U N I V E R Z I T E T DŽ E M A L B I J E D I Ć

MAŠINSKI FAKULTET
MOSTAR

MATERIJAL ZA VJEŽBE IZ PREDMETA :

ORGANIZACIJA I EKONOMIKA
PREDUZEĆA

Asistent: mr. Senada Pobrić, dipl.inž.maš

Mostar, 2010.godina
 SADRŽAJ

1. ORGANIZACIJA PROIZVODNE FUNKCIJE

1.1. Izbor tipa proizvodnje ....................................................................4

1.1.1.Analitička metoda utvrđivanja tipa proizvodnje.......................... 4

1.2. Razmještaj odjeljenja i radnih mjesta......................................... 7

1.2.1.Razmještaj odjeljenja................................................................... 8
1.2.2.Razmještaj radnih mjesta po metodi trougla.................................12

1.3. Načini kretanja predmeta rada kroz proces proizvodnje.................21

1.3.1.Postepeni način kretanja...............................................................21
1.3.2.Paralelni način kretanja................................................................23
1.3.3.Kombinovani način kretanja.........................................................24

1.4. Planiranje proizvodnje primjenom gantograma..............................30

1.5. Tehnika mrežnog planiranja……………………………………....34

1.5.1. Analiza strukture...........................................................................35
1.5.2. Analiza vremena............................................................................42
1.5.3.Analiza troškova.............................................................................55

2. ORGANIZACIJA SREDSTAVA ZA RAD I PREDMETA RADA

2.1. Upravljanje zalihama (planiranje i optimiranje zaliha) ..................65

2.1.1.Planiranje zaliha – Metod signalnih (MIN – MAX) zaliha.......... 65
2.1.2. Optimiranje zaliha..................................................................... 67

2.2. ABC analiza...................................................................................73

2.3. Vrijednost i amortizacija sredstava za rad....................................76

2
3. TEORIJA TROŠKOVA

3.1. Troškovi sa stajališta obračuna....................................................82

3.1.1. Raspored troškova po mjestima ..............................................83
3.1.2. Kalkulacija cijene koštanja......................................................86

3.2. Troškovi sa stajališta korištenja kapaciteta................................ 96

3.2.1. Fiksni troškovi...........................................................................96
3.2.2. Varijabilni troškovi....................................................................97
3.2.3. Ukupni roškovi.........................................................................100
3.2.4. Koeficijent reagibilnosti...........................................................102

4. POSLOVNI REZULTAT

4.1. Tačka pokrića................................................................................103

4.1.1. Tačka pokrića troškova izražena u količini učinka.................. 104
4.1.2 Tačka pokrića troškova izražena u % iskorištenosti kapaciteta..105
4.1.3 Tačka pokrića troškova izražena u visini prihoda.......................106

4.2. Mjerila poslovnog uspjeha u privrednom subjektu........................110

LITERATURA....................................................................................115

TABLICA III...................................................................................... 116

3
1. ORGANIZACIJA PROIZVODNE FUNKCIJE

1.1. Izbor tipa proizvodnje

Izbor tipa proizvodnje vrši se na osnovu ispitivanja odnosa između

vremena trajanja svih operacija obrade jednog komada i ritma
proizvodnje. Navedeni odnos naziva se stepenom ili koeficijentom
serijnosti i računa se po sljedećem obrascu:

K ser 
t ii

R
gdje je:
tii – vrijeme trajanja i-te operacije
R – ritam proizvodnje koji se utvrđuje prema obrascu:

Kk
R
qj
gdje je:
Kk – koristan kapacitet
qj – količina (obim) proizvoda za dati vremenski period
Koristan kapacitet računa se po obrascu:

K k  mk  nk  S k   k
gdje je:
mk – broj radnih dana u godini
nk – broj radnih sati u smjeni
Sk – broj smjena na dan
k – stepen iskorištenja radnog vremena

1.1.1. Analitička metoda utvrđivanja tipa proizvodnje

Kada se utvrde koeficijent serijnosti i ritam proizvodnje, te suma

vremena svih operacija, može se utvrditi tip proizvodnje i to:

1. proizvodnja je maloserijska ukoliko je: Kser  1, odnosno t ii R

4
2. proizvodnja je serijska ukoliko je Kser  1, odnosno t ii R

U ovom slučaju određuje se karakter serije (serijnost). Potrebno je uzeti

dodatni kriterij i to putem vremena trajanja najduže operacije.
t i max
Tako je proizvodnja srednjeserijska ako je:  1 , odnosno timax  R
R
t i max
a proizvodnja je velikoserijska ako je:  1 , odnosno timax  R.
R

U slučaju velikoserijske proizvodnje razlikuju se dvije mogućnosti:

a) U slučaju da je timax  R ali je vrijeme trajanja većeg broja operacija

manje od ritma (R) radi se o velikoserijskoj proizvodnji
prekidnog (ponavljajućeg) karaktera;
b) U slučaju da je timax  R ali je vrijeme trajanja većeg broja operacija
veće od ritma (R) onda imamo velikoserijsku proizvodnju
neprekidnog (kontinuiranog) karaktera.
t i min
3. Proizvodnja je masovna ukoliko je  1 odnosno timin  R
R

ZADATAK 1

U jednom pogonu izrađuje se neki proizvod u količini q 1=22680

(kom/god) čiji postupak obrade ima sljedeću strukturu:

Operacija (i) 1 2 3 4 5 6 7 
Vrijeme trajanja
izrade operacije 162 168 262 138 108 132 180 1150
(s/kom)

Posmatrana proizvodnja se odvija pri standardnom režimu rada:

- mk = 252 (r.dana/god)
- Sk = 2 (smjene/r.danu)
- nk = 7,5 (sati/smjeni)
- k =0,8

5
Potrebno je utvrditi o kojem se tipu proizvodnje radi, ukoliko se
proizvod izrađuje u količini:

1. postavljenoj zadatkom;
2. koja se 2,5 puta smanjila i
3. koja se 2,5 puta povećala u odnosu na količinu postavljenu
zadatkom.

RJEŠENJE

1.
Koristan kapacitet: K k  mk  nk  S k   k = 252  7,5  2  0,8  60  60 = 10
886 400 (s/god)
Kk
Ritam proizvodnje: R  = 10 886 400 / 22 680= 480 (s/kom)
q1

Stepen serjnosti: K ser 

t ii
= 1 150 / 480= 2,39  1  proizvodnja je
R
serijska.

Sada se treba odrediti karakter serije:

t i max
= ti3 / R = 262 / 480 = 0,55  1  proizvodnja je srednjeserijska.
R

2.
q2 = 22 680 / 2,5 = 9072 (kom/god)
Kk
R = 10 886 400 / 9072 = 1200 (s/kom)
q2

K ser 
t ii
=1150 / 1200 = 0,95  1 proizvodnja je maloserijska.
R

6
3.
q3 = 22680  2,5 = 56 700 (kom/god)
K
R  k = 10 886 400 / 56 700 = 192 (s/kom)
q2

K ser 
t ii
=1150 /192 = 5,98  1  proizvodnja je serijska
R

U ovom slučaju mora se odrediti karakter serije:

t i max
R = ti3 / R = 262 /192= 1,36  1  proizvodnja je velikoserijska.

U ovom slučaju još je potrebno odrediti da li se radi o ponavljajućoj ili

neprekidnoj proizvodnji.

ti1 = 162  R= 192

ti2 = 168  R= 192
ti3 = 262 R= 192
ti4 = 138  R= 192  velikoserijska proizvodnja
ponavljajućeg karaktera
ti5 = 108  R= 192
ti6 = 132  R= 192
ti7 = 180  R= 192

1.2. Razmještaj odjeljenja i radnih mjesta

Radna mjesta u pogonu (odjeljenju) grupišu se na više načina. Način

grupisanja radnih mjesta naziva se sistem proizvodnje. Raspored radnih
mjesta predstavlja posljednju fazu u oblikovanju prostornih struktura.
Naime oblikovanje prostora obuhvata:

1. raspored objekata u okviru situacionoh plana

2. raspored odjeljenja unutar jednog objekta
3. raspored mašina, odnosno radnih mjesta u okviru jednog odjeljenja

7
 Raspored lokacije, opreme i prostora određuje niz činilaca među
kojima su najznačajniji tok tehnološkog procesa i količine materijala
koje se kreću kroz dati proces. Ovo i jest razlog da većina metoda za
iznalaženje rješenja razmještaja objekata, odjeljenja i radnih mjesta
koriste upravo naznačene činioce.
Znači da se kao osnovni cilj postavlja ostvarenje najmanjeg
transportnog učinka (rada) pri kretanju materijala kroz proces. Za jednu
oblikovanu prostornu strukturu, definisanu kvadratnom matricom dužina
puteva (L = lij) transportni učinak je dat izrazom:

n n
min Q   q ij l ij ; i, j  1,2,3,...n
i 1 j 1

Gdje je:
Q- ukupni transportni učinak
qij – količina materijala koja se kreće od i-te do j-te lokacije
lij – dužina transportnog puta između i-te i j-te lokacije

1.2.1. Razmještaj odjeljenja

Kod razmještaja odjeljenja ili pak radnih mjesta često se koristi

matrica OD-DO, koja omogućava da se pregledno prikaže kretanje
predmeta rada (materijala) između pojedinih faza proizvodnje. Količina
materijala koja se kreće između pojedinih lokacija može se iskazati
brojem komada, masom, brojem transportnih jedinica ili brojem
transportnih ciklusa.
Način razmještaja odjeljenja pokazat ćemo na sljedećem primjeru.

ZADATAK 2.

Proizvodi P1, P2, P3, P4 se obrađuju na taj način što slijedeći tehnološki
postupak, prolaze kroz četiri odjeljenja jedne fabrike, a prema sljedećoj
situaciji.

8
 Količina materijala
Raspored kretanja
Proizvod (broj transportnih
proizvoda
jedinica mjesečno)
P1 A-B-C-A-D 200
P2 C-B-D-C-A 400
P3 B-A-B-A-D 500
P4 B-C-D-B-C 100
Površine odjeljenja su:
A= 100m2 ; B= 150m2; C= 50m2; D= 300m2

U cilju optimalnog razmještaja odjeljenja potrebno je dati:

1. analizu toka (kretanja) predmeta obrade (matrica OD-DO);
2. intezitet kretanja između odjeljenja;
3. baza za razmještaj odjeljenja (metoda trougla);
4. izbor optimalne varijante razmještaja.

RJEŠENJE
1. Analiza toka

Kao prvo potrebno je slikovito prikazati kretanje predmeta između

odjeljenja kao pomoć za formiranje matrice OD – DO, što imamo na
sljedećoj slici.

9
Matrica kretanja predmeta rada (OD –DO) između pojedinih faza
proizvodnje (odjeljenja) data je na sljedećoj slici.

2. Inteziteti kretanja između odjeljenja

Veza Intezitet (qij) Rang

odjeljenja
AB(BA) 1700 1
AC(CA) 600 4
AD(DA) 700 3
BC(CB) 800 2
BD(DB) 500 5
CD(DC) 500 6

Iz prethodne tabele vidimo da je maksimalni intezitet kretanja između

odjeljenja A i B (pa im je dodjeljen rang 1), što znači da su ta dva
odjeljenja najfrekventnija, pa će ona ujedno činiti bazu za razmještaj
odjeljenja po metodi trougla.
10
 Međutim, ako se desi slučaj da dvije ili više kombinacija odjeljenja
imaju isti intezitet (max) onda se ide na dodatni uslov transportnih veza,
to jest onim odjeljenjima koja imaju više transportnih veza (što se može
vidjeti iz matrice OD –DO) dodjelit će se rang 1.
Ako međutim i tada dobijemo isti slučaj za dvije ili više kombinacija
odjeljenja onda se rang 1, 2, ... dodjeljuje proizvoljno.

3. Baza za razmještaj odjeljenja (metoda trougla)

Kako smo već rekli bazu za razmještaj odjeljenja po metodi trougla činit
će odjeljenja A i B, pa bi imali slučaj kao na sljedećoj slici.

4. Izbor optimalne varijante razmještaja odjeljenja

Kao prvo ponudit ćemo dvije od mogućih varijanta, a zatim ćemo

izabrati optimalnu.
Varijante ćemo predstaviti skicom koja mora biti nacratana u omjeru
površina kakve su date zadatkom, a zatim izmjerimo trokutom rastojanja
između centara pojedinih odjeljenja (l ij) i mjere unosimo u tabelu,
odnosno:
A = 100 m2
B = 150 m2
C = 50 m2
D = 300 m2
A+B+C+D = 600 m2

1 1 1 1
A= 600 m2 ; B= 600 m2 ; C= 600 m2 ; D= 600 m2
6 4 12 2
11
Iz tabele se vidi da se treba usvojiti varijanta 1. jer joj je karakteristika
Qki (transportni učinak) manji od varijante 2. (141 600 < 165000).

1.2.2. Razmještaj radnih mjesta po metodi trougla

Metoda je dobila naziv po tome što je raspored lokacija određen

položajem tjemenih tačaka istostraničnog trokuta zadate stranice (S).
Raspored radnih mjesta (mašina) izvodi se na osnovu ranga svake
lokacije, pri čemu je taj rang određen brojem transportnih veza između
lokacija ili intezitetom tih veza.
Ovaj postupak ne uzima u obzir površinu date lokacije pa se nakon
idealnog rasporeda prostorna struktura mora korigovati prema stvarnim
prostornim potrebama za svaku pojedinu lokaciju.

12
Funkcija cilja je:

n n
min Q   qij lij i, j  1,2,...n
i 1 j 1

Gdje je:
qij – intezitet transportnog toka između i-tog i j-tog radnog mjesta
lij – rastojanje između i-tog i j-tog radnog mjesta
Q – transportni učinak

Po ovoj metodi razmještaj se vrši u dva koraka:

PRVI KORAK – podrazumjeva raspored prva dva radna mjesta na

način što:

1. Pronađemo (qij)max (maksimalan broj transportnih jedinica od i-tog

do j-tog radnog mjesta) i označimo ta dva radna mjesta;
2. Ova dva radna mjesta stavimo na dvije proizvoljne susjedne
lokacije u trokutnoj mreži;
3. Ako postoji više istih veličina (qij)max , u tom slučaju se daje
prednost onim radnim mjestima koji imaju više veza. Ako i po
ovom kriteriju imamo dva ista slučaja onda se uzima proizvoljno
jedan.

DRUGI KORAK – podrazumjeva raspored ostalih radnih mjesta na

način što:

1. Saberemo sve intezitete između neposrednih radnih mjesta, a

sabiranje se izvodi za svako radno mjesto;
2. Zatim pronalazimo maksimalnu vrijednost sabiraka i ono radno
mjesto kojem taj sabirak pripada je naredno radno mjesto koje
treba rasporediti.

Način rasporeda radnih mjesta pokazat će se na sljedećem konkretnom

primjeru.

13
ZADATAK 3.

Proizvodni proces se odvija u odjeljenju sa devet različitih radnih mjesta.

Za takav proces su zadane transportne jedinice, koje se transportuju i
njihove vrijednosti su prikazane u vidu pravougaone matrice (orjentirana
matrica OD –DO). Vrijednosti na dijagonali te matrice su nule, jer se ne
posmatra transport na samom radnom mjestu. Potrebno je izvršiti
raspoređivanje radnih mjesta po metodi trugla.

1 2 3 4 5 6 7 8 9
DO
OD
1 0 220 150 100 50
2 0 50 100 200
3 100 0 50 50
4 150 0 100
5 130 0 110
6 50 90 0 60
7 200 0
8 100 40 0
9 70 90 0

RJEŠENJE

Prvo što treba uraditi je to da na osnovu zadane matrice formiramo

novu koja se naziva matrica inteziteta. U toj matrici dat je ukupan
transportni intezitet između radnih mjesta u oba smjera.

14
 1 2 3 4 5 6 7 8 9
1 0
2 220 0
3 100 50 0
4 300 100 0 0
5 0 130 50 100 0
6 0 200 50 0 90 0
7 300 0 0 0 0 60 0
8 0 0 150 0 0 0 40 0
9 120 0 0 0 110 0 0 90 0

U ovoj matrici treba pronaći (qij)max , koji u našem slučaju iznosi

300 transportnih jedinica. Tu vrijednost imaju sljedeće kombinacije
radnih mjesta: 4-1 i 7-1. Prema tome javljaju se dvije mogućnosti sa
istim intezitetom i to radna mjesta 4 i 7 koja su povezana sa radnim
mjestom 1. Potrebno je kontrolisati broj veza navedenih radnih mjesta.
Kontrolom broja veza ustanovljeno je da je i taj broj isti za navedena
radna mjesta i iznosi 3. Odnosno: radno mjesto 4 povezano je sa radnim
mjestima 1,2,5, a radno mjesto 7 sa sljedećim radnim mjestima 1,6,8.
Zbog toga proizvoljno ćemo izabrati koja dva radna mjesta prva ćemo
locirati u trokutnoj mreži. Neka to budu radna mjesta 1 i 4. Time smo
završili prvi korak razmještaja radnih mjesta.

Drugi korak provodi se pravljenjem tabele (tabela 1) kojom se

određuje redosljed raspoređivanja ostalih radnih mjesta. Kao prvo u
tabelu upišemo tadna mjesta 1 i 4 koja trebaju biti već locirana u
trokutnoj mreži. Iz matrice inteziteta upisujemo intezitete transporta
radnih mjesta 1 i 4 sa još neraspoređenim radnim mjestima. Nakon toga
vršimo sabiranje inteziteta i tamo gdje je suma maksimalna to radno
mjesto treba sljedeće rasporediti. To je u ovom slučaju radno mjesto 2.
Postupak u tabeli stalno ponavljamo dok ne rasporedimo sva radna
mjesta.

15
Redosljed
1 2 3 4 5 6 7 8 9
lociranja
1 -----
X 220 100 0 0 300 0 120
--
4 -----
100 0 X 100 0 0 0 0
-
∑ ----- -----
320 100 100 0 300 0 120
- --
2 ----- -----
X 50 130 200 0 0 0
- --
∑ ----- -----
------ 150 230 200 300 0 120
- --
7 ----- -----
------ 0 0 60 X 40 0
- --
∑ ----- ----- ------
------ 150 230 260 40 120
- -- -
6 ----- ----- ------
------ 50 90 X 0 0
- -- -
∑ ----- -----
------ 200 320 ------ ------ 40 120
- -
5 ----- -----
------ 50 X ------ ------ 0 110
- -
∑ ----- -----
------ 250 ------ ------ ------ 40 230
- -
3 ----- -----
------ X ------ ------ ------ 150 0
- -
∑ ----- -----
------ ------ ------ ------ ------ 190 230
- -
9 ----- ----- ------
------ ------ ------ ------ 90 X
- -- -
∑ ----- -----
------ ------ ------ ------ ------ 280 ------
- -
8 ----- -----
------ ------ ------ ------ ------ X ------
- -

16
 Kada smo napravili tabelu onda smo dobili redosljed lociranja
radnih mjesta u trokutnoj mreži, a on je sljedeći: 1-4-2-7-6-5-3-9-8. Pa
idemo ih locirati ovim redom uz dodatna objašnjenja.
Radno mjesto 2 možemo postaviti u odnosu na 1 i 4 (već locirana
radna mjesta) u vrh trougla sa jedne ili sa druge strane, a na čijoj osnovi
leže 1 i 4.

Sljedeća radna mjesta koja treba po redosljedu u tabeli rasporediti,

raspoređuju se u zavisnosti od inteziteta veza sa već lociranim radnim
mjestima u mreži. Postupak je taj da se ta radna mjesta postavljaju bliže
onim radnim mjestima sa kojima imaju veći intezitet transporta.
Tako radno mjesto 7 ima transportne veze sa radnim mjestom 1 (i
sa 6 i 8 ali koji nisu dosada locirani u mrežu) već lociranim u mreži, pa
ga postavljamo što bliže radnom mjestu 1.

17
 Sljedeće radno mjesto koje treba locirati je radno mjesto 6. To
radno mjesto ima transportne veze sa 2 i 7, a koji su već locirani u mreži,
pa ga postavljamo na vrh trougla na čijoj osnovi leže 2 i 7.

Ovaj postupak je jednostavan kada je broj radnih mjesta malen,

odnosno kada imamo relativno malo raspoređenih radnih mjesta. U
našem primjeru već kod raspoređivanja radnog mjesta 5 postoji veći broj
mogućih rješenja tako da treba izabrati ono koje je najbolje. Radno
mjesto 5 ima transportne veze sa već raspoređenim radnim
mjestima 2, 4, 6. Gledajući situaciju u mreži postoje 4 realna mjesta
gdje bi ga mogli locirati. Koju poziciju izabrati odlučujemo na osnovu
poređenja transportnih učinaka za ponuđene varijante. Ona varijanta koja
ima najmanji transportni učinak bit će najbolja varijanta. Ovaj postupak
se provodi na pomoćnoj skici i posebnoj tabeli što je i prikazano na
sljedeći način.
Varijanta
5 Intezitet
I II III IV
2 130 260 130 130 260
4 100 300 200 100 100
6 90 90 90 180 270
Suma 650 420 410 630
Napomena: Pretpostavka je da se rastojanje
između radnih mjesta na vrhovima jednog
trougla uzima kao jedinično rastojanje. Tako
se transportni učinak računa kao proizvod inteziteta transporta i broja
jediničnih rastojanja posmatrane varijante.

18
 Iz ovoga se zaključuje da je najbolja varijanta postaviti radno
mjesto 5 u tačku kojom je određena varijanta III, što je i urađeno u
glavnoj mreži.

Sljedeće radno mjesto koje treba rasporediti je radno mjesto 3. To

radno mjesto ima veze sa 1, 2, 5 i 6, a već raspoređenim u mreži. Njega
možemo jednostavno locirati u tjeme trokuta čija je osnova 2, 5 odnosno
2, 6.

19
 Sljedeće radno mjesto 9 ima veze sa 1 i 5 već raspoređenim u
trokutnoj mreži. Radno mjesto 9 može se postaviti bliže 1 ili bliže 5.
Odluka će zavisiti od inteziteta transporta koji sa 1-com iznosi 120, a sa
5-com 110. Pošto sa 1-com ima veći intezitet transporta onda ćemo
radno mjesto 9 postaviti bliže 1-ci, ana ravno da je i blizu 5-ce, što je i
urađeno u trokutnoj mreži. Na taj način smo postigli manji transportni
učinak.

Na kraju nam ostaje rasporediti radno mjesto 8, koji ima veze sa

sljedećim radnim mjestima: 3, 7 i 9. Njegovo raspoređivanje ćemo
uraditi nudeći dvije varijante, na način koji je prikazan za radno mjesto
5.

Varijanta
8 Intezitet
I II
3 150 150 150
7 40 80 120
9 90 360 270
Suma 590 540

20
 Na osnovu gornje analize zaključujemo da je bolja varijanta II, tako
da smo u to tjeme postavili radno mjesto 8 u glavnoj trokutnoj mreži.
Time smo rasporedili sva radna mjesta i tako završili zadatak što je
prikazano na slijedećoj slici.

1.3. Načini kretanja predmeta rada kroz proces proizvodnje

Razlikujemo tri načina kretanja i to :

1. postepeni (redni) način,
2. paralelni način i
3. kombinovani (redno-paralelni) način.

1.3.1. Postepeni način

Prema ovom načinu predmeti rada se kreću kroz proces proizvodnje

postepeno po operacijama od jednog do drugog radnog mjesta. Naime,
predmeti rada prelaze na sljedeću operaciju tek nakon potpunog
završetka obrade svih komada iz serije na prethodnoj operaciji, što je
predstavljeno na sljedećoj slici.

21
 SLIKA Grafički prikaz postepenog načina kretanja

Gdje je:
i - redni broj operacije
tii – vrijeme trajanja i-te operacije
Mii – broj sredstava rada (mašina) na kojima se izvodi data operacija
n – broj komada u seriji
m – broj operacija

Međuoperaciona vremena su izostavljena radi jednostavnijeg i

preglednijeg grafičkog prikaza.
Ukupno vrijeme protoka, tj. ciklus proizvodnje, jednak je sumi trajanja
pojedinih operacija što se može iskazati kao :

T= nti1+ nti2+ nti3+....+ ntim

22
Ako se izrađuje n komada proizilazi da je :
m
T  n t ii
i 1
ti1, ti2, ti3, ti4,... tim su ustvari norma vremena pojedinih operacija koja
obuhvataju pripadajući dio pripremno završnog vremena.
Ovaj način kretanja tipičan je za pojedinačnu i maloserijsku proizvodnju
i daje najduži ciklus proizvodnje.

1.3.2. Paralelni način kretanja

Kod paralelnog načina kretanja predmet rada po obradi na

prethodnoj operaciji, odmah prelazi na sljedeću operaciju onim redom
kako se komadi završavaju na prethodnoj operaciji. Kod ovog načina
kretanja ne čeka se da svi komadi iz serije budu završeni na prethodnoj
operaciji da bi prešli na narednu operaciju. Rad na svim operacijama ne
počinje istovremeno već sa izvjesnim pomjeranjem, kako je to prikazano
na sljedećoj slici.

SLIKA Grafički prikaz paralelnog načina kretanja

23
Ciklus proizvodnje kod paralelnog načina kretanja predmeta rada
izračunava se prema obrascu:

im
TP   t ii  ( n  1)t i max
i 1
gdje je:
timax – vrijeme trajanja najduže operacije

Paralelan način koristi se u slučajevima hitne isporuke i kod neprekidnih

proizvodnih sistema i daje znatno kraći ciklus proizvodnje nego
postepeni način kretanja. Međutim, kod ovog načina kretanja rad bez
zastoja obezbjeđen je samo u slučaju da je vrijeme trajanja (i+1)
operacije jednako ili duže od vremena trajanja i–te operacije i
eventualnog čekanja mašine. U svim drugim slučajevima pojavljuje se
međuvrijeme (tm) koje predstavlja nekorisno čekanje (zastoj), a što
smanjuje iskorištenost mašine na operaciji koja kraće traje od prethodne.

1.3.3. Kombinovani način kretanja

Ovaj način kretanja predmeta rada sa operacije na operaciju rješava

problem postepenog načina kretanja (dužinu trajanja ciklusa) i
paralelnog načina kretanja (stepen iskorištenosti mašina). U slučaju iste
ili veće dužine trajanja naredne operacije, obrada se izvodi po
paralelnom načinu kretanja. Ukoliko je vrijeme trajanja naredne
operacije kraće od vremena trajanja prethodne operacije, obrada se
izvodi tako što se posljednji komad naredne operacije počinje obrađivati
upravo po završetku posljednjeg komada na prethodnoj operaciji. Obrada
ostalih komada na nareednoj operaciji vrši se bez prekida čime se
međuvremena (tim) slažu u jedno vrijeme τ. U ovom vremenu sredstvo
rada (mašina) može se iskoristiti za obradu druge serije predmeta rada
čime se dobiva maksimalno vremensko iskorištenje sredstava rada
(mašina), što je grafički prikazano na sljedećoj slici.
Ciklus proizvodnje kod ovog načina kretanja (primjer dat na slici)
izračunava se na sljedeći način:

24
 TK  t i1   12  t i 2  t i 3  ...  t im  (n  1)t im 
m k
  t ii  (n  1)t im   j ( j 1)
i 1 j 1

pri čemu se τj-(j+1) lako računa na osnovu pravilno nacrtanog grafika.

Tako na primjer, sa grafika datog na slici imamo da je:

τ1-2 = (n-1)ti1 – (n-1)ti2 = (n-1) (ti1- ti2)

SLIKA Grafički prikaz kombinovanog načina kretanja

25
ZADATAK 4
Proizvod se izrađuje u pet operacija. Svaka od operacija se izvodi
na jednom radnom mjestu (jednom sredstvu rada Mii = 1). Serija ima
n=50 komada, a vremena trajanja operacija su data u sljedećoj tabeli.

i 1 2 3 4 5
tii (min) 3 2 4 6 1
Potrebno je odrediti ciklus proizvodnje po:
1. postepenom;
2. paralelnom i
3. kombinovanom
načinu kretanja predmeta rada i dati grafički prikaz.

RJEŠENJE

1. Postepeni način kretanja

26
 m
TR  n t ii  50  3  2  4  6  1  800 min
i 1

2. Paralelni način kretanja

m
TP   t ii  n  1t i max  t i1  t i 2  t i 3  t i 4  t i 5   (n  1)t i 4  16  (50  1)  6  310 min
i 1

27
3. Kombinovani način kretanja

TK  t i1   1 2  t i 2  t i 3  t i 4   45  t i 5  n  1t i 5 
 3  49  2  4  6  245  1  (50  1)  1  359 min

 1 2  n  1t i1  n  1t i 2  n  1t i1  t i 2   50  13  2   49 min

 45  n  1t i 4  n  1t i 5  n  1t i 4  t i 5   50  16  1  245 min

28
ZADATAK 5.

Kretanje predmeta rada kroz proces proizvodnje vrši se na kombinovan

način kretanja. Serija ima 1000 komada. Vrijeme trajanja operacije i broj
mašina po operaciji je dato u sljedećoj tabeli.
i 1 2 3 4 5 6 7
tii (min) 0,5 1 1,5 0,8 1,4 1 1,6
Mii (jed) 3 1 2 1 1 1 1
Potrebno je:
1. grafički prikazati kretanje predmeta rada
2. odrediti ciklus proizvodnje
3. odrediti koliko vremena je moguće koristiti mašinu koja izvodi 6.
operaciju, na nekim drugim poslovima.

RJEŠENJE
1.

29
2.
TK  t i1  2t i 2   23  t i 3  t i 4  t i 5   56  t i 6  nti 7 
 0,5  2  1  249,5  1,5  0,8  1,4  399,6  1  1000  1,6  2256,3 min

n  2t i 3 n  2M i 3t i 2  t i 3  1000  22  1  1,5

 23  n  2t i 2     249,5 min
M i3 M i3 2

 56  n  1t i 5  t i 6   1000  11,4  1,0  399,6 min

3.
 56  n  1t i 5  t i 6   1000  11,4  1,0  399,6 min

1.4. Planiranje proizvodnje primjenom gantograma

Utvrđivanje redosljeda lansiranja predstavlja jednu od faza u

postupku planiranja. Kada koji dio treba pustiti (lansirati) u rad radi
povremene isporuke zavisi od dužine stvarnog ciklusa (Ts) i vremena
potrebnog za montažu. Na osnovu plana montaže i utvrđenih stvarnih
ciklusa izrade dijelova i montaže, operativni planer može da utvrdi
redosljed lansiranja dijelova, a taj redosljed se može prikazati tzv.
GANTOGRAMOM. Iz gantograma se može vidjeti koliko se terminskih
jedinica (TJ) ranije mora otpočeti sa izradom pojedinih dijelova i
njihovom montažom da bi se održao ugovoreni rok isporuke proizvoda.
Različiti počeci rada određuju redosljed lansiranja dijelova u proces
proizvodnje. Da bi se mogao napraviti gantogram za neki proizvod
neophodno je:

- detaljno poznavati tehnološki proces i

- poznavati međusobnu zavisnost faza rada odnosno aktivnosti.

Dakle da bi smo izradili dobar terminski plan potrebno je tačno znati

koje faze međusobno zavise, odnosno, koje se nastavljaju jedna na drugu
i kojm redosljedom.
30
Na koji način napraviti jedan gantogram pokazat će se kroz naredni
zadatak.

ZADATAK 6.

Proizvod A sasoji se od niza pozicija i to tako da se :

- pozicija 1 i 2 spaja u podsklop P1
- podsklop P1 spaja sa pozicijom 3 u sklop S1
- pozicija 4 ulazi direktno u finalnu montažu
- pozicija 5 i 6 spaja u podsklop P2
- podslop P2 spaja sa pozicijom 7 u sklop S2
- pozicija 8 ulazi direktno u finalnu montažu
- sklopovi S1 i S2 ulaze direktno u finalnu montažu.
Stvarni ciklus svake faze u prikazan je u sljedećoj tabeli.
FAZA 1 2 3 4 5 6 7 8 P1 P2 S1 S2 A
Stvarni
1 7 4 6 2 12 5 6 7 4 9 4 5
ciklus (TJ)
Potrebno je:
1. izraditi terminski plan, odnosno gantogram lansiranja dijelova u
proces proizvodnje
2. utvrditi rok isporuke proizvoda A, kao i kritični put proizvodnje
3. odrediti najraniji početak i završetak faze 4 i S 1 i njihove
vremenske rezerve.

RJEŠENJE
1. Kao prvo potrebno je napraviti šemu sastavljanja (slika 1)
A

S1 S2

P1 P2

1 2 3 4 5 6 7 8

Slika 1.
31
Aktivnosti (faze rada) unose se u gantogram (slika 2) onim redosljedom
kako to zahtjeva šema sastavljanja. Unošenje faze se vrši tako da se
odmah nakon osnovne faze, koja ulazi posljednja u neki sastav, unosi
odmah sastav, i to u krajnjoj lijevoj koloni odozgo prema dolje. Tako u
ovom primjeru unose se odozgo prema dolje prvo faze 1, pa 2, zatim
njihov podsklop P1. Poslije toga faza 3, a zatim sklop S1. Nakon toga
unosi se faza 4, a ne proizvod A, pa se nastavlja 5, 6, P 2, 7, S2, 8 te na
kraju finalni proizvod A. Naime finalizaciju proizvoda potrebnon je
unujeti u posljednji red gantograma. Unošenje, odnosno crtanje, faza u
gantogram vrši se s desna u lijevo.
Prilikom crtanja gantograma polazimo od unošenja vremena trajanja
završne faze A i to tako da finalna montaža započne 5 TJ prije trenutka
isporuke. Početak finalizacije proizvoda A postaje bazna linija za sve
ostale faze koje ulaze direktno u proizvod A. U trenutku početka završne
faze A podiže se vertikalna linija od koje počinjemo ucrtavati trajanje
ostalih faza. Tako naprimjer idući od A prema gore nailazimo na fazu 8 i
konstatujemo da ulazi direktno u finalnu montažu proizvoda A i da
izrada iznosi 6 TJ. Tada povlačimo dužinu od vertikalne linije u lijevo i
to za 6TJ. Sada konstatujemo da početak faze 8 mora biti najkasnije
11TJ prije završetka proizvodnje proizvoda A. Zatim se ucrtava faza S 2
koja također ulazi direktno u finalizaciju proizvoda A. Zatim na lijevom
kraju dužine S2 tj. na početku izrade faze S2 podižemo vertikalnu liniju
koja postaje baza za unošenje dužina trajanja faza P 2 i 7 koje trebaju
završiti do početka S2.
I tako redom na isti način ucrtavaju se i ostale faze (5, 6, 4, S 1, 3, P1, 2
i1).

32
Slika 2.

33
2.
Rok isporuke proizvoda A očitavamo sa slike gantograma i on iznosi
28TJ. Ovaj rok određuju četiri faze povezane u liniju :
2 - P1 - S1 – A
koju nazivamo KRITIČNI PUT proizvodnje. Ukoliko želimo održati
ovaj rok isporuke svu pažnju trebalo bi posvetiti fazama sa kritičnog
puta. U tome jest upravo važnost iznalaženja kritičnog puta.

3.
Iz gantograma jasno se vidi da nije neophodno fazu 4 početi na kraju
17TJ već ona može i početi i završiti ranije. Naime, fazu 4 nećemo
ranije započeti nego što je kritičnim putem određen početak
cjelokupne izrade proizvoda A, jer bi u tom slučaju imali produženje
cijelog roka. Tako imamo sljedeće:
- najraniji početak faze 4: NRP4=0TJ
- najraniji završetak faze 4: NRZ4=6TJ
- najkasniji početak faze 4: NKP4=17TJ
- najkasniji završetak faze 4: NKZ=23TJ

Vremenska rezerva predstavlja vremenski interval dat jednačinom

Rt = NKZ – NRZ
a za fazu 4 iznosi:
Rt4 = 23 – 6 = 17TJ
Faze koje se nalaze na kritičnom putu namaju nikakvih vremenskih
rezervi. Za njih je Rt=0. Zbog toga za fazu S1možemo reći da joj
vremenska rezerva iznosi 0TJ.

1.5. Tehnika mrežnog planiranja

Tehnika mrežnog planiranja prvenstveno se koriste pri

planiranju: naučno istraživačkih i razvojnih projekata, osvajanju novih
proizvoda, projektovanju investicionih objekata i investicione opreme,
planiranje građevinskih radova, organizovanje konferencija, itd.
Primjena tehnike mrežnog planiranja zahtjeva timski rad i aktivno
sudjelovanje svih, a naročito rukovodećih kadrova, koji moraju biti
detaljno upoznati sa tehnikom planiranja, a planeri moraju njome
rutinski da vladaju. Mrežnim planiranjem postiže se dovoljno jasan
pregled realizacije cijelog projekta, jednoznačan prikaz logičkog
odvijanja i međusobnih zavisnosti dijelova procesa, precizno i tačno
34
utvrđivanje rokova odvijanja procesa, saznanje o vremenski
najopterećenijem toku i uočavanje faktora koji mogu uticati na
planirani rok završetka projekta.

Postoje niz tehnika mrežnog planiranja, ali su sve zasnovane na

dvjema osnovnim metodama:

1. CPM metoda (Critical Path Method) ili metoda kritičnog puta i

2. PERT metoda (Program Evolution and Review Technique) ili
tehnika procjene i revizije programa.

Metodološke cjeline koje sačinjavaju mrežno planiranje su:

- analiza strukture,
- analiza vremena,
- analiza troškova i
- analiza resursa.

Analiza strukture jedinstvena je za obe metode za razliku od analize

vremena gdje postoje izvjesne razlike.

1.5.1.Analiza strukture

Pod analizom strukture podrazumjeva se ispitivanje i utvrđivanje

logičkog redosljeda i međusobnih zavisnosti pojedinih faza rada ili
aktivnosti koje treba izvršiti u okviru trajanja nekog projekta. Osnovni
pojmovi sa kojima se susrećemo u analizi strukture su:

1. PROJEKAT
Pod pojmom projekat podrazumjeva se sveukupnost ekonomskih
organizacionih i tehničkih mjera usmjerenih na izradu novog objekta,
konstrukcije sistema, uređaja, naučnoistraživačke teme, i sl.

2. AKTIVNOST
Aktivnost je dio projekta koji se može posmatrati kao zasebna cjelina
sa izvedbenog i ekonomskog stanovišta. Naime projekat se rastavlja
na niz aktivnosti (faza rada) koje treba obaviti u izvjesnoj zavisnosti
jedne od druge. Svaka aktivnost mora biti tako definisana da joj se
može odrediti početak, vremensko trajanje i završetak.

35
Aktivnost može iskazivati:
- dio radnog procesa za čije izvršenje su potrebna sredstva i
vrijeme,
- proces čekanja za što je potrebno samo vrijeme i
- zavisnost drugih aktivnosti.
Aktivnost koja ima prve dvije osobine nazivamo realnom aktivnosti, a
aktivnost koja ima posljednju osobinu nazivamo prividnom ili
fiktivnom aktivnosti.
Aktivnost koja mora biti izvršena prije posmatrane, koja uslovljava
njen početak, nazivamo prethodnom, a aktivnost koja je neposredno
iza posmatrane nazivamo narednom aktivnosti.

3. DOGAĐAJ
To je vremenski trenutak početka ili završetka jedne ili više aktivnosti
ili pak cijelog projekta. Pošto je događaj vremenski trenutak on
praktično nema svoje vremensko trajanje i ne zahtjeva utošak vremena
i sredstava. Svaka aktivnost, kao i cijeli projekat ima svoj početni i
završni događaj.

Prilikom analize strukture projekta posebno treba obratiti pažnju da se

ispravno utvrde predthodne i naredne aktivnosti, kako se nebi pojavile
zavisnosti koje ustvari ne postoje.
Međuzavisnost aktivnosti nekog projekta uspostavit ćemo ukoliko za
svaku posmatranu aktivnost postavimo sljedeća pitanja:
1. koje aktivnosti joj prethode?
2. koje aktivnosti su neposredno naredne?
3. koje aktivnosti se mogu odvijati neovisno od posmatrane ili
istovremeno sa posmatranom?
Iskazivanje strukture nekog projekta vrši se pomoću:
1. tabele popisa aktivnosti i
2. mrežnog dijagrama.

TABELA POPISA AKTIVNOSTI

U prvom stupcu nalazi se popis svih aktivnosti, a u drugom stupcu

navode se prethodne aktivnosti tj. one aktivnosti koje moraju biti
završene prije početka posmatrane aktivnosti navedene u prvom
stupcu. Ovakva sistematizacija aktivnosti u vidu tabele popisa
aktivnosti služi za lakšu izradu mrežnog dijagrama. Primjera radi za
neki projekat koji se sastoji od 13 aktivnosti i za koji je utvrđena
36
njihova međuzavisnost napravljena je tabela popisa aktivnosti i data
na sljedećoj slici.

PRETHODNE
AKTIVNOST
AKTIVNOSTI
A -
B A
C B
D B
E B
F C,E
G B
H B
I B
J I
K D,F,G,H
L J,K
M L
TABELA 1.

MREŽNI DIJAGRAM

Mrežni dijagram predstavlja grafički prikaz strukture projekta. Prvo

ćemo se upoznati sa grafičkim predstavljanjem i označavanjem
aktivnosti i događaja, kao i o nekim pravilima kojih se treba
neophodno pridržavati prilikom konstrukcije mrežnog dijagrama.
Grafičko predstavljanje aktivnosti i događaja dato je na slijedećoj
slici.

REALNA AKTIVNOST

FIKTIVNA AKTIVNOST

DOGAĐAJ

Numerisanje mrežnog dijagrama vrši se tako što svakom događaju

pridružujemo jedan broj. Početni događaj projekta označavamo sa 1, a
završni sa n. Ostali događaji dobivaju cijele prirodne brojeve iz
intervala (1,n), ali tako da bude ispunjen uslov (i, j) , ji, gdje je (j)
događaj koji je nastao poslije događaja (i).
Ako sa (i) označimo početni događaj, a sa (j) završni događaj neke
aktivnosti A, onda je simbol za aktivnost Aij.

37
 PRAVILA KOJIH SE TREBA PRIDRŽAVATI PRILIKOM
SASTAVLJANJA MREŽNOG DIJAGRAMA

1. Smjer strelice je sa lijeva na desno.

2. Svaka aktivnost mora početi i završiti događajem

Neispravno Ispravno

3. Ako naredna aktivnost B započinje po završetku prethodne A, onda

je prikaz slijedeći:

A B

4. Ako aktivnost C može početi kada završe aktivnosti A i B, onda je

grafički prikaz slijedeći:

A
C
B

5. Ako postoji takva ovisnost da aktivnosti B i C mogu početi kada se

završi aktivnost A, onda će grafički prikaz izgledati kao na
slijedećoj slici.

B
A
C

6. Paralelne aktivnosti. U mrežnom dijagramu takve aktivnosti mogu

imati samo zajednički početni ili završni događaj. Za ispravno
38
 izražavanje zavisnosti neophodno je uvođenje fiktivne aktivnosti na
početnom ili završnom događaju.

Neispravno Ispravno

7. Kada u jednom događaju završava i iz njega počinje više aktivnosti,

koje nisu međusobno zavisne onda se prave zavisnosti moraju
prikazati pomoću fiktivne aktivnosti. Pod pretpostavkom da
aktivnost D može odmah početi po završetku B, a C tek po
završetku A i B, imamo grafički prikaz te međuzavisnosti na
slijedećoj slici.
A C A C

B D B D

Neispravno Ispravno

8. Broj fiktivnih aktivnosti može biti proizvoljan s tim da se ne naruše

principi konstrukcije mrežnog dijagrama.

9. Raščlanjivanje aktivnosti.

10. Bilo koja aktivnost mrežnog dijagrama može se samo jednom

odigrati što znači da se ne smije pojaviti zatvorena petlja kao na
slijedećoj slici.

Neispravno Ispravno

39
Poštujući prikazana pravila sastavljamo mrežni dijagram projekta.
Tačno sastavljen mrežni dijagram mora ispunjavati sljedeće uslove:

1. da ima samo jedan početni i jedan završni događaj,

2. da postoji barem jedan put od početnog do završnog događaja i
3. da iz svakog događaja postoji put do završnog događaja
projekta.

Planer koji dobro poznaje projekat i njegovu tehnologiju mrežni

dijagram može direktno nacratati sa tabele popisa aktivnosti. Međutim
daleko je lakše crtanje mrežnog dijagrama koristeći takozvanu
MATRICU AKTIVNOSTI. Matricu formiramo tako što u prvi red
matrice unosimo posmatrane aktivnosti, tj. aktivnosti kojima želimo
definisati zavisnosti, dok u prvu kolonu unosimo neovisne aktivnosti,
tj. one aktivnosti o kojima zavise posmatrane aktivnosti. Ukoliko
postoji zavisnost između aktivnosti, u odgovarajuće polje matrice
unosimo znak (1), a ako ne postoji zavisnost znak (0).

ZADATAK 1.

Za projekat definisan tabelom popisa aktivnosti (tabela 1.), koja je

data prethodno, potrebno je izvršiti analizu strukture projekta i
prikazati je u vidu mrežnog dijagrama koristeći pri tome matricu
aktivnosti.
PRETHODNE
AKTIVNOST
AKTIVNOSTI
A -
B A
C B
D B
E B
F C,E
G B
H B
I B
J I
K D,F,G,H
L J,K
M L
TABELA 1. Tabela popisa aktivnosti

40
RJEŠENJE
Na osnovu tabele popisa aktivnosti formirat ćemo matricu aktivnosti.
A B C D E F G H I J K L M
A 0 1 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
B 0 1 1 1 0 1 1 1 0 0 0 0
C 0 0 0 1 0 0 0 0 0 0 0
D 0 0 0 0 0 0 0 1 0 0
E 0 1 0 0 0 0 0 0 0
F 0 0 0 0 0 1 0 0
G 0 0 0 0 1 0 0
H 0 0 0 1 0 0
I 0 1 0 0 0
J 0 0 1 0
K 0 1 0
L 0 1
M 0

Kada smo nacrtali matricu aktivnosti pristupa se izradi mrežnog

dijagrama, a pridržavajući se navedenih pravila crtanja mrežnog
dijagrama.
Primjera radi čitanje matrice, radi crtanja dijagrama izgleda ovako:
- aktivnost A kao posmatrana aktivnost ne zavisi ni od jedne
druge aktivnosti (kolona A ima samo nulu ) pa ona počinje u
prvom događaju, odnosno na početku projekta, dok poslije
aktivnosti A izvršava se aktivnost B (red A ima jednu jedinicu i
to kombinacija AB);
- aktivnost B zavisi od A, što znači da počinje se izvršavati poslije
završetka A, a poslije B idu aktivnosti C, D, E, G, H, I;
i tako redom, dok se ne dobije cjelokupan dijagram projekta, koji je
predstavljen na sljedećoj slici.
4

D
5

A B C F K L M
1 2 3 8 9 10 11 12

H
6

I J
7 41
1.5.2. Analiza vremena

U zavisnosti od karaktera aktivnosti vrijeme trajanja aktivnosti može

biti determinističko (precizno normirano) i stohastičko (poznat zakon
vjerovatnoće vremena trajanja aktivnosti. Upravo po osnovu ove
činjenice razlikujemo dvije osnovne metode analize vremena u
mrežnom planiranju: CPM i PERT metoda.

I. ANALIZA VREMENA PO METODI CPM

Ova metoda se koristi pri planiranju onih projekata kod kojih se

vrijeme za izvršenje aktivnosti može precizno odrediti. Pomenuta
analiza sasatoji se u određivanju:
- vremena trajanja aktivnosti,
- vremena zbivanja događaja i
- vremena trajanja projekta.
Oznake koje se koriste kod ove analize prikazane su na sljedećoj slici.

i Aij tij j
ti 0 ti 1 tj 0 tj 1

gdje su:
i, j – oznaka događaja
Aij – aktivnost sa početnim i-tim i završnim j-tim događajem
tij – normirano vrijeme trajanja aktivnosti
ti0 – najraniji početak aktivnosti
tj0 – najraniji završetak aktivnosti
ti1 – najkasniji početak aktivnosti
tj1 – najkasniji završetak aktivnosti
Najraniji početak aktivnosti (ti0) određen je vremenom trajanja one
prethodne aktivnosti za čije izvršenje je potrebno najduže vrijeme.

Najraniji završetak aktivnosti (tj0) dobiva se sabiranjem najranijeg

početka aktivnosti (ti0) i vremena trajanja aktivnosti (tij) prema
obrascu:
tj0 = ti0 + tij

42
Ako do događaja (j) vodi više puteva onda je:

tj0 = max ti0 + tij

Najranija vremena aktivnosti izračunavaju se polazeći od početnog

događaja projekta označenog sab (1), idući ka završnom događaju
projekta označenim sa (n).

Najkasniji početak aktivnosti (ti1) i najkasniji završetak aktivnosti

(tj1) određuju se po postupku koji je potpuno suprotan određivanju
vrijednosti (ti0) i (tj0). Polazi se od završnog događaja projekta (n) i ide
sa ka početnom događaju pri čemu se usvaja da je :

t n1 = t n0 = Tp

Najkasniji početak aktivnosti (ti1) dobiva se oduzimanjem vremena

trajanja aktivnosti (tij) od najkasnijeg završetka aktivnosti prema
izrazu:

ti1 = tj1 - tij

Ako više aktivnosti počinju iz događaja (i) onda je:

ti1 = min  tj1 - tij

Maksimalno dozvoljeno vrijeme trajanja aktivnosti A ij jednako je

razlici (tj1-ti0) i ono ukazuje do kojih se granica može razvući trajanje
jedne aktivnosti, ada pri tome ne dođe u pitanje planirani rok
završetka projekta. Svaka aktivnost čije je vrijeme trajanja manje od
njenog maksimalno dozvoljenog vremena trajanja (t j1-ti0  tij) ima
vremensku rezervu.

Ukupna vremenska rezerva iznosi:

Riju = tj1- (ti0 + tij)

Za aktivnost koja ispunjava uslove date relacijama:

ti0 = ti1 ; tj0 = tj1 ; tij = tj1 - ti0

kažemo da je kritična aktivnost.
43
 Za aktivnost koja ispunjava uslov:
tj1 - ti0 - tij  0

kažemo da je nekritična aktivnost i da ima vremensku rezervu veću

od nule za razliku od kritične aktivnosti koja ima vremensku rezervu
jednaku nuli.
Kritični put je put koji polazi od događaja (1) do događaja (n), a ima
najduže vrijeme trajanja. To je put koji sadrži samo kritične aktivnosti
i nema nikakvih vremenskih rezervi.
Subkritičan put je potencionalno kritičan put. To je ustvari put sa
veoma malom vremenskom rezervom koji lako može postati kritičan.
I ovim putevima treba se posvetiti pažnja i voditi računa o ugroženosti
njihovih vremenskih rezervi.
Vrijeme trajanja projekta jednako je vremenu kritičnog puta (Tp =
tn1 = tn0 ) tj. najranijem odnosno najkasnijem završetku događaja (n),
jer se projekat završava kada se završava i posljednja aktivnost
projekta.

ZADATAK 2.

Za projekat čija je analiza strukture, odnosno mrežni dijagram dat

prethodnim zadatkom (zadatak 3) dat su podaci o vremenima trajanja
aktivnosti prema sljedećoj tabeli:

Aij A12 A23 A34 A35 A36 A38 A49 A58 A89 A39 A69 A37 A710 A910 A1011 A1112
(A) (B) (f) (f) (f) (C) (D) (E) (F) (G) (H) (I) (J) (K) (L) (M)
tij 11 6 0 0 0 17 20 23 11 16 7 4 11 3 2 3

Potrebno je izvšiti:
1. analizu vremena opisanog projekta;
2. utvrditi kritične aktivnosti i kritični put i
3. odrediti da li je A39 kritična aktivnost.

RJEŠENJE

1. U mrežni dijagram prvo unesemo vremena iz tabele, odnosno t ij.

Vrijeme projekata počinjemo mjeriti od nultog trenutka (ako drukčije
nije naglašeno), kada smatramo da počinje projekat, odnosno prva
aktivnost projekta.

44
Računanje potrebnih vremena ( ti0, ti1, tj0, tj1), koja se zatim unose u
mrežni dijagram pokazat ćemo, primjera radi, samo na nekim
aktivnostima .
Tako računanje najranijih vremena je na sljedeći način:
t 10 = 0
t20 = t10 + t12 =0+11= 11
t30 = t20 + t23 =11+6= 17
t40 = t30 + t34 =17+0= 17
t50 = t30 + t35 =17+0= 17
t60 = t30 + t36 =17+0= 17
t70 = t30 + t37 =17+4= 21
t80 = max (t30 + t38), (t50 + t58) = max (17+ 17), (17 + 23) = max
34, 40 =40
t90 = max (t40 + t49), (t80 + t89), (t30 + t39), (t60 + t69)= max (17+ 20),
(40 + 11) , (17 + 16) , (17 + 7) = 51
.
.
Na kraju dobijemo najranije vrijeme zadnjeg događaja, odnosno
događaja 12,
t120 = t110 + t1112 =56+3= 59

Računanje najkasnijih vremena je na sljedeći način:

t121 = t120= 59
t111 = t121 - t1112 = 59 –3 = 56
t101 = t111 - t1011 = 56 –2 = 54
t91 = t101 – t910 = 54 –3 = 51
t81 = t91 – t89 = 51 –11 = 40
.
.
t31 = min (t41 - t34), (t51 - t35), (t81 - t38) , (t91 - t39) , (t61 - t36) , (t71 - t37)
= min (31- 0), (17 - 0), (40 - 17), ( 51- 16), (44 - 0) ,(43 - 4) =17
....

45
 0 4
17 31

5 20

17 17

0 23
10 11 12
1 11 2 6 3 17 8 11 9 3 2 3
54 54 56 56 59 59
0 0 11 11 17 17 40 40 51 51

16
0

6
7
17 44
7
4 11
21 43

46
2.
Ako se analizira koje su to aktivnosti koje ispunjavaju sljedeća tri
uslova:
ti0 = ti1 ; tj0 = tj1 ; tij = tj1 - ti0

onda se dolazi do zaključka o kritičnim aktivnostima. Tako imamo

sljedeće aktivnosti koje ispunjavaju sva tri gore navedena uslova: A12,
A23, A58, A89, A910, A1011, A1112, i one predstavljju kritične aktzivnosti,
pa je kritični put:

A12- A23- A58- A89- A910- A1011- A1112

3.
Da bi aktivnost A39 bila kritična mora ispunjavati sljedeće:

t30 = t31= 17 ; t90 = t91=51 ; t39 = 16  t91 – t30 = 51 – 17=34

Kao što vidimo treći uslov nije zadovoljen pa možemo reći da

aktivnost A39 nije kritična.

II. ANALIZA VREMENA PO METODI PERT

Ova metoda se koristi prilikom planiranja onih projekata kod kojih je

vrijeme trajanja aktivnosti dato stohastički (poznat zakon vjerovatnoće
vremena trajanja aktivnosti). PERT metoda, za razliku od CPM
metode, u račun uvodi i nesigurnost vremenske procjene trajanja
pojedinih aktivnosti. Ova metoda se primjenjuje kod onih projekata
koji se izvode prvi put i kod kojih vrijeme trajanja pojedinih aktivnosti
nije jednostavno odrediti već se ono procjenjuje. Analiza vremena po
ovoj metodi provodi se u tri faze:

1. određivanje očekivanog vremena trajanja aktivnosti,

2. izračunavanje vremena zbivanja događaja i
3. određivanje vremena trajanja projekta.

1. Određivanje očekivanog vremena trajanja aktivnosti

Za svaku aktivnost, na osnovu iskustva, određujemo optimističko,

najvjerovatnije i pesimističko vrijeme.

47
Optimističko vrijeme (aij) predstavlja vrijeme za koje se aktivnost
može najranije završiti. Vjerovatnoća da se aktivnost može završiti u
kraćem vremenu od optimističkog iznosi nula.

Najvjerovatnije vrijeme (mij) je vrijeme za koje bi bila izvršena

aktivnost u najvećem broju slučajeva ako bi se ponavljala više puta u
istim uslovima.Vjerovatnoća ovog vremena je veća od vjerovatnoće
bilo kojeg vremena trajanja aktivnosti.

Pesimističko vrijeme (bij) je najduže vrijeme izvršenja aktivnosti. Ovo

vrijeme pokazuje koliko dugo može da traje aktivnost kada bi sve
prepreke, koje mogu logički nastati, stvarno nastale, a čije je
predviđanje unaprijed bilo moguće.
Za svaku aktivnost utvrđuju se vremena koja zadovoljavaju relaciju:
aij  mij bij
a pokoravaju se -raspodjeli i na osnovu njih računamo očekivano
vrijeme trajanja aktivnosti (te)ij i varijansu tog vremena 2ij .
Očekivano vrijeme trajanja aktivnosti računa se prema izrazu:

aij  4mij  bij

t e ij 
6

Ocjenu varijanse vremena trajanja aktivnosti računamo po izrazu:

 bij  a ij
2

 ij  
2

 6 
i ona pokazuje disperziju vremena odnosno definiše mjeru grubosti
(odstupanja) vremena trajanja aktivnosti.

2. Utvrđivanje vremena zbivanja događaja

Vremena zbivanja događaja utvrđuju se na isti način kao i u CPM

metodi, ali sa nešto drugačijim oznakama pošto se ovde radi sa
vremenima koje su očekivane veličine.
Tako, u ovoju metodi koriste se sljedeće oznake:
(TE)i – najraniji očekivani početak
(TL)i – najkasniji očekivani početak
(TE)j - najraniji očekivani završetak
(TL)j - najkasniji očekivani završetak
48
Vremensku rezervu nastupanja događaja (i) izračunavamo na osnovu
izraza:
Ri = ( TL)i -(TE)i ; i= 1, 2, ....n

Vjerovatnoću zbivanja događaja u dijapazonu vremena (TE)i i ( TL)i

dobijamo na osnovu faktora vjerovatnoće i-tog događaja Zi koji se
računa na osnovu izraza:

TL i  TE i
Zi 
 2
ij

Veličina ij2 označava ocjenu varijanse aktivnosti najdužeg puta koji

polazi od događaja (1), a završava se u događaju (i).
Zatim na osnovu tog faktora i tabele br. III (tabela vjerovatnoće u
standardnoj normalnoj raspodjeli koja je data u prilogu skripte) dobit
ćemo traženu vjerovatnoću.

3. Očekivano vrijeme trajanja projekta

Ono je jednako očekivanom vremenu zbivanja posljednjeg događaja

(n). Znači da je :
(TE)n = ( TL)n

Obzirom da je vrijeme trajanja projekta očekivana veličina, projekat

se može završiti i za kraće i za duže vrijeme od očekivanog pa se
govori o vjerovatnoći vremena izvršenja projekta. Ako je planirani
rok izvršenja projekta (TS)n, a očekivano vrijeme izvršenja projekta
(TE)n, tada izračunavamo faktor vjerovatnoće po izrazu:

TS n  TE n
Zn 
 2
ij

gdje ij2 označava varijanse aktivnosti sa kritičnog puta. Na osnovu

utvrđenog faktora vjerovatnoće Zn očitavamo vrijednost funkcije P(Z)
iz tabele br. III, odnosno vjerovatnoću realizacije projekta u
planiranom vremenu (TS)n.
Tabela je napravljena na osnovu krive vjerovatnoće koja izgleda kao
na slijedećoj slici, gdje se jasno vidi da za svako Z3 slijedi da je P(Z)
= 1, kao i da za svako Z-3 slijedi da je P(Z) = 0.
49
ZADATAK 3.

Za projekat dat prethodnim zadatkom za koga je poznata analiza

strukture dato je procjenjeno vrijeme trajanja aktivnosti u sljedećoj
tabeli.
Aij A12 A23 A34 A35 A36 A38 A49 A58 A89 A39 A69 A37 A710 A910 A1011 A1112
aij 8 4 0 0 0 12 15 18 8 11 5 3 8 2 1 2
mij 11 6 0 0 0 17 20 23 11 16 7 4 11 3 2 3
bij 15 8 0 0 0 20 25 28 15 20 9 5 14 4 3 4

Potrebno je izvršiti:
1. analizu vremena;
2. utvrditi kritične aktivnosti i kritični put;
3. odrediti vjerovatnoću zbivanja događaja (7);
4. odrediti vjerovatnoću završetka projekta za 58 terminskih
jedinica (TJ).

RJEŠENJE

1. Prvo računamo očekivana vremena aktivnosti i ocjenu varijansi.

aij  4mij  bij

t e ij
(te)12 = (8+4*11+15)/6 = 11,17
(te)23 = (4+4*6+8)/6 = 6
(te)38 = (12+4*17+20)/6 = 16,67
(te)49 = (15+4*20+25)/6 = 20

6
(te)69 = (5+4*7+9)/6 = 7
(te)37 = (3+4*4+5)/6 = 4
(te)710 = (8+4*11+14)/6 = 11
(te)910 = (2+4*3+4)/6 = 3
50
(te)58 = (18+4*23+28)/6 = 23 (te)1011 = (1+4*2+3)/6 = 2
(te)89 = (8+4*11+15)/6 = 11,17 (te)1112 = (2+4*3+4)/6 = 3
(te)39 = (11+4*16+20)/6 = 15,83

 bij  a ij
2

 ij2   
 6 
122 = (15-8)2 / 36 = 1,36 692 = (9-5)2 / 36 = 0,44
232 = (8-4)2 / 36 = 0,44 372 = (5-3)2 / 36 = 0,11
382 = (20-12)2 / 36 = 1,78 7102 = (14-8)2 / 36 = 1
492 = (25-15)2 / 36 = 2,78 9102 = (4-2)2 / 36 = 0,11
582 = (28-18)2 / 36 = 2,78 10112 = (3-1)2 / 36 = 0,11
892 = (15-8)2 / 36 = 1,36 11122 = (4-2)2 / 36 = 0,11
392 = (20-11)2 / 36 = 2,25
Zatim u već formirani mrežni dijagram unosimo izračunate očekivane
vrijednosti izvršenja aktivnosti, a zatim po opisanom načinu
izračunaju se vremena zbivanja događaja i unose u mrežni dijagram
(slika 3).

2. Kritične aktivnosti su : A12, A23, A58, A89, A910, A1011, A1112 zato što
ispunjavaju sva tri uslova:

(TE)i = (TL)i ; (TE)j = (TL)j ; (te)ij = (TL)j - (TE)i

Radi lakšeg raspoznavanja oznaka očekivanih vremena aktivnosti i

događaja na sljedećoj slici dat je grafički prikaz aktivnosti sa
oznakama svih vremena.

i j
Aij ; (te)ij
(TE)i (TL)i (TE)j (TL)j

Tako imamo kritični put ( u mrežnom dijagramu označen debljom

linijom):

A12 - A23 - A58 - A89 - A910 - A1011 - A1112

51
 TL i  TE i
3. Na osnovu relacije Z i 
 2 za događaj (7) imamo:
ij

TL 7  TE 7 43,34  21,17

Z7 =   16,04
  
2
12
2
23
2
37
1,36  0,44  0,11

Kako je na osnovu tabele br. III ,date u prilogu skripte, P(Z3)= 1

slijedi da je P(16,04)= 1 što znači da će se događaj (7) u razmaku
očekivanog najranijeg i najkasnijeg vremena sigurno desiti, odnosno
vjerovatnoća je 100%.

4.
TS n  TE n
Zn 
 ij2
Na osnovu izraza odredit ćemo vjerovatnoću

završetka projekta za planiranih 58 terminskih jedinica. Pa je faktor

vjerovatnoće:

TS 12  TE 12

Z12  
    
2
12
2
23
2
58
2
89
2
910  2
1011  2
1112

58  59,34
 0,53
1,36  0,44  2,78  1,36  0,11  0,11  0,11

Zaključak: Projekat će se završiti za 58 TJ sa 29,82% vjerovatnoće,

jer je iz tabele br. III dobiveno P(-0,53) = 0,2982.

52
 4
0

17,17 30,34

5 20

17,17 17,17

0 23

10 11 12
1 11,17 2 6 3 8 11,17 9 2 3
16,67 3
54,34 54,34 56,34 56,34 59,34 59,34
0 0 17,17 17,17 40,17 40,17 51,34 51,34
11,17 11,17

15,83

6
7
17,17 44,34

7
4 11
21,17 43,34

54
1.5.3. Analiza troškova

Analiza troškova u mrežnom planiranju ima za cilj da uspostavi

zavisnost između troškova i vremena trajanja nekog projekta.
Troškovi se posmatraju kao varijabla koja zavisi od vremena, dok se
ostali faktori uzimaju kao parametri.
Neki osnovni pojmovi za pristup analizi troškova su:
Usiljeno trajanje aktivnosti (tiju) predstavlja vrijeme za koje se
aktivnost može najranije završiti. To je ustvari najkraće vrijeme
izvršenja aktivnosti koje se ne može skratiti ni dodatnim mjerama,
odnosno ulaganjima.
Usiljeni troškovi (Ciju) su nužni troškovi (ulaganja) koji
osiguravaju izvršenje aktivnosti u najkraćem (usiljenom ) vremenu.
Normalno trajanje aktivnosti (tijn) je vrijeme koje je potrebno
za izvršenje aktivnosti u normalnim (uobičajenim) uslovima.
Normalni troškovi (Cijn) su troškovi koji nastaju kada se
aktivnost izvrši u normalnom vremenu trajanja. To su najniži troškovi
koji osiguravaju da se aktivnost izvrši u normalnom vremenu.
Uz pretpostavku da postoji linearna zavisnost između troškova i
vremena trajanja aktivnosti onda se funkcija troškova u zavisnosti od
vremena može predstaviti na sljedeći način:

Cij = aij tij + bij

Parametar aij pokazuje proporcionalnu promjenu troška Cij kada se tij

promijeni za jedinicu vremena, pa je potrebno odrediti i njegovu
vrijednost.
Vrijednost parametra aij dat je sljedećom relacijom:

C iju  C ijn
aij 
t iju  t ijn

Parametar aij naziva se koeficijentom prirasta troškova i vremena

što znači da za svaku vremensku jedinicu skraćenja vremena trajanja
aktivnosti troškovi će porasti za aij novčanih jedinica.
Za iznalaženje vremena trajanja cijelog projekta i odgovarajućih
troškova primijenit će se TZV. PERT/COST analiza. Ovu analizu
počinjemo sa izračunavanjem vremena trajanja projekta u normalnim
uslovima pri čemu izračunavamo normalne troškove, a nakon toga
55
postupno skraćujemo izvršenje projekta, stim da se troškovi
povećavaju u najmanjem mogućem iznosu, uvažavajući sljedeće
principe:

1. Skraćivati vrijeme trajanja samo kritičnih aktivnosti;

2. Skratiti vrijeme trajanja najjefitinije aktivnosti, tj. one aktivnosti
koja ima najmanji prosječni priraštaj troškova;
3. U slučaju kada se pojavi veći broj kritičnih puteva vrši se
skraćivanje svakog kritičnog puta za isti broj jedinica vremena,
pri čemu se prvo skraćuju najjeftinije aktivnosti;
4. Ovakav postupak skraćivanja aktivnosti sprovodi se sve dok se
ne postigne željeno vrijeme (rok) završetka projekta ili pak u
krajnjem slučaju, dok sve aktivnosti, bar na jednom putu ne
budu imale usiljeno vrijeme.

ZADATAK 4.

Za planiranje izvršenja nekog projekta raspolažemo sa sljedećim

podacima:
AKTIVNOST A12 A13 A34 A25 A45
Usiljeno 6 4 3 6 4
Vrijeme izvršenja (TJ)
Normalno 9 7 4 7 7
Usiljeni 98 121 65 105 129
Troškovi (NJ)
Normalni 80 100 60 100 120
Potrebno je izvršiti maksimalno skraćenje vremena izvršenja projekta
i pri tome pronaći troškove izvršenja.

RJEŠENJE

Kao prvo potrebno je izvršiti analizu strukture i analizu vremena

koristeći normalna vremena, a zatim, korištenjem mrežnog dijagrama,
poštujući principe PERT/COST analize postepeno ćemo vršiti
skraćenja vremena sve dok ne dođemo do zahtjevanog rješenja.

56
PRVO RJEŠENJE
2
9 7
9 11
6 6
5
1
18 18
0 0

3 4
7 4 7
7 7 11 11
4 3 4

Rezultati prvog rješenja

- Vrijeme izvršenja projekta je 18 TJ;
- Troškovi izvršenja projekta su : 80+100+60+100+120 = 460 NJ;
- Kritične aktivnosti su: A13, A34, A45;
- Kritični put je A13 - A34 - A45

Analiza prvog rješenja (kako bi znali koje aktivnosti prvo skratiti)

- Koeficijent priraštaja troškova kritičnih aktivnosti je:

a13 = (121 – 100) / (7 – 4) = 7 NJ/TJ

a34 = (65 – 60) / (4 – 3) = 5 NJ/TJ
a45 = (129 – 120) / (7 – 4) = 3 NJ/TJ

- Najjeftinija aktivnost je A45 jer je njen najmanji koeficijent što nas

navodi na zaključak da je najekonomičnije prvo skratiti baš tu
aktivnost. Aktivnost A45 moguće je max. skratiti do usiljenog vremena
(7 – 4 = 3TJ), ali nam to ne dozvoljava slobodna vremenska rezerva
alternativnog puta 1-2-5, a koja iznosi:
R= 18 – (9 + 7) = 2TJ

Zbog toga aktivnost A45 moguće je samo skratiti za 2 TJ.

- Priraštaj troškova pri ovom skraćenju je:

a45 * 2TJ = 3 NJ/TJ * 2 TJ = 6 NJ

Iz ove analize proizilazi novo rješenje.

57
DRUGO RJEŠENJE
2
9 7
9 9
6 6
5
1
16 16
0 0

3 4
7 4 5
7 7 11 11
4 3 4

Rezultati drugog rješenja

- Vrijeme izvršenja projekta je 16 TJ;
- Troškovi izvršenja projekta su : 460 + 6 = 466 NJ;
- Kritične aktivnosti su: A13, A34, A45, A12, A25.
- Kritični putevi su (sada imamo dva):
A13 - A34 - A45 i A12 - A25
Analiza drugog rješenja
- Koeficijent priraštaja troškova kritičnih aktivnosti je:

a13 = (121 – 100) / (7 – 4) = 7 NJ/TJ a12 = (98 – 80) / (9 – 6) = 6 NJ/TJ

a34 = (65 – 60) / (4 – 3) = 5 NJ/TJ a25 = (105 – 100) / (7 – 6) = 5 NJ/TJ
a45 = (129 – 120) / (7 – 4) = 3 NJ/TJ

- Skratiti ćemo aktivnosti A45 sa prvog kritičnog puta i aktivnost A25

sa drugog kritičnog puta i to i jednu i drugu aktivnost možemo skratiti
po jednu terminsku jedinicu.

- Priraštaj troškova pri ovom skraćenju je:

a45 * 1TJ + a25 * 1TJ= 3 NJ/TJ * 1 TJ + 5 NJ/TJ * 1 TJ = 8 NJ
Iz ove analize proizilazi novo rješenje.

58
TREĆE RJEŠENJE
2
9 6
9 9
6 6
5
1
15 15
0 0

3 4
7 4 4
7 7 11 11
4 3 4

Rezultati trećeg rješenja

- Vrijeme izvršenja projekta je 15 TJ;
- Troškovi izvršenja projekta su : 466 + 8 = 474 NJ;
- Kritične aktivnosti su ostale iste kao u prethodnom rješenju: A 13,
A34, A45, A12, A25.
- Kritični putevi su isti kao u prethodnom rješenju : A 13 - A34 - A45
i A12 - A25

Analiza trećeg rješenja

- Koeficijent priraštaja troškova kritičnih aktivnosti (koje se još mogu
skaratiti) je:

a13 = (121 – 100) / (7 – 4) = 7 NJ/TJ a12 = (98 – 80) / (9 – 6) = 6 NJ/TJ

a34 = (65 – 60) / (4 – 3) = 5 NJ/TJ

- Skratiti ćemo aktivnosti A34 sa prvog kritičnog puta i aktivnost A12

sa drugog kritičnog puta i to i jednu i drugu aktivnost skratit ćemo po
jednu terminsku jedinicu iako se aktivnost A 12 može maksimalno
skratiti za 3 TJ. Međutim moramo se pridržavti datih principa
(definisan 3. princip)

- Priraštaj troškova pri ovom skraćenju je:

a34 * 1TJ + a12 * 1TJ= 5 NJ/TJ * 1 TJ + 6 NJ/TJ * 1 TJ = 11 NJ

Iz ove analize proizilazi novo rješenje.

59
ČETVRTO RJEŠENJE
2
8 6
8 8
6 6
5
1
14 14
0 0

3 4
7 3 4
7 7 10 10
4 3 4

Rezultati četvrtog rješenja

- Vrijeme izvršenja projekta je 14 TJ;
- Troškovi izvršenja projekta su : 474 + 11 = 485 NJ;
- Kritične aktivnosti su ostale iste kao u prethodnom rješenju: A 13,
A34, A45, A12, A25.
- Kritični putevi su isti kao u prethodnom rješenju : A 13 - A34 - A45
i A12 - A25

Analiza četvrtog rješenja

- Koeficijent priraštaja troškova kritičnih aktivnosti (koje se još mogu
skaratiti) je:

a13 = (121 – 100) / (7 – 4) = 7 NJ/TJ a12 = (98 – 80) / (9 – 6) = 6 NJ/TJ

- Možemo još skratiti aktivnosti A13 sa prvog kritičnog puta i aktivnost

A12 sa drugog kritičnog puta i to i jednu i drugu aktivnost skratit
ćemo po dvije terminsku jedinicu iako se aktivnost A 13 može
maksimalno skratiti za 3 TJ. Međutim moramo se pridržavati datih
principa (definisan 3. princip)

- Priraštaj troškova pri ovom skraćenju je:

a13 * 2TJ + a12 * 2TJ= 7 NJ/TJ * 2 TJ + 6 NJ/TJ * 2 TJ = 26 NJ

Iz ove analize proizilazi novo rješenje.

60
PETO RJEŠENJE

2
6 6
6 6
6 6
5
1
12 12
0 0

3 4
5 3 4
5 5 8 8
4 3 4

Rezultati petog rješenja

- Vrijeme izvršenja projekta je 12 TJ;
- Troškovi izvršenja projekta su : 485 + 26 = 511 NJ;
- Kritične aktivnosti su ostale iste kao u prethodnom rješenju: A 13,
A34, A45, A12, A25.
- Kritični putevi su isti kao u prethodnom rješenju : A 13 - A34 - A45
i A12 - A25

Analiza petog rješenja

U ovom rješenju aktivnosti kritičnog puta 1-2-5, odnosno A12 i A25
imaju usiljeno vrijeme trajanja, što nas navodi na zaključak (poštujući
princip br. 4) da nije moguće više skraćivati vrijeme završetka
projekta, tj. ispod dobivenih 12 TJ.
S time smo postigli traženo rješenje maksimalno mogućeg skraćenja
vremena projekta, a to je za 6 TJ, tj sa 18 TJ na 12 TJ, sa uvećanim
troškovima sa 460 NJ na 511 NJ.

ZADACI ZA VJEŽBU

1.
Klip motora može se plasirati na tržištu u količini od 1 562 000
komada godišnje. Postupak obrade ima sljedeću strukturu:

61
 OPERACIJA
Oznaka Vrijeme trajanja (s/kom)
10 12
20 13
30 13
40 15
50 15
60 12

Usvojeni elementi režima rada su:

- broj radnih dana u godini mk = 252 (r.d./god)
- broj smjena na dan Sk = 3 (smjene/r.danu)
- broj radnih sati u smjeni nk = 8 ( sati/smjeni)
- stepen iskorištenja vremena k = 0,86.

Utvrditi o kojem tipu proizvodnje se radi?

2.
Proizvodni proces se odvija u odjeljenju sa devet radnih mjesta. Za
takav proces zadane su transportne jedinice koje se transportuju.
Izvršiti raspoređivanje radnih mjesta po metodi trougla.
1 2 3 4 5 6 7 8 9
1 4000 1000 1000
2 3500 500
3 1000 4500
4 500
5 1000 1500 1000
6 500 4500 1000
7 2000 2500
8 5000
9

3.
Proizvod se izrađuje u četiri operacije. Svaku operaciju izvodi po
jedna mašina. Serija ima 60 komada. Vrijeme trajanja operacije je
dato u tabeli.
i 1 2 3 4
tii (min) 7 10 6 9

62
Potrebno je odrediti odnos ciklusa proizvodnje ostvaren po
postepenom, paralelnom i kombinovanom načinu kretanja predmeta
rada (TR : TP : TK ) i dati grafički prikaz.

4.
Postupak obrade nekog proizvoda ima sljedeću strukturu:
i 1 2 3 4 5 6 7 8
tii (min) 1,5 2,2 2,8 1,1 0,6 1,8 1,2 2,0
Mii (jed) 1 1 1 1 1 1 1 1

Potrebno je odrediti:
1. najkraći ciklus proizvodnje serije od 10 000 komada;
2. najkraće vrijeme završetka prve i druge operacije.

5.
Proizvod se izrađuje u seriji od 200 komada i to u 6 operacija. Vrijeme
trajanja operacija i broj mašina je:

i 1 2 3 4 5 6
tii (min) 1,5 2,0 2,5 1,8 2,4 2,0
Mii (jed) 1 2 3 1 1 1

Potrebno je odrediti ciklus proizvodnje ukoliko se želi postići

najpovoljniji stepen iskorištenja mašina.

6.
Izraditi gantogram lansiranja dijelova i monteže za proizvod A, koji se
sastoji iz četiri pozicije, od kojih se 1 i 2 sklapa u podsklop P, a zatim
sa pozicijom 3 u sklop S. Pozicija 4 ulazi direktno u finalni proizvod.
Vremena trajanja faza rada (aktivnosti) data su u terminskim
jedinicama u sljkedećoj tabeli.
FAZA RADA 1 2 3 4 P S A
STVARNI CIKLUS 10 21 13 16 11 22 27

7.
Na osnovu matrice međuzavisnosti između pojedinih aktivnosti
sačiniti mrežni dijagram projekta.

63
 A B C D E F G H I J K L
A 0 0 1 0 0 0 0 0 0 0 0 0
B 0 1 0 0 0 0 0 0 0 0 0
C 0 1 1 0 0 0 0 0 0 0
D 0 0 1 0 0 0 0 0 0
E 0 0 1 0 0 0 1 0
F 0 0 0 0 1 0 0
G 0 1 0 0 0 0
H 0 1 0 0 0
I 0 1 0 0
J 0 0 1
K 0 1
L 0

8.
Za neki projekta dati su podaci:
Aktivnost A01 A12 A13 A24 A34 A25 A46 A56
Vrijeme aij 2 8 3 2 1 9 6 4
mij 3 10 4 3 2 11 8 5
bij 6 12 6 8 3 15 10 8

Potrebno je utvrditi očekivano vrijeme izvršenja projekta i sa kojom

vjerovatnoćom se može očekivati završetak projekta za 24 TJ.

9.
Na osnovu datih podataka o nekom projektu izračunati troškove
izvršenja ukoliko se on želi izvršiti za 28 TJ. Matrica međuzavisnosti
aktivnosti data je na slijedećoj slici.

A B C D E F G H I
A 0 1 1 1 0 0 0 0 0
B 0 0 0 1 0 0 0 0
C 0 0 1 1 0 0 0
D 0 0 0 0 1 0
E 0 0 0 0 1
F 0 1 1 0
G 0 0 1
H 0 1
I 0

Normalna i usiljena vremena i troškovi dati su u donjoj tabeli.

64
 tijn tiju Cijn Ciju
A 8 6 30 40
B 2 1 35 55
C 5 5 15 15
D 3 1 10 20
E 7 4 70 95
F 4 4 50 50
G 8 6 20 23
H 6 5 18 30
I 9 5 40 60

2. ORGANIZACIJA SREDSTAVA ZA RAD I PREDMETA

RADA

2.1. Upravljanje zalihama (planiranje i optimiranje zaliha)

Pod pojmom zaliha podrazumjevamo količinu materijala,

sirovina, rezervnih dijelova, gotovih proizvoda ili uopšte robe, koja se
nalazi u skladištu privrednog subjekta, u datom vremenu.
Naime, u privrednom subjektu mora postojati neka količina
zaliha materijala koja obezbjeđuje nesmetano odvijanje proizvodnje.
Ako imamo prevelike zalihe izlažemo se nepotrebnim
troškovima, blokiramo obrtna sredstva, skladišni prostor postaje mali,
itd.
Ukoliko su pak zalihe premale, dolazi do zastoja proizvodnog
procesa i povećanja troškova proizvodnje. U praksi je gotovo
nemoguće izbjeći određeni nivo zaliha.

2.1.1. Planiranje zaliha – Metod signalnih (MIN – MAX) zaliha

Za proizvodni program sa karakteristikama serijske proizvodnje

uz njeno kontinuirano ponavljanje u kraćim ili dužim intervalima,
operativno planiranje može se bazirati na metodi signalnih, odnosno
MIN – MAX zaliha.
Kod serijske proizvodnje značajno je osigurati neprekidan
planirani ritam montaže finalnih proizvoda, te se zalihama upravlja na
način da na skladištima u svakom trenutku postoji osiguran ukupan
asortiman dijelova potreban za kontinuiranu proizvodnju. Sistem
upravljanja zalihama se temelji na signalnim zalihama, odnosno
periodičnom naručivanju dijelova u trenutku kada zalihe na skladištu
65
dostignu signalnu veličinu, kako bi se dobava osigurala dovoljnim
vremenom za dobavu do trenutka kada količine zaliha na skladištu
dostignu neku minimalnu – sigurnosnu veličinu, a ne kada se dijelovi
potpuno potroše (Slika 1).

Kako zalihe uz sebe vežu znatna finansijska sredstva, nastoji se da one

budu što manje, te da se dijelovi na zalihama obnavljaju na način da
ne pređu neku maksimalnu količinu. Politika planiranja svodi se na
provjeru stanja zaliha u pravilnim vremenskim razmacima, te
neprekidno održavanje stanja zaliha između nekog minimuma i
maksimuma.

Definicije određenih pojmova zaliha:

 Minimalne zalihe – predstavljaju najmanju količinu materijala

ispod koje se nivo u skladištu ne smije spustiti kako se pri tome
ne bi ugrozio kontinuitet proizvodnje. Pokriva potrebe
proizvodnje kroz vremensko razdoblje eventualnog prekoračenja
termina isporuke, u slučaju da materijal ne stigne u predviđenom
roku isporuke.

 Maksimalne zalihe – predstavljaju gornju granicu iznad koje

nije ekonomski opravdano nabavljati materijal u određenom
terminskom razdoblju.

 Signalne zalihe – predstavljaju onu količinu kod koje se

naručuje materijal, a obuhvaćaju do minimalne zalihe onu
količinu materijala koja će se potrošiti do trenutka ponovne
obnove (popune) zaliha.

Na slijedećoj Slici 1. dat je grafički prikaz određenih nivoa zaliha

(signalne, minimalne, maksimalne) pod pretpostavkom jednolike,
kontinuirane potrošnje materijala u svakoj terminskoj jedinici.

66
 Slika 1. Grafički prikaz nivoa zaliha

Simboli na slici označavaju:

Q – obim zaliha materijala

Qmax – maksimalna zaliha
Qmin – minimalna zaliha
Qsig – signalna zaliha pri kojoj se naručuje materijal
vS – utrošak materijala u jedinici vremena
S – količina narudžbe
Ti – vrijeme isporuke
Tz – vrijeme eventualnog prekoračenja termina isporuke
Tun – vrijeme utroška naručene količine

Na temelju slike 1. proizilaze slijedeće relacije:

Minimalna zaliha: Qmin = Tz · vS

Signalna zaliha: Qsig = (Ti + Tz) · vS

Količina narudžbe: S = Tun · vS

Maksimalna zaliha : Qmax = Qmin + S = (Tz + Tun) · vS

2.1.2. Optimiranje zaliha

Postoji više empirijskih, tabličnih, grafičkih ili matematičkih metoda

utvrđivanja optimalnih zaliha. Da bi optimiranje bilo uspješno u obzir
67
je potrebno uzeti cijeli niz parametara koji su specifični i različiti za
svaki pojedini proizvodni sistem. Pri tom politika optimiranja mora
biti takva da zadovolji dva temeljna, ali i međusobno kontradiktorna
zahtjeva: ekonomičnost i sigurnost iskazane kroz potrebu minimalnih
(što nižih) ali u određenom trenutku sigurno raspoloživih zaliha.

U stabilnim tržišnim uslovima obim jednokratne nabavke rješava se

na bazi ekonomskog kriterija ponašanja troškova nabavke ( i troškova
uskladištenja. Obim jednokratne nabavke direktno utiče na navedene
troškove.

Veća količina nabavljenog materijala vezuje za sebe niže troškove

nabavke (veći popust na nabavnu cijenu, niži transportni troškovi, i
sl.).
Sa druge strane, veća količina materijala izaziva veće prosječne
troškove skladištenja (veće kamate na uložena novčana sredstva i
materijal, veće investicione troškove i sl.).

Kao što vidimo, sa povećanjem količine, jedni troškovi opadaju, a

drugi rastu i obratno. Tako će pri određenoj količini ovi troškovi u
zbiru biti najmanji.

Ona količina pri kojoj je zbir troškova nabavke i skladištenja po

jedinici mjere najmanji naziva se OPTIMALNA KOLIČINA
ZALIHA.

Zbog toga je potrebno formirati funkciju troškova i tražiti njen

minimum. Posmatrat ćemo model zaliha sa konstantnom
potražnjom, tj. model koji podrazumjeva da organizacija nabavlja
robu u toku datog vremenskog perioda u istim vremenskim
intervalima, u jednakim količinama (slika 2.). U svakom trenutku je
zadovoljena potreba proizvodnje.

68
 Slika 2. Model zaliha sa konstantnom potražnjom

Funkcija troškova za navedeni model glasi:

Qc1   c2
C S    S (1)
S 2
gdje je:
C(S) – funkcija troškova u zavisnosti od promljenjive S, odnosno
ukupni troškovi svih porudžbina u toku cijelog intervala od n perioda
Q- količina materijala kojom se operiše u datom vremenskom periodu
(planom predviđena potrošnja)
c1- troškovi redovne nabavke materijala u jadnoj porudžbini
S- količina materijala koja je potrebna u jednom periodu od T un
vremenskih jedinica
Ø– broj vremenskih jedinica u toku cijelog intervala vremena (planom
posmatrani period, obično jedna godina)
c2 – troškovi skladištenja jedne jedinice materijala u toku jedne
vremenske jedinice

Funkcija troškova sastoji se od zbira troška nabavke i troška

skladištenja, odnosno:
C(S) = C1(S) +C2(S),
gdje su:
Trošak nabavke:
C1(S) = Q c1 / S
Trošak skladištenja:
C2(S) = Ø c2 S / 2

69
Broj perioda od Tun vremenskih jedinica u intervalu Ø označava se sa
n i predstavlja broj nabavka, a računa se na sljedeći način:

n = Q / S = Ø / Tun

Kao što je vidljivo funkcija troškova (1) zavisi od promljenjive S.

Postavlja se pitanje koliko iznosi S pa da funkcija troškova postigne
minimum. Takvo S se naziva optimalnim rješenjem funkcije
troškova, odnosno optimalnom količinom zaliha i označava se sa S0, a
dobije se na osnovu izjednačavanja sa nulom prvog izvoda po S-u
funkcije ukupnih troškova nabavke (ekstrem funkcije), odnosno:

 C 1 S   C 2 S 
 0
S S

Q  c1   c2
 2
 0
S 2

 2Qc1  S 2 c 2  0

iz čega slijedi izraz optimalne količine nabavke zaliha:

2Qc1
S0 
c 2

S0 je optimalna količina materijala koja mora biti nabavljena u svakom

periodu vremena (Tun), jer je potrebna za proizvodnju bez prekida u
tom periodu. Za optimalnu količinu materijala vezuju se minimalni
troškovi, koji se računaju pomoću izraza:
C 0  2Qc1c 2

Grafički prikaz funkcija C(S), C1(S) i C2(S) dat je na slijedećoj slici.

70
 Slika 3. Grafički prikaz funkcije troškova skladištenja, nabavke i ukupnih
troškova

ZADATAK 1.

Radna organizacija za godinu dana (300 dana) planom predviđa

potrošnju od 13500 komada nekog poluproizvoda. Dnevno iz
magacina u proizvodnju isporučuje se isti broj komada. Nabavka se
vrši u jednakim porudžbinama, u istim vremenskim intervalima.
Troškovi jedne porudžbe su 100 000 novčanih jedinica, a troškovi
skladištenja za jedan komad, za jedan dan su 100 novčanih jedinica.
Potrebno je:
1- Izračunati optimalnu količinu zaliha i troškove zaliha pri toj
količini;
2- Izračunati vrijeme utroška optimalne količine zaliha i broj
nabavka;
3- Grafički prikazati funkciju ukupnih troškova, funkciju troškova
porudžbine i troškova skladištenja.

71
RJEŠENJE

1.
2Qc1 2  13500  100000
S0    300 kom
c2 300  100

C0  2Qc1c2  2 13500 300100000100  9000000NJ

2.
Q 13500
n0    45 narudžbi
S0 300

 300
Tun    6,6 dana
n0 45
ili na slijedeći način:

So So 300
Tun     6,6 dana
vS Q 13500
 300
3.

Qc1 13500  100000

C1  
S S

c 2 300  100
C2  S   S  15000  S
2 2

S C1(S) C2(S) C(S)

100 13,5 · 106 1,5 · 106 15 · 106
200 6,75· 106 3· 106 9,75 · 106
300 4,5· 106 4,5· 106 9· 106
400 3,4· 106 6· 106 9,4· 106

72
 GRAFIČKI PRIKAZ FUNKCIJA TROŠKOVA

C 16

X 106
14
12
10 C1(S)
8 C2(S)
6 C(S)
4
2
0
0 100 200 300 400 500
S

2.2. ABC analiza

ABC analiza utvrđuje značenje (rang) pojedinih vrsta materijala, kako
bi najveću pažnju mogli posvetiti upravo onim materijalima, koji su sa
stanovišta potrošnje najznačajniji i kod kojih je najlakše postići
uštede.

Za provođenje ove analize potrebno je poznavati utroške materijala

tokom nekog vremenskog perioda. Na osnovu podataka o utrošku i
cijeni pojedinih materijala i ostalih troškova utvrđuje se značenje
pojedinih vrsta materijala. Na osnovu značenja i procentnog iznosa,
materijalima se određuje rang. Postupak provođenja ABC analize bit
će objašnjen kroz sljedeći zadatak.

ZADATAK 1.

Podaci o utrošku materijala u nekom proizvodnom subjektu dati su u

tabeli. Potrebno je provesti ABC analizu i dati odgovarajući komentar.

73
R. Oznaka Masa Cijena Ukupna vrijednost
Br. materijala (kg/god) (nov.jed./kg) u nov. jedinicama
1 M1 1 818 121,784 221 404
2 M2 7 800 30,827 240 453
3 M3 940 115,197 108 285
4 M4 8 700 19,620 170 691
5 M5 5 080 22,861 116 134
6 M6 2 590 12,784 33 111
7 M7 2 050 18,837 38 616
8 M8 450 12,702 5 716
9 M9 50 13,240 662
10 M10 2 875 18,577 53 410
11 M11 2 590 12,771 33 076
12 M12 1 240 18,235 22 612
13 M13 50 11,740 587
14 M14 2 500 229,080 572 700
15 M15 4 500 15,605 70 223
16 M16 12 000 2,154 25 845

RJEŠENJE
ABC analiza se provodi u nekoliko koraka. Prvi korak se sastoji u
izračunavanju procentualnog iznosa vrijednosti svakog materijala u
odnosu na ukupnu sumu novca utrošenu za materijal. Na osnovu toga
sastavljaju se nove tabele po rangu pojedinih materijala, s tim da se
rang broj 1 dodjeljuje onom materijalu koji ima najveće procentualno
učešće u ukupnoj vrijednosti, rang broj 2 materijalu drugom po
veličini procentualnog učešća, itd. kao što je dato u sljedećoj tabeli.
Oznaka mat. Ukupna vrijednost % Kumulativni % Rang
M14 572 700 33,42 33,42 1
M2 240 453 14,03 47,45 2
M1 221 404 12,92 60,37 3
M4 170 691 9,96 70,33 4
M5 116 134 6,78 77,17 5
M3 108 285 6,32 83,43 6
M15 70 223 4,10 87,53 7
M10 53 410 3,12 90,65 8
M7 38 616 2,25 92,90 9
M6 33 111 1,93 94,83 10
M11 33 076 1,93 96,76 11
M16 25 845 1,51 98,21 12
M12 22 612 1,32 99,59 13
M8 5 716 0,34 99,93 14
M9 662 0,04 99,97 15
M13 587 0,03 100 16
UKUPNO 1 713 525
74
Sljedeći korak je crtanje dijagrama i određivanje područja A, B, C.
Pravila za crtanje granica A, B, C nisu kruta i mogu se definisati na
sljedeći način:

1- U područje A (najznačajnija grupa) spadaju materijali koji nose

70% do 80% ukupnih troškova;
2- U područje B (manje značajna grupa) spadaju materijali, koji
pribrojeni području A zajedno daju 90 – 95% ukupnih troškova;
3- U područje C (gotovo beznačajna grupa) spadaju materijali od
granice područja B do kraja dijagrama, što ukupno daje oko 5-
10% ukupnih troškova.

75
U ovom zadatku može se konstatovati da samo materijali M14, M2,
M1, i M4, nose oko 70% od ukupnih troškova materijala, i
predstavljaju najznačajnije materijale. Materijali iz područja C su
gotovo beznačajni u ukupnim troškovima. Ovakva analiza nas upućuje
da prilikom nabavke, održavanja i trošenja zaliha posebnu pažnju
posvetimo materijalima iz područja A. Znači, vrijednost ove analize je
u tome što se prvo prilazi rješavanju problema zaliha iz područja A.
Ova metoda se koristi u svim uslovima gdje je potrebno bilo kakvo
utvrđivanje prioriteta.

2.3. Vrijednost i amortizacija sredstava za rad

Prije obračuna troškova sredstava za rad potrebno je, prethodno,

uraditi sljedeće:
- utvrditi ukupne troškove (ukupna vrijednost) sredstava za rad
(mašina, uređaja, postrojenja, građevinskih objekata i sl.);
- na osnovu usvojenog sistema amortizacije (funkcionalni ili
vremenski) izdvojiti dio tih troškova koji treba da terete
proizvodnju ili proizvod

Ukupni troškovi sredstava za rad su:

- nabavna cijena,
- troškovi dopreme (transporta, istovara i smještaja),
- troškovi njihove montaže i ugradnje.

Postoje dva načina izračunavanja troškova sredstava za rad, odnosno

amortizacije kojima se tereti proizvodnje ili jedinica proizvoda u
određenom periodu. To su vremenski i funkcionalni sistem.

1. VREMENSKI SISTEM

Vremenski sistem polazi od osnovice za amortizaciju (ukupni troškovi

sredstava za rad) i vjeka trajanja sredstva. Znači, amortizacija se
raspoređuje na broj godina za koje se predpostavlja da će sredstvo
rada trajati. Kod ovog sistema amortizacije uglavnom se koristi :
proporcionalni (ravnomjerni), progresivni, degresivni i kumulativni
odnos.

76
 - Proporcionalna amortizacija pretpostavlja da se sredstvo
ravnomjerno troši tokom nekog vremena. Obračun se vrši prema
sljedećim formulama (u zavisnosti s kojim podatkom
raspolažemo):

GKA = OA / VOS
ili
GKA = OA · p

gdje je:

GKA – godišnja kvota (iznos) amortizacije

OA – osnovica za amortizaciju
VOS – vijek osnovnog sredstva (broj godina mogućeg korisnog trajanja
sredstva)
p – stopa amortizacije u %

- Progresivna amortizacija zasniva se na tome da se sredstvo u

početku najmanje troši, a kasnije sve više. Zato se i stopa
amortizacije računa tako da je u početku najniža, pa raste i na
kraju je najviša.

- Degresivna amortizacija polazi od pretpostavke da je sredstvo

u početku sposobnije za proizvodnju i da vremenom opada
njegova upotrebljivost, to jest, u početku se najviše troši, a
poslije sve manje.

- Kod kumulativne metode, amortizacija je ubrzana u prvim, a

usporena u zadnjim godinama rada sredstva.

2. FUNKCIONALNI SISTEM

Funkcionalni sistem polazi od osnovice za amortizaciju i stepena

korištenja, tj. funkcionisanja sredstva u određenom obračunskom
periodu. Znači, umjesto procjene vijeka trajanja, potrebno je
predvidjeti ukupnu količinu proizvoda koja se može postići na
sredstvu ili procijeniti ukupnu količinu efektivnih sati rada sredstva,
pa te parametre (proizvode ili sate) registrovati u pojedinim
obračunskim periodima.

77
Formula koja se koristi prilikom proračuna troškova sredstava za rad
koristeći funkcionalni sistem je sljedeća:

AU1 = OA / PU
gdje je:
AU1 – iznos amortizacije po jedinici učinka
OA – osnovica za amortizaciju
PU – planirani učinak

Postupak obračuna amortizacije po navedenim sistemima bit će

objašnjen kroz sljedeće zadatke.

ZADATAK 1.

Radna organizacija u toku godine izvršila je nabavku struga. Nabavna

cijena iznosi 5 500 000 NJ, troškovi dopreme su 150 000 NJ i troškovi
montaže i ugradnje su 210 000 NJ. Planom se predviđa da će strug biti
u upotrebi 10 godina i da će za to vrijeme ostvariti 29 300 sati rada.
Učinak po godinama u satima rada planira se:
I godina……3000 sati
II godina …..3100 sati
III godina…..3500 sati
IV godina ….3700 sati
V godina……3600 sati
VI godina …..3200 sati
VII godina….3400 sati
VIII godina …2500 sati
IX godina……2200 sati
X godina ……1100 sati
Na osnovu datih podataka izvršiti obračun amortizacije po
vremenskom i funkcionalnom sistemu, a dobivene rezultate prikazati
tabelarno.

RJEŠENJE

1- VREMENSKI SISTEM OBRAČUNA

Za ovaj način moramo prethodno znati vijek trajanja i ukupne

troškove sredstva. U zadatku je vijek poznat, a osnovicu za
78
amortizaciju treba da odredimo. Osnovicu, odnosno ukupne troškove
računamo na sljedeći način:

- nabavna cijena ………………5 500 000

- troškovi dopreme…………… 150 000
- troškovi montaže i ugradnje… 210 000

UKUPNI TROŠAK SREDSTVA 5 860 000 = OA

GODIŠNJA KVOTA AMORTIZACIJE JE TADA:

GKA = OA / VOS = 5 860 000 / 10 = 586 000 NJ/god

Na bazi godišnje kvote amortizacije računa se amortizacija za sve

godine, te su kumulativni iznos amortizacije i neotpisana vrijednost
sredstva za pojedine godine korištenja izračunate i prikazane u tabeli.

Godišnja Kumulativni Vrijednost

Osnovica za
Godina kvota iznos amortizacije sredstva
amortizaciju
amortizacije na kraju godine na kraju godine
1 5 860 000 586 000 586 000 5 274 000
2 5 860 000 586 000 1 172 000 4 688 000
3 5 860 000 586 000 1 758 000 4 102 000
4 5 860 000 586 000 2 344 000 3 516 000
5 5 860 000 586 000 2 930 000 2 930 000
6 5 860 000 586 000 3 516 000 2 344 000
7 5 860 000 586 000 4 102 000 1 758 000
8 5 860 000 586 000 4 688 000 1 172 000
9 5 860 000 586 000 5 274 000 586 000
10 5 860 000 586 000 5 860 000 0

2- FUNKCIONALNI SISTEM OBRAČUNA

IZNOS AMORTIZACIJE PO JEDNICI UČINKA IZNOSI:

AU1 = OA / PU = 5 860 000 / 29 300 = 200 NJ/ h

Rezultati obračuna po ovom sistemu prikazani su u tabeli.

79
 Vrijednost
Osnovica Godišnji Godišnja Kumulativni
Amortizacija sredstva na
God za učinak u kvota iznos
za 1 sat rada kraju
amortizaciju satima amortizacije amortizacije
godine
1 5 860 000 3000 200 600 000 600 000 5 260 000
2 5 860 000 3100 200 620 000 1 220 000 4 640 000
3 5 860 000 3500 200 700 000 1 920 000 3 940 000
4 5 860 000 3700 200 740 000 2 660 000 3 200 000
5 5 860 000 3600 200 720 000 3 380 000 2 480 000
6 5 860 000 3200 200 640 000 4 020 000 1 840 000
7 5 860 000 3400 200 680 000 4 700 000 1 160 000
8 5 860 000 2500 200 500 000 5 200 000 660 000
9 5 860 000 2200 200 440 000 5 640 000 220 000
10 5 860 000 1100 200 220 000 5 860 000 -

ZADATAK 2.

Radna organizacija izvršila je nabavku nove mašine. Troškovi

nabavke iznose 930 000 NJ, troškovi prevoza 25 000 NJ, troškovi
montaže i ugradnje 45 000 NJ. Zakonski propisana minimalna stopa
amortizacije za grupu osnovnih sredstava kojoj pripada ova mašina
iznosi 10%. U cilju sprovođenja usvojene poslovne politike,
organizacija je donijela odluku da se ovo osnovno sredstvo u
potpunosti amortizuje u roku od 8 godina. Potrebno je izvršiti obračun
amortizacije po propisanoj amortizacionoj stopi i u skladu sa
donijetom odlukom.

RJEŠENJE

Trošak navke ……………..…930 000

Trošak prevoza …………….. 25 000
Trošak montaže i ugradnje ….. 45 000

UKUPNI TROŠAK MAŠINE...1 000 000 = OA

1. U slučaju primjene minimalne amortizacione stope godišnja kvota

amortizacije je:

GKA1 = OA · p = 1 000 000 · 10/100 = 100 000

80
2. U slučaju amortizovanja mašine u roku od 8 godina, godišnja kvota
amortizacije je:

GKA2 = OA / VOS = 1 000 000 / 8 = 125 000

Uticaj navedenih različitih obračuna amortizacije na kretanje

kumulativnih iznosa amortizacije i neotpisane vrijednosti nabavljene
nove mašine na kraju svake godine prikazan je u tabeli.

Kumulati
vna Kumulativna Neotpisana Neotpisana
Osnovica
amortizaci amortizacije vrijednost vrijednost
za
God GKA1 GKA2 ja na na kraju na kraju na kraju
amortizac
kraju godine po godine po godine po
iju
godine po odluci stopi odluci
stopi
1 1 000 000 100 000 125 000 100 000 125 000 900 000 875 000
2 1 000 000 100 000 125 000 200 000 250 000 800 000 750 000
3 1 000 000 100 000 125 000 300 000 375 000 700 000 625 000
4 1 000 000 100 000 125 000 400 000 500 000 600 000 500 000
5 1 000 000 100 000 125 000 500 000 625 000 500 000 375 000
6 1 000 000 100 000 125 000 600 000 750 000 400 000 250 000
7 1 000 000 100 000 125 000 700 000 875 000 300 000 125 000
8 1 000 000 100 000 125 000 800 000 1 000 000 200 000 -

ZADACI ZA VJEŽBU

1.
U toku jedne godine vršena je nabavka sirovina optimalnim
porudžbinama od 82 komada. Troškovi nabavke su 170 NJ, a troškovi
skladištenja su 1 NJ po komadu za jedan dan. Potrebno je odrediti
minimalne troškove zaliha i grafički ih prikazati.

2.
U nekoj radnoj organizaciji podaci o utrošku materijala dati su u
tabeli. Potrebno je provesti ABC analizu i dati odgovarajući komentar.

81
Red.broj Oznaka Masa Cijena
materijala (kg/god) (NJ/kg)
1 450-001 640 000 42,700
2 450-008 130 000 194,400
3 550-008 190 000 187,600
4 550-011 320 000 57,600
5 550-012 320 000 88,100
6 450-013 640 000 2,500
7 450-014 640 000 3,400
8 450-015 640 000 4,900
9 450-018 320 000 10,900
10 450-029 640 000 51,400
11 450-031 640 000 2,000
12 450-050 640 000 51,400
13 450-032 640 000 2,300
14 450-033 2 700 2,700
15 450-034 320 000 3,700
16 450-036 320 000 18,200
17 450-041 320 000 116,200

3. TEORIJA TROŠKOVA
Troškovi predstavljaju «sva trošenja» koja su nastala u direktnoj ili
indirektnoj vezi sa proizvodnjom. Svi troškovi su sastavni dijelovi
cijene koštanja proizvoda, odnosno usluga.
Troškovi se razvrstavaju na više načina. Svaka podjela ima svoju
svrhu. Tako, na primjer, podjela troškova na direktne (pojedinačne) i
indirektne (režijske, opšte) omogućava jednostavniju raspodjelu
troškova na njihove nosioce (proizvode i usluge), odnosno omogućava
izradu kalkulacije (obračun troškova). Na primjer, podjela troškova na
fiksne i varijabilne omogućava njihovo praćenje na različitim nivoima
iskorištenja kapaciteta, što je osnova za racionalno vođenje poslovne
politike preduzeća.

3.1. Troškovi sa stajališta obračuna

Troškovi koji su nastali u procesu reprodukcije treba rasporediti na

mjesta i nosioce.
Mjesta troškova mogu biti: radne jedinice, odjeli, sektori i druge
organizacijske jedinice.
82
Nosioci troškova su učinci, tj. proizvodi i usluge.

S obzirom na mogućnost raspoređivanja troškova razlikuju se:

-neposredni ili direktni, i
-opći ili indirektni troškovi.

Direktni troškovi su: direktni troškovi materijala, funkcionalna

amortizacija, bruto plate neposrednih radnika, direktni troškovi
vanjskih usluga i ostali.

Indirektni troškovi su zajednički troškovi više obračunskih jedinica

ili više učinaka, pa se ne mogu direktno raspoređivati, već se to čini na
poseban ili indirektni način.
U praksi preduzeća, troškovi se prvo raspoređuju na mjesta, pa zatim
na nosioce. U svrhu pravilnijeg rasporeda indirektnih troškova,
razvrstavaju se na grupe:
-opšti troškovi izrade i
-opšti troškovi uprave i prometa.

Opšti troškovi izrade nastaju na mjestima gdje se stvaraju učinci, tj.

u neposrednoj proizvodnji. Tu spadaju: bruto plate tehničkog,
pomoćnog i administrativnog osoblja proizvodnih pogona, materijalni
troškovi održavanja i osiguranja sredstava pogona, troškovi rasvjete,
grijanja, čišćenja, PTT troškovi, amortizacija zgrade, putni troškovi
osoblja pogona, i drugi.

Opšti troškovi uprave i prometa ili takozvana upravno prodajna

režija nastaje izvan proizvodnje, a u njih spadaju svi zajednički
troškovi koji se odnose na preduzeće kao cjelinu. Tu spadaju troškovi
opšte, komercijalne, računovodstvene i drugih zajedničkih službi
preduzeća.

3.1.1. Raspored troškova po mjestima

U praksi se opšti (indirektni) troškovi raspoređuju po mjestima

srazmjerno nekom neposrednom (direktnom) trošku, ukupnom trošku
ili pak kombinaciji dvaju ili više neposrednih troškova.

83
Za raspoređivanje opštih troškova izrade najčešće se u praksi koriste
bruto plate neposrednih radnika.

Pri raspoređivanju opštih troškova uprave i prometa može se koristiti

kao osnovica: bruto plate neposrednih radnika, ukupni neposredni
troškovi uvećani za opšti dio troškova izrade, troškovi obrade, i razne
kombinacije vrsta neposrednih troškova.

Utvrđivanje dijela opštih (indirektnih) troškova koji otpada na

pojedina mjesta vrši se na dva načina:

1. pomoću koeficijenta koji se dobije kada se stavi u odnos opšti

trošak i odgovarajući neposredni trošak (osnovica);
2. pomoću strukture jednog ili više neposrednih troškova, tj. da se
zavisno od učešća pojedinog mjesta (pogona, odjela, i sl.) u ukupnim
neposrednim troškovima raspodjele i opšti troškovi.

ZADATAK 1.

U jednom pogonu u kojem imaju tri odjeljenja ostvareni su opći

troškovi izrade 150 000 KM. Neposredni troškovi po odjelima su
iznosili:
Odjeli Materijalni troškovi Amortizacija Bruto plate
A 1 450 000 35 000 420 000
B 3 350 000 50 000 680 000
C 2 380 000 25 000 400 000

Treba rasporediti opšte troškove izrade po mjestima (odjeljenjima), a

kao osnovicu uzeti bruto plate neposrednih radnika.

RJEŠENJE

Kp = UOTI / UBPN= 150 000 / 1 500 000 = 0,10

UBPN = 420 000 + 680 000 + 400 000 = 1 500 000 KM

gdje je:
Kp – koeficijent prenosa
UOTI – ukupni opći trošak izrade
84
UBPN – Ukupno bruto plate neposrednih radnika

1 2 3 4 5 6 7
Materijalni Bruto OTI*
Odjeli Amortizacija Kp Ukupno
troškovi plate (4·5)
A 1 450 000 35 000 420 000 0,10 42 000 1 947 000
B 3 350 000 50 000 680 000 0,10 68 000 4 148 000
C 2 380 000 25 000 400 000 0,10 40 000 2 845 000
*
OTI – Opšti trošak izrade

ZADATAK 2.

Neka je tvornica u svoja četiri pogona u prethodnom obračunskom

periodu imala opšte troškove izrade 12 500 000 KM, a opšte troškove
uprave i prometa 10 000 000 KM.
Neposredni troškovi su iznosili:

Odjeli Troškovi materijala Bruto plate

I 4 625 000 1 500 000
II 6 375 000 2 500 000
III 10 000 000 3 500 000
IV 6 375 000 2 500 000
UKUPNO 27 500 000 10 000 000

Treba pomoću:
A) koeficijenata i
B) strukture
rasporediti opšte troškove izrade i opšte troškove uprave i prometa.
Kao ključ za raspoređivanje uzeti za opšte troškove izrade bruto plate
neposrednih radnika, a za opšte troškove uprave i prometa troškove
izrade.

RJEŠENJE

A) Raspored opštih troškova pomoću koeficijenata

Kp (za OTI) = UOTI / UBPN = 12 500 000 / 10 000 000 = 1,25

Kp (za OTUP) = UOTUP / UTI = 10 000 000 / 50 000 000 = 0,20

85
UTI = UTM + UBPN + UOTI = 50 000 000 KM

Opšti Opšti
trošak trošak
Troškovi Bruto izrade Trošak izrade uprave i Ukupno
Odjeli materijala plate (OTI) (TI) prometa (TI +
(TM) (BPN) (BPN ∙ (TM+BPN+OTI) (OTUP) OTUP)
Kp(za OTI)) (TI∙
Kp(za OTUP))
I 4 625 000 1 500 000 1 875 000 8 000 000 1 600 000 9 600 000
II 6 375 000 2 500 000 3 125 000 12 000 000 2 400 000 14 400 000
III 10 000 000 3 500 000 4 375 000 18 000 000 3 600 000 21 600 000
IV 6 375 000 2 500 000 3 125 000 12 000 000 2 400 000 14 400 000
∑ 27 500 000 10 000 000 12 500 000 50 000 000 10 000 000 60 000 000

B) Raspored opštih troškova pomoću strukture

x1000
Opšti Opšti
Trošak
Troškovi Bruto trošak trošak Ukupno
izrade
Odjeli materijala plate % izrade % uprave i (TI +
(TI)
(TM) (BPN) (OTI) prometa OTUP)
(OTUP)
I 4 625 1 500 15 1 875 8 000 16 1 600 9 600
II 6 375 2 500 25 3 125 12 000 24 2 400 14 400
III 10 000 3 500 35 4 375 18 000 36 3 600 21 600
IV 6 375 2 500 25 3 125 12 000 24 2 400 14 400
∑ 27 500 10 000 100 12 500 50 000 100 10 000 60 000

3.1.2. Kalkulacija cijene koštanja

Pod kalkulacijom podrazumjevamo računski postupak kojim se

izračunavaju cijena koštanja, nabavna, prodajna i druge cijene.

Radi što lakšeg obračunavanja, kontrole i analize troškova primjenjuje

se odgovarajuća šema prema kojoj se sastavlja kalkulacija.

Struktura cijene koštanja vrlo je značajna radi uspoređivanja stvarnih

troškova sa planiranim troškovima ili sa troškovima istih ili sličnih
preduzeća.

Opšta šema strukture cijene po elementima je slijedeća:

1. Neposredni materijal izrade +

2. Neposredne bruto plate radnika +
86
 3. Neposredna amortizacija +
4. Ostali neposredni troškovi +
5. Opšti troškovi izrade +
6. Opšti troškovi uprave i prometa =
I CIJENA KOŠTANJA+

7. Dobitak-gubitak =
II PRODAJNA CIJENA BEZ POREZA +

8. Porez na promet =
III PRODAJNA CIJENA

Kalkulaciona tehnika poznaje:

- kalkulaciju cijene koštanja,
- kalkulaciju dopunskog troška,
- kalkulaciju cijene proizvodnje.

Bazirat ćemo se na kalkulaciju cijene koštanja. Kalkulacijom cijene

koštanja utvrđuje se prosječni trošak proizvoda ili usluga. U tu svrhu
imamo dvije skupine kalkulacija:
1. djelidbene kalkulacije i
2. dodatne kalkulacije.

A) Djelidbena kalkulacija

Djelidbena kalkulacija se primjenjuje kod preduzeća koja imaju

jedinstven proizvod i masovni tip proizvodnje. Karakteristika za ovu
kalkulaciju je ta da se ukupni troškovi podijele sa količinom učinaka,
pa se dobije trošak po jedinici učinka (prosječni trošak).
Ova vrsta kalkulacije se najčešće javlja u slijedeća četiri oblika:

a) jednostavna (čista) djelidbena kalkulacija,

b) složena (diferencirana, višefazna) djelidbena kalkulacija,
c) kalkulacija ekvivalentnih brojeva,
d) kalkulacija vezanih (paralelnih) proizvoda.

87
a) Jednostavna (čista) djelidbena kalkulacija

Primjenjuje se u uslovima postojanja jedinstvenog gotovog proizvoda

koji se proizvodi po jedinstvenom proizvodnom postupku. Postupak
izračunavanja cijene koštanja se sastoji u tome, da se ukupni troškovi
podijele proizvedenom količinom učinaka.

ZADATAK 1.

U pogonu koji proizvodi limeni profil za nošenje tabla, proizvedeno je

21 300 komada, uz slijedeće troškove:
- Materijal za izradu = 319 926 KM
- Bruto plate = 27 477 KM
- Amortizacija = 4 047 KM
- Opći troškovi izrade = 41 961 KM
- Opći troškovi uprave i prometa = 27 264 KM

Izračunati cijenu koštanja po jedinici učinka?

RJEŠENJE

PCK = CK / UP =
=(319 926 + 27 477 + 4 047 +41 961+27 264) / 21 300 =
= 420 675 / 21 300 =
= 1 9,75 KM/kom

gdje je:
PCK – prosječna cijena koštanja (KM/kom)
CK – ukupna cijena koštanja (KM)
UP – ukupno proizvodnja (kom)

b) Složena djelidbena kalkulacija

Složena djelidbena kalkulacija se primjenjuje pri sličnom tipu

proizvodnje kao i prethodna metoda, tj. kod proizvodnje jedne vrste
srodnih učinaka. Međutim, ovdje se troškovi ne utvrđuju u jednom
iznosu, nego se mogu utvrditi prema:
- fazama procesa proizvodnje,
- mjestima nastanka učinaka, i
88
 - strukture cijene koštanja.

U praksi se najčešće vrši obračun troškova prema fazama proizvodnje,

pa se za izračunavanje cijene koštanja može uzeti:
- primarni troškovi, tj. troškovi koji u sebi ne uključuju troškove
prethodnih faza,
Sekundarne troškove, tj. troškove koji u sebi uključuju troškove
prethodnih faza.

Prednost ove metode je u tome što pruža znatno bolju osnovicu za

kontrolu troškova i bolji uvid pri ekonomiziranju sa pojedinim
elementima radnog procesa.

ZADATAK 2.

Neko je preduzeće proizvelo 3000 tona proizvoda uz troškove od

4.050.000 KM. Tehnološki proces se obavlja u četiri faze. Troškovi po
fazama su:
-I faza...........1 296 000 KM
-II faza.............608 200 KM
-III faza.........1 376 200 KM
-IV faza............769 600 KM

Izvršti kalkulaciju cijene koštanja po primarnim i sekundarnim

troškovima. Izračunati i prodajnu cijenu ako je planirani dobitak
660000 KM.

RJEŠENJE

PRIMARNI TROŠKOVI SEKUNDARNI TROŠKOVI

FAZE Prosječni Prosječni
Ukupni (KM) Ukupni (KM)
(KM/t) (KM/t)
I 1 296 000 432 1 296 000 432
II 608 200 203 1 904 200 635
III 1 376 200 459 3 280 400 1 094
IV 769 600 256 4 050 000 1 350
CIJENA
4 050 000 1 350 4 050 000 1 350
KOŠTANJA
DOBITAK 660 000 220 660 000 220
PRODAJNA
4 710 000 1 570 4 710 000 1 570
CIJENA

89
ZADATAK 3.

U nekom preduzeću je proizvedeno 100 000 tona nekog proizvoda.

Primarni troškovi po pogonima su iznosili:
- pogon 1................132 000 000 KM
- pogon 2..................48 000 000 KM
- pogon 3..................51 000 000 KM

Planirani prosječni troškovi po pogonima su iznosili:

- pogon 1...................1 290 KM
- pogon 2......................492 KM
- pogon 3......................525 KM

Treba izračunati prosječne troškove po pogonima i odstupanja

ostvarenih troškova od planiranih.

RJEŠENJE

OSTVARENI OSTVARENI PROSJEČNI

POGON UKUPNI PROSJEČNI PLANIRANI ODSTUPANJA
TROŠKOVI TROŠKOVI TROŠKOVI
1 132 000 000 1320 1 290 +30
2 48 000 000 480 492 -12
3 51 000 000 510 525 -15
∑ 231 000 000 2 310 2 307 +3

c) Kalkulacija pomoću ekvivalentnih brojeva

Ova metoda se upotrebljava u preduzećima koja proizvode više vrsta

srodnih učinaka od istog materijala, istim tehnološkim postupkom, ali
se ovi proizvodi istovremeno razlikuju po kvalitetu, dimenziji, težini i
sl. Ove razlike uvjetuju i razlike u troškovima proizvodnje.

ZADATAK 4.

U nekom hotelskom preduzeću planira se u slijedećoj turističkoj

sezoni ostvariti slijedeći broj noćenja po kategorijama:
- kategorija „A“................................50 000 noćenja
- kategorija „B“................................40 000 noćenja
- kategorija „C“................................30 000 noćenja
90
Pretpostavlja se da će ukupni troškovi preduzeća iznositi 7 650 000
KM. Analizom je utvrđeno da troškovi noćenja po kategorijama imaju
odnos A:B:C = 1,5:1,2:1.
Izračunati ukupne i prosječne troškove po kategorijama koriteći date
ekvivalentne brojeve.

RJEŠENJE

Raspored ukupnih troškova se vrši na način da se prvo izračunaju

ekvivalentni proizvodi (broj noćenja x ekvivalentni broj), koji se zatim
sumiraju i stave u odnos sa ukupnim troškovima.

Broj Ekvivalentni Ekvivalentni Ukupni Prosječni

Kategorija
noćenja brojevi proizvodi troškovi troškovi
„A“ 50 000 1,5 75 000 3 750 000 75
„B“ 40 000 1,2 48 000 2 400 000 60
„C“ 30 000 1,0 30 000 1 500 000 50
Ukupno 153 000 7 650 000

Kp = UTR / UEP = 7 650 000 / 153 000 = 50

Kp – koeficijent prenosa
UTR – ukupni troškovi
UEP – ukupna ekvivalentna proizvodnja

Ukupni troškovi po kategorijama se računaju na način:

Npr. za kategoriju „A“ imamo..........75 000 x 50 = 3 750 000 KM

d) Kalkulacija vezanih proizvoda

Ova kalkulacija se upotrebljava u preduzećima u kojima uz glavni

proizvod nastaju sporedni proizvodi, kao naprimjer kod proizvodnje
brašna imamo mekinje, kod proizvodnje benzina razni derivati i
slično. Osnovni cilj ovog kalkulacijskog postupka utvrditi cijenu
koštanja glavnog proizvoda. To se čini na način tako da se prvo od
ukupnih troškova oduzme tržišna vrijednost sporednih proizvoda.
Zatim se cijena koštanja po jedinici glavnog proizvoda izračunava na
jedan od slijedeća dva načina:
- pomoću jednostavne djelidbene kalkulacije, ako se proizvodi
samo jedna vrsta glavnog učinka;
91
 - pomoću kalkulacije ekvivalentnih brojeva, ako se proizvodi više
vrsta glavnih učinaka.

ZADATAK 5.

Neka trvornica je u prošlom obračunskom periodu imala:

-ukupne troškove ...........................68 000 000 KM
- vrijednost prodane melase ........... 3 200 000 KM
- vrijednost suhi rezanaca..................2 400 000 KM
- proizvodnju šećera...................................8 000 tona.

Treba izračunati cijenu koštanja po kilogramu šećera?

RJEŠENJE

Cijena koštanja glavnog proizvoda = UTR – VSP =

=68 000 000 – (3 200 000 + 2 400 000) = 62 400 000 KM

UTR – Ukupni troškovi (KM)

VSP – Vrijednost sporednih proizvoda (KM)

Cijena koštanja 1kg šećera =

= Cijena koštanja glavnog proizvoda / Proizvedena količina šećera=
=62 400 000 / 8 000 000 = 7,8 KM/kg

ZADATAK 6.

Preduzeće je imalo u prošlom mjesecu:

-troškove materijala..........................................84 000 000 KM
-amortizacija.....................................................12 000 000 KM
-bruto plate........................................................90 000 000 KM
-opći troškovi....................................................10 120 000 KM
-proizvodnju:
-proizvoda „A“...............................20 000 kom
-proizvoda „B“...............................12 000 kom
-proizvoda „C“...............................24 000 kom
-proizvoda „D“...............................16 000 kom
-nusproizvoda.. ...............................2 000 kom
92
Treba izračunati pomoću kalkulacije vezanih proizvoda prosječni
dobitak po svakom proizvodu?

Prodajne cijene po svakom proizvodu su iznosili:

-proizvoda „A“ ..............................3 300 KM/kom
-proizvoda „B“ ..............................2 100 KM/kom
-proizvoda „C“ ..............................2 500 KM/kom
-proizvoda „D“ ..............................2 900 KM/kom
-nusproizvod .....................................300 KM/kom

Proračunom je utvrđeno da je odnos troškova po jedinici proizvoda:

A:B:C:D = 1,2:0,8:1,0:1,1

RJEŠENJE

Cijena koštanja ukupne količine glavnih proizvoda=

= UTR – VSP =
=(84 000 000 +12 000 000 +90 000 000 +10 120 000) – 2000·300=
= 196 120 000 – 600 000 = 195 520 000 KM

UTR – Ukupni troškovi za cijelu proizvodnju (KM)

VSP – Vrijednost sporednih proizvoda - nusproizvodi (KM)

1 2 3 4 5 6 7 8
Ekv. Ekv.pr. Uk.tr. Pros.tr. Prosj.dobitak
Pr. Količina Cijena
br. (2x3) (4xKp) (5/2) -gubitak
A 20000 1,2 24000 62400000 3120 3300 180
B 12000 0,8 9600 24960000 2080 2100 20
C 24000 1,0 24000 62400000 2600 2500 -100
D 16000 1,1 17600 45760000 2860 2900 40
∑ 75200 195520000

Kp = UTR / UEP = 195 520 000 / 75 200 = 2 600

Kp – koeficijent prenosa
UTR – ukupni troškovi glavnih proizvoda (cijena koštanja ukupne
količine glavnih proizvoda)
UEP – ukupna ekvivalentna proizvodnja

93
B) Dodatna kalkulacija

Ova vrsta kalkulacije se koristi u preduzećima koja proizvode različite

vrste učinaka, koji se ne mogu svesti na zajednički nazivnik, pa zato
nije moguće operisati sa ukupnim troškovima, već se razvrstavaju na
direktne i indirektne troškove. Direktne troškove raspoređujemo na
nosioce pomoću radnih naloga, trebovanja mterijala i slične
knjigovodstvene i druge dokumentacije. Ostale troškove, odnosno
indirektne, skupimo i po određenom ključu dodajemo direktnim
troškovima.
Razlikujemo dva oblika dodatne kalkulacije:
1. sumarna i
2. diferencirana dodatna kalkulacija.

a) Sumarna dodatna kalkulacija

Računski postupak raspoređivanja indirektnih troškova pomoću ove

metode sastoji se u tome, da se pri raspoređivanju uzima samo jedna
osnovica.

ZADATAK 1.

U nekom preduzeću je u prošlom obračunskom razdoblju proizvedeno

100 tona proizvoda „A“, 50 tona proizvoda „B“ i 70 tona proizvoda
„C“.
Iz radnih naloga i potrošnica materijala su utvrđeni direktni troškovi
po pojedinim vrstama proizvoda i dati u slijedećoj tabeli.

Elementi Ukupni troškovi Proizvod „A“ Proizvod „B“ Proizvod „C“

Materijal
15 000 000 8 000 000 3 000 000 4 000 000
i amort.
Bruto
20 000 000 7 000 000 5 000 000 8 000 000
plate
Opšti
5 000 000 - - -
troškovi

Treba izračunati cijenu koštanja po jedinici proizvodnje a kao ključ za

raspoređivanje indirektnih (općih) troškova uzeti lične dohotke izrade.

94
RJEŠENJE

Kp = UOT / UBP = 5 000 000 / 20 000 000 = 0,25

gdje je:
Kp – koeficijent prenosa općih troškova
UOT – ukupni opći troškovi
UBP – ukupno bruto plate

1 2 3 4 5 6 7 8
Opći Ukupni Prosječni
Bruto Materijal
Pr. Kol. Kp troškovi troškovi troškovi
plate i amort.
(3x5) (3+4+6) (7/2)
A 100 7 000 000 8 000 000 0,25 1 750 000 16 750 000 167 500
B 50 5 000 000 3 000 000 0,25 1 250 000 9 250 000 185 000
C 70 8 000 000 4 000 000 0,25 2 000 000 14 400 000 200 000

b) Diferencirana dodatna kalkulacija

Osnovna karakteristika ove kalkulacije je u tome što se za razliku od

sumarne koristi više osnovica da bi se što pravilnije rasporedili
indirektni troškovi.

ZADATAK 2.

U nekom preduzeću je u jednom obračunskom razdoblju proizvedeno:

-proizvoda „A“.................. 1000 tona
-proizvoda „B“.................. 5000 tona
-prozvoda „C“......................3000 tona.

Iz radnih naloga i potrošnica matzerijala je utvrđeno da direktni

troškovi po pojedinim vrstama proizvoda iznose:

Proizvod Troškovi materijala Bruto plate

A 80 000 000 30 000 000
B 100 000 000 40 000 000
C 120 000 000 50 000 000
Ukupno 300 000 000 120 000 000

95
Obračunavanjem indirektnih troškova preko pogonskog obračunskog
lista utvrđeno je da iznose:
-opšti troškovi izrade...........................60 000 000 KM
-opšti troškovi uprave i prometa..........90 000 000 KM

Treba izračunati cijenu koštanja po jednoj toni za svaki proizvod

pojedinačno. Kao ključ raspoređivanja opštih troškova izrade uzeti
bruto plate, a za opšte troškove uprave i prometa troškove materijala.

RJEŠENJE

Kp1 = UOT/UBP = 60 000 000 / 120 000 000=0,50

gdje je:
Kp1 – koeficijent prenosa općih troškova
UOT – ukupni opći troškovi
UBP – ukupno bruto plate

Kp2 = UOTUP / UTM = 90 000 000 / 300 000 000 = 0,30

gdje je:
Kp2 – koeficijent prenosa općih troškova uprave i prometa
UOTUP – ukupni opći troškovi uprave i prometa
UTM – ukupni troškovi materijala
X1000 KM
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Ukupni Cijena
Trošak Bruto OTI OTUP
Pr. Kol. Kp1 Kp2 troškovi koštanja
mat. plate (4x5) (3x6)
(3+4+7+8) (9/2)
A 1000 80000 30000 0,5 0,3 15000 24000 149000 149
B 5000 100000 40000 0,5 0,3 20000 30000 190000 38
C 3000 120000 50000 0,5 0,3 25000 36000 231000 77

3.2. Troškovi sa stajališta korištenja kapaciteta

3.2. 1. Fiksni troškovi

Fiksni troškovi nastaju već samim tim što neko preduzeće postoji, što
su instalisani kapaciteti, postavljena organizacija i sl. Među najvažnije
vrste troškova, koji imaju fiksni karakter mogu se navesti:
96
 - amortizacija,
- troškovi održavanja sredstava rada,
- troškovi grijanja i osvjetljenja,
- stalni troškovi amortizacije (vremenska), itd.

ZADATAK 1.

U tabeli su dati podaci o obimu proizvodnje Q i ukupni fiksni troškovi

CF . Na osnovu datih podataka grafički predstaviti kretanje ukupnih C F
i prosječnih cf fiksnih troškova .

Q 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

CF 10000 10000 10000 10000 10000 10000 10000 10000 10000 10000 10000

RJEŠENJE

CF 10000 10000 10000 10000 10000 10000 10000 10000 10000 10000 10000

Q 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

cf ----- 10000 5000 3333 2500 2000 1667 1429 1250 1111 1000

GRAFIČKI PRIKAZ PROSJEČNIH I UKUPNIH FIKSNIH

3
TROŠKOVA
X 10
TROŠAK

20
18
16
14
12 CF
10
8 Cf
6
4
2
0
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Q

3.2.2. Varijabilni troškovi

Varijabilni (promjenjivi) troškovi se pojavljuju tek sa otpočinjanjem

procesa proizvodnje i nestaju sa njegovim prestankom. Najizrazitiji
promjenjivi troškovi su:
97
 - materijal za izradu,
- lični dohoci izrade,
- amortizacija po funkcionalnom sistemu,
- pomoćni materijal i energija vezani neposredno za proizvodnju,
itd.

Ovi troškovi se dijele na proporcionalne, progresivne i degresivne

troškove.

Ukupni varijabilni troškovi činit će zbir navedenih troškova,

odnosno:
CV = CVP + CVPG + CVD

Ukupni prosječni varijabilni troškovi čine sličan zbir, odnosno:

cv = cvp + cvpg + cvd

Proporcionalni troškovi su oni troškovi koji se mijenjaju

proporcionalno promjenama u obimu proizvodnje. To su npr. materijal
za izradu i lični dohoci. Međutim u većini slučajeva radi se o
troškovima koji se brže ili sporije mijenjaju u odnosu na promjene
obima proizvodnje. To su progresivni i degresivni troškovi.
Proporcionalni troškovi u masi rastu povećanjem obima proizvodnje,
ali prosječni (po jedinici proizvoda) su konstantni.
Degresivni troškovi su izazvani racionalnijim korištenjem rada i
materijala pri svakoj narednoj fizičkoj jedinici koja se proizvodi. Oni
u masi rastu (sporije) sa povećanjem obima proizvodnje, ali po
jeninici proizvoda opadaju.
Progresivni troškovi rastu sa povećanjem obima proizvodnje i u masi
i po jedinici proizvoda. Obično se javljaju u zonama većeg obima
proizvodnje u kojima dolazi do dopunskih troškova, kao
prekovremeni i noćni rad, veće trošenje enrgije i sl., a sve u cilju
ostvarenja predviđenog obima proizvodnje.

ZADATAK 2.

U tabeli su dati podaci o obimu proizvodnje i ukupnim promjenjivim

(varijabilnim) troškovima. Na osnovu raspoloživih podataka grafički
prikazati kretanje ukupnih i prosječnih varijabilnih troškova i dati

98
odgovarajući komentar u smislu u kojim zonama, koja vrsta
varijabilnih troškova, se javila.

Q 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9

CV 0 6100 11920 17400 22400 28000 33600 40040 46400 56700

RJEŠENJE

Q 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9

CV 0 6100 11920 17400 22400 28000 33600 40040 46400 56700

cv 0 6100 5960 5800 5600 5600 5600 5720 5800 6300

GRAFIČKI PRIKAZ UKUPNIH VARIJABILNIH

TROŠKOVA
X 103
60
50
TROŠAK

40
30 CV
20
10
0
0 2 4 6 8 10
Q

GRAFIČKI PRIKAZ PROSJEČNIH VARIJABILNIH

TROŠKOVA
X 103
6,4
6,2
TROŠAK

6
cv
5,8
5,6
5,4
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10
Q

KOMENTAR:

Iz dijagrama se vidi da su se prosječni promjenjivi troškovi u

zavisnosti od obima proizvodnje kretali:
99
 a) degresivno od Q = 1 ÷ 4
b) proporcionalno od Q = 4 ÷ 6 i
c) progresivno od Q = 6 ÷ 9

3.2.3. Ukupni roškovi

Ukupni troškovi predstavljaju zbir ukupnih fiksnih (CF ) i ukupnih

varijabilnih troškova (CV) :

Cu = CF + CV = CF + CVP + CVPG + CVD

gdje su:
CVP – ukupni proporcionalni troškovi
CVPG – ukupni progresivni troškovi
CVD – ukupni degresivni troškovi
Ukupni prosječni troškovi čine zbir prosječnih fiksnih (cf ) i
prosječnih varijabilnih troškova (cv), odnosno:

cu = cf + cv = cf + cvp + cvpg + cvd

gdje su:
cvp – prosječni proporcionalni trošak
cvpg – prosječni progresivni trošak
cvd – prosječni degresivni trošak

ZADATAK 3.

U donjoj tabeli su dati podaci o obimu proizvodnje, kao i ukupni

fiksni i ukupni varijabilni troškovi u novčanim jedinicama. Na osnovu
raspoloživih podataka izračunati i grafički prikazati ukupne troškove
(Cu) i prosječne ukupne troškove (cu).
Q 0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100
CF 5000 5000 5000 5000 5000 5000 5000 5000 5000 5000 5000
CV 0 2000 3800 5400 7000 8750 10680 12670 15200 18000 25000

RJEŠENJE

Prosječni troškovi se dobivaju djeljenjem troška u masi (ukupni trošak

za cjelokupni obim proizvodnje Q) i obima proizvodnje (Q), odnosno:
cf = C F / Q
cv = CV / Q
cu = cf + cv = Cu / Q
100
Koristeći naznačene formule dobiveni su rezultati, koji su dati
tabelarno u sljedećoj tabeli.

TROŠKOVI U MASI Q PROSJEČNI TROŠKOVI

CF CV Cu cf cv cu
5000 0 5000 0 - - -
5000 2000 7000 10 500 200 700
5000 3800 8800 20 250 190 440
5000 5400 10400 30 166 180 346
5000 7000 12000 40 125 175 300
5000 8750 13750 50 100 175 275
5000 10680 15680 60 83,3 178 261,3
5000 12670 17670 70 71,4 181 252,4
5000 15200 20200 80 62,5 190 252,5
5000 18000 23000 90 55,5 200 255,5
5000 25000 30000 100 50 250 300

Grafički prikaz ukupnih troškova (u masi) i prosječnih ukupnih

troškova (po jedinici proizvoda) dat je na slijedećoj slici.

GRAFIČKI PRIKAZ UKUPNIH TROŠKOVA

(U MASI)

Cu 35
30
x103 25
20
Cu
15
10
5
0
0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100
Q

GRAFIČKI PRIKAZ PROSJEČNIH UKUPNIH

TROŠKOVA

cu 0,8
x103 0,7
0,6
0,5
0,4 cu
0,3
0,2
0,1
0
0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100
Q

101
3.2.4.Koeficijent reagibilnosti

Povećanje i smanjenje obima proizvodnje različito utiče na kretanje

pojedinih vrsta troškova. Njihove promjene u nizu uzastopnih perioda
nazivamo dinamikom troškova. Pri ispitivanju kako određeni troškovi
reagiraju na promjene obima proizvodnje uočavaju se dvije osnovne
skupine troškova i to fiksni (stalni) i varijabilni (promjenjivi).
Fiksni troškovi se ne mijenjaju bez obzira na obim proizvodnje, dok se
varijabilni mijenjaju u svom ukupnom iznosu kako se povećava ili
smanjuje obim proizvodnje.
Reagibilnost (reagovanje) troškova na promjenu obima proizvodnje
mjeri se koeficijentom reagibilnosti (r) prema izrazu:

r = %C / %Q
gdje je:
%C - porast ukupnih troљkova u %
%Q - porast obima proizvodnje u %

Koeficijent reagibilnosti, odnosno intezitet promjene troškova u

odnosu na obim proizvodnje je kod pojedinih vrsta troškova
različit:

r=0 kod fiksnih troškova

r<1 kod degresivnih (opadajućih) troškova
r=1 kod proporcionalnih troškova
r>1 kod progresivnih (rastućih) troškova

ZADATAK 1.

Na osnovu podataka datih u tabeli utvrditi o kakvim se troškovima

radi.

Period Obim proizvodnje Ukupni troškovi

Cu
I 1 500 150 000
II 1 650 172 000

102
RJEŠENJE

Q = 150 kom
%Q = (150 / 1 500) 100% = 10 %
C = 22 000
%C = (22 000 / 150 000) 100% = 14,6 %
r = %C / %Q = 14,6 / 10 = 1,46  1  radi se o progresivnim
troškovima.

4. POSLOVNI REZULTAT

4.1. Tačka pokrića

Tačka pokrića predstavlja onaj iznos prodaje, izražen novčano ili

količinski, kod kojeg je poslovanje preduzeća na nuli (bez dobiti ili
gubitka). Jednom kada se zna tačka pokrića, tada se zna i minimalni
plan prodaje koji se treba ostvariti.

Puno preduzeća je propalo zbog zanemarivanja tačke pokrića.

Posebno u slučajevima kada su se, kako je obim prodaje proizvoda
rastao, varijabilni troškovi (nabavne cijene prodane robe) oteli
kontroli.

Osnovna formula za izračunavanje tačke pokrića :

Up = Cu
Up = CF + CV
gdje je:
Up – prihod od prodaje izražen u novcu
Cu – ukupni troškovi izraženi u novcu
CF – ukupni fiksni troškovi izraženi u novcu
CV - ukupni varijabilni troškovi izraženi u novcu

Fiksni troškovi su troškovi koji ostaju nepromijenjeni bez obzira na

volumen prodaje. To su troškovi koji postoje i onda kada nema
nikakvog prihoda od prodaje (zakup poslovnog prostora, uredski
materijal, fiksni dio plaća, kamate, amortizacija-vremenska,...). Fiksni
troškovi ostaju nepromijenjeni samo u određenom rasponu obima
prodaje. Ako prodaja naglo poraste, izvan tog raspona, može se
103
pojaviti potreba za novom zgradom, novim zaposlenicima, novom
opremom, a sve to može odjednom podići fiksne troškove. Zbog toga
možemo reći da su fiksni troškovi skloni skokovitom, a ne
kontinuiranom povećanju.

Varijabilni troškovi su troškovi povezani sa volumenom prodaje

(nabavna cijena prodane robe, varijabilni dio plaća zaposlenika,
amortizacija – funkcionalna, ...)

Tačka pokrića (granica rentabilnosti, mrtva tačka rentabilnosti)

ukazuje na činjenicu kada su u poslovnoj godini troškovi i prihodi
izjednačeni, to jest kada je poslovni rezultat jednak nuli. Analizom te
tačke može se doći do takozvanih sigurnosnih koeficijenata (stopa)
koje pokazuju koliko preduzeće može podnijeti djelovanje
nepovoljnih uticaja na poslovanje (pad prometa, sniženje prodajnih
cijena, povećanje nabavnih cijena, i dr.), a da ne posluje sa gubitkom.

Tačka pokrića troškova može se izraziti:

- u količini učinka
-
u postotku iskorištenosti kapaciteta
-
u visini prihoda.

4.1.1 Tačka pokrića troškova izražena u količini učinka

Ako uzmemo u obzir pretpostavku da se prodajne cijene ne

mijenjaju i da su svi varijabilni troškovi proporcionalni, onda se tačka
pokriča troškova izražena u količini učinka računa na slijedeći način:

Up = Cu
Up = CF + CV
Q · cp = CF + Q· cvp
Q (cp - cvp ) = CF
Q = CF / (cp - cvp )

Ako sa Qpt označimo tačku pokrića troškova izraženu u količini

učinka onda slijedi:
Qpt = CF / (cp - cvp )
gdje je:
CF – ukupni fiksni troškovi izraženi u novcu
104
cp – prodajna cijena
cvp – prosječni proporcionalni varijabilni trošak

Tačka pokrića troškova izražena u količini učinka znači:

 ako se u toku poslovne godine proda manja količina od tačke

pokrića troškova, preduzeće će završiti poslovnu godinu sa
gubitkom (-)
 ako se u toku poslovne godine proda upravo količina koja je
identična tački pokrića troškova, preduzeće posluje na granici
rentabilnosti (nema ni dobitka, ni gubitka)
 ako se u toku poslovne godine proda veća količina od tačke
pokrića troškova, preduzeće ostvaruje dobitak (+),

što je i predstavljeno dijagramom poslovanja na slijedećoj slici.

4.1.2 Tačka pokrića troškova izražena u % iskorištenosti kapaciteta

Tačka pokrića troškova izražena u % iskorištenosti kapaciteta

(Qpt%) dobije se na slijedeći način:
105
 Qpt% = Qpt / Qmax · 100 %
gdje je:
Qpt - tačka pokrića troškova izražena u količini učinka
Qmax – maksimalni kapacitet preduzeća

Tačka pokrića troškova nije fiksna veličina. Ona se mijenja

svakom promjenom prodajnih i nabavnih cijena, promjenama odnosa
između fiksnih i varijabilnih troškova. Dakle zavisi od svega što utiče
na troškove i prihode preduzeća.
Izračunavanje tačke pokrića troškova u slučajevima kada su
varijabilni troškovi neproporcionalni (progresivni ili degresivni),
svi ili samo jedan njihov dio, otežano je zbog variranja troškova. U
tim slučajevima izračunati Qpt nije tačan i može predstavljati samo
orijentacijsku tačku manadžmentu za donošenje potrebnih ocjena. Ako
se želi odrediti tačniji Qpt potrebno ga je ponovno izračunati s
prosječnim varijabilnim troškovima korigovanim sa koeficijentom
reagibilnosti.

Koeficijent reagibilnosti (r) predstavlja mjeru reagibilnosti

(reagovanja) troškova na promjenu količine učinka, odnosno:

r = %C / %Q
gdje je:
%C - procenat promjene ukupnih troškova
%Q - procenat promjene količine učinka

4.1.3 Tačka pokrića troškova izražena u visini prihoda

Tačka pokrića izražena u količini učinka (Q pt) može se izračunati

samo za svaku vrstu učinka posebno, a za preduzeće ako proizvodi
samo jednu vrstu učinka. Međutim, ako preduzeće proizvodi više vrsta
učinaka, tačka pokrića troškova može se izračunati samo izražena u
visini prihoda.
Tačka pokrića troškova izražena u visini prihoda (U p = Upt)
može se dobiti kada je poznat Qpt na slijedeći način:

Upt = Qpt · cp
gdje je:
106
Qpt - tačka pokrića izražena u količini učinka
cp – prodajna cijena

Tačka pokrića troškova izražena u visini prihoda služi

menadžmentu kao jedna orijentacijska tačka koja nije potpuno tačna.

ZADATAK 1.

Radna organizacija ima kapacitet od 120 000 jedinica nekog

proizvoda. Cijena prodaje jednog proizvoda (cp) je 12 000 NJ.
Proporcionalni troškovi po jedinici proizvoda (cvp) iznose 8 000 NJ, a
ukupni fiksni troškovi 240000 000 NJ.
Potrebno je:
1. odrediti tačku pokrića troškova (prag rentabilnosti) izraženu u
količini učinka i pokazati to u dijagramu poslovanja
2. odrediti tačku pokrića troškova izraženu u procentu
iskorištenosti kapaciteta, odnosno stepen iskorištenja kapaciteta
za proizvodnju na pragu rentabilnosti.

RJEŠENJE

1.
Prag rentabilnosti nalazi se na onom stepenu iskorištenja kapaciteta,
odnosno pri onoj količini proizvoda gdje je ukupni prihod (Up) jednak
ukupnim troškovima (Cu). Znači:

Up = Cu
Q · cp = CF + CV
Q · cp = CF + Q· cvp
Q (cp - cvp ) = CF
Q = CF / (cp - cvp )

Količina proizvoda kod koje se nalazi prag rentabilnosti

Q=Qpt = 240 000 000 / (12 000 – 8 000) = 60 000 kom

Kod količine proizvoda od 60 000 komada firma svojim prihodima

pokriva sve svoje troškove na ostvarujući pri tome nikakvu dobit.
Dijagram poslovanja prikazan je na sljedećoj slici.
107
 D IJAGR AM POSLOVAN JA
Up, Cu
x108 16
14 14,4
12 12
10
7,2 Up
8
Cu
6
4 2,4
2
0
0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
Q x104

2.
Tačka pokrića troškova izražena u procentu iskorištenosti
kapaciteta (stepen iskorištenja kapaciteta na pragu rentabilnosti)
definisan je kao odnos količine učinka na pragu rentabilnosti (Qpt) i
maksimalnog kapaciteta preduzeća (Qmax) odnosno:

Qpt% = Qpt / Qmax · 100%

gdje je:
Qpt - tačka pokrića troškova izražena u količini učinka
Qmax – maksimalni kapacitet preduzeća

Qpt% = Qpt / Qmax · 100% = (60 000 / 120 000) · 100% = 50%

Zaključak:
Firmi je potrebno da koristi svoj kapacitet sa svega 50% a da pri tome
postigne prag rentabilnosti. Smanjenje proizvodnje ispod praga
rentabilnosti značilo bi poslovanje sa gubitkom, a iznad, firma
ostvaruje određenu dobit (razlika u realizaciji).

ZADATAK 2.

Vrijednosti fiksnih i varijabilnih troškova za jednu poslovnu godinu

pri proizvodnji od 600 komada ormara dati su u tabeli.

108
 UKUPNI VARIJABILNI
UKUPNI FIKSNI TROŠKOVI
TROŠKOVI
Iznos troška Iznos troška
Naziv troška Naziv troška
(NJ) (NJ)
1. MATERIJALNI 1. MATERIJALNI
TROŠKOVI
14 400 TROŠKOVI 525 432
1.1. Struja i voda 14 400 1.1. Struja i voda 14 400
2. VANJSKE USLUGE
DRUGIH
62 976 1.2. Iveral ploče 135 600
2.1. Knjigovodstvene usluge 13 200
1.3. Lesonit ploče 21 600
2.2. Troškovi oglašavanja 49 776
3. NEMATERIJALNI
TROŠKOVI
168 600 1.4. Kvake 144 000
3.1. Troškovi zakupa sale 120 000 1.5. Vijci 12 432
3.2. Usluge osiguranja 1.6. Metalni nosači i
18 600 96 000
čavlići
3.3. Trošak kamata 30 000
1.7. Ostali sitni materijal 101 400
4. AMORTIZACIJA 1 092
4.1. Amortizacija opreme
(stalnih sredstava)
1 092 2. TROŠKOVI RADA 33 600
5. TROŠKOVI RADA 96 000 2.1. Trošak varijabilnog
5.1. Trošak fiksne plaće 33 600
96 000 dijela plaće
radnika

Cijena prodaje jednog ormara iznosi 2000 NJ/kom. Maksimalni

kapacitet preduzeća iznosi 1500 komada. Izračunati:
1. Tačku pokrića troškova izraženu u količini učinka
2. Tačku pokrića troškova izraženu u visini prihoda
3. Tačku pokrića troškova izraženu u procentu iskorištenosti
kapaciteta

1. Tačka pokrića troškova izražena u količini učinka

Qpt = CF / (cp - cvp ) = 343 068 / (2000 – 932) = 321 kom

CF = 14 400 + 62 976 + 168 600 + 1 092 + 96 000 = 343 068 NJ

cp = 2000 NJ/kom
cvp = CV / Q = (525 432 + 33 600) / 600 =559 032/ 600 = 932 NJ/kom

2. Tačka pokrića troškova izražena u visini prihoda

Upt = Qpt · cp = 321 · 2000 = 642 000 NJ

109
3. Tačka pokrića troškova izražena u procentu iskorištenosti
kapaciteta

Qpt% = Qpt / Qmax · 100 % = 321 / 1500 · 100 % = 21,4 %

ZAKLJUČAK:
Na osnovu tačke pokrića troškova izražene u postotku iskorištenosti
kapaciteta menadžment može već u toku poslovne godine
procjenjivati kakav će biti poslovni rezultat na kraju poslovne godine.
Ako preduzeće svakog mjeseca u prosjeku iskorištava kapacitet ispod
te tačke (21,4%), poslovna godina završit će sa gubitkom. A ako u
prosjeku iskorištava kapacitet iznad tačke pokrića od 21,4% poslovna
godina završit će sa dobitkom.

ZADATAK ZA VJEŽBU

Neko je preduzeće kod korištenja kapaciteta od 80% od maksimalnog

ostvarilo:
-ukupne prihode........................5 200 000 KM
-stalne troškove..........................1 366 960 KM
-prosječne promljenjive troškove po jedinici stepena iskorištenja
kapaciteta.......................................30 000
-količinu proizvodnje....................100 000 komada.

Izračunati kod kojeg stepena iskorištenja kapaciteta preduzeće ima

tačku pokrića troškova?

4.2. Mjerila poslovnog uspjeha u privrednom subjektu

U ekonomskoj praksi javljaju se mnoga mjerila (pokazatelji)

poslovnog uspjeha firmi. Najpoznatija i najčešće upotrebljavana
mjerila su:

PRODUKTIVNOST kao nivo ostvarenog fizičkog obima rezultata

rada po radniku, odnosno:
P= Q / RS
gdje je:
P – produktivnost
110
Q- obim proizvodnje
RS – utrošak radne snage

EKONOMIČNOST kao odnos između ostvarenih i utrošenih

vrijednosti, odnosno:

E = Up / C u
gdje je:
E – ekonomičnost
Up – ukupni prihod
Cu – ukupni troškovi

RENTABILNOST kao odnos između ostvarenog dohotka i

angažovanih sredstava, odnosno:

R= D / S
gdje je:
R – rentabilnost
D – ostvareni dohodak
S – angažovana sredstva

Ukoliko izrazi P, E, i R kao matematičke veličine rastu, utoliko je

smatra se, brži razvitak ekonomije privrednog subjekta i obratno.

KONTROLA PRODUKTIVNOSTI vrši se na bazi utvrđivanja

ostvarenog nivoa produktivnosti (P) u pojedinim vremenskim
periodima i dinamike produktivnosti iz perioda u period (Rsk).

K rs
Rsk = 1
Kq
gdje je:
RSK – koeficijent promjene produktivnosti
Krs – koeficijent promjene utroška radne snage
Kq – koeficijent promjene fizičkog obima rezultata rada

KONTROLA EKONOMIČNOSTI vrši se na osnovu proračuna

nivoa ekonomičnosti (E) i praćenja dinamike ekonomičnosti (C qk),
koja se izražava kroz promjene troškova po jednici, odnosno:
Kc
Cqk = 1
Kq
111
gdje je:
Cqk – koeficijent promjene troškova po jedinici rezultata rada
Kc – koeficijent promjene troškova
Kq – koeficijent promjene fizičkog obima rezultata rada

KONTROLA RENTABILNOSTI prati se na bazi ostvarenog nivoa

rentabilnosti (R) i praćenja dinamike rentabilnosti (D sk).

Kd
Dsk = 1
Ks
gdje je:
Dsk – koeficijent promjene rentabilnosti
Kd – koeficijent promjene dohotka
Ks – koeficijent promjene angažovanih sredstava

ZADATAK 1.

Na osnovu podataka datih u tabeli izvršiti proračun dinamike

produktivnosti, ekonomičnosti i rentabilnosti.

Koeficijent
Elementi Period I Period II
promjene
1 2 3 4 (3/2)
Fizički obim proizvodnje (Q) 20 000 23 000 1,15
Ukupni troškovi radne snage (RS) 1 200 1 270 1,06
Ukupni troškovi (Cu) 200 000 244 000 1,22
Angažovana sredstva (S) 600 000 672 000 1,12
Ostvareni dohodak (D) 80 000 100 000 1,25

RJEŠENJE

1- Dinamika ostvarene produktivnosti je:

K rs
Rsk = K  1 = 1,06 / 1,15 –1 = - 0,08
q

Zaključak je da je produktivnost od perioda I do perioda II porasla za

8% usljed smanjenja utroška radne snage po jedinici ostvarene
proizvodnje.
112
2- Dinamika ostvarene ekonomičnosti je:

Kc
Cqk = K  1 = 1,22 / 1,15 –1 = 0,06
q

Zaključak je da je ekonomičnost od prvog do drugog perioda

smanjena za 6% jer su se troškovi po jedinici proizvoda povećali za
6%.

3- Dinamika ostvarene rentabilnosti:

Kd
Dsk = K  1 = 1,25 / 1,12 –1 = 0,116
s

Zaključak je da se rentabilnost od prvog do drugog perioda povećala

za 11,6% jer je smanjena suma angažovanih sredstava po jedinici
ostvarenog dohotka.

ZADATAK 2.

Prije kupovine mašine za pranje posuđa i mašine za miješanje tijesta,

bilo je u kuhinji restorana za samoposluživanje zaposleno 30 radnika.
Ukupni promet ostvaren u kalendarskoj godini je 12 750 500 KM.
Kupovinom navedenih mašina, broj radnika se smanjio za 4 u
slijedećoj godini.
Treba izračunati:
-koliko je povećana produktivnost, ako je slijedeće godine ostvaren
promet od 13 560 000 KM?

RJEŠENJE

K rs
Rsk = K  1 = 0,867 / 1,063 – 1 = -0,18
q

Krs = 26 / 30 = 0,867
Kq =13 560 000 / 12 750 500 = 1,063
113
Zaključak:
Produktivnost je povećana za 18% usljed smanjenja radne snage po
jedinici ostvarene proizvodnje izražene preko ostavernog prometa.

ZADATAK 3.
Neko preduzeće u prethodnom periodu ostvarilo je ukupni prihod koji
iznosi 132 000 000 KM uz:
-troškove materijala 50 000 000 KM
- troškove amortizacije 11 000 000 KM
- troškove plaća radnika 30 000 000 KM
Potrebno je izračunati nivo ekonomičnosti preduzeća u posmatranom
periodu.

RJEŠENJE

E = Up / C u =
=132 000 000 / (50 000 000 + 11 000 000 + 30 000 000)=
= 1,45 KM/jed.troška

ZADATAK 4.

Ako je preduzeće „X“ u prošloj godini uz angažovanje vlastitih

sredstava u iznosu 8 000 000 KM ostvarilo dobitak prije poreza u
iznosu od 800 000 KM izračunati rentabilnost preduzeća na osnovu
dobitka prije poreza? Izračunati nivo rentabilnosti preduzeća na
osnovu čistog dobitka nakon plaćanja poreza na promet od 25% ?

RJEŠENJE

PRIJE POREZA:
R1= D1 / S = 800 000 / 8 000 000 = 0,10

Izraženo u % R1= 10 %

POSLIJE PLAĆANJA POREZA:

R2= D2 / S = 600 000 / 8 000 000 = 0,075

114
Izraženo u % R2= 7,5 %

D2 = 800 000 - 0,25 * 800 000 = 600 000 KM

Literatura za pismeni dio ispita:

1. Vlado Majstorović, «Organizacija i ekonomika proizvodnje»,

zbirka zadataka, Univerzitet «Džemal Bijedić», Mašinski
fakultet, Mostar, 1988;
2. Tomoslav Jovanović, «Primena tehnike mrežnog planiranja»,
Univerzitet u Beogradu, Mašinski fakultet, Beograd, 1990;
3. Mirko Marković, „Ekonomika preduzeća – priručnik“,
Univerzitetska knjiga Mostar, 1999.

115
116