15.

SAVREMENE OBLOGE ZA RANE

Autor: Dubravko Huljev

Godinama su već, u savremenoj kliničkoj praksi pri liječenju hroničnih rana usvojeni principi
takozvane vlažne sredine, koja rani osigurava odgovarajuće uslove za zarastanje. Uopšte se cijeljenje
rana odvija brže u vlažnom, nego u suhom okruženju. Ovaj efekt je dokazan jo 1961. godine
komparacijom cijeljenja na jednoj te istoj rani. Pola rane prekriveno je vlažnim medijem, a pola je bilo
ostavljeno da cijeli na vazduhu. Dio rane koji je bio u vlažnom okruženju zacijelio je brže (Winter,
1961.). Za nesmetan početak i razvoj svake faze zarastanja rane potrebno je obezbijediti odgovarajuću
vlažnost, jer se svi hemijski i fizički procesi u rani odvijaju djelovanjem različitih enzima, koji su
aktivni samo u vodi. To se odnosi prvenstveno na aktivnost proteaza, koje su izuzetno aktivne u drugoj
– inflamatornoj fazi zarastanja, u kojoj dominira čišćenje rane (autolitičke nekrektomije). Takođe, i
faktori rasta, koji se u rani pojavljaju odmah nakon povređivanja, a zatim njihova koncentracija i
aktivnost jenjavaju u sljedećim fazama zarastanja, ne mogu djelovati u suhom prostoru. Pored
vlažnosti, u rani mora biti uvijek jednaka temperatura, jer kada se rana ohladi privremeno se
zaustvaljaju sva aktivna dešavanja u rani i tako se usporavaju procesi i faze zarastanja rane (aktivnost
enzima se prekida, prestaje mitoza fibroblasta, zaustavlja se angioneogeneza …). Takođe, regulacija
acidobazne ravnoteže u rani je veoma značajna za normalni tok zarastanja. Nakon čišćenja rane
potrebno je kožu u okolini osušiti i zaštiti odgovarajućom kremom ili mastima, koje štite kožu od
maceracije i održavaju njenu elastičnost. Izbor materiala za potporno liječenje rane zavisi od tipa rane
(dubine, stupnja oštećenja tkiva, količine eksudacije, prisustvo infekcije,…).

SUVREMENI MATERIJALI ZA TRETMAN RANE

Dokazano je da liječenje rana klasičnim načinima, oblozima od gaze i fiziološkom otopinom,
nisu ispunjavali uvjete koji su potrebni u zarastanju rane. Ti su postupci zastarjeli i već nekoliko
godina se u razvijenim zemljama ne primenjuju. Suvremene obloge za rane odgovaraju takozvanim
kriterijmaTurnerjeva, koji zahtijevaju da obloga ima visok kapacitet za upijanje eksudata i sprečavanja
prenošenja infekcije. Takođe je važno da osiguravaju odgovarajuću vlažnost rane i istovremeno
održavaju željenu temperaturu u rani, kao i pH. Materijali ovih obloga ne smeju biti toksični, i trebaju
omogućavati razmjenu plinova (trebaju biti polupropusni). Obloga treba štititi kožu oko rane od
maceracije, a isto tako treba štititi površinu rane od sekundarne infekcije iz okoline. Winter je dokazao
1964 g. (ispitivanjima na životinjama i kod ljudi), da rane koje se tretiraju u vlažnoj sredini brže
zaraštavaju u odnosu na do tada klasične načine liječenja. Takođe je i Lawrence 1982 g. dokazao da
obloge koji osiguravaju vlažnu sredinu bolje i brže obnavljaju tkivo kože i epitela. Eaglestein je 1985
g. došao do zaključka da novi materijali za zarastanje rane poboljšavaju epitelizaciju više od 40%. Na
osnovu gore sprovedenih studija autori su dokazali prednosti vlažne sredine u procesu zarastanja rana.
Takođe u vlažnoj sredini se podstičeangiogeneza, usporava se razmnožavanje bakterija, održava se
željeni pH, rana je zaštićena od uticaja vanjskih uslova i sredine, smanjuje se bol, previjanje se
prorijeđuje, bolesnici brže postaju aktivni, i na kraju smanjuju se ukupni troškovi liječenja. Suvremeni
materijali za zarastanje rane predstavljaju zamjenu za nedostajuće tkivo i kožu. Svrha njihove
primjene je u pripremanju ležišta rane za obnavljanje i optimalno zarastanje, t.j. za uklanjanje
nekrotičnih struktura u rani nastalih autolizom, kao i za smanjenje inflamacije i koncentracije
mikroorganizama u rani. Sa nekrotičnim tkivom i bakterijama u rani povezani su različiti patološki
faktori koji onemogućavaju pravilno zarastanje rane. U te patološke faktore se ubrajaju produžena faza
inflamacije, prekid ili odgađanje mehanizama koagulacije, izmijenjena uloga leukocita i neefikasna ili
manjkajuća angiogeneza. U procesu liječenja jedan od glavnih ciljeva je da se ležištu rane obezbijede
adekvatni uslovi kao što je prokrvljenost, odstranjivanje sekreta iz rane, i smanjivanje prisustva i
razmnožavanja bakterija u njoj. Proizvođači su slijedili zahtjeve stručnjaka i danas se na tržištu nalazi
čitava paleta suvremenih obloga za zarastanje i liječenje rana. Obloge su podijeljene na primarne i
sekundarne. Primarne su one koji dolaze u neposredan kontakt sa površinom rane, a sekundarne imaju
ulogu držanja primarne obloge na pravom mjestu, a istovremeno štite površinu rane od uticaja vanjske
sredine. Danas je sve više obloga koje imaju istovremeno ulogu primarne i sekundarne obloge.
Primjena ovih obloga je jednostavna, laka i brza.

POLIURETANSKI FILMOVI
To su primarne ili sekundarne, tanke, polupropusne, šupljikave obloge koje se ljepe za kožu i
ne propuštaju bakterije i druge mikroorganizme, kao niti vodu, pa tako smanjuju mogućnost
sekundarne infekcije. Ipak, omogućavaju izmjenu plinova, i taj način osiguravaju optimalnu vlažnu
sredinu u rani, a zahvaljujući providnosti omogućavaju stalni uvid u stanje rane i okolne kože. Filmovi
nemaju sposobnost upijanja osim ako im nisu pridodati dodaci koji sadrže materijale za upijanje.
Zahvaljujući velikoj elastičnosti lako se namještaju, čak i na neravne i pregibne površine, kao što su
lakat ili peta. Primarno su namijenjeni za zaštitu ugrožene kože (za prevencija dekubitusa) i za
zbrinjavanje površinskih rana bez ili sa minimalnim sekretom. Isto tako su podesni za pokrivanje
postoperativnih rana. Pri liječenju hroničnih rana služe kao sekundarni pokrovi kojim se pokriva
primarna amorfna obloga (gel, alginat itd.). Ova vrsta obloga može ostati na rani do sedam dana.
Bolesniku omogućava normalno održavanje osobne higijene (tuširanje, kupanje).

HIDROKOLOIDI
To su upijajuće primarne i/ili sekundarne obloge, paste ili prašak koji se sastoji od
makromolekula koji se pretvaraju u polimerni matriks. Sastoje se 3 glavna sastojka: želatine – koloidni
protein koji pomaže stvaranje vlažnog okruženja, pektina – pročišćeni derivat karbohidrata
(galakturonična kiselina) koji osigurava kiseli Ph okruženja, i Na-karboksimetil celuloze – najvažnija
gelirajućakomponentas najvećom moći apsorpcije. Odlikuju se sposobnošću upijanja, i kada stupe u
dodir sa eksudatom iz rane stvaraju gel žuto-smeđkaste boje čime se u rani održavaju povoljni uvjeti
(vlažnost, pH, temperatura) koji pomažu u njenom zarastanju. Ove se obloge uglavnom koriste za rane
koje se odlikuju manjim ili srednjim eksudatom. Koriste se u svim fazama zarastanja kao i za zaštitu
okolne kože, posebno u okolini stoma. Ne primijenjuju se za inficirane rane. Hidrokoloidi se
postavljaju na ranu tako da prelaze barem dva centimetra preko ruba rane. Na rani mogu ostati i do
sedam dana, odnosno to zavisi od stanja same rane i kože u okolini rane. Zamijenjuju se obavezno
onda kada sekreti iz rane stignu do ruba rane. Po pravilu, prilikom zamjene obloge registrira se
specifičan miris iz rane. Paste, prašak i hidrofiberi zahtijevaju upotrebu i sekundarnih obloga koje
primarnu oblogu fiksiraju na ranu. Većina hidrokoloidnih obloga ima ljepljive rubova, pa tako nije
potreban zavoj. Ove se obloge najčešće primijenjuju u fazi granulacije.

POLIURETANSKA PJENA / MEMBRANA

To su primarne ili sekundarne obloge napravljene od poliuteranske pjene koje su
karakterizirane visokim kapacitetima upijanja. Ove obloge mogu biti jednoslojne ili višeslojne sa ili
bez ljepljivih rubova. Gornja površina pokrivena je poliuteranskim filmom. Sastojci obloge i pjene se
ne miješaju sa sadržajima i površinom rane. Upijeni sadržaj iz rane ne može se istisnuti iz pjene.
Gornja površina koja je pokrivena sa poliuteranskim filmom propušta plinove ali ne i tekućinui, čime
se održava optimalna vlažnost sredine u rani. Pjene se zbog svoje mekoće se lako i jednostavno
prilagođavaju površini rane. Preporučuju se za upotrebu kod svih vrsta rana koje imaju srednju ili veću
sekreciju, a koriste se i u svim fazama zarastanja rane. Zamijenjuju se onda kada je obloga popunjena
sekretom do ruba, obično se to događa u roku od dva ili tri dana. Sekundarna obloga nije potrebna, ali
je neophodan material kojim se pjena i membrane pričvršćuju na ranu (poliuretanski film ili ljepljive
trake), ukoliko obloga nema ljepljivog ruba.

HIDROKAPILARNE OBLOGE
To su također obloge sa visokim kapacitetom upijanja i ubrajaju se u primarne i/ili sekundarne
obloge a napravljene su od posebnih materijala sa zrncima. Vanjska površina je polupropusna, a
odlikuje se velikim kapacitetom upijanja tekućine (eksudata) iz rane. Zbog specifičnih struktura ove
obloge ne prelaze preko ruba rane i zahvaljujući tome ne maceriraju kožu u okolini rane. U rani obloga
osigurava optimalnu vlažnu sredinu. Proizvedene su u različitim oblicima i veličinama, sa ili bez
ljepljivih rubova. Ova se vrsta obloga preporučuje za različite kronične i akutne rane sa manjom ili
velikom sekrecijom i podesne su u svim fazama zarastanja rane. Obloge se zamijenjuju nakon par
dana, u zavisnosti od natopljenosti sektretom (obično je to dva do tri dana). Sekundarna obloga nije
potrebna, ali se koriste materiali koji pričvršćuju primarnu oblogu.

HIDROFIBER OBLOGE
Sastoje se hidrofiber vlakana koja imaju dvije osnovne karakteristike, a to su velika moć
upijanja sekreta iz rane zajedno sa slobodnim bakterijama u rani koje i zadržava u samoj hidrofiber
strukturi. Imaju sposobnost vertikalne apsorpcije, te time ne maceriraju okolnu kožu. Sekret ulazi
direktno u hidrofiber vlakna, mijenja mu strukturu u gel kao takakv ostaje u samoj strukturi obloge.
Indicirane su kod rana s jakom i srednjom sekrecijom. Postavlja se tako da obloga za oko ½ cm prelazi
rubove rane, jer se prilikom geliranja skuplja. Obloga se mijenja kada se ispuni sekretom iz rane, tj.
kada postaje prozirna. To su primarne obloge na koje je potrebno staviti sekundarnu oblogu.

HIDROGEL
To su obloge načinjeni od amorfnih hemijskih supstancija u obliku gela i mogu se kombinirati
sa različitim dodacima (najčešče sa alginatima), koji osiguravaju optimalnu vlažnost u rani i tako
hidriraju suhe nekroze. Sastoje se od netopivog polimera koji je hidrofilan i ostalih sastojaka (oko 80%
vode, 1-2% karboksimetilceluloze, do 20% propilenglikola). Zbog povišenog onkotskog pritiska lako
upijaju suvišnu sekreciju u rani i na taj način pomažu endogenim mehanizmima u procesu i brzini
zarastanja rane. Gelom se prekrivaju osetljiva mjesta u blizini nervnih završetaka te se tako smanjuje
bol. Hidrogeli su namijenjeni za rane sa suhim nekrozama, jer ih hidriraju i tako omogućavaju
autolitičkunekrektomiju. Upotrebljavaju se kod svih kroničnih rana sa suhim nekrozama, a mogu se
primjenjivati i kao univerzalne primarne obloge za liječenje svih vrsta dubokih rana i u svim fazama
zarastanja. Poslije primjene ove vrsta obloga potrebne su i sekundarne obloge (poliuretanski filmovi ili
pjene) koje se zamijenjuju drugi ili treći dan. Važno je voditi računa o koži u okolini rane, jer kod
nepravilne upotrijebe ovih obloga koža brzo macerira. Prilikom zamjene obloga okolinu rane treba
isprati fiziološkom otopinom kako bi se nekrotične mase isprale, a kada je to potrebno, prilikom
zamjene hidrogelnih obloga korisno je kirurški odstraniti demarkirane nekrotične naslage.

ALGINATI
To su prirodne, primarne, sterilne, mekane obloge sa visokim kapacitetom upijanje tekućine
(20 – 40 puta od svoje težine). Napravljene su od posebnih vrsta morskih algi. Sastoje se od vlakana,
koja se kada stupe u kontakt s tekućinom pretvaraju u gel. Osnovnu strukturu alginatnih obloga čini
kalcijeva i natrijeva sol alginatnepoliuronske kiseline, sastavljene od D-manuronske i L-glukuronske
kiseline. U procesu pretvaranja vlakana u gel, učestvuju ioni kalcija i natrija.Ca-Na- alginat je
netopljiv u vodi, ali ima veliku moć apsorpcije sekreta iz rane, jer dolazi do izmeneCa iona u vlaknima
Ca-alginata s Na ionioma iz sekreta, pri čemu se formira viskozni hidrofilni gel. Viskozni gel se pripija
za dno rane i tako održava optimalnu vlažnost u rani. Uočeno je da alginati imaju i hemostatsku ulogu.
Ova je vrsta obloga namijenjena za površne i duboke rane sa umjerenim i velikim eksudatom, kao i za
inficirane rane, posebno one kod kojih postoji kapilarna ili mikrocirkulatorna krvarenja (hemostatska
uloga). Međutim, alginati nisu dobri za liječenje suhe rane. Tada se moraju kombinirati s hidrogelom.
Obloge se postavljaju na ranu tako da ne prelaze preko rubova rane na kožu oko rane. Zamijenjuju se
svaka dva do tri dana, odnosno onda kada se vlakna u cijelosti pretvore u gel. Potreban je i sekundarni
pokrov i to je obično poliuretanski film jer se tako može kontrolirati učinak alginata. Sekundarna
obloga može biti bilo koje vrsta pod uslovom da ima sposobnost upijanja tekućine.Odstranjivanje
preostalog alginata i gela nije bolno, ali ranu treba uvijek isprati tekućom vodom prije postavljanja
nove obloge.

NELJEPLJIVE KONTAKTNE MREŽICE

Proizvode se od različitih tkanih i netkanih materijala (poliamida), koji se ne lijepe na ranu, jer
su impregnirani neutralnim kremama. Ove se obloge sastoje od mrežaste i porozne strukture, pa zato
omogućavaju prelazak sekreta iz rane. Sprječavaju neposredan kontakt upijajuće sekundarne obloge sa
ranom. Namenjene su za zaštitu dna rane i granulacijskog tkiva. Ove mrežice mogu ostati na rani do
sedam dana i po potrebi se zamijenjuju samo sekundarne obloge svaki drugi, treći dan. Mrežice se
zamijenuju samo onda kada nije moguć prolazak eksudata iz rane kroz mrežicu.

OBLOGE S DODACIMA
To su obloge za rane različitih kemijskih struktura i sadrže različite dodatke, koji se koriste za
liječenje i zarašćivanje kontaminiranih i inficiranih rana, te zato zahtijevaju poseban tretman. Obloge s
dodacima su: sa povidon jodom, s aktivnim ugljenom, s hidrokoloidima, s ionskim srebrom, sa
hloheksidin acetatom, sa Ringer-ovim laktatom, medom, polyhexamethylenbiquanidehydrochlorid om
(PHMB) itd..

ANTIMIKROBNE OBLOGE
To su obloge koje u svom sastavu imaju neku od tvari koje djeluju antimikrobno. U tu se
grupu ubrajaju razni tipovi obloga (alginati, hidrofiber, pjene, silikonske obloge,…) s dodatkom srebra
(Ag), polyhexamethylenbiquanidehydrochlorid (PHMB) i meda.

Srebro (Ag)
Srebro je prirodan, siguran i iznimno učinkovit element koji se od davnina koristi u medicini
zbog svojih antimikrobnih i antiseptičkih svojstava o kojima je govorio i Hipokrat. Pojavom
nanotehnologije srebro je doživjelo novi procvat jer upravo ova tehnologija omogućila njegove
neograničene mogućnosti primjene. Kao vrlo učinkovita antimikrobna supstanca ionsko nanosrebro
uništava viruse, gljivice i bakterije, uključujući i antibiotik rezistentne bakterije kao što su MRSA i
VRE, sprečava kolonizaciju bakterija u oblozi, te osigurava antibakterijsku branu, što pomaže
smanjenju razine infekcije. Srebro je stalno aktivno dok je obloga na rani, djeluje već nakon
30 min od primjene, a antibakterijsko djelovanje obloge osigurano je do 7 dana.

Elementarno srebro ne djeluje na bakterije. Da bi postalo baktericidno mora izgubiti jedan

elektron i preći u ionski oblik – Ag +. Ti se ioni srebra, koje se nalaze u oblogama, postupno otpuštaju
kada dođu u vlažno okruženje rane. Mehanizam po kojem srebro djeluje sastoji se u tome da se ioni
srebra vežu na staničnun membranu mikroorganizama i dovode do pucanja membrane, te se ulaskom u
mikroorganizam vežu na njihove proteine i na taj način dovode do uništenja mikroba. Osim toga
inhibiraju i respiratorni enzim na staničnoj stjenci patogenog organizma, te unutar nekoliko minuta
mikroorganizam ostaje bez kisika. Za to vrijeme, stanice tkiva su nedirnute jer su proces i mehanizam
kojima one uzimaju kisik posve drugačiji od mehanizma kojeg upotrebljavaju bakterije za istu stvar.

Osim toga, suvremene studije sugeriraju da srebro može reducirati adhezivnost bakterija i
destabilizirati matriksbiofilma, kao i djelomično djelovati na bakterije u biofilmu, a također da srebro
ima i antiinflamatorni učinak, te da pozitivno djeluje na neoangeogenezu.

Samo se vrlo mali dio srebra veže na bakterije, dok se najveći dio veže na debris i na proteine
u rani, a vrlo mali dio se i apsorbira u organizam. Apsorbirano srebro se izlučuje najvećim dijelom
preko jetre a dijelom i urinom.

PHMB
Polyhexamethylenebiguanide, poznat kao i polyhexanide i polyaminopropylbiguanide je često
upotrebljavan antiseptik. Sastoji se od heterodispenzirane mješavine polimera i sintetičkog spoja koji
je sličan prirodnom antimikrobnom pepidu (AMPs). PHMB djeluje baktericidno na mnogo vrsta
bakterija, virusa i gljivica, a prema nekim istraživanjima također djeluje i na biofilm u kroničnoj rani.
Maksimalno djelovanje ima kod Ph 5-6, a mehanizam djelovanja, koji je sličan djelovanju prirodnog
AMPs, se sastoji u tome da se veže na staničnu membranu bakterija i virusa gdje inducira agregaciju i
povečanipermeabilitet membrane, a što rezultira oslobađanjem lipopolisaharida iz stanične membrane,
te izlazak natrijevih iona iz stanice, kao i ostalih intracelularnih sastojaka, a ujedno oštećuje i
deaktivira DNA mikroorganizma, s posljedičnim uništenjem stanice.

PHMB se upotrebljava već oko 60 godina, i do sada nema evidentiranog razvoja rezistencije,
netoksičan je, senzibilizacija kože je vrlo rijetka (oko 0,5%), i to kod koncentracije koja je i do 10 puta
veća nego kod one koja se upotrebljava u oblogama za rane.

Med
Med se, kao i srebro, od davnina upotrebljavalo kao sredstvo za liječenje inficiranih rana.
Najpoznatiji je manuka (L.scoparium) med za koji je dokazano da je efikasno antimikrobno sredstvo
protiv velikog broja bakterija, uključujući i Staph. aureus, kao i MRSA. Mehanizam djelovanja bazira
se na visokom osmolaritetu, niskoj Ph vrijednosti, i sastojcima kao što su vodikov peroksid (H 2O2),
methylglyonal (MGO), itd. Antimikrobni agens u medu je predominantno vodikov peroksid.

SILIKONSKE OBLOGE
To su primarne i sekundarne obloge, koje imaju ljepljivu površinu prema rani koja je
presvučena perforiranim mekim silikonskim slojem. Silikonski sloj je inertan, hidrofoban i selektivno
ljepljiv, što znači da nježno prijanja na suhu neoštećenu kožu, a neprijanja na ranu i maceriranu vlažnu
kožu. Silikoni svojom nježnom i blagom strukturom minimalno oštećuju površinu kože pri zamjeni
obloga. Ima ih u različitim veličinama i oblicima i kombiniraju se s različitim materijalima –
poliamidima i poliuretanskim pjenama. Namijenjeni su za zarastanje različitih vrsta rana, posebno
onih koje imaju umjerenu ili obilniju eksudaciju, a koriste se u svim fazama zarastanja. Posebno se
često koriste za liječenje bolnih rana kao i za rane s dubokim oštećenjima i ugroženom kožom u
okolini rane. Ove obloge mogu biti na rani i do četrnaest dana, a da bi bolje prijanjali na željeno mesto
kombiniraju se sa sekundarnom upijajućom oblogom.

KOLAGENI
Kolageni su skupina prirodnih proteina koji se javljaju u svim fazama cijeljenja rane. Do sada
je opisano 29 tipova kolagena i dijele se u tipove I, II, III i IV. Od svih kolagena za cijeljenje rane
najvažniji su kolageni tipa I. Obloge s kolagenom su upijajuće primarne obloge poroznih struktura,
napravljene od prirodnog, čistog kolagena tipa I, ili denaturiranog kolagena. Zbog poroznih struktura
upijaju sekrete iz rane, ubrzavajući nastajanje i rast granulacijskog tkiva, čime pomažu lakšem i bržem
zarastanju rane. Te obloge dovode do signifikantne produkcije fibroblasta, poboljšavaju depoziciju i
pravilno strukturiranje kolagenih vlakana, te štite leukocite, makrofage, fibroblaste i epitelne stanice, i
pozitivno djeluju na kemijsko i termičko mikrookruženje unutar rane.Također inhibiraju i deaktiviraju
prekomjernu MMPs. Namijenjene su za zbrinjavanje rana u svim fazama zarastanja, a posebno kada je
predhodno zarastanje bilo usporeno i neadekvatno. Ovim je oblogama potrebna pomoć sekundarnih
obloga, a mijenjaju se svaki treći ili četvrti dan.

RESORPTIVNE TERAPEUTSKE OBLOGE

To su primarne terapeutske obloge napravljene od oksidirane regenerirane celuloze i kolagena.
Aktivno podstiču prirodne procese zarastanja tako što za sebe vežu proteaze, enzime koji ometaju
cijeljenje rana. Na taj način omogućavaju nesmetano djelovanje faktora rasta, koji učestvuju i
ubrzavaju nastajanje granulacija, angiogenezu i stimuliraju migraciju i proliferaciju stanica. Ove se
obloge odlikuju i drugim svojstvima kao što su hemostatsko i resorptivno, pa se preporučuju u
zbrinjavanju svih kroničnih i akutnih rana koje krvare (difuzno kapilarno krvarenje) ili teško zarastaju
(smetnje u trećoj fazi zarastanja). Mogu se primjenjivati i na mjestu infekcije, ali se onda kombiniraju
sa srebrom. Obloge se u roku od dva ili tri dana resorbiraju i tada se zamijenjuju novom oblogom.
Potrebno je preko njih postavit i sekundarnu oblogu (npr. poliuretanski film) koja fiksira terapeutsku
oblogu u rani.

ZAKLJUČAK
Suvremene obloge za liječenje rana su u mnogočemu uspješno zamijenile klasičnu terapiju
kroničnih rana, a takođe i akutnih inficiranih rana. Posebna prednost ovih obloga je bolji učinak na
patofiziološke faktore koji onemogućavaju pravilno zarastanje rane. Osiguravaju optimalnu vlažnu i
toplu sredinu u rani i ranu štite od uticaja vanjskih faktora, također sprječavaju širenje sekreta iz rane
na okolno zdravo tkivo. Obloge se odlikuju osobinama koje se moraju poznavati jer se prema
uzročniku i drugim patofiziološkim faktorima odabiraju odgovarajuće obloge za zarastanje rana. Isto
tako je važno odabrati odgovarajuću oblogu u ovisnosti od faze zarastanja rane. Idealna i univerzalna
obloga još uvijek ne postoji. Liječenje rane suvremenim oblogama skraćuje vrijeme zarastanja,
smanjuje broj dolazaka pacijenta na previjanje, a to podrazumijeva i manje angažiranje i opterećenje
zdravstvenog osoblja. Istovremeno je značajno popravljena kvaliteta života bolesnika, a ukupni
troškovi liječenja rane su smanjeni. Tako primjena suvremenih obloga za zarastanja akutne inficirane i
kronične rane pored medicinskih ima i bolji ekonomski rezultat.