Professional Documents
Culture Documents
MAURO KALČIĆ
ELVIS PRENC
RANDI HRELJA
NINO BASARA
SANJA OPLANIĆ
PULA, 2017.
POLITEHNIKA PULA
VISOKA TEHNIČKO – POSLOVNA ŠKOLA S P.J.
PULA
SPECIJALISTIČKI DIPLOMSKI STRUČNI STUDIJ
,,KREATIVNI MENADŽMENT U PROCESIMA’’
1. UVOD................................................................................................................................. 1
5. BIOENERGIJA .............................................................................................................. 29
5.2. Bioplin..................................................................................................................... 34
8. ZAKLJUČAK ................................................................................................................. 59
POPIS TABLICA................................................................................................................... 64
Jedan od najvećih problema današnjeg svijeta je globalno zatopljenje tj. emisija štetnih
plinova u atmosferu. Grana industrije koja u znatnoj količini pridonosi tome je proizvodnja
električne energije uz pomoć fosilnih goriva u termoelektranama. Obnovljivi izvori energije
pojavili su se u prošlom stoljeću kao jedno od rješenja za taj problem. U ovom timskom
projektnom zadatku razrađena je upravo ta tema - jesu li obnovljivi izvori energije pravo
rješenje za proizvodnju električne energije ili nisu? Ulagati u obnovljive izvore ili ne? Koristiti
obnovljive izvore sve više ili ne? Najjednostavnije rečeno, obnovljivi izvori – da ili ne?
Cilj rada je pokazati da su obnovljivi izvori energije isplativi, ekološki prihvatljivi i najbolje
rješenje za smanjenje korištenja fosilnih goriva u proizvodnji električne energije.
Svrha rada je različitim metodama i tehnikama analizirati i prikazati sve elemente
obnovljivih izvora energije da bi se sve više primjenjivali u proizvodnji električne energije.
1.3. Hipoteza
Obnovljivi izvori energije su prirodni resursi koje treba koristiti za proizvodnju električne
energije, resursi koji su ekološki prihvatljivi i koji su adekvatna zamjena za neekološka fosilna
goriva.
1
1.4. Metode rada
2
2. HIDROENERGIJA – HIDROELEKTRANE
1
DEKANIĆ, I., KARASALIHOVIĆ-SEDLAR, D.: Ekonomika energije, Golden marketing – Tehnička knjiga,
Zagreb, 2016., str. 219.
2
JELAVIĆ, B. et al.: „Trend i razvoj projekata korištenja obnovljivih izvora energije za proizvodnju električne
energije u Hrvatskoj s naglaskom na energiju vjetra i Sunca“, Energetski institut Hrvoje Požar, Zagreb, 2007.,
str.12.,<https://webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:OVYVxSKLNqkJ:https://bib.irb.hr/datoteka/4
50845.bjelavic_Trend_koristenja_OIE_za_proizvodnju_el_energije_u_Hrvatskoj.doc+&cd=1&hl=hr&ct=clnk&
gl=hr>, (14.11.2017.)
3
JERKIĆ, E., KRAJAČIĆ, G.: „Prelazak Hrvatske na 100% obnovljivih izvora energije“, Greenpeace in
Zentral und Osteuropa, Zagreb, 2015., str. 12.,
<http://m.greenpeace.org/croatia/Global/croatia/Prelazak%20Hrvatske%20na%20obnovljive%20izvore%20ener
gije.pdf>, (15.11.2017.)
3
Slika 1. : Proizvodnja električne energije u svijetu
4
2.1. Povijest hidroelektrana
Nakon prvog elektroenergetskog sustava u svijetu kreće i izgradnja ostalih elektrana uzlaznom
putanjom radi velike potrebe za električnom energijom i olakšanja ljudskog života općenito.
4
POTOČNIK, V., LAY, V.: Obnovljivi izvori energije i zaštita okoliša u Hrvatskoj, Ministarstvo zaštite
okoliša i prostornog uređenja, Zagreb, 2002., str. 40.
5
2.2. Vrste i podjela hidroelektrana
Najveća hidroelektrana na svijetu je hidroelektrana Tri Klisure (rijeka Yangtze) u Kini za čiju
je izgradnju potopljeno 160 gradova i 1500 sela, te je iseljeno preko milijun ljudi.
6
Prema visini pada vode:
Niskotlačne (do 30 m pada),
Srednjotlačne (30 do 100 m pada) i
Visokotlačne (iznad 100 m pada).
Osnovni dijelovi hidroelektrane - voda se kroz dovodni kanal preko tlačnog cjevovoda
dovodi do turbine koja je smještena u strojarnici zajedno s generatorom i ostalim potrebnim
dijelovima te se od tamo preko transformatora i dalekovoda proizvedena električna energija
dovodi do potrošača. Dovodni tunel hidroelektrana obično je kružnog presjeka, jer je to
hidraulički i statički najpovoljniji oblik.6 U slučaju da je dovodni kanal predugačak, ugrađuje
se vodna komora da se u kratkom roku može dobiti potrebna brzina kako bi se na turbinama
stvorila dovoljna snaga potrebna za proizvesti električnu energiju. Voda se nakon prolaska kroz
turbinu odvodi kroz odvodni kanal.
5
BILIĆ, V.: „Protočna hidroelektrana“, Diplomski rad, Građevinski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja
Strossmayera u Osijeku, Osijek, 2015., str. 7.,
<https://repozitorij.gfos.hr/islandora/object/gfos%3A191/datastream/PDF/view>, (11.11.2017.)
6
IVANOVIĆ, D.: Hidroenergija, Inženjerska komora Crne Gore, Podgorica, 2014., str. 39.
7
2.3.1. Vrste vodnih turbina
Ovisno o načinu i mjestu gdje se događa pretvorba potencijalne energije vode u kinetičku,
vodne turbine se dijele na akcijske i reakcijske turbine.7 Razlika je u tome da se kod akcijskih
turbina potencijalna energija vode pretvara u kinetičku samo unutar provodnih lopatica i tlak
ostaje nepromijenjen kroz rotorske lopatice, dok se kod reakcijskih turbina tlak smanjuje unutar
samih rotorskih lopatica zbog pretvorbe u kinetičku pa zatim u mehaničku energiju.
Tri najzastupljenija tipa turbina su Kaplan, Pelton i Francis turbine. Još postoje Turgo i
Crossflow turbine koje se većinom koriste za mala postrojenja. Pelton, Turgo i Crossflow
turbine spadaju pod akcijske turbine, a Kaplan i Francis spadaju pod reakcijske turbine.
U mlaznicama Pelton turbine dolazi do pretvorbe tlaka u kinetičku energiju, a pri prolasku
preko lopatica akcijska sila pokreće rotor. Na te lopatice nastrujava jedan ili više mlazova iz
mlaznica. Snaga se regulira varijacijom protoka kroz mlaznice pomoću tzv. igle. Najprikladnija
je za visoke padove i male protoke. Specifična brzina vrtnje ove turbine je 2-70 rpm.
Francis turbina8 – glavni predstavnik reakcijskih turbina. Francis turbina je najraširenija turbina
zbog širokog područja primjene. Osovina može biti horizontalna i vertikalna. Voda se iz
tlačnog cjevovoda privodi spiralnim cjevovodom na zakretne lopatice te se usmjerava na rotor.
7
MAJDANDŽIĆ, LJ.: Obnovljivi izvori energije, Graphis d.o.o., Zagreb, 2008., str. 258.
8
PILIĆ-RABADAN, LJ.: Vodne turbine, pumpe i vjetroturbine, Sveučilište u Splitu, 1999., str. 67.
8
Nedostatak Francis turbine je značajno smanjenje efikasnosti s manjim protokom. Specifična
brzina vrtnje ove turbine je 40-500 rpm.
Kaplan turbina9 je pretlačna aksijalna turbina za male padove ili za protočne hidroelektrane.
Prednost je pozicioniranje elektromehaničkog dijela izvan vode zbog lakšeg održavanja te da
regulacija omogućava relativno konstantnu korisnost. Većinom se izvode s vertikalnom
osovinom te su njezine lopatice podesive obzirom na raspoloživi protok i visinu. Područje
specifične brzine vrtnje je 400-900 rpm.
9
MAJDANDŽIĆ, LJ.: op. cit., str. 262.
9
Slika 7. : Kaplan turbina
Turgo turbina je posebna varijanta Peltonove turbine s nešto nižom korisnošću. Glavna
prednost je veća brzina vrtnje za isti protok i isti broj mlaznica kao Pelton. Češće se koristi u
malim hidroelektranama zbog troškova gradnje.
Crossflow turbina ili Michel – Banki turbina (nazvana po tvorcima) ima posebnost u odnosu
na ostale turbine, a to je podjela njezinog rotora na trećine. Koristi se za male padove i velike
protoke te voda dvaput prolazi preko lopatica (samočišćenje lopatica). Konstrukcija je vrlo
jednostavna i mali su troškovi ugradnje.
10
Slika 9. : Crossflow turbina
Još postoje i turbine za vrlo male padove – VLH turbine. One se koriste kod protoka od 10 do
30 m3, imaju promjenjivu brzinu vrtnje - direktni pogon (generator s permanentnim magnetima
i frekvencijski pretvarač).
11
2.3.2. Generatori
12
Slika 11. : Generator u HE
Izgradnja hidroelektrane ima visoku cijenu, međutim uzimajući u obzir da je korisnost ove
vrste obnovljivih izvora vrlo velika (cca 90%), različitim metodama i izračunima isplativosti,
može se zaključiti da se sigurno isplati ulagati u hidroelektrane. Ovo i je obnovljivi izvor iz
kojeg se crpi najviše energije u svijetu, što znači da ipak ta velika cijena ulaganja nije toliko
velika jer se vrlo brzo sve to isplati i nakon toga se dodatno zarađuje od prodaje električne
energije distributerima. Energija vode (hidroenergija) je najznačajniji obnovljivi izvor energije,
a ujedno i jedini koji je ekonomski konkurentan fosilnim gorivima i nuklearnoj energiji. U
posljednjih 30-ak godina proizvodnja energije u hidroelektranama je utrostručena, ali je time
udio hidroenergije povećan za samo 50% (sa 2.2% na 3.3%). U nuklearnim elektranama u
13
istom je razdoblju proizvodnja povećana gotovo sto puta, a udio 80 puta.10 Sljedeće probleme
uspješnoj realizaciji projekata predstavljaju neriješeni i/ili komplicirani imovinsko pravni
odnosi na velikom broju promatranih potencijalnih lokacija.11
Prednosti:
HE su ekološki vrlo prihvatljive,
proizvodnjom električne energije u njima nema emisije ugljičnog-dioksida u okoliš što
je izrazito važno,
smanjuje se potrošnja fosilnih goriva,
pomažu u zaštiti od poplava,
ne zahtijevaju korištenje velikih površina i
jedan GWh električne energije proizvedene u MHE znači: izbjegavanje emisije od 480
tona ugljičnog-dioksida (CO2), opskrbu električnom energijom kroz jednu godinu za
250 kućanstava u razvijenim zemljama, uštedu 220 tona goriva ili uštedu 335 tona
ugljena.
Nedostaci:
potreban rezervni tok,
smanjenje staništa ribama,
skupljanje i skladištenje smeća,
buke i vibracije i
utjecaj na okoliš.
10
HABJANEC, D.: „Obnovljivi i neobnovljivi izvori energije“, Zavod za primijenjeno računarstvo Fakulteta
elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i računarstva, Zagreb, God. 1, br. 1, 2004., str. 1.,
<http//web.zpr.fer.hr/ergonomija/2004/habjanac/Energija_vode.html>
14
3. ENERGIJA MORA I OCEANA
Energija mora je još uvijek velikim dijelom neiskorišteni resurs. U posljednje vrijeme došlo
je do velikog broja novih/testnih postrojenja za iskorištavanje energije mora i valova
općenito.12
12
PERČIĆ, M.: „Obnovljivi izvori energije u kontekstu morske tehnologije – sadašnjost i budući trendovi“,
Pomorski zbornik Posebno izdanje, Tehnički fakultet Sveučilišta u Rijeci, 2010., str. 213-221
13
IVANOVIĆ, D.: op. cit., str. 66.
14
LABUDOVIĆ, B.: Obnovljivi izvori energije, Energetika Marketing, Zagreb, 2002., str. 25.
15
3.1.1. Povijest elektrana na plimu i oseku
U antičko doba se prvi put koristi energija plime i oseke. Dvaput dnevno kroz par sati
koristila se za mljevenje pšenice. Godine 1965. je u blizini mjesta Saint Malo u francuskoj
pokrajini Bretanji, gdje je već postojao veći broj mlinova na plimu i oseku, izgrađena prva
elektrana na plimu i oseku. Ta elektrana koristi 24 komada po 10 MW generatora i zove se La
Rance, a razlika plime i oseke na toj lokaciji doseže i više od 14 metara.
Slično kao kod akumulacijskih hidroelektrana, gradi se plimna brana ili pregrada preko
zaljeva s dovoljno velikom plimom. Potrebno je minimalno pet metara razlike u plimi i oseki
da bi ovo bilo isplativo. Skuplja se voda pa se otvaranjem zapora i postepenim propuštanjem
vode kroz zapor na turbine proizvodi električna energija. kod ovakvih postrojenja najčešće se
koriste cijevne turbine i turbine s vertikalnom osi. Ovakve elektrane mogu se koristiti u radu
sustava kao i reverzibilne hidroelektrane.
Zbog gibanja plime i oseke, velike količine vode teku oceanima i morima. U plitkim
dijelovima mora gdje postoje prirodna suženja i na kojima se brzina vode značajno povećava,
koriste se plimni tokovi. Turbine za ovakvu izvedbu elektrana imaju puno manji promjer
lopatica nego kod plimnih brana.
16
3.2. Energija valova
Zemlja se ne grije na svim mjestima isto. Zbog tih razlika nastaju razlike u tlaku zraka koje
nadalje formiraju vjetrove koji uzrokuju valove. Val ima potencijalnu i kinetičku energiju.
Snaga vala definirana je po jedinici površine okomitog na smjer kretanja vala ili se može
odrediti po metru dužine na morskoj površini. Dužina obala uz oceane svih pet kontinenata
(bez polova) iznosi oko 100 milijuna metara. Ako se računa s prosječnom srednjom snagom
valova od 10 kW/m2, dobiva se prosječna godišnja snaga od 1 TW, odnosno godišnja energija
od oko 9000 TWh, što je oko 60% današnje proizvodnje električne energije u svijetu.15
15
HABJANEC, D.: ibidem, str. 2.
17
iz dubina od 1000 m. OTEC postrojenja najbolje funkcioniraju kada je razlika temperatura u
spremnicima 20 ºC, što je tipična razlika temperature u tropskim područjima. Ova tehnologija
je slabo zastupljena u svijetu.
18
3.4. Ekonomska isplativost energije mora i oceana
16
MARTINOVIĆ, D., ĆEMALOVIĆ, M., KARIŠIK, J.: „Izazovi primjene obnovljivih izvora energije“,
Prethodno znanstveno priopćenje, Sarajevo, 2013., str. 10., < https://hrcak.srce.hr/file/139203>, (18.11.2017.)
17
IVANOVIĆ, D.: op. cit., str. 14.
19
održavanje postrojenja te činjenica da su geografska područja u kojima su uređaji
najučinkovitiji izložena uraganima, isplativost je vrlo niska u usporedbi s klasičnim izvorima.
Nedostaci energije plime i oseke su veliki kapitalni troškovi, ograničeni dnevni rad od 10
sati koliko traju izmjene plime i oseke te relativno mala iskoristivost tog potencijala je
specifičnost tehnologije za iskorištavanje energije plime i oseke koja zahtjeva posebne
lokacijske uvjete (dovoljno velika razlika plime i oseke, blizina estuarija rijeke ili zaljeva).
Jedna od najvećih prednosti energije plime i oseke je da se može bez problema predvidjeti
točna proizvodnja iz takvih elektrana, zbog predvidljive prirode nastajanja.
Nedostaci energije valova su varijacija u vremenu jer se veći valovi javljaju zimi, relativno
malen broj lokacija povoljnih za izgradnju postrojenja zbog geografskih čimbenika, problem
prijenosa energija, održavanje i skupa investicija za elektrane na pučini gdje je veća energija
valova. Prednosti elektrana koje pokreće snaga valova su veliki energetski potencijal koji je
višestruko veći u odnosu na energiju plime i oseke te mogućnost eksploatacije na više lokacija
premještanjem postrojenja.
Prednosti OTEC postrojenja su iznimne - nema emisije CO2 tijekom eksploatacije i dobiva
se stabilan izvor energije, a i mogućnost korištenja plutajućih platformi za više namjena kao
npr. proizvodnja vodika, gnojiva (nutrijenti iz dubokih voda), desalinizacija, u poljoprivredi i
akvakulturi.18 Osim ekološke proizvodnje, proizvodi se i čista voda za piće (destilat) i to u
velikim količinama (npr. postrojenje od 2 MW dnevno bi proizvelo i više od 4.000 m³
destilirane vode). Također, hladnom bi se vodom iz dubina mogao razviti uzgoj bilja kojima
ne odgovaraju tropski uvjeti, a u konačnici ta bi se voda posredstvom rashladnih komora mogla
koristiti i za kondicioniranje zraka. Veliki je problem kod iskorištavanja ovog oblika energije
skupa oprema i mala ukupna efikasnost procesa koja je zbog temperaturne razlike od 1 do 3%.
18
ooo: „Proizvodnja električne energije – prednosti i nedostaci postojećih tehnologija“, Mreža mlade generacije
Hrvatskoga nuklearnoga društva (MMG HND), Tehnički muzej u Zagrebu, Zagreb, 2013., str. 8.,
<http://radioaktivniotpad.org/wpcontent/uploads/2015/02/Brosura_MMG_web1.pdf>, (14.11.2017.)
20
4. ENERGIJA SUNCA
Sunce se sastoji od plinovite vruće plazme, koja je isprepletena magnetskim poljima i čiji
promjer iznosi oko 1 392 000 km, što je za 109 puta više od promjera planeta Zemlje. Procjena
je da je Sunce nastalo prije 4,57 milijarde godina, a kao dokaz su pronađene najstarije stijene
iz Sunčevog sustava za koje je nakon datiranja radioaktivnim materijalom utvrđeno da su stare
4,567 milijardi godina. Po kemijskom sastavu strukturu Sunca čine vodik i helij, odnosno u
jezgri Sunca svake sekunde izgori 4 300 000 000 kg vodika koji se pretvara u helij, dok manje
od 2% strukture Sunca čine kisik, ugljik, neon i željezo. Sunčeva energija dobiva se od
nuklearnih reakcija u njegovom središtu, gdje temperatura doseže 15 milijuna °C. Energija
kojom isijava Sunce i koja se prenosi svjetlošću na planet Zemlju zaslužna je za nastanak života
na Zemlji i predstavlja izvor gotovo sve raspoložive energije. Sunce promatramo kao izvor
života, kao nešto bez čega život na Zemlji ne bi postojao. Čovječanstvo je kroz povijest
oduvijek iskorištavalo energiju Sunca. Jedan od zapaženijih oblika korištenja sunčeve energije
u povijesti čovječanstva odnosi se na korištenje sunčevih zraka za dobivanje vatre pomoću
zakrivljenih ogledala. Sunčeve zrake koncentrirale su se u jednu točku na objektu koji se želio
zapaliti i visokim intenzitetom izazivale su zagrijavanje i otvoreni plamen.
21
4.2. Pasivno korištenje energije Sunca
Napretkom tehnologije i razvojem energetike zrake sunca se danas koriste kao enormni
potencijal za osiguranje energetskih potreba uz minimalan utjecaj na globalno zagrijavanje.
Sunčeva energija kontinuirano obasjava Zemlju koja se okreće oko svoje osi, ali i oko osi
Sunca. Iz navedenog razloga intenzitet energije koju dobivamo od Sunca možemo podijeliti na
dnevnu (dan i noć), te na sezonsku (ljeto i zima). Snaga Sunčeva zračenja pri ulazu u atmosferu
Zemlje iznosi 13701 W/m2, dok do površine Zemlje stiže otprilike pola.19 Snaga te energije
omogućava odvijanje raznih procesa, a ono što je značajno u energetici, omogućuje
proizvodnju električne energije. Sunčeva energija kao obnovljiv izvor energije se može koristiti
pasivno i aktivno. U optimalnim uvjetima, na površini Zemlje može se dobiti 1 kW/m2, a
stvarna vrijednost ovisi o lokaciji, godišnjem dobu, kao i o dobu dana, i vremenskim uvjetima.
Mjeriti se može lokalno ili satelitski. Analitički pristup daje zadovoljavajuće rezultate ukoliko
je poznat tzv. indeks prozračnosti (Kt – određuje koliko zračenja dođe do površine).
Piranometrom (termičkim ili poluvodičkim) se mjeri globalna (ukupna), direktna i difuzna
(raspršena) ozračenost na horizontalnu površinu (gustoća energije - H [Wh/m2 ] ).
Prema Šimiću i Šljivcu: „Daljnja analiza procjena je nužna zbog toga što su rezultati
mjerenja najčešće dostupni samo za ukupnu ozračenost i jer se konverzija Sunčeva zračenja
odvija pod određenim kutom u odnosu na horizontalnu površinu, a difuzno i direktno zračenje
također ovise o tom kutu i o indeksu prozračnosti. Dodatno treba voditi računa i o reflektiranoj
komponenti koja ovisi o direktnoj komponenti, kutu i specifičnoj konfiguraciji terena.“20
Pod pojmom pasivno solarno grijanje smatra se korištenje tehnologije za iskorištavanje
sunčevih zraka u cilju zagrijavanja stambenih objekata koji apsorbiraju toplinu, a zatim je noću
otpuštaju. Za razliku od aktivnog, pasivno solarno grijanje ne zahtijeva dodatne uređaje, ne
iziskuje velike troškove i isplativost investicije opravdava se u periodu od nekoliko godina.
Stambeni objekt građen prema arhitekturi koja omogućuje pasivno iskorištavanje Sunčeve
energije predstavlja objekt u kojem je temperatura tijekom cijele godine ugodna za boravak i
čija energetska učinkovitost omogućuje i do 80% uštede energije u odnosu na stambene objekte
koji su klasične gradnje i imaju niskoenergetske karakteristike. Ovakva energetska ušteda koju
daje stambeni objekt na kojem je ugrađen pasivan sustav solarnog grijanja ostvaruje se na način
da se onemogući gubitak toplinske energije apsorbiranjem iste u zidove i podove objekta.
19
ŠLJIVAC, D., ŠIMIĆ, Z.: Obnovljivi izvori energije, Školska knjiga, Zagreb, 2009., str. 73.
20
Ibidem
22
Količina sunčeve energije koju primi krov objekta veća je od količine energije potrebne za
zagrijavanje objekta. Pasivno solarno grijanje akumulira toplinsku energiju Sunca, a zatim je
oslobađa kada temperatura prostora padne te na taj način zagrijava taj prostor. Za prijem
toplinske energije koriste se prozori, krovovi, podovi i zidovi objekta. Pasivno solarno grijanje
nije i ne mora biti dovoljno za grijanje cijelog objekta, međutim može smanjiti upotrebu ostalih
neobnovljivih izvora energije.
Izvor: Wikipedija,
https://hr.wikipedia.org/wiki/Pasivna_sun%C4%8Deva_arhitektura#/media/File:Passive_house_shema_hr.svg
(6.11.2017.)
23
cirkulacijske pumpe, ekspanzijskog sustava te upravljačkih elemenata. Korištenje sunčeve
energije za grijanje prostorija obično je manje učinkovito, zato što je u zimskog periodu, kada
je potreba za grijanjem najveća intenzitet sunčevog zračenja najslabiji, a toplinski gubici
solarnog sustava najveći.
Sunčevo zračenje koje upada na plohu kolektora fotonaponskog sustava mijenja se tijekom
dana, mjeseca i godine, a ovisi i o zemljopisnom položaju promatranog mjesta te lokalnim
klimatskim uvjetima.21 Fotonaponski sustavi koriste se kao alternativno rješenje u slučajevima
kada se želi osigurati dugoročni izvor električne energije na mjestima gdje ne postoji električna
infrastruktura. Fotonaponski sustavi predstavljaju integriran skup fotonaponskih modula i
21
KULIŠIĆ, P. et al: Sunčane ćelije, Školska knjiga, Zagreb, 1994., str. 15.
24
komponenata koje Sunčevu energiju izravno pretvaraju u električnu energiju. Glavne
komponente koje čine fotonaponski sustav su:
1. fotonaponski moduli (ćelije)
4. akumulatori
25
energija prodaje u cijelosti ili kao višak koji se ostvaruje nakon što se zadovolje sve energetske
potrebe kućanstva. Fotonaponski sustavi su najproduktivniji u proizvodnji električne energije
sredinom zimskog sunčanog dana što zasigurno omogućuje zadovoljavanje svih energetskih
potreba kućanstva, a samim time i rasterećenje elektroenergetskog sustava distributera
električne energije .22
22
ČOTAR, A., FILČIĆ, A.: „Fotonaponski sustavi“, Istarska Regionalna Energetska Agencija, Rijeka, 2012. str.
14., < http://www.irena-istra.hr/uploads/media/Fotonaponski_sustavi_01.pdf>, (10.11.2017.)
23
VLADA RH: „Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora i kogeneracije“,
Narodne novine, Zagreb, NN 133/2013, 2013.,
<http//narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_11_133_2888.html>, (14.11.2017.)
24
FIŠTREK, Ž. et al.: „Potencijali obnovljivih izvora u Istri“, Zagreb, 2013., str. 16., < http://www.irena-
istra.hr/uploads/media/RES_potentials_in_Istria.pdf>, (12.11.2017.)
26
Slika 20. : Sunčevo zračenje i osunčavanje
27
Bitan je pokazatelj fotonaponskog sustava, pored stupnja djelovanja modula i stupnja
djelovanja izmjenjivača, omjer učinkovitosti fotonaponskog sustava. Omjer učinkovitosti PR
definira se kao omjer između stvarno dobivene električne energije fotonaponskog sustava i
električne energije na ulazu u sustav. Taj se omjer kreće između 70 % i 85 % i veći je za bolje
fotonaponske sustave, a računa se po sljedećoj formuli25:
𝐸𝑆𝑇
𝑃𝑅 =
𝐸𝐹𝑁
gdje je EST – stvarno dobivena energija iz fotonaponskih sustava, EFN – dobivena energija iz
fotonaponskih modula
25
MAJDANDŽIĆ, LJ.: „Fotonaponski sustavi“, Tehnička škola Ruđera Boškovića u Zagrebu, Zagreb, 2015., str.
40., < https://repozitorij.pfos.hr/islandora/object/pfos%3A127/datastream/PDF/view>, (16.11.2017.)
28
Slika 21. : Dijelovi satelita
5. BIOENERGIJA
5.1. Biomasa
29
• biomasa od drva (otpadno drvo),
• uzgojena biomasa (brzorastuće drvo),
• ostaci iz poljoprivrede,
• životinjski otpad te
• gradski i industrijski otpad.
26
ŠLJIVAC, D., ŠIMIĆ, Z.: op. cit., str. 27.
27
OGNJAN, D., KNEŽEVIĆ, S.: „Poticajne mjere za proizvodnju električne energije iz biomase – usporedba
mjera u Hrvatskoj i Europi“, HO CIRED, 1. savjetovanje, Šibenik, 2008., str. 1., < http://www.ho-
cired.hr/referati/SO4-14.pdf>, (15.11.2017.)
30
Slika 22. : Drveni pelet
Peleti su obnovljivi izvori energije, što znači da su ekološki prihvatljivi kao gorivo. U
usporedbi s gorivima baziranih na petroleju, peleti nemaju sastav koji je toksičan za ljude ili
okolinu. Ne sadrže teške metale i druge spojeve koji su štetni za zdravlje. Grijanje na pelete u
domu daje prirodni ugođaj. Cijena peleta nije ovisna o cijeni plina i nafte. Peleti se proizvode
od lokalnih resursa. Ukoliko se neko postrojenje bavi proizvodnjom peleta, te se planira da će
pogon raditi 300 dana - 50 dana će se utrošiti na održavanje postrojenja, a 15 dana na blagdane.
Proizvodnja je kontinuirana 24 sata, a po satu se proizvodi 1 tona što na godišnjem nivou iznosi
31
7.200 tona.28 Biomasa se može izravno pretvarati u energiju sagorijevanjem, te se tako
proizvodi grijana vodena para za grijanje u industriji ili kućama. U Europskoj Uniji 58%
primarne energije dobivene od obnovljivih izvora energije dolazi iz drva.29 Slavonska regija
ima najveći potencijal biomase u Republici Hrvatskoj , a to su ostaci ratarske proizvodnje,
šumska biomasa i otpad iz drvne industrije.30
Osnovne funkcije pri primjeni drvene biomase kao energenta jednaka su kao kod svakog
goriva:
• sastav,
• ogrjevna (energetska) vrijednost,
• temperatura samozapaljenja,
28
SEKTOR ZA INDUSTRIJU HGK: „Obnovljivi izvori energije u Republici Hrvatskoj“, Zbornik radova,
Stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem, Osijek, 2007., str. 92.,
<http://www.sumari.hr/biblioteka/Zbornik_Osijek_2007.pdf>, (16.11.2017.)
29
HABJANEC, D.: op. cit.
30
SEKTOR ZA INDUSTRIJU HGK: op. cit., str. 81.
32
• temperatura sagorijevanja i
• fizikalna svojstva.
33
ugraditi kanale za dovođenje dimnih plinova za sušenje (do 220 °C) čime se može povećati
sušenje uz povećanje energetske vrijednosti biomase za 20%.
Kod ne drvene biomase ili uzgojene biomase veliku važnost imaju ostaci iz poljoprivrede
tj. poljoprivredna biomasa (kukuruz, slama, grane vinove loze i maslina). Na ogrjevnu
vrijednost ne drvene biomase jednako utječu dio vlage i pepela. Dio pepela u ne drvenim
biljnim ostacima može iznositi i do 20% pa značajno utječe na ogrjevnost. Supstance koje čine
pepeo nemaju nikakvu energetsku vrijednost. Također, postoji veliki broj biljnih vrsta koje je
moguće uzgajati u tzv. energetskim nasadima s velikim prinosima, kao što su brzorastuće
drveće, kineske trske s godišnjim prinosom od 17 tona po hektaru te eukaliptus.
5.2. Bioplin
34
kod uzgoja životinja, te drugih ostataka iz poljoprivredne proizvodnje.31 To je mješavina
metana CH4 (40-75 %), ugljikovog dioksida CO2 (25 -60 %) i 2 % ostalih plinova (vodika H2
i ugljikovog monoksida CO). Bioplin je otprilike 20 % lakši od zraka, bez mirisa i bez boje.
Temperatura zapaljenja mu je između 650 i 750 °C, a gori plavim plamenom. Bioplin se dobiva
iz organskih materijala. Za stvaranje visokokaloričnog plina moraju pritom biti ispunjena dva
važna preduvjeta: anaerobno okruženje i točno određena temperatura u bioreaktoru koja mora
biti prilagođena tipu bakterija. Najveći dio postrojenja radi na temperaturama između 30 i 37
°C.32 Podrijetlo sirovine može varirati od stočnog otpada do ostataka ulja od povrća i organskih
otpadaka iz restorana i privatnih kuća. Postoje dva osnovna tipa organske razgradnje: aerobna
(uz prisustvo kisika) i anaerobna (bez kisika). Svi organski materijali, i životinjski i biljni,
mogu biti razgrađeni u ova dva procesa, a konačni rezultat će biti različit. Aerobna razgradnja
(fermentacija) proizvodi ugljikov dioksid, amonijak, ostale plinove u vrlo malim količinama,
veliku količinu topline te konačni proizvod koji se može uporabiti kao gnojivo. Anaerobna
razgradnja proizvodi metan, ugljikov dioksid , vodik i ostale plinove u malim količinama.
Takvo gnojivo sadrži amonijak koje biljke mogu brže preuzeti nego organski dušik što ga čini
pogodnim kao dodatak za obradive površine. Anaerobna digestija se odvija samo u specifičnim
uvjetima - temperatura je u rasponu od 25-35 °C te je potrebno određeno vrijeme zadržavanja
mješavine u digestoru.
31
BRDARIĆ, D. et al: „Konverzija organskog gnoja u bioplin“, Izvorni znanstveni članak ISSN 1330-7142,
Zagreb, 2009., str. 1., <https://hrcak.srce.hr/file/69138>, (12.11.2017.)
32
POTOČNIK, V., LAY, V.: op. cit., str. 69.
35
Primarna mu je funkcija da pruži anaerobne uvjete. Mora biti hermetički zatvoren te ne smije
propuštati zrak i vodu. Može se izraditi od puno materijala, različitih oblika i veličina, a to ovisi
uglavnom o sirovini koja će se upotrebljavati. Sustavi namijenjeni za digestiju tekuće ili čvrste
sirovine pune se i prazne pomoću za to namijenjenih pumpi. Kompletni digestorski sustav
sastoji se od spremnika za sakupljanje gnojiva, spremnika za miješanje, cijevi za odvođenje,
digestora, spremnika i sustava za iskorištavanje plina. Dobiveni se bioplin najčešće koristi za
dobivanje topline ili električne energije sagorijevanjem u kotlovima, plinskim motorima ili
turbinama. Danas ima oko 3000 elektrana u Europi, a treba im dodati i 450 odlagališta smeća
koja valoriziraju bioplin.33
33
HABJANEC, D.: op. cit.
36
5.3. Alkoholna goriva (etanol)
Priprema sirovine je zapravo hidroliza molekula škroba enzimima u šećeru koji fermentira.
Najčešće korištena tehnologija za proizvodnju etanola je fermentacija u pećima s običnim
kvascem za proizvodnju do 10%-tnog alkohola nakon 24 do 72 sati fermentacije. Potom slijedi
destilacija alkohola koju čini nekoliko faza čime se dobije 95%-tni etanol. Za proizvodnju
posve čistog etanola, kakav se koristi za miješanje s benzinom, dodaje se benzen i nastavlja
destilacija te se dobije 99,8%-tni etanol. Etanol se proizvodi od tri osnovne vrste biomase:
šećera (najčešće od šećerne trske), škroba (najčešće od kukuruza) i celuloze od drva. Sirovine
bogate šećerom pogodne su za proizvodnju etanola. Sadržavaju jednostavne šećere, glukozu i
fruktozu koji mogu fermentirati u etanol. Sadržavaju i molekule ugljikovodika koje treba
razložiti na jednostavne šećere, a to se provodi procesom saharifikacije. To zahtijeva dodatnu
fazu u procesu proizvodnje što povećava same troškove. Najčešće biljne vrste koje se uzgajaju
za proizvodnju etanola su šećerna trska i kukuruz.
37
Tablica 2. : Prinos etanola od raznih sirovina
5.4. Biodizel
34
KIŠ, D. et al.: „Alternativno gorivo – biodizel“, Pregledni znanstveni članak ISSN 1330-7142, Zagreb, 2011.,
str.1, < https://hrcak.srce.hr/file/9172>, (15.11.2017.)
38
5.5. Ekonomska isplativost bioenergije
Glavne prednosti u korištenju biomase kao izvora obnovljive energije su veliki potencijali,
ne samo u pogledu zasađene biljne kulture već i otpadnih materijala u poljoprivrednoj i
prehrambenoj industriji.36 Prednost biomase u odnosu na fosilna goriva je javljanje manjih
emisija štetnih plinova. Prednost biodizela je ta da ima istu energetsku vrijednost kao i
normalno fosilno gorivo, ali ima i puno bolju mazivost pa samim time postoji mogućnost za
duži vijek motora. Biodizel je biorazgradiv, nije otrovan te proizvodi manje ugljikovog
dioksida svojim izgaranjem. Moguća je proizvodnja kod vlastite kuće. Ukoliko dođe do nesreće
prilikom transporta, biodizel je razgradiv u prirodi u roku od 28 dana. Za razliku od običnog
dizela, biodizel ima veću točku zapaljenja (preko 160 °C), te je sigurniji prilikom skladištenja
i rada s njim. Postoje i nedostaci biodizela, a to su da postoji mogućnost začepljenja injektora
u motoru, što može dovesti do skupog popravka ili zamjene injektora. Miris iz auspuha
podsjeća na prženo ulje. Energetska vrijednost biodizela je 37,2 MJ/l dok je nafte 42 MJ/l. To
35
DE PAOLI, L., VIŠKOVIĆ, A.: Ekonomija i politika proizvodnje električne energije, Kigen d.o.o., Zagreb,
2007., str. 29.
36
NARODOSLAWSKY, M.: „Bio Commodity Processes“, Institute for Process Engineering, Graz University of
Tehnology, Graz, 2010., p. 273., < https://hrcak.srce.hr/file/87206>, (16.11.2017.)
39
znači da je i veća potrošnja ako se koristi biodizel jer je energetska vrijednost biodizela oko
90% energetske vrijednosti običnog dizela.
6. GEOTERMALNA ENERGIJA
Izvor: Croatia.hr,
http://www.google.hr/search?q=jezgra+kod+geotermalne&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=0ahUKEwjD7
3u0r3XAhXEK1AKHco_B90Q_AUICigB&biw=1536&bih=756#imgrc=31iL2glFI1Z (11.11.2017.)
Toplina u unutrašnjosti Zemlje rezultat je formiranja planeta iz prašine i plinova prije više
od četiri milijarde godina, a radioaktivno raspadanje elemenata u stijenama kontinuirano
regenerira tu toplinu. Osnovni medij za prijenos topline iz unutrašnjosti na površinu je voda ili
para, a ta komponenta obnavlja se tako da se voda od kiša probija duboko po raspuklinama i
tamo se onda zagrijava i cirkulira natrag prema površini gdje se pojavljuje u obliku gejzira i
40
vrućih izvora. U središtu Zemlje (oko 6.400 km ispod njene površine) nalazi se tekuća jezgra.
Temperatura jezgre kreće se oko 4.200 °C. Toplina iz magme se penje kroz omotač jezgre, sloj
koji okružuje jezgru.
Ljudi su spoznali i naučili načine kako da iskoriste geotermalnu energiju u vidu grijanja
svojih domova, odnosno proizvodnje električne energije. Geotermalna energija postoji otkad
postoji planet Zemlja. Duboko ispod površine voda ponekad dolazi do vruće stijene i pretvori
se u kipuću vodu ili paru. Kipuća voda može dosegnuti temperaturu i preko 150⁰C, a da se ne
pretvori u paru jer je pod visokim pritiskom. Kad ta vruća voda dospije do površine kroz
pukotinu u zemljinoj kori zove se vrući izvor. Ako izlazi pod pritiskom u obliku eksplozije
zove se gejzir. Vrući izvori se širom svijeta koriste kao izvor topline u zdravstvene i
rekreacijske svrhe. Vrućom vodom iz dubine Zemlje mogu se grijati staklenici i zgrade. Na
Islandu, koji je poznat po gejzirima i aktivnim vulkanima, mnoge se zgrade i bazeni griju
geotermalnom vrućom vodom. Geotermalna energija još uvijek zauzima mali udio u ukupnoj
energiji dobivenoj iz obnovljivih izvora energije.37
Izvor: EkoZagreb.hr,
www.google.hr/search?q=Izvori+geotermalne+energije+na+površini+Zemlje&source=lnms&tbm=isch&sa=X&
ved=0ahUKEwjtrovolcHXAhXDXRoKHVwEB8sQ_AUICigB&biw=1536&bih=759&dpr=1.25 (14.11.2017.)
Ovaj izvor energije ima brojne prednosti - jeftin, stabilan i trajan. Budući da nema dodatnih
potreba za gorivom nema štetnih emisija, osim vodene pare. Glavni je nedostatak u malom
broju lokacija gdje se vruća voda u podzemlju nalazi blizu površine. To su tzv. geotermalne
zone. One se vezuju za vulkanske zone na Zemlji tj. u pravilu za granice litosfernih ploča.
Nedostatak je i to što su te zone ujedno i glavne potresne zone.
37
DEKANIĆ, I., KARASALIHOVIĆ-SEDLAR, D.: op. cit., str. 234.
41
Slika 29. : Vulkani i litosferne ploče
Izvor: Geoclass,
www.google.hr/search?q=potresi+tektonske+ploče&source=lnms&tbm=isch&sa=X&ved=0ahUKEwjf83Q0L3
XAhWImLQKHT3TCq0Q_AUICigB&biw=1536&bih=756#imgdii=6DxLS_n9g0DYyM:&imgrc=TKqP3omU
WkkRqM: (14.11.2017.)
Izvor: Hgi-cgs.hr
www.google.hr/search?biw=1536&bih=759&tbm=isch&sa=1&ei=ZIQMWp7lG8uxao2Ig4gN&q=tektonska+p
odručja+&oq=tektonska+područja+&gs_l=psy-
b.3...7045.18473.0.19597.30.20.0.0.0.0.169.1839.11j7.18.0....0...1.1.64.psy-
ab..18.3.354...0j0i24k1j0i13k1.0.svfBwei-u0U (15.11.2017.)
42
Najbogatija područja geotermalne energije na planeti nalaze se u tzv. zoni vatrenog prstena
koja se prostire po zapadnom dijelu Južne i Sjeverne Amerike, istočnom dijelu Azije, preko
Oceanije i istočno od Novog Zelanda. Tri države koje prednjače po upotrebi geotermalne
energije su Sjedinjene Američke Države, Kina i Island. Ove zemlje pokrivaju 58% svjetskog
kapaciteta geotermalne energije. Suvremena tehnologija kod primjene geotermalne energije
znatno smanjuje troškove njene eksploatacije pa se samim time i cijene krajnjih proizvoda
snižavaju. Danas više od 20 zemalja ima geotermalne elektrane. Oko 40 zemalja koristi izvore
tople vode, ali te zemlje nažalost još nisu razgradile svoje potencijale geotermalnih rezervoara.
Na osnovu zapisa, poznato je da termalni izvori u Italiji postoje već tisućama godina i da pri
intenzivnoj eksploataciji koja traje već skoro cijeli vijek nema većih promjena u kapacitetu i
pritisku na ulazima bušotina. Slična je situacija i u oblasti Gejzira u SAD-u gdje se danas nalaze
najveće geotermalne elektrane i gdje se i pored intenzivnog korištenja ne primjećuju promjene
na prirodnim gejzirima. Kad se tome dodaju i procjene ukupnog geotermalnog potencijala
Zemlje, vidljivo je da je taj potencijal toliko velik da se u doglednoj budućnosti to pitanje ne
može postaviti. Problemi mogu nastati na pojedinim lokalitetima ili pri veoma intenzivnoj
lokalnoj eksploataciji, tako da je uvijek neophodno, kao i kod nafte i plina, pratiti proizvodnju.
43
Slika 31. : Larderello u Italiji
Princip suhe pare (Dry steam) – koristi se iznimno vruća para, tipično iznad 235 °C. Ta
para se koristi za direktno pokretanje turbina generatora. Ovo je najjednostavniji i
najstariji princip koji se još uvijek koristi jer je to daleko najjeftiniji princip proizvodnje
električne energije iz geotermalnih izvora.
Princip odvajanja pare (Flash steam) – koristi se vruća voda iz geotermalnih rezervoara
koja je pod velikim pritiskom i na temperaturama iznad 182 °C. Pumpanjem vode iz tih
rezervoara prema elektrani na površini smanjuje se pritisak pa se vruća voda pretvara u
paru i pokreće turbine. Voda koja se nije pretvorila u paru vraća se nazad u rezervoar
zbog ponovne upotrebe. Većina modernih geotermalnih elektrana koristi ovaj princip
rada.
Binarni princip (Binary cycle) – voda koja se koristi kod binarnog principa je hladnija
od vode koja se koristi kod ostale proizvodnje električne energije iz geotermalnih izvora.
Vruća voda se koristi za grijanje tekućine koja ima znatno nižu temperaturu od vrelišta
vode, a ta tekućina isparava na temperaturi vruće vode i pokreće turbine generatora.
Prednosti ovog principa su veća efikasnost postupka, dostupnost potrebnih geotermalnih
rezervoara, potpuna zatvorenost sistema budući da se upotrijebljena voda vraća nazad u
rezervoar pa je gubitak topline smanjen, a gotovo da i nema gubitka vode. Većina
planiranih novih geotermalnih elektrana koristi ovaj princip.
44
6.4. Geotermalna energija u Hrvatskoj
Izvor: Croatia.hr,
https://www.google.hr/search?biw=1536&bih=759&tbm=isch&q=stubi%C4%8Dke+toplice&sa=X&ved=0ahU
KEwiUtI7i7MPXAhVFXhoKHTehCycQhyYIJw#imgrc=M0Yn2Ax-S1hSuM: (15.11.2017)
38
JAMBROVIĆ, F.: „Geotermalna energija u Međimurju“, Zbornik radova Međimurskog veleučilišta u
Čakovcu, God.1., br. 2, 2012., str. 2., <https://hrcak.srce.hr/95819>, (12.11.2017.)
45
6.5. Utjecaj geotermalnih elektrana na okoliš
Geotermalna energija, kao i ostali obnovljivi izvori energije, ima relativno mali utjecaj na
zagađenje životne sredine, s obzirom na provođenje svih mjera zaštite. Njena će važnost u
budućnosti sve više rasti jer neće biti potrebno da se predviđaju dodatne mjere zaštite koje
povećavaju financijske i eksploatacijske troškove. Zbog toga će vrlo brzo njena specifična
cijena energije biti konkurentna tradicionalnim gorivima u znatno širem obimu primjene. Na
geotermalnoj instalaciji kao izvor energije koristi se tekućina dobivena iz podzemnog „kotla“
prirodnom cirkulacijom. Ona može biti u obliku slabo pregrijane ili suhe pare, odnosno
pregrijane ili kipuće termalne vode. Zbog toga se i utjecaj geotermalne energije na okolinu
vezuje samo za usko područje geotermalnog područja. Ipak, neželjeni utjecaji mogu se proširiti
i u radijusu od nekoliko kilometara oko geotermalnog izvora i na taj način ugroziti neposrednu
okolinu, te se i kod geotermalne energije svi ti utjecaji moraju proučiti i spriječiti. Geotermalna
energija je trenutno jedan od najčistijih oblika energije koji se koristi u komercijalne svrhe.
Upotrebom geotermalne energije izbjegavaju se problemi kiselih kiša, i u velikoj mjeri se
smanjuju emisije plinova koji uzrokuju efekt staklenika, kao i drugi oblici zagađenja zraka.
Iskorištavanje geotermalne energije je jedan od ekološki najprihvatljivijih načina
iskorištavanja energije.39
39
PRAVICA, Z. et al.: „Ekološki aspekti iskorištavanja geotermalne energije“, Zbornik Rudarsko-geološko-
naftnog fakulteta u Zagrebu RGN fakultet – Zavod za naftno inženjerstvo, Zagreb, 2006., str. 3.
40
POTOČNIK, V., LAY, V.: op. cit., str. 81.
46
6.7. Prednosti i nedostaci geotermalnih elektrana
S obzirom na sve veći rast privrede i populacije potražnja za energijom će svakako rasti.
Predviđa se potreba za smanjenjem emisije CO2 , a samim time povećat će se potražnja za
obnovljivim izvorima energije, pa tako i za geotermalnom energijom. Dostupnost geotermalne
energije je velika, a razvojem tehnologije se i dodatno povećava. Tehnologija izrade bušotina
postaje sve naprednija, pa danas već postoje neka istraživanja na 10 do 12 kilometara dubine.
Problem kod takvih dubokih bušotina predstavljaju visoke temperature kod kojih može doći do
oštećenja opreme za bušenje i loma alata. Predviđa se da bi se u periodu od 10 godina mogli
razviti materijali koji će biti otporni na temperature do 300 °C, a da bi se za 25 godina mogli
razviti materijali otporni i do 500 °C. Takva tehnologija uvelike bi povećala dostupnost
geotermalnih izvora. Stavovi o načinima i uslovima korištenja geotermalnog potencijala koji
su iskazani na svjetskoj konferenciji o geotermalnoj energiji u Anatoliji u Turskoj (GWC 2005)
ukazuju na pojačani trend favoriziranja svih obnovljivih izvora energije, a posebice
geotermalnih voda.
7. ENERGIJA VJETRA
Energija vjetra jedan je od izdašnijih izvora obnovljive i održive energije. Nastanak vjetra
manifestira se uslijed nejednakog zagrijavanja Zemljine površine, što pod utjecajem okretanja
Zemlje oko svoje osi uzrokuje Coriolisovu silu uz strujanje zračnih masa, koje nastaju uslijed
razlike temperatura, odnosno tlakova. Iskorištenje energije vjetra nije cjelokupno. Primjenom
Betzovog zakona, čija granica iznosi 0,593., dolazi se do zaključka da je maksimalno 59,3%
energije vjetra moguće pretvoriti u iskoristivu energiju. Kulišić je rekao: „Ako promatramo
strujanje zraka kroz turbinu, opazit ćemo da se brzina i tlak zraka mijenjaju od ulaza prema
47
izlazu iz turbine.“41 Dvije sastavne oznake vjetra su smjer i jačina. Pri određivanju smjera
koristi se vjetrulja, odnosno pokazatelj strane svijeta s koje dolazi vjetar.
0 Tišina ˂1 km/h
1 Lahor 1-5 km/h
2 Povjetarac 6-11 km/h
3 Slab vjetar 12-19 km/h
4 Umjeren vjetar 20-28 km/h
5 Umjereno jak vjetar 29-38 km/h
6 Jak vjetar 39-49 km/h
7 Žestok vjetar 50-61 km/h
8 Olujni vjetar 62-74 km/h
9 Jak olujni vjetar 75-88 km/h
10 Orkanski vjetar 89-102 km/h
11 Jak orkanski vjetar 103-117 km/h
12 Orkan ≥118 km/h
Izvor: Sportski ribolov, http://sportskiribolov.hr/more/vjetrovi-jadrana/ (15.11.2017.)
41
KULIŠIĆ, P.: op. cit., str. 29.
42
KULIŠIĆ, P.: Novi izvori energije, II. Dio, Školska knjiga, Zagreb, 1991., str. 21.
48
7.1. Povijest vjetroelektrana
43
MATIĆ, M.: Energetska ekonomija u praksi, Školska knjiga, Zagreb, 2003., str. 1.
49
Zatim je u Clevelandu krajem 19. stoljeća Charles F. Brush dizajnirao i konstruirao veći i bolji
vjetroagregat, za čiju je izradu zaslužna njegova inženjerska tvrtka. Vjetroagregat je imao rotor
promjera 17 m i bio je postavljen na 18 m visoki stup. Priključeni generator je također punio
akumulatorske baterije, a time pokretao do 100 žarulja i strojeve u Brushovom laboratoriju.
Polovicom 20. stoljeća slijedilo je umrežavanje prvog svjetskog agregata snage preko 1
MW na planini Grandpa's Knob u mjestu Castleton u SAD-u. Bio je to Smith-Putnam
vjetroagregat snage 1,25 MW koji je radio 1100 sati. Zbog nesavršenosti materijala došlo je do
puknuća lopatice uslijed preopterećenja. 1957. godine Johannes Juul je postavio vjetroagregat
s promjerom rotora 24 m u Gedseru koji je bio u pogonu 10 godina. Takav vjetroagregat
najsličniji je današnjim vjetroelektranama. Sastoji se od tri lopatice, horizontalnom osi vrtnje,
okrenut u smjeru vjetra i s pasivnom regulacijom snage. Razvoj vjetroagregata i industrije
vjetra do kraja 70-ih godina 20. stoljeća bio je ograničen i usporen uslijed dostupnosti i niske
cijene drugih izvora energije, posebice nafte i ugljena.
Razvoj vjetroagregata paralelno se posljednjih 25 godina 20. stoljeća odvijao na američkom
tlu i europskom tlu. Time je pokrenuta industrija vjetra i iskoristivost vjetra na što je moguće
bolji način. Na europskom području industrija vjetroagregata bilježi značajne rezultate u
Danskoj klasičnim danskim tipom vjetroagregata, koji je i danas najrašireniji diljem svijeta.
Provjeren i certificiran od strane Risoe instituta, najpriznatijeg svjetskog instituta za energiju
50
vjetra. Područje sjeverne Europe se svakako smatra kolijevkom iskorištavanja vjetra kao
energije. U 21. stoljeću, prvenstveno posljednjih 10 godina razvoj energije vjetra zauzima
značajnu važnost u industriji. Tijek primjene industrije vjetra u Hrvatskoj započinje 1988.
godine postavljanjem prvog vjetroagregata u Uljaniku. Od vjetroelektrana u RH tu su Ravne
1 na Pagu (5,75 MW), Trtar-Krtolin kod Šibenika (11,2 MW), Orlice kod Šibenika (9,6 MW),
Pometeno brdo kod Splita (1 MW) i Vrataruša kod Senja (42 MW).
51
Tablica 4. : Instalirana snaga vjetroelektrana u svijetu
Nazivna
Vjetroelektrana snaga Država
(MW)
52
Slika 36. : Moderne vjetroelektrane
53
Četvrta vrsta vjetroelektrana izrađena je na principu korištenja u višim slojevima
atmosfere. Dijele se na one za iskorištavanje vjetra na nižim visinama i na višim visinama.
Montiranje istih je moguće u svakoj lokaciji diljem svijeta, a budući da ne ispuštaju stakleničke
plinove smatra se vrlo ekološki prihvatljivom. Mogućnost proizvodnje električne energije na
visinskim vjetroelektranama je 90% vremena.
S obzirom na model regulacije snage, postoje dvije izvedbe rotora, a ovisno o tome kako
se regulira snaga. Prvi je tako da se regulaciju napadnog kuta (napadni kut krila) tijekom rada
vrši zakretanjem lopatica. Profil se namješta u optimalni položaj. Primjenjuje se kod lopatica
dužeg oblika, od 25 do 30 metara. Mogućnost podešavanja odmah u početku korištenja je na
optimalnu vrijednost. Drugi način je tako da se regulacija snage vjetroturbine mjeri
aerodinamičnim efektom poremećenog trokuta brzina (eng.stall). Pod utjecajem promjene
brzine vjetra, mijenja se kut struje zraka, čime dolazi do poremećaja trokuta brzina te ujedno
do porasta ili gubitaka uzgona.
Lopatice rotora su u današnje vrijeme oblikovane poput krila aviona. Broj lopatica koje
se koriste je najčešće tri, a ujedno se radi o najisplativijoj i najpraktičnijoj konfiguraciji.
Pokreće ih uzgon, te imaju prilično visok stupanj pretvaranja energije vjetra u mehanički rad.
Kod dvije (a pogotovo jedne) lopatice brzina vrtnje je znatno veća, što ima mnogo negativnih
posljedica u smislu učinka izvođenja i opće prihvaćenosti vjetroagregata. Također, obzirom na
izvedbu postoje lopatice sa zakretnim vrhovima (kao aerodinamičnim kočnicama) i one s
krilcima. Obje su sekundarni kočni sustavi u svrhu ograničavanja brzine vrtnje rasterećenog
vjetroagregata.
U slučajevima kada električni generator ispadne iz mreže (pobjeg), odnosno brzina
naleta vjetra prijeđe maksimalnu vrijednost, potreban je kočni sustav. Taj sustav omogućava
održati projektiranu brzinu vrtnje konstantnom i uravnotežiti čitav sistem. Najčešća izvedba
kočnog sustava je disk kočnica (na suvremenim strojevima upravlja se mikroprocesorski), a
smještena je na sporookretnom vratilu prije prijenosnika ili na brzookretnom vratilu generatora.
Dva tipa djelovanja na sustav su elektromagnetsko ili hidrauličko.
54
Sastavni dio vjetroagregata je upravljački i nadzorni sustav koji regulira, upravlja i
nadzire ispravan rad vjetroagregata. Uza sve to potrebna je telekomunikacijska oprema
najčešće upravljana mikroprocesorom.
Zahtjevi koje generator mora ispunjavati su sljedeći:
visok stupanj iskoristivosti u širokom krugu opterećenja i brzine okretanja,
izdržljivost rotora na povećanim brojevima okretaja u slučaju otkazivanja svih zaštitnih
sustava,
izdržljivost i
dugotrajnost.
Zakretnik služi za zakretanje turbinskog ili generatorskog sustava. Njegov položaj je ispod
kućišta vjetroturbine, na vrhu stupa. Preko pužnog prijenosa (omjera reda veličine 1:1000) s
velikim zupčastim prstenom koji je pričvršćen za stup, nalazi se os vratila rotora s pravcem
vjetra postavljena na dva načina - niz vjetar ili uz vjetar. Zakretanje se vrši pomoću motora.
Kako ne bi bilo moguće zakretanje kućišta zbog naleta vjetra osigurava se ugrađenom
kočnicom. Ujedno se time regulira sustav koji je izvan funkcije kad su poremećaji smjera
vjetra manji (u prosjeku jednom u deset minuta dogodi se zakretanje kućišta)
Kućište stroja, gondola ili kabina se nalaze na vrhu stupa. Njezini najbitniji dijelovi su:
elementi za uležištenje sporohodnog vratila,
zupčanički prijenosnik,
brzohodno vratilo s disk kočnicom,
generator,
kontrolna jedinica,
rashladni sustav,
motorni pogon za zakretanje kabine s kočnicom i
hidraulički pogon.
Stup može biti: cjevasto konični, teleskopski, rešetkasti, učvršćeni i povezani. Uglavnom
se koristi cjevasta konstrukcija, čija je prednost visoka čvrstoća i veća otpornost na vibracije.
Prednost rešetkaste konstrukcije je jednostavnost, a ujedno zbog mogućnosti rastavljanja
prikladnija je za prijevoz i ugradnju. U unutrašnjosti stupa ugrađuju se stepenice ili lift. U
55
podnožju stupa se nalazi transformator, koji povezuje vjetroagregat sa srednje naponskom
mrežom.
Prijenosnik snage u vjetroagregatu je multiplikator koji može biti različitih izvedbi.
Hlađenje prijenosnika vrši se zrakom, a podmazivanje sintetičkim uljem. Obraća se pažnja na
materijale izrade elemenata sklopa, vrstu prijenosa i prijenosnog omjera. Vjetroturbina i
generator su spojeni pomoću mehaničke spojke.
Slika 38. : Shema postrojenja za iskorištavanje energije vjetra s vodoravnom osi vrtnje
56
glavni su uzročnici kiselih kiša. Stradavanje i smrtnost ptica od vjetroagregata iznosi manje od
jednog promila u odnosu na smrtnost ptica od strane ostalih opasnosti u kojima se nalaze ptice.
Posebno se obraća pažnja na izbjegavanje gradnje vjetroelektrana na mjestima migracijskih
putova ptica, a ujedno pri njihovim projektiranju uvijek sudjeluju i znanstvenici ornitolozi.
57
koje plaćaju svi korisnici prijenosne mreže i sistemskih usluga elektro-energetskog sustava.44
S druge strane, realne iznose subvencija koji slijede iz fiksnih otkupnih tarifa bi trebalo
transparentno prikazati. Realni iznosi subvencija će vjerojatno padati zbog evidentnog porasta
cijena primarnih energenata i cijena električne energije na tržištu. Ukupni iznosi subvencija
podijeljeni na ukupnu potrošnju el.en. u RH, povećali bi prodajnu cijenu za 0,4-1%.45
Prednosti
Nedostaci
nekonstantnost vjetra stvara probleme i smanjuje iskoristivost,
estetska zagađenost (vjetroparkovi mogu narušiti estetiku nekog krajobraza),
buka koja se stvara (napredak tehnologije i materijala je u posljednjih nekoliko godina
to značajno smanjio),
skupa izrada i sam transport dijelova na lokaciju i
moguće stradavanje ptica i šišmiša (izgradnja se planira uz savjete ornitologa te se
uzimaju u obzir migratorni koridori ptica).
44
DRAGIČEVIĆ-SAMOKOVLIJA, J.: „Zaštita okoliša“, Građevinar, Zagreb, God. 3., br. 1, 2015., str. 450., <
http://www.casopis-gradjevinar.hr/assets/Uploads/JCE-56-2004-06-09.pdf>, (13.11.2017.)
45
GOIĆ, R., LOVRIĆ, R.: „Uklapanje vjetroelektrana u EES Hrvatske i ekonomska valorizacija električne
energije proizvedene u vjetroelektranama“, Fakultet elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, Split,
2008., str. 1., < https://bib.irb.hr/datoteka/245711.akademija_clanak.pdf>, (14.11.2017.)
58
8. ZAKLJUČAK
Analizirajući tematiku uporabe obnovljivih izvora energije kao neiscrpni potencijal prirode
iz kojega je moguće proizvesti električnu energiju, a da se pritom ne ugrožava ekologija i
prirodna ravnoteža, na postavljeno pitanje u naslovu ovoga seminarskog rada daje se pozitivan
odgovor. U obnovljive izvore energije zasigurno treba ulagati zato što su bioenergija,
geotermalna energija te energija vjetra, vode i Sunca ekonomski isplativije u odnosu na
konkurentna fosilna goriva, a što je još važnije i ekološki prihvatljivije.
Energijom vode dobiva se najviše električne energije u današnjem svijetu, makar nije to
obnovljivi izvor koji je najpovoljniji za okoliš. Energija mora i oceana je relativno novi pojam
u proizvodnji električne energije te se može očekivati porast korištenja tih izvora. Sunce je ono
što je čovjeku najzanimljivije. Iako je korisnost fotonaponskih sustava relativno mala (oko
20%), Sunce u tolikoj količini energijom obasjava Zemlju da je i taj mali postotak, u usporedbi
npr. s hidroelektranama gdje je to i 90%, dovoljno velik da će fotonaponski sustavi postati
najzastupljeniji od obnovljivih izvora u svijetu. Bioenergija je sigurno ono što je zanimljivo
državama koje imaju za to podlogu. Hrvatska nije među njima jer je relativno mala za ovu
skupu tehnologiju, međutim možda jednog dana to ne bude. Geotermalna energija je najbolja
od svih navedenih za grijanje kuća, ali je dosta skupa tehnologija i postavljanje geotermalne
elektrane te su potrebna baš određena područja povoljna za to. Vjetar je to što Hrvatska
definitivno ima i u što treba ulagati. Nema nekog utjecaja na okoliš i relativno je skupo
postavljanje, međutim u državi u kojoj ima toliko vjetra kao u Hrvatskoj to bi se vrlo brzo
isplatilo.
Jedan od istaknutijih problema današnjice predstavlja pojava globalnog zatopljenja i
emisija štetnih plinova koji se ispuštaju u atmosferu. Negativan efekt koji pridonosi
ugrožavanju ekologije je grana industrije koja električnu energiju proizvodi uz pomoć fosilnih
goriva. Slijedom navedenog, može se zaključiti da su obnovljivi izvori energije kvalitetna i
adekvatna zamjena za postojeće fosilne energente i njihovim odabirom doprinosi se očuvanju
prirodnog okoliša, a samim time i očuvanju ljudskoga zdravlja.
Zasigurno sve ovo ima svojih prednosti i nedostataka, ali obnovljiva energija je baš ono što
je potrebno svijetu kojem svaki dan treba sve više i više energije. Sam proces prihvaćanja bilo
kakvih novih tehnologija uvijek je veoma spor, ali u ovom slučaju čovječanstvu ne preostaje
ništa nego ulagati sve više u obnovljive izvore energije i u konačnici ubrzati primjenu
obnovljivih izvora energije za proizvodnju električne energije.
59
POPIS LITERATURE
1. KNJIGE
1. DEKANIĆ, I., KARASALIHOVIĆ-SEDLAR, D.: Ekonomika energije, Golden
marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2016.
2. HERCEG, N.: Okoliš i održiv razvoj, Synopsis d.o.o., Zagreb, 2013.
3. IVANOVIĆ, D.: Hidroenergija, Inženjerska komora Crne Gore, Podgorica, 2014.
4. KULIŠIĆ, P.: Novi izvori energije, II. Dio, Školska knjiga, Zagreb, 1991.
5. KULIŠIĆ, P. et al: Sunčane ćelije, Školska knjiga, Zagreb, 1994.
6. KRPAN-LISICA, D. : Osnove energetike, HINUS, Zagreb, 2003.
7. LABUDOVIĆ, B.: Obnovljivi izvori energije, Energetika Marketing, Zagreb,
2002.
8. MAJDANDŽIĆ, LJ.: Obnovljivi izvori energije, Graphis d.o.o., Zagreb, 2008.
9. MATIĆ, M.: Energetska ekonomija u praksi, Školska knjiga, Zagreb, 2003.
10. PILIĆ-RABADAN, LJ.: Vodne turbine, pumpe i vjetroturbine, Sveučilište u
Splitu, 1999.
11. POTOČNIK, V., LAY, V.: Obnovljivi izvori energije i zaštita okoliša u
Hrvatskoj, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, Zagreb, 2002.
12. ŠLJIVAC, D., ŠIMIĆ Z.: Obnovljivi izvori energije, Školska knjiga, Zagreb,
2009.
13. VIŠKOVIĆ, A., DE PAOLI, L.: Ekonomija i politika proizvodnje električne
energije, Kigen d.o.o. Zagreb, Zagreb, 2007.
14. ZELENIKA, R.: Metodologija i tehnologija izrade znanstvenog i stručnog djela,
Ekonomski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2000.
2. OSTALI IZVORI
1. PERČIĆ, M.: „Obnovljivi izvori energije u kontekstu morske tehnologije –
sadašnjost i budući trendovi“, Pomorski zbornik Posebno izdanje, Tehnički
fakultet Sveučilišta u Rijeci, 2010.
2. PRAVICA, Z. et al.: „Ekološki aspekti iskorištavanja geotermalne energije“,
Zbornik Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu, RGN fakultet –
Zavod za naftno inženjerstvo, Zagreb, 2006.
60
3. IZVORI PREUZETI S INTERNETA
1. BILIĆ, V.: „Protočna hidroelektrana“, Diplomski rad, Građevinski fakultet
Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, 2015.
< https://repozitorij.gfos.hr/islandora/object/gfos%3A191/datastream/PDF/view>
(11.11.2017.)
2. BRDARIĆ, D. et al: „Konverzija organskog gnoja u bioplin“, Izvorni znanstveni
članak ISSN 1330-7142, Zagreb, 2009.
<https://hrcak.srce.hr/file/69138>
(12.11.2017.)
3. ČOTAR, A., FILČIĆ, A.: „Fotonaponski sustavi“, Istarska Regionalna Energetska
Agencija, Rijeka, 2012.
< http://www.irena-istra.hr/uploads/media/Fotonaponski_sustavi_01.pdf>
(10.11.2017.)
4. DRAGIČEVIĆ-SAMOKOVLIJA, J.: „Zaštita okoliša“, Građevinar, Zagreb, God.
3., br. 1, 2015.
< http://www.casopis-gradjevinar.hr/assets/Uploads/JCE-56-2004-06-09.pdf>
(13.11.2017.)
5. FIŠTREK, Ž. et al.: „Potencijali obnovljivih izvora u Istri“, Zagreb, 2013.
< http://www.irena-istra.hr/uploads/media/RES_potentials_in_Istria.pdf>
(12.11.2017.)
6. GOIĆ, R., LOVRIĆ, R.: „Uklapanje vjetroelektrana u EES Hrvatske i ekonomska
valorizacija električne energije proizvedene u vjetroelektranama“, Fakultet
elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, Split, 2008.
< https://bib.irb.hr/datoteka/245711.akademija_clanak.pdf>
(14.11.2017.)
7. HABJANEC, D.: „Obnovljivi i neobnovljivi izvori energije“, Zavod za
primijenjeno računarstvo Fakulteta elektrotehnike i računarstva u Zagrebu, Fakultet
elektrotehnike i računarstva, Zagreb, God. 1, br. 1, 2004.
<http//web.zpr.fer.hr/ergonomija/2004/habjanac/Energija_vode.html>
(10.11.2017.)
8. JAMBROVIĆ, F.: „Geotermalna energija u Međimurju“, Zbornik radova
Međimurskog veleučilišta u Čakovcu, God.1., br. 2, 2012.
<https://hrcak.srce.hr/95819>
(12.11.2017.)
61
9. JELAVIĆ, B. et al.: „Trend i razvoj projekata korištenja obnovljivih izvora energije
za proizvodnju električne energije u Hrvatskoj s naglaskom na energiju vjetra i
Sunca“, Energetski institut Hrvoje Požar, Zagreb, 2007.
<https://webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:OVYVxSKLNqkJ:http
s://bib.irb.hr/datoteka/450845.bjelavic_Trend_koristenja_OIE_za_proizvodnju_el
_energije_u_Hrvatskoj.doc+&cd=1&hl=hr&ct=clnk&gl=hr>
(14.11.2017.)
10. JERKIĆ, E., KRAJAČIĆ, G.: „Prelazak Hrvatske na 100% obnovljivih izvora
energije“, Greenpeace in Zentral und Osteuropa, Zagreb, 2015.
<http://m.greenpeace.org/croatia/Global/croatia/Prelazak%20Hrvatske%20na%20
obnovljive%20izvore%20energije.pdf>
(15.11.2017.)
11. KIŠ, D. et al.: „Alternativno gorivo – biodizel“, Pregledni znanstveni članak ISSN
1330-7142, Zagreb, 2011.
< https://hrcak.srce.hr/file/9172>
(15.11.2017.)
12. MAJDANDŽIĆ, LJ.: „Fotonaponski sustavi“, Tehnička škola Ruđera Boškovića u
Zagrebu, Zagreb, 2015.
< https://repozitorij.pfos.hr/islandora/object/pfos%3A127/datastream/PDF/view>
(16.11.2017.)
13. MARTINOVIĆ, D., ĆEMALOVIĆ, M., KARIŠIK, J.: „Izazovi primjene
obnovljivih izvora energije“, Prethodno znanstveno priopćenje, Sarajevo, 2013.
< https://hrcak.srce.hr/file/139203>
(18.11.2017.)
14. NARODOSLAWSKY, M.: „Bio Commodity Processes“, Institute for Process
Engineering, Graz University of Tehnology, Graz, 2010.
< https://hrcak.srce.hr/file/87206>
(16.11.2017.)
15. OGNJAN, D., KNEŽEVIĆ, S.: „Poticajne mjere za proizvodnju električne energije
iz biomase – usporedba mjera u Hrvatskoj i Europi“, HO CIRED, 1. savjetovanje,
Šibenik, 2008.
< http://www.ho-cired.hr/referati/SO4-14.pdf>
(15.11.2017.)
62
16. ooo: „Proizvodnja električne energije – prednosti i nedostaci postojećih
tehnologija“, Mreža mlade generacije Hrvatskoga nuklearnoga društva (MMG
HND), Tehnički muzej u Zagrebu, Zagreb, 2013.
<http://radioaktivniotpad.org/wpcontent/uploads/2015/02/Brosura_MMG_web1.p
df>
(14.11.2017.)
17. SEKTOR ZA INDUSTRIJU HGK: „Obnovljivi izvori energije u Republici
Hrvatskoj“, Zbornik radova, Stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem, Osijek,
2007.
< http://www.sumari.hr/biblioteka/Zbornik_Osijek_2007.pdf>
(16.11.2017.)
18. VLADA RH: „Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz obnovljivih
izvora i kogeneracije“, Narodne novine, Zagreb, NN 133/2013, 2013.
<http//narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_11_133_2888.html>
(14.11.2017.)
63
POPIS TABLICA
POPIS GRAFIKONA
POPIS SLIKA
64
Slika 18. : Aktivno solarno grijanje ......................................................................................... 24
Slika 19. : Autonomni Fotonaponski sustav ............................................................................ 25
Slika 20. : Sunčevo zračenje i osunčavanje ............................................................................. 27
Slika 21. : Dijelovi satelita ....................................................................................................... 29
Slika 22. : Drveni pelet ............................................................................................................ 31
Slika 23. : Prikaz peći na pelete ............................................................................................... 32
Slika 24. : Sušenje biomase ..................................................................................................... 33
Slika 25. : Prikaz nasada eukaliptusa ....................................................................................... 34
Slika 26. : Dobivanje bioplina u digestoru............................................................................... 35
Slika 27. : Jezgra Zemlje .......................................................................................................... 40
Slika 28. : Izvori geotermalne energije na površini Zemlje ..................................................... 41
Slika 29. : Vulkani i litosferne ploče ....................................................................................... 42
Slika 30. : Najperspektivnija područja geotermalne energije u svijetu ................................... 42
Slika 31. : Larderello u Italiji ................................................................................................... 44
Slika 32. : Stubičke toplice ...................................................................................................... 45
Slika 33. : Ruža vjetrova .......................................................................................................... 48
Slika 34. : Vjetroagregat Charlesa Brusha ............................................................................... 49
Slika 35. : Smith-Putnam 1,25MW vjetroagregat - 1941. ....................................................... 50
Slika 36. : Moderne vjetroelektrane ......................................................................................... 53
Slika 37. : Plutajući vjetroagregat ............................................................................................ 53
Slika 38. : Shema postrojenja za iskorištavanje energije vjetra s vodoravnom osi vrtnje ....... 56
65
POPIS PRILOGA
Sazivanje sastanka
Sastanak tima održan je u prostorijama Politehnike Pula. Sastanku su prisustvovale sljedeće
osobe: Mauro Kalčić, Elvis Prenc, Randi Hrelja i Nino Basara.
Tema sastanka
Dogovor i odabir teme timskog projektnog zadatka. Podjela zadataka svakome od članova
tima.
Izvješće
Izabrana je tema „Obnovljivi izvori energije – da ili ne?“. Zadaci su podijeljeni prema sljedećoj
tablici:
Prijedlog
Do sljedećeg sastanka tima nabaviti literaturu.
Zaključak sastanka
Sastanak je uspješno odrađen i prijedlog je prihvaćen od strane svih članova tima.
66
ZAPISNIK SA SASTANKA TIMA
Sazivanje sastanka
Sastanak tima održan je u prostorijama Politehnike Pula. Sastanku su prisustvovale sljedeće
osobe: Mauro Kalčić, Elvis Prenc, Randi Hrelja, Nino Basara i Sanja Oplanić.
Tema sastanka
Pregled literature za pisanje timskog projektnog zadatka i dogovor termina za predaju timskog
projektnog zadatka na provjeru. Sanja Oplanić naknadno se pridružila timu i uzet će jedan dio
teme od Nina Basare – geotermalna energija.
Izvješće
Nabavljeno je i više literature od minimalne potrebne. Dogovoreno je da se najkasnije 20.
studenoga 2017.g. projektni zadatak pošalje na provjeru da bi se imalo dovoljno vremena za
potrebne ispravke prije službene predaje. Sanja Oplanić primljena je u tim.
Prijedlog
Voditelj tima predlaže da svi članovi tima naprave svoj dio zadatka do 17. studenoga 2017.g.
kako bi se nakon toga svi radovi spojili u jedan. Predlažem sastanak tima istog tog dana da se
napiše uvod i zaključak te da zadatak bude na vrijeme spreman za provjeru.
Zaključak sastanka
Sastanak je uspješno odrađen i prijedlog je prihvaćen od strane svih članova tima.
Sazivanje sastanka
Sastanak tima održan je u prostorijama Politehnike Pula. Sastanku su prisustvovale sljedeće
osobe: Mauro Kalčić, Elvis Prenc, Randi Hrelja, Nino Basara i Sanja Oplanić.
Tema sastanka
Pisanje uvoda i zaključka i završna kontrola zadatka.
Izvješće
Svaki član tima je izvrsno odradio svoj posao po dogovoru s prijašnjih sastanaka tima. Napisan
je uvod i zaključak te je napravljena provjera zadatka prije slanja na provjeru.
Prijedlog
Nema.
Zaključak sastanka
Sastanak je uspješno odrađen.