26.11.

FORMALNI LINGVISTI smatraju da nema smisla govoriti o gramatičkom značenju,

FUNKCIONALNI LINGVISTI promatraju gramatičko značenje.

-Sassuere smatra da značenje utječe na strukturu jezika -> deklarira se kao MENTALIST (znači on je
funkcionalni lingvist)

FORMALNI PRISTUPI

-sintaktocentrični (iznad svega se bave sintaksom) -> bave se formalnim obrascima po kojima
se jedinice nižeg reda kombiniraju kako bi stvorile jedinice višeg reda

-isključuju semantiku (značenje) i pragmatiku (primjenu znakova tj. uporabu)

Chomsky: Sintaktičke strukture

-prethodnici Bloomfield (prvi otklonio značenje iz gramatike jer je ono neopipljivo i ne može
se secirati, a jezik smatra organom koji se secira) i Harris

-gramatika je formalno uređen skup pravila koji nam omogućuje generiranje ovjerene
rečenice- GENERATIVNA GRAMATIKA -> rana teorija generativne gramatike (1957.)

-Aspekti teorije sintakse (1965.) -> standardna teorija generativne gramatike -> jedino što se
zadržalo je hipoteza da gramatika i značenje nisu povezani

- FILOZOFSKA ŠKOLA RACIONALIZMA tvrdi da se svaki čovjek rađa s JEZIČNOM

MOĆI (mentalnim organom zaduženim za jezik koji je neovisan o jezičnim čimbenicima)

-BIHEVIORISTI smatraju kako se ljudska ponašanja (pa tako i jezik) treba promatrati kao
reakciju na vanjske poticaje

FUNKCIONALNI PRISTUPI

-proučavaju jezičnu strukturu kao prizmu značenja i uporabe i uključuju izvanjezična znanja
za opis strukture (tj. uključuju semantiku i pragmatiku da ne kažem značenje i uporabu)

-TRADICIJSKI FUNKCIONALIZAM odvaja semantiku(značenje) od pragmatike(uporabe)

tijekom opisa

-SUVREMENI FUNKCIONALIZAM ne odvaja semantiku od pragmatike jer smatra kako

značenje ne postoji bez uporabnog aspekta
-subjekt je imenska riječ ili riječ zamjenjiva imenskom riječju u nominativu koja je sročna s
predikatom te je vanjski argument glagola

Pas (subjekt, vršitelj) je napao dijete. -> Dijete(subjekt, trpitelj) je napadnuto od psa.

Dijete je napalo psa. -> Pas je napadnut od djeteta. ->teško da bismo ovo rekli kao polic.iskaz
(ne znam šta znači kratica polic ali tako je Amra napisala pa sam ostavila da se ne proserem s
nekim nagađanjem)

Neprijatelj će nas napasti u ponoć. -> U ponoć ćemo biti napadnuti od neprijatelja.

U ponoć ćemo napasti neprijatelja. (S je implicitan (mi)) -> Neprijatelj će u ponoć biti
napadnut od nas.

SEMANTIČKE/TEMATSKE ULOGE – DUBINSKI PADEŽI

Agens -> živi ili voljni vršitelj radnje (svjesno ili namjerno vrši radnju) : Ivan piše.

Patients-> sudionik glagolske radnje, trpi radnju, doživi promjenu: On je otvorio prozor.

Instrument-> uloga posrednika, povezan s vršiteljem: Otvorio je vrata ključem

Doživljavač->Marinu je strah. Ivan voli Anu.

-u pasivnim rečenicama na položaj subjekta stavljamo posljednje iz energijskog lanca

(pacijens)

U ponoć ćemo biti napadnuti od neprijatelja. Neprijatelj će u ponoć biti napadnut od nas.

-prva rečenica je prihvatljivija; druga je rečenica gramatički točna, ali manje prihvatljiva

-S- formalno identično, funkcionalno je prema ljestvici empatije druga rečenica

neprihvatljiva jer je prekršen poredak (AGENT-INSTRUMENT-PACIJENS)

-Utopilo se 250 migranata. Utopilo se 3 radnika u Dubrovniku: -prema drugom imamo veću
empatiju jer suosjećamo s bližnjima-> LJESTVICA EMPATIJE (prisutna samo u
funkcionalnom pristupu)

GENERATIVNA SEMANTIKA ( njegova prezentacija)

-kraj 60-ih i početak 70-ih godina 20.stoljeća -> Lakoff, McCawley

-inačica generativne gramatike; suprotstavlja se interpretativnoj semantici (ugl. Suprotstavlja
se Chomskom i formalnim pristupima)

-zastupa tezu o neodvojivosti sintaktičkih i semantički procesa u fazi generiranja rečenice

-KLJUČNE TEZE- smatraju da ne postoji dubinska struktura rečenice, polazišnu razinu

rečeničnog prikaza čine logički pojmovi koji su identični u svim jezicima ( HIPOTEZA
UNIVERZALNE BAZE- u svim jezicima se rečenice tvore na isti način – najčešće subjekt,
objekt, predikat –> to se zove UNIVERZALNA GRAMATIKA), svi aspekti značenja mogu
se prikazati u obliku fraznih obilježivača ( uz najbolji trud ne mogu pojednostavit ni objasnit
šta ovo znači)

-derivacija (skup postupaka u proizvodnji) rečenice zapravo je proces izravnog preslikavanja

semantičke strukture na površinsku strukturu

- u najranijoj fazi su se slagali s Chomskim i poistovjetili dubinsku strukturu sa semantičkim

prikazom, ali nikad se nisu složili oko konkretne lokacije leksičkog unosa ni može li se
leksički unos opisati na nekoj neovisno odredivoj razini

TRANSFORMACIJE I PROMJENA ZNAČENJA

-Lakoff je uveo globalno pravilo prema kojem logički element koji unutar semantičkog
prikaza ima širi značenjski opis mora u površinskoj strukturi doći na prvo mjesto (Many men
read few books.-> Few books were read by many men. Svi muškarci vole neke žene.-> Neke
su žene voljene od svih muškaraca.)

GENERATIVNA SEMANTIKA I LOGIKA

-tri sintaktičke kategorije u koje su generativni semantičari bili sigurni: S (sentence-rečenica),

NP (noun phrase-imenska fraza) i V (verb-glagol) -> te kategorije odgovaraju logičkim
kategorijama propozicije, argumenta i predikata -> sintaktički opisi drugih jezika potvrđivali
su postojanje istih kategorija (potvrđena hipoteza univerzalne baze)

GENERATIVNA GRAMATIKA 7O-IH

-razrada i proširivanje metodološkog aparata koji je korišten u svrhu gramatičkog opisa

utemeljenog na povezivanju logičkih i sintaktičkih kategorija
-Lakoff zaključuje kako govornikova aktualna znanja i uvjerenja (znači uporaba i smisao?)
utječu na ovjerenost površinske strukture -> dakle pragmatika i semantika su elementi
gramatičkog opisa

-kako bi se opisali svi potencijalni antecedenti anaforičkih izraza, čak i deduktivno (logičko)
razmišljanje mora postati elementom gramatičkog opisa -> Urednik je član naše stranke, a
šef nabave također je pošten čovjek. Logički zaključujemo da je smisao rečenice kako su svi
članovi te stranke pošteni

-Lakoff je pun super kul urbanih ideja pa predlaže i model gramatičkog opisa koji bi dopuštao
ovjerenost manjeg ili većeg stupnja

-budući da je gotovo nemoguće opisati sve izvanjezične pojave (znači smisao i uporaba i to)
koje bi mogle utjecati na primjerenost uporabe neke rečenične konstrukcije, generativni su
semantičari prebacili fokus s gramatičkih odnosa na funkcioniranje jezika u matičnom
okruženju -> pokazalo se da je generativna semantika nepraktičan model sintaktičkog opisa i
svi su ih napustili-> sjebali su sami sebe zbog vlastite unutarnje dinamike ( previše su toga
htjeli opisat al nisu znali kako) -> plaky

Koncepti kretanja i padežno kodiranje (njegova druga preza)

-prilikom kategorizacije emocija, važnu opreku ima opreka pozitivno/negativno; viši i niži
stupanj intenziteta tih emocija te inherentni aktivacijski potencijal

-KOGNITIVNE MAPE- omogućuju vizualizaciju i pojednostavljivanje kompleksnih ulaznih

podataka te otvaraju mogućnost njihovog pamćenja i ponovnog prizivanja (mislim da smo
ovo radili iz psihologije hehe)

GLAGOLI ZA OZNAČAVANJE EMOCIJA

<G> bojati se, plašiti se, gnušati se,stidjeti se, sramiti se, groziti se koga/čega

<od+G> zazirati od koga/čega

<D> radovati se, veseliti se, obradovati se, razveseliti se, zavidjeti, diviti se komu/čemu

<A> mrziti, voljeti, obožavati, prezirati koga/što

<na+A> ljutiti se, naljutiti se, razljutiti se, srditi se, rasrditi se, bjesnjeti, razbjesnjeti se na
koga/što

<I> ponositi se, dičiti se, oduševiti/oduševljavati se kim/čim

<s+I> suosjećati s kim/čim

<za+I> tugovati, žaliti, žalovati, žudjeti, čeznuti, patiti, ludjeti, ludovati za kim/čim

<nad+I> sažaliti se nad kim/čim

-sustavnost konceptualizacije emocija utječe na sustavnost komplementacije glagola za

izražavanje emocija (ni ovo uz najbolju volju ne mogu pojasnit)

-GENITIV predstavlja ishodište, DATIV usmjerenost, AKUZATIV koncept cilja (ostvaruje se

kontakt), LOKATIV koncept smještenosti (ograničava sadržano), INSTRUMENTAL koncept
paralelizma

GRAMATIKA I ZNAČENJE (Belajev članak/ Sonjina prez)

Chomsky: Sintaktičke strukture (1957.) ->prekretnica u lingvistici (početak formalnog

pristupa gramatici) -> počinju raspravljati o odnosu sintakse i semantike u gramatičkom
opisu, smatraju da značenje ne sudjeluje u generiranju gramatičkih struktura ( budući da je
znanstveno neobjašnjiv i neprovjerljiv koncept), nego da ima isključivo interpretativnu ulogu

-OBVEZNE TRANSFORMACIJE stvaraju JEZGRU (gramatički ovjerene jednostavne

izjavne rečenice)

-na jezgru djeluju IZBORNE TRANSFORMACIJE koje mogu biti JEDINIČNE i

POOPĆENE

Katz-Ford: The Structure of a Semantic Theory (1963.)-> cilj je uključiti semantiku u šire
shvaćenu gramatiku na način da se svakoj ovjerenoj rečenici pridruži određena semantička
interpretacija

KATZ- FORDOVA SEMANTIČKA TEORIJA: gramatika ima dvije sastavnice->RJEČNIK

pomaže u gramatici u interpretaciji rečenica u kojima informacija dobivena sintaktičkom
sastavnicom nije dovoljna, PROJEKCIJSKA PRAVILA pridružuju barem jednu semantičku
interpretaciju svakoj gramatički ovjerenoj rečenici

Dvije vrste projekcijskih pravila:

1. Interpretiraju jezgrene strukture dobivene primjenom obveznih transformacija na

završne nizove -> transformacije NE utječu na promjenu značenja
2. Imaju zadatak odrediti narav utjecaja izbornih transformacija na značenje
Katz-Postal: An Intergrated Theory of Linguistic Descriptions (1964.)-> početak standardne
teorije generativne gramatike-> gramatika ima 3 sastavnice: SINTAKTIČKA je sastavnica
generativna i sastoji se od beskonačnog broja (niza) ovjerenih rečenica), FONOLOŠKA
pridružuje rečenicama glasovni prikaz (interpretativna je), SEMANTIČKA dijeli rečenice
prema semantičkim principima utemeljenim na istinitosti (isto je interpretativna)

-ukidaju izborne transformacije

-hipoteza->projekcijska semantička pravila djeluju isključivo na razini dubinske strukture

(sva se značenjski relevantna obilježja prisutna u dubinskoj strukturi, dakle transformacije
NE utječu na promjenu značenjskih odnosa)

Chomsky: Aspects of the Theory of Sintax (1965.)->središnje djelo standardne teorije, isto
kao i Katz-Postal promatra tri sastavnice gramatike (sintaktičku, semantičku i fonološku)

-kako vrijeme odmiče, shvaćaju da u brojnim slučajevima semantička interpretacija mora biti
povezana i s površinskim strukturama-> sjebali su se-> hipoteza im je neodrživa

PITATE SE ŠTA ĆEMO SAD?

-Bogu hvala, Chomsky je uporan tip pa on i njegova ekipa proširuju standardnu teoriju (to se
sad zove INTERPRETATIVNA SEMANTIKA) i odbacuju Katz-Postalovu hipotezu
dopustivši utjecaj površinske strukture na semantičku interpretaciju

-generativni semantičari zadržavaju Katz-Postalovu hipotezu, ali pojam dubinske struktue

poistovjećuju sa semantičkom interpretacijom

-zbog svega navedenog je prvi put u lingvistici AUTONOMNOST SINTAKSE UPITNA jer
je generativna uloga pripisana značenju

-ipak, sve ovo nije bilo dugog vijeka budući da su došli funkcionalni semantičari koji su
izrugali sve ove ideje i pokazalo se da Chomsky i ekipa nemaju blage veze o gramatici i
životu, ali mi svejedno moramo učit 6 stranica o dotičnom gospodinu heheheheh

-teorija tragova- semantička se interpretacija potpuno prebacuje na površinsku strukturu (S-

strukturu)

-teorija načela i parametara i minimalistički program- interpretativna semantička

sastavnica gramatika postaje integralni dio sintaktičke i potpuno joj je podložna
TEMELJNE POSTAVKE O ODNOSU SEMANTIKE I SINTAKSE U GENERATIVNOJ
GRAMATICI

1.generativna gramatika zastupa autonomiju sintakse, odbacuje semantiku i pragmatiku

2. generativna je gramatika modularna teorija (gramatički se model sastoji od više

međusobno neovisnih modula (razina))

3.sematička su pravila isključivo interpretativne naravi i strogo su formalizirana

4.u teoriji načela i parametara te minimalističkom program, semantička je interpretacija

svedena samo na sintaktički uvjetovane promjene značenja

FORMALNI PRISTUPI IZMEĐU ZNAČENJA I FORME

-Gruber, Filmmore i Jackendoff govore o TEMATSKIM ULOGAMA ali to očito nikome nije
bitno jer u prezentaciji ne piše ništa više o tome

BUUUUUT

-važna je Fillmoreova teorija dubinskih padeža (padežna gramatika)-> on tvrdi kako su

padeži koje poznajemo morfološki i dio su površinske strukture, dok su dubinski padeži
semantički i dio dubinske strukture (logično)

-pojam univerzalne gramatike- opća teorija jezične strukture, odnosi se na to da se napravi

teorija primjenjiva na što veći broj jezika, cilj joj je pokazati da u dubinskoj strukturi
prirodnih jezika postoji mali, ali univerzalan i urođen broj semantičkih uloga koje su
imanentne svim jezicima

Najvažniji dubinski padeži:

Agens je entitet koji voljno proizvodi neku radnju (Ivan nožem reže kruh.)-> TKO nešto
radi?

Dativ je živi entitet zahvaćen radnjom (Uručio sam Ivani nagradu.)-> NA ČEMU/KOME se
nešto radi?

Objekt je neživi entitet zahvaćen radnjom. (Ivan nožem reže kruh.)-> TKO nešto
osjeća/doživljava?

- jezgra rečenice=modalnost (vrijeme, vid, način) + propozicija (glagol +dubinski padež)

-svaki se dubinski padež sastoji od padežnog morfema i imenske fraze

-umetanje glagola u rečenicu ovisi o padežnom okviru: npr. glagol otvoriti-> može ići uz
akuzativ (Otvoriti vrata) ili instrumental (Otvoriti ključem vrata) znači padežni okvir mu je
[O (I)(A)]

-prednost ovog modela-> izostavljaju se redundantne semantičke informacije-> gramatika se

pojednostavljuje i otvara se mogućnost klasifikacije glagola prema padežnim okvirima

-lokalističke teorije- isto pretpostavljaju postojanje univerzalnih dubinskih padeža, ali ovdje
su oni uže shvaćeni, kao prostorni padeži MJESTA (lokativ), SMJERA (ablativ) i pravca
(PERLATIV)-> najpoznatija je Andersenova lokalistička teorija

FUNKCIONALNI PRISTUPI

-promatraju gramatiku kao interakciju sintaktičke, pragmatičke i semantičke sastavnice,

posebno naglašavaju komunikacijsku ulogu jezika, daju prioritet semantici i pragmatici
(sintaksa je u drugom planu)

-ignorirat ćemo ove nebitne podjele koje nisu ni objašnjene u prezentaciji i nadat se da je
Goran dobar čovjek koji neće to staviti u ispit

-dvije veće skupine funkcionalnih pristupa- TRADICIJSKI funkcionalizam i

KONSTRUKCIJSKE GRAMATIKE

KONSTRUKCIJSKE GRAMATIKE (Lagnacker)

-konstrukcije (a ne pravila) su primarni predmet opisa, to su jednorazinske teorije, spoj su

forme i značenja> -leksikon i gramatika zajedno tvore konstrukciju u cjelini (nisu odvojene
komponente)

-povezane su u kategorizacijsko-taksonomske mreže, što god to bilo

-gramatička pravila i modeli imaju oblik konstrukcija shematičnih u odnosu na svoje inačice

-jezično znanje obuhvaća velik broj konstrukcija, od kojih je dobaar dio

IDIOSINKRATIČAN (hvala Branimiru Belaju što koristi riječi za koje se na cijelom Googlu
ne može naći definicija) u odnosu na neutralne gramatičke modele-> model gram.opisa koji
je u stanju opisati IDIOSINKRATIČNE konstrukcije, u stanju je opisati i neutralne
(regularne) konstrukcijske modele, ali obratno ne vrijedi

-kompozicija konstrukcije proizlazi iz integracije

-nastanak konstrukcijskih gramatika motiviran je proučavanje idiomatskih konstrukcija ->
polaze od pretpostavke da se sintaktička i semantička svojstva gramatičkih konstrukcija
mogu predvidjeti iz općih pravila imanentih sintaktičkoj i semantičkoj komponenti gramatike
KONTAM DA JE OVO JEDINO BITNO

-smatra se da težište analize mora biti prebačeno s pravila koja povezuju dijelove
konstrukcije na konstrukciju u cjelini ( znači s redukcionističkog modela na
NEREDUKCIONISTIČKI MODEL)

-konstrukcija- postavljena je u gramatici ako i samo ako (AKKO heheheheh tb na

matematiku u srednjoj, i to sam pala kao što ću i ovo) nešto u njezinoj formi nije strogo
predvidivo iz drugih aspekata gramatike (npr. neženja i usidjelica->interpretacija nije moguća
bez aktivacije šireg pozadinskog okvira)

RAZLIKA KONSTRUKCIJSKE GRAMATIKE OD KOMPOZICIJSKOG PRISTUPA-> u

kompozicijskom se pristupu sintaktičko-semantička struktura rečenice izvodi iz sintaktičko-
semantičkih svojstava glagola odgovornih za cijelu argumentnu strukturu

RAZLIKA KONSTRUKCIJSKE GRAMATIKE OD KOGNITIVNE GRAMATIKE->

kognitivna na spoj značenja i forme gleda isključivo kao spoj fonološke i semantičke
strukture, a konstrukcijska kada govori o formi misli na sintaktičku strukturu

TRADICIJSKI FUNKCIONALIZAM

-promatraju jezične strukture kao interakciju sintaktičkih, semantičkih i pragmatičkih

čimbenika, negiraju sintaktocentričnost

-vezu forme i značenja uspostavljaju preko pravila povezivanja koja povezuju sintaktičku,
semantičku i pragmatičku komponentu i tvore zasebnu opisnu razinu

AUTONOMIJA SINTAKSE

-glavni postulat generativne gramatike-> skup gramatičkih (sintaktičkih) osobina čija se

kombinatorna načela ne oslanjaju ni na kakve izvanjezične čimbenike (semantiku i
pragmatiku)

-teze o arbitrarnosti sintakse, sustavnosti arbitrarnih elemenata i neovisnosti tog

sustava- nemogućnost zamjene sintaktičkih elemenata te zamjene pravila po kojima se oni
kombiniraju bilo kakvim semantičkim ili pragmatičkim pravilima -> zadržava se isti stupanj
predvidljivosti gramatike kakav omogućuju sintaktička pravila
-predvidljivost-> rezultira regularnošću sintaktičkih obrazaca koji tvore gramatički sustav
neovisan o pragmatici i semantici, koji počiva samo na pravilima i odnosima koji vladaju
među njegovim elementima

Slaba autonomija- formalna struktura jezika ne može se u potpunosti predvidjeti iz

semantičkih i pragmatičkih čimbenika-> jednom oblikovana gramatika nekog govornika nije
više podložna promjenama, ali nije ju moguće ni pretvoriti u neki semantički ili pragmatički
kodni algoritam

Jaka autonomija- pretpostavlja da je sintaksa zasebna razina odvojiva od semantike i

pragmatike, neovisna o bilo kakvim izvanjezičnim čimbenicima

Izvodivost forme iz značenja-> mogućnost potpune derivacije sintaktičkih struktura iz

semantičkih i pragmatičkih čimbenika

Motiviranost značenjem-> dopuštanje većeg ili manjeg utjecaja semantičko-pragmatičkih

čimbenika na formu