1. Definiranje Političkih OSJ ?

Prema A. Zipfelu odnose se na strateške aktivnosti komunikacije aktera koji sudjeluju u

političkom procesu koji su usmjereni na informativne i uvjerljive ciljeve da bi ostvarili
pojedinačne interese.

2. Akteri političkih OSJ ?

Oni proizvode događaje, odnosno događaje ili kampanje kojima nastoje pridobiti
pozornost medija, odnosno, javnosti i publike. Mediji izvješćuju o tim događajima i
komentiraju ih.

3. 3 kategorije aktera prema H. Kriesiu ?

Politički establišment- vlada, oporba, stranke itd., Mediji- tisak, radio itd.,
Autsajderi- socijalni pokreti

4. Akteri političke komunikacije prema B. McNairu ?

Političke organizacije ( političke stranke, javne organizacije ), medije i građane.

5. Što je to Opća javnost?

Skupina ljudi koja dijeli zajednički interes organizacije, prepoznaje svoje značenje i
organizira se djelovati po određenom pitanju ili u užem smislu predstavlja ukupnost
populacije na jednom zemljopisno zaokruženom području.

6. Što je to Ciljana javnost?

Ciljanu javnost čine pojedinci, skupine, zainteresirane strane ili organizacije okupljene
oko zajedničkoga cilja, a koje imaju interesa i mogu utjecati na organizaciju i
organizacija na njih.

7. 4 kategorije Ciljane javnosti?

Funkcionalne javnosti- omogućuju organizaciji obavljanje njezine misije
Javnosti koje omogućuju- javnosti koje dopuštaju organizaciji funkcioniranje u
okviru društva kome pripada
Raširene javnosti- mediji, skupine za pritisak, lokalno stanovništvo
Normativne javnosti- njima pripadaju trgovačka društva i stručna tijela, a mogu biti i
političke stranke

8. Dionici ?
Dionike definiramo kao osobe ili skupine koje imaju ili traže vlasništvo, prava ili
interese u nekoj korporaciji i njezinim djelatnostima, u prošlosti, sadašnjosti ili
budućnosti, te na legitiman način mogu utjecati ili su pod utjecajem ostvarenja ciljeva
organizacije.

9. Stakeholderi?
Stakeholderi su javnosti koje imaju interesa za određenu organizaciju, odnosno ovise o
organizaciji radi ostvarivanja vlastitih ciljeva, a o kojima opet ovisi i organizacija.

10. Što je to Javno mišljenje ( mnijenje ) ?

 Mišljenje većine ljudi u nekoj zajednici o nekom posebnom problemu, Javno mišljenje
je sud koji formiraju i podržavaju oni koje čine javnost, a odnosi se na javne poslove.

11. Vođe javnog mišljenja ( opinion makeri ) ?

Oni su proizvođači mišljenja, utjecajni pojedinici koji kreiraju stav javnosti vezan za
određena pitanja. Sociolozi opisuju lidere javnog mišljenja kao: vrlo zainteresirane za
temu i pitanja, bolje informirane o pitanju od prosječnog pojedinca, velike
konzumente medija, rane usvajače novih ideja i dobre organizatore.

12. Podjela opinion makera ?

Formalne vođe- nazivaju se zbog svoje pozicije izabranih dužnosnika, vođa
kompanija, slavnih osoba itd.
Neformalne vođe- pojedinci s autoritetom unutar zajednice. Imaju utjecaj na ljude
zbog neke svoje karakteristike i doživljava ih se kao uzore.

13. Što je to Uvjeravanje ili Persuazija?

Persuazija je nagovaranje tj. uvjeravanje. Definira se kao proces u kojemu se
uvjeravatelj koristi porukom kako bi ostvario cilj stvaranjem, mijenjanjem ili jačanjem
stavova drugih ( primatelja poruke). Ona je usmjerena na cilj, proces, uključuje ljude i
može stvarati, mijenjati ili jačati stavove.

14. Koji su to čimbenici uvjeravačke komunikacije?

Analiza javnosti, kredibilitet izvora, apel/poziv na osobni interes, jasnoća poruke,
pravovremenost i kontekst, sudjelovanje javnosti, prijedlozi/sugestije za djelovanje,
sadržaj i struktura poruke, uvjeravački govor.

15. Što je to apel ili poziv na osobni interes?

Javnost se interesira za pitanja ili počinje obraćati pozornost na one poruke u kojima
se poziva na njihove psihičke ili ekonomske potrebe.

16. Što je to uvjeravački govor?

Kada je riječ o uvjeravačkom govoru treba voditi računa o četiri ključna elementa, a to
su: znanje, pouzdanost, sličnost i fizička privlačnost.

17. Što je to Leadership?

Definira se kao sposobnost utjecanja, inspiriranja i usmjeravanja pojedinaca ili
skupina prema postizanju željenih ciljeva.

18. 3 izvora moći?

moć Uloge ( koja se dobiva s pozicijom na kojoj se nalazi ), moć Osobnosti ( koju
stvara osobnost pojedinca ) i moć Znanja ( izvedena iz znanja i posebnih vještina ).

19. Osobine vođe prema R. Michelsu ?

Dar govora, tjelesna ljepota, energija, znamenitost i životna dob.

20. Brendiranje i Rebrendiranje ?

Brendiranje- zahtijeva pozorno planiranje, duboku dugoročnu predanost te kreativno
dizajniran i proveden marketing. Snažan brend zahtijeva intenzivnu lojalnost kupca. Kao
takvi, brendovi postoje stoljećima kao sredstva razlikovanja robe jednoga proizvođača od
robe drugih.

POSJ 2.KOLOKVIJ

PERSONALIZACIJA POLITIKE – danas zahvaća sve parlamentarne demokracije i gotovo sve

političke razine vlasti. Fokus je na liderima, vođama koji tako postaju sve važniji u demokratskim
društvima. Istraživači fenomena personalizacije ukazuju na njezin porast i zbog više razine
obrazovanosti biračkoga tijela, širega pristupa informacijama, slabljenja utjecaja političkih stranaka..
Uloga medija u personalizaciji politike – dade se primijetiti kako je personalizacija u medijima
postala sve važnija tijekom nekoliko posljednjih godina, a mediji se sve više fokusiraju na pojedince u
svojim izvještajima. Tendencije prema personalizaciji u medijima otišle su toliko daleko da potiču
stvaranje specijalnih TV i novinskih formata koji izvještavaju samo o tzv. celebovima.
Mediji i osobni život političara- medij što ga koriste moderni političari zahtjeva od njih usvajanje
jezika i stila pakiranja. Uvjerljivost toga argumenta počiva na doživljaju medija kao onoga koji
određuje poruku, te na doživljaju kako je izlazna poruka kvalitativno različita od one polazne. Lokalni
političari još uvijek njeguju mreže potpore unutar lokalnih stranačkih organizacija, posebno tamo gdje
je izvještavanje o vijestima slabo. Međutim nacionalni političari su se navukli na izgradnju vlastitih
mostova prema biračkome tijelu, koji se temelje na medijima.
DEFINIRANJE POPULIZMA- populizam označava način politike koji prikazuje „istaknutu bliskost
narodu“ tj. prikazivanje života naroda, ono što se narodu sviđa.
POLITIČKI POPULIZAM- populizam se može promatrati kao svojevrsna slabo utemeljena
ideologija koja ima jezgru, ali su joj potrebne dodatne vrijednosti i sadržaji kako bi se osmislio
politički svijet o kojemu govori. S duge strane, populizam je kao integralni model politike više od
političkoga stila ili instrumenta političkoga diskursa. Riječ je o novom obliku političke mobilizacije
birača, koji rabi nove ideološke elemente.
Podjela populizma- populizam u užem smislu ili radikalni populizam i populizam u širem smislu ili
mainstream populizam
Lijevi populizam možemo promatrati kao ideologiju koja suprotstavlja dobar narod korumpiranim
elitama kojima odriče bilo kakav legitimitet, dok svoj legitimitet pokušava postići ističući posebnu
vezu s narodom. Politička logika desnog populizma u svojoj se osnovi temelji na isključivanju
političke elite i nekoga dijela populacije u korist pozivanja na narod.
Marketinški populizam- populizam najbolje odgovara političkim strankama koje su orijentirane
prema tržištu, a manje odgovara orijentaciji prema prodaji. Tri osnovne faze Leesa – Marshmenta:
Tržišna inteligencija, dizajniranje proizvoda i razvoj komunikacijske strategije te dan izbora i
vrijeme nakon izbora.
Ideološka i komunikacijska dimenzija populizma - Ideološki populizam jedni smatraju političkom
ideologijom čiji se korijeni nalaze u kohezijskom društvenom konceptu demokratskoga društva.
Populizam je i stil političke komunikacije koji strateški unaprjeđuju politički akteri kako bi
mobilizirali potencijalne glasače i uspostavili stabilne odnose sa specifičnim ciljanim skupinama.
Tehnika uključivanje-isključivanje – Populizam ima dvije ključne dimenzije: uključivanje i
isključivanje. Uključivanje se odnosi na činjenicu da populistički komunikatori tvrde kako govore za
narod, što znači da predstavljaju cijeli demokratski vrh. Isključivanje se koristi kako bi se naglasilo
uključivanje- ako su neki ljudi unutra, onda drugi moraju biti vani.
Karizmatičnost(populistički akteri) – populistički politički akter najčešće je karizmatik koji ima
posebne govorne vještine i utjecajne osobne kvalitete.
Izgradnja imidža – populisti pokušavaju izgraditi svoj imidž izvan političke arene retorikom koja se
bazira na tvrdnjama kako oni nisu političari ili barem ne političari kao „oni“ ostali.
Retorika(retorički okvir) – jezik koji koristi populistički vođa često je pun emocija, ima neke
tradicionalne izraze, na takav način uvjerava velik broj ljudi a stanu na njegovu stranu, te tako
sagledaju određene probleme. Koriste pojmove kao što su narod, moj narod, izdajnici, lopovi i td.
„mi i oni“ – mi su oni koji pripadaju, koji su poznati, poznati ljudi, mjesta i kulture; oni koji dijele
vrijednosti s nama, a „oni“, ostali, oni koji ne pripadaju, ne dijele ista mišljenja, vrijednosti, uvjerenja.
„ostali“/(opasni)“drugi“- Ostali mogu varirati. Oni su definirani kao različiti, drukčiji, oni koji ne
pripadaju. „Opasni drugi“ jesu društvene skupine koje ugrožavaju jedinstvo i homogenost običnoga
naroda jer promiču posebne interese.
Strah i prijetnje – politički populisti pojačavaju strah u zajednici, između nas i ostalih.
Apel na emocije – populisti se koriste emotivnim apelima i emocionalno zasićenim riječima. Pozivaju
na osjećaje i manipuliraju osjećajima.
Mobilizacija „protiv“ - oni dižu narod protiv elite, vladajućih, banka, korporacija i sl. Mobilizacija se
najčešće koristi u vrijeme izbora.
„Ti“- kada su na ulici i među narodom//biračima, političari populisti žele komunicirati s građanima
na „ti“. Na taj način žele reći kako su samo jedan od njih te kako dijele njihove probleme.
„Kontrola“ medija – putem lijevih i desnih medija stvaraju se „okviri“, obrasci, stereotipi.
Pozicioniraju se razne radio emisije.
Humor- igra važnu ulogu u stvaranju stereotipa

3 glavna čimbenika koja bi mogla potaknuti porast populizma:

1. Ljudi se udaljavaju od '' zastarjelih '' političkih stranaka, i umjesto toga otvaraju kratkoročnim
utjecajima i uvjerljivim proizvodima
 2. Temeljne promjene počele su u medijskom okruženju i u budućnosti će populisti, vješti u
retorici, moći doprijeti do potrošača

3. Marketinške strategije postaju više prihvaćene u politici i politički akteri počinju tražiti
pristupe koji su se pokazali uspješnima

ODNOSI S MEDIJIMA – Mediji su tvrtke koje se bave prikupljanjem, obradom i plasiranjem

informacija i dovode na su dodir sa svijetom koji je izvan našega neposrednog dodira.
Elektronički mediji :
Radio- brzina i mobilnost predstavljaju posebna svojstva koja radio čine jedinstvenim među
najvažnijim medijima komunikacije. Pri izboru radio postaje posebno značenje ima program koji ona
emitira i profil publike koju program privlači. Zbog svoje specifičnosti radio pruža brojne mogućnosti
u odnosima s javnošću: informativni program, najava događaja, aktualnost, talk-show emisije,
urednički komentari, zabavni program, lokalni događaji.
Televizija- vizualni element temeljni čimbenik po kojemu se televizija razlikuje od ostalih medija i
koji joj pruža tako golem utjecaj. Zbog svoga vizualnoga utjecaja televizija naglašava osobnost. To je
vrijednost koju praktičari odnosa s javnošću moraju imati u vidu u pripremi materijala za televizijsko
emitiranje.
Novi mediji – generički pojam za brojne različite oblike elektroničke komunikacije koje omogućuje
primjena informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Novi mediji uključuju web mjesta, slanje
audio i video sadržaja, sobe za čavrljanje, elektroničku poštu, web oglašavanje i dr.
Funkcije novinarstva: Informacija, artikulacija, dnevni red, kritika i kontrola, zabava, obrazovanje,
socijalizacija i vodstvo, integracija.. 5 profesionalna standarda: istinitost, točnost, poštenje,
nepristranost i uravnoteženo izvješćivanje
4 tipa novinara: Pragmatici prema odnosima s javnošću, antikritičari odnosa s javnošću, skeptici
prema odnosima s javnošću i kritičari odnosa s javnošću
Igra nultog zbroja- odnos novinarstva i osj shvaća se kao igra u kojoj je zbroj uloga uvijek jednak
nuli: što osj imaju veći utjecaj, to novinarstvo pripada manji utjecaj i obrnuto.
Uspješni odnosi s medijima
Dobri odnosi s medijima mogu pridonijeti strateškim ciljevima poput:

 Poboljšanja imidža kompanije ili marke proizvoda

 Boljega profila u medijima

 Promjene stavova ciljane javnosti

 Poboljšanja odnosa sa zajednicom

 Povećanja udjela na tržištu

 Utjecaja na vladinu politiku

 Poboljšanja komunikacije s ulagačima i njihovim savjetnicima

  Poboljšanja odnosa u industriji

4 važne zadaće djelatnika odnosa s javnošću:

1. Utvrđivanje politike organizacije o odnosima s medijima

2. Planiranje izdavanja materijala medijima

3. Popis medija za distribuciju materijala

4. Planiranje i organiziranje susreta s medijima.

Načela za dobre odnose s medijima: govoriti otvoreno, biti na usluzi, ne moliti i ne kuditi, ne treba
tražiti prikrivanje događaja, ne zasipati medije informacijama

Smjernice za rad s medijima:

1) Treba govoriti s gledišta javnog interesa, a ne organizacije

2) Napisana vijest treba biti jednostavna i za čitanje i za korištenje

3) Ako ne želite da vaše riječi budu citirane, ne treba te ih ni izgovarati

4) Najvažnije činjenice treba navesti na početku

5) Ne treba se prepirati s novinarima, njihova je riječ posljednja

6) Ne ponavljati jednostavne riječi i ne koristiti se uvredljivim jezikom

7) Na izravno pitanje dati izravan odgovor

8) Ako ne znate odgovor na pitanje, priznajte i recite ne znam

9) Kaži te istinu čak i ako boli

10) Ne sazivajte konferenciju za novinare ako nemate dobru vijest.

Nova pravila odnosa s medijima

Internet je izmijenio pravila. Nova pravila odnosa s medijima:
1. Prihvatite blogere kao što prihvaćate tradicionalne novinare

2. Osobni odnosi s novinarima i urednicima veoma su važni

3. Znajte, svaki je medij u međusobnom odnosu sa svima drugima

4. Ljudi reklamama više ne vjeruju

5. Nemojte slati privitke elektroničke pošte ako novinari od vas to nisu izričito tražili
 6. Priopćenje za javnost odaslano novinarima iz područja koji ne pokriva jeste spam

7. Besciljano plasiran sadržaj jeste spam

8. Kada doznate što nekoga novinara zanima, pošaljite mu individualan sadržaj osmišljen
posebno za njegove potrebe

9. Ako pišete blog, naći će vas novinari koji prat vaše područje

10. Odmah uradite sve što ste dogovorili s novinarima

11. Novinarima trebaju vaši sadržaji

12. Ciljajte jednoga po jednoga novinara

13. Pomozite novinarima shvatiti širu sliku

14. Ne zaboravite kako vi kontrolirate sadržaj

15. Ostavite svoj trag ili trag organizacije pomoću ključnih riječi na Googleu

16. Obraćajte se blogerima jer će vam nazočnost na blogovima priskrbiti pozornost mainstream
medija

17. Ima li novinar blog, čitajte ga.

18. Novinari traže odlične blogere

19. Neki novinari vole RSS unose

20. Nemojte novinarima govoriti kako vaš proizvod djeluje

21. Prije slanja sadržaja pročitajte publikaciju kojoj ga šaljete

22. Izbjegavajte žargone, kratice i industrijski rječnik

Deset načela kako pisati materijale za medije:

 Neka vam rečenice u prosjeku budu kratke

 Neka jednostavno ima prednost nad složenim

 Dajte prednost svakodnevnoj riječi

 Izbjegavajte nepotrebne riječi

 Neka vam glagoli izražavaju akciju

 Pišite onako kako govorite

  Koristite se riječima razumljivim čitateljima

 Nalazite vezu s onim što je blisko vašim čitateljima

 Budite što raznovrsniji

 Pišite da kažete, a ne da impresionirate

Sindrom ledenog brijega- osj vidljivi su u tehnikama i osobama kojima organizacija izlazi u javnost.
Najvidljiviji su glasnogovornici . sindrom ledenog brijega upućuje na činjenicu kako su brojne druge
funkcije odnosa s javnošću ostale skrivene, tj. nevidljive.
Tehnike osj: istraživanje, planiranje, strategija, educiranje, savjetovanje, pisanje i tehnički poslovi.