Sintagma je spoj dviju punoznačnih riječi.

Sintagma ima glavni i zavisni dio--- npr. Simpatičan dječak. Glavni dio je dječak
a zavisni simpatičan

Odnosi su među riječima u sintagmi sročnost, upravljanje i pridruživanje

*Pri sročnosti podudara se padež, rod i broj glavnoga i zavisnoga dijela: pr.
simpatičan dječak
Ako su u sintagmi dvije imenice one se moraju podudarati u padežu ali ne i
rodu i broju: pr grad Vinkovci
*Pri upravljanju glavna sastavnica određuje oblik zavisne
jako upravljanje, pri kojemu se zavisna sastavnica ne može zamijeniti nijednim
drugim oblikom: pročitati strip
--glavna sastavnica pročitati zahtijeva dopunu u akuzativu (pročitati koga ili
što?)
slabo upravljanje- pri kojemu zavisna sastavnica može biti i u drugim oblicima:
šetati se nasipom , šetati se po nasipu, šetati se uz nasip (glavna sastavnica
šetati se može imati dopunu u različitim oblicima – padežima).
Pri pridruživanju zavisni je dio nepromjenjiva riječ (prilog) ili prijedložni izraz:
pjevati odlično, pjevati hodajući, pjevati pod tušem.

Rečenica je jedinica kojom se prenosi potpuna obavijest. Sastoji se od najmanje

jedne riječi i s drugim rečenicama može tvoriti tekst. Riječi u rečenici povezane
su gramatičkim odnosima
Samostalni su rečenični dijelovi predikat, subjekt, objekt i priložna oznaka, a
nesamostalni atribut, apozicija i predikatni proširak. Oni stoje uz samostalne
rečenične dijelove.
PREDIKAT je središnji rečenični dio, koji nije ovisan o drugim rečeničnim
dijelovima, nego se drugi rečenični dijelovi uvrštavaju u rečenicu po
gramatičkim svojstvima predikata. Predikati se dijele na glagolske i imenske.
Glagolski je predikat glagol: Kupit ću novu pernicu.
Imenski se predikat sastoji od oblika glagola biti (spone ili kopule) ili glagola
koji označuje da se subjektu što pripisuje (npr. postati, osjećati se) i imenske
riječi: Danas sam dobro

Rečenice u kojima nema predikata zovu se neoglagoljene (bespredikatne)

rečenice. Takva je rečenica Vatra!, u kojoj se podrazumijeva predikat gori.

Predikatni skup čini predikat (P) sa svojim dopunama – objektom (O), priložnom
oznakom (PO) i predikatnim proširkom (PP):
O P PO
Ivan veselo trči u školu.
SUBJEKT je rečenični dio koji označuje ono o čemu je riječ u rečenici.
Subjekt može biti izrečen i neizrečen. Neizrečeni subjekt sadržan je u
glagolskome obliku, npr. u rečenici Došla sam. neizrečeni subjekt ja sadržan je u
obliku sam (1. licu jednine)

izrečeni subjekt-- Mara mi se sviđa.

Fran i ja pošli smo u kino.

neizrečeni subjekt
Pošli smo u kino. (neizrečeni subjekt mi)
Što mislite o tome? (neizrečeni subjekt vi)

Službu subjekta najčešće imaju imenske riječi:

Imenice ---Kuća je nova.
Zamjenice---Ona te još uvijek voli.
Pridjevi--- Marljivi su uspješniji
Brojevi---Prvi su najbolji.

Službu subjekta mogu imati i:

neki spojevi riječi---Mnogo učenika nije pošlo na izlet. Baš ste dosadni vas
dvoje!
Infinitiv--- Kuhati je zabavno.

Rečenice u kojima se predikatom izriče radnja koja nema vršitelja zovu se

besubjektne rečenice. Takve su rečenice------- Opet kiši.
Sniježi cijeloga dana.
Doznaje se da će doći sutra.
Subjekt se s predikatom slaže u licu, broju i rodu:

Subjektni skup čini subjekt (S) sa svojim dopunama, atributom (Atr.) i

apozicijom (Ap.).
Atr. Atr. s
Mali crni pas laje na prolaznike
Ap. s
Psić Spajki spava u kućici.
OBJEKT je rečenični dio kojim se izriče predmet radnje.
Mjesto objektu u rečenici otvara glagolski predikat.
glagoli (uglavnom prijelazni) obvezatno zahtijevaju objekt u rečenici
neki glagoli, npr. glagoli stanja (ležati, stajati, sjediti, klečati, čučati, mirovati
itd.) i glagoli kretanja (skakati, lutati, putovati itd.), ne otvaraju mjesto objektu.

Objekti se dijele na izravne (bliže) i neizravne (dalje).

Izravni objekt označuje predmet na kojemu se radnja vrši. Izravni objekt može
biti u: *akuzativu bez prijedloga--- Napisala sam zadaću.
*u genitivu (uvijek zamjenjiv s objektom u akuzativu)- Natoči mi vode

Neizravni objekt označuje predmet u vezi s kojim se glagolska radnja vrši.

Neizravni objekt može biti u:
*genitivu koji se ne može zamijeniti akuzativom---zasitio se igrica
*dativu---prišao je prijateljma.
*akuzativ s prijedlogom---zagledala se u daljinu
*lokativu --- razmišljao je o nogometu
*instrumentalu---dobro je vladao matematikom

U rečenici može biti i više objekata, npr. Vito je Lovri kupio knjigu., Učenike smo
priviknuli na red.
Objektni skup čini objekt (O) sa svojim dopunama – atributom (Atr.) i
apozicijom (Ap.).
atr o Atr. Ap. O
Ne osjećam nikakvu bol. Autić ću pokloniti svojemu unuku Viti.