RZITETA U SARAJEVU

Studijski program ,,Uprava‘‘

JAVNE POLITIKE
amel.delic@fu.unsa.ba

decembar 2021.
 ZAGOVARANJE JAVNIH POLITIKA

• Afirmacija, zastupanje i zagovaranje javnih politika u konkretnoj

društvenopolitičkoj praksi.

• Zago­varanje okuplja grupe i pojedince koji žele utjecati na kreiranje,

stvaranje i promjenu politika i ponašanja institucija koje nad njima imaju
moć.

• Javno zagovaranje - pokušaj posrednog utjecaja na sadržaj političkih

odluka putem organizovanih planiranih intervencija kojima se mobilizira
politička i društvena podrška radi promjene u načinu rješavanja određenoga
javnog problema.
• ...pregovarački proces (dijalog) putem kojeg utjecajne mreže,
kreatori javnog mnijenja i na kraju donositelji od­luka preuzmu vaše
ideje, podatke i prijedloge i pretoče ih u javnu politiku.
• Javnim zagovaranjem se postiže racionalno i održivo upravljanje, odnosno
upotrebu javnih potencijala.

• Glas javnosti i glas vlasti u traganju za Pareto efikasnim poboljšanjima.

• Saradnja i demokratsko (racionalno i argu­mentirano) pregovaranje i

dogovaranje aktera u više faza omogućava potpuni razvoj društva i države.
 Karakteristike javnog zagovoranja

• aktivnost usmjerena ka promjenama;

• požrtvovnost, strpljenje, uključenost, a često i potpuno dava­nje, timski rad,
komunikaciju i otvorenost;
• upoznavanje postojećeg problema;
• poznavanje procesa donošenja relevantnih odluka;
• poznavanje vještina komuniciranja;
• sposobnost tačnog izražavanja interesa i mišljenja onih koje se zastupa;
• etičnost i legitimnost;
• složenost i dugotrajanost procesa.
 Klasifikacija javnog zagovaranja

• JAVNO ZAGOVARANJE PREMA VLASTI

• - prema upravnoj vlasti
• - prema izvšno-političkoj vlasti
• - prema zakonodavnoj vlasti
• - prema sudskoj vlasti

• JAVNO ZAGOVARANJE PREMA DRUŠTVU

• - javne i medijske kampanje
• - edukacije
• - publiciranje
• - građanske akcije, protesti i sl.
 Lobiranje

• Lobiranje podrazumijeva interesne grupe i njihovi pred­stavnici utiču na

odluke ili mišljenje nekog vladajućeg ili upravljačkog organa ili njegovih
predstavnika na način da budu od koristi za onoga ko lobira.

• Lobiranje je specijalizovani dio odnosa s javnošću čija je svrha

uspostavljanje i održavanje odnosa s državnom vlasti, posebno s ciljem
utjecaja na donošenje pravnih propisa.

• Dvostruka korist: i za lobistu i za lobiranog

 Vrste lobiranja

Najčešće vrste lobiranja:

- lobiranje javnih politika,

- zakonodavno lobiranje,
- prostorno-plansko lobiranje i
- lobiranje javnih nabavki.
 Lobiranje i korupcija

• Lobiranje kao demokratsko pravo garantovano ustavom u kontekstu prava

na slanje predstavki organima javne vlasti.

• Inkluzivna javna uprava je poželjna, ali uz uslov transparentnosti i

smanjenje rizika korupcije.
 Zagovaračke strategije (1)

• Bez aktivne i razvijene stra­tegije djelovanja nema ni kvalitetnog rada i

konačnog uspjeha
• Svaka društvena aktivnost i djelatnost, ukoliko želi postati društveno
korisna, efektivna i efikasna, treba imati razvijen strategijski koncept
razrade kao vodilju ispunjenju postavljenih ciljeva.
• Javno zagovaranje zahtjeva strateški pristup i dugoročno djelovanje
• Paul Sabatier – pristup zagovaračkih koalicija: proces stvaranja javnih
politika od početka pa do njihove implementacije podrazumijeva
zagovaračku koaliciju koja obuhvata aktere iz svih dijelova sistema
stvaranja javnih politika. Zagovaračke koalicije se sastoje od aktera iz
različitih institucija koji dijele jedinstveni skup uvjerenja o politikama.
 Zagovaračke strategije (2)
• Paul Sabatier – pristup zagovaračkih koalicija: proces stvaranja javnih
politika od početka pa do njihove implementacije podrazumijeva
zagovaračku koaliciju koja obuhvata aktere iz svih dijelova sistema
stvaranja javnih politika. Zagovaračke koalicije se sastoje od aktera iz
različitih institucija koji dijele jedinstveni skup uvjerenja o politikama.

• Zdravko Petak – zagovaračke koalicije su međusobno konkurentne

(zagovaraju različite interese)

• Stvaranje konsenzualnih mreža i zajednica javnih politika (Paul Sabatier i

Hank Jenkins –Smith)
 Fokus zagovaračkih strategija

• Ciljevi: Šta se želi postići?

• Ciljna publika: Prema kome je aktivnost usmjerena? Na koga se
želi djelovati?
• Poruka: Kakvu poruku primatelji trebaju da čuju?
• Prenosioci poruke: Ko prenosi poruke? Na koji način uručiti
poruku?
• Saradnja: Ko može pomoći?
• Dostava: Kako ih se može natjerati da to čuju?
• Ostala publika: Ko su zainteresovani partneri?
• Vanjsko okruženje: Koje su mogućnosti i izazovi unutar kon­teksta
procesa donošenja odluka?
• Raspored akcije: Kad će se šta raditi?
Karakteristike zagovaranja – Young i Quinn

• Prema Eoin Young i Lisa Quinn zagova­ranje u policy procesu je:

• dvosmjeran proces pregovaranja usmjeren na prebacivanje „vlasništva“

nad nalazima i preporukama policy analize s vaše organizacije na
ciljane publike;
• nepredvidljivo, i u pravilu zahtijeva dosta vremena i upor­nosti;
• najvjerojatniji ishod je neki oblik utjecaja na sadržaj politike ili njene
instrumente, a ne cjelovito preuzimanje vaše ideje;
• uključuje „pridobijanje“ stručnih publika i izgradnju intere­snih
koalicija, kao i „trgovanje“ s političarima;
• ovisno o kontekstu, koji je uvijek specifičan, mijenja se i če­sto je
nepredvidljiv.
•
 Akteri javnog zagovaranja

• nevladine organizacije, udruženja i fondacije

• sindikati
• grupe građana
• političke stranke
• međunarodne vladine organizacije
• centri za javne politike
• lokalne vlasti
• ...
Odabir pristupa zagovaranju javnih politika

• Prikupljene informacije jesu bitne, ali je neophodno odrediti sve

faktore i utjecaje, kao i sam kontekst i okvir u kome se obavlja
zagovaračka aktivnost.
• Ulaga medija u promovisanju društvenog problema
• Drugi faktori koji utiču na donošenje relevantnih političkih odluka:
• - iskustva i lični stavovi
• - raspoloživi resursi
• - politički ambijent i stavovi
• - politička kultura, navike i tradicija
• - vanjski akteri, lobisti i kreatori javnog mnijenja
• - izvodljivost u odnosu na politički trenutak
• - javno mnijenje
 Analiza konteksta i postavljanje ciljeva u
odnosu na kontekst

• Svaka društvena aktivnost, uključujući i donošenje političkih odluka, se

odvija unutar određenog društvenog, ekonomskog, političkog, kulturnog,
pravnog ili drugog konteksta.

• Analiza konteksta se fokusira na tri područja:

- IZAZOVI ILI PREPREKE PROCESA
- PREDNOSTI/POTENCIJALI ZA UNAPREĐENJE PROCESA
- OČEKIVANO UNAPREĐENJE U ODNOSU NA AMBIJENT

Na osnovu analize konteksta, moguće je postaviti adekvatan i kontekstualan

opći zagovarački cilj.
U analizi konteksta se prikupljaju informacije o: glavnim akterima, djelovanju
društvenih podsistema (zdravstvo, školstvo, kultura, sport), proceduralnim
normama, glavnim komunikacijskim kanalima, finansiranju, porezima itd.
Izazovi ili prepreke zbog kojih proces ne ide
u smjeru u kojem biste željeli

• Ne znamo ili nemamo pristup onima koji pripremaju odluke i onima koji ih
u konačnici donose;
• Suprotne vrijednosne pozicije i interesi u odnosu na pozicije i interes
Vlade;
• Tema koia se uopće ne nalazi na političkom dnevnom redu Vlade;
• Nedostatak znanja ili razumijevanja problema i potencijalnih rješenja među
ciljanom publikom;
• Manjak podataka nužnih da bi se potkrijepilo donošenje od­luke;
• Vlastiti nedostaci (imidž o nama, informiranost, umreženost, stručnost,
resursi...).
 Prednost koju možete iskoristiti kako biste
proces poma­knuli u željenom smjeru

• Iznenađujući ili novi nalazi proistekli iz istraživanja i analize;

• Novo rješenje starog problema;
• Prilika za djelovanje koja se pojavila u društvenom, politič­kom ili
ekonomskom kontekstu;
• Podrška utjecajnih pojedinaca ili organizacija (potencijalni
ambasadori/glasnogovornici);
• Pažnja i naklonost medija - ubacivanje novih perspektiva kroz tzv. tople (ili
tužne) ljudske priče, odjeci „stranih“ priča i njihovo daljnje praćenje u
domaćoj javnosti.
 Očekivano unapređenje u odnosu na
identi­ficirane prepreke i prednosti

• podizanje svijesti o problemu, a potom i o načinima rješava­nja problema;

• poticanje rasprave ključnih učesnika;
• promjena stava stručnjaka o nekoj temi ili policy opciji;
• postavljenje teme na politički dnevni red;
• prihvatanje i primjena vaših policy preporuka;

• Rezultat ove analize daje realističnu sliku onoga što se može postići i vodič
je u osmišljavanju zagovaračkih aktivnosti.
 Analiza aktera

• Za zagovaranje javnih politika posebno je važno prethodno analizi­ranje

ključnih aktera donošenja odluka, njihovih stavova, ponašanje,
vrijednosnih sudova i sl.

• Važno je utvrditi intenzitet zainteresovanosti određenih aktera za procese

zagovaranja javnih politika i do­nošenja relevantnih odluka.
• U kontekstu intenziteta zainteresovanosti i važnosti aktera javnih politika,
moguće ih je klasifikovati na:
- primarne, sekundarne i tercijarne
- aktere sa kojima je lakše sarađivati i aktere sa
kojima je teže sarađivati
Akteri zagovaranja javnih politika