POSTAVLJANJE PROBLEMA NA DNEVNI RED

ODLUČIVANJA – AGENDA
14.11.2019.
POSTAVLJANJE PROBLEMA NA DNEVNI RED ODLUČIVANJA – AGENDA

 Pitanja koja ćemo danas obraditi su:

 Teorijski pristupi.

 Modeli dnevnog reda.

 Vrste sadržaja.
POSTAVLJANJE PROBLEMA NA DNEVNI RED ODLUČIVANJA – AGENDA -
TEORIJSKI PRISTUPI

 Pojmovi: sadržaj rada; dnevni red; odlučivačke

teme; predmet; agenda – koristimo kao
sinonime.
 Proces stvaranja SADRŽAJA RADA političkih
tijela ustvari je izbor i uvrštavanje PROBLEMA
na DNEVNI RED odlučivačkih tijela vlade,
političkih organizacija i sličnih nadležnih
mjesta.
POSTAVLJANJE PROBLEMA NA NA DNEVNI RED ODLUČIVANJA – AGENDA –
TEORIJSKI PRISTUPI

 Sadržaj političkog odlučivanja je POLITIČKI

PROCES PRVOGA REDA, kroz koji se oblikuje
interesna konfiguracija društva i oslikava
DISTRIBUCIJA MOĆI U DRUŠTVU.
 To je sve ono što su nadležne institucije
izabrale za svoj rad, ono na šta će se u daljem
vremenskom toku utrošiti sredstva i politička
energija brojnih subjekata.
POSTAVLJANJE PROBLEMA NA NA DNEVNI RED ODLUČIVANJA – AGENDA –
TEORIJSKI PRISTUPI

 Odgovoriti na pitanje šta je legitiman, javni,

politički problem početno je i zaključno pitanje
rasprave o agenda-procesu.
 Naš interes je metodologijske naravi: pokazati koji
socijalni, ekonomski, kulturni, a prije svega
politički faktori potiču ili otežavaju proces kojim
odlučitelji – donosioci odluka (decision-makersi)
saznaju o problemima, izabiru ih iz mnoštva
konkurentnih tema i mobiliziraju svoje institucije i
organizacije za njihovo rješenje.
POSTAVLJANJE PROBLEMA NA NA DNEVNI RED ODLUČIVANJA – AGENDA –
TEORIJSKI PRISTUPI

 U političkoj znanosti taj interes nije star, on

postoji posljednjih 30-tak godina, ali se njegovi
teorijski i metodologijski korijeni nalaze u
velikoj raspravi u američkoj političkoj znanosti
između elitista i pluralista, te brojnih deriviranih
pristupa o distribuciji i strukturi moći u
zajednici.
 Ukazaćemo na tri opća teorijska pristupa
agenda procesu, i to:
POSTAVLJANJE PROBLEMA NA NA DNEVNI RED ODLUČIVANJA – AGENDA –
TEORIJSKI PRISTUPI

 A) Organizacijski pristup – naglašava aktivnost

FORMALNIH odlučitelja. Korištena su
istraživanja i modeli ciklusa djelovanja
političara i razvoj upravljačkih uloga u
organizaciji, uticaj tipova organizacija, inovacija
i difuzija inovacija u organizacijama, uticaj
financijskih izvora na ponašanja organizacija.
POSTAVLJANJE PROBLEMA NA NA DNEVNI RED ODLUČIVANJA – AGENDA –
TEORIJSKI PRISTUPI

 B) Interesni pristup – proističe iz literature o

interesnim grupama i organizacijama i fokusira
se na pitanja definicije problema, a manje na
način njihovog rješavanja. Nekoliko aspekata:
 1) ciklusi oživljavanja i nestajanja pojedinih tema i sadržaja te utjecaji
masovnih medija u tom procesu;
 2) mobilizacija aktera i publike u vezi s pojedinim sadržajem;
 3) pored pitanja ko sudjeluje u izboru i definiranju problema, poseban uticaj
ima i sam sadržaj , odnosno svojstva problema. Kroz sadržaj i način njegove
strukturalizacije i prezentacije određuje se i njegova legitimacijska
vrijednost.
POSTAVLJANJE PROBLEMA NA NA DNEVNI RED ODLUČIVANJA – AGENDA –
TEORIJSKI PRISTUPI

 Ovdje je riječ o stepenu konfliktnosti koje pojedina tema

nosi u sebi. Tako se problemi, generalno gledano, mogu
podijeliti na KONFLIKTNE – one koji predstavljaju
suprotstavljene pozicije i mogu se razriješiti samo s
manjom ili većom količinom (legislativne) prisile i
 NEKONFLIKTNE – oko kojih postoji velika saglasnost u
zajednici. To su problemi opće saglasnosti o potrebi
njihova rješavanja i često ih možemo prepoznati u
izbornim kampanjama kao one teme o kojima stranke
imaju iste ili slične stavove (ljudska prava, demokracija,
tržište, itd.)
POSTAVLJANJE PROBLEMA NA NA DNEVNI RED ODLUČIVANJA – AGENDA –
TEORIJSKI PRISTUPI

 C) Ekonomski pristup – temelji se na literaturi

javnog izbora. Za tu svrhu se koriste nalazi
autora o odnosima ekonomskog rasta i
aktivnosti države, političkom interpretacijom
rasta vladinih institucija. Vlade koje donose
budžete glsanjem, neuvažavajući tržišnu korist
svojih odluka, proizvode ekonomski
neracionalnu vlast i nedjelotvornu ekonomiju.
POSTAVLJANJE PROBLEMA NA NA DNEVNI RED ODLUČIVANJA – AGENDA –
MODELI DNEVNOG REDA

 Interpretacijske konstrukcije agenda-procesa,

za koje se može reći da imaju svojstva modela,
povezane sa teorijskim i empirijskim
istraživanjem nekolicine politologa koji su i
stvarni utemeljitelji te poddiscipline. Zbog
njihovog nezaobilaznog doprinosa za agenda-
modele ukratko ćemo prikazati rezultate
njihova istraživanja.
POSTAVLJANJE PROBLEMA NA NA DNEVNI RED ODLUČIVANJA – AGENDA –
MODELI DNEVNOG REDA

 Procesualni modeli Cobba i Rossa

 Ovi autori identificiraju tri podmodela koji su određeni
varijacijama u smjeru agenda-procesa. Sam proces
određuju fazama: pokretanje, specifikacija, širenje i
ulazak.
 Prvi podmodel je onaj u kojemu inicijativa dolazi izvan
vladinih institucija nastojeći osvojiti pažnju relevantne
javnosti. Nezadovoljstvo se u početku artikulira općenito
i od strane grupa izvan vlade. Takva općenitija
nezadovoljstva pretvaraju se u određenije zahtjeve.
Širenjem problema na druge interesne strukture u
društvu, povećava se pritisak na odlučivačke institucije.
POSTAVLJANJE PROBLEMA NA NA DNEVNI RED ODLUČIVANJA – AGENDA –
MODELI DNEVNOG REDA

 Preuzimanjem problema od strane drugih grupa,

različitog stepena zainteresiranosti, postoji
opasnost da snažnije među njima“preuzmu“
problem i redefiniraju ga onako kako izvornim
akterima ne odgovara. Cobb i Ross upozoravaju da
je za ovaj model od posebne važnosti: vrsta
problema (stepen njegove opasnosti za vladu),
snaga i povezanost interesnih grupa, vrijeme koje
je proteklo od pojavljivanja problema do njegova
dolaska na formalni dnevni red vlade.
POSTAVLJANJE PROBLEMA NA NA DNEVNI RED ODLUČIVANJA – AGENDA –
MODELI DNEVNOG REDA

 Načini djelovanja koji stoje na raspolaganju su

različiti: nasilje i protesne demonstracije, štrajk,
bojkot, unutarinstitucijska aktivnost, preko
posrednika (interesne organizacije i političke
stranke) i sl. Taj podmodel svakako je
prošireniji i tipičan je za demokratske poretke.
POSTAVLJANJE PROBLEMA NA NA DNEVNI RED ODLUČIVANJA – AGENDA –
MODELI DNEVNOG REDA

 Drugi je mobilizacijski model u kojem odlučitelji

nastoje program ili policy prenijeti s formalne
agende na javnu. To je najčešće potrebno kako
bi postigli pretpostavke za provođenje tih
odluka. Odlučitelji nastoje zadobiti širu podršku
za svoje projekte, posebno za one za koje im je
potrebna šira, dobrovoljna saglasnost. Taj se
model koristi češće u visoko hijerarhijskim
društvima ili društvima u razvoju u kojima
inicijativa društvene promjene u rukama
političke i upravljačke elite.
 POSTAVLJANJE PROBLEMA NA NA DNEVNI RED ODLUČIVANJA – AGENDA –
MODELI DNEVNOG REDA

 Treći model Cobb i Ross nazivaju modelom „unutarnjeg

pristupa“. U njemu se najlakše ostvaruje pristup na formalni
dnevni red i sama implementacija, jer su akteri isti –
odlučivačka tijela. Oni su nositelji inicijative i odlučivanja, a
njihov je osnovni cilj spriječiti širenje teme u javnost, kako se
ne bi produžilo odlučivanje, povećali troškovi ili izazvao otpor
kojim bi cijela inicijativa bila onemogućena. Zbog toga oni
nastoje ograničiti broj aktera ubrazati agenda-proces
stvaranjem privida hitnosti. U tom podmodelu brojni od
aktera suprotni su ranije opisani. Problem nije u postizanju
nego u opasnosti skidanja s formalnog odlučivačkog reda i
kasnije implementacije. On se najčešće pojavljuje u
situacijama visoke koncetracije, moći i uticaja,
nedemokratskog političkog sistema.
POSTAVLJANJE PROBLEMA NA NA DNEVNI RED ODLUČIVANJA – AGENDA –
MODELI DNEVNOG REDA

 J. Kingdon : tri toka agenda - proces

 Objašnjavajući dinamiku agenda-procesa u američkom
političkom sistemu, posebno u predstavničkom domu,
Kingdonovo teorijsko ishodište se zasniva na teoriji
organizirane anarhije Cohena, Marcha i Olsena, kao i na
metafori i analogiji sa biologijskim znanostima
(evolucija, promjene i sl.).
 Kingdon smatra da analitičari predodlučivačkog procesa
moraju početi razlikovanjem između stvaranja dnevnog
reda i specificiranjem mogućnosti za rješavanje
problema.
POSTAVLJANJE PROBLEMA NA NA DNEVNI RED ODLUČIVANJA – AGENDA –
MODELI DNEVNOG REDA

 Kingdon navodi tri odvojene i relativno neovisne

aktivnosti, koje naziva strujama, tokovima: tok problema,
policy-tok i politički tok. Tako je stvoren ambijent
organizirane anarhije u kojem policy, koje su ustvari
riješenja problema, u potrazi za njima, odgovarajućim
problemima, a sve zajedno očekuje povoljan politički
trenutak. Češće se agenda uspostavlja zahvaljujući
postojećem i popularnom riješenju negoli zbog važnosti
samog problema. Kada se steknu uvijeti i dođe do
podudarnosti sva tri toka nastupa aktivnost vlade,
relaizira se policy. Tako po Kingdonovom modelu
istodobno djeluju tri sile koje moraju doći do
podudarnosti, „prozori“ moraju biti istodobno otvoreni,
pa je takav proces u isto vrijeme postupan i
neinkrementalan.
POSTAVLJANJE PROBLEMA NA NA DNEVNI RED ODLUČIVANJA – AGENDA –
MODELI DNEVNOG REDA

 U policy-toku, izboru mogućih riješenja, najveći uticaj

imaju stručnjaci. Neka su riješenja uvijek prisutna u
nekim interesnim zajednicama. Ona se prilagođavaju
novim uvijetima, novoj zakonskoj regulativi ili
financijskom stanju, ali uglavnom ostaju prepoznatljivi.
Takva se riješenja nastoje povezati s problemom koji
izbija u javnost. U povoljnom političkom stanju aktivni će
politički poduzetnici osvojiti odlučivački dnevni red.
Kingdon metaforički pojašnjava: kada su sva tri prozora
otvorena i ako se nalaze jedan iza drugog, tada se kroz
njih može vidjeti, a to je trenutak osvajanja odlučivačke
pozicije. Takva podudarnost i otvorenost „prozora“ ne
traje dugo i to vrijeme političari nastoje što uspješnije
iskoristiti.
POSTAVLJANJE PROBLEMA NA NA DNEVNI RED ODLUČIVANJA – AGENDA –
VRSTE SADRŽAJA

 U svakom političkom sistemu postoje različiti

dnevni redovi: u odnosu na nivo u političkom
sistemu (lokalna ili nacionalna), u odnosu na
područje djelatnosti (ekonomska,
vanjskopolitička, odbrambena i sl.), u odnosu
na vrijeme (dugoročna ili kratkoročna), u
odnosu na vrste institucija (zakonodavne,
izvršne, sudske).
POSTAVLJANJE PROBLEMA NA NA DNEVNI RED ODLUČIVANJA – AGENDA –
VRSTE SADRŽAJA

 Sadržaj na dnevnom redu političkih institucija, a tu su

najvažnije ZAKONODAVNE INSTITUCIJE, može se
identificirati na kontinuumu od onih koje OBAVEZNO
dolaze na dnevni red do onih koje odlučivačko tijelo
postavlja DISKRECIJSKI.
 One teme koje obavezno dolaze na dnevni red su one
koje se ne mogu izbjeći, kao što je usvajanje budžeta,
nadalje krize, nesreće i drugi iznenadni događaji na koje
se mora odgovoriti, a tek su nakraju sadržaji i s
najmanje prostora koji su izabrani i relativno samostalno
postavljeni na dnevni red.
POSTAVLJANJE PROBLEMA NA NA DNEVNI RED ODLUČIVANJA – AGENDA –
VRSTE SADRŽAJA

 Cobb i Elder razlikuju dvije osnovne grupe:

 1) Sistemski dnevni red čine sve teme i pitanja u nekom
društvu, koje njegovi članovi percipiraju kao važne
probleme što zaslužuju da o njima odlučuju nadležna i
legitimna tijela. To su pitanja i problemi o kojima se
raspravlja u javnosti.
 2) Institucionalni (formalni, vladin) dnevni red su pitanja
koja nadležna odlučivačka tijela smatraju važnima i na
kojima se aktivno angažiraju. To su pitanja koja su već
na formalnom dnevnom redu spremna za izglasavanje.
Ona su mnogo konkretnija i akcijski oblikovana.
POSTAVLJANJE PROBLEMA NA NA DNEVNI RED ODLUČIVANJA – AGENDA –
VRSTE SADRŽAJA

 Unutar ovog sadržaja možemo razlikovati dvoje

podgrupe: prva, koju čine oni sadržaji o kojima se
raspravlja i procjenjuje njihova podobnost za
odlučivanje. Oni su unutar institucijske procedure,
ali u političkoj raspravi ne moraju biti prihvaćeni
kao formalni dnevni red; druga, podrazumjeva
teme koje su prošle takvo “filtriranje” i postale
predemtom odlučivanja. U ovoj se fazi još uviejk
ne zna hoće li biti pozitivno ili negativno rješenje,
odnosno, da li će stvarno biti preuzete obveze
njihova izvršenja ili će biti odbijene.
POSTAVLJANJE PROBLEMA NA NA DNEVNI RED ODLUČIVANJA – AGENDA –
VRSTE SADRŽAJA

 Politika je, općenito, aktivnost ljudi usmjerena

prema drugim ljudima tako da se pitanja o
subjektima, akterima političkog procesa često i ne
postavlja, ono se jednostavno podrazumjeva. S
procesualnog stajališta polazno pitanje je, pak, ko
su sudionici i kakve su njihove osobine. Zbog toga
svako policy-istraživanje prvenstveno nastoji
razlikovati i identificirati subjekte, jer ni teorijska ni
empirijska analiza ne mogu bez određenja aktera,
makar bila riječ samo o onima koji vladaju ili
kojima se vlada.
POSTAVLJANJE PROBLEMA NA NA DNEVNI RED ODLUČIVANJA – AGENDA –
VRSTE SADRŽAJA

 Policy-analize pune su imenovanja različitih

subjekata: država, vlada, klasa, predsjednik,
parlament, građani, interesne grupe, političke
stranke, stručnjaci, masovni mediji, profesori,
itd.
 Postoji li mogućnost tipologije koja bi
pridonijela njihovom sadržajnijem i smislenijem
grupiranju?
POSTAVLJANJE PROBLEMA NA NA DNEVNI RED ODLUČIVANJA – AGENDA –
VRSTE SADRŽAJA

 Frey upućuje na dva moguća pristupa: prvi, polazi

od nekih specifičnih osobina aktera: socijalne i
demogragfske osobine (starost, zanimanje,
nacionalnost, isl.); konkretna pripadnost grupi
(član stranke, sindikalist, NATO saveznik, član EK i
sl.); formalni položaj (predsjednik, i sl.); neformalni
položaj (uticajna osoba, vođa, elita); kontrola nad
sredstvima (siromah, razvijeni isl.); djelatnost
(glasač, zakonodavac); stavovi i ponašanje (liberal,
konzervativac i sl.). Ova klasifikacija može pomoći
u početnoj klasifikaciji aktera.
POSTAVLJANJE PROBLEMA NA NA DNEVNI RED ODLUČIVANJA – AGENDA –
VRSTE SADRŽAJA

 Drugi Freyev pristup polazi od toga da se akteri

mogu odrediti tako da bi se najbolje moglo
predvidjeti njihovo buduće ponašanje.
Prepoznati njihove osobine tako da imaju
prognostičku vrijednost. Taj je kriterij manje
povezan sa predviđanjem ponašanja, a više s
posljedicama koje njegovo djelovanje može
imati na druge aktere. U takve aktere uglavnom
pripadaju nositelji formalnih ili neformalnih
položaja.
POSTAVLJANJE PROBLEMA NA NA DNEVNI RED ODLUČIVANJA – AGENDA –
VRSTE SADRŽAJA

 Theodore Lowi je u opisu policy-aktivnosti

političkih “arena”, kao distributivnih,
regulativnih ili redistributivnih, odredio i tri vrste
aktera s obzirom na stepen njihove kohezije:
 1) pojedinci, organizacije, korporacije;

 2) grupe;

 3) udruženja.
POSTAVLJANJE PROBLEMA NA NA DNEVNI RED ODLUČIVANJA – AGENDA –
VRSTE SADRŽAJA

 U analizi političkog procesa, odnosa i rezultata dvije su

glavne grupe subjekata:
 1) AKTERI UNUTAR POLITIČKIH INSTITUCIJA I VLASTI:
 a) izabrani politički predstavnici u zakonodavne institucije
(koji mogu biti, ali najčešće nisu, plaćeni za svoj posao,
delegati, zastupnici i sl.);
 b) imenovani ili izabrani nosioci političkih funkcija koji taj
posao obavljaju profesionalno (političari, predsjednici,
nosioci izvršnih funkcija, ministri);
 c) administrativni i upravni aparat (stručnjaci stalno
zaposleni u organima vlasti, birokracija).
POSTAVLJANJE PROBLEMA NA NA DNEVNI RED ODLUČIVANJA – AGENDA –
VRSTE SADRŽAJA

 2) AKTERI IZVAN DRŽAVNE VLASTI. Ti akteri su

brojni i njihovo učešće određeno je sadržajem,
nivoom i vremenom neke političke djelatnosti.
Tu spadaju građani kao biračko tijelo ili kao
javnost, masovni mediji, znanstvenici i eksperti,
sve druge organizacije i zajednice koje putem
političkog procesa nastoje realizirati svoje
interese (sindikati, političke stranke u opoziciji,
interesne grupe itd.).
POSTAVLJANJE PROBLEMA NA NA DNEVNI RED ODLUČIVANJA – AGENDA –
VRSTE SADRŽAJA
 Svaki od tih subjekata u procesu stvaranja političkog
dnevnog reda ima veći ili manji uticaj, na njemu
specifični način i s raspoloživim sredstvima. Takva
rasprava će pokazati koji igrači su važni, za koje se
samo smatra da su važni, kakav je odnos između njih i
prema agenda-procesu.
 Općenito može se reći da će oni aktivniji i legitimni imati
većih izgleda u zadovoljavanju svojih interesa. Dok
aktivnost podrazumjeva organizaciju, sredstva. vodstvo,
podršku, legitimnost u ovom kontekstu znači i
DRUŠTVENU PRIHVATLJIVOST SOCIJALNE GRUPE I
NJEZINOG INTERESA.
* * *