PREDIKAT

Predikat je središnji rečenični dio, koji nije ovisan o drugim rečeničnim dijelovima, nego se
drugi rečenični dijelovi uvrštavaju u rečenicu po gramatičkim svojstvima predikata. -> on je
jezgra rečenice, kazuje nam što netko radi, stanje u kojemu se nalazi, što se zbiva ili nešto o
vršitelju radnje Predikati se dijele na glagolske i imenske.

Glagolski je predikat glagol: Idem u prodavaonicu., Vito je  brzo  trčao.,  Kupit ću novu

pernicu. -> predikatni je glagol uvijek u nekom licu, broju, vremenu ili načinu

U glagolskom predikatu glagol u licu može biti dopunjen infinitivom drugog glagola npr.
Želim zaraditi novac. Tad se predikat sastoji od dvaju značenjem povezanih glagola – od
glagola u licu i infinitiva.

Imenski se predikat sastoji od oblika glagola biti (spone ili kopule) ili glagola koji označuje
da se subjektu što pripisuje (npr. postati, osjećati se) i imenske riječi: Danas sam
dobro., Zagreb je lijep., Mara  je djevojčica., Vito se ne osjeća usamljenim., Profesor
Kovač postao je ravnatelj.

Rečenice u kojima nema predikata zovu se neoglagoljene (bespredikatne) rečenice. Takva je

rečenica Vatra!, u kojoj se podrazumijeva predikat gori.

SUBJEKT

Subjekt je rečenični dio koji označuje ono o čemu je riječ u rečenici, njime izričemo vršitelja
radnje koja je izrečena predikatom. -> njime imenujemo biće, stvar ili pojavu o kojoj je
predikatom što izrečeno

Najčešće ga izričemo imenicom ili drugom imenskom riječi u nominativu. Mara mi se sviđa.

Uz jedan predikat može stajati više subjekata. Fran i ja pošli smo u kino.

Subjekt se s predikatom slaže u licu, broju i rodu: Mara je kupila suknju., Vito mi je objasnio

zadatak.
Subjekt može biti izrečen i neizrečen. Neizrečeni subjekt sadržan je u glagolskome obliku,
npr. u rečenici Došla sam. neizrečeni subjekt ja sadržan je u obliku sam (1. licu jednine).

IZREČENI SUBJEKT: Mara mi se sviđa.

NEIZREČENI SUBJEKT: Sviđa mi se. (neizrečeni subjekt ona)

OBJEKT

Objekt je rečenični dio kojim se izriče predmet radnje (predmet na kojem se vrši radnja).
Objekti se dijele na izravne (bliže) i neizravne (dalje).

Izravni objekt je objekt u akuzativu, izravno je uključen u radnju, radnja se na njemu vrši.
Napisala sam zadaću., Kupila sam novu bilježnicu. Dolazi uz prijelazne glagole.

Neizravni je objekt u genitivu, dativu, lokativu i instrumentalu. Nije izravno uključen u

radnju, radnja se vrši u vezi s njim. Zasitio se igrica. Prišao je prijateljima. Razmišljao je
o  nogometu. Dobro je vladao matematikom. Dolazi uz neprijelazne glagole.

Objekt može biti izrečen jednom riječju (Majka je ugledala mikser na polici.) ili skupom
riječi tj. imenicom sa svojim dodatcima (Majka je ugledala prekrasan crveni mikser na
polici). Imenica u službi objekta sa svojim dodatcima čini objektni skup.

Objekt u genitivu, ali kada je uvijek zamjenjiv s objektom u akuzativu, izravni je objekt.
Natoči mi vode., Ne osjećam kajanja. (Natoči mi vodu., Ne osjećam kajanje.).

Objekt u genitivu koji se ne može zamijeniti akuzativom, neizravni je objekt. Zasitio

se  igrica.

PRILOŽNE OZNAKE

Priložna je oznaka rečenični dio koji izriče različite okolnosti u kojima se vrši radnja
označena predikatom. Mjesto priložnoj oznaci u rečenici otvara i glagolski i imenski predikat.
ATRIBUT

Atribut je riječ koja stoji uz imensku riječ u rečenici da je po čemu pobliže odredi (najčešće
po kakvu svojstvu). On može stajati uz svaku imensku riječ bez obzira na njezinu službu u
rečenici:

Atributi se dijele na pridjevne atribute i imeničke atribute.

Pridjevni atribut slaže se u rodu, broju i padežu s imenskom riječju uz koju stoji. Pridjevni
atribut može biti pridjev (Jučer smo kupili ovogodišnje jabuke.), zamjenica (Taj je dječak
simpatičan.), redni broj (Drugi ću ti put objasniti taj zadatak.). Najčešće je ispred imenice na
koju se odnosi.

Imenički atribut ne slaže se u rodu, broju i padežu s imenskom riječi uz koju stoji: Posejdon
je kralj mora., Dolazi profesor  matematike., Moja baka u mladosti nije imala televizor u
boji., Mama je kupila novu kremu za lice., Obuci haljinu s cvjetnim uzorkom! Imenički
atribut ne mijenja se s imenicom uz koju stoji: kralj mora, kralja mora, kralju mora…
Najčešće je iza imenice na koju se odnosi.

APOZICIJA

Apozicija je imenica koja pobliže označuje drugu imenicu i s njom se slaže u padežu. Kao i
atribut, i apozicija može stajati uz svaku imensku riječ u rečenici bez obzira na njezinu
službu.