumentum i tmodernistički nepouzdana, s ruba teksta će intervenisati
Glosarium neodvojivi su dio značenjske cjeline, estetskih Registar imena i pojmova ukazujući na potpuno drugačije
i filozofsko-misaonih sklopova, na način na koji je Knjiga hronološke odnose među likovima što će zamutiti čitatelj-
vrtova neodvojivo vezana za cjelokupno autorovo djelo. U sku aha-situaciju proizvodeći novu nesigurnost u odgo-
Knjizi se čitatelj ponovno susreće sa Iskrenom braćom, Al- voru na pitanje: ko priča a ‘’koga pričaju’’, ko je unutra a
Halladžom, Al-Muqaffom ili pjesnikom Figanijem poznatim ko vani. Na sličan način, kako u Diwanu tako i u Prstenu,
iz Karahasanovih romana. funkcioniraju i sve umetnute priče – svaka od njih realizira
Načinom na koji su ispisani Karahasonovi romani svoje značenje na svim nivoima romana, veća pripovjed-
(Istočni diwan, Šahrijarov prsten, Sara i Serafina, te Noćno na cjelina pronalazi smisao u manjoj, a lik unutarnje priče
vijeće), unutarnjom logikom svoje strukture otvaraju i te- samo je znak za čitanje likova sa višeg narativnog nivoa.
matiziraju problem vidljivog i nevidljivog zahtijevajući od Faruk pokušava živjeti pričom u odsutnosti i tako postati
čitatelja upuštanje u igru potrage za pričama i motivima dio Azrinog bića – priča je trag da je postojao i postoji na
koji se na prvi pogled čine prikrivenim. Diwan i Prsten su način na koji prsten svjedoči o odsutnoj Šeherzadi, ili, tako
klasični postmodernistički romani u kojima su i pozicija pri- postaje “tekst i njegov smisao ujedno.”1
povjedača, i njegova pouzdanost, i hronotop, i pripovjedni S obzirom da su fabule romana Istočni diwan i dijelom
obrasci, uvijek i dosljedno nepouzdani; često su umetnute, Šahrijarov prsten smještene u vremenski okvir srednjeg vi-
male priče-ogledala, važnije o onih kojima su strukturalno jeka koji je povlašteno mjesto ezoterizma, kontrasta svje-
podređene, priče i likovi sa rubova postaju centralni, dok tla i tame, tjelesnog i duhovnog, ne začuđuje njihova uro-
centar bježi na rub. Prihvatajući ezoterijski način mišljenja, njenost u narativno-esejističko promatranje pomenutih
upustit ćemo se u djelimičnu analizu Karahasanovih roma- fenomena na način da svaki od likova (kako kaže Umberto
na s namjerom da ukažemo na neke od elemenata u čijoj Eco u Postilama za roman Ime ruže) mora razmišljati upra-
je koncepciji prepoznatljiv ezoterizam. vo onako kako bi razmišljao u vremenu kome historijski
Ranije analize Istočnog diwana su istakle sveprisutnu
dihotomiju na tematsko-motivskom nivou – navest ćemo 1
Dževad Karahasan, Šahrijarov prsten, Dobra knjiga, Sarajevo, 2007, str.
neke od parova: odsutni Muqaffa spram prisutne Begzade, 356.

45

ili fikcijski pripada, e da bi ovakav tip historijskog romana nom zločinu, a prisutni Simon odlazi u odsutnost. Složene
bio uvjerljiv. U Istočnom diwanu u čudnim i misterioznim i komplikovane kompozicije Diwana i Prstena zamijenjene
situacijama na volšeban način isplivavaju i vise leševi, ze- su jednostavnošću narativnog postupka u Sari i Vijeću, ali
lene i rasprskavaju se ljudi – ukazujući na nesklad između su unutarnje drame likova usložnjenije – umjesto priče u
unutarnjeg i vanjskog, te prisustvo zla po sebi – ‘’Politički priči do u beskraj, nalazimo čovjeka u čovjeku/ženu u ženi,
dosije ljudske vrste bio je i ostao užasan.’’2 do u beskraj – heraldička igra je sa tekstualnog nivoa pre-
Priču o politički motiviranim zločinima, o zavjerama i nesana u unutarnji svijet čovjeka.
pripadnosti određenoj grupi kojoj je cilj borba protiv dru- Da bi bilo analizirano ili samo pomenuto sve ono što u
gačijeg i njegovo uništenje, započetu u Istočnom diwanu, Karahasanovom romanesknom opusu upućuje na promi-
Karahasan će preko Prstena i Sare i Serafine, dovršiti u šljanje o odnosu unutarnjeg i vanjskog, trebalo bi mnogo
Noćnom vijeću. Muqaffa, Figani i Simon Mihailović u svo- više prostora i vremena. Zbog toga će se ovaj tekst u na-
joj potrazi za istinom nailaze na zavjere i zločine, a umjesto stavku koncentrirati samo oko jednog motiva koji je tačka
znanja i razrješenja za kojim teže nalaze smrt. Istina, ako prijelaza iz jednog u drugi svijet: vrata, zastor, prozor – da-
uopće i postoji, ostaje ili nevidljiva i skrivena, ili razasuta kle, granica. Uobičajeno značenje vrata je “mjesto prijela-
u mnoštvu silnica rasutih u svim pravcima. S druge stra- za između dvaju stanja, između dvaju svjetova, između po-
ne, kada govorimo o likovima Karahasanovih romana čini znatog i nepoznatog, svjetlosti i tmine, bogatstva i bijede.
se dosljedno sprovedenom njihova farnakovska priroda – Vrata se otvaraju na neki misterij. No ona imaju dinamič-
dvostrukost koja je, možda najuočljivije došla do izražaja u ko, psihološko značenje; jer ne samo da označuju prolaz
liku gospođe Sare/Serafine koja je svoju istinu i svoje od- već i pozivaju na to da ga prijeđemo.”5 Vrata i prag imaju
govore pronašla u vlastitoj drugosti, a onda otišla u smrt. osobito važno značenje u srednjem vijeku kao granica iz-
Čovjekova podijeljenost na unutarnje i vanjsko, javno među unutarnjeg i vanjskog te duhovnog i materijalnog.
i privatno, već je kao tema bila prisutna i u prethodnim U tom smislu se u Karahasanovim romanima na neko-
romanima, a u romanu Sara i Serafina postaje dominan- liko ključnih mjesta pojavljuju vrata iza kojih protagonista
tna. Sara i Serafina su dva imena, dva lica i dva postojanja traži utočište i zaklanja se od vanjskog haosa. Tako emir
iste žene - predstavljajući se kao Sara u Drugom svjetskom straže, Gazvan, u svom dnevniku nekoliko puta pominje
ratu, ona završava na kamionu koji odvoze Jevreje u logor, potrebu da za sobom zatvori vrata tvrđave i da u unutraš-
ime Serafina joj spašava život; kao Serafina ona može donjem svijetu, koji je sam uredio, nađe zaštitu i sigurnost
biti krštenicu i preko Stupa izaći iz opkoljenog Sarajeva, ali od nereda vanjskog svijeta. Tvrđava je prostor njegove
Sara ostaje da bi se nudila snajperisti i konačno poginula neprikosnovene vladavine, prostor u kome je rasporedio
u granatiranju. I naravno, sve rečeno odnosi se na njeno prijestupnike i odredio vrstu kazne prema vlastitom naho-
vanjsko postojanje, dok je njena unutarnja podijeljenost đenju, to je prostor prisilnog reda i zadatih pravila. Život
mnogo snažnija i dublja. Rečenica koja pripada Azrinom u vanjskom prostoru Gazvan ne može urediti, razloge zlo-
pismu – “Ona me je, vanjska, stvarnost, iscjepkana na obli- činačkih pohoda kao ni načine na koja su ubistva izvršena
ke i komadiće, posve napustila, tako da mi je sve ostalo na može razriješiti i to ga dovodi do potpune zbunjenosti.
sasvim unutrašnje i moje.”3 mogla bi se čitati i kao Sarina U potrebi da nađe smiraj, on odlazi Rabiji u čijoj su sobi iz
misao, s tim što Sara nakon takve spoznaje želi smrt, a Azra istog razloga vrata zatvorena, a na prozore navučene za-
život. vjese. U potrazi za sigurnošću unutarnjeg, ali ovaj put sa-
Život u opkoljenom Gradu, kao i život u predratnoj Foči kralnog prostora, Figani nakon spoznaje da je u igri zavjere
(Noćno vijeće) unosi u romane nešto od fantastičnog re- istanbulskih moćnika on jedina žrtva, zatvara za sobom
alizma Gogoljevog tipa, s tom razlikom što Karahasan ne džamijska vrata ne bi li našao utočište. Azra u svojoj povu-
ide u grotesku. Bezizlaz i samoća u svijetu zla i režimskog čenosti pred vanjskim svijetom ostajući sama sa tekstom
pritiska kod Kafke (Proces) će završiti podmetanjem glave konstatuje: “Slobodan čovjek može otvoriti i ne otvoriti
dželatu, kod Nabokova (Poziv na smaknuće) odlaskom sa vrata na koja neko kuca...”6 Njen bijeg od ratnih dešavanja
stratišta na kome lik ostavlja svoje drugo ja da umre, dok u Sarajevu iz koga ne želi otići, kao ni Sara, je bijeg pismu,
Karahasanov Simon silazi živ među žrtve. I dok se u prva a njeno utočište je vlastito biće.
dva romana autor postmodernistički poigrava sa elemen- Druga vrsta vrata koja možemo pronaći u pomenutim
tima fantastične, horor i krimi-priče, dotle u Sari i Vijeću romanima jesu ona koja su neophodan rekvizit u gradnji
elementi realnog dobivaju fantastične oblike. Riječi Teryja napetosti unutar krimi ili zavjereničke priče. Izuzetak pred-
Eagletona – “...sada se čini da je ono što je stvarno – ira- stavljaju tajna vrata i prolazi koje otkriva Sulejman u po-
cionalno, dok je ono što je racionalno-nestvarno.”4 – na kušaju da uhvati krivovjerce. Kako je kompletan treći dio
najbolji način pojašnjavaju fantastiku u realizmu Karaha- romana Istočni diwan parodija na prva dva, tako i ova vra-
sanovog ratnog narativa. I kako su elementi fantastičnog u ta emira straže neće odvesti do pobunjenika već do lanca
Diwanu i Prstenu bili prisutni kao ogledalo za prepoznava- prostitucije. Za razliku od vrata slikareve kuće koja su ključ
nje realnosti, tako je u Vijeću nadrealna scena neophodno za razrješenje ubistva u Gazvanovom slučaju, Sulejmanovi
svjedočenje o stvarnom. Odsutne žrtve svjedoče o prisut- tajni otvori su prosta voajerska mjesta. S druge strane, pri-
2
Tery Eagleton, Iluzije postmodernizma, Svetovi, Novi Sad, 1997, str. 72. 5
Rječnik simbola, prir. Jean Chavalier, NZ Matice hrvatske, Zagreb, 1987,
3
Dževad Karahasan, Šahrijarov prsten, str. 356. str. 763.
4
Tery Eagleton, nav.djelo, str. 7. 6
Dževad Karahasan, Šahrijarov prsten, str. 72.
46

ča o Demirovom imanju (Šahrijarov prsten) je obilježena sten. Farukov prvi susret sa smrću kao gubitkom voljene
nizom tajanstvenih vrata koja su jedan od ključnih, ako ne osobe obilježen je otvaranjem vrata – “Gušeći se od bolne
i jedini elemenat koji stvara atmosferu napetosti i izaziva povrijeđenosti i bijesa nasrnuo je na vrata i ona su se otvo-
mračne slutnje. Figanijev ulazak u prostor učitelja/zavje- rila, gotovo sama od sebe. Na drugom kraju svoje jedine
renika Demira je obilježen nemogućnošću da sam prođe sobe, zaklonjen od pogleda i s vrata i s prozora, Bahtijar
kroz vrata, a kada to pokuša, uhvatit će ga nevidljivi stra- je ležao nepomičan i hladan.”13 Na trećem pripovjednom
žari, dok se njegov boravak na tom mjestu uglavnom svodi nivou istog romana, u priči o džinu Bellu i ženi Belitsilim
na istraživanja skrivenih vrata, kapija, prozora, stubišta i trenutak njenog konačnog prihvatanja drugačijeg je vezan
odaja. Mjesto na kome se priprema zavjera ima bezbroj za prolaz kroz vrata. San Belitsilim je mjesto njenog otkro-
zaključanih vrata i tajnih prolaza, zastrtih prozora i zaklju- venja i spoznaje, simboličkog prelaska granice u vlastiti
čanih sobica – “Neko vrijeme je sasvim izgubljeno stajao unutarnji svijet i oslobađanja izvana nametnutih normi –
naslonjen na vlastita vrata koja se otvaraju i zatvaraju bez otvaraju se nevidljiva vrata kroz koja se vidjela nova pro-
njegove volje i njegovog sudjelovanja.”7 storija, svjetlija od prethodne, i novi zid, i nova vrata, i tako
Vrata koja se ne mogu otvoriti, da bi se pojavila na sa- heraldički do sedmih
svim drugom mjestu, naći ćemo i u romanu Noćno vijeće. “ ...da bi posljednja, sedma, bila sama svjetlost, potop
Naime, Simon pri prvom obilasku kuće u koju se vratio svjetlosti kroz koji se okom ne može prodrijeti pa se ne
otvara sva vrata i iznova prepoznaje rodnu kuću i njene može znati da li se to naspramni zid sa osmim vratima ne
mirise. Podrumska vrata se ne daju otvoriti a iza njih se vidi ili ga prostorija uopće nema. Ako je prostorija, ako nije
osjeća jeziva hladnoća. U početku je to samo jedan u nizu sama usijana svjetlost. A kako su rasle prostorije i svjetlost
događaja koji u njemu izazivaju strah koji će postepeno u njima, rasla je i njezina usredsrijeđenost, njezina oku-
narastati u susretu sa predratnom Fočom, da bi na kraju pljenost oko jednoga mjesta u sebi, jednog mjesta iz kojeg
romana, upravo ta vrata koja će se sama rastvoriti donijela izvire i u koje uvire sve što je ona. Zato je s otvaranjem
razrješenje - “Kad mu se Enver pridružio, ušli su u kuću i posljednjih vrata i raskrivanjem velike, možda beskrajne,
zatvorili ulazna vrata, uključili svjetlo i suočili se sa širom prostorije s najjačim svjetlom, prostorije koja je samo svje-
otvorenim podrumskim vratima kroz koja je dopirao slabi tlo, cijela ona uzdrhtala i nekako se izlila u samu sebe, da
miris oraha.”8 Hladnoća i miris oraha u kući označavaju pri- bi onda dugo i lagano, lagano, otjecala iz sebe opet se uli-
sustvo onostranog, podrum nikako nije moguće osvijetliti, vajući u sebe.”14
a riječima prijatelja Envera, koji je mrtav, podzemni pro- U romanu Sara i Serafina i sama vrata, ali i tunel kao
stor biva objašnjen ovako: “U svakom slučaju, logično je i simbol vrata imaju izuzetno važnu ulogu. Prvi profesorov
ustvari jedino moguće da postoje razne vrste prostora ako susret sa Sarom se dešava na vratima, nakon čega slijedi
postoje mnogi načini postojanja.”9 naratorovo opširno esejističko promišljanje o tipovima lju-
Tako dolazimo do Karahasonovih vrata čija ulo- di s obzirom na to kako otvaraju vrata. A to dalje znači, da
ga više nije u službi razvoja fabule nego vrata koja imaju je njen način otvaranja vrata – široko, naglo i sa radošću
ulogu veze između dva svijeta. Na mjestu takvih vrata je – odredio Saru kao osobu vrijednu pažnje i ljubavi u pro-
granica propusna, a mogućnost prelaska u drugo i druga- fesorovom unutarnjem svijetu. Također, jedno od ključnih
čije otvara prostore metafizičkog. Mihail Lotman granicu mjesta romana Sara i Serafina jeste svjedočenje vojnika
vidi kao semiološki znak i to u podjeli između pojedinca i Derve o sarajevskom tunelu, čije značenje putem indirek-
svega ostalog, između ‘’nas’’ i ‘’njih’’, između uređenog i tnog kazivanja dobiva emotivno smiren ton i gotovo mit-
haotičnog, unutarnjeg i vanjskog. I dalje, “Granica može da ske dimenzije. Njegov doživljaj tunela se u potpunosti po-
razdvaja žive i mrtve, sedelačke i nomadske narode, grad i dudara sa arhetipskim značenjima vrata, ali i pećine. Činje-
stepu, može da ima državni, socijalni, nacionalni, konfesio- nica je da je tunel bio dugo vremena jedini put za izlazak
nalni ili neki drugi karakter.”10 U strukturi romana prelazak iz opkoljenog Grada, on je bio podzemna veza sa vanjskim
granice u semiotičko polje zabranjenog je znak pokretanja svijetom, put preporođenja koji vodi u drugi svijet. Borci
fabule ili unutarnjeg preobražaja kojim lik ulazi u prostor na povratku u Sarajevo tunel doživljavaju kao
spoznaje. S druge strane, granica spaja te postaje “mesto “...Nuhovu lađu ili Stajalište, ono mjesto na kojem će se
transformacije spoljašnjeg u unutrašnje”11 dovodeći ko- stvorenja ovoga svijeta okupiti da čekaju Strašni sud. Ili su
načno do “kulturnog izjednačavanja i stvaranja nove se- vidjeli filmski studio u kojem se snima kraj svijeta, to jest
miosfere višeg reda, u koju se sada već kao ravnopravne postmoderna verzija postanka svijeta, ili nešto slično.”15
uključuju obe strane”12. I usred mraka i stiješnjenosti tunela Dervo doživljava
Neke od ključnih spoznajnih i preobražajnih prolazaka prosvjetljenje u kome razumijeva smisao ove sarajevske
protagoniste kroz vrata nalazimo u romanu Šahrijarov pr- veze sa ostatkom svijeta; silazak u podzemlje mu je donio
“...mnogo svjetla, strahovito mnogo...”, bila je to “jedna
neopisiva i neizdržljiva poplava svjetla i strahovito obilje
7
zlatne kiše... To se doživi li se ne doživi, to se ne da opisati
8
Dževad Karahasan, Noćno vijeće, Dobra knjiga, Sarajevo, 2007, str. 185. i drugima prenijeti, jedino onaj glas koji dolazi odasvud,
9
Ibid,, str. 193.
10
Mihail Lotman, Semiosfera, Svetovi, Novi Sad, 2004, str. 195. 13
11
Ibid, str. 203. 14
Ibid, str. 239.
12
Ibid, str. 213. 15
Dževad Karahasan, Sara i Serafina, Dobra knjiga, Sarajevo, 2007, str. 29.

47

dolazi iz tebe samoga, glas koji govori “Rodi!” i sobom is- njeg i vanjskog autor eksplicitno govori i u eseju Kroz skri-
punjava sve.”16 vene vrtove (Slike o ezoteričnom naslijeđu). Naime, govo-
Konačnu spoznaju o sebi samome i otvarenje ka Dru- reći o ezotericima i sam se služi njihovim metodama, što
gome Simonu Mihailoviću će donijeti ona samorastvorena zapravo znači poređenje i traženje elemenata koji pove-
podrumska vrata – zuju i ujedinjuju pri tom ne insistirajući na razlikama koje
“U vratima ga je preplavio strahovit bol od kojeg se zahtijeva egzaktnost. Polazeći od uloge eidolona u antici,
svaki mišić zgrčio, a svijest zatamnila i izgubila se onako preko Platonovog mišljenja o odnosu vidljivog/vanjskog i
kako se gubi u trenucima ekstaze.”17 Vrata iza sebe kriju nevidljivog/unutrašnjeg, te egipatskih i islamskih ezoteri-
pećinu u kojoj protagonista nalazi duše iz berzaha, duše ka, Karahasan zaključuje:
onih koji su se sami ubili ne izdržavši muke i onih čiju je Tako su podjele na helensku i helenističku (ezoteriju
krv okusio dželat, a sakupljaju se pred svaki novi pokolj H.D), babilonsku i egipatsku, islamsku i srednjovjekovnu
nevinih. Pećina je mnogoznačan i veoma važan simbol a evropsku, mnogo više geografsko-historiografske nego
najčešće simbolizira neku vrstu čistilišta; također može unutrašnje, oslonjene prije na tehničke kriterije klasifikaci-
imati i značenje novog rođenja jer je silazak u podzemlje je negoli na unutrašnje osobine učenja. 20
preduslov ponovnog rađanja; pećine simboliziraju posta- I više od toga:
nak, preporođenje i inicijaciju. Duše mučenika mogu biti Hoću reći da je ezoterik iz Bagdada iz devetog stolje-
spašene samo ako ih neko iznova ubije na isti svirep način, ća bliži ezoteriku iz evropskoga četrnaestog stoljeća nego
za što Simon nije spreman. Njegov obilazak duša koje trpe svome susjedu; hoću reći da ezoterici potvrđuju jedinstvo
iste muke kao i onda kada su ubijani podsjeća na Danteov i cjelovitost svijeta koji je jedan i cijel upravo zahvaljujući
obilazak i razgovor sa mučenicima, s tom razlikom što ovo razlikama u njemu;...21
nisu grješnici i što je čitatelj svjestan istinitosti scene iako Tragajući za onim što je unutrašnje, nevidljivo i bitno,
je fantastična. Simonov prelazak granice je njegov čin žr- Karahasan poštujući razlike uspostavlja veze i ‘’ ... zagova-
tvovanja i poistovjećenja sa onima koje ne može ponovo ra kulturu koja usavršava, a ne poništava prirodu, kulturu
mučiti iako bi ih time spasio. On u potrazi za istinom odlazi koja Drugog i druge poštuje i koja tako prelazi u štovanje
u onostrano. Drugog.’’22
“To je rješenje koje mu se otkrilo danas, dok je snatrio
na suncu. Ne može on njih ponovo pobiti, a ne može ni
živjeti na ovom svijetu nakon što ih je vidio, toliko je znao
čim se danas probudio. Srećom, uvijek ima treći put, a on LITERATURA:
mu se otkrio u polusnu: on će otići među njih da trpi s nji-
ma, živ ali sposoban da osjeća i razumije. • Karahasan, Dževad, Istočni diwan, Dobra knjiga, Sarajevo, 2007.
Opijao se noćnim zrakom i provjeravao u sebi vjeruje • Karahasan, Dževad, Šahrijarov prsten, Dobra knjiga, Sarajevo, 2007.
li on stvarno da je dobro rješenje koje mu se otkrilo. Jeste, • Karahasan, Dževad, Sara i Serafina, Dobra knjiga, Sarajevo, 2007
stvarno je dobro. Ako ništa drugo, mora proći kroz vrata • Karahasan, Dževad, Noćno vijeće, Dobra knjiga, Sarajevo, 2007
u kojima će potpuno, konačno, kostima i onim dubljim od • Karahasan, Dževad, Knjiga vrtova, Conectum, Sarajevo, 2004.
kostiju, doživjeti svoju Barbaru.”18 • Eagleton, Tery, Iluzije postmodernizma, Svetovi, Novi Sad, 1997.
I koliko god je u Istočnom diwanu i Šahrijarovom pr- • Lotman, Mihail, Semiosfera, Svetovi, Novi Sad, 2004.
stenu bilo riječi o ljubavi i žrtvi, toliko je taj motiv u Sari i • Rječnik simbola, priredio Jean Chavalier, NZ Matice hrvatske, Za-
Serafini i Noćnom vijeću još prisutniji i produbljeniji. Lju- greb, 1987.
bav zadržava Saru u Gradu u kome postaje žrtva, a Simon
svojim odlaskom među žrtve obezbjeđuje smislenost vla-
stitom životu i svijetu. Pokazalo se da put do unutarnjeg
vodi uvijek preko žrtve ma kakva bila (simbolička) vrata
kroz koja treba proći. Ako krene od spoznaje da je svijet
kao šljiva, dakle, cjelovit i smislen, a dospije do potpunog
suočenja sa smislom i razumom te pređe, kako kaže Eagle-
ton, onu “tanku granicu između poimanja totaliteta kao
uzvišeno nepredstavljivog s jedne i njegovog nepostojanja
s druge strane”19 – čovjek mora izabrati – Karahasan bira
svijet u kome vlada unutarnji red. Iako čovjeku nije dato da
sagleda totalitet u njegovoj cjelovitosti i sveobuhvatnosti,
želimo vjerovati da on postoji, inače ne bi imali smisao ni
ljubav ni žrtva, Ja ne može postojati bez Drugoga.
O vezama i sličnostima različitog, te odnosu unutar-
16
Ibid, str. 33.
17
Dževad Karahasan, Noćno vijeće, str. 225. 20
Dževad Karahasan, Knjiga vrtova, Conectum, Sarajevo, 2004, str. 106.
18
Ibid, str. 247. 21
Ibid, str. 113.
19
Tery Eagleton, nav. djelo, str. 11. 22
Mile Babić u Dž.Karahasan, Knjiga vrtova, str. XXXIII.
48

svJEdoK I svJEdočEnJE
u KarahasanovIm romanIma
U ovom radu imam radikalna pola. U tom smislu, podsjećam naprimjer na ra-
Almir Bašović namjeru govoriti o dove Wolfganga Kaysera3, Waynea Bootha4, Franza Stanze-
svjedoku i svjedočenju la5 i mnogih drugih autora, posebno podsjećam na radove
u romanima Dževada Karahasana, razmatrajući taj pro- Mihaila Bahtina koji u svom djelu o polifoniji kod Dosto-
blem na korpusu koji čine Istočni diwan, Šahrijarov prsten jevskog6 naglašava važnost pitanja tačke gledišta, a u svom
i Noćno vijeće. Ovaj pristup koji u prvi plan stavlja ulogu radu Autor i junak u estetskoj aktivnosti7 naglašava važnost
svjedoka i pojam svjedočenja u Karahasanovim romanima, lika.)
kao i svi drugi pristupi koji bi pretendirali na to da osvijetle Postupak svjedočenja u Karahasanovim romanima
kompliciranu arhitekturu tih romana, sasvim sigurno jeste mogli bi povezati sa njegovim željama i predodžbama u
preširok. Zato nemam iluzija da ću do kraja iscrpiti razmi- odnosu na prozu koju piše. U Knjizi vrtova Karahasan kao
šljanje o ulozi i važnosti koju likovi svjedoka i postupak svoj ideal navodi tvrdnju jednog srednjovjekovnog histrio-
svjedočenja imaju u Karahasanovoj poetici, ovdje želim na koji kaže: „Ljude, ptice, životinje i metereološke pojave
samo ponuditi jednu mogućnost za razmišljanje o ovom predstavljao sam tako dobro kao da je svako od njih mo-
problemu, želim ukazati na eventualnu važnost ovih poj- jim glasom izrazilo sebe“.8 Ta Karahasanova težnja govori o
mova unutar te poetike. njegovom pokušaju da u svojim romanima dostigne najviši
O tome koliku bi važnost moglo imati razmatranje svje- mogući stupanj objektivnosti, to govori o njegovoj želji da
doka i svjedočenja u vezi sa Istočnim diwanom, Šahrija- roman oblikuju i izgovaraju događaji, likovi, stvari od kojih
rovim prstenom i Noćnim vijećem govori nam, naprimjer, je knjiga oblikovana.9 U ovom radu želim ukazati na to ko-
činjenica da bi se to pitanje moglo povezati sa okvirom tih liko je ovo Karahasanovo nastojanje povezano sa ulogom
romana, sa sižejnom pozicijom gotovo svih Karahasanovih koju u njegovim romanima imaju svjedoci i svjedočenje.
likova, ali jednako tako sa Karahasanovom gradnjom lika
pripovjedača, sa međusobnim odnosom pojedinih tačaka
gledišta... Dakle, razmatranje svjedoka i svjedočenja u Ka- Svjedoci i divanije
rahasanovim romanima moglo bi okupiti najvažnija pita- Kao prvi značajan svjedok u Karahasanovim romanima
nja koja bitno određuju pristup romanu kao žanru uopće, pojavljuje se Rustem u Istočnom diwanu. U prvom dijelu
jer je očigledno da bi se to razmatranje moglo uklopiti u tog romana koji nosi naslov Al-Mukaffa Rustem na počet-
dva dominantna toka prisutna u razmišljanju o ovoj knji- ku zauzima poziciju svjedoka ljubavi između Begzade i Al-
ževnoj formi. Mukaffe. Čini se da je sasvim u skladu sa Karahasanovom
Naime, ulogu i važnost svjedoka i svjedočenja mogli bi težnjom ka objektivnosti to da on svoj prvi roman počinje
povezati s onom strujom razmišljanja o evropskom roma- pismom lika, uostalom čitav prvi dio Al-Mukaffe nazvan je
nu koja počinje sa Henryjem Jamesom1 i koja naglašava Pisma. Roman Istočni diwan počinje Begzadinim pismom
važnost izbora tačke gledišta i važnost pitanja ko govori? S koje govori o tome da Mukaffu u njegovom zavičaju voli
druge strane, razmatranje svjedoka i svjedočenja moglo bi sve: „i kiše i trave, i jabuke i stijene“, a najviše Mukaffu voli
se uklopiti i u onaj tok mišljenja o romanu koji promovira Begzada (ta „kćer udata za pisma“!) jer ga se ona najbolje
Edward Morgan Forster, tvrdeći da je problem stanovišta sjeća.10 Dakle, već na početku ovog romana uvodi se veza
prenaglašen upravo zato jer je specifičan za roman, te da je
u književnosti važnija odgovarajuća mješavina likova – pro- 3
Jezičko umetničko delo, Srpska književna zadruga, Beograd, 1973.
blem s kojim se suočava i dramski pisac.2 (Nije, naravno,
slučajno to što su James i Forster i sami bili romanopisci
4
Retorika proze, Nolit, Beograd, 1976.
koji su se problemima romana bavili „iznutra“. Naglašavam 5
Tipične forme romana, Književna zajednica Novog Sada, Novi Sad, 1987.
to da su i jedan i drugi ovdje uzeti samo kao predstavnici 6
Problemi poetike Dostojevskog, Zepter Book World, Beograd, 2000.
struja koje akcentiraju važnost pojedinih aspekata roma- 7
Bratstvo-jedinstvo, Novi Sad, 1991.
na; njihova razmišljanja imaju svoje zagovornike u različi- 8
Knjiga vrtova, Connectum, Sarajevo, 2004, str. 7.
tim pokušajima pravljenja tipologije ovog žanra, makar te 9
Ibid, str. 8.
tipologije ponekad pokušavale pomiriti ova dva naizgled 10
Dževad Karahasan: Istočni diwan, Izabrana djela, Dobra knjiga, Sara-
jevo, 2007, str. 15. Svi citati iz Karahasanovih romana davat će se prema
1
The Art of the Novel, Charles Scribner’s Sons, New York, 1937.
ovom izdanju. U daljnjem tekstu navodit ću samo naslov romana i broj
2
Aspekti romana, Orpheus, Novi Sad, 2002, str. 68. stranice.

49

između ljubavi, književnosti (pisma) i svjedočenja, a taj jednom sudbinom, onda bi Istočni diwan uglavnom fiksi-
odnos je važan za sva tri Karahasanova romana o kojima rao Gazvanovu sudbinu, jer je to lik koji povezuje sva tri
ovdje imam namjeru govoriti. dijela ovog romana. Gazvan je u prvom dijelu lik kojeg je
Rustemova pozicija u priči o Al-Mukaffi zanimljiva je iz izmislio Mukaffa, u drugom dijelu je Al-Halladžova sudbi-
više razloga. Kao prvo, uvođenjem ovog lika Karahasan in- na ispričana iz Gazvanove perspektive, naše znanje o Al-
tervenira u tradiciju epistolarnog romana. Naime, episto- Halladžu je dakle u potpunosti određeno Gazvanovim zna-
larni roman obično ne poznaje lik onog ko pisma donosi i njem, a u trećem dijelu Istočnog diwana Gazvana priziva
odnosi, u epistolarnom romanu se rijetko tematizira način Al-Tauhidi, lik po kojem taj dio romana nosi naslov.
na koji pisma savladavaju prostor, iako pišući pisma glavni Neka nam ovdje, u vezi sa likom Gazvana, razmatranje
likovi to uvijek prešutno čine. Karahasan uvođenjem po- jedne tehničke intervencije posluži za primjer koliko su u
srednika Rustema tematizira i prostor preko kojeg gradi Karahasanovim romanima međusobno neraskidivo pove-
važnu opoziciju persijska – arapska tradicija. Nije lišeno zani uloga svjedoka, pripovjedna tehnika i svjedočenje.
važnosti to što posrednik u dopisivanju između Begzade Gazvan je kao lik građen uspostavljanjem očiglednih para-
i Mukaffe jeste nepismen, jer Rustema upravo ta osobi- lela sa Edipom, dakle paralela sa najstarijim detektivom u
na preporučuje za ulogu onog ko pisma donosi i odnosi. evropskoj književnoj tradiciji. U Mukaffinoj priči kaže se da
Ta osobina će pomoći da, govoreći rječnikom onih čitanja je Gazvan na mjesto emira izabran jer je riješio zagonetku,
književnosti koja zagovaraju „prevođenje“ književnih liko- on dakle kao i Edip rješenju zagonetke duguje svoj socijalni
va u shemu aktantskog modela, u priči o Mukaffi Rustem status. (Gazvan je rješavajući zagonetku vino proglasio naj-
od pomoćnika postane protivnik. Umjesto posrednika iz- većim zlom,15 neću ovdje podsjećati na metaforičku važ-
među Mukaffe i Begzade, Rustem postaje posrednik izme- nost vina u mističkoj poeziji Istoka, a ne moraju se dodatno
đu Mukaffe i nove, arapske vlasti. Nakon što bitno odredi pojašnjavati ni veze Gazvanovog odgovora sa Edipovim od-
Mukaffinu sudbinu, Rustem ovaj dio romana završava spa- govorom na Sfingino pitanje o slabosti i snazi jednog bića.)
ljivanjem pisama koja se ispisuju sama od sebe. O Gazvanovom povjerenju u razum i bliskosti njegove
Upravo dvosmislenost Rustema kao svjedoka ukazuje logike sa Edipovom najbolje svjedoče tvrdnje poput one
na Karahasanov postupak blizak onoj struji evropske tra- da „sve što jedan čovjek može smisliti – drugi čovjek može
dicije koju Rene-Maria Alberes tretira kao odbranu „otvo- razumjeti“16, ili njegove konstatacije da su smrti koje istra-
renog romana“. To je po Alberesu onaj roman koji uvodi žuje „međusobno povezane barem što su sve podjednako
sudar dva stila života, pokazujući da „realnost romana nije neobjašnjive“17. Naravno, Edip je kao lik građen tako da
više na njegovoj površini, nego u onome što ne uspijeva njegovo povjerenje u razum proizvodi tragičku krivnju jer
da potpuno formuliše“.11 Rustemova pozicija ne svjedoči to povjerenje dovodi do redukcije ljudske cjelovitosti, do
samo o heterogenosti Istoka (što će, usput budi rečeno, redukcije integriteta ljudskog bića i redukcije slike čovjeka
u postkolonijalnoj kritici postati opće mjesto), već upozo- u grčkoj kulturi. S druge strane, Gazvan je lik koji se u po-
rava i na heterogenost unutar svih kulturnih zajednica, a četku gradi kao čedo racionalističke filozofije. Uostalom,
na šta nas upozorava razlika između onih čija egzistenci- on se u svojoj istrazi oslanja na trokutove, podsjećajući
ja jeste neodvojiva od čitanja i pisanja i onih drugih koji tako na važnost koju za Descartesa u Meditacijama ima
gledaju slova a ništa ne razumiju. Svjedok Rustem onim analitička geometrija kao spontani plod urođenih principa
svojim starijim dijelom i sam pripada persijskoj kulturi, ali metode i trajna pretpostavka svih njegovih razmišljanja.18
će on tek zbog straha koji osjeća od Mukaffinog porijekla Ovdje dolazimo do Karahasanove tehničke intervenci-
i odricanjem od kulture koja arapskoj kulturi prethodi poje u žanr detektivske priče i značenja koje ta intervencija
stati „pravi“ pripadnik nove vlasti. „Upisujući se“ u tu novu proizvodi. U književnosti koja nastaje kao krajnji produkt
vlast koja (kao ni one vlasti što dolaze nakon nje) ne zna da racionalizma, naprimjer u romanima Conana Doylea (kao,
rukopisi ne gore, Rustem nam potvrđuje u kojoj mjeri či- uostalom, i u detektivskim pričama Edgara Allana Poea)
tanje, kao i pisanje onako kako ga definira Begzada, može pripovjedač nikad nije detektiv već nam priču pripovijeda
biti zamjena za doživljaj.12 njegov pratilac. Kako kaže Franz Stanzel, ta okolnost od po-
Drugi važan svjedok u Istočnom diwanu jeste Gazvan. četka unosi u čitaočevu perspektivu poštovanje, čuđenje
U prvom dijelu romana, Mukaffa piše Begzadi da je izmi- i divljenje, a s druge strane omogućava da zaključci koje
slio emira straže koji se tako zove.13 Gazvan je centralni lik vješti detektiv izvlači iz pronađenih indicija ne izađu na
u Mukaffinoj priči Pouka o Gazvanu i slikanju. U drugom vidjelo prije vremena.19 Karahasan upravo detektivu daje
dijelu Istočnog diwana koji nosi naslov Al-Halladž, Gazvan da nam pripovijeda priču o Al-Halladžu, što je izbor koji
je također centralni lik, a središnji dio priče o Al-Halladžu proizvodi niz implikacija.
napisan je u formi Gazvanovog dnevnika. U citiranoj knjizi
Alberes tvrdi da je roman zamjena smrti, jer želi konačno 15
Istočni diwan, str. 68.
fiksirati jednu sudbinu, ma kakva ona bila.14 Kada bi Kara- 16
Ibid, str. 78.
hasan pisao romane za koje bi se moglo reći da se bave
17
Ibid, str. 198.
11
Istorija modernog romana, Svjetlost, Sarajevo, 1967, str. 170-171. 18
O tome vidjeti: Ernst Cassirer, Problem saznanja u filozofiji i nauci no-
vog doba, Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, Sremski Karlovci-No-
12
vi sad, 1998, str. 320.
13
Ibid, str. 30. 19
Tipične forme romana, Književna zajednica Novog Sada, Novi Sad,
14
Cit. djelo, str. 7. 1987, str. 51.
50

To je postupak koji omogućuje da Gazvan, makar i ne progonjenog, jer Sulejman progoni Tauhidija koji priziva i
htijući, postane svjedok Halladžove sudbine, da preuzme glumi Gazvana.
i onu perspektivu „poštovanja, čuđenja i divljenja“ koju u Za razliku od Gazvana koji u drugom dijelu romana tra-
detektivskom romanu imaju pripovjedači. Gazvan doslov- ga za istinom o jednom od najvećih mistika islamske tra-
no kaže da je o Halladžu saznao mnogo više nego što zna dicije, detektiv u ovom sižejnom toku - pomoćnik emira
o sebi.20 Uhođenje Halladža za Gazvana postaje bolesna Sulejman - u svojoj potrazi postaje čak i voajer, istina voa-
strast, on kaže: „uhodim ga radi sebe ili radi nečega čemu jer koji vireći u sobu prostitutke umjesto svjedoka tjelesne
ne mogu odoljeti“.21 Ovaj postupak omogućava daljnje po- ljubavi postaje svjedokom još jedne priče. Uostalom, sve
igravanje sa paralelom između Edipa i Gazvana. Edip ot- što nam može otkriti ovaj detektiv jeste porijeklo dvaju pr-
krije sebe kao krivca, a Gazvan postepeno postaje gotovo vih priča iz romana Istočni diwan, pa čak ni to on ne može
identičan onom koga istražuje, jer kako sam kaže: „Shva- tvrditi sa sigurnošću. Prelistavajući tekstove o Gazvanu
tio sam da ne znam gdje u meni prestajem ja a počinje koje je ukrao iz Tauhidijeve kuće, Sulejman se pita jesu li
Halladž.“22 Edip, kao što znamo, na kraju tragedije otkrije to stvarno pisma koja je Mukaffa razmjenjivao sa svojom
Apolona. Gazvan govori da se Halladž uliva u njega „kao ženom, ili je to materijal koji je Tauhidi skupljao za pisanje
voda u vodu“,23 dolazeći tako - kao i Edip - pred lice Boga, svog adaba o Mukaffi. Gazvanov dnevnik bi, tvrdi Sulej-
preuzimajući onu Halladžovu metaforu o čovjeku kao Bo- man, mogao biti autentičan, ali je sigurno Tauhidi u taj spis
žijem bunaru.24 utrpao razne Rabije...28
Jedna od osnovnih istina koju je promovirao racionali- Ne znam treba li ovdje uopće podsjećati na to da ovaj
zam jeste to da se ništa ne može spoznati bez potvrđivanja Karahasanov postupak svjedočenja i odnosa između svje-
i sagledavanja našeg mislećeg bića u onome što spozna- doka upozorava kako pripovijedanje o događajima postaje
jemo.25 U racionalizmu, dakle, sve što postoji jeste objekt moguće tek kad se ti događaji završe, kad se potencijalno
našeg mišljenja, a jedini svjedok u tom svijetu, uključujući dramatični periodi krize smire i kad u odnosu na njih bude
i pripovjedača detektivskog romana, može biti svjedok ap- moguća refleksija, baš kao što nas upozorava na to da se
solutne pobjede uzvišenog razuma. Gazvanov slučaj kao roman kao forma uvijek obnavljao u vrijeme nesigurnih
da obrće ovu perspektivu, jer Gazvan u potpunosti postaje znanja i viška dokolice, u vrijeme kada jedina mogućnost
određen upravo onim što pokušava racionalno spoznati. da se život proživi „herojski“ jeste da taj život bude odjek
Zato valjda taj istočnjački svjedok - detektiv, kao parodija nečijeg tuđeg života. U tim periodima junak romana ne
racionalističkog čeda - zapadnjačkog detektiva, na kraju može biti sasvim pouzdan svjedok svoga svijeta, zato on
sasvim apolonski završava u umirujućem snu, na krilu svi- kao po pravilu svojom sudbinom pokušava svjedočiti o ne-
račice Rabije. A izbor perspektive iz koje nam se govori ova čijoj tuđoj sudbini, ponavljajući i istovremeno parodiraju-
detektivska priča svjedoči o uvjerenju da, kako to lijepo ći tu sudbinu, pri čemu se taj junak, od prilike do prilike,
kaže Walter Benjamin, „jezik nekog bića jeste medijum u može „pretvarati“ u nekog viteza od Manche, u nekog sul-
kome se njegovo duhovno biće saopštava“.26 Pritom, ogra- tanovog brata i sultanovog sina Džema, ili u nekog detek-
ničenost znanja o Halladžovoj sudbini koje nam se posre- tiva - emira straže.
duje putem znanja detektiva Gazvana upozorava da „jezik
nije u svakom slučaju samo saopštavanje saopštivog, već
ujedno simbol nesaopštivog“.27 Svjedoci i bastardi
Treći dio Istočnog diwana kao da dodatno potcrtava U Karahasanovom romanu Šahrijarov prsten nalazimo ta-
ovu igru sa iscrpljivanjem mogućnosti detektivskog žanra kođer zanimljivu strukturu svjedočenja, dubinska struktu-
u prostoru iracionalnog Istoka. Priča o Al-Tauhidiju počinje ra ovog romana kao da se gradi pozicioniranjem svjedoka i
i završava opaskom o ružinom ulju i masaži koji u deka- njihovim međusobnim odnosima, na šta upućuje i naglaše-
dentnom svijetu udobnosti mogu postati isto što i pitanje no tematiziranje pojma svjedoka i tematiziranje postupka
nečijeg života i smrti. Lik Gazvana i njegove sižejne funk- svjedočenja unutar svakog od tri dijela. Šahrijarov prsten
cije iz prva dva dijela ovog romana, u trećem dijelu kao je uokviren najširom pričom o Faruku i Azri, a početak i kraj
da se raspadaju na nekoliko samostalnih likova i funkcija. te ljubavne priče povezan je romanom koji počinje pisati
Dekadencija se naglašava i činjenicom da istragu u trećem Faruk a koji dovršava Azra. Odnos Faruka i Azre zapravo
dijelu ne sprovodi emir straže već pomoćnik emira - Su- se komentira odnosima unutar priče o godinama učenja
lejman. Gazvan se posredno od progonitelja pretvara u šejha Figanija i odnosima unutar priče o Bellovom dolasku
u Ereh. Rastanak Faruka i Azre doslovno se tematizira u
20
epizodi u kojoj šejh Figani razmišlja o susretu i rastanku sa
djevojkom za koju ne zna ni da li je stvarna:
21
Ibid, str. 181.
Rastajali su se. Preživljavao je rastanak s njom, a isto-
22
Ibid, str. 182.
vremeno ga gledao kao svjedok. Vole se, znaju da su jed-
23
Ibid, str. 181. no drugome sve što se može željeti na ovom svijetu, ali
24
Ibid, str. 191. se rastaju i rastaju se baš zato jer znaju da bi se, ostanu li
25
Podsjećam, naprimjer, na Descartesov slavni primjer o vosku. V.: Meta- zajedno, prejako vezali za ovaj svijet. Osim toga, ovako je
fizičke meditacije, Zagreb, Demetra, 1993, str. 58-64. uzvišenije, ne može ono biti potresno i uzvišeno ako se ne
26
Eseji, Nolit, Beograd, 1974, str. 45.
27
Ibidem 28

51

rastanu a sve njihovo i sve među njima mora biti potresno probudila.33 S druge strane, Azra postoji samo u Faruko-
i uzvišeno. vom glasu,34 ali će ona dozvati Faruka makar ga sastavljala
Preko slike rastanka, istovremeno s njom, sklapala se od njegovih priča i svojih sjećanja, dopisujući svoju ostav-
slika čežnje. Oni čeznu. Gledaju se iz daljine, zapravo se ne štinu oko njegove.35
gledaju nego samo slute jedno drugo jer je daljina ogro- Ovdje se očigledno nameće paralela između dva svje-
mna ali ne dovoljna da razdvoji njihove duše – i čeznu. Ne doka ljubavi: farnaka i romana, što nam možda govori o
mogu se približiti i ne žele, ne mogu se udaljiti i ne žele. I to nekim važnim aspektima svjedočenja u Karahasanovim
Figani proživljava kao jedan od sudionika u toj igri čežnje, a proznim djelima. To, naprimjer, upozorava na vezu far-
istovremeno to gleda i razumije kao svjedok.29 naka, bastarda, sa romanom kao kopiletom koje nastaje
Upravo priča o šejhu Figaniju razdvaja i spaja dvije lju- spajanjem raznih formi, kopiletom koje je karakteristično
bavne priče, onu o Faruku i Azri, s jedne, i onu o Bellu i za prelazne epohe. Jer, i farnak i roman čeznu za cjelinom
Belitsilim, s druge strane. Godine učenja šejha Figanija je- svijeta, ta čežnja je u njihovoj prirodi. Pritom, ni farnak
ste dio romana koji uključuje nekoliko sižejnih mogućnosti ni roman kao žanr ne mogu tu cjelinu dostići. Roman ne
koje nudi tradicija romana, ali se sve te sižejne mogućnosti može računati na mehaničku dovršenost jer je organski
uvode samo zato da se ne bi do kraja iskoristile. Osim mo- žanr propusnih granica, to je žanr u nastajanju koji se, kako
gućnosti ljubavne priče koja ostaje neiskorišćena, Figani je kaže Bahtin, sudara sa stihijom nezavršene sadašnjosti.36
naprimjer svjedok zavjere, a taj fabulativni materijal nudi Također, na apsolutnu dovršenost ne može računati for-
mogućnost za čitav roman koji u centru ima tajnu i njeno ma koja nastaje u periodima relativnih vrijednosti, forma
rješavanje. Zatim, šejh Figani je također svjedok o tome da koju György Lukács naziva „epopejom svijeta koji je bog
biti „angažiran“ pisac ponekad znači samo potpisati ono napustio“.37 A farnak je biće ni s ovog ni s onog svijeta, biće
što svi već ionako znaju. On je svjedok da junaku na ma- koje kao ni roman – ne ostavlja tragove. Uostalom, mo-
garcu slavu ne donose toliko njegovi stihovi koliko njego- derni roman koji se nastavlja na Gargantuu i Pantagruela
va smrt, što je također sižejna mogućnost koja namjerno Françoisa Rabelaisa, baš kao i Karahasanov farnak, svoje
ostaje neiskorišćena jer ona svoje puno smisaono zaokru- postojanje duguje karnevalu i plodnoj igri između života i
ženje dobija tek kao komentar Bellove sudbine, kao dopu- smrti unutar smjehovne kulture.
na smisla koji proizvodi Bellova smrt na magarcu. Također, Ukoliko ovaj paralelizam između farnaka i romana kao
Figani kao da svjedoči o tome da bildungsroman nije mo- svjedoka ljubavi u Šahrijarovom prstenu ima osnovu, onda
guć u našem svijetu infaltilnosti, u svijetu koji i sam odbija bi to moglo upozoravati i na bliskost između ljubavi i knji-
odrasti. Priča o šejhu Figaniju, zapravo, kao da tematizira ževnosti, jer i jedno i drugo nude barem nadu da se čovjek
sve ono što razdvaja onu mitsku priču o Bellu i Belitsilim može dovršiti otvarajući se prema Drugom. A ovaj odnos
od suvremene priče o Faruku i Azri, sve ono zbog čega se između ljudske potrebe za pripovijedanjem i ljudske po-
Faruk i Azra mogu ponovo sresti još jedino u romanu. trebe za svjedokom ljubavi kao da najavljuje Karahasanov
Znakovito je to što Karahasan čak i u tekst koji prevodi posljednji roman Noćno vijeće i ulogu koju u tom romanu
Figani, dakle u dio romana pod nazivom Dolazak u Ereh, ima jedan važan svjedok.
uvodi pripovjedača – svjedoka. To je Belitsilimin brat za ko-
jeg se na početku kaže: „Dječak je nastavio šutjeti i gledati
da upamti sve što se događa upravo onako kako je bilo, da Svjedoci i duhovi
bi mogao kasnije, mnogo kasnije, kad zapravo bude kasno, Noćno vijeće je jedini Karahasanov roman koji nije građen
sve ispričati vjerno i istinito.“30 Isti taj pripovjedač se na kao odnos priča koje se događaju u međusobno udaljenim
kraju priče pita kako da završi ovu istinitu pripovijest i kao historijskim epohama. Moglo bi se tačno izračunati koliko
najbolje rješenje predlaže da je završi kratko iznesenim po- dana prođe od Simonovog dolaska u Foču do posljednje
dacima koji će njegovome svjedočenju dati privid dovrše- scene romana u kojoj Barbara u berlinskom izletištu doživi
nosti, pri čemu će se on suzdržati od tumačenja.31 susret sa Simonom. Noćno vijeće upravo zbog ovog zgu-
Upravo ovakav postupak kao da nam nudi mogućnost snutog vremenskog okvira kao da jasnije ukazuje na Ka-
da uspostavimo paralelu između svjedoka Bellove i Belitsi- rahasanovu pripovjednu strategiju koja onemogućuje jed-
limine ljubavi sa svjedokom ljubavi između Faruka i Azre. I nostavno definiranje njegovih romana. Upravo u Noćnom
Azra je, naravno, svjedok koji pripovijeda priču, jer ona je vijeću historija se, pomalo paradoksalno, najintezivnije
„naslutila pravi redoslijed epizoda u Farukovim pripovije- objavljuje. Taj roman bi mogli povezati sa tipom koji Kayser
stima, naslutila šifru koja od ovih priča pravi historiju nje- zove romanom prostora, jer ti romani govore o svijetu
zine ljubavi.“32 Treba primijetiti da, osim pripovjedača Do- koji je pred nama, u tačno određenom isječku.38 Sa tom,
laska u Ereh, svjedok ljubavi između Bella i Beltsilim u ovoj uslovno govoreći aktualnom dimenzijom Noćnog vijeća
priči jeste i farnak. Bell se odriče besmrtnosti radi žudnje
za Belitsilim, govoreći joj da će se ploditi i imati potomka
33
Ibid, str. 229.
koji će svjedočiti o njegovome tijelu i o žudnji koju je ona
34
Ibid, str. 336.
29
Šahrijarov prsten, str. 151-152. 35
Ibid, str. 337.
30
Ibid, str.194. 36
O romanu, Nolit, Beograd, 1989, str. 460.
31
Ibid, str. 298. 37
Teorija romana, Veselin Masleša, Sarajevo, 1990, str. 70.
32
Ibid, str. 336. 38
Cit. djelo, str. 429-430.
52

mogli bi povezati ulogu svjedoka historije u ovom romanu historiograf!) bio sveznajući. U gotovo svim kulturama mr-
– Simona. Simonov izbor kao da postavlja pred nas čitao- tvi znaju sve, tako da bi Enver koji pripovijeda Noćno vijeće
ce jedno pomalo zastrašujuće pitanje o tome može li se mogao biti sveznajući pripovjedač, bila bi motivirana nje-
trauma historije prevazići pomoću svjedočenja kakvo nam gova sposobnost da bude sveprisutan, da funkcionira kao
stoljećima nudi historiografija? Da li se historija kao noćna ono što je Thomas Mann negdje nazvao „duhom pripovi-
mora ponavlja upravo zbog toga što se o njoj ne svjedoči jetke“. Istina, Enver jeste duh, jeste čak i duh pripovijeda-
na način kako to od nas zahtijeva ozbiljna književnost, danja, ali on se odriče svoga znanja, svoju priču prilagođava
kle angažirajući sve slojeve našeg bića? Možemo li u svije- Barbari koja ga sluša. O njegovoj priči Barbara kaže:
tu u kojem se objektivno pobrkalo sa neizanteresiranim i Dugo je pričao, ispričao je sve što se sa Simonom dogo-
distanciranim uopće biti sposobni za stvarno svjedočenje? dilo od dolaska u Foču. Barbari se posebno dopalo što je
Ali, u Noćnom vijeću, kao i u svim drugim Karahasano- dužnu pažnju posvetio unutrašnjim stanjima, osjećanjima,
vim romanima imamo najstariju priču na svijetu, priču o razmišljanjima i sjećanjima njenog muža, kao da joj nastoji
susretu jednog muškarca i jedne žene, što bi mogao biti omogućiti da s mužem podijeli bosanske dane i iskustva.42
razlog da te romane svrstamo u tip koji Kayser zove roma- Odreći se svoga znanja, prilagoditi ga slušaocu, taj En-
nom zbivanja, tvrdeći da je ljubav najvažnije i najpoetičnije verov postupak kao da upozorava na odnos prema znanju
zbivanje u kojem čovjek učestvuje kao privatno biće, zbog pripovjedača kao uslov da se događaji ispripovijedaju tako
čega se roman zbivanja najprije isključivo, a zatim pretež- kao da ih je čitalac/slušalac i sam doživio. Nije li to ono
no ostvaruje kao ljubavni roman.39 (Jasni su razlozi zbog na šta nas upućuje sam pojam estetskog čije je jedno od
kojih Karahasan ne piše romane koje Kayser zove roma- izvornih značenja upravo iskustvo? Ne leži li upravo u toj
nima lika, jer u vremenu skepse nije moguće izgraditi za- Enverovoj sposobnosti mogućnost da se pripovijedanjem
okruženu sudbinu i organizirati siže kao putovanje prema povežu eros i tanatos, vjenčanje i smrt junaka kao dva tra-
potpunom samosaznanju. Jedini Karahasanov roman koji dicionalna kraja u književnosti? Možda je upravo ovakav
u naslovu ima ime lika kao da ukazuje upravo na to kako svjedok omogućio da se roman Noćno vijeće završi spozna-
roman zasnovan na jednom liku nije moguć. To je roman jom svijeta koju Barbara doživljava cijelim svojim bićem.
Sara i Serafina koji čak i u svom naslovu udvaja identitet Pripovjedač je tu spoznaju sugerirao brisanjem jednog
centralnog lika.) kao. Simon na početku kaže svijet je kao šljiva, a roman
Noćno vijeće, kao i drugi naslovi Karahasanovih roma- Noćno vijeće završava Barbarinim usklikom: svijet je uisti-
na, upućuje na formu pripovijedanja. Diwan je besjeda, nu šljiva, lijepa zrela šljiva!
zbornik tekstova, razgovor... Šahrijarov prsten upućuje
na jasnu vezu sa tradicijom pripovijedanja iz Hiljadu i jed-
ne noći, sa kompozicijom koja je bitno utjecala na razvoj Jedan od svjedoka
evropskog romana. Noćno vijeće je sve ono što doživljava Kada bi se na trenutak prepustio izvjesnom strukturalistič-
Simon, dakle sve nacionalno osviješćene pijanke, svi nje- kom zanosu (naravno, kada bi strukturalizam uopće dopu-
govi razgovori sa Enverom, svi događaji u berzahu.... Ali, štao zanos!) i kada bi izbrisao čvrste granice među ovim
treba primijetiti da naslov upućuje i na noć u kojoj Enver pojedinačnim Karahasanovim tekstovima-romanima,
pripovijeda Barbari Simonovu sudbinu, dakle upozorava možda bi bilo zanimljivo primijetiti odnos koji uspostav-
na to da je čitav roman ispričan u jednoj jedinoj noći. ljaju svjedoci u Istočnom diwanu, Šahrijarovom prstenu i
Roman Noćno vijeće bukvalno je strukturiran kao od- Noćnom vijeću. Možda bi, naprimjer, bilo zanimljivo vidjeti
nos između tri svjedoka: Simona, Envera i Barbare. Na kakav odnos u vezi s našom temom grade Rustem i Enver,
jednom mjestu se kaže da je Simon još u doba djetinjstva prvi i posljednji svjedok u Karahasanovim romanima. Uz-
shvatio kako je temeljno prokletstvo ljudskog postojanja mimo pritom kao osu simetrije u kojoj se ova dva lika ogle-
vezano za svjedoka.40 U Noćnom vijeću također nalazimo daju, središnji dio Šahrijarovog prstena, uzmimo dakle kao
paralelu između pripovijedanja i ljubavi. Simon piše Bar- osu roman koji počinje pisati Faruk a koji završava Azra.
bari o sposobnosti čitavog svijeta da pamti, dodajući: tebe Prvi svjedok, Rustem, jeste nepismen čovjek, posljednji
pamtiti, znači za tobom čeznuti i željeti te.41 Upravo ovakav Karahasanov svjedok, Enver, jeste mrtav čovjek. Da li bi se
odnos prema pamćenju pokazuje temeljnu razliku između moglo razmisliti o eventualnim značenjima koja proizilaze
onoga što nam nudi historiografija i onoga što nam nudi iz činjenice da se oni ogledaju u romanu, žanru koji nastaje
roman. isključivo u kulturama sa visokim stupnjem pismenosti. Da
Treba, naravno, diferencirati, jer postoje različiti ro- li bi proširujući ovu igru simetrije možda mogli postaviti pi-
mani, sa različitim pripovjednim strategijama. Enverovo tanje o imperativu čitanja i pisanja unutar islamske kulture
pripovijedanje, njegovo svjedočenje o Simonovoj sudbini i povezati taj imperativ sa kulturnim okvirom potrebnim za
i njegovoj ljubavi prema Barbari kao da nas upozorava na postojanje romana kao pisanog žanra? Ne znam odgovor
to da svi čitaoci dobijaju tačno onakvog pripovjedača ka- na ovo pitanje, uostalom na početku sam već rekao da je
kvog žele. U doba naučnog optimizma, kada se vjerovalo ovaj rad samo jedno svjedočanstvo o brojnim pitanjima
da čovjek može znati sve, pripovjedač u romanu je (kao i koja nam Karahasanovi romani postavljaju.
Vratimo se radije onom pitanju s početka ovog teksta
39
Ibid, str. 426. i razmotrimo neke aspekte Karahasanove potrage za viso-
40
Noćno vijeće, str. 40.
41
Ibid, str. 73. 42
Ibid, str. 249.

53

kim stupnjem objektivnosti u njegovim romanima i ulozi Ovdje bi mogli razmisliti o tome da li ovaj višak znanja
koju u njima mogu imati svjedoci i svjedočenje. Ne samo koji karakterizira autora u odnosu na likove, Karahasan u
zbog toga što je svoj ideal proze Karahasan prepoznao u svojim romanima možda prepušta drugim likovima. Uloga
tvrdnji onog srednjovjekovnog glumca, njegova težnja za svjedoka bi u tom slučaju mogla osvijetliti Karahasanovu
objektivnošću nužno priziva poređenje romana i dramske poetiku kao „odgodu autorovog viška znanja“, kao Karaha-
forme. Kako kaže Stanzel, „objektizovanje u romanu uvi- sanov pokušaj i želju da se o pripovijedanim događajima
jek znači dramatizovanje“.43 Ovakav tip romana koji teži bez puno miješanja samo svjedoči. Otud uporno osjeća-
objektivnosti Stanzel naziva personalnim romanom, a to nje da u Karahasanovim romanima svi likovi svoje uobli-
je roman u kojem se „pokazuje, iznosi, prikazuje“.44 U tim čenje duguju nekim drugim likovima - pripovjedačima čije
romanima je „autorov portparol, lični pripovedač, napu- je znanje ljudsko znanje, zato što nikad nisu sigurni ko je
stio scenu da bi je prepustio njegovim likovima i stvarima njihov svjedok. Dok se čitajući Karahasanovu prozu pitamo
njihovog sveta“.45 Personalni roman po Stanzelu se najviše ko ovdje govori? već smo uhvaćeni u mrežu svjedoka i po-
približava dramsko-mimetičkoj situaciji.46 stupak svjedočenja, tako da se autor mirno može povući
Naravno, roman se može dramatizirati i približiti drami, iza svojih likova, iza svojih romana, na ono mjesto na ko-
ali on ipak nije drama. Tzvetan Todorov je konstatirao da u jem može biti samo jedan od svjedoka - ljudi.
prozi čisto spoljašnje viđenje, ono koje se zadovoljava opi-
som vidljivih radnji a da ih ne proprati bilo kakvim tuma-
čenjem, nikakvim upadom u misli protagonista, ne postoji
nikad u čistom stanju, jer bi to vodilo u neshvatljivo.47 Pro-
blem tačaka gledišta u romanu pojavljuje se kada iščezava BIBLIOGRAFIJA
sveznajući pripovjedač, kada dakle iz romana iščezava ona
„teološka“ instanca koja nam je nudila potpuno jedinstvo Izvori
pripovijedanih događaja i sve znanje o njima. Kako je pri-
mijetio Todorov, kod Henryja Jamesa - dakle pisca koji uvo- • - Dževad Karahasan: Izabrana djela, Dobra knjiga, Sarajevo, 2007.
di razmišljanja o planovima iskaza u romanu - osnova djela
sačinjena je upravo igrom viđenja.48
Literatura
Ipak, autori poput Bahtina i Forstera suštinu romana
vide upravo u autorovom višku znanja. Bahtin tvrdi da „au- • Rene-Maria Alberes: Istorija modernog romana, Svjetlost, Sarajevo,
tor ne samo da vidi i zna sve ono što vidi i zna svaki junak 1967.
posebno i svi junaci zajedno, nego i više od njih, pri čemu • Mihail Bahtin: Autor i junak u estetskoj aktivnosti, Bratstvo-jedin-
on vidi i zna nešto što je njima u načelu nedostupno, i u stvo, Novi Sad, 1991.
tom uvek određenom i čvrstom izobilju autorovog viđenja • Mihail Bahtin: O romanu, Nolit, Beograd, 1989.
i znanja u odnosu na svakog junaka nalaze se svi elementi • Mihail Bahtin: Problemi poetike Dostojevskog, Zepter Book World,
završavanja celine - kako junaka, tako i zajedničkog odvija- Beograd, 2000.
nja njihovih života, to jest celine dela“.49 Književni lik, kaže • Walter Benjamin: Eseji, Nolit, Beograd, 1974.
Forster, pripada svijetu u kojem je skriveni život vidljiv, svi- • Wayne Booth: Retorika proze, Nolit, Beograd, 1976.
jetu koji nije i ne može biti naš, svijetu u kojem su kreator i • Ernst Cassirer: Problem saznanja u filozofiji i nauci novog doba, Iz-
narator jedno. To je svijet u kojem je lik stvaran kada autor davačka knjižarnica Zorana Stojanovića, Sremski Karlovci-Novi sad,
1998.
o njemu sve zna.50
• Rene Descartes: Metafizičke meditacije, Zagreb, Demetra, 1993.
• Edward Morgan Forster: Aspekti romana, Orpheus, Novi Sad, 2002.
43
Cit. djelo, str. 74.
• Henry James: The Art of the Novel, Charles Scribner’s Sons, New
44
Ibid, str. 75. York, 1937.
45
Ibid, str. 76. • Dževad Karahasan: Knjiga vrtova, Connectum, Sarajevo, 2004.
46
Ibid, str. 98. • Wolfgang Kayser: Jezičko umetničko delo, Srpska književna zadruga,
Beograd, 1973.
47
Poetika, Beograd, Filip Višnjić, 1986, str. 43.
• György Lukács: Teorija romana, Veselin Masleša, Sarajevo, 1990.
48
Ibid, str. 46.
• Franz Stanzel: Tipične forme romana, Književna zajednica Novog
49
Autor i junak u estetskoj aktivnosti, str. 13. Sada, Novi Sad, 1987.
50
Cit. djelo, str. 97-98. • Tzvetan Todorov, Poetika, Beograd, Filip Višnjić, 1986.
54

fEnomEn straha u romanu

IstočnI dIvan dŽEvada Karahasana
Kao kod svih au- osnovne probleme koji se opsesivno ponavljaju u roma-
Jasmina Ahmetagić tentičnih autora, nesknom opusu Dževada Karahasana, opusu dominantno
i književni opus obeleženom fenomenom straha.
Dževada Karahasana je koherentna celina u kojoj se varira
nekoliko opsesivnih tema, a njegovo tematizovanje davne, Mada naslov Istočni divan intertekstualno priziva Gete-
koliko i nedavne prošlosti i sadašnjosti, okvir je u kome se ov Zapadno-istočni divan, ostvarujući svojom mešavinom
uporno susrećemo sa osećanjem straha, kao osnovnog eg- žanrova dijalog istočnog sveta koji je pozornica zbivanja
zistencijalnog stanja junaka. ovog romana sa zapadnom kulturom, i mada sama reč
divan pored toga što označava skupinu različitih tekstova
U svojoj knjizi O jeziku i strahu (1987) Karahasan i sam implicira i dijalog, Karahasanov roman zapravo svedoči o
otkriva da se svaki put kada piše neki esej povezuje sa tom nemogućnosti dijaloga koja određuje sudbinu junaka, ne-
“sudbinskom”, ali i “mladalačkom, suviše iskrenom”, knji- mogućnosti dijaloga koja je ishodište koliko političke di-
gom “iz koje nema izlaza”, što znači da je ona esencijalna u menzije čovekovog postojanja (a divan označava i vladu,
njegovom opusu, da u sebi sadrži klice kasnijih dela i govo- upravu, skupštinu) toliko i njegove ontološke nedostatno-
ri o genezi pojedinih motiva. Sudbini pesnika Figanija, pro- sti. U sve tri celine ovog romana junaci nastoje da objasne
mišljanoj u ovoj knjizi, autor će se ponovo vratiti postavlja- sebe drugom i da se drugom približe, pismima, traktati-
jući je u jedno od središta svoga romana Šahrijarov prsten ma, propovedima, neposrednim dijalogom, ali se pokazuje
(1996). U knjizi O jeziku i strahu Karahasan ostavlja trag o tragična čovekova monologičnost, kao posledica njegove
svom interesovanju za islamski ezoterizam, govoreći o Ha- zatvorenosti u vlastite okvire, ali i totalnost zla od kojeg je
sanu Basranskom, a pominjući i Al-Halladža koji će posta- sačinjeno čovekovo društveno okruženje, presudno odre-
ti protagonista drugog dela Istočnog divana (1989). Ono đeno političkim interesima. U takvom svetu, uprkos nasto-
što autor kazuje o prirodi stvarnosti – da postoji vanjska i janjima Karahasanovih izuzetnih protagonista, neizbežan
unutrašnja, prava stvarnost – signal je njegovog duhovnog je mehanički odnos prema pojedincu, što je izvorište kon-
ustrojstva koje će ga usmeriti ka tome da centralni junaci stantne egzistencijalne strepnje, jer odnosi su, kako kaže
Istočnog divana budu islamski mistici, Abdullah ibn al-Mu- Bahtin, ili dijaloški ili mehanički.
kaffa, Al-Halladž i Tauhidi. U svojoj ranoj knjizi Karahasan
ostavlja podatak o značaju Hiljadu i jedne noći, te, kako Paralelizam je temeljni kompozicioni princip Istočnog
kaže, “najmaštovitije knjige srednjovekovne književnosti”, divana – kroz tri celine ovog romana, koje se nastavlja-
za vlastiti književni prostor: roman Šahrijarov prsten već ju jedna na drugu, međusobno se ogledaju i komentari-
svojim naslovom aludira na Hiljadu i jednu noć, sa kojom šu, ponavljaju se teme, motivi, odnosi među junacima,
– raznovrsnošću diskursa, ulančavanjem priča – ostvaruje njihove sudbine, ali je podudarno i mnoštvo detalja. Od
vezu i Istočni divan, potvrđujući koherentnost centralne zajedničkih mesta svih priča formiraju se semantička ža-
struje Karahasanovog opusa. rišta romana: odnos pojedinca i vlasti (odnosno stvara-
oca i vlasti), problem stvarnosti i sudbine, i – u ishodištu
Sudbine Karahasanovih junaka ogledaju se jedna u – strah kao dominantno osećanje. Uostalom, nije slučajno
drugoj – Mukafa, Halladž i Tauhidi, ali i Figani, junak Faru- odlomak ovog romana, objavljen u časopisu Polja, 1988,
kovog romana u Šahrijarovom prstenu, stradaju kao žrtve naslovljen kao “Fragmenti straha”.
političkih sistema, ili se nalaze nadomak stradanju koje
izbegavaju u poslednjem trenutku (Halladž nestaje, a Tau- Junaci sva tri dela Istočnog divana su istorijske ličnosti:
hidi je, samo zahvaljujući nesporazumu, pušten da otputu- Mukaffa, Al-Halladž i Tauhidi su pisci, islamski mistici. No,
je) - čime se ostvaruje utisak refrenskog ponavljanja. Isto samo je Mukaffa centralni junak; Halladž i Tauhidi se na-
tako, umetnute priče, kompoziciono značenje ponavljanja laze – po opsegu vlastitog učešća, a ne po svom značenju
broja tri, zajednička su svojstva ova dva Karahasanova ro- – na obodu priče, čiji su glavni nosioci predstavnici vlasti,
mana. Kada tome dodamo da se pozicija žrtve i problem emiri straže. I svaka celina ovog romana započinje mar-
identiteta, osim u pomenutim, tematizuje i u romanu kiranjem promene u junaku. Karahasan je faktografsku
Sara i Serafina (1999), a raskorak između pojedinca i sveta građu menjao, usaglašavajući sudbine junaka sa svojom
i u romanu Kuća za umorne (2004), donekle smo ocrtali centralnom zamisli: tako je svoga junaka Mukaffu predsta-

55

vio pre svega kroz ljubavni odnos, kroz prepisku sa ženom životu3, a kome je po prirodi posla data mogućnost da dru-
Begzadom, kao što je i Tauhidija doveo u odnos sa ženom, gome učini zlo. Živeći svoje otuđenje4, apatičan i umoran,
a problematizovao je i završnu sudbinu sve trojice junaka. Sulejman, inače uveren da ljude treba goniti pre no što ne-
što skrive, preduzima preventivnu akciju protiv Tauhidija i
Iskrene braće, gonjen isključivo svojim psihološkim razlozi-
Strah od istorije ma. Gazvanov dnevnik u drugom delu romana otkriva kri-
Centralni junaci Istočnog divana – Mukaffa i junak njego- minalistički siže: istraga serije ubistava koju vodi ovaj junak
ve priče, Gazvan, u čijoj sudbini, svojstvima i osećanjima razrešava se spolja, vezirovom urgencijom i njegovim po-
(mada su naizgled oponenti), prepoznajemo njegovog au- litičkim potrebama (razotkrivanje zavere u kojoj učestvuje
tora, emir straže Gazvan u drugoj celini romana naslovlje- Al-Halladž osmišljeno je sa ciljem da oslabi princa Hasana),
noj “Al-Halladž” i Sulejman, pomoćnik emira straže u tre- a ne iznutra, na osnovu činjenica do kojih se dospelo. Tako
ćoj celini u kojoj se istraga sklapa oko Tauhidija – suočavaju je obesmišljena sama istraga kroz iznenadni obrt koji od
se sa strahom, što je u vezi sa situacijom u kojoj se nalaze, Al-Halladža čini zaverenika. U isti mah Gazvanov dnevnik
a koja je prelomna za njihovu sudbinu. U poslednjem delu otkriva iskorak ovog junaka iz dotadašnjeg poimanja sve-
romana objedinjuju se sve priče jer se u Tauhidijevom po- ta, koje je motivisano njegovom vezanošću za Al-Halladža.
sedu nalaze rukopisi koji čine prvi i drugi deo romana. Ako I mada razrešenje Halladževe sudbine u Istočnom divanu
je prvi deo romana o Mukaffi, pre svega zbog njegove pri- otkriva prirodu političkog sistema, njegovu spremnost na
če o Gazvanu, sadržan u drugom delu o Halladžu, u završ- falsifikovanje stvarnosti montiranjem procesa (Gazvan
nom se delu romana nalaze obe, što znači da se održavaju vodi veziru roba koji, glumeći Al-Halladža, sve priznaje,
kroz vreme, ali i različito interpretiraju (Sulejman veruje da dok pravi Halladž nestaje), te u tom smislu nema stradanja
je Tauhidi dopisao značajne delove ovih rukopisa). Sumnja glavnog junaka, činjenica je da je istina ustupila mesto laži,
u autentičnost tekstova ukazuje da se promenom odnosa ali i da Al-Halladž, ma koliko bio izuzetan pojedinac, isto
prema njima menja i njihovo značenje. Završeni tekstovi kao i Mukaffa, zapravo nije bitan. Ako je nalog za uklanja-
koji bi trebalo da budu svedočanstvo o ličnostima dobijaju nje Mukaffe ili Halladža stigao sa najvišeg mesta – kada
nova tumačenja, kao da je reč o fikciji. Ispostavlja se da posmetaju sistemu, oni moraju biti uklonjeni, jedino treba
je istorijskim događajima, mada pripadaju prošlosti, te su odlučiti o prirodi njihovog dela – Tauhidija progoni pomoć-
završeni i zaokruženi, i dalje moguće promeniti značenje. nik emira straže, pojedinac, iz ličnih interesa. Time se po-
Nije ovde reč samo o postmodernom razumevanju istorije tvrđuje i Tauhidijeva centralna misao o usitnjenom svetu u
kao konstrukcije, kao niza tekstova koji podležu različitim kome više nema velikih ljudi. Mukaffa je stradao po unu-
interpretacijama. Ovde je reč i o doživljaju da se istorija trašnjoj zakonitosti po kojoj funkcioniše režim, Halladž je
ponavlja, da se sastoji uvek od iste vrste sukoba, ali da se zgodno izabran da bi se postigao politički cilj, a Tauhidijev
ponavlja na specifičan način: ako je u prvom delu romana slučaj je okružen nesporazumima i besmislenim Behramo-
stradao Mukaffa, njegovi dželati nastoje da ovo stradanje vim stradanjem.
obrazlože, u drugom delu obrazloženje je sasvim fiktivno, U jednom autopoetičkom komentaru Kiš se poziva na
ali Gazvan, mada samoinicijativno oslobađa Halladža, ula- Kestlerovu dihotomiju na jogije i komesare. “Pozicija “jo-
že ozbiljan napor u način na koji to izvodi, u trećem delu gija” jeste metafizički i ontološki status, obuzetost posled-
strada Behram, tzv. mali čovek – maser, i to bez ikakvog njim pitanjima (života i smrti), a ona druga jeste pozicija
smisla i razloga, bez potrebe, a Tauhidi je, pošto je nateran društvenog bića, čoveka koji metafiziku svodi na sociolo-
da prizna veze sa Iskrenom braćom, odnosno da je učesnik giju, nalazeći u društvenom statusu totalitet bića.”5 Jogiji,
zavere, pušten iz grada. Kako se odmiče kroz vreme, sve dakle, traže suštinu postojanja van istorijskog, a komesari
je manje obrazloženja potrebno nad čovekovim lešom – za su uronjeni u istoriju – između njih vlada permanentan
sam čin ubistva dovoljan je nesporazum. Sulejman cinič- sukob. Ova dihotomija vlada i Istočnim divanom, a najoče-
no interpretira Mukaffinu misao: “Tauhidijev Mukaffa bi vidnija je u suprotstavljenosti Gazvana i Al-Halladža.
rekao da je sve ovo možda i pokrenuto da se ispuni Behra-
mova sudbina.”1 Svi emiri straže, od Gazvana u Mukaffinoj priči, preko
Gazvana opsednutog Al-Halladžem, do Sulejmana, snažno
Način na koji Karahasan ovde vidi istoriju može se opi- su iritirani prisustvom temeljno drugačijeg bića koje ih do-
sati čuvenom Marksovom rečenicom: “sve velike svetsko- vodi do graničnog iskustva (kako se smenjuju vremenski
istorijske činjenice i ličnosti pojavljuju tako reći dva puta. planovi iritacija je sve veća i sve iracionalnija): do saznanja
(…) jedanput kao tragedija, drugi put kao farsa.”2 Ono što da nevidljivi, nestvarni svetovi postoje, te do drugačijeg
od zbivanja u trećem delu romana čini farsu upravo je doživljaja vremena i prostora (shvatanja da se sve što je
potpuno odsustvo smisla: tu više nije reč ni o političkim relevantno za ljudsko biće ne nalazi ovde i sada) i promene
interesima, već o delatnosti jednog čoveka, čiji “nemir ra- pogleda na svet.
ste sa sumrakom”, kada i tuga zbog praznog dana, čoveka
neispunjenog i u svom profesionalnom i u svom privatnom 3
Istočni divan, str. 386.
4
“(…) opet nije osjetio ništa prema bilo kome ili bilo čemu što ga okružu-
je, kako je nečim odvojen od svijeta i kako mu ta odvojenost ne pomaže
1
Istočni divan, Sarajevo, Svjetlost, 1989, str. 414. da lakše podnese bilo svijet bilo život u njemu.” (Isto, str. 343)
2
Uvodna rečenica Osamnaestog brimera Luja Bonaparte (1852). 5
Danilo Kiš: Homo poeticus, 1980.
56

Strah od slobode jasno je da ovaj junak živi svoj strah od slobode: ne samo
da živi svoj strah od apsolutne mere, već je ućutkao svaku
Strah od prazne površine za pisanje - simptom dubljeg potrebu bića za njom, progoneći one koji je traže. Strah
straha od gubitka kreativnosti - ispoveda u jednom pismu koji u Gazvanu pobuđuje Halladž drugačiji je i dublji od
Karahasanov Mukaffa. No to nije samo anksioznost koja onog koji je iskusio u tvrđavi: u oba slučaja on se plaši “ne-
povremeno prati proces stvaranja, nego i manifestacija čega što se skupilo oko tih ljudi”, ali je to u prvom slučaju
“straha od praznog i proizvoljnog”: kao svoja bitna svoj- zlo u političkom poretku (i sam je uklanjao nepoželjne), a
stva Mukaffa markira težnju za sigurnošću i postojanošću. u drugom otvaranje svoga bića ka nestvarnim svetovima.
Taj strah od nereda oseća i junak njegove priče, kroz kojeg Gazvan je spreman da ispuni vezirovu volju i Halladža pro-
pisac projektuje vlastitu egzistencijalnu dramu. Gazvana glasi delom zavere, gnuša se Halladževog jeretičkog silo-
strah čini malaksalim, ali je i častoljubljem motivisan da gizma – Bog je u svakom čoveku, svaki čovek je Bog, ja sam
nastavlja istragu i onda kada se slučaj čini nerešivim na Bog – iako je emirovo bekstvo od slobode po sebi jeretič-
razumu dostupne načine. Tragajući za rešenjem slučaja no, jer metafizičkoj zasnovanosti sveta pretpostavlja poli-
ubijenog slikara, Gazvan sve dublje ulazi u novo iskustvo: tički poredak. Priča Gazvanove Rabije paralelna je priči iz
otkrivanje da je ubica otac slikane devojčice ne objašnja- njegovog dnevnika (kao što se devojčica pretopila u sliku,
va njeno iščezavanje, prelivanje u portret koji joj je slikar tako momka Husejna savršena muzika sviračice Rabije od-
izrađivao. Tako on koji uspešnost u svom poslu duguje i vodi u nevidljive svetove), samo što kroz interpretaciju ove
uverenosti u postojanje jedinstvene stvarnosti6, otkriva junakinje odjekuje Halladževa misao o strahu od slobode:
postojanje nevidljivog sveta. Njegova uverenost da se ubi- ljudi se boje nevidljivih svetova, pa izmišljaju zavere. Živeći
ca i razboleo od straha, budući da je postojanje nevidljivog u strahu od političkog poretka, čovek prikriva i od samo-
sveta neposredno iskusio - njemu je ćerka iščilela iz ruku - ga sebe svoj apsolutni strah od slobode i od otvorenosti
signalizira i čega se sam Gazvan boji. I Rustem, gonič stoke i egzistencije. I Sulejman, pomoćnik emira straže u trećem
pismonoša, na čijoj je kleveti i konstruisana optužnica pro- delu romana, snažno je iritiran mudracima, Tauhidijem,
tiv Mukaffe, uništava njegovo poslednje pismo u nameri Iskrenom braćom, jer u svojim knjigama i propovedima
da Begzadu drži u neznanju. No, gledajući kako se pismo proširuju svet preko poznatih granica.
samo ispisuje, Rustem i sam prolazi kroz iskustvo dodira
sa nevidljivim svetom. Kako se nije libio realizacije svojih U svom eseju Posveta u strah9 Karahasan uzroke straha
planova, jasno je da se njegov iskaz pri prvom susretu sa vidi u dovođenju pojedinca do same granice vlastitog sve-
Mukaffom – da je uglavnom plašljiv čovek – odnosi isklju- ta, do tačke izvan koje počinje nešto kvalitativno drugači-
čivo na svet u svojim relativnim razmerama, na društvenu je, u šta nema pristup i u odnosu na šta je samo objekat.
stvarnost. U Gazvanovu opsednutost Halladžem utkana su Upravo je to tačka do koje dospevaju svi junaci Istočnog
ambivalentna osećanja: za emira straže ovaj mistik pred- divana: strah je osećanje koje prati junakovo kretanje
stavlja sve nepoznato i strašno, uvredljivo i zabranjeno, a po tankoj liniji, graničnoj, između dva oblika postojanja.
u isti mah neodoljivo. Njegov je strah od Hallaža strah od Halladževe oči prizivaju Gazvanu iskustvo iz tvrđave – oba
sveta “bezvlašća, bezgraničnosti i bezobličnosti” koji ovaj puta on je izveden iz svog sveta i doveden do granice.
simbolizuje, odnosno od neuređenosti sveta, što je zapra-
vo strah od slobode, od beskraja, koji je Halladž tematizo- No, paradoks koji tematizuje Istočni divan sastoji se u
vao u jednoj od svojih propovedi. Ovaj sufija je u Gazvanu bezrazložnom sučeljavanju svetova: ni socijalno ustanov-
izazivao mržnju “kakvu u nama uvijek izazivaju ljudi koji ljeni svet nije uistinu stvaran. Namešteni procesi kojim se
dovode u pitanje i nas i čitav naš svijet”.7 Želeći svet mira i uklanjaju nepoželjni pretvaraju zbivanja u simulakrum: ra-
reda u kome je svakome jasno njegovo mesto, emir straže zlog koji bi trebalo da hapšenju prethodi pojavljuje se na-
hoće život bez preispitivanja, iskušenja, nepoznanica, is- knadno da hapšenje opravda (kao u Mukaffinom slučaju);
ključivo kroz socijalno određenu ulogu, čime se ogoljava Halladžu se pripisuje zavera da bi se razrešila situacija koja
njegova uloga komesara. Gazvan se oseća sigurno u strogo je van njega samog; Sulejmanovo razumevanje Tauhidije-
hijerarhijski uređenom svetu, kome je suprotstavljen svet ve propovedi samo je delimično – ono i ne može biti dru-
nereda, koji se ne da kontrolisati i računa sa postojanjem gačije iz ugla komesara, jer se komesari i jogiji međusobno
mnogo nepoznatih. Sigurnost mikrosveta koji je sam stvo- isključuju. Sklad vanjskog i unutrašnjeg, o čemu govori Ta-
rio u tvrđavi - krivce je rasporedio prema strogim pravili- uhidi, Sulejman razumeva, u skladu sa svojim iskustvom,
ma, “rukovodeći se razumom i zakonima”8 - za Gazvana je kao režiranje događaja10. Jednako je nestvaran i ovaj svet,
oličenje željenog poretka u makrosvetu. Kako njegov strah samo je još i naopako zasnovan, izopačen – reč je o, Ham-
od nereda, gubitka kontrole, eventualnog otkrića Apsolu- vaševim rečima govoreći, korumpiranom bivstvu kome
ta, prevazilazi strah od svega što se u ograničenom, relativ- vlast daje legitimitet. Čovek izopačenu stvarnost smatra
nom svetu može iskusiti (već je bio zatvorenik u tvrđavi), pravom, pretpostavljajući je nestvarnom svetu, mada bi
ga tek otvaranje bića za nestvarno učinilo slobodnim, kada
6
“Sve što jedan čovjek može smisliti – drugi čovjek može razumjeti (…).
Ako jedan čovjek nekoga ubije, drugi čovjek može razumjeti kako ga je i 9
“Posveta u strah”, Delo, br. 7 (1986), str. 18-29.
zašto ubio, jer nam je dragi Bog svima dao istu stvarnost.” (Istočni divan,
str. 99) 10
“To bi moglo biti da upoznaš čovjekovo unutrašnje lice, da iz toga pred-
vidiš kako će se on u kojoj situaciji ponašati, pa da sklopiš njega i situaciju
7
Isto, str. 230.
tako da dobiješ od njega ono što ti treba i da on sam izmijeni situaciju u
8
Isto, str. 235. koju si ga uklopio onako kako tebi odgovara” (Istočni divan, str. 403)

57

bi hteo da zaključi, na osnovu vlastitog angažmana, da se načno, ako Mukaffino stradanje sagledamo iz perspektive
u stvarnosti nema s čim računati. Stoga eksplicitni iskaz u njegovog pisanja (“tvoja je osobina da ti se ovo dogodi”),
romanu, da se ništa ne može zamisliti van stvarnosti, biva onda je i to nagoveštaj volje za moć koja je determinisala
doveden u pitanje implicitno prisutnim, onim koji proizila- njegovu poziciju žrtve. S druge strane, strah tematizuje i
zi iz svih ispričanih priča, da se ništa ne može zamisliti van Begzadina priča o Mutevekilu i Zubeidu, priča sastavljena
nestvarnog, da se s nestvarnim mora računati. od Mukaffinih beležaka, a njeno dvostruko autorstvo uka-
zuje na postojanje strepnje u glavnom junaku i pre no što
se sudbina okrenula protiv njega, odnosno na prisustvo
Strah od znanja anticipatorskog straha (takav je i strah pri susretu sa Ru-
Epistolarni roman – kako se žanrovski može odrediti prva stemom, koji uspeva da se izbori za poziciju Mukaffinog
celina Istočnog divana – sastavljen je od pisama koje Mu- sluge, iako ga ispunjava zebnjom i jezom). Izvorište straha
kaffa razmenjuje sa svojom ženom Begzadom i razvija se u ovoj priči koju pišu i Begzada i Mukaffa jeste nemoguć-
kao dijalog jednakih. U Begzadinim pismima prisutni su nost izbivanja iz stvarnosti: imaginacija je determinisana
i kritički tonovi, i prebacivanje, i neslaganje, ali na odnos stvarnošću, tako da ni ona ne pruža utočište. Strah pesnika
duboke ljubavi, privrženosti i bliskosti, upućuje njena slut- Mutevekila, žrtve Zubeidovog napada (kada ostaje bez de-
nja njegovog preobražaja i intenzivna razmena misli. Na sne ruke) nastupa sa uvidom u prirodu sveta u kome živi –
taj je način, kroz Begzadinu misao, i saopštena sumnja u kao emirov prijatelj on je u prilici da se osveti. No, njegova
Mukaffine motive odlaska, a time i u njegovu nevinost: želja da se osveti podrugljivom kasidom biva tuđom vo-
mada je otišao iz Persije zbog želje za znanjem, a ime Ru- ljom preinačena, te Zubeid ostaje bez ruku i nogu, a takva
sbeh, primajući islam, promenio u Mukaffa, Begzada mar- osveta oduzima Mutevekilu pravo da sam svedoči o svojoj
kira u njegovom biću postojanje snažne političke strasti. prirodi. Tako se priča o Mutevekilu i Zubeidu ogleda u Mu-
Sled njegovog života ukazuje da se njegovo obrazloženje kaffinoj sudbini: nemogućnost da se postoji kao pojedinac,
odlaska – svet se može shvatiti samo iz središta, ako se čita sa vlastitom voljom i izborima, zbog međusobne umreže-
na najvećem svetskom jeziku - može razumeti i kao racio- nosti ljudi, njihove upletenosti u stvarnost koju formiraju
nalizacija vlastite ambicije: takvom su izboru kumovale i politički faktori, osnovni je okidač za javljanje straha koji
mogućnosti koje su se primanjem tada nadmoćne religije obeležava egzistenciju Karahasanovih junaka. Priča o Mu-
otvarale. U trenutku u kome je već upleten u političke igre, tevekilu i Zubeidu upozorava da čovek i samoga sebe slabo
Mukaffa vlastitu spoznaju sveta objašnjava alegorijom u poznaje da bi imao razloga za samouverenost kada sudi
kojoj poremećaj ravnoteže u svetu sagledava kao posledi- o pitanjima sveta. Nakon niza izmišljenih motiva, Zubeid,
cu akcije koja započinje na poziciji moći, a sebe doživljava pritisnut Mutevekilovim pitanjem zašto ga je napao, odgo-
kao pasivnog učesnika a ne kao čoveka koji vrši izbor. Para- vara da ne zna. Možda bi to bio i Mukaffin odgovor kada bi
doks u koji upada Mukaffa, jer u svet odlazi po svojoj volji, se dublje suočio sa razlozima napuštanja doma.
a upravo se tako obreo u poziciji piona, sa intenzivnim ose-
ćanjem umora, paradoks je koji on, uprkos svom znanju, Izražavanjem straha započinje prvo Begzadino pismo
nije mogao da predvidi zbog vlastite psihološke slabosti. i kako prepiska odmiče tako strah i zebnja postaju njena
Nemoguće je biti u svetu na način na koji je to hteo Mukaf- dominantna osećanja. To je intuitivna slutnja kojoj potom
fa, a ostati neuprljan tim svetom, ostati neizmenjen. To je i prepoznaje racionalnu osnovu, vezujući svoj strah za Mu-
on sam znao kada je interpretirao očevu sudbinu11, na šta kaffin Traktat o saborcima. Begzadino anticipiranje buduć-
ga u svom pismu podseća Begzada. Kalif želi da se oslobodi nosti počiva na poznavanju pravila igre u svetu: “Kalif je
Mukaffe, iako je ovaj samo u posrednom odnosu sa njim ovaj put pustio da radiš njegov posao i uređuješ ono što je
(prepisku Mukaffa vodi u interesu gospodara Isaa, obav- njegova briga, ali se ne usuđujem ni misliti šta može uči-
ljajući svoj posao), te i nije pojedinac, već strada na repu niti kad ga idući put uzmeš savjetovati i uređivati ono što
zbivanja, kao pisar prijatelja kalifovog neprijatelja. je njemu povjereno barem rođenjem.”12 Dakle, Begzada
zna ono što njen suprug ne želi sebi da pripusti u svest –
Strah u priči o Mukaffi ima nekoliko različitih lica. S izvesnost stradanja na putu kojim se kreće. Mukaffa koji
jedne strane, to je strah u suočenju sa prirodom vlasti, je pošao u svet zbog znanja, kako se ispostavlja, strahuje
kao reakcija na spoznaju realne pretnje vlastitom fizičkom od znanja koje se odnosi na ishodište vlastitog života: zato
opstanku. Mukaffa se obreo u egzistencijalnom vakuumu odlaže, potiskuje suočavanje sa neminovnostima. Konač-
– u svetu u kome se po svojoj volji našao, nikome se ne no, da ga strah od znanja nije paralisao, Mukaffa je mogao
može verovati, pa ni sebi, jer on dospeva dotle da pro- da promeni sudbinu. Ipak, nekoliko situacija govori da Mu-
tivreči vlastitom pisanju. Iako je pisao da se ljudima “ne kafa sluti ishod. Kada njegov gospodar Isa odugovlači sa
može dogoditi ništa van njihove prirode ili protiv njihovog svojim odlaskom kalifu i zove Mukaffu da sa nekim popriča
karaktera” i da “čovek ne može biti srećan ako se ogreši o strahu (jer Isaa hvata strah onoga časa kada od kalifa
o svoju prirodu” u času u kome je njegov gospodar Isa- dobija i više no što je hteo, što je u svetu političkih intriga
Ibn-Ali pozvan kod kalifa, Mukaffa ga savetuje da beži. Ko- značajan signal da stvari kreću po zlu), Mukaffa u njegovim
rečima prepoznaje najdublji sadržaj svoje duše, a impulsiv-
ni savet Isau da beži ponikao je iz nemogućnosti da ishod
11
“Zar nisi jednom, sećajući se svog oca, rekao da zaista nije utajio novac,
ali je sigurno kriv jer se vrzmao oko vlasti, a svi ljudi koji se vrzmaju oko
vlasti moraju izgubiti ili obraz, ili glavu, ili oboje.” (Istočni divan, str. 24) 12
Isto, str. 24.
58

gospodarevog života doživi kao odvojen od vlastite sud- kaffu ambicija dovodi ga u blizinu vlasti, gde se lako strada;
bine. O tome svedoči i pojačan strah od neizvesnosti koji njegov junak kao emir straže kreće sa pozicije vlasti i doživ-
oseća nakon tog susreta, ali i teskoban san koji je usledio. ljava transformaciju proširujući svoj pogled na svet. Obo-
Mukaffa sanja sebe kao basranskog emira straže Gazvana jici je, dakle, krajnja tačka sasvim drugačija od polazišne.
u podrumu tvrđave – dakle, sanja sebe u poziciji junaka U drugoj celini Istočnog divana Gazvanova egzistencijalna
svoje priče – a svoga gospodara Isaa kao stražara koji mu drama takođe je obeležena strahom. Nakon preživljenje
lomi prste. U snu, kada je Mukaffa zatražio objašnjenje torture u tvrđavi Gazvanov strah se širi u koncentričnim
za svoj položaj, Isa mu odgovara njegovim rečima, upra- krugovima, pa se najpre vezuje za zlo koji emaniraju pred-
vo onim koje je izdao kada ga je nagovarao na beg: “da stavnici vlasti, potom za vlastitu ličnost (strah od nepozna-
se čovjeku ne može dogoditi ništa što nije već sadržano u tih slojeva sopstva, ali i strah od gubitka identiteta), ali i
njegovoj prirodi i da zato pametni ljudi ne pitaju zašto im za pomoćnika Ibn Tevabija, što već signalizira postojanje
se nešto događa.”13 San Mukaffi otkriva ono što on ne želi paranoidne svesti. Nije, dakle, reč o strahu koji junaka čini
da zna – stvarne uzroke svoga straha. Podsvest mu šalje opreznim, koji ga upozorava na prirodu sveta u kome živi,
jasnu poruku da će njegovo stradanje biti posledica Isao- već o strahu koji razgrađuje. Uostalom, upravo se u ovom
vog, ali i da bi begom izneverio vlastita uverenja. Činjenica delu Istočnog divana govori da se čovek može ubiti tako
da u snu Isa izgovara njegove reči, kao što je bilo i na javi, što mu se duša okrene protiv tela, jer se u nju usadi če-
otkriva delovanje Mukaffine savesti. Tek u času u kome mu žnja ili strah. Društveni mehanizam svojom zasnovanošću
je saopšteno da je osuđen, Mukaffa razumeva svoj strah: u čoveka usađuje strah i preobražava ga u žrtvu. U Gazva-
“Objasni mu se njegova čudesna bliskost s gospodarom novom dnevniku semantički presudno mesto zauzima
Isaom, objasni mu se njegov teški umor i kamena nepo- njegova opsednutost Al-Halladžem. Postepeno Gazvan
mičnost osjećanja (da on u trenucima onakve bolećivosti menja svoj identitet, oseća kako se Halladž uliva u njega,
ne poželi krenuti kući i Begzadi!), objasni mu se zašto se što potvrđuje da je strah, zebnja, gađenje koje je prema
više ne sjeća svoje žene. I sve to u jednom trenutku, u jed- njemu osećao uzrokovan i strahom od vlastitih sadržaja
nom bljesku koji mu je u glavi proizveo pravi bol, toliko jak prozvanih Halladževim učenjem i pojavom. Gazvanov san16
da je posrnuo.”14 Mukaffa ne zna uzroke svome strahu (kao ukazuje da podsvest, mudriji deo njegovog bića, kako je
što ih ne zna ni njegov junak Gazvan, ni Gazvan opsednut o podsvesti govorio Jung, mnogo pre no njegova svest
Halladžem), iako prepoznaje svoje emocije i razvija meha- evidentira problem gubitka identiteta. Na to da se u snu
nizme odbrane od straha (“radom odlažem strah”), a nje- junak pojavljuje kao sam Halladž ukazuje mnogo eleme-
gova čežnja za povratkom u detinjstvo mera je intenziteta nata: u snu je u dugom, belom ogrtaču, objašnjava Rabiji
tih osećanja. On te uzroke ne osvešćuje ni nakon Begzadi- “nešto nerazumljivo i strašno neuredno”, gleda je “odozgo,
nog podsećanja na sudbinu njegovog oca, ni nakon njenog iz unazad zabačene glave”, “potpuno praznim očima”, što
komentarisanja njegovog Traktata, što se može objasniti su na jednom mestu složeni detalji koji se pominju na više
samo psihološkim činiocima - ono što je uspevao da sa- mesta u njegovom dnevniku, a svi se odnose na Hallad-
gleda u sudbinama drugih, ne uspeva kada je reč o njemu ža. Rabija u tom snu slaže “velike trokutne komade pla-
samom. Strah oslepljuje, ali strah ga i štiti – jer, da je ranije ve svile”, što asocira na trouglasto Halladževo lice, ali i na
znao ono što saznaje tek na kraju, morao bi da bira između trouglove koji grafički povezuju mesta ubistva, o čemu na
života i njegovog smisla. javi Gazvan razgovara sa svojim pomoćnikom. San na njega
ostavlja jak utisak, što govori o relevantnosti poruke koju
je dobio iz podsvesti, ali i ambivalentan17, što je doživljaj
Strah od gubitka identiteta jednak onom koji u njemu razbuđuje Halladž. Odluka da
I Mukaffa, odnosno njegov junak, i Gazvan opsednut Al- uklone Halladža nailazi na Gazvanovo unutrašnje neprista-
Halladžem, ali i Sulejman koji uhodi Tauhidija, nose oseća- janje i praćena je njegovim odvajanjem od vezira. “Shva-
nje gubitka smisla življenja. Pomireni sa tim da ne rade što tio sam da ne znam gdje u meni prestajem ja a počinje
hoće, no ono što moraju, “da svojom voljom ne možemo Halladž, gdje prestaje Halladž a počinje ono što Halladž
pokrenuti ni prašinu sa svog ogrtača”15, kako to izražava nagovještava i što se ne usuđujem čak ni slutiti, a javlja mi
Mukaffa, odnosno da moraju ići putem kojim su izvedeni, se u ružnim snovima i suviše teškim nesanicama.”18 Dok
a nikuda ne vodi, kako govori junak njegove priče, umor- sprovodi svoj plan spasavanja Halladža – uhapšeni mistik
ni i otuđeni od sveta, Karahasanovi junaci otuđuju se i od je samo fizički prisutan, pretapa se u nešto drugo i iščeza-
samih sebe, nalazeći se pred iskušenjem promene sop- va – Gazvan gubi identitet. Ne samo da počinje da govori
stvenog identiteta, koje u isti mah znači i rasap i proširenje Halladževe reči, nego osvećivanjem ubijenog pomoćnika i
bića. Naime, Karahasanovi junaci dovode u pitanje najpre sam upisuje kružić u grafikon dotad počinjenih zločina koji
svet, a potom i sami sebe. Podudarnosti između Mukaf- su navodni deo Halladževe zavere. Tako sve ostaje otvore-
fe i njegovog Gazvana – neobične s obzirom na njihovu no, potvrđujući postojanje mnogo dublje ravni čovekovog
suštinsku različitost – ukazuju na jednakost doživljaja do
kojih junaci dospevaju sa različitih životnih pozicija. Mu- 16
Isto, str. 205.
17
Sve je u snu bilo strašno i neuredno, a ipak je njemu “zbog nečega bilo
13
Isto, str. 58.
lijepo u tom zbrkanom svijetu, toliko lijepo da mi se iz njega nije išlo”
14
Isto, str. 130. (Isto, str. 206).
15
Isto, str. 85. 18
Isto, str. 232.

59

postojanja od socijalno utvrđenog poretka. Politički sistem rava svoju centralnu ulogu – izražavanja i sporazumevanja.
osuđuje Halladža, klevetajući ga za zaveru, nevidljive sile Sulejman se pita: “Kakva su to vremena u kojima su nespo-
preko Gazvana omogućuju njegovo oslobađanje, nagove- razumi među ljudima tako duboki? Šta je to s jezikom kad
štavajući kroz ubistvo koje čini sam emir straže da zavera se ljudi tako potpuno ne razumiju?”20 Takvo stanje jezika
možda ipak postoji, ali zavera neobjašnjiva i nedomašiva analogno je položaju čovekovog bića. Ako je čovek izne-
iz realnog sveta. I Sulejman u sebi prepoznaje tuđe lice – verio svoju ontološku suštinu (a u Istočnom divanu, izme-
lice onog emira straže (Gazvana iz vremena prvih kalifa) đu ostalog, imamo Gazvanovo priznanje da je dospeo na
kojeg je Tauhidi nastojao da vrati u ovaj svet. Kako se sve visok položaj stoga što se radom branio od strahova, što
više poistovećuje sa Gazvanom, Sulejman napreduje i u ra- znači da je radom zaglušivao svoje unutrašnje glasove, pa
zumevanju Tauhidijeve propovedi: zaključuje da je moguć je radoholija simptom bežanja od bića; radom i Mukaffa
izbor samoga sebe (zadati sebi nekoga kao svoje pravo beži od suočavanja sa sobom), onda jezik kome je cilj da
lice!) i da to Tauhidi čini evociranjem svoje mladalačke lju- izrazi biće, gubi tu funkciju i postaje sredstvo u igri moći21.
bavne priče, ali i nastojanjem da vrati Gazvana u ovaj život.
Konačno, Sulejman počinje da misli hipotetički, iz Gazva- Strah od jezika analogan je strahu da se bude poje-
novog ugla, prepoznajući u sebi njegovo lice, što je signal dinac, o čemu Karahasan govori u svom eseju o Pontiju
pretapanja identiteta. Pilatu22. Zapravo, autor govori o Bulgakovljevom Pontiju
Pilatu smatrajući taj lik kompozicionim središtem Majsto-
ra i Margarite, ali i prototipom savremenog intelektualca.
O jeziku i strahu Pilatu je pripala samo jedna uloga u romanu - “da prosudi
Jezik je moćno oružje u svetu Karahasanovih junaka. o karakteru i djelovanju jednog jednog optuženog te da
Strah Mukaffinog gospodara Isaa pokrenut je nakon razgo- potvrdi ili poništi presudu lokalnog suda”23 – analogna po-
vora sa kalifom, uviđanjem nepodudarnosti njegovih reči i slu koju obavljaju intelektualci: “prosuđuju ideje, pojave i
namera. I u Gazvanu je razgovor sa vezirom probudio strah: osobe društvenog života (…) i (…)najpreciznije što je mo-
“Ništa mi nije jasno zapovjedio, a svim što mi je govorio za- guće imenuju ono što su prosuđivali”24. No, oni ponavljaju
povijedio mi je i to nešto veliko i važno. Ništa opipljivo mi Pilatov greh, pristajući, iz “straha, konformizma, karijeriz-
nije dao, a kao da me je na nešto upozoravao.”19 Rečima se ma”, da se stvari nazovu pogrešnim imenima. To znači “sla-
prikrivaju misli, laganjem kao u komunikaciji kalifovoj sa gati aktivno ili pasivno.”25 Pristati na pogrešno imenovanje
Isaom, ali ili okolišanjem, kao što čini vezir. Jezik dvostru- stvari i pojava, odnosno na falsifikovanje stvarnosti, za
ko izneverava jer se na primarno svojstvo nedovoljnosti Karahasana znači “stvarati babilonsku pometnju u jednom
za izražavanje sadržaja bića, dodaje hotimično manipuli- jedinome, svom, jeziku”26. Izneveravanje jezika analogno
sanje jezikom: lukave političke igre praćene su laganjem je izneveravanju bića: sluteći da žive korumpiranim živo-
ili posrednim izražavanjem u kojima reči znače drugo od tom, u falsifikovanoj stvarnosti, junaci strahuju od osve-
onoga što izražavaju. U oba slučaja kontekst omogućava te vlastitih dubina i nevidljivog sveta. Strah od toga da se
razumevanje. Gazvanu je jasno samo to da je od vezira bude pojedinac, te prilagođavanje koje nužno sledi i koje
dobio upozorenje, što razbuktava njegov strah, jer tamo trajno oštećuje čovekovo biće, problem je kojim se ovaj
gde ništa nije određeno, sve može biti izvor opasnosti. esej uliva u značenje Istočnog divana.
No, junaci ovde iz konteksta razumevaju značenje, stoga
što poznaju pravila igre: politička mešetarenja, igra moći, I jogiji i komesari
nameštena suđenja, to je unutrašnji mehanizam funkcio-
nisanja društva. S druge strane, razumevanje izmiče onda Centralni junaci Istočnog divana su žrtve (bilo da stra-
kada junaci govore ono što zaista misle, kada se ispoveda- daju, bilo da su samo gonjeni), i mada ovaj roman temati-
ju, ili kada nastoje da pređu granicu koja ih deli od drugog zuje daleku prošlost, junake čini savremenim upravo njiho-
bića. Gazvan daje Rabiji svoj dnevnik, čime se uspostavlja vo intenzivno osećanje straha, egzistencijalna zebnja, uni-
paralelizam sa Mukaffinim pismima upućenim Begzadi: verzalna i po svom sadržaju i po uzrocima, ali i raspetost
žena je onaj bliski drugi, sagovornik, a ljubav je doživlje- između želje za slobodom i straha od nje: uostalom, poje-
na kao čežnja za totalnim iskustvom, za ucelinjenjem. Pa dinac suočen sa tiranijom, a bez metafizičkih oslonaca, to
ipak, Mukaffa i Begzada su, uprkos svim razmenjenim reči- je obelodanjivanje pozicije savremenog čoveka. Konačno,
ma i emocijama, zauvek razdvojeni: Mukaffa je istinskom
susretu dva bića pretpostavio saznanja u svetu, čime se 20
Isto, str. 336.
otvara problem sudbine i taštine. Rabija zaprema samo 21
“Ali znam i to da je naš odnos prema jeziku zapravo naše postojanje u
deo Gazvanog života, a pričom o svojoj mladalačkoj ljuba- jeziku i znam da se način na koji postojimo u jeziku izravno odražava u na-
vi Tauhidi ilustruje da nismo više krojeni tako da možemo činu na koji postojimo u svijetu.” (Dž. Karahasan: “Jedan jezik i tri svijeta”,
Dosadna razmatranja, Zagreb, Durieux, 1997, str. 57)
podneti veliku ljubav. Sulejmanov pomoćnik Bakir, uprkos
poslušnosti i revnosti, čini sasvim suprotno od onog što
22
Dž. Karahasan: “Pontius Pilatus, naš suvremenik”, Dosadna razmatra-
nja, str. 119.
mu je naloženo, te pušta Teuhidiji da ode. Višeznačnost
jezika nije shvaćena kao bogatstvo nijansi pri definisanju
23
Istočni divan, str. 125.
značenja. Ukazano je ovde na raspadanje jezika jer izneve- 24
Isto, str. 126.
25
Isto.
19
Isto, str. 170. 26
Isto, str. 127.
60

svojim nepripadanjem svetu, suprotstavljanjem stvarnosti ličnost. Otuda je Tauhidijeva propoved o usitnjenom svetu
za račun nestvarnih svetova i dublje egzistencije, ovi ju- u kome više nema velikih ljudi, ni duševne snage, u kome
naci – islamski mistici – samim načinom svoga postojanja, čovek više nije tako građen da može podneti veliku ljubav,
predstavljaju pobunu, čak i kada je nemaju na umu. Kara- obelodanjivanje one istine koje se uobličava od prve pri-
hasanovi mistici ne samo da istražuju svet, već hoće da ga če Istočnog divana. No, pretapanje identiteta ukazuje da
menjaju, što je njihova svojevrsna tragična krivica. Vlast se, u Karahasanovom romanu nema stroge podele na jogije
s druge strane, zaogrće lažnim motivima da odstrani nepo- i komesare: krećući se sa jedne tačke, junaci završavaju u
željne, čime pretvara stvarnost u simulakrum. U tako pre- suprotnoj, čime se kroz roman oglašava sufijska istina o
obraženoj stvarnosti malo je prostora ostalo za čovekovu čoveku - mikrokosmosu, u kome se nalaze sve mogućnosti.
KaKo JEzIK odraŽava moĆ

(Na primjeru drame TAmo je DobRo* dževada karahasaNa)
Ključne riječi: jezik, moć, jezička upotreba, drama, Dževad Karahasan, eufemizmi, zamjenice
moći i solidarnosti, pozdravi, ideološki pozdrav, formalni pozdrav
lingvistici i u drugim društvenim naukama prihvaćeno kao

Amela Šehović činjenica da je “moć (je) veličina svake pojedinačne kon-
verzacije u kojoj učestvujemo”5, ali ona nije veličina pri-
družena lingvističkoj formi – moć nije dodatak, ona je srž
1. Uvod društvenih odnosa, koji, sa svoje strane, vrlo često uvjetu-
J
ezik je primarni medij društvene kontrole i moći, a u ju odgovarajuću upotrebu jezičkih formi. U skladu s tim,
njegovoj analizi važnu ulogu imaju društvene relacije moć se u ovom radu posmatra na nivou jezičke upotrebe,
među učesnicima u govornom događaju. Broj defi- tj. “u području ko čini ili može činiti, šta, kome, gdje, kada,
nicija moći je ogroman, od najčešće citirane Weberove, kako i s kojim posljedicama”6. Kako su lingvističke strategi-
prema kojoj je “moć (je) mogućnost jednog učesnika u je potencijalno dvosmislene7, to podrazumijeva da se nji-
društvenoj relaciji da nametne svoju volju drugom učesni- hovo značenje ne može i ne smije iščitavati samo iz jezičkih
ku interakcije”1, do novijih viđenja ovoga pojma, gdje se formi u kojima se ostvaruju, nego i iz širega konteksta, koji
uviđa da je “nametanje nečije volje drugoj osobi mnogo podjednako čine i jezički i društveno-kulturni fenomeni.
(je) više od jednostavnog primoravanja te osobe da nešto Stoga se analiza odnosa jezika i moći u ovome radu prven-
učini”2. U takvom viđenju, domen moći se proširuje na stveno zasniva na stalno prisutnoj svijesti o njihovoj pre-
sposobnost nametanja nečije definicije mogućeg, isprav- pletenosti, što svakako treba imati u vidu.
nog, racionalnog, stvarnog drugoj osobi3, iz čega proizlazi Kada govorimo o moći, jasno je da su uvijek uključe-
dvosmjeran odnos moći i ljudskih aktivnosti: moć je proi- ne barem dvije osobe, a “moć nije recipročna u smislu da
zvod ljudskih aktivnosti, ali vrijedi i obrnuto4. Stoga je i u obje osobe mogu imati moć u istoj oblasti ponašanja”8.
Upravo ova nejednaka moć učesnika konverzacije, koja
proistječe iz nejednakog statusa, smatra se centralnim i
* Dž. Karahasan, Tamo je dobro, u: Antologija bosanskohercegovačke ključnim svojstvom drame9 (Burton, 1980:70), a Karahasa-
drame XX vijeka (priredili: Gordana Muzaferija, Fahrudin Rizvanbegović,
Vojislav Vujanović), Sarajevo, Alef, 2000, str. 699–774. Svi navodi su pre-
5 Sh. Wareing, “What is language and what does it do?”, u: L. Thomas; S.
ma ovom izdanju; u daljnjem tekstu navodit ću samo broj stranice.
Wareing; I. Singh; J. S. Peccei; J. Thornborrow; J. Jones (eds.), Language,
Society and Power, New York, Routledge, 2-nd edition, str. 13.
1
Weber, 1969: 152, prema: P. M. Fishman, “Interaction: The Work Wo-
men Do”, u: N. Coupland; A. Jaworski (eds.), Sociolinguistics. A Reader 6 V. Herman, Dramatic Discourse. Dialogue as interaction in plays, Lon-
and Coursebook, London, Macmillan Press, 1997, str. 416. don and New York: Routledge, 1998, str. 262.
2
P. M. Fishman, Ibid. 7 D. Tannen, Gender and Discourse, New York – Oxford, Oxford University
Press, 1994, str. 31.
3
R. T. Lakoff, Talking Power: The Politics of Language in Our Lives, Basic
8 R. Brown, A. Gilman, “The pronouns of power and solidarity”, u: T. A.
Books, 1990, str. 18. Sebeok (ed.) Stile in language, 1960, str. 255.
4
P. M. Fishman, cit. djelo, str. 416. 9 D. Burton, Dialogue and Discourse: A sociolinguistic approach to mo-

61

nova drama Tamo je dobro nudi obilje materijala za socio- nije uvijek takva, ako je ikada. Međutim, Simka i Jelena
lingvističku analizu ovog problema. upravo upotrijebljenim eufemizmima poštuju navedeni
društveni imperativ – “govoriti kao dama”, zbog kojeg je
društveno neprihvatljivo i da žena upotrijebi direktne izra-
2. Odnos jezika i moći ze za pojmove čije je glasno izricanje neprimjereno “dami”.
2.1. Govor žena Ukoliko to učini, ona gubi status “dame”, jer usvaja jezičke
U navedenom kontekstu zanimljivo je posmatrati upo- strategije grupe koja je u posjedu moći, a to su muškarci.
trebu jezika kod ženskih likova u Karahasanovoj drami, a Na taj način, podržava se “prepoznavanje hijerarhijskih ra-
poznato je da žene općenito više pribjegavaju korištenju zlika između klasa, spolova i generacija”15, što je čest pred-
eufemizama u svom govoru izbjegavajući na taj način ta- met kritike feminističkih lingvistica. U narednom odlomku
bu-riječi i žargonizme. Naime, žene su, u terminima Bo- direktno izražavanje odlikuje govor Agate, bivše prostitut-
urdieua, predodređene, podjelom rada između spolova, ke, osobe koja je svakako na marginama društva i ne mora
za “akumulaciju simboličkoga kapitala”10, zbog čega izbje- brinuti o efektima svoga govora:
gavaju odstupanje od normi standardnog jezika, ali i sve AGATA: (...) Pred kurvom i pred stražarom, pred
forme koje dovode u pitanje njihov identitet “dame”, što bolom i pred sirotinjom, svi smo goli i nezaštićeni, svi smo
je istovremeno osnov za njihovu marginalizaciju kao druš- pojedinačni i iskreni kao novorođenčad. Zato kupleraj
tvene grupe i za poricanje njihova prava na pristup moći – i bolnica, sirotinjska četvrt i zatvor, jesu revolucionarni i
jezik ih, kao i sve grupe kojima su poreknuta prava na moć jesu revolucija.
– “drži na njihovu mjestu”11. U skladu s tim, govor žena BRANKO: Ovo si dobro rekla, Agata. (...) (str. 741)
se čak izvorno definirao kao “govor osoba bez pristupa Brankov pozitivan komentar njenih razmišljanja
moći”, zbog čega on “postaje simbolički izraz distance od može se protumačiti činjenicom da se od Agate i ne očeku-
moći ili manjka interesa za moć”12. Stoga se od žena očeku- je drugačije izražavanje uzimajući u obzir njenu nekadaš-
je da više slušaju a manje govore i da se ne suprotstavljaju nju profesiju – istovremeno biti “dama” i “prostitutka” me-
otvoreno, nego, ako baš moraju, indirektno. Kako su žene đusobno se isključuje, iako sama Agata toga nije svjesna
općenito naučene da se ne izražavaju suviše direktno, to ili ne želi biti svjesna, te stalno insistira na svom statusu
naročito dolazi do izražaja kada je riječ o “neprijatnim” “dame”. To još jednom potvrđuje da poznavanje ekstralin-
stvarima, čije spominjanje može ugroziti osnovni impera- gvističkih činjenica postaje važno i za objašnjenje lingvi-
tiv – “govoriti kao dama”13: stičkih činjenica – lingvističke interakcije između govornika
SIMKA: (...) Njega je Juso otjerao kad je vidio da dosta zavise od društvenih odnosa između govornika.
zalazi u onu kuću.
(...) 2.2. Zamjenice moći i solidarnosti
JELENA: (...) Salih je pošten i ništa ne krije, on svi- Zamjenice 2. lica ti i Vi smatraju se najočitijim pokaza-
jetla obraza radi ono što radi i zato ne vidi zašto bi nešto teljima međusobnog odnosa učesnika u konverzaciji – da
krio. li oni žele stvoriti društvenu distancu ili intimnost, iskazati
SIMKA: Krasan je to obraz... Kao i tvoj obraz sada, poštovanje ili bliskost, u kakvom su međusobnom odnosu,
kad si pred majkom uzela pričati o tim stvarima. (...) (str. tj. ko je nadređeni a ko je podređeni govornik itd. Kako
716) ove zamjenice svjedoče o moći i solidarnosti koje se uspo-
U navedenoj konverzaciji Karahasanovih junaki- stavljaju među učesnicima u govornoj interakciji, one se
nja riječ je o “javnoj kući” i “intimnim odnosima”, pojmo- nazivaju i zamjenicama moći i solidarnosti i smatraju “fun-
vima koji se imenuju indirektno, a upravo je indirektno i damentalnim za analizu kompletnog društvenog života”16.
okolišno imenovanje pojava ono svojstvo eufemizama Međutim, to ne znači da su one jedini pokazatelji moći i
zbog kojeg se oni smatraju “sistemski označenim devijan- solidarnosti – i drugi dijelovi lingvističke strukture učestvu-
tnim formama”. Takvo viđenje eufemizama neki istraživači ju u artikulaciji ovih veličina, ali je uloga ličnih zamjenica,
kritički tumače ideološkom pozicijom onih koje žele na- uz titule, uočljiva na prvi pogled17.
metnuti racionalističko viđenje govorne razmjene u smislu Karahasanova drama prikazuje doba socijalizma, kada
Griceova principa kooperativnosti14, a govorna razmjena su se, iz težnje za (vještačkom) jednakošću18, čak i službena
dern drama dialogue and naturally occurring conversation, London – Bo- 15 P. Bourdieu, cit. djelo, str. 512.
ston – Henley, Routledge and Kegan Paul, 1980, str. 70. 16 R. Brown, A. Gilman, cit. djelo, str. 255.
10 P. Bourdieu, “Language and symbolic power”, u: A. Jaworsky; N. Cou-
17 R. Fowler, “Power”, u: Teun A. van Dijk (ed.), Handbook of Discourse
pland (eds.) The Discourse Reader, London – New York: Routledge, 1999,
str. 509. Analysis, vol. 4: Discourse Analysis in Society, London: Academic Press,
11 R. Lakoff, “Language and woman’s place”, u: Language in society, 2/1, 1985, str. 64.
1973, str. 48. 18 Međutim, čak i tada R. Brown i A. Gilman zabilježili su manja odstu-
12 R. T. Lakoff, cit. djelo, str. 206. panja od ove težnje: “U Jugoslaviji, naši informanti nas obavještavaju,
13 R. Lakoff, cit. djelo, str. 48. postojao je kratak period univerzalnog uzajamnog ti solidarnosti, prema
zahtjevima komunizma. (...) Ipak, i u jugoslavenskom ‘socijalističkom ma-
14 M. L. Pratt, “Ideology and speech-act theory”, u: J. J. Weber (ed.), The
Stylistics Reader: From Roman Jakobson to the present, London – New niru’ ima nešto asimetrije moći. Vojnik kaže Vi i druže generale, a general
York – Sydney – Auckland, Arnold, 1996, str. 190. vojniku kaže ti i oslovljava ga imenom.” (cit. djelo, str. 266). Također, ovaj
62

lica na dužnosti (u ovom odlomku policajac Mujo) stranka- Simkine godine21 i činjenica da je ona Jelenina majka, te
ma obraćala zamjenicom ti19: možda i Brankova punica u budućnosti. No, Simka ispunja-
MUJO: Lijepo te pitam šta kriješ? va najmanje dva kriterija prema kojima upravo ona, a ne
JUSO: Napolje! Ulaziš mi u kuću kao u han i još se de- Branko, ima pravo inicirati recipročno ti: ona je žena i sta-
reš. Idi napolje. rija je od Branka, te njena sugestija o prepoznatoj solidar-
(...) nosti (“majci se ne govori ‘vi’”) biva prihvaćena (“Nadajmo
MUJO: Ne viči, druže, i pristojno se vladaj. Ti si sada za se da hoćeš”) budući da je potekla od govornika koji ima
mene niko i ništa. (str. 705) bolju poziciju zasnovanu na moći. U svakom slučaju, moć
Bez obzira na činjenicu da i Juso slijedi policajčev prije još uvijek veoma bitan dio moderne društvene struk-
mjer u upotrebi zamjenice ti, ovo ipak predstavlja kršenje ture, te bi bilo iznenađujuće da svi tragovi njena utjecaja
uobičajenih pravila ophođenja, prema kojima je osoba nestanu iz ti/Vi upotrebe22.
koja obavlja zvaničnu funkciju dužna upotrebljavati Vi.
Pravilo obraćanja zamjenicom Vi – klijentima, strankama, 2.3. Pozdravi
mušterijama – vrijedi za sve profesije u čijem je radu ne- Međutim, činjenica je da je “moć u konverzaciji pove-
izostavan dio direktna komunikacija s ljudima. Takve su zana (je) sa moći u vanjskom svijetu, ali nije direktno zavi-
uslužne djelatnosti, u kojima je svaki zaposlenik u “odnosu sna od nje”23, budući da je bilo koji odnos moći neizbježno
direktne ali privremene podređenosti” prema mušteriji20. dinamičan: i učesnici koji su bez moći mogu privremeno
U takvim slučajevima, najbitniji kriterij je društvena funk- zadobiti moć nad učesnicima kojima ona uobičajeno pri-
cija određene osobe. pada24. To je slučaj u narednom odlomku iz Karahasanove
Ipak, ni danas nije rijetkost naići na osoblje na zva- drame, gdje na ideološki pozdrav25 komandanta mjesta
ničnim funkcijama – gotovo redovno u bolnicama, nešto Branka slijedi Miletov nepodesan/neočekivan odgovor:
rjeđe u općinama i sl. – koje se u obraćanju (upotreba za- BRANKO: Smrt fašizmu, drugovi.
mjenice ti) ponaša poput policajca iz navedenog primjera. MILE: Uvijek bilo. (str. 730)
Također, i starosna dob može odrediti upotrebu ovih Naime, Mile je društveni autsajder, za razliku od
zamjenica, tj. mlađa osoba se starijoj obraća zamjenicom Branka, koji je komandant mjesta, ali to Mileta ne sprečava
Vi, čak i u društvima gdje je ova zamjenica markirana, da na pozdrav Smrt fašizmu!, koji je tipičan za razdoblje
a starija osoba mlađoj zamjenicom ti, što je naročito socijalizma, odgovori nepreferiranim otpozdravom Uvi-
karakteristično za tradicionalna društva: jek bilo umjesto očekivanog uparenog otpozdrava Slobo-
BRANKO: I bili ste u pravu, stvarno sam toliko zauzet da da narodu! Tom jezičkom pobunom Mile iskazuje vlastito
ne znam kud udaram. neprihvatanje nametane ideologije i ideološke retorike, a
SIMKA: Što ti meni stalno govoriš “vi“. Kao da se neka- istovremeno i osvaja diskursnu moć nad Brankom, koji i
ko tuđiš od mene. dalje uživa društveno dodijeljenu moć. U svakom slučaju,
BRANKO: Ne, kakvi, ne tuđim se, samo mi je malo nez- naš horizont očekivanja potpuno je iznevjeren Miletovim
godno zbog godina. Mogla bi mi majka biti. otpozdravom, koji je stoga izrazito markiran.
SIMKA: Možda i hoću, šta znaš. A majci se ne govori Kada sam Branko navedeni ideološki pozdrav
“vi“. Smrt fašizmu! upotrijebi zajedno s nekim od formalnih
BRANKO: Nadajmo se da hoćeš. Eto, rekao sam ti, maj- pozdrava, npr. s pozdravom Dobro jutro, kao u sljedećem
ci se jedino tako govori. (str. 723) odlomku:
Iako je Branko tipični predstavnik socijalističkog druš- (Ulazi Branko)
tva, u kojem se popularizirala upotreba zamjenice ti, on BRANKO: Smrt fašizmu i dobro jutro. Krasan dan,
pribjegava zamjenici Vi u obraćanju Simki. U ovom slučaju pun dobrih vijesti, pa moram s nekim podijeliti radost. (...)
nerecipročne upotrebe zamjenica, presudniji kriteriji su SIMKA: Baš lijepo od tebe, druže Branko. (str.
747),
je fenomen karakterističan i za današnje prilike, čak da bude nevjerovat-
21 Ovaj odnos Brown i Gilman (1960: 257) nazivaju “odnosom stariji od”,
nije, upravo na Zapadu. Naime, različite grupacije (“zeleni”, “lijeve” poli-
s mogućim razvojem u “odnos roditelj od” (buduće supruge), a ubrajaju
tičke partije i dr.) upotrebljavaju uzajamno ti kako bi naglasili međusobnu
ga u obavezno asimetrične odnose. S tim rezultatima slažu se i drugi istra-
jednakost ideja i ciljeva. Fenomen je nekorektno nazvan “socijalnom bal-
živači (Polovina, 1984: 188–189; Levinger, 1989: 194), iako ima disonan-
kanizacijom”, na šta ukazuje Smailagić (2002: 155), a to ujedno govori o
tnih mišljenja: “relativna starost je ... od sekundarne važnosti” (Kocher,
raširenosti predrasuda raznih vrsta na svim meridijanima, iako se često
1967: 740).
uvjerava u suprotno.
22 R. Wardaugh, An Introduction to Sociolinguistics, Padstow – Cornwall,
19 Ova je praksa daleko od njemačke, gdje je i zakon propisao uzajamno Blackwell Publishing, 4th-edition, 2002, str. 264.
Vi u komunikaciji policajaca i građana! (Smailagić, 2002: 156). Naime, u
23 R. T. Lakoff, cit. djelo, str. 50.
nekim istraživanjima prakse obraćanja na prostorima bivše Jugoslavije
24 J. J. Weber, “Three models of power in David Mamet’s Oleanna”, u: J.
utvrđeno je da se građani i policajcima obraćaju na ti ukoliko je policajac
Culperer; M. Short; P. Verdonk (eds.), Exploring the Language of Drama,
mlađi (Polovina, 1984: 188–189). London – New York, Routledge, 1998, str. 115.
20 R. W. Brown, M. Ford, “Address in American English”, u: D. Hymes
25 Funkcija ideoloških pozdrava jednaka je funkciji vjerskih pozdrava – to
(ed.), Language in Culture and Society – A Reader in Linguistics and An-
thropology, New York – London, Harper & Row Publishers – Evanston, je davanje osjećaja zajedništva, tj. pripadnosti jednoj grupi, i u tome je
1964, str. 234–245. njihova važnost za one koji ih upotrebljavaju.

63

onda to jasno ukazuje na Brankovo prilagođavanje • Culperer, J.; Short, M.; Verdonk, P. (eds.), Exploring the Langua-
tački gledišta svoje sagovornice Simke, Jelenine majke, a ge of Drama, London – New York, Routledge, 1998.
samim tim i na njegovu poziciju podređenoga govornika. • Fishman, P. M., “Interaction: The Work Women Do”, u: Cou-
pland, N.; Jaworski, A. (eds.), Sociolinguistics. A Reader and Co-
Simka je, s druge strane, lik čija moć spram Branka proizla- ursebook, London, Macmillan Press, 1997, str. 416–429.
zi iz njene uloge Jelenine majke, a primjer je zanimljiv jer • Fowler, R., “Power”, u: Teun A. van Dijk (ed.), Handbook of Dis-
navedeni pozdravi svjedoče kako o odnosima moći između course Analysis. Vol. 4: Discourse Analysis in Society, London,
učesnika konverzacije – Branka i Simke – tako i o društve- Academic Press, 1985, str. 61–82.
nim okolnostima u kojima nastaju. • Herman, V., Dramatic Discourse. Dialogue as interaction in
plays, London – New York, Routledge, 1998.
• Hymes, D. (ed.), Language in Culture and Society – A Reader
in Linguistics and Anthropology, New York – London, Harper &
3. Zaključak Row Publishers – Evanston, 1964.
• Jaworsky, A.; Coupland, N. (eds.), The Discourse Reader, Lon-
Svi navedeni primjeri potvrđuju zapažanje da učesni- don – New York, Routledge, 1999.
ci govorne interakcije “ulaze u forme diskursa s različitom • Kocher, M., “Second Person Pronouns in Serbo-Croatian”, u:
količinom moći u stvarnom svijetu, s različitim autoritetom Language, 43/3 (Part 1), 1967, str. 725–741.
i statusom, što je onda prevedeno u razlike u dopuštenom • Lakoff, R., “Language and woman’s place”, u: Language in soci-
lingvističkom ponašanju”26. Na taj način, jezik se pojavljuje ety, 2/1, 1973, str. 45–80.
u ulozi “instrumenta nejednakosti”27, a upravo takvu ulo- • Lakoff, R. T., Talking Power: The Politics of Language in Our Li-
ves, Basic Books, 1990.
gu jezika veoma je zanimljivo pratiti u drami koja opisuje
• Levinger, J., “Dihotomija u oslovljavanju”, u: Književni jezik,
doba proklamirane jednakosti na svim poljima, pa tako i 18/4, 1989, str. 187–242.
na jezičkom. U skladu s tim, Karahasanova drama Tamo je
• Mesthrie, R.; Swann, J.; Deumert, A.; Leap W. L. (eds.), Intro-
dobro postaje iznimno poticajna za sociolingvistička istra- ducing sociolinguistics, Edinburgh, Edinburgh University Press,
živanja poput ovoga, čija je okosnica odnos jezika i moći. 5-th edition, 2004.
• Mesthrie, R. (with contributions by A. Deumert) “Critical Soci-
olinguistics: Approaches to Language and Power”, u: Mesthrie,
R.; Swann, J.; Deumert, A.; Leap W. L. (eds.), Introducing socio-
linguistics, Edinburgh, Edinburgh University Press, 5-th edition,
2004, str. 316–353.
IZVORI • Polovina, V., “Upotreba jednine i množine ličnih zamenica u
obraćanju sagovorniku u srpskohrvatskom jeziku”, u: Naučni
sastanak slavista u Vukove dane, 13/1, 1984, str. 185–195.
Karahasan, Dževad: Tamo je dobro, u: Antologija
• Pratt, M. L., “Ideology and speech-act theory”, u: Weber, J. J.
bosanskohercegovačke drame XX vijeka (priredili Gordana (ed.), The Stylistics Reader: From Roman Jakobson to the pre-
Muzaferija, Fahrudin Rizvanbegović, Vojislav Vujanović), sent, London – New York – Sydney – Auckland, Arnold, 1996,
Sarajevo, Alef, 2000, str. 699–774. str. 181–193.
• Smailagić, V., “Kome Vi, a kome ti”, u: Odjek, LV/1–2 (proljeće–
ljeto 2002), str. 54–56.
• Tannen, D., Gender and Discourse, New York – Oxford, Oxford
LITERATURA University Press, 1994.
• Thomas, L.; Wareing, S.; Singh I.; Peccei, J. S.; Thornborrow, J.;
• Bourdieu, P.: “Language and symbolic power”, u: Jaworsky, A.;
Jones, J. (eds.), Language, Society and Power, New York, Rou-
Coupland, N. (eds.), The Discourse Reader, London – New York,
tledge, 2-nd edition, 2005.
Routledge, 1999, str. 502–513.
• Van Dijk, T. A. (ed.), Handbook of Discourse Analysis. Vol. 4:
• Brown, R. W.; Ford, M.: “Address in American English”, u:
Discourse Analysis in Society, London, Academic Press, 1985.
Hymes, D. (ed.), Language in Culture and Society – A Reader
in Linguistics and Anthropology, New York – London, Harper & • Wardaugh, R., An Introduction to Sociolinguistics, Padstow –
Row Publishers – Evanston, 1964, str. 234–245. Cornwall, Blackwell Publishing, 4th-edition, 2002.
• Brown, R.; Gilman, A. “The pronouns of power and solidarity”, • Wareing, Sh., “What is language and what does it do?”, u:
u: T. A. Sebeok (ed.), Stile in language, 1960, str. 253–276. Thomas, L.; Wareing, S.; Singh I.; Peccei, J. S.; Thornborrow, J.;
Jones, J. (eds.), Language, Society and Power, New York, Rou-
• Burton, D., Dialogue and Discourse: A sociolinguistic approach
tledge, 2-nd edition, 2005, str. 1–16.
to modern drama dialogue and naturally occurring conversa-
tion, London – Boston – Henley, Routledge and Kegan Paul, • Weber, J. J. (ed.), The Stylistics Reader: From Roman Jakobson
1980. to the present, London – New York – Sydney – Auckland, Ar-
nold, 1995.
• Coupland, N.; Jaworski, A. (eds.), Sociolinguistics. A Reader and
Coursebook, London, Macmillan Press, 1997. • Weber, J. J., “Three models of power in David Mamet’s Ole-
anna”, u: Culperer, J.; Short, M.; Verdonk, P. (eds.), Exploring
the Language of Drama, London – New York, Routledge, 1998,
26 R. T. Lakoff, cit. djelo, str. 44. str. 112–127.
27 R. Fowler, cit. djelo, str. 62.
64

modElI I lJudI
– odnos IzmEđu tEorIJE I praKsE
u dramama dŽEvada Karahasana
Dževad Karahasan Karahasanovu knjigu Dnevnik melankolije6 u kojoj su sa-
Zoran Mlinarević bavio se i bavi se brani neki od njegovih najznačajnijih eseja. Pišući o svojim
dramom i teatrom omiljenim dramskim piscima, Karahasan nas – gotovo us-
– i kao kritičar, teoretičar, univerzitetski profesor i dra- put – vodi kroz poetiku, teoriju i historiju evropske drame;
maturg, ali i kao dramski pisac. Posljedica toga je da se u kroz gotovo cijelu dramsku i teatarsku tradiciju.
njegovim dramama uvijek može osjetiti i prepoznati nje- Karahasanova ukorijenjenost u teatarskoj tradiciji pri-
govo poznavanje svekolike dramske i teatarske tradicije, mjetna je već u žanrovskim okvirima koje on bira za svoje
a u njegovim teorijskim tekstovima i knjigama unutarnje drame. Njegova drama Kralju ipak ne sviđa se gluma žan-
poznavanje dramske književnosti. Ovaj kratki tekst ima za rovski je označena kao lakrdija, Tamo je dobro i Rasti u ši-
cilj da pokuša ukazati na značaj Karahasanovog dramskog rinu ljubavne su komedije, a Čudo u Latinluku označena
i teorijskog opusa usmjeravajući pažnju čitaoca tek na ne- je kao miraculum. Naravno, možemo reći i da su žanrovi u
koliko detalja iz njegovog iznimnog djela. ovim dramama odabrani kako bi autoru pružili šansu da ih
Karahasanovo teorijsko djelo posvećeno drami i teatru djelomično iznevjeri. Također, Karahasanovo čvrsto povje-
obimno je koliko i raznovrsno1. Svojom je knjigom Mo- renje u tradiciju prepoznajemo i u čestom i vještom kori-
del u dramaturgiji Karahasan (ako ne prvi, onda sigurno štenju pojedinih teatarskih i dramskih konvencija. Primjer
među prvima) nastojao, kako sam kaže u uvodu svoje knji- toga je drama Čudo u Latinluku koja započinje scenom
ge, “zanemariti prelom ili premostiti zijev između klasič- teatra u teatru7 - u sceni nazvanoj Sreću mu vrag odnio,
nih tehnika drame i suvremenih teorija dramskog teksta, bosanski franjevac Matija Divković uvježbava prikazanje o
zijev koji je u osnovi razlika između unutrašnje i vanjske svetoj Katarini. To prikazanje uskoro postaje inicijalna kapi-
perspektive”2 i “koliko je to moguće, imanentnom i nauč- sla za intrigu koja se počinje zaplitati i rasplitati uglavnom u
nom (na način tradicionalne nauke) čitanju dodati struktu- trima scenama nazvanim jednostavno Dogovor, Drugi do-
ralističko iskustvo.”3 Posebno je naglašena Karahasanova govor i Treći ili konačni dogovor (za razliku od svih ostalih
želja za pozicijom “na rubu, gledajući i unutra i van, videći scena koje u svom naslovu donose mnogo više značenja).
pojedinačan sistem kao element šireg sistema (...) i isto- Ali, kod Karahasana ova intriga ostaje samo okvir; njegovi
vremeno priznajući njegovu neponovljivu pojedinačnost i likovi krizu nose unutra – u sebi. Njegovi likovi, prije svega,
vjerujući u nju.”4 Ta potreba za kompromisnom pozicijom su ljudi.
– na rubu – dovodi ga i do moguće definicije dramatur- E. M. Forsteru nam u svojoj knjizi Aspekti romana skre-
škog modela kao sistema “koji, pojednostavljujući dramu, će pažnju na to da se ljudi u stvarnom životu ne razumi-
pokazuje po kojim su zakonima i po kojim klasama ele- ju međusobno – poznajemo se otprilike, prema vanjskim
menti drame organizirani u cjeline višeg reda, otkrivajući znacima – što je sasvim dovoljna osnova za društvo, pa čak
mehanizme kojima se gradi i u skladu s kojima funkcionira i za intimni odnos8. Prednost književnosti je u tome što či-
njezina radnja, čime omogućuje njezino definiranje.”5 Ne- talac može dobiti puni uvid (naravno, ukoliko to autor želi)
moguće je na ovom mjestu ne spomenuti i drugu ključnu i u unutarnji život likova. Karahasanovi likovi nisu mogući
bez tog svog unutarnjeg. Franjo, jedan od likova u Čudu
1
O raznovrsnosti Karahasanovog teorijskog djela posvećenog teatru i u Latinluku, za Matiju Divkovića kaže: „Ne vidjeh u živo-
drami možda najbolje svjedoči njegov esej Zapisi o glumi (Zeničke sveske, tu tako dobra čovjeka. Sav unutra, kao da nije od ljudske
br. 9, Zenica, juni 2009.) u kojem se studiozno problematizira fenomen sorte.“9 Divković u drami stvarni odnos uspijeva ostvariti
glume, o kojem, kako i sam Karahasan primjećuje, postoji iznenađujuće
skroman broj iskaza “s obzirom na činjenicu da je gluma u evropskoj kul- 6
vidi Dževad Karahasan, Dnevnik melankolije, Vrijeme, Zenica, 2004.
turi prisutna od samih njezinih početaka”. (str. 312.)
7
Teatar u teatru pojavit će se ponovo i na početku 7. scene, kada se Ajša,
2
Dževad Karahasan, Model u dramaturgiji, Cekade, Zagreb, 1988, str. 10.
žena sarajevskog muftije Ejuba, igra minijaturnim Karađoz-teatrom.
3
isto, str. 14. 8
vidi E. M. Forster, Aspects of the Novel, New York, Harcourt, Brace and
4
isto, str. 15. Company, 1927. str. 74.
5
isto, str. 89. 9
Dževad Karahasan: Čudo u Latinluku, rukopis, scena 3, str. 15

65

samo sa svojom uspomenom Anicom i pokojnom majkom razloge zbog kojih Karahasanovi likovi tako puno govore, a
Josipom, sa kojima noću razgovara u vrtu – dakle sa liko- ništa ne urade.”18 U ranije spomenutoj knjizi, Forster na-
vima koje nosi u sebi. Njegovo insistiranje na prikazanju braja pet glavnih činjenica u ljudskom životu – rođenje,
o svetoj Katarini, koja „odbija prosce, odriče se ljubavi u hranu, spavanje, ljubav i smrt19. U drami Tamo je dobro “li-
ovom svijetu, radi vjere i ljubavi u onom“10, ustvari je insi- kovi zbog prošlosti u sadašnjosti ne mogu ostvariti ljubav,
stiranje na priči o njemu i Anici – potvrda istinitosti onoga ti likovi nemaju šta jesti, ne smiju spavati (...), ne mogu čak
što se desilo među njima: „To znači da je ono naše istinito, ni stvarno umrijeti (...) Ostaju im jedino činjenice rođenja
Anice. Ako je već bilo, pa se i nama desilo – istina je. Ono i kretanje prema budućnosti...”20 Slično je i sa likovima u
što se samo jednom dogodi, može biti slučaj ili glupost, Čudu u Latinluku – prošlost onemogućava Ejuba da ostvari
ono što se desi samo jednom čovjeku, slobodno se moglo i ljubav sa svojom ženom Ajšom i sinom Dervišom u sadaš-
ne desiti, ali ako se dešava mnogima, ako se ponavlja kroz njosti, Matija Divković razgovara sa svojom uspomenom
naraštaje – sigurno je istina.“11 Anicom i pokojnom majkom Josipom – i time što ih nosi
Kao i Divković, i Ejub, muftija sarajevski, obilježen je u sebi on im onemogućava da stvarno umru. Bitna razlika
prošlošću – smrću svoje prve žene i pijanstvom u kojem je je ipak u tome što kretanje prema budućnosti vodi likove
bio pronašao utočište. Ajša, njegova žena, za njega kaže: iz Čuda u Latinluka ka posljednjoj sceni - nazvanoj Bog
“On je siromah, koji je izgubio utočište u pijanstvu, jedina pomoć - u kojoj se iščekuje uprizorenje Divkovićevog
no koje je imao, pa sada nastoji boraviti u ovom svijetu, prikazanja i mogućnost promjene ili razrješenja – makar
za koji sigurno nije.”12 Ejub u sadašnjosti nema oslonac – kroz čudo.
otuda njegova želja da ide na jug, potreba za suncem, za U uvodu knjige Model u dramaturgiji, Karahasan govo-
svjetlom, suhom zemljom i vazduhom. “Treba mi da nisam ri o želji da se (kao dio potrage za kompromisom) taj “rad
ovdje, više od svega mi treba da nisam ovdje”13, kaže Ejub, upiše u središte paradoksa kojim se jedino može opisati
a Ajša ga podsjeća da mu je to isto trebalo i na jugu. Ova odnos između pojedinačnoga i općeg u književnosti” to
scena, u kojoj se susreću Ejub i Divković, već svojim na- jest da se nađe “kompromis između činjenice da je svaki
slovom – Ni tamo, ni ovamo – određuje Ejubovo stanje. književni tekst element sistema književnosti i istovremeno
Na Divkovićevu primjedbu kako mu lijepo stoji Bosna, Ejub u sebe zatvoren i pojedinačan sistem, da je svaki element
odgovara: “Vaša Bosna je kao utroba – čista unutrašnjost. pojedinačnoga književnog djela dio tog djela kao sistema
Ništa u njoj nije stvarno, zato što je sve moguće; ništa nije i istovremeno samostalan (ili relativno samostalan) sistem
dovršeno, zato što je baš sve započeto; ništa nije dovede- koji se nastoji dovršiti i u sebe zatvoriti nezavisno od djela
no do kraja, zato što je ovdje početak svemu. A mora se ili čak i protiv njega.”21 Ipak, čini se da u svojim dramama
nešto dovršiti da bi bilo stvarno. (...) U svim krajevima na Karahasan pomalo odustaje od tog kompromisa – kako bi
svijetu jedan element prevladava, i jači je nego drugi ele- omogućio svojim likovima da, prije svega, budu pojedi-
menti, pa sobom obilježava ljude, životinje i bilje, samo su načni, budu subjekti – to jest – da budu ljudi. Kao primjer
u Bosni svi elementi u ravnoteži i jednako jaki, pa ni jedan odustajanja od modela može nam poslužiti već spomenuti
ne može nešto odrediti i sobom obilježiti...”14 Ejub govori o nemogući ljubavni trougao (Salih – Jelena – Branko) u dra-
Bosni, ali i o svom unutarnjem stanju, a na određen način i mi Tamo je dobro, kao i u mnogome sličan nemogući trou-
o svim događanjima u ovoj drami. gao Ajša – Ejub – Derviš u drami Čudo u Latinluku. Jelena i
U svom tekstu Vrijeme misionara ili ništa se ne događa Ejub su toliko opterećeni prošlošću, toliko lišeni oslonca u
osim historije Almir Bašović nas upozorava na sličnu situ- sadašnjosti, da se bilo kakvo razrješenje ovih trouglova čini
aciju sa Karahasanovim likovima u drami Tamo je dobro. (gotovo) nemogućim. Karahasan ne pokušava svoje likove
“Moglo bi se reći da pravi dramski odnosi koje likovi u ovoj nasilno upisati u neko od mogućih razrješenja i ishodišta
drami uspostavljaju jesu zapravo odnosi sa mrtvima.”15 ljubavnog trougla. On radije ostavlja svojim likovima do-
Juso stvarni odnos može ostvariti samo u dijalogu sa svo- voljno prostora u drami kako bi se oni (zajedno sa svojim
jom mrtvom ženom Tidžom, a „ljubavni trougao Salih – unutarnjim) u nju mogli upisati kao subjekti.
Jelena – Branko komplicira se i čini nemogućim Jeleninim To uostalom sugerira i sam Karahasan. U svom govoru
upornim sjećanjem na njenog poginulog zaručnika Đuru.“16 Pouka o svrsi, koji je održao u povodu primanja književ-
Bašović nas dalje upozorava da je zajedičko za sve likove ne nagrade Sajma knjiga u Leipzigu 2004. godine, on nas
te drame “jedino nepodnošljiva sadašnjost”17 od koje liko- upozorava: “Književnost nam pomaže da razumijemo sebe
vi pokušavaju pobjeći u prošlost, “a tu bismo mogli tražiti same i druge ljude, da primijetimo i poštujemo prekrasnu
složenost svijeta i života. Književnost nas uči kako dolazi
10
isto, scena 4, str. 23 do stvarnog razumijevanja, uči nas da je ono moguće je-
11
isto. dino kad se dvije osobe objave jedna drugoj, dakle mogu-
12
isto, scena 7, str. 35. će je jedino među subjektima. S objektom se ne možete
13
isto, scena 2, str. 7. razumjeti, njime možete jedino ovladati. Razumijevate se
14
isto, str. 10-11.
samo sa drugim subjektom, onda kad Vam se on objavi
15
Drama i vrijeme – vrijeme kao dramska tema i dramko sredstvo, forme 18
isto, str. 236.
vremena i slike vremena (ur. Almir Bašović i Sava Anđelković), Dobra knji-
ga Sarajevo, 2010. 19
vidi E. M. Forster, Aspects of the Novel, str. 75.
16
isto. 20
citirano djelo
17
isto. 21
Dževad Karahasan, Model u dramaturgiji, str. 14.
66

dakle otkrije. Zato je svijet književnosti svijet samih su- BIBLIOGRAFIJA

bjekata, svijet čistog života.”22 Zato Karahasan umjesto
ponavljanja dramskih modela, svoje drame uvijek gradi Izvori:
kao neizvjesno putovanje likova prema drugim likovima i • Dževad Karahasan: Čudo u Latinluku, rukopis.
prema sebi samima.
Literatura:
• Dževad Karahasan, Model u dramaturgiji, Cekade, Zagreb,
1988.
• Dževad Karahasan, Dnevnik melankolije, Vrijeme, Zenica, 2004.
• Jukić, br. 34-35, Sarajevo, 2004-05.
• Zeničke sveske, br. 9, Zenica, juni 2009.
• Drama i vrijeme – vrijeme kao dramska tema i dramsko sred-
stvo, forme vremena i slike vremena (ur. Almir Bašović i Sava
Anđelković), Dobra knjiga, Sarajevo, 2010.
• E. M. Forster, Aspects of the Novel, New York, Harcourt, Brace
22
Jukić, br. 34-35, Sarajevo, 2004-05, str. 163. and Company, 1927.

67


Dzevad Karahsan

Uploaded by

Document Information

Copyright

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Dzevad Karahsan

Uploaded by

Copyright:

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 1 6/26/10 10:06 AM

Karahasanovo KnJIŽEvno I fIlozofsKo dJElo

Vahidin Preljević (Sarajevo, BiH) Muhamed Dželilović (Sarajevo, BiH)

Nikola Petković (Rijeka, Hrvatska)

Muhidin Džanko (Sarajevo, BiH)

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 2 6/26/10 10:06 AM

Karahasanova poEtIKa rušEvInE

specijalni prilog oDjeK · LJETO 2010. 33

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 3 6/26/10 10:06 AM

44 oDjeK · LJETO 2010. specijalni prilog

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 4 6/26/10 10:06 AM

IzmEđu KnJIŽEvnostI I polItIKE

Ovaj kratki osvrt prema očekivanjima koja se postavljaju u odnosu na nje-

specijalni prilog oDjeK · LJETO 2010. 55

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 5 6/26/10 10:06 AM

66 oDjeK · LJETO 2010. specijalni prilog

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 6 6/26/10 10:06 AM

specijalni prilog oDjeK · LJETO 2010. 77

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 7 6/26/10 10:06 AM

88 oDjeK · LJETO 2010. specijalni prilog

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 8 6/26/10 10:06 AM

oblIcI onostranog u romanIma

specijalni prilog oDjeK · LJETO 2010. 99

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 9 6/26/10 10:06 AM

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 10 6/26/10 10:06 AM

specijalni prilog oDjeK · LJETO 2010. 1111

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 11 6/26/10 10:06 AM

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 12 6/26/10 10:06 AM

specijalni prilog oDjeK · LJETO 2010. 13

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 13 6/26/10 10:06 AM

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 14 6/26/10 10:06 AM

KazIvanJa o ŽrtvovanJu za IdEJE

nim, dobro sa korisnim na dobrobit beletristike pre svega,

specijalni prilog oDjeK · LJETO 2010. 15

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 15 6/26/10 10:06 AM

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 16 6/26/10 10:06 AM

specijalni prilog oDjeK · LJETO 2010. 17

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 17 6/26/10 10:06 AM

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 18 6/26/10 10:06 AM

specijalni prilog oDjeK · LJETO 2010. 19

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 19 6/26/10 10:06 AM

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 20 6/26/10 10:06 AM

specijalni prilog oDjeK · LJETO 2010. 21

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 21 6/26/10 10:06 AM

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 22 6/26/10 10:06 AM

specijalni prilog oDjeK · LJETO 2010. 23

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 23 6/26/10 10:06 AM

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 24 6/26/10 10:06 AM

specijalni prilog oDjeK · LJETO 2010. 25

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 25 6/26/10 10:06 AM

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 26 6/26/10 10:06 AM

specijalni prilog oDjeK · LJETO 2010. 27

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 27 6/26/10 10:06 AM

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 28 6/26/10 10:06 AM

specijalni prilog oDjeK · LJETO 2010. 29

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 29 6/26/10 10:06 AM

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 30 6/26/10 10:06 AM

40 Isto, 78. 41 Isto, 98–99.

hIKÂJE dŽEvada Karahasana

specijalni prilog oDjeK · LJETO 2010. 31

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 31 6/26/10 10:06 AM

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 32 6/26/10 10:06 AM

specijalni prilog oDjeK · LJETO 2010. 33

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 33 6/26/10 10:06 AM

Jutro ovoga skupa vrijednosti, postmodernom, jedan od čijih je zločina nad

ODJEK 2 ljeto SPECIJALNI PRILOG KARAHASAN.indd 34 6/26/10 10:06 AM

specijalni prilog oDjeK · LJETO 2010. 35