Opći principi i zadaci

mentalne higijene
ass. Minela Velagić, MA

minela.velagic@fzs.unsa.ba
+387 33 569 817
„Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, psihičkog,
mentalnog, socijalnog i duhovnog blagostanja na kojeg
imaju pravo svi bez obzira na vjersku, nacionalnu, rasnu,
spolnu ili bilo kakvu drugu pripadnost.”
SZO
 ZDRAVLJE
=
Tjelesno Duševno
Tjelesno zdravlje
zdravlje Zdravlje
+
duševno zdravlje!
Primjer:

Ugroženo je duševno zdravlje djeteta koje se razvija u

nepovoljnim obiteljskim prilikama uprkos njegovom
dobrom fizičkom zdravlju.
Dijete koje ima fizičke nedostatke moždane strukture ni u
povoljnoj obiteljskoj sredini ne može postići maksimum
psihičkog razvoja.
Poremećaj duševnog zdravlja je stanje u kome osoba , u
većoj ili manjoj mjeri, nije sposobna za uspješno djelovanje
u životu – obiteljskom, radnom i onom u široj zajednici.
Faktori koji uvjetuju duševne bolesti dijelimo na:

1. Faktore stečene tokom života, i

2. Nasljedne faktore.
 Faktori stečeni tokom života

-faktor nezadovoljavajućih emocionalnih odnosa između

roditelja i djece, i

-fizičko stanje organizma.

 Nasljedni faktori

- nedovoljno istraženi,

- u većini slučajeva nasljeđuje se sklonost (dispozicija) za

bolest, a o međusobnom djelovanju stečenih i nasljednih
faktora ovisi da li će doći do pojave bolesti,

- što su odgojni i drugi stečeni faktori nepovoljniji, to će

hereditni faktori biti više izraženi u etiološkom lancu uzroka
bolesti.
Hereditno nasljeđe je uvjetovano, tzv. socijalnim nasljeđem.

Pod tim pojmom podrazumijevamo odgojni uticaj koji se

prenosi iz generacije u generaciju, pa tako, npr., nije jasno
da li će dijete šizofrene majke dobiti šizofreniju isključivo
putem nasljedne osnove ili/i zbog toga jer ga je odgajala
šizofrena majka čiji je način osjećanja, doživljavanja i
mišljenja dijete rano ugradilo u ličnost.
Zadatak mentalne higijene jeste da prevenira mentalne
poremećaje i bolesti, te da poboljša mentalno zdravlje.

Aktivnosti mentalne higijene dijelimo na primarnu,

sekundarnu i tercijarnu prevenciju.
 Primarna prevencija – promotivno-preventivne mjere

Njena aktivnost ulazi i u pedagoške, kulturne, društveno-ekonomske

probleme (odgoj, uticaj kulture, mentalna klima radne sredine,
proučavanje socijalnih kretanja u obitelji, itd.) i na zaštitu od organskih
oštećenja koja mogu dovesti do mentalnih poremećaja (ozljede, toksini,
upale, malnutricije, itd.)
 Sekundarna prevencija

Nastupa tek onda kada dođe do nekog mentalnog

poremećaja, kada adekvatnom terapjom sprečavamo,
preveniramo invalidnost i hroničan tok bolesti.
 Tercijarna prevencija

Rehabilitacija osoba koje imaju neki mentalni poremećaj ili

oboljenje.
U procesu rehabilitacije zdravstvena služba surađuje sa
socijalnim osiguranje, socijalnom zaštitom, školstvom,
medicinom rada, društvenim organizacijama i dr.
NASTAJANJE I RAZVOJ
DUŠEVNOG ŽIVOTA DJETETA
Duševni život djeteta razvija se putem uzajamnog
djelovanja bioloških faktora i socijalnih uticaja koje okolina
pruža djetetu.

Prve socijalne uticaje na dijete vrši njegova porodica,

posebno majka. KAKO???
 mekoća i toplina grudi, toplina
zagrljaja, lijepe riječi, šaputanje,
tepanje, pjevanje

„nagon za glad” → DOJENJE → pozitivno/negativno iskustvo

uznemirenost majke, prekidanje

dojenja, ne briga majke o vlastitoj
higijeni i higijeni dojke, hladnoća kože i
njena mokerina, bol u dojci povezana sa
nedostatkom njene higijene...
Smijeh djeteta je, u početku, refleksan, a kasnije potvrda
ugodnog stanja.

Akt sjedenja, stajanja, hodanja za dijete je ugodan jer mu

omogućava da bogatije doživljava svijet oko sebe, npr.
 hod – afirmacija njegove volje,
 govor – postaje društvenije, itd.
Zapostavljanje djeteta, nepodsticanje na hod, govor, smijeh,
itd. ometaju dječiji razvoj!
Značenje majke
Uloga majke u razvoju duševnog života djeteta vrlo je
važna. Majka je ona koja daje obilježje prvim životnim
iskustvima.

Da bi to iskustvo bilo pozitivno, majka mora biti sposobna

da voli dijete i cijeni jedan novi život koji je, upravo, ona
donijela na svijet.
Očekuje se da majka neće svoju ljubav povezivati sa polom
djeteta i samim tim favorizirati pojedinu djecu, kao i da
ljubav prema djeci neće „podešavati” prema spoljašnjosti
djeteta, i sl.
Uloga zdravstvenog radnika (babice u porodilištu i
medicinske sestre u patronažnoj službi) jeste da pomogne
majci u prihvatanju i povezivanju sa djetetom, da je ohrabri
u njenoj funkciji majčinstva, a u onim slučajevima, kada je
to potrebno, da joj pomogne da iz njege djeteta, kao i iz igre
s djetetom, stiče vlastito zadovoljstvo.
Sudjelovanje majke u učenju djeteta hodanju, govoru,
zapažanju, igri i dr., najvažnije je njeno stalno i duboko
psihičko i, naročito, emocionalno osjećanje i učešće u
životu djeteta.
Nesebično prelijevanje majčinih emocija u život djeteta i
dječije upijanje tih emocija osnovno je u odnosu majka-
dijete.

Ako ono izostane, nedostajaće djetetu bazična osnova za

izgradnju zadovoljne, konstruktivne i vedre ličnosti,
a nedostatak te bazične osnove može ga pratiti i u odrasloj
dobi.
Za razvoj djeteta od velike je važnosti psihičko zdravlje
majke. Ukoliko majka ima smetnji u svom načinu
prilagođavanja, u večini slučajeva će i dijete te smetnje
ugraditi u svoje reakcije prema okolini.
Osjećajući se povezano s majkom, dijete će se s njom
poistovijetiti (identificirati) u načinu kako će se vladati u
međuljudskim odnosima:

- blago, nesebično, strpljivo, s razumijevanjem, ili

- grubo, egoistično, tiranski itd.
Značenje oca
Uloga oca u duševnom razvoju djeteta je identična s
ulogom majke. Za pravilan razvoj djeteta potrebna je ljubav
oba roditelja.

Emocionalna povezanost otac-dijete, kao i povezanost

majka-dijete je izvor iz koga dijete skuplja energiju za
razvoj svog psihičkog života, posebno emocionalnog.
Pogrešna odgojna šema jeste da majka treba da razvije
dječije osjećaje, a otac razumnu stranu vladanja.

Oba roditelja treba da učestvuju u razvoju osjećajno-

intelektualnog života djeteta.
Značenje roditeljskog
braka
Odnos između roditelja odražava se na razvoju ličnosti
djeteta.

Ako roditelji surađuju, dijete neće trošiti svoju snagu na to

da stalno koleba između ljubavi prema majci ili prema ocu.
Harmonična obitelj djelovat će na afektivni život djeteta i
ono će imitirati taj sređen i staložen odnos prema drugim
ljudima.

Dijete vrlo lahko zapaža kakve su afektivne prilike oko

njega.
Smatra se da je dijete već sa 8 mjeseci sposobno da na
osnovu mimke lica vidi da li je osoba oko njega pozitivno
ili negativno raspoložena.
Posebno mogu trpiti djeca u rastavljenom braku, i to
primarno zbog poteškoća koje izviru iz stava roditelja.
U jednom slučaju se oba roditelja bore za dijete i odgajaju
ga vrlo popustljivo, a u drugom se slučaju jedan ili oba
roditeljane brinu za dijete, što izaziva kod djeteta
razočarenje i ogorčenje.

Takvo razočarenje može biti jako da postaje uzorkom

dječije delikvencije.
Uloga braće i sestara
Uprkos sukobima koji se mogu desiti između braće i
sestara, osnovna nota njihovog osjećajnog odnosa jeste
uzajamna povezanost i pomaganje.
Tamo gdje postoji netrpeljivost između braće i sestara, nju
su stvorili roditelji ili drugi odrasli članovi obitelji (nana,
dedo, tetka...). ZAŠTO?

-dijete nije željenog spola,

-netrpeljivost između supružnika, a dijete
fizionomijom podsjeća na njega,
-patrijarhat/matrijarhat...
Negativne tragove manjkavog odgoja ne trpe samo
zapuštena, ostavljena djeca nego i ona privilegovana. Ona u
društvu traže svoje „prvo” mjesto, a kako često izrastaju u
prosječne ljude, društvo im daje povlašten položaj.
Njihova nova uloga u društvu počinje da ih zbunjuje, te
postaju nezadovoljni, sitničavi, zavidni...

Dešava se i to da roditelji budu prvi koji se razočaraju u

dijete koje su privilegovali, pa ga onda odjednom sami
zapostavljaju, što opet, nažalost, šteti djetetu.
Hvala na pažnji! 
OSNOVNI NEGATIVNI
ODGOJNI UTICAJI NA DJECU
I OMLADINU
Iako se danas smatra da odgojni uticaji nisu isključivo
vezani za razdoblje života u kome se ličnost još razvija,
nego da je odgoj moguć i u zreloj dobi, ipak se odgojnim
faktorima u djetinjstvu, pubertetu i adolescenciji pridaje
velika važnost.
Nije svejedno da li će dijete u svoju ličnost infiltrirati
ljubav, sigurnost, samostalnost, samoinicijativnost,
toleranciju prema okolini, itd. ili mržnju, strah,
nesamostalnost, pretjeranu ovisnost o mišljenju drugih,
netrpeljivost prema okolini itd.
Ljubav roditelja prema djetetu je najvažniji preventivni
faktor koji sprječava pogrešan razvoj ličnosti.

Zbog toga je važno pomagati roditeljima da se što više

približe svojoj djeci na način da prepoznaju šta je za dijete
korisno a šta štetno, stavljajući u prvi plan interes djeteta, a
ne svoj lični interes.
To omogućava roditeljima da svoju ljubav prema djeci ne
miješaju sa bolesnom popustljivosti ili sa stavom nane/bake
koja u svemu popušta unuku/unuci, niti sa stavom
nane/bake koja se takmiči sa snahom koju će od njih dvije
unuk/unuka voljeti.
 strogoća, nepravednost, surov
povjerenje i
i uobražen stav, bez
sigurnost
razumijevanja i interesa

 Patološki autoritativni postupak →

+/- autoritet
Autoritativan odgoj može može kod djeteta pobuditi
protestnu reakciju straha, neposluha, pa i bijega u
delikvenciju.
Taj uzrok delikvencije češće viđamo ako obitelj živi u
povoljnim ekonomskim uvjetima.
 Patološki popustljiv postupak

Ovakvim odgojem „stvara” se egocentrično dijete.

Ta egocentrična crta u reagiranju može se zapaziti još vrlo
rano, pa dojenče može svojim plačem tiranizirati sve
ukućane.
Osobe koje su potekle iz razmažene sredine obično traže od
okoline preveliku pomoć, obzir, protekciju i privilegije,
izbjegavaju inicijativu jer im je preteška, a ljubomorne su
na one koji su sposobni za sistematičan rad.
Posebno su osjetljive na neuspjehe.
U braku će često suviše oslanjati na bračnog partnera,
mnogo od njega tražiti, a premalo mu davati.
 Fizičko i psihičko zlostavljanje djece

- (grubo) Fizičko kažnjavanje???

- uskratiti djetetu pažnju???
- prestati razgovarati sa djetetom???
itd.
Roditelji treba da spoznaju da se odgoj ne sastoji primarno
u kazni i nagradi, nego u ljubavi i razumijevanju.
Hvala na pažnji!
☺