JAVNE POLITIKE 14.10.

1. Što su javne politike?

Kako razlikovati 2 dimenzije političkog?
POLICY → racionalnost, rješavanje problema, izbor između alternativa (Javne politike)
POLITICS → iracionalnost, poborništvo, politička moć 

2. Definicija javnih politika - “TIJEK ili PLAN djelovanja kojim se na racionalan način nastoje
postići CILJEVI U POLITIČKOM ODLUČIVANJU”
 sve što je vlada odlučila napraviti ili odlučila propustila napraviti
 racionalno donijeti odluke u političkom odlučivanju


 Javne politike - “sve što je vlast odlučila učiniti ili ne učiniti”
 nešto je politika zato što je vlast to stavila na svoju agendu
 tek kad nešto uđe na agendu to postaje javna politika
3. Dva lica Policyja tj. Dvojna priroda javnih politika
→ javne politike odnose se na postojanje racionalnih argumenata iskazanih u dva oblika
a. Policy studije/studije o javnim politikama → razumijevanje problema 
b. Policy analiza/analiza (za) javnih politika → rješavanje problema → odnosi se na analizu za neku
politku, za rješavanje problea, studije su podlooge za rješavanje nekog problema u nekom
sektoru, društvene intervencije u problem

4. Javne politike u terminologiji teorije sistema

 Policy inputi → birači (tko će voditi vladu itd.), interesne skupine (nevladine organizacije,
udruge…), stranke 
 Politički sustav → inputi projiciraju svoje interese
 dolazi do Policy Outputa → proračun, odluke, zakoni, uredbe... (ishodi “proizvodi” politike)
 Policy outcome → outputi dovode do posljedica (outcomea) --< konačni rezultati politike (npr.
Hoće li taj donesen proračun osnažiti (pa čak i potkopati) one za koje je donešen?)

5. Područja javnih politika

a. Politika klasičnih državnih resora
 vanjska politika (foreign policy)
 obrambena politika i nacionalna sigurnost
 policija i unutarnji poslovi
 politika na području pravosuđa
  kaznena politika
 imigracijska politika
b. Socijalna politika
 politika socijalne pomoći
 mirovinska politika
 obiteljska politika
 stambena politika
 zdravstvena politika
 obrazovna politika
 politika rodne ravnopravnosti
 politika prema osobama s invaliditetom → Područja koja obuhvaća: zdravstvo, obrazovanje,
stambena, zapošljavanje, kultura, politička participacija, socijalne usluge...
c. Ekonomska politika
 makroekonomska politika (fiskalna i monetarna) 
 politika oporezivanja
 politika tržišnog natjecanja
 politika zapošljavanja
 politika investicija
 politika regulacije gospodarstva
 politika regulacije financijskih tržišta
 istraživačka i razvojna politika
 regionalna politika
d. Sektorske politike
 politika zaštite okoliša
 poljoprivredna politika
 energetska politika
 prometna politika
 kulturna politika
 medijska politika

6. Dimenzije… Tko stvara javne politike?

a. Vlast 
b. Ekspertiza
c. Niz zainteresiranih aktera (u knjizi H. Colebatcha, policy, koristi se izraz “poredak”

7. Dimenzije javnih politika

 dvije dimenzije djelovanja
1. OKOMITA (na politike se utječe kroz hijerarhijske strukture; “command and control” →
vlast (vlada, sudovi, gradonačelnici…))
2. VODORAVNA (“pregovaraj i surađuj”) → građani, nevladine organizacije, sindikati...
 Akteri javnih politika - vertikalna i horizontalna dimenzija

8. Akteri stvaranja javnih politika

 Akteri domaćeg političkog sustava
a. političari na vlasti
b. javnost
c. javna uprava
d. sudovi
e. političke stranke
f. interesne skupine
 g. istraživački instituti (think tanks)
h. konzultanti
i. akademski istraživači
j. masovni mediji

9. Veze koje stvaraju akteri

 Podsistemi javnih politika (policy subsystems), policy kolektiviteti → veza između vlasti, sudova,
masovnih medija, interesnih skupina...
a. “Čelični trokut” → najraniji opis veza, kako se stvaraju veze između vrhova i onoga što je
administracija
b. Mreže javnih politika → mreže (relativno labave grupacije povezanih aktera; npr. mladi
nezaposleni→ nemaju snažnu moć povezanosti kao što to imaju grupacije, zajednice npr. lobiji)
c. Zagovaračke koalicije → nadmetanje konkurentskih zagovaračkih koalicija
d. Policy zajednice/ epistemičke zajednice → zajednice stručnjaka  (ugl. povezane nadnacionalno)
10. Kreatori politika
 Je li moguće priču o akterima dodatno pojednostaviti?
→ Tko su kreatori politika? Može se reć da postoji kreatora politika i ostali sudionici u procesu
stvaranja politika?
→ Colebatch to odbacuje i tvrdi: Svi su kreatori politika, neovisno u kojoj dimenziji politike
djeluju → kritika gore navedenog stava
11. Kompleksnost javnih politika
 Alternative javnim politikama
a. JAVNO UPRAVLJANJE
b. JAVNI MENADŽMENT
12. Javne politike i javno upravljanje
 Što da se radi s izrazom governance?
 Vlade “kormilare”
       vlada ----- javna uprava
          I                               I
          I                               I
       poslovni sektor -- civilni sektor 

13. Tipologije javnih politika

 klasifikacija javnih politika T. Lowi
 Definira JP s obzirom na troškove koje troši i daje
 Distributivna - zajednička politika EU o poljoprivredi, distribucije novih resursa, idu usko
definiranim prostornim jedinicama ili društvenim skupinama 
 Redistributivna - podrška studentima → socijalne i obrazovne politike; transferi koji se daju
širokim socijalnim skupinama, ugl. novčani transferi; promjena u distribuciji (raspodjeli)
postojećih resursa; dakle ne daju se ‘novi novci’ većem broju već se preraspodjeljuje već
postojeći
 usko koncentrirane koristi. → dijele se prava (na nešto)
 široko koncentrirane koristi → dijele se novci
 Regulativne → manji broj ljudi (npr. davanje koncesije); davanje prava kroz kontrolu i regulaciju
određenih aktivnosti kojom se nameću visoki troškovi usko definiranim akterima koji krše
regulativne odredbe, ali i koristi prvenstveno dobivaju usko definirane skupine; politika davanja
radio-difuznih frekvencija, politika regulacije financijskih tržišta
 Konstitutive→ veći broj (široke skupine ) ljudi, politike ljudskih prava (prava osoba s
invaliditetom, prava životinja, zaštita potrošača…); davanje prava kroz reorganizaciju postojećih
institucija; to se sve radi kako bi se široko definiranim skupinama davala nova prava; svi koji ta
prava krše snose visoke troškove
 


 “Pork barrel politics” →  dotacije zajednicama za lokalne projekte (javni novac za vlastitu
zajednicu, a ignorirate prave probleme npr. kongresnik za vrijeme političke bitke u areni gradi
bolnice, stadione umjesto da se koncentrira na prave probleme kako bi pribavio glasače,
naklonost javnosti)

Proces stvaranja politika

→ Pješčani sat prikaz brojnosti aktera u svakoj kategoriji
 postavljanje politike na dnevni red (na vrhu pješčanog sata)
 formulacija politike
 legitimiranje politike (broj aktera najmanji; sredina “pješčanog stat)
 implementacija politike
 vrednovanje politike (na dnu pješčanog sata)

Policy ciklus
Razvoj politika obuhvaća prva tri procesa oblikovanja politika

JAVNE POLITIKE 21.10.

1. Tipologija javnopolitičkih problema (Wayne Parsons)


 vlade ne mogu na jednaki način ‘hendlati’ sve ‘policy’ (javnopolitičke) probleme 
 svi policy problemi nisu jednaki s obzirom na opseg mogućih intervencija vlade
 DA/NE (ona nešto može ili ne može; podržati ili odbiti)

2. Tipologija javnopolitičkih problema (Robert Hoppe)


 “Kolika je pouzdanost znanja koje postoji o tom nekom problemu?” → visoka ili niska
pouzdanost
 “Do koje mjere postoji konsenzus o tome problemu?” → postoji li visoka suglasnost ili niska
(nepostojeć) suglasnost/konsenzus


3. Učinak konflikta i dvosmislenosti (R. E. Matland)


 Razina konflikta → “Da li provođenje neke politike dovodi do raspodjele na velike dobitnike i
velike gubitnike?”
 Razina dvosmislenosti → 
 element 4 najbolji je za provođenje neke politike, ona je koherentna
 element 1 najnepogodniji je za provođenje neke politike

4. Vrste dobara i javne politike (Elinor i Vincent Ostrom)


 Sva dobra koja se koriste u zajednici (privatna, javna…) se razlikuju po dva kriterija:
a. Konkurentnost u potrošnji → ‘ako nešto trošim ja, nema za druge’ (DA, postoji konkurentnost) ili
‘ ja trošim nešto, ostati će ga i za druge’ (NE, ne postoji konkurentnost)
b. Mogućnost isključenja neplatiša →  može se isključiti osobu iz korištenja dobra koja to nije
platila (DA) (npr. televizor; samo ga ja mogu uzeti i platiti) i ne treba se isključiti osobu koja to
dobro nije platila (NE) (npr. policiju ili hitnu pomoć može koristiti bilo tko platio on ili ne poreze
državi)
 zajednička dobra kao prirodna dobra (voda, ribe, more, šume… nešto što nam je dala priroda)
 javna dobra → npr. kabelska (mogu je imati i drugi, a ne samo ja, ali ju svi moraju platiti)