STUDI JA

KARTA MINERALNIH SIROVINA KANTONA SARAJEVO

Rukovodilac Instituta Dekan

Prof.dr Mirza Bašagić, dipl.ing.geol. Prof.dr Husno Hrelja, dipl.ing.građ.

Sarajevo, oktobar 2002. godine

 INSTITUT ZA GEOLOGIJU

Broj: _______ /02

Datum ________ 2002.godine

STUDI JA

KARTA MINERALNIH SIROVINA KANTONA SARAJEVO

Autori: Prof. dr Safet Čičić, dipl.inž.geol., naučni savjetnik

Prof. dr Mirza Bašagić, dipl.inž.geol.

V. Ass. mr Ferid Skopljak, dipl.inž.geol.

Rukovodilac Instituta Dekan

Prof.dr Mirza Bašagić, dipl.ing.geol. Prof.dr Husno Hrelja, dipl.ing.građ.

SADRŽAJ

0. OPĆI PODACI

I. UVOD

II. GEOGRAFSKE ODLIKE TERENA

III. ISTORIJAT ISTRAŽIVANJA I PROIZVODNJE MINERALNIH SIROVINA U

KANTONU SARAJEVO

IV. GEOLOŠKA GRAĐA TERENA

1. PALEOZOIK
- Silur
- Devon
- Karbon
- Perm
2. MEZOZOIK
- Trijas
- Jura-kreda
3. KENOZOIK
- Miocen
- Kvartar
4. TEKTONIKA

V. LEŽIŠTA MINERALNIH SIROVINA

1. Ležišta metala
1.1. Mangan
1.2. Živa
1.3. Olovo-cink
2. Ležišta nemetala
2.1. Ležišta glina
2.2. Ležišta krečnjaka i dolomita
2.1.1. Ležišta krečnjaka
2.1.1.1. Ukrasni kamen
2.1.2. Ležišta dolomita
3. Resursi podzemnih voda
3.1. Pitke podzemne vode
3.2. Mineralne vode
3.3. Termalne vode
3.4. Termomineralne vode
4. Geotermalni potencijali
VI. REZIME I PRIJEDLOZI

VII. LITERATURA

0. OPĆI PODACI

Naziv projekta: Studija " Karta mineralnih sirovina Kantona Sarajevo "

Naručilac: Kanton Sarajevo, Ministarstvo privrede,

Ugovor br. 07-04-23-1261 od 18.06.2002.

Izvršilac: Građevinski fakultet Univerziteta u Sarajevu - Institut za geologiju,

Ugovor br. 10-145/02 od 17.06.2002.

Koordinator projekta: mr Ferid Skopljak, dipl.ing.geol.

Autori: Prof.dr Safet Čičić, dipl.ing.geol.

Prof.dr Mirza Bašagić, dipl.inž.geol.

mr Ferid Skopljak, dipl.ing.geol.

Saradnik na projektu : Ernad Borovac, dipl.ing.maš.

Tehničko-grafička obrada: Miroslav Jurić, građ.tehničar

Vrijeme izrade: juli - oktobar 2002. godine

I. UVOD

Ova Studija je urađena na osnovu Ugovora br. 07-04-23-1261 od 18. juna 2002.
godine, zaključenog između Ministarstva privrede Kantona Sarajevo, kao Naručioca i
Građevinskog fakulteta u Sarajevu, Institut za geologiju, kao Izvođača radova.
U članu 1. citiranog Ugovora predviđeno je da se Studija "Karta mineralnih sirovina
Kantona Sarajevo" obradi prema Projektnom zadatku, odnosno koncepciji i metodologiji
rada sadržanoj u ponudbenom dokumentu - Tenderu ( Kanton Sarajevo, Ministarstvo
privrede, Sarajevo, maj 2002. godine). Skladno tome, u Studiji su obuhvaćene i obrađene
slijedeće tematske cjeline:
 geološki sastav terena u granicama Kantona Sarajevo,
 tektonska rejonizacija sa opisom izdvojenih strukturno - facijalnih jedinica,
 ležišta metaličnih i nemetaličnih mineralnih sirovina, kao i potencijali pitkih,
mineralnih, termalnih i termomineralnih voda,
 ekonomska ocjena na temelju koje su naznačeni pravci buduće eksploatacije i
predložene mjere za racionalnije usmjeravanje, te efikasnije i ekonomičnije
korištenje mineralno - sirovinskih resursa u narednom periodu.
Studijom je trebalo odgovoriti na ciljeve i zadatke postavljene u ponudbenoj
dokumentaciji. Stoga su obuhvaćena sva značajna geološka i ekonomska pitanja na
osnovu kojih je moguće kreiranje budućeg razvoja geoloških istraživanja i mineralne
ekonomije, a geološka karta i druga dokumentacija su dobra osnova za korištenje u sferi
održivog (uravnoteženog) razvoja i prostornog planiranja, zatim u vodoprivredi,
šumarstvu, poljoprivredi i drugim aktivnostima vezanim za korištenje zemljišta i
mineralno - sirovinskih resursa. Ukazano je na otvorena i nedovoljno proučena pitanja,
kao i na pravce budućih aktivnosti, a predložene su i mjere koje mogu dovesti do veće
efikasnosti u raznim domenima geologije i mineralne ekonomije.
Studija je obrađena uz korištenje bogatog fonda do sada objavljenih i rukopisnih
radova o geološko - ekonomskoj problematici ovih terena. Pri tome su bili dragocjeni
podaci Osnovne geološke karte, listovi: Sarajevo, Kalinovik, Vareš, Vlasenica i Prača,
razmjere 1: 100.000 i podaci o proračunu, klasifikaciji i kategorizaciji rezervi mineralnih
sirovina koji se vode u Ministarstvu za energiju, rudarstvo i industriju Federacije Bosne i
Hercegovine. U značajnoj mjeri su korišteni i podaci edicije "Ležišta mineralnih sirovina
BiH" (I i II tom), te doktorskih disertacija M. Mojićevića, M. Muftić, R. Milojevića, I.
Kubata; monografija E. Kittl-a o geologiji okoline Sarajeva, kao i monografija o
geotermalnoj energiji BiH S.Čičića i N. Miošića. Naravno, korišteni su i brojni drugi
objavljeni i fondovski radovi o resursima mineralnih sirovina i podzemnih voda, te o
baznoj geološkoj problematici.
Koristimo priliku da se zahvalimo Begajeti Habota, dipl. ing. geologije i Ramizu
Muslimu, dipl. ing. rudarstva, uposlenicima Ministarstva za energiju, rudarstvo i
industriju Federacije BiH; Midhatu Hadžijusufoviću iz Ministarstva za privredu Kantona
Sarajevo, Branku Badovincu iz Zavoda za planiranje Kantona Sarajevo, Branimiru
Brkanu iz Općine Ilidža i Amri Hamzabegović iz Zemaljskog muzeja Sarajevo. Oni su
doprinjeli da Studiju dovršimo obuhvatom i kvalitetom u zadatim okvirima.
Zahvaljujemo i korisnicima, odnosno privrednim subjektima i institucijama koje su
nam tokom izrade Studije omogućili uvid i korištenje raspoložive tehničke dokumentacije
sa obilaskom terena na pojedinim lokalitetima, kao što su "Misoča" d.d. Sarajevo,
"Bosnaputevi" d.d. Sarajevo, KJKP "Rad" Sarajevo, "Asfaltgradnja" d.d. Visoko , KJKP
" Vodovod i kanalizacija " Sarajevo i dr.
Smatramo potrebnim, da već u uvodnom dijelu naglasimo slijedeće preporuke
Studije:
 neophodno je, najkasnije do 2005. godine, stvoriti institucionalnu osnovu,
obezbijediti kadrove i sredstva i započeti radove na prevazilaženju sadašnjeg vrlo
nepovoljnog stanja, posebno u pogledu zabrinjavajućeg zaostajanja u stepenu
geološkog poznavanja terena Kantona Sarajevo;
 treba obezbijediti odgovarajuće angažovanje nadležnih činilaca i raspoloživih
sredstava kako bi se povećao stepen istraženosti i iskorištenja poznatih mineralno-
sirovinskih resursa, posebno pitkih, mineralnih i termomineralnih voda, što je
značajan uslov za nova zapošljavanja, povećanje životnog standarda stanovništva u
urbanim i ruralnim sredinama te razvoj turizma i drugih djelatnosti;
 već sada postoje povoljni uslovi za koncentraciju proizvodnje karbonatnih sirovina u
granicama Kantona, posebno u terenu izgrađenom od grusificiranih dolomita. Na
tome, posebno iz razloga smanjivanja i zaustavljanja oštećenja terena i ekosistema,
gdje se ova eksploatacija obavlja, treba organizovano nastupiti čim prije.

Na kraju naglašavamo da realizacija ovih i niza drugih poruka iz Studije može imati
osjetan uticaj na razvoj geologije, rudarstva i privrede Kantona u cjelini. Zbog toga bi ih
trebalo razmotriti čim prije i ugraditi u programe tekućih aktivnosti nadležnih institucija
i, posebno, u razvojne planove Kantona Sarajevo, po mogućnosti već za narednu, 2003.
godinu.

II. GEOGRAFSKE ODLIKE TERENA

Geografski položaj

Kanton Sarajevo se nalazi u jugoistočnom dijelu Bosne i Hercegovine. Zahvata

površinu od ... km2 , koja je, u cjelini, situirana u slivu rijeke Bosne. Prema sjeveru i
sjeverozapadu se graniči sa Zeničko-Dobojskim Kantonom, prema zapadu sa Srednjo-
Bosanskim i jugu sa Hercegovačko-Neretvanskim Kantonom; prema istoku i jugoistoku
je Entitet Republika Srpska, izuzev koridora kojim je Sarajevo povezano sa Bosansko-
Podrinjskim Kantonom i Goraždem.

Geomorfološke karakteristike

Gledano uopšteno može se reći da teren Kantona Sarajevo predstavlja izrazitu

planinsku oblast. Međutim, u toj planinskoj kompoziciji postoje mnoge razlike i
specifičnosti, posebno u geomorfološkom i klimatskom pogledu.

Centralna geomorfološka jedinica je Sarajevsko polje, situirano na nadmorskoj

visini od oko 500 - 550 m. Površina Sarajevskog polja, do Reljeva, je oko 60 km 2. U
samom Polju ili u njegovoj bližoj okolini, situirane su sve opštine Kantona. Sarajevsko
polje je, ustvari, jugoistočni dio Sarajevsko-zeničkog basena, koji je nastao u zoni
Busovačkog razloma. Okruženo je visokim planinama; sa njegove južne strane su Igman
( k.1502), Bjelašnica (k.2067 m), Visočica (k.1974 m) i Treskavica (k.2088 m); na
istočnoj strani su padine Jahorine (k.1913 m), koje se spuštaju prema Trnovu i Kasindolu,
a sa jugoistočne strane je Trebević (k.1629 m). Sjeveroistočno od Sarajeva je planina
Ozren (k.1452 m) a prema sjeveru je Čemerna planina, sa Ravnim Nabožićem i
Dernekom (k.1466 m). Zapadno od Sarajevskog polja su Ormanj ( k.1143 m) i Čubren
(k.1097 m), odakle se teren produžava u visoke planine trena Vranice.
Sl.1 - Geografski položaj Kantona Sarajevo R 1 : 500.000

Izloženo pokazuje da su najniže planine u obodu Sarajevskog polja na

nadmorskoj visini od 1100 m, a najviši vrhovi su u južnom obodu, na Treskavici,
Bjelašnici, Igmanu i Trebeviću sa visinama i preko 2000 m. Na prve tri planine su
očuvani tragovi virmske glacijacije: cirkovi, valovi, morene, lednička jezera i drugi znaci
prisustva lednika i glečera. O tome postoje radovi mnogih geomorfologa, počev od J. C v
i j i ć a (1897 - 1924.), do novijih radova I. B u š a t l i j e (1957-1977.) i brojnih drugih
istraživača. Oni su, takođe, pisali o genezi i geomorfološkoj strukturi reljefa ovih planina,
koji su, prvenstveno opredjelili njihov litofacijalni sastav, te složeni dugotrajni i vrlo
snažni tektonski pokreti. Od prvenstvenog su značaja neotektonski pokreti, koji su se
događali od ponta do holocena, pa su njihovi tragovi najbolje očuvani.

Hidrografske karakteristike

Rječna mreža daje posebo upečatljiva obilježja geomorfološkoj strukturi ovog

terena.
Uočava se da preovlađuje “ukršteno-dentritični” tip hidrografske mreže sa dinarskim
pravcem pružanja glavnog sliva, kao i okomito na ovaj pravac pojedinih podslivova.
Područje Kantona Sarajevo svojim najvećim dijelom, pripada slivu rijeke Bosne a
jednim manjim dijelom slivu rijeke Neretve. Vododjelnica izmedju sliva Bosne i sliva
Neretve se nalazi u rejonu južno i jugozapadno od Bjelašnice i, pruža se od Lapavog dola
preko Zelenih njiva do sela Lukavac ( J. J o s i p o v i ć ,1969., str.346) . U slivu Bosne
mogu se izdvojiti manji podslivovi rijeka, sabirnih arterija za pojedina područja:
Željeznica, Miljacka, Zujevina, Ljubina i Misoča.

Najznačajniji vodotok područja Kantona je rijeka Bosna, koja izvire u jugozapadnom

dijelu Sarajevskog polja ispod strmih padina Igmana, istočno od Stupnika, na kotama
između 490-510 m. Dužina toka rijeke Bosne kroz područje Kantona, od izvora do Ilijaša
iznosi oko 25 km.

Prema nalazima školjki rodova Unio i Anodonta iz gornjeg pleistocena, na dubinama

od 68-70 m, koje navodi I. S o k l i ć (1977.,str.252), ovaj sliv je formiran još u gornjem
pliocenu . Neke pritoke Bosne, kao Željeznica, koja u gornjem toku ima očuvane terase
sa fluvioglacijalnim talozima, vode porijeklo iz ledničkih tokova nastalih njihovim
topljenjem.

Izvorište rijeke Bosne je razbijenog tipa, promjenjivog režima protoka i nastaje od

brojnih manjih izvora na potezu Vrutci - Tulek na dužini od 550 m.

Prosječni godišnji proticaj rijeke Bosne na Plandištu iznosi 227 m3/s a u Reljevu 925
m /s; Željeznice na Ilidži 299 m3/s; Miljacke u Sarajevu 178 m3/s; Zujevine 122 m3/s;
3

Bijele rijeke 83 m3/s i Crne rijeke 64 m3/s (GIB/KCIC/EE Consortium, 2000. an.1.
str.24).
 Rijeka Bosna prima sve navedene pritoke i odvodi ih prema Visokom i Zenici.
One su nataložile aluvijalne nanose u cijelom polju, koji je od izuzetnog značaja za
akumuliranje pitkih voda i kao obnovljivo ležište građevinskog materijala, posebno
šljunka i pijeska. Svi pomenuti tokovi imaju djelimično ili u cjelosti klisuraste i
kanjonske doline. One su iskoristile rasjede u pretežno karbonatnim tvorevinama trijasa i
jursko-krednog fliša zastupljenim u obodu polja i u njima usjekle svoje tokove. Proširenja
se nalaze samo u terenima oko Trnova, Tarčina i Hadžića, koji su izgrađeni od
permotrijaskih klastita, u kojima je faktor bočne eriozije mogao doći do većeg izražaja.

Kao prirodni fenomen i turistička atrakcija posebno su značajni kanjoni Rakitnice,

sa vertikalnim stranama visine i do 1000 m., zatim Ljute, Željeznice i mnogih drugih
tokova, posebno u krškoj visoravni Bjelašnice, Treskavice i Igmana.

Poslije Alpskih predjela, ovi tereni sadrže najznačajnije tragove virmske

glacijacije do Rodopa u Bugarskoj i Taurida u Maloj Aziji. Zbog toga zaslužuju da budu
posebno izučavani i korišteni kao faktor održivog privrednog razvoja i turizma.

Klima

Područje Kantona Sarajevo pripada pojasu kontinentalne klime. Najviši planinski

dijelovi imaju oštru planinsku klimu, sa dugim i hladnim zimama i kratkim i toplim
ljetima.

Prosječne ukupne godišnje padavine za period od 1951-1991. godine iznose 922,4

mm a srednje mjesečne padavina za isti period se kreću od najnižih 68,5 mm u martu do
88,7 mm u novembru (GIB/KCIC/EE Consortium, 2000. an.1. str.6).

Budući da postoji izvjesna analogija kišnih i temperaturnih prilika na svim

metereološkim stanicama, može se zaključiti da područje karakterišu prilično stabilne
prosječne padavine kojima osnovni ton, ipak, daje modifikovani mediteranski pluvijalni
režim s nešto višim padavinama u proljećnom i jesenjem periodu.

Temperatura zraka ima veliku amplitudu kolebanja. Ekstremne minimalne

temperature su u januaru i februaru, a maksimalne u julu i avgustu.

Vjetrovi su različitih smjerova i jačine što zavisi od geomorfologije terena i

izloženosti pojedinih dijelova vazdušnom strujanju. Najveću brzinu imaju na Bjelašnici i
Igmanu, gdje nekad dostižu i do 120 km/h.

Vegetacijski pokrivač istraživanog terena je različit i različito rasporedjen.

Planinske predjele prekriva crnogorična i bjelogorična šuma, a niži dijelovi obrasli su
močvarnim biljem i ponegdje bjelogoričnim drvećem.

III. ISTORIJAT ISTRAŽIVANJA I PROIZVODNJE

 MINERALNIH SIROVINA U KANTONU SARAJEVO

Prve podatke o geološkoj građi ovog dijela Bosne i Hercegovine dao je A.B o u e
(1840;1858 i 1862). Pregledna geološka karta koju je izradio 1862. godine poslužila je
kasnijim autorima kao osnova za daljnja geološka istraživanja ovog prostora.

U periodu od 1878 - 1880. austrijski geolozi E. M o j s i s o v i c s, E.T i e t z e i

A. B i t t n e r daju veliki broj novih geoloških podataka i izrađuju geološku kartu
teritorije Bosne i Hercegovine razmjere 1 : 576 000, kao dio karte Austro-ugarske
monarhije.

E. M o j s i s o v i c s (1880; 1887.) navodi da paleozoik srednjobosanskih

škriljavih planina pripada permo-karbonskoj starosti. Za klastične tvorevine okoline
Sarajeva smatra da pripadaju krdi i starijem tercijaru i daje im termin " bosanski fliš ".

E. K i t t l (1904.) daje preglednu geološku kartu šire okoline Sarajeva i veoma

značajne podatke o razvoju mezozoika, naročito trijasa. Nalaz i odredba bogatih nalazišta
faune kod Han-Buloga, Haliluka i na Trebeviću, ima veliku naučnu vrijednost. Utvrđeni
tipovi i prototipovi mnogih amonitskih rodova i vrsta, kao karakteristični su za
rasčlanjivanje alpskog razvoja trijasa. Isti autor takođe konstatuje i " busovački rasjed "
na kome se javljaju Ilidža, Kiseljak i druga mineralna vrela.

F. K a t z e r (1906.) izdaje preglednu geološku kartu BiH, prva šestina (list

Sarajevo 1 : 200.000). U zasebnom radu K a t z e r (1906.) detaljno daje presjek
dotadašnjih geoloških saznanja o paleozojskim, mezozojskim i tercijarnim tvorevinama,
posebno jurskih i krednih naslaga sa terena šire okoline Sarajeva.

A. P i l g e r (1939.,1941.,1942.) mijenja starost nekih tvorevina okoline Sarajeva

u odnosu na onu koju je dao F. K a t z e r. On opisuje litofacijalni razvoj flišnih naslaga,
koje smatra da su stvarane u toku cijelog trijasa, jure i krede.

R. M i l o j e v i ć (1964) i M. M u f t i ć (1965), u svojim disertacijama prikazuju

stratigrafsko-tektonske odnose limničkih naslaga neogena Sarajevsko-zeničkog basena.
Značajna geološka istraživanja su izvršena u toku izrade Osnovne geološke karte
Jugoslavije, razmjere 1 : 100.000, koja su teritoriju Kantona Sarajevo obuhvatila na
listovima: Sarajevo, Vareš, Kalinovik, Vlasenica, Prača i Foča.

Osnovna geološka karta i tumač lista Sarajevo R 1:100 000, je izrađena u periodu
(1966-78.) a autori su R. J o v a n o v i ć, M. M o j i ć e v i ć, S. T o k i ć i Lj. R o k i ć.
Ovaj list zahvata centralni dio teritorije Kantona Sarajevo.

Sjeverni dio teritorije kantona zahvata Osnovna geološka karta lista Vareš, R
1:100 000, koji je izrađen u periodu od 1958-1970. godine. Autori karte i tumača su J. O
l u j i ć, O. P a m i ć, J. P a m i ć, R. M i h a j l o v i ć, D. V e l j k o v i ć i J. K a p e l a r.
 M. M o j i ć e v i ć i B. T o m i ć , u periodu 1969-1977 godine, su izradili
Osnovnu geološku kartu i tumač lista Kalinovik R 1:100 000, koji u svom sjevernom
dijelu (područje sela Rakitnica i Umoljani) obuhvata južne konture teritorije Kantona
Sarajevo.

Osnovna geološka karta lista Vlasenica, R 1:100 000, izrađena u periodu od 1965-
1972.godine, u svom jugozapadnom dijelu zahvata sjeveroistočne konture teritorije
Kantona Sarajevo (Čevljanovići, Podlipnik, Rakova Noga). Autori karte i tumača su : M.
M o j i ć e v i ć, J. P a m i ć, O. S u n a r i ć - P a m i ć, J. O l u j i ć, D. V e l j k o v i ć, B.
Đ o r đ e v i ć i I. K u b a t.

List Prača,Osnovne geološke karte R 1:100 000, koji zahvata samo mali
sjeveroistočni dio Kantona Sarajevo u području Ozrena istočno od Crne Rijeke, izrađen
je u periodu od 1973-1981. godine; autori su L. V u j n o v i ć i J. M a r i ć sa
saradnicima.

Osnovnu geološku kartu i tumač lista Foča R 1:100 000, izradio je R. B u z a l j k

o sa saradnicima u periodu (1965-77.) i koja također zahvata mali dio teritorije Kantona
Sarajevo, jugoistočno od Trnova.

Pored navedenih autora, značajan doprinos u poznavanju geološke građe šire

okoline Sarajeva su dali: J.C v i j i ć (1899. i 1924.), J. D e d i j e r (1913.), B. M i l o j
e v i ć (1934.), I. S o k l i ć (1951.), T. K a n a e t (1954.), M. P e t k o v i ć (1960.), S.
K a r a m a t a (1960.), M. M i l a d i n o v i ć (1976.), E. K u l e n o v i ć (1979.), S. Č i
č i ć (1979; 2002.).

Prvi značajniji rad o mineralizacijama mangana kod Čevljanovića objavio je F. K

a t z e r (1907.), pominjući oreol rasprostranjenja ležišta, karakter pojavljivanja rude i
njene mineraloške karakteristike. Ležišta mangana u rejonu Čevljanovića pominje i S. P a
v l o v i ć (1948.) u radu o klasifikaciji manganskih ležišta Jugoslavije. O ležištima
mangana kod Čevljanovića pisali su A. P o l i ć (1940.), M. R a m o v i ć (1957.) i M. J e
r e m i ć (1959.). A. P o l i ć daje opisne podatke o ležištu mangana na Ozrenu, a M. R a
m o v i ć i M. J e r e m i ć ukazuju na potrebu istraživanja manganske rude. ( Mineralne
sirovine BiH II, 1979. str.376). Značajan rad o čevljanovičkim ležištima dao je V. V u j a
n o v i ć u pregledu manganskih ležišta Jugoslavije (1963). Autor daje izvjestnu ocjenu
ležišta, ukazujući na potrebu detaljnijeg i intenzivnijeg istraživanja.
D. V a r i ć a k (1958.), M. R a m o v i ć (1953.) i D.V e l j k o v i ć (1968.) u
svojim radovima ukazuju na starost ležišta, strukturne karakteristike rudnog polja i
morfologiju rudnog polja, rudne rezerve i kvalitet rude.
Ležište žive Draževići kod Čevljanovića prvi put se spominje u radu F. K a t z e r
a (1907.); značajnija istraživanja su vršena 1953/54, 1962 i 1971/75 godine. Iako su na
ovom lokalitetu postignuti najbolji rezultati u pogledu istraživanja žive u Bosni (E. K u l
e n o v i ć 1971/1974.), radovi su obustavljeni 1975. godine, zbog drastičnog pada cijene
žive na svjetskom tržištu.
 Ležište olova i cinka Maine su opisivali F. K a t z e r (1910.), M. R a m o v i ć
(1957.), S. J a n k o v i ć (1967.) i M. F a b i j a n i ć (1971.). Njegov naziv, oblici starih
raskopa i potkopa, te pronađeni stari rudarski alat, ukazuju na srednovjekovnu rudarsku
djelatnost. Vjerovatno da se ovdje rudarilo u isto vrijeme kao i u okolini Olova.

Prošlo je čitavo stoljeće od kako je započelo proučavanje glina u BiH i

Sarajevskom basenu. F. P o e c h je u svom radu " L industria Minerales des Bosnia -
Hercegovina" (1900.), prikazao dotadašnja saznanja o glinama u BiH. F. K a t z e r, u
radu " Die Fossilen Kohlen Bosniens und Hercegovina " I Band, na više mjesta pominje
gline Sarajevsko-zeničkog basena, čija su ležišta locirana uz njegov JZ rub. Ležišta
Kobiljača i Rakovica su najbliža Sarajevu. Njih je , u vremenu od 1947 - 1955. godine
proučavala E. L a t a l , čiji su izvještaji sačuvani u Zavodu za rudarstvo - Sarajevo.
Potvrđene rezerve u ležištu Kobiljača 1951. iznosile su 48 x 10 3 t ( A i B kategorije ).
Rezerve Rakovice su slabije istraživane i nisu bilansirane.

U Sarajevu je krajem 19. i u većem dijelu 20. stoljeća vršena eksploatacija

ciglarskih glina. Najpoznatija su ležišta bila na prostoru sadašnjeg naselja "Ciglane".
Drugo ležište koje je eksploatisano nedaleko od nove Željezničke stanice. Eksploatacija
je obustavljena sredinom osamdesetih godine zbog urbanih i ekoloških razloga. Ležište
glina Rapajlo nalazi se u neposrednoj blizini ciglane Rakovica. Ono je, takođe,
istraživano 1947/48. godine, na osnovu čega je E. L a t a l, kako navodi M. Miladinović
(1976.str.406/407), cijenila da se u ovom ležištu nalaze svijetlosive, masne keramičke
gline u količini od oko 690.000 t i tamnosive masne gline preko 400.000 tona. Ovo je
značajna sirovinska baza za razvoj ciglarske i keramičke industrije u sarajevskom
industrijskom basenu, pa bi joj u narednom periodu trebalo posvetiti veću pažnju.

Organizovano istraživanje krečnjaka u području Sarajeva započelo je tek

početkom 60-tih godina. Od početka, kao i danas, ono je vršeno za potrebe
građevinarstva. Osim ležišta Hreša, svi drugi objekti su istraživani kao ležište tehničkog
kamena. Prva istraživanja su izvršena na ležištu Krupac - Vojkovići, 1962. godine. S
Čičić i saradnici su izradili elaborat o rezervama, koji je iste godine revidovala nadležna
Republička komisija. Iza toga je istraživano ležište krečnjaka u Lapišnici, Misoči pa u
Hadžićima za potrebe "Hidrogradnje". Rezerve krečnjaka na ovom lokalitetu su
revidovane sredinom 80-tih godina. Na ova tri kamenoloma su urađeni i odgovarajući
projekti eksploatacije

U periodu od 1997-2001. godine, intenzivnije su započela istraživanja i eksploatacija

krečnjaka u okolini Srednjeg te dolomita u rejonu Rakovice i Presjenice.

- Prva istraživanja i zahvatanja pitkih voda za potrebe vodosnabdjevanja grada

Sarajeva započela su još u vrijeme Otomanskog carstva i kasnije Austro-ugarske
monarhije, kada je zahvaćeno nekoliko značajnih karstnih vrela: Vrelo Mošćanice, Vrelo
Crnil, Hrid i druga.

Detaljna istraživanja pitkih voda na području Ilidže, izvršena u periodu 1951/57.

godine, omogućila su izvođenje prve grupe eksploatacionih bunara na prostoru Bačevo-
Lužani (1962.). U osmoj deceniji (1971.,1975.,1979.) izveden je veliki broj plitkih
strukturnih bušotina i eksploatacionih bunara na području Bačeva, Konaka, Sokolović
Kolonije, Plandišta i Stupa. Na osnovu toga ovdje je izgrađeno glavno crpilište pitke
vode za grad Sarajevo. Iz eksploatacione zone Sarajevskog polja za gradski vodovod
trenutno se zahvata oko 2,5 m3/s kvalitetne pitke vode iz grupe bunara izgrađenih na
Bačevu, Konacima , Stojčevcu i Sokolović koloniji.

Značajnija hidrogeološka istraživanja područja Kantona Sarajevo izvedena su u

sklopu izrade Osnovne hidrogeološke karte SFRJ , lista Sarajevo 1 : 100 000 ( I. S l i š k
o v i ć, et.all. 1983. ). U tome su integrisani najvažniji rezultati i podaci dotadašnjih
proučavanja i istraživanja ovih terena.

- Korištenje termomineralnih voda datira još od rimskog perioda o čemu govore

ostaci rimskih mozaika i kupatila na Ilidži . Za vrijeme Otomanskog carstva, voda se
koristila za kupanje i pijenje radi liječenja a tek za vrijeme Austro-ugarske monarhije su
izgrađeni prvi hoteli, banje i parkovi. Sedamdesetih godina su modernizirani stari objekti
tako da su eliminirani terapeutski i ambulantni sadržaji, a banja sve više pretvarala u
ugostiteljski centar. Osamdesetih godina je opremljen Institut za fizikalnu medicinu i
rehabilitaciju, tako da je korištenje termomineralne vode za liječenje ponovo dobilo na
značaju.

Prve pisane podatke o karakteristikama termomineralnih voda Ilidže dali su

austrougarski geolozi E. M o j s i s o v i c s, A. B i t t n e r, P. T i e t z e (1888.).

E. L u d v i g (1903., str.7.) u svom radu daje prvu hemijsku analizu termalne vode
Ilidža koju je uradio 1886. godine pri čemu ih poredi sa vodom sa izvora Fikončela u
Civitavečiji i znamenitim badenskim toplicama kod Beča.

F. K a t z e r u periodu od 1919-25. godine, ispituje hemijski sastav termomineralnih

voda Ilidže i daje svoju teoriju o njihovom porijeklu vezujući ih za paleozoik, a visok
geotermski stupanj objašnjava izlivom kvarcporfira.

Termomineralne vode Ilidže, detaljnije se počinju istraživati 1947-48. godine kada se

izvodi 19 bušotina dubine 5,80 - 70,0 m koje su dobile vodu temperature 29-58 oC.

J. B a ć (1957., str.614.) objavljuje rad o "Pojavi pregrijanih para na Ilidži kod

Sarajeva" gdje navodi da je izmjerio temperaturu vode od 110 oC , ali to nije nikada
potvrđeno niti na jednoj bušotini.

R. J o v a n o v i ć (1959) navodi da je bušotina Fs-10a također nabušil

termomineralnu vodu temperature 18 - 19 oC, ali ne postoje analize vode koje to i
potvrđuju.

B. Đ e r k o v i ć (1987., str.28) navodi da je bušotine F-10 dobila termomineralnu

vodu arteškog karaktera, izdašnosti 1 l/s i temperature 26 oC. Isti autor iznosi da je tokom
1962. godine izvedena je bušotina PP-1 koja je nabušila termomineralnu vodu t = 58 oC
i Q = 50 l/s.
Osamdesetih godina ovog stoljeća, i kasnije, započinju intenzivne aktivnosti na
istraživanju i zahvatanju termomineralnih voda Ilidže gdje značajan doprinos daju N. M i
o š i ć (1985-2002.), S. Č i č i ć (1986.), B. Đ e r k o v i ć ( 1984/88.), A. T u r a l i j a
(1984-1999.), I. S l i š k o v i ć (1986.), H. H r v a t o v i ć (2000.) i F. S k o p l j a k
(1999-2001).

U periodu od 1984 - 1987. godine, izvedeno je nekoliko istražno-eksploatacionih

bušotina (IB-1, IB-2, IB-4 IB-6 i IB-7 ), koje su zahvatile termalne i termomineralne
vode temperature 22 - 58 oC.

Trenutno se koristi bušotina IB-1 za zagrijavanje hotela "Terma", bušotina IB-4 za

potrebe bazena Ilidža i bušotina IB-7 za potrebe poljoprivrednog dobra UPI Instituta..

Eksploatacioni bunar B-1, izveden 1999. godine na lokalitetu Slana bara kod
Blažuja, je zahvatio termomineralnu vodu - kiseljak t = 24 oC i Q = 12 l/s; Ona se flašira
pod komercijalnim nazivom "Ilidžanski dijamant"

Energetsko korištenje termomineralnih voda je započelo 1985. godine, kada se sa

bušotine IB-1 zagrijavao hotel " Terme ". Na bušotini IB-2 izgradilo se pilot postrojenje
kojim je planirano da u kombinaciji sa klasičnim energentima zagrijavanje stanova u ulici
Mala aleja na Ilidži.

S. Č i č i ć i N. M i o š i ć (1986. str.150.) daju podatke o termoenergetskom

potencijalu Bosne i Hercegovine, gdje prikazuju da ukupni termoenergetski potencijal
Ilidže kod Sarajeva iznosi 19,11 MW term.

N. M i o š i ć & H. H r v a t o v i ć (2001., str.18) su izradili projekat istraživanja i

zahvatanja termomineralnih voda temperatura viših od 58 oC, u kojem je predviđeno
izvođenje istražno-eksploatacionih bušotina IB-5, IB-10 i IB-11 dubine 800 - 1300 m.
V. GEOLOŠKA GRAĐA TERENA

Geološka građa terena Kantona Sarajevo je srednje do visoke složenosti.

Dosadašnjim geološkim istraživanjima utvrđeno je prisustvo raznovrsnih tvorevina sva tri
eona fanerozoika: paleozoika (Pz), mezozoika (Mz) i kenozoika (Kz). U obrađivanom
terenu dominantno je učešće mezozojskih obrazovanja,mada u sjeverozapadnom dijelu
terena, zapaženo učešće imaju i tvorevine paleozoika i kenozoika.

1. P a l e o z o i k ( Pz )

Paleozojski eon je predstavljen raznovrsnim stijenskim kompleksima silura,

devona, karbona i perma.

Silur (S3)

Krečnjaci i mermeri gornjeg silura (S3) izdvojeni su u okolini Prače i u dolini

Drine, izvan granica Kantona. U široj okolini Tarčina i u koritu Crne Rijeke (tarčinske)
izdvojen je treći paket paleozojskih kvarc-sericitskih škriljaca (3Pz), koji su uvršteni u
paleozoik uopšte. To su pelitsko-psamitski sedimenti, izmjenjeni regionalnim
metamorfnim procesima, zajedno sa filitima iz podine sa kojima imaju isti tip ubranosti i
škriljavosti.

U ovom paleozojskom paketu, oko Tračina i Trešanice, u višim nivoima, nalaze se

veće mase kvarcita žućkaste boje i, uglavnom, masivnog habitusa. Izuzetno mogu imati
paralelnu ili čvorastu teksturu, u dijelovima gdje postoji veće nagomilanje listastih
minerala. Struktura kvarcita je granoblastična, a dominantni minerali su kvarc i muskovit.

Sjeverno od Tračina i u Crnoj Rijeci javljaju se manje mase lidita. Boje su

tamnosive do crne. kriptokristalaste i mikrokristalaste strukture. Osnovnu masu lidita čini
mikrokristalasti kvarc sa malim učešćem sericita.

Prema stepenu metamorfisanosti i mineralnom sastavu opisane stijene, kao i filiti

iz podine (2Pz), odgovaraju najnižim nivoima facije zelenih škriljaca. Ukupna debljina
metamorfnog paleozojskog kompleksa na ovom terenu iznosi oko 700 m. Njihova straost
nije utvrđena ali je, najvjerojatnije starije paleozojska- silurska (?).

Devon ( D )

Sedimenti devona su utvrđeni i ograničeni jedino u slivu Crne Rijeke i dolini

Željeznice, sjeverno od Trnova. Devon je predstavljen bankovitim i slojevitim
krečnjacima i dolomitima.
 Krečnjaci su bankoviti i slojeviti, grubozrni i veoma žilavi. Oni sadrže presjeke
brahiopoda i gastropoda koji, zbog velike prekristalistalosti nisu određeni. Dolomiti su
hidrotermalno izmjenjeni. Oni sadrže tanke žilice barita, po čemu su slični sa pojavama
oko Prače i Jabuke.

Prema profilu E. K u l e n o v i ć a ( Sl.2-a) preko krečnjaka i dolomita su škriljci,

pješčari i rožnaci, za koje misli da su devonski. a na njima slijede rožnačke breče. Ovdje
podina devonskih karbonata nije jasna; moguće su to magmati ( Sl.2-a), a i drugi članovi
sa profila, na pr. crveni pješčari perma (?), čija je starost sasvim dubiozna tj. ne bazira na
objektivnim faktorima.
Debljina devonskih sedimenata Crne Rijeke cjeni se na oko 300 m.

Sl.2. Devonski sedimenti i eruptivi u Varoši (a) i Crnoj Rijeci (b) - od E. K u l e n o v i ć

a,
(1987.)
1. vapnenci donjeg devona, 2. Škriljci, pješčari i rožnaci devona, 3. Rožnjačke
breče,
4. Dijabazi u pločama, 5. Crveni škriljci i pješčari (perm?), 6. Aglobreče, 7. Tuf-
sivi, R.-rasjed
Karbon ( C )

Tvorevine karbonske periode nisu izdvojene u granicama Kantona Sarajevo.

Istočno od Crne Rijeke nalaze se prvi izdanci serije filita, lidita, argilošista i pješčara, sa
sočivima i slojevima mermeriziranih krečnjaka. Oni su mali dio karbonskih sedimenata JI
Bosne, debljine i do 1000 m. To su flišni sedimenti vizea (C1), čije stvaranje je prethodilo
hercinskoj orogenezi i povlačenju mora u srednjem karbonu.
 Karbonski sedimenti nisu otkriveni u dolini Željeznice i dalje prema istoku i
sjeveroistoku. Oni su na tom prostoru pokriveni alohtonim masama karbonata trijasa,
ispod kojih se, vjerojatno, spajaju sa paleozojskim tvorevinama srednje Bosne.

Perm ( P )

Naslage perma su otkrivene u široj okolini Tarčina. U bazi su grubozrni

konglomerati, izgrađeni od slabo zaobljenih zrna kvarcita, lidita, porfirita i škriljaca. U
višim nivoima paketa konglomerata javljaju se slojevi i sočiva pješčara i glinaca, a u
najmlađem dijelu su slojeviti, laporoviti i škriljavi krečnjaci, otkriveni SI od Tarčina. U
nižim dijelovima ovog paketa prisutne su paralelne i ili okcaste strukture, kao posljedica
regionalnog metamorfizma. Njihovo prisustvo se naviše smanjuje i nestaje u zoni
kontakta sa slojevima klastita trijasa.

Iz sočiva glinaca otkrivenog u predjelu Mrkajinog stana određeni su fosilni ostaci

flore: Pseudovoltzia liebeana, Voltzia sp., Ulmania frumentara i Callipteris sp., koje
pripadaju primitivnim vrstama permskih četinara. U Tumaču za list Sarajevo ( str.17),
navodi se da su u krečnjacima mlađih nivoa nađeni teško odredljivi fosili gastropoda,
sličnih belerofonima. Slični, ali znatno bolje otkriveni, profili završnih dijelova gornjeg
perma, utvrđeni su u prdjelu Delijaša, Jabuke i Renovice, uglavnom van granica Kantona.

Iz krečnjaka okoline Prače i Renovice određeni su belerofoni, školjke, alge i

cefalopodi, koji se navode u Tumaču za list Prača ( 1983., str.22). Zbog prisustva krupnih
belerofona oni su i u okolini Prače nazvani "belerofonski krečnjaci" i označeni kao
reperni dio za rasčlanjivanje tvorevina gornjeg perma i donjeg trijasa. Tako treba tretirati
i naslage izdvojene u permotrijas ( PT) kod Tračina, jer je reperni nivo uočljivo razvijen.
Debljina naslaga gornjeg perma je do oko 400 m.

2. M e z o z o i k ( M z )

Trijas ( T)

Tvorevine trijasa izgrađuju najveći dio teritorije Kantona Sarajevo. Trijas je

razvijen u potpunosti, a fosilima je potvrđeno prisustvo sva tri njegova dijela.

Donji trijas ( T1 )

Donji trijas je, uglavnom, predstavljen sedimentnim stijenama. One se javljaju u

dva odvojena područja: a) Raštelica -Hadžići i b) Trnovo -Trebević - Faletići. Sredinu
ove oblasti izgrađuju mase trijaskih karbonata, jursko-kredni fliš i jezerske molase
jugozapadnog dijela Sarajevsko-zeničkog basena. Prisutne su osjetne razlike između
litofacijalnog razvoja verfena u ova dva područja.
a) Donji trijas (T1) u široj okolini Hadžića, oko Tarčina, Raštelice, Pazarića i Rakovice
javlja se u tipičnom južnoalpskom razvoju, u kojem se, na dosta mjesta, nalaze facije
sajskih i kampilskih slojeva.

- Sedimenti sajskog podkata su dominantni u građi terena oko Raštelice i Tarčina i

dolinom Zujevine do Hadžića. Predstavljeni su tankoslojevitim pješčarima, glincima,
glinovitim i pjeskovitim krečnjacima, koji leže konkordantno na pomenutim krečnjacima
i dolomitima perma. Oni su škriljastog habitusa, što određuje prisustvo pjeskovite
komponente u njima, sastavljene od kvarca, feldspata i listićavih minerala - muskovita i
sericita.
U Tumaču za list Sarajevo, iz sajskih slojeva se navode slijedeći provodni fosili (1978.,
str.20): Anodontophora fassaensis, Claraia clarai, C. aurita i Eumorphotis venetiana.
Prema navedenom, sajska starost ovih naslaga je nesporna.
Debljina im je oko 300 m.

- Kampilski potkat, kontinualan na sajskim naslagama, izgrađuju laporci i

krečnjaci, sa promjenjivim sadržajem pjeskovite komponente, te proslojcima i sočivima
glinaca i glinovitih laporaca. Stijene su slojevite, tabličaste, listaste i laminarne, sive,
sivozelene i ljubičaste boje, što otvorenim profilima daje vrlo atraktivan izgled. U
završnim nivoima preovlađuju sivi i tamnosivi kristalasti krečnjaci. Iz kampilskih slojeva
okoline Tarčin navode se fosili: Myophoria costata, M.laevigata, Naticella costata,
Turbo rectecostatus i druge vrste karakteristične za ovaj razvoj donjeg trijasa. Debljina
im je procjenjena na oko 250 m
( loc.cit., str.20)

Sl.3. - Profil trijaskih naslaga kod Kijeva, od M. M o j i ć e v i ć a (1978.,str.29). 1.

Laporci, glinci i pješčari s faunom - donji trijas(T1), 2. Brečasti krečnjaci anizika (T21), 3.
Pločasti krečnjaci, rožnaci, laporci i glinci s daonelama (T22), 4. Brečasti krečnjaci s
elipsaktinijama
 - U području Trnova, Trebevića i Crepoljskog donji trijas je rasčlanjen na dva
paketa
( Tumač lista Sarajevo, str.21):

a) Niži horizont (1T1) izgrađen od masivnih i bankovitih pješčara, bijele do

crvenkaste boje, debljine 300-500 m. Kontakt prema podini im je tektonski a sa višim
nivoima odlikuje ga konkordantan odnos i postupan prelaz. To je facija Sarajevskih
pješčara, poznatih iz radova E. K i t t l-a (1904) i drugih starih geologa.

b) Viši horizont (2T1)- predstavljen laporcima i lapoprovitim krečnjacima, sa

podređenim učešćem pješčara. Laporci i krečnjaci sadrže tipske kampilske fosile.
Debljina im je oko 200 m. Prelaz u srednji trijas je postepen.

Iz prednjih opisa proizilazi da su K i t t l o v i "Sarajevski pješčari" stalan

litofacijalni član u donjem trijasu istočnog dijela obrađivanog terena. Oni su stvarani u
dijelu basena bližeg paleozojskom kopnu (?) JI Bosne, a fina zaobljenost zrna pokazuje
da potiču iz kvarcih pješčara karbona i starijih klastita čemu je manje doprinio relativno
kratak put u fazi njihove predispozicije.

Srednji trijas ( T2)

U znatnom dijelu srednjeg trijasa odvijala se mirna karbonatna sedimentacija

neritskog režima. Odnosi se usložnjavaju sredinom ovog razdoblja, a onda se ponovo
uspostavlja režim neritske sedimentacije, koja je dala debele mase karbonata očuvanih i
sada na velikim površinama ovdje i u BiH.

Mase trijaskih karbonata su pokrenute, klizane i kraljuštane, pa se sada nalaze kao

alohtoni kompleksi u zoni visokih planina oko Sarajeva. Ipak, zahvaljujući profilima na
kojima su očuvani superpozicioni odnosi i razlikama u facijalnom sastavu, na brojnim
lokalitetima je moguće rasčlanjavanje unutar srednjeg trijasa i prema gornjem trijasu. No,
značajni dijelovi karbonatne platforme trijasa nisu mogli biti rasčlanjeni, pa su izdvajani
u poseban član, srednji-gornji trijas ( T2,3).

Anizijski kat (T21) javlja se u terenima okoline Sarajeva gdje preovlađuju

krečnjaci i / ili dolomiti. Još je E. K i t l l (1904.) u karbonatima Trebevića konstatovao
prisustvo sve tri anizijske zone:
a) Zona sa algama Dadocrinuss gracilis u faciji sivih i sivobjelih, ponegdje
rumenkastih krečnjaka i jedrih, masivnih kad-kad dolomitičnih krečnjaka. Njihova
debljina varira u širokom rasponu od 50-250 m.
b) Zona Rhynchonella decurtata, klasično razvijena na Trebeviću i u rejonu
Faletići - Crepoljsko. Zastupljeni su bijeli i sivobijeli rjeđe crvenkasti, ustvari rumeni
brečoidni i grudvasti pretežno slojeviti krečnjaci. U lokalitetima Dovlići, Blizanac i
Studenkovići na padinama Trebevića i Drljevac na Crepoljskom, prikupljena je i
određena bogata zbirka brahiopoda i moluski u kojoj dominiraju : Rhynchonella
otomana, Rh. begum, Rh. mentzeli i dr., zatim Terebratula supecta i T.kittlii, Aulacothyris
soror i A. incurvata, Waldheimia planoconvexa, Spiriferina iniquiplecta i druge vrste iz
ove asocijacije. Debljina krečnjaka ove zone je u rasponu 50 do 100 km.
c) Zona Ceratites trinodosus predstavljena je crvenim krečnjacima, u kojima se
nalaze brojne vrste fosilnih cefalopoda, poznatih iz lokaliteta Han Bulog, Blizanac,
Dovlići, Perčin, Studenković i dr. Pored C. trinodosus, određene su brojne vrste drugih
amonita, posebno iz Buloga, po kojima je čitava asocijacija poznata kao " buloška fauna
". Debljina buloških krečnjaka varira od 50 do100 m.

Anizik u faciji krečnjaka ima zapaženo učešće u građi terena između Krupca i
Trnova, gdje je otkriven na mnogo mjesta. Lokalno je razvijen u facijama bankovitih i
masivnih dolomita sivobijele do sive boje. Ovakav razvoj je vrlo poznat u terenu između
Rakovice i Hadžića, gdje je aktivno više kamenoloma.
Dolomiti se vertikalno i bočno smjenjuju sa krečnjacima, kada čitav paket ima
debljinu i preko 200 m.

Sl.4. Profil naslaga donjeg i srednjeg trijasa u prdjelu Grušće ( od M. M o j i ć e v i ć

a,1978.,
str.21)
1. Crveni pješčari bez faune - T11; 2. Laporci, glinci, laporoviti i pjeskoviti
krečnjaci s faunom kampila -T12; 3. Crni pločasti krečnjaci bez faune - T11; 4.
Dolomiti
bez faune - T12; 5. Masivni i bankoviti krečnjaci sa faunom anizika - 2T12
Profil na sl. 4 se nalazi jugozapadno od Lukavice, izvan granica Kantona
Sarajevo. On, međutim, pruža vrlo informativnu sliku razvoja donjeg i srednjeg trijasa u
široj okolini Sarajeva, zbog čega smo ga uvrstili u ovaj prikaz.

- Dolomiti anizika preovlađuju u brojnim lokalitetima okoline Sarajeva: u

Bjelašnici, Visočici, Igmanu, Blažuju, Hadžićima, Rakovici, u predjelu Delijaša, Ozrena (
Sarajevskog) i dr. Dolomiti su, uglavnom masivne i bankovite stijene homogene mase.
Lokalno se u njima nalaze slojevi i sočiva rumenih brečastih krečnjaka ( Dejčići) sa
faunom iz zone Ceratites trinodosus ( Tumač lista Sarajevo, str.22).

U Sarajevskom Ozrenu dio terena izgrađuju svijetlosivi, šećerasti i pjeskoviti

dolomiti u neregularnoj izmjeni sa prekristalisalim sivim i tamnosivim krečnjacima. Na
osnovu toga se cijeni da su ovi dolomiti metasomatskog porijekla. Oni su jugoistočni
nastavak produktivne trijaske serije Vareša, čiji su izdanci otkriveni oko Draževića
( Srednje). Dolomiti su izdvojeni i kod Delijaša, gdje su baza ladinskim vulkanogeno-
sedimentnim tvorevinama.

Dolomiti su često grusificirani i usitnjeni, zbog čega su izuzetno pogodni za

jeftinu eksploataciju. Ova pojava je uzrokovana složenim tektogenetskim kretanjima u
zoni busovačkog razloma i drugih velikih rasjeda ove oblasti i egzogenim procesima u
kori raspadanja. To je sasvim slabo izučena strana ove geo-ekološke problematike, što
ima izuzetno nepovoljne posljedice po ekosistem i krajolik gdje se obavlja eksploatacija u
ovim stijenskim kompleksima.

Ladinski kat ( T22)

U granicama Kantona Sarajevo sedimenti i magmati ladinika imaju zapaženo

učešće u građi terena oko Čevljanovića, Draževića i Ozrena, zatim na padinama
Trebevića i od Kasindola prema Trnovu i Kalinoviku. Po superpoziciji i facijalnom
razvoju, razlikuju se dva paketa:

a) Donji (1T22) sastavljen od finoslojevite serije rožnaca, glinaca, tufoznih i

manganovitih pješčara i laporaca, zelene, crvene i smeđe boje u raznim nijansama.
Krečnjaci imaju podređeno učešće. U ovim slojevima se nalazi fauna moluskoidea, od
koje su, iz doline Bistrice, određene: Posidonia wengensis, Daonella lommeli, D.
taramella i dr. ( Tumač za list Kalinovik, str.32). U ovom nivou srednjeg trijasa nalaze se
silovi, dajkovi i veće mase porfirita i kvarcporfirita, spilita i dijabaza. Poznate su veće
mase spilita i u predjelu Presjenice, otkrivene u dubokim usjecima epigenetske klisure
ove rijeke, u zoni transverzalnog rasjeda.

Facijalni sastav i određena fauna ukazuju da opisane naslage pripadaju

vengenskim slojevima, tj. najstarijem dijelu ladinika. One su stvarane u dubokom koritu
koje je egzistiralo i na prostoru Dinarida BiH, od Kalinovika do Velike Kladuše. U njemu
su stvarane naslage poznate pod nazivom porfirit-rožnačka serija, za koju su vezane i
brojne pojave ruda obojenih metala, mangana, barita i drugih rudnih minerala.
Debljina vengenskih slojeva je, najčešće, oko 100 m.

b) Gornji paket ( 2T22) izgrađuju pločasti i slojeviti rumenkasti krečnjaci, zatim

slojeviti krečnjaci sa muglama rožnaca i rožnaci. Oni leže preko nižeg paketa sa
postupnim prelazom. Ne sadrže vulkanite, režim sedimentacije je mirniji. Iz ovih
krečnjaka se pominju sitne vengenske posidonije. Debljina ovog paketa varira u širokom
rasponu od 50-150 m.
E. K i t l l je u svojoj monografiji dao mnoge i danas vrlo upotrebljive informacije i
podatke o trijasu okoline Sarajeva. On navodi brojne određene fosile iz lokaliteta sa obje
strane Miljacke koji potvrđuju srednje trijasku starost krečnjaka između Dovlića i
Vaganja. Kao dokaz da su raznovrsni slojevi, razvijeni između anizika i karnika, ladinski,
navodi vrste: Celtites sp.cf. Buchi i Protrachyceras doleriticum, koji se nalaze isključivo
u ladinskom katu (1904.,str.573).
Sl.5 - Profil Dovlići - Miljacka - Paprenik od E. K i t l l-a (1904.,str.578). 1. Verfenski
slojevi; 2. Donji mušelkalk; 3. Sprudni krečnjaci mušelkalka; 4. Buloški krečnjaci; 5.
Crveni .... krečnjaci; 6. Krečnjaci sa rožnacima; 7. (Karniski) krečnjaci sa fosilima; 8.
Gornji sprudni krečnjaci.
Srednji i gornji trijas ( T2,3)

U široj okolini Draževića, istočno od Srednjeg, i na padinama Trebevića, preko

starijih sedimenata ladinika, leži debeli paket bankovitih i masivnih krečnjaka i dolomita.
Dolomiti su mikro i kriptokristalasti, lokalno brečasti i grusificirani, sive i svijetlosive
boje. Krečnjaci su obično bankoviti, sa visokim saržajem CaCO 3. lokalno su intenzivno
karstifikovani što je izrazito u istočnim dijelovima Igmana. Ova pojava je značajna za
proučavanje hidrogeološkog režima ovih terena.

Iz crvenih bankovitih krečnjaka Draguljca i Brusa E. K i t t l je odredio

amonitsku faunu: Atractites ausseanus, Proarcestes gaytani, Hannites klipsteini,
Trachyceras cf. austriacum, Megaphylites yarbas, Monophyllites cf. simonyi i dr. Ova
amonitska asocijacija pretežno definira karnijski kat ( T31). Međutim, ona se nalazi visoko
u krečnjačko-dolomitskom paketu, čija je debljina 300-500 m., pa se s pravom smatra da
njegovi niži dijelovi, konkordantni na prethodno opisanim naslagama, pripadaju mlađim
dijelovima ladinika, zoni ezinskih krečnjaka i karnijskim slojevima. Preko njih su
megalodonski krečnjaci norika i reta, što im utvrđuje gornju starosnu granicu.

Odavno je poznata gornjotrijaska - karnijska fauna koju je E. K i t t l prikupio i

odredio sa brda Draguljac na Trebeviću, jugozapadno od potoka Bistrik (1904.,
str.576/577).
Sl.6 - Geološki profil između Bistrik potoka i Orlovca, na zapadnim padinama Trebevića,
od E. K i t t l-a (1904., str.577). 1. Gornji mušelkalk ili ladinski krečnjaci halštatskog tipa;
2. Crveni krečnjaci (ladinik); 3. Slojeviti rožnaci; 4. Crveni krečnjaci sa Pinacoceras sp.
(karnik); 5. Svijetli krečnjaci sa rožnacima; 6. Svijetli krečnjaci (ladinski ili anizijski ?);
7. Karniski halštatski krečnjaci (slojevi sa cefalopodima i halobijama i bankovi sa
daonelama); 8. Svijetli diploporski krečnjaci.

Autor na profilu ( Sl.6) prikazuje kraljuštasto najahivanje krila prevrnutog nabora

(antiklinale) u čijem jezgru su diploporski krečnjaci, preko mlađih ladinskih slojeva. Iz
banaka svijetlog krečnjaka Draguljca K i t t l je odredio više halobija: Halobia
brachyotis, H. sicula, H.cf. lenticularis, H. subreticulata i H.cf. insignis, a iz niže ležećeg
banka bijelih krečnjaka: Halobia brachyotis, Ki.n.f. i Daonella styriaca. Ova fauna, pored
amonita Pinacoceras sp. ( moguće P. layeri ), dokazuje karnijsku starost krečnjaka na
Draguljcu, kod bivše utvrde, bez obzira na potpunu promjenu superpozicionog slijeda
usljed kraljušastog najahivanja diploporskih na karnijske i, zajdno, na ladinske tvorevine.

Gornji trijas ( T3 )

Karbonati gornjeg trijasa izgrađuju veće dijelove planina Igmana i Bjelašnice.

Predstavljeni su sivim i bijelim bankovitim krečnjacima, u kojima se lokalno nalaze
proslojci tamnih dolomita. To su megalodonski krečnjaci iz koji su određene vrste:
Megalodon gumbelli i M. triqueter, a konstatovano je prisustvo algi, korala i druge
sprudne faune, koja zbog visokog kristaliniteta krečnjaka nije mogla biti određena.

U donjem dijelu kompleksa megalodonskih krečnjaka, čija je ukupna debljina oko

700 m, preovlađuju sivi, bankoviti krečnjaci sa sočivima dolomita, brečastih mikro i
finokristalastih, nešto svijetlijih od krečnjaka. U gornjim nivoima ovog paketa, čija je
debljina oko 400 m., česti su fosili megalodona.

Gornji paket, razvijen u području Umoljana i Sitničke lokve, izgrađuju bankoviti

brečasti krečnjaci. Banci ovih krečnjaka se mogu pratiti na velikim dijelovima terena. Oni
su reversno rasjedani, a u kraljuštima je ukliješten jursko-kredni fliš. Zbog toga ima
opravdanja pretpostavka da su megalodonski krečnjaci Bjelašnice bili baza J,K fliša
( Tumač za list Sarajevo, str.24).
Jura ( J )

U strukturno-facijalnoj jedinici Ledići-Ozren, kod Mošića u dolini Bijele Rijeke i

južno od Mijanovića i Gaja, utvrđeno je prisustvo karbonata gornje jure, u dvije manje
partije. Predstavljeni su bankovitim, brečastim krečnjacima sa muglama rožnaca. U
odlomcima iz brečastih krečnjaka u njihovom cementnom vezivu nalaze se korali,
briozoe, hidrozoe i foraminiferi, koji ukazuju na njihov sprudni karakter. Iz njih su
određene elipsaktinije karakteristične za gornju juru: Ellipsactinia elipsoidea, E. polipora
i E. caprencisi. Osnovano se pretpostavlja da ovi karbonati predstavljaju podlogu na
kojoj su taložene mlađe jursko-kredne naslage ( Tumač lista Sarajevo, str.25). Vidljiva
debljina gornje jure iznosi oko 50 m.

Jura-kreda ( J,K )

Klastične tvorevine nastale od kraja jure i tokom krede, javljaju se u dva odvojena
terena, sjeverno i južno od Sarajeva. Prva partija jursko-krednih naslaga izgrađuje teren
između Misoče i Ivančića na sjeveru i Semizovca i Nahoreva na jugu. Taloženi su
diskordantno preko paleozojskih klastita i magmata i klastično-karbonatnih tvorevina
donjeg i srednjeg trijasa, sa kojima su, na istočnoj strani, u navlačnom kontaktu. Južno od
Hrasnice i Igmanske grede, J,K klastiti imaju veliko rasprostranjenje u slivovima rijeka
Rakitnice i Željeznice, izgrađenim u visokim planinama Sarajevskog zaleđa: Igmanu,
Bjelašnici, Visočici i Treskavici. Ovi klastiti su, uglavnom, flišne tvorevine, stvarane u
trogu koji je formiran u dijelu Tetisa između Sarajeva i Banja Luke. Veza između
sjevernih i južnih dijelova J,K naslaga je prekinuta u pliocenu i pliokvartaru, kada su
izdignute pomenute planine. Od tada su egzogeni faktori, posebno lednička i
fluvioglacijalna erozija, imali bitnu ulogu u formiranju današnjeg rasporeda i debljina
litofacija u pojedinim strukturno-facijalnim jedinicama.

Sjeverno od Sarajeva, na Osnovnoj geološkoj karti, list Sarajevo, 1 : 100.000,

izdvojene su jursko-kredne naslage uopšte ( J,K) i označene kao fliš. Brojni profili ovih
naslaga otkriveni su u koritima pritoka Bosne: Misoče, Ljubine, Jošanice i Vogošće.
Izgrađeni su od laporaca, pješčara i glinaca iz jedinice J,K naslaga; rjeđe se javljaju i
brečasti krečnjaci. Neke dijelovi terena su izgrađeni samo od kalkarenita i laporaca, a u
donjem toku Ljubine, od Srednjeg prema Semizovcu, javljaju se kompletne sekvence,
koje čine: krečnjačke breče, kalkareniti, pješčari, laporci i glinci. R. J o v a n o v i ć et.all
(1978.,str26) ističu da su iz mnogo uzoraka sa ovog terena određene: Calpionella alpina i
Tintinopsella carpathica, a iz pjeskovito-laporovitih krečnjaka kod sela Kamenice, dolina
Ljubine, navode slijedeću mikro i makrofaunu: Orbitolina confusa, O.cf.turonica,
O.trochus, Globotruncana lapparenti lapparenti, G. tricarinata, G. angusticarinata, G.
lapparenti coronata, Pithonella ovalis i dr. Ovakva asocijacija faune se nalazi u rasponu
od titona do turona, zbog čega je ovaj debeli kompleks sličnih naslaga ostao bez bliže
određene starosti.

Slične J,K naslage izgrađuju znatne površine terena u strukturno facijalnoj

jedinici Ledići -Ozren, južno od Sarajeva. Otkrivene su na južnim stranama Bjelašnice i
Igmana, u grebenu Treskavice i u predjelu sela Ljuta i Mokro. I na ovom terenu su
zastupljeni kalkareniti, pješčari, laporci i glinci koji svojom strukturom i teksturom
odgovaraju flišu stvaranom u dubljim distalnim dijelovima troga. debljina im je preko
500 m. Iz laporovitih krečnjaka na Hojti određene su vrste: Tintinopsella alpina, T.
carpathica i Calpionella alpina.

Sl.7. - Geološki profil između rijeka Misoče i Ljubine ( M. M o j i ć e v i ć, 1978.,

str.67). 1. laporci, glinci, pješčari, laporoviti i pjeskoviti krečnjaci, bez faune; 2. Pješčari,
laporci, pjeskoviti i laporoviti krečnjaci sa orbitolinama - K2; 3. Brečasti krečnjaci s
odlomcima rudista i globotrunkama - K2.

Između Tušila podno Visočice i Umoljana na južnoj strani Bjelašnice, od Oblja i

Rakitnice, direktno preko megalodonskih krečnjaka leže bankoviti krečnjaci i krečnjačke
breče proslojene sa kalkarenitima i laporcima. U višim dijelovima dominiraju kalkareniti
i različiti krečnjaci sa čestim proslojcima laporaca i rožnaca. Iz krečnjaka su određene:
Calpionella eliptica, C. alpina, Tintinopsella carpathica i T. longa.

M. M o i ć e v i ć i B. T o m i ć ( 1982., str.30) smatraju da ove naslage

predstavljaju bazalni dio jursko- krednog fliša, sa varijabilnom debljinom od 200-300 m.
Fliš iz terena južno od Sarajeva je identičan sa pominjanim iz Misoče i Ljubine, jer sadrži
iste litofacije, foraminifere, kao i tipove sekvenci.

Niži dijelovi jursko-krednog fliša (1J,K) izdvojeni su i na istočnim padinama

Visočice, ( Toholj, k.1912 m) od sela Tušila do Rakitnice i Umoljana, na južnoj strani
Bjelašnice ( Lovnica, k. 1875 m). Sekvence ovog člana izgrađene su od laporaca,
kalkarenita, pješčara, breča i laporovito-pjeskovitih krečnjaka. Leže preko starijih (J,K)
karbonatnih sedimenata sa postupnim prelazom. U višim nivoima, uz laporce i
kalkarenite, nalaze se ulošci brečastih krečnjaka, a na nekim mjestima konglomerati,
pješčari i rjeđe glinci. U ovoj jedinici se sreću gradaciona i razni tipovi kose slojevitosti,
a u pješčarima i tragovi tečenja. Ovi sedimenti se nalaze u zoni visokih planina:
Bjelašnice, Visočice i Treskavice, u složenim tektonskim uslovima. Jako su ubrani u m i
dm nabore, obično prevrnute i raskinute; debljina im je oko 800 m.

Kako se vidi iz navedenog, ali i iz drugih radova koji tretiraju ovu problematiku,
pitanja starosti opisanih tvorevina nije jednoznačno ni zadovoljavajuće rješeno ( v. S.Č i č
i ć, 2002.,str.153-156). Svi podaci i zaključci sa ovih terena govore o širokom rasponu
titon - alb (apt) i to bez preciznijeg utvrđivanja starosti pojedinih paketa ( J,K; 1J,K i
2
J,K ). Očito je da će trebati raditi posebne stratigrafske studije za potpunije naučno
sagledavanje ove problematike, zatim debljine*, povezano sa intenzivnom ubranošću
ovih naslaga, te bližim lociranjem položaja u superpozicionom slijedu, krečnjaka i
kalkarenita podobnih za eksploataciju i primjenu u građevinarstvu i industriji.

Klastiti gornje krede ( K2 )

U predjelu sela Ravni Nabožić, zatim između Ljubine i Misoče, te sjeverno od

Hadžića, u dolinama rijeka Zujevine, Lepenice i Rakovice i u podnožju Igmana kod sela
Lokve, otkriveni su profili koje izgrađuju brečasti krečnjaci, kalkareniti i pješčari, sa
proslojcima i sočivima laporovitih i pjeskovitih krečnjaka, mjestimično i muglama
rožnaca.

Iz uzoraka uzetih u ovim sedimentima u području sela Ravni Nabožić, određene

su foraminifere: Globotruncana lapparenti lapparenti, G. lapparenti tricarinata i dr.,
zatim Cuneolina pavonia parva i Valvulammina sp.. Ovakva fosilna asocijacija,
konstatuje se u Tumaču lista Sarajevo, ukazuje na turonsko-senonsku starost ovih naslaga
(1978.,str.26).

Kako je prikazano na profilu (Sl.7) ovi karbonati leže na starijim sedimentima

gornje krede i predstavljaju završni član jursko-krednih sedimenata.

Stariji paketi ovog kompleksa (1 i 2 na sl.7) imaju izrazite odlike fliša. U

kompletnim sekvencama iznad gradacionih članova dolazi nivo sa horizontalnom
laminacijom. Debljina cjelovitih sekvenci, u ovom dijelu flišnog kompleksa, iznosi oko 2
m. U Ravnom Nabožiću, gdje debljina karbonatnog fliša dostiže oko 400 m, sekvence
fliša su, uglavnom, nekompletne. Njihove debljine su, međutim, i do 20 m, a izmjenjuju
se razni tipovi karbonata sa promjenjivim učešćem pjeskovito-laporovite komponente.

Iz krečnjaka drugog paketa određene su brojne orbitoline: Orbitolina confusa, O.

cf.turonica i O.cf. trochus, koje sa faunom iz drugih lokaliteta potvrđuju turonsku starost
ovih naslaga (K2).

Iz brečastih krečnjaka Ravnog Nabožića M. M o j i ć e v i ć navodi slijedeću

asocijaciju mikrofosila: Laffiteina marsicana, Pseudolituonella reicheli, Accordiella
conica, Siderolites cf. calcitropoides i Dicyclina schumbergeri (1978., str.66 i 67), koja
ukazuje na najmlađu gornju kredu, kampan-mastriht.
 Iznijeto pokazuje da i znatan dio flišnih tvorevina, od Misoče i Ivančića do
Semizovca i Nahoreva, pripada gornjoj kredi. Zbog toga buduća proučavanja ovih
naslaga u okolini Sarajeva treba, pored ostalog, usmjeriti na utvrđivanje odnosno prema
podini i preciznije stratigrafsko superpoziciono rasčlanjivanje i horizontiranje cijele
sukcesije, počev od titona do mastrihta.

3. K e n o z o i k ( Kz )

Područje Sarajeva i teren u pravcu sjevera i sjeverozapada, do Ilijaša i Crkvica

(k.933 m), izgrađen je od neogenih i kvartarnih tvorevina. Na prostoru veličine oko 200
km2, izdvojene su miocenske i pliocenske jezerske tvorevine, te sedimenti kvartara.
Geološka proučenost i istraženost ovih naslaga je, u nekim dijelovima terena
zadovoljavajuća za regionalni nivo ( Ilidža, Rakovica), ali ima dijelova koji su
nedovoljno proučeni i istraženi, posebno na lijevoj strani rijeke Bosne, jugoistočno od
linije Ilijaš - Kobiljača - Gladno polje. Sve neogene naslage izdvojene u području
Kantona Sarajevo, pripadaju kompleksu jezerskih sedimenata Sarajevsko-zeničkog
ugljonosnog basena. Međutim, postoje bitne specifičnosti u razvoju između ovog i
dijelova basena od Breze i Visokog do Zenice i Bile, posebno u geološko-ekonomskom
smislu i u stepenu istraženosti.

Miocen ( M )

Limničke tvorevine zastupljene u jugozapadnom dijelu Sarajevsko-zeničkog

basena, pripadaju srednjem i gornjem miocenu. Starije naslage donjeg miocena ne
izdanjuju južno od Ilijaša i Rakovice. One su, međutim, nosioci rezervi mrkog uglja u
basenu, zbog čega problematika njihovog prisustva na terenu Kantona Sarajevo i
razvojnih odlika ostaje trajno značajan geološko-ekonomski problem.

Na Osnovnoj geološkoj karti R 1 : 100.000 izdvojeni su slijedeći litostratigrafski

članovi:
- Povlatna zona (M2)
- Lašvanski konglomerati (M2,3)
- Koševski slojevi (1M3)
- Orlački konglomerati (2M3)

Njihova prostorna dispozicija, superpozicija i razvojne odlike, ukratko su

prikazane u daljnjem izlaganju.

____________________
* J.Pamić et.all (1978.,) misle da ove naslage u predjelu Čemerne planine i Ljubine imaju
debljinu oko 600 m, a da zbog velike ubranosti izgledaju znatno deblje
Povlatna zona (M2)
 Na desnoj strani rijeke Bosne, od Kobilje Glave do Misoče i Ilijaša, izdvojene su
naslage povlatne (prelazne) zone, M2). Na ovom prostoru nema izdanaka uglja, zbog
čega nisu detaljnije rasčlanjene. Ranije ih je R. M i l o j e v i ć (1964, str.36-38) stavljao u
prelaznu zonu, između povlatne zone (2M2) i lašvanske serije (M2,3), a u Tumaču OGK,
list Sarajevo opisani su kao povlatna zona. To je debeli paket naslaga jezerskih
sedimenata, koji je obuhvatio zonu povlatnog ugljenog sloja i njegovu krovinu debelu 30-
70 m, izgrađenu od laporaca i krečnjaka, na kojoj konkordantno leži serija fino do
normalno slojevitih laporaca u kojoj se, idući naviše, povećava učešće pjeskovite
komponente u laporcima a sve češći su i slojevi pješčara. Njihova je debljina oko 250 m.

U sastav nižih dijelova povlatne zone učestvuju slojeviti i bankoviti krečnjaci, sa

povlatnim slojem mrkog uglja, čiji se izdanci javljaju na desnoj strani rijeke Misoče
(Popovići). U krečnjacima se nalaze fosili školjke Unio, grančice gliptostrobusa i sjeme
Carpolithes foveatus i C. alatus.
M. M u f t i ć ove sedimente, na osnovi skoro istog fosilnog materijala, stavlja u
gornji miocen, njegov najstariji dio (1M31) ( 1965., str.58 i 59).

Sl.8- Sedimenti povlatne (1M2) i prelazne zone (2M2) u eksploatacionom polju Rudnika
Breza (Župča), od R. M i l o j e v i ć a (1964., str.30).

Više dijelove povlatne zone izgrađuje serija laporaca i pješčara. Klastičnost i

veličina zrna se povećavaju prema gornjim dijelovima. Istovremeno se mijenja sastav
faune, jer se pojavljuju kongerije (Congeria pernaeformis) a isčezavaju školjke Unio,
gastropod Fossarulus tricarinatus i dr. Veoma značajne florističke vrste u ovom nivou su
Glyptostrobus europaeus i Cinnamonum polymorphum, koji daju osnovu za bliža
razmatranja stratigrafske pozicije ovih naslaga.

Ukupna debljina krečnjačko-laporovitih sedimenata, od glavnog sloja do kontakta

sa konglomeratima lašvanske serije, je oko 300 m. Promjene su, zavisno od pokrivenosti i
erodiranosti moguće u dosta širokom intervalu.
 Prema R. M i l o j e v i ć u (1964.) i Tumaču za listove OGK "Sarajevo" i
"Zenica", naslage ove zone su srednjemiocenske starosti, stim što povlatni krečnjaci i
laporci pripadaju starijem ( 1M2) a laporci i pješčari mlađem dijelu srednjeg miocena
(2M2).

M. M u f t i ć ih smatra mlađim, gornjemiocenskim - sarmatskim tvorevinama

(1,2M31, 1965., str.55-58).

Pri ovim razmatranjima značajno je imati u vidu, prema R. M i l o j e v i ć u

(1964., str.39) da se sedimenti sa ugljem " prostiru samo do Ilijaša ", čemu ide u prilog
pomenuto odsustvo izdanaka uglja u jugozapadnom dijelu basena.

M. M u f t i ć u svojoj disertaciji nije razmatrala geološke odnose u terenu između

Breze i Sarajeva. Iznijeti podaci mogu biti od značaja pri izradi budućih programa
regionalnih istraživanja uglja, polazeći od stanja prikazanog na sl.8 i drugih relevantnih
podataka o ovom terenu.

Sl.9 - Šema ugljonosnosti u jugozapadnom dijelu Sarajevsko-zeničkog basena

(R. M i l o j e v i ć, 1964.)

Lašvanski konglomerati

Lašvanski konglomerati ili lašvanska serija je debeo kompleks jezerskih

miocenskih tvorevina, rasprostranjen u većem dijelu Sarajevsko-zeničkog limničkog
basena. U dijelu koji pripada Sarajevskom kantonu, ovi sedimenti izgrađuju teren od
Buhotinja i Ilijaša na sjeverozapadu do Rakovice, Reljeva i Kobilje Glave na jugu. U
okolini Zenice i Kaknja započinju debelim konglomeratskim bankom, koji se javlja sve
do Breze. Naviše se smjenjuju pješčari, konglomerati, laporci i krečnjaci, često u
pravilnim ritmičkim sekvencama, zbog čega ih je M. M u f t i ć označila kao fliš (1965.,
str 60/61); R. M i l o j e v i ć ih smatra molasoidnom naslagom. Značajno je da
konglomeratske banke u nižim dijelovima izgrađuju valutice krečnjaka i, podređeno,
rožnaca, a u gornjem su dominantna zrna pješčara, škriljaca i magmata iz paleozojskog
kompleksa, koji izgrađuju jugozapadni rub basena. To znači da je basensko dno
smješteno u zoni "busovačkog razloma", tonulo znatno brže u gornjem miocenu, što je
omogućilo taloženje pretežno klastičnih sedimenata, današnje debljine od 400 do oko
1000 m. Po tome su ovo sinorogenetski molasoidni sedimenti bez obzira što dijelovi
kompleksa imaju izrazita obilježja fliša.

Prisutne su značajne razlike u litofacijalnom razvoju lašvanske serije između

sjeverozapadnog i jugoistočnog dijela basena. U okolini Zenice, što je naročito vidljivo u
dolini rijeke Lašve (po čemu joj je i dato ime) u seriji dominiraju konglomerati, dok u
okolini Breze i dalje na jugozapad do područja Vogošće i Rakovice preovlađuju
laporoviti pješčari, laporci i glinovit laporci, alevroliti, te krečnjački laporci a lokalno
sočiva pješčara grubljeg zrna i sitnozrni konglomerati.

Lašvanska serija je transgresivna geološka tvorevina, naročito južno od Ilijaša,

prema Rakovici, gdje leži preko srednjemiocenskih, jursko-krednih i trijaskih (?)
stijenskih masa. To je u skladu sa dugotrajnim trendom razvoja basena, zbog čega se
prema jugoistoku javljaju mlađe tvorevine, a izostaju stariji miocenski nivoi sa slojevima
uglja.

M. M u f t i ć navodi da su iz ovih naslaga određene Melania pilari, Congeria

ornithopsis, C. zoisi, C. jadrovi i druge vrste moluskoida karakterističnih za mlađi
miocen (1965., str.61).

R. M i l o j e v i ć smatra da su naslage prelazne tvorevine između srednjeg i

gornjeg miocena, ali bez odgovarajućih paleontoloških činjenica. Očito je da proučavanje
ovih naslaga nije završeno ni u regionalnom smislu, te da će trebati još mnogo
istraživanja prije nego se dođe do naučno egzaktnih činjenica.

Koševska serija

Između Rakovice, Nahoreva i Kasindola teren je izgrađen od laporaca, glina i

trošnih pješčara. U njoj se nalaze banci krečnjaka sa kongerijama a lokalno i sočiva
konglomerata. U nižim dijelovima serije preovlađuju trošni glinoviti i krečnjački pješčari,
pjeskoviti laporci i gline, te posebno karakteristični, banci trošnih šupljikavih krečnjaka i
slabo cementiranih krečnjačkih konglomerata. R. M i l o j e v i ć iz ovih krečnjaka navodi
vrstu Congeria ornitopsis, karakterističnu za stariji gornji miocen (1M3), (1964., str.41), a
M. M u f t i ć (1965., str.62) navodi više predstavnika kongerija i melanopsida, iz
sjevorozapadnih djelova basena karakterističnih za panon i pont Paratethysa. Ona ih,
međutim, smatra pliocenskom-pontijskom tvorevinom (Pl11), što je sasvim moguće,
posebno ako se ima u vidu vrlo komotno tretiranje starosti starijih paketa limničkih
naslaga, u radovima R. M i l o j e v i ć a
i drugih.
U nižem dijelu Koševske serije nalazi se i ugljena zona debljine oko 15 m. U njoj
su razvijena tri sloja lignita debljine 1,5 do 3,0 m. Neposrednu podinu, jalove proslojke i
povlatu uglja čine gline, što je pored složene strukture ugljenog sloja i slabog kvaliteta
lignita, posebno nepovoljan pokazatelj pri ekonomskoj ocjeni. Izdanci i prisustvo lignita
u bušotinama konstatovani su u području Rakovice, Blažuja i Slatine, zatim kod
Sarajevske pivare, u Lukavici i Kasindolu, nedaleko od sela Vrela. Ovdje je 1948/49.
godine, izbušeno 9 bušotina a urađeni su i rudarski radovi izvjesnog obima, na osnovu
kojih je zaključeno da se ova istraživanja napuste, zbog nepovoljnih geološko-
ekonomskih karakteristika lignita iz ove ugljene zone.

Litofacija zone sa lignitom se, po svoj prilici, nalazi na većem prostoru. Iako ona,
po aktuelnim kriterijima ne sadrži eksploatabilno vrijedne naslage uglja, smatramo da bi
je u povoljnoj prilici, trebalo istražiti do nivoa potencijalnih rezervi (C 2 kategorija) i
registrovati u katastru državnih resursa. To bi, pored navedenog, bila prilika da se tačnije
procjeni debljina koševske serije i izvrši njeno egzaktnije litostratigrafsko rasčlanjivanje.
Pri tome treba imati u vidu da ova serija izgrađuje pretežni dio gradskog područja
Sarajeva, da se u njoj nalaze sva fosilna i aktivna klizišta i obavlja preko 90% svih
antropogenih aktivnosti.
Debljinu sedimenata koševske serije u okolini Sarajeva R. M i l o j e v i ć (1964.,
str.41) procjenjuje na oko 600 m, a u Tumaču OGK za list Sarajevo (str.30) na oko 400
m.

Pliocen (Pl)

Između Kobiljače i Rakovice rasprostranjena je glinovito-pjeskovita serija

jezerskih sedimenata. Taložena je preko trijaskih i jursko-krednih tvorevina. Nije
razjašnjen karakter kontakta sa slojevima koševske serije, ali se nakon detaljnih
proučavanja, može dogoditi da se zaključi da predstavlja njen kontinualni nastavak. To je,
najvjerojatnije, pliocenski sediment, čije je prostiranje ograničeno na dio basena oko
Rakovice i Kobiljače. Slične naslage nalaze se i u drugim dijelovima Sarajevsko-
zeničkog basena, uz jugozapadni obod, a ležišta glina su utvrđena kod Bilalovca, Klokota
i u široj okolini Viteza (Ahmići, Šljivčica, Jardo i dr.). Izgleda da se fine kaolinske gline
javljaju u površinskoj zoni busovačkog rasjeda, uz obod Vranice i na mjestima gdje su
dolazile jače emanacije gasova i toplih voda. To je uz određene hemijske procese,
dovodilo do oplemenjivanja muljevitih suspenzija i taloženja kaolinskih keramičkih
glina.
Sl.10 - Geološki profil kroz ležište glina Kobiljača ( S. Č i č i ć, N. P u d a r, 1976.)
1.Sivobijeli dolomitni pjesak; 2.Bjeložuta keramIčka glina; 3.Sivobijela glina
(ton);
4.Žuta pjeskovita glina; 5.Siva glina, siva opjeskovita glina i sivobijeli glinoviti
pjesak; 6.Crvena pjeskovita glina; 7.Humus.

Dostupni dio ležišta na Kobiljači je, uglavnom, otkopan. Postoje izgledi da se u

bližoj okolini otkriju nova ležišta ovih glina, što bi trebalo provjeriti kroz faze geološke
prospekcije i regionalnih istraživanja ovog i susjednih terena.

Kvartar (Q)

Zahlađenje koje je nastupilo pod kraj pliocena u širim prostorima Alpijskog

planinskog sistema, zahvatilo je i Dinaride. Shodno tome i ovaj njihov dio je u svojoj
evoluciji prošao sve faze razvoja od rječno-jezerskih režima u daku i romanu, do
savremenog stanja karakterističnog za holocen.

Karakter i režim sedimentacije u kvartaru, u znatnoj mjeri su opredjelili pokreti

dvije tektogenetske faze: slavonske (vlaške - Pl1,2) i intrapleistocenske (pasadenske).
Ovim pokretima su izdignute i planine u okolini Sarajeva, čime su stvoreni uslovi za
razvoj glacijacije i drugih tipova sedimentacije. Tako su u ovim terenima, od gornjeg
pliocena (romanski kat) i u toku kvartara, znači u razdoblju od oko 2 Ma, pored
glacijalnih, stvarane subakvalne i sub aeralne naslage. Zbog toga se na prostorima
Sarajevskog kantona nalaze glacijalni (morene) i limnoglacijalni deponati, jezerski i
barski sedimenti, zatim deluvijum i proluvijum, sipari i siparišne breče i aluvijum.

U radovima novijeg datuma: I. S o k l i ć (1977), I. B u š a t l i j a (1977), M. M o

j i ć e v i ć (1978. i sa B. T o m i ć e m 1982.), ističe se slaba proučenost kvartarnih
sedimenata. To stanje je nešto poboljšano u Sarajevskoj kotlini, gdje su izvođene brojne
istražne bušotine za vodosnabdijevanje i radi izgradnje raznih objekata. Međutim, na
nivou sinteze, stanje je ostalo kao pri kraju sedamdesetih godina prošlog vijeka.
Glacijalni sedimenti su predstavljeni morenskim i glaciolimničkim sedimentima.

Morenski deponati su izdvojeni na na planinama Treskavici i Bjelašnici, koje su u

doba glacijacija bile pod ledom. Morenski nanosi nalaze se oko Velikog, Blatnog i
Bijelog jezera. Njihova debljina je do 10 m, a sastavljeni su od slabo zdrobljenih komada
krečnjaka i dolomita, sa tragovima strija i sitnog zdrobljenog materijala. Morenski
deponati se nalaze na raznim visinama, što upućuje na njihov nastanak u više faza
virmske glacijacije.
 I. B u š a t l i j a navodi da se na "Gvoznom polju javljaju morenski bedemi i
humovi sufoznim i termokraškim procesima donekle preinačeni i, naknadno, disecirani
jaružanjem" (1977., str.242).

Tragovi virmske glacijacije, pored J.C v i j i ć a (1899.), proučavao je A.G r u n d

(1910.), koji je našao dno cirka u Velikom Dolu na 1760 m, zatim cirk ispod vrha
Vlahinje, na čijem su dnu očuvane podinske morene i luk krajnjih morena na 1770 m., od
kojih potiče šljunak na Grkarici (k.1184 m), složen u tri terase, nastale u pojedinim
glacijalnim fazama.
Prema I. B u š a t l i j i , poznavanju tragova i deponata epohe virmske glacijacije,
koja je bila jedina faza zaleđivanja na ovim prostorima, doprinijeli su i J. D e d i j e r , B.
Ž. M i l o j e v i ć i T. K a n a e t. Značajni glacijalni oblici i talozi prisutni su i u planini
Visočici ali, uglavnom, izvan granica Kantona Sarajevo (l.cit. str.243/244).

Fluvioglacijalni sedimenti se nalaze u dolinama Željeznice, Presjenice i Ljute.

Prema M.M o j i ć e v i ć u "ove naslage su nedovoljno sortirane, potpuno zdrobljene, a
djelomično i cementovane (1978., str.97).

Glaciolimnički sedimenti nalaze se samo kod Gornje Grkarice. Sastoje se

pretežno od pijeskova, koji bočno prelaze u drobinsko-šljunkoviti materijal. U ovim
naslagama se javljaju i glinovito-pjeskoviti proslojci.

Jezerski šljunak, pijesak i bigroviti krečnjaci nalaze se po obodu depresije između

Pazarića, Tarčina i Raštalice. R. J o v a n o v i ć et. all misle da su to zaostali produkti
završne faze jezerske sedimentacije (1978., str.30). Ove naslage se sastoje od šljunka,
pijeska i drobinskog materijala u kojima se javljaju i brečasto-konglomeratični i
šupljikavi krečnjaci. Stepen zdrobljenosti zrna i sortiranost u ovim naslagama su
varijabilni, zbog čega svaki lokalitet zahtjeva posebno proučavanje. Prema sastavu zrna
može se zaključiti da vode porijeklo od razorenih permskih i verfenskih klastita na
kojima su odloženi.

Proluvijalni talozi su sačuvani u mnogim depresijama na Bjelašnici i na Igmanu.

Nastali su spiranjem padina i iz kore raspadanja. Sastoje se od slabo zaobljenih komada
krečnjaka i dolomita različite krupnoće i ilovače koja ih povezuje. Slični su im deluvijalni
sedimenti, koji su očuvani u gornjim tokovima Željeznice i Zujevine. To su tipični
padinski sedimenti izgrađeni od padinskih breča i drobine".

Sipari siparišne breče nalaze se na skoro svim padinama Igmana i Bjelašnice,

Treskavice, Trebevića, Ozrena i Čemerske planine. Nastale su raspadanjem krečnjaka,
dolomita i čvrstih klastita, koji se nalaze u građi dijelova navedenih planina. Ovi talozi
lokalno mogu biti koristan izvor građevinskog materijala. Do sada, međutim, nisu
namjenski proučavani i istraživani.

Kvartar sarajevske depresije

 Sarajevska depresija zahvata površinu od oko 60 km2. U njenom neposrednom
okruženju su planine Igman, sa juga, Trebević, sa istoka i jugoistoka a prema sjeveru su
naslage slatkovodnog miocena u predjelu Žuči i Smiljevića; na zapadnoj strani su klastiti
i karbonati srednjeg trijasa.

Površinu Sarajevske kotline izgrađuju aluvijalni sedimenti. Oni su deponati rijeka

koje teku kroz kotlinu: Željeznice, Miljacke i Zujevine, koje prihvata i drenira rijeka
Bosna. Međutim, od jednakog su značaja sedimenti na kojima se taloži aluvijum (Slika
11) jer su i oni dio litofacijalnog kompleksa u kome se nalazi akumulacija podzemnih
pitkih voda, koje su glavni resurs za vodosnabdijevanje Sarajeva.

Sl.11 - Geološki profil od Vrela Bosne do Ilidže ( S.Č i č i ć, F. S k o p l j a k, 2001.)

1.Krečnjaci i dolomiti srednjeg trijasa; 2.Grube, slabovezane krečnjačke breče;
3.Šljunak sa slabije zaobljenim zrnima krečnjaka, dolomita i podređeno pješčara
sa
varijabilnim učešćem pjeska i gline; 4.Gline sa promjenjljivim učešćem šljunka i
pjeska; 5. Šljunak i pijesak, mjestimično sa povećanim učešćem glina.

Na profilu se razlikuju četiri litofacijalne cjeline:

- 1. trijaski karbonati
- 2 i 3 bazalne breče i konglomerati
- 4. glinoviti paket
- 5. šljunkoviti horizont
 Većina izvedenih bušotina je visoko iznad osnovnog gorja, tako da je teško
projecirati prave razmjere bazalnih breča i konglomerata i njihovo prostiranje prema
istoku. Izvjesno je da je poslije njih nastupio period relativno mirne sedimentacije, očito
jezerske, nakon čega je počelo taloženje aluvijuma, u kome su nataloženi šljunkovi
debljine i do 50 m. Raspoloživi podaci pokazuju njihovu veću debljinu uz padine Igmana,
što tumačimo subsekventnim, pa čak i kontinualnim, spuštanjem dna depresije, od kraja
pliocena do sada.

Na ovom terenu očito nedostaju regionalna geološko-geofizička ispitivanja, kojim

bi se približno definisale stvarne razmjere donjeg i gornjeg vodonosnog horizonta i
njihove geološko-ekonomske karakteristike.

- U svim dijelovima Sarajevskog polja nalaze se značajne naslage šljunka i

pjeska, pretežno kvalitetnih osobina. Pišući o slivu Bosne I. S o k l i ć ističe: " Šljunci
pliopleistocenske starosti sastoje se, pretežno, od valutica rožnjaka i kvarca, dok se
krečnjaci javljaju tek u šljunku gornjepleistocenske starosti. Iz navedenih podataka
zaključujemo da je i sama dolina Bosne, u svom današnjem opsegu i sa današnjim
pritokama formirana tek u gornjem pleistocenu" (1977., str.251/252). U potvrdu ovom
stavu autor navodi visinski raspored terasa Bosne ( t1 i t2 ), čije su relativne debljine 10 i
20 m.

R. J o v a n o v i ć (1958.) ističe da debljina kvartarnih sedimenata JZ oboda

Sarajevskog polja iznosi i preko 100 m. Prema bušotini F-8 debljina kvartara je preko
127 m. Isti autor navodi rezultate istražnog bušenja, gdje su aluvijalni šljunkovito -
pjeskovito - ilovačasti sedimenti razvijeni do dubine 44 m.; aluvijalno-diluvijalni muljevi,
sitni pijeskovi, gline i mjestimično sočiva šljunka od 44 - 108,5 m i zatim diluvijalna
zaglinjena krečnjačka drobina .

P. S t e v a n o v i ć (1957) je izvršio determinaciju faune iz jezgra bušotine F-10

( 68-70 m) i odredio : Unio sp, Anodonta sp, Pisidium cf. amnicum, Bitinia sp. i Helix sp.
te zaključuje da su naslage kvartarne ali ne aluvijalne niti starije diluvijalne, već
nataložene krajem pleistocena na prelazu u holocen. Ispod ovog fosilonosnog nivoa
trebalo bi očekivati stariji pleistocen ( prema R. J o v a n o v i ć u, 1958., str.46).

S. Č i č i ć i F.S k o p l j a k (2001) kartiraju jezgro nabušenog materijala

istražno-opitnih bušotina IB-6 i IB-7 ( Bačevo), gdje su izdvojeni: aluvijalni šljunkovito-
pjeskovito-ilovačasti sedimenti razvijeni do dubine 40 m; sitnozrni prašinasti i zaglinjeni
pijesci sa ugljevitim glinama (uglj. gline 38,10-39,0 m i 74,20-76,70 m) do dubine 81,0
m. moguće pliopleistocenske starosti i zatim od 81,0 - 120 m ispucali krečnjaci sa
faunom srednjetrijaske starosti.

Na bušotini IB-2 Ilidža, u zoni termalnog vrela, debljina kvartara iznosi 14,5 m, u
Butmiru 29 m, Blažuju 5 m itd. U ostalim dijelovima Sarajevskog polja i dolini
Željeznice, Kasindolskog potoka, Tilave, Miljacke, Vogošće, Zujevine i Bosne, kreće se
od nekoliko metara do nekoliko desetina metara.
 Aluvijalni nanos Sarajevskog polja su, zajedno sa njihovim glinovito-pjeskovitom
humusnom povlatom, izuzetno značajan mineralno-sirovinski i poljoprivredni resurs.
Njegovom istraživanju i korištenju i ukupnom poznavanju treba, tokom 21.stoljeća,
posvetiti mnogo veću pažnju, jer je on prvorazredni faktor životne sredine Sarajeva i
većine opština Kantona.

4. T e k t o n i k a

Kanton Sarajevo se nalazi u tektonskoj zoni Središnjih Dinarida Bosne i

Hercegovine. Prostire se na listovima Osnovne geološke karte 1 : 100.000: Sarajevo,
Kalinovik, Vareš. Vlasenica, Prača i Foča.

Litostratigrafske jedinice koje izgrađuju ovaj teren, imaju sve glavne strukturne
odlike karakteristične za Dinaride u cjelini: opšti pravac pružanja je SZ - JI; bore su
polegle prema JZ; prisutni su dijelovi navlaka, kraljušasta građa, dekolmanska kretanja i
sl.

Najviše podataka o ovoj problematici nalazi se u radovima M. M o j i ć e v i ć a

(1978.), R. J o v a n o v i ć a et all (1978.) i M. M o j i ć e v i ć a - B. T o m i ć a (1982.),
te u radu M. M i l a d i n o v i ć a (1976.) i L. V u j n o v i ć a (1983.). U njima su
razmotrena sva ranija dostignuća i shvatanja, pa je, na bazi podataka dobijenih kroz
izradu Osnovne geološke karte R 1 : 100.000, vršena tektonska rejonizacija prema
konceptu usvojenom za izradu te karte.
Osnovni kriteriji za izdvajanje strukturno-facijalnih i tektonskih jedinica u ovom
radu bili su: a) litofacijalni sastav; b) stratigrafski-superpozicioni položaj; c) tektonska
građa pojedinih terena.

Na osnovu toga, držeći se objektivnih činjenica iz navedenih radova, izdvojili

smo slijedeće strukturno facijalne jedinice:

A - Strukturno facijalna jedinica Crna Rijeka

B - Strukturno facijalna jedinica Srednjebosanske škriljave planine
C - Strukturno facijalna jedinica Bjelašnica - Visočica
D - Strukturno facijalna jedinica Bare - Ledići - Ozren
E - Strukturno facijalna jedinica Trebević - Crepoljsko
F - Strukturno facijalna jedinica Jursko - kredni i kredni fliš
G - Strukturno facijalna jedinica neogen Sarajevsko-zeničkog basena

Ovo je globalna tektonska rejonizacija na prilično velikom prostoru, što znači da

bi bio moguć i drugačiji pristup, sa mnogo detaljnijim izdvajanjima. Razlike i
specifičnosti izdvojenih Strukturno-facijalnih jedinica vidljive su iz pojedinačnih opisa.

A - Strukturno facijalna jedinica Crna Rijeka - Trnovo

U ovoj strukturno facijalnoj jedinici su izdvojene dvije tektonske jdinice:

 A1 - Tektonska jedinica devon Crne Rijeke
A2 - Tektonska jedinica paleozoik Trnova

A1 - Tektonska jedinica devon Crne Rijeke izdvojena je u jugoistočnom dijelu

Kantona, sjeverno od Trnova u slivu Crne Rijeke. Izgrađuju je dijabazi i meta dijabazi
pločastog lučenja, zatim krečnjaci i dolomiti sa mineralizacijama barita i sulfida obojenih
metala ( Pb, Zn i Cu ), a konkordantno na njima su " škriljavi pješčari i rožnaci devona " (
E. K u l e n o v i ć, sl. 2-a). Na drugom profilu ovi magmati su u rasjednom odnosu sa
devonskom podlogom, a prema ovom grafiku ( Sl.2-b) klastiti bi mogli biti i u podini
pločastih dijabaza.

Sedimenti devona Crne Rijeke mogu biti podina karbonskim tvorevinama JI

Bosne ili olistolit otkriven tektonskim i erozionim djelovanjem. Sada se javljaju kao
tektonski prozori u donjem trijasu, a samo na 0,5 - 1,0 km prema istoku započine široki
pojas karbonskih i permskih naslaga JI Bosne. Za bliže objašnjavanje ove interesantne
pojave, osim da pripada posebnoj, najstarijoj strukturno-facijalnoj jedinici, za sada nema
podataka.

A2 - Tektonska jedinica paleozoik Trnova izdvojena je zapadno i južno od Trnova.

U litološkom sastavu su raznovrsni klastiti: konglomerati, pješčari, liditi, škriljci i glinci.
Oni su dio permskih i permotrijaskih klastita šire okoline Prače. Smatra se da je njihov
odnos sa mezozoikom dekolmanski ( Tumač lista Kalinovik, str.49).

B - Strukturno facijalna jedinica Srednjebosanske škriljave planine

Dio ove strukturno facijalne jedinice izdvojen je u istočnom dijelu Kantona, gdje
u građi terena učestvuju stijene starijeg i mlađeg paleozoika. Na osnovu navedenih
kriterija izdvojene su dvije tektonske jedinice:

a) Tektonska jedinica Bradina - Tarčin ( A1 na Tektonskoj karti Sl. 13.) je istočni

dio tektonske strukture, koju M. M i l a d i n o v i ć na karti označava kao "Područje
Vraničkog paleozoika" (1976) i opisuje u okviru "Vraničko-Igmanske tektonske
jedinice". Kompleks starijepaleozojskih škriljaca i metamorfisanih magmata je intenzivno
ubran u metarske do kilometarske nabore. U toj fazi su preformirane varicijske strukture
pružanja SI - JZ, tako da je sada na terenu dominantan dinaridski pravac SZ - JI.
Karbonati su uškriljeni i mermerizirani sa različitim elementima sklopa u blokovima, a u
magmatima su prisutni znaci dinamometamorfnih promjena. U Tumaču lista Sarajevo
navodi se da " između Komara - Alagića - Osjenica - Hadžića, postoji sinklinala u kojoj
se, kao najmlađe tvorevine, nalaze donjotrijaski sedimenti" (1978., str.35).

b) Tektonska jedinica Hadžići ( A2 na karti ) se nalazi između tektonske jedinice

Bjelašnice i Sarajevsko-zeničkog basena. U njenom sastavu su sedimenti donjeg i
srednjeg trijasa, a u okolini Blažiuja na njima su očuvane veće mase karbonatnog fliša
gornje krede. Na jugoistočnoj strani na ovu tektonsku jedinicu dekolmanski su nalegli
karbonati srednjeg i gornjeg trijasa, zbog čega na toj strani izostaje pojas verfenskih
klastita
C - Strukturno facijalna jedinica Bjelašnica - Visočica

Ova strukturno facijalna jedinica se u cjelosti nalazi južno od Sarajeva do granica

kantona u tom pravcu. U njenom sastavu su karbonati srednjeg i gornjeg trijasa i jursko-
kredni fliš. Prema razlikama u litofacijalnom sastavu, u njoj smo izdvojili pet tektonskih
jedinica (T.J): Bjelašica, Visočica, Ljuta, Igman i Hojta.

a) Tektonska jedinica Bjelašnica - Visočica je krupna struktura u tektonskoj građi

ovih terena. Ona zahvata površinu od oko 400 km 2. Skoro u cjelosti je izgrađena od
karbonata srednjeg trijasa i gornjeg trijasa. U strukturnom pogledu to je blago zatalasana
površ, koja je skoro horizontalno navučena na strukturno facijalnu jedinicu Crvanj -
Morina.
Rasjedom Bahtijarevica - Grušča ova tektonska jedinica je podijeljena na dva
megabloka:

- Blok Bjelašnica ( C1 ) je situiran između Rakitnice na jugu i kontakta sa

paleozojskim tvorevinama na sjeveru-sjeveroistoku. Izgrađena je, pretežno od karbonata
srednjeg i gornjeg trijasa (T2,3), gornjeg trijasa (T3) i u jugoistočnom dijelu od jursko-
krednih fliševa. Preko njih su, na znatnim površinama sačuvani glacijalni sedimenti.

Blok Bjelašnica je vrlo složene strukture. Kruta karbonatna masa je izdijeljena

rasjedima na mnogobrojne blokove. Najveći od njih, površine preko 40 km 2, znatnim
dijelom zahvata greben Bjelašnice sa najvišim vrhovima ( k.2067 i 2066 m). On je ubran
u cjelovit nabor na čiji sjeveroistočni dio, izgrađen od karbonata gornjeg trijasa, su u
predjelu Babinog Dola, navučeni krečnjaci srednjeg i gornjeg trijasa. U sjevernom dijelu,
između Kara Mustafinih Čaira i Gornje Grkarice, nalaze se velika siparišta, glacijalni-
morenski materijal i limnoglacijalni sedimenti. Veća masa glacijalnog materijala očuvna
je i u dnu sinklinale između Krvavca (k.2062 m) i Javorka (k.1742 m).

U jugoistočnom dijelu bloka Bjelašnice preko gornjeg trijasa diskordantno leže

jursko-kredni fliševi, rasčlanjeni u više paketa ( J,K; 1J,K; 2J;K ). Oni su između
Lukomira i Umoljana, uzdužnim rasjedom pravca SZ-JI rasjednuti i ubrani u metarske i
dekametarske izokline i normalne nabore, ali i krupnije strukture, kakva je sinklinala
sjeverno od Lukomira. Sjeveroistočno od Kramara i Umoljana na jursko-kredni fliš su
navučeni megalodonski krečnjaci.

- Blok Visočica ( C2 )se nalazi na lijevoj strani Rakitnice. Od Bobovca do najvišeg

vrha Voloderače (k.1926 m) i dalje na jugu prema Džamiji (k.1967 m) i Kolijevci. U
građi ovog bloka su krečnjaci gornjeg trijasa ( T 32,3 i T3 ), preko kojih su diskordantne
jursko-kredne flišne naslage. U predjelu Tušila ( Pervizi, Sinanovići), očuvane su veće
mase morenskog materijala, koji je djelimično, taložen i preko karbonata srednjeg i
gornjeg trijasa. Na stranama visokih grebena ove planine, posebno oko Međeđe i Vita
(k.1950 m) nalaze se veća siparišta. Ovaj blok se, skoro u cjelosti, nalazi izvan granice
Kantona Sarajevo.

Jursko-kredni sedimenti su intenzivno ubrani. U sekvencama gdje su zastupljeni

bankovi brečastih krečnjaka sreću se hektametarski nabori, a kada preovlađuju
laporovito-pjeskoviti slojevi često su dekametarske i metarske strukture. M. M o j i ć e v i
ć i B. T o m i ć, u vezi sa ovom pojavom, ističu: " Naročito su lijepo očuvane inverzne
strukture na Policama, sjeverno od Bjelimića, u nekadašnjim cirkovima kod Tušila, kao i
na padinama Toholja, prema Rakitnici " (1982.,str.46). Jugozapadna granica bloka
Visočice označena je navlakom srednje-gornjetrijaskih (T2,3) i gornje trijaskih krečnjaka
(T3) na kredni fliš jugozapadno od najvišeg vrha Džamija (k.1967 m), između Gruškog
polja i Luke.

b) Tektonska jedinica Ljuta ( C3 ) se nastavlja na blok Visočica prema istoku.

Odvaja ih meridionalni rasjed, koji se može pratiti na dužini od preko 10 km, od
Umoljana do Brajkovača. Ova jedinica je pretežno izgrađena od jursko-krednog fliša.
Samo su, između Čemenice na sjeveru i Dževlana na jugu, sa desne strane Ljute,
izdvojene dvije tektonske krpe ( klipe Puzime i Dževlan ) klastita donjeg i karbonata
srednjeg trijasa veličine oko 3 i 4 km2. Mi smatramo da bi to moglo biti osnovno gorje -
podloga jursko-krednim fliševima i da se ovi stariji sedimenti nalaze kao erozioni i / ili
tektonski prozori. Tome u prilog ide i činjenica da cijelu istočnu granicu čini durmitorska
navlaka, izgrađena od razovrsnih trijaskih klastita i karbonata. Naglašavajući izuzetnu
ubranost i raznovrsnost jursko-krednih sedimenata u prdjelu Ljute, M. M o j i ć e v i ć i
B. T o m i ć kažu: " Naše je mišljenje da ova jedinica zalazi duboko ispod strukturno-
facijalne jedinice Trebević-Treskavica-Lelija-Zelengora, zatim strukturno-facijalne
jedinice Turovi-Bare-Kubi-Dumoš, a možda čak i ispod paleozoika Prače "
(loc.cit.str.46).

Sjeverni-sjeveroistočni dio jedinice Ljute izgrađuju karbonati srednjeg i gornjeg

(T2,3) i gornjeg trijasa (T3) i jursko-kredni fliš (J,K). Oni su u Tumaču za list Sarajevo, na
preglednoj Tektonskoj karti (1978.,str.33), izdvojeni kao "Tektonska jedinica Hojta". Na
našoj karti ovaj teren je obuhvaćen u tektonsku jedinicu Ljute, gdje strukturno i pripada.

c) Tektonska jedinica Igmana ( C4 ) se nalazi sjeverno i sjeveroistočno od

planinskog grebena Bjelašnice. Granica između ove dvije jedinice ide od Jelovine na
zapadu, preko Kara Mustafinih Čaira do G.Grkarice i Krupačkog rasjeda u čijoj blizini je
izvor Presjenice. Ovim pravcem se pruža i rasjed, koji je na više mjesta prekinut
poprečnim i dijagonalnim rasjedima, a od Grkarice je, na oko 4 km dužine, pokriven
glacijalnim sedimentima. Zapadnu granicu čini reversni rasjed, koji se od Blažuja, na
dužini oko 10 km, pruža prema Jelovini, gdje je raskinut i pomjeren prema zapadu.
Krečnjaci srednjeg i gornjeg trijasa su po ovoj dislokaciji navučeni na anizijske dolomite
i krečnjake, koji su u tom procesu grusificirani (dolomit), poremećeni i polomljeni u
blokove i komade različite veličine.

Istočnu granicu Igmana čini rasjed, koji se od Krupca, preko Staišta, pruža prema
Grkarici, a odatle preko Lukavca i Tušila sve do Brajkovače. Tako se ova razlomna
struktura, pravca N-S, izražava na dužini oko 27 km, po čemu spada u nekoliko
najkrupnijih razlomnih struktura cijele oblasti.

Sjeverna-sjeveroistočna strana Igmana je granica busovačke dislokacije, kojom su

karbonati i klastiti trijasa, od Vojkovića prema sjeverozapadu, spušteni za oko 1.500 m. U
zoni ove dislokacije nastao je i razvijao se Sarajevsko-zenički basen. To je razlomna
struktura koja seže u dublje dijelove litosfere. S njom su genetski vezani rasjed Miljacke,
koji ide kroz grad do Bentbaše i dalje prema istoku, zatim maskirani rasjed Bosne od
Vrela do iza Vogošće i dalje prema Semizovcu i Ilijašu.

Širina razlomne zone busovačke dislokacije na ovom terenu je oko 10 km. Ona je
maskirana mlađim sedimentima neogena i kvartara, debljine i preko 1.500 m. Istraživanja
i bliža upoznavanja ovog prostora tek treba da se obave. To, pored ostalog, nalažu i
razlozi budućeg razvoja i korištenja prostora, jer je busovačka dislokacija i seizmogena
zona visokog rizika.

Igman je sinklinala, polegla prema jugozapadu. U dnu sinklinale su krečnjaci

gornjeg trijasa, koji su, takođe, ubrani i intenzivno rasjednuti. Pored uzdužnih rasjeda,
koji su opredjelili globalnu strukturu ove planine, od Vojkovića prema Vrelu Bosne
konstatovano je više poprečnih rasjeda, koji presijecaju SI padine Igmana i, u podnožju
Sarajevskog polja, tonu pod mlađe, pliokvartarne naslage. Zbog toga su trijaski krečnjaci
i dolomiti na ovoj padini veoma poremećeni i prekristalisali. Potonji karstifikacioni
procesi su oformili konačnu sliku ovih terena.

d) Strukturno - facijalna jedinica Bare - Ledići - Ozren

Izdvojena je na listu Sarajevo u terenima oko Bentbaše, Srednjeg, Kijeva i Ledića,

i na listu Kalinovik u predjelu Bare - Turovi. Nalazi se između strukturno-facijalnih
jedinica Ljute, Bjelašnice i Igmana, na zapadu i Crepoljsko - Trebević na istoku. U njoj
su izdvojene strukturne jedinice: Bare, Ledići i Ozren.
a) Strukturna jedinica Bare - izdvojena je između Barica (k.2062 m) i Konika
(k.1598 m), odakle se nastavlja u pravcu Vrhovina i Kalinovika. Nalazi se između
strukturno - facijalne jedinice Ljute i Trebevića. Između Barica i Konika izgrađuju je
megalodonski krečnjaci, koji su navučeni na Jedinicu Ljute, zatim pločasti krečnjaci sa
muglama rožnaca iz mlađih naslaga trijasa (T,J ?) i manje erozione krpe jursko-krednog
fliša, koji je transgresivan na starijim naslagama. U strukturnom pogledu ovi sedimenti su
u formi inversne sinklinale, koja tone prema jugu.

M. M o j i ć e v i ć i B. T o m i ć misle da su na jedinicu Bare navučene ploče iz

strukturno - facijalne jedinice Trebević - Ozren i da su zajedno navučene preko jursko-
krednih fliševa (1982.,str.46/47). Južnije, izvan obuhvaćenog terena, nalazi se tektonski
prozor Kuti, u pješčarima donjeg trijasa, koji potvrđuje navode ovih autora.

b) Strukturna jedinica Ledići pruža se , pravcem sjever-jug, od Dujmovića do

Ledića, Presjenice i Krupca. U njen sastav ulaze klastiti donjeg trijasa, dolomiti i
krečnjaci anizika, raznovrsni sedimenti i eruptivi ladinika i pločasti krečnjaci sa muglama
rožnaca, za koje se pretpostavlja trijasko-jurska starost (T,J ?).

Od Ledića do Krupca teren izgrađuju klastiti verfena i karbonati anizika. Oni

ovdje imaju formu prevrnutog nabora, čije je zapadno krilo navučeno na Bjelašnicu a od
Igmana je odvojeno krupačkim rasjedom. U tjemenu antiklinale su otkriveni pješčari i
laporci donjeg trijasa, a u sinklinalnom dijelu je očuvan J,K fliš, na površini od 7-8 km 2.
Na istočnoj strani preko J,K fliša su navučeni slojevi donjeg i srednjeg trijasa strukturno -
facijalne jedinice Trebević-Crepoljsko (Kijevo, Vojkovići).

c) Strukturna jedinica Mošćanica - Ozren izdvojena je oko Crepoljskog i

Mošćanice. Ovu jedinicu izgrađuju klastiti donjeg trijasa, dolomiti anizika i raznovrsne
tvorevine ladinskog kata. Preko njih je transgresivan J,K fliš; on je, zajedno sa stijenama
koje ulaze u sastav ove tektonske jedinice, otkriven ispod tektonske jedinice Crepoljsko-
Ozren. Ovaj pokrov je, uglavnom erodiran, tako da se, kako se ističe u Tumaču lista
Sarajevo (1978.,str.38), on javlja u vidu tektonskih krpa.

E) Strukturno facijalna jedinica Trebević - Crepoljsko

Ova strukturno-facijalna jedinica je izdvojena na jugozapadnom dijelu Trebevića i

u području Crepoljskog. U njen sastav ulaze klastiti donjeg trijasa, krečnjaci
(gutenštajski, diploporski, brahiopodski i ceratitski) i dolomiti anizika, rožnaci, škriljci,
pješčari i krečnjaci ladinika i gornjetrijaski - karnijski cefalopodski krečnjaci na
Draguljcu (E. K i t t l, 1904.,str.532).

Građa ove strukturno facijalne jedinice je veoma složena. Sedimenti trijasa su

kretani i na znatnim rastojanjima u okviru tkz. "durmitorske navlake" ( i više od 20 km).
Osnovna klizajuća podloga su bili laporci i pješčari permotrijasa i jursko-kredni fliš. U
tom procesu su krute pješčarske i karbonatne mase polomljene i navučene jedna preko
drugih. Tako je nastala i čuvena "kraljušasta struktura Trebevića", gdje je česta situacija
da se preko krečnjaka srednjeg nalaze pješčari donjeg trijasa, uz ponavljanje takvih
sekvenci. R . J o v a n o v i ć et all. pretpostavljaju da je ovdje bila inversna antiklinala
čije je jezgro otkriveno na putu od Sarajeva prema Crepoljskom (1978.,str.38/39).

E. K i t t l je, nakon višegodišnjih istraživanja (1892 - 1899.), uradio geološki

profil preko zapadnih padina Trebevića, od Željeznice do Lapišnice i stare ceste. To je
profil koji prikazuje rasjedno-kraljušastu strukturu Trebevića, koja se izvanredno vidi iz
Hrasnice i Ilidže, označenu višekratnim ponavljanjem svijetlih sprudnih krečnjaka
anizika, preko kojih su buloški krečnjaci i ladinski rožnaci i kvrgavi krečnjaci, ekvivalent
porfirit-rožnjačke serije.
S.12 - Profil kroz pobrđe Trebevića i Borju (E. K i t t l ,1904.,str.574).
1. Verfenski slojevi; 2. Svijetli sprudni krečnjaci; 3. Buloški krečnjaci,kvrgavi
krečnjaci i rožnaci.

Iako je veoma uopšten, ovaj profil, osim što označava suštinu tektonske građe ove
planine, nagovještava ogromnu složenost strukture trijaskih obrazovanja koja je i mnogo
veća u lokalnim okvirima, posebno u zoni rasjeda Miljacke i Mošćanice. To je uvjerljivo
prikazano na profilu u predjelu Kozje Ćuprije, gdje se u rasjednoj zoni Miljacke
sučeljavaju verfenski slojevi sa buloškim krečnjacima iznad koji su, takođe rasjednuti,
kvrgavi krečnjaci i bankoviti rožnaci. ( Sl.13).

Kompleks trijaskih naslaga u užem području Sarajeva pokrivaju limnički

sedimenti miocena i aluvijuma, a zapadno od Nahoreva i Bukovika su navučeni na
jursko-kredni fliš. Oni su, između korita Miljacke i Bosne, veoma izrasjedani, a takođe i
prema Trebeviću i u zoni Busovačkog rasjeda. Navedenom idu u prilog visoke kote
Huma, Žuči (k.876 m), kao i duboke jaruge koje ih razdvajaju. Karakteristična kraljušasta
struktura Trebevića i na desnoj strani Miljacke, oko Mošćanice, opravdava mišljenje da
se ovdje radi o kliznoj - gravitacionoj tektonici ( l. cit. str.39), kao tektonskom uzroku za
nastanak ovako složene strukture terena.

Strukturno-facijalna jedinica Crepoljsko - Trebević se od Hreše i Trebevića

nastavlja prema istoku, u području planina Ozren, Glog i Zmijina Glava, na list Prača 1 :
100.000, gdje je izdvojena i opisana u okviru strukturno-facijalne jedinice Vučja Luka -
Hreša - Ljubogošta (L. V u j n o v i ć, 1983.)

I na listu Prača opisane facije donjeg i srednjeg trijasa odlikuje isti strukturni stil,
sa prisustvom kraljušti, tektonskih prozora i krpa. Navlačenje je vršeno preko jursko-
krednog fliša i između članova donjeg i srednjeg trijasa. Izdvojene su u tektonsku
jedinicu Hreša - Vučja Luka, u formi prevrnute antiklinale, koja je sačuvana na površini
od desetak km2.
Sl.13 - Dislokacija iznad Kozje Ćuprije blizu Sarajeva (E. K i t t l ,1904.,str.596).
1.Verfenski slojevi. 2. Sprudni krečnjaci anizika. 3. Buloški krečnjaci. 4.
Starogradski
(?) kvrgavi krečnjaci i bankoviti rožnaci. 5. Gornji sprudni krečnjaci.

Uz ovaj profil autor navodi veću listu fosila, koje je prikupio u dolini Miljacke,
oko Matildinog izvora (Lapišnica) i Buloga. Do sada su ovi nalazi ostali neponovljeni ni
u minornoj formi.

Tvorevine donjeg i srednjeg trijasa protežu se i na list Vareš OGK 1 : 100.000,

gdje su izdvojeni u okviru tektonske jedinice Sjeverno krilo Vareške strukture (A 4). One
su dobro otkrivene u okolini Čevljanovića, na Gudelju (k.1159 m) i u dolini Rače, na
sjevernoj strani Ozrena. Proces kraljuštanja unutar donjeg i srednjeg trijasa je prisutan i u
ovoj jedinici. Opšto navlačenje je vršeno preko jursko-krednog fliša (J,K), koji je
otkriven u bazi trijasa na više mjesta istočno od Srednjeg.

E) Strukturno facijalna jedinica jursko-kredni i kredni fliš

Ova strukturno facijalna jedinica je rasprostranjena sjeveroistočno od Sarajeva. U

njenom sastavu su titon-donjokredni fliševi i karbonatni fliš gornje krede. Na jugozapadu
i sjeverozapadu diskordantno preko njih su limnički sedimenti miocena, a na zapadu
preko njih su trijaske tvorevine iz naprijed opisane navlake. Oni su identični sa jursko
krednim i krednim fliševima rasprostranjenim na velikoj površini između Sarajeva i
Gacka. Izdvajanje u posebnu strukturno-facijalnu jedinicu je izvršeno zbog prostorne
odvojenosti i specifičnosti njihove tektonske strukture.

Fliševi J,K su izgrađeni od klastita, krečnjaka i rožnačkih stijena. Oni su

izvanredno ubrani što se može posmatrati na mnogim profilima u koritu Vogošće,
Jošaničkog potoka i, naročito, Ljubine, od Semizovca do Srednjeg. Cijeli flišni kompleks
je intenzivno ubran u sitne nabore metarskih i dekametarskih dimenzija. Oni su
istovremeno i dio većih nabornih struktura, kakva je Čemersko-Okruglička antiklinala,
koju su J. P a m i ć, O. P a m i ć i saradnici izdvojili na listu Vareš ( Tumač, 1978., str.47-
49). Nabori su stisnuti, izoklini i, često, prevrnuti. Stepen ubranosti i polomljenosti fliša
je povećan pred čelom navlake, kojim su klizile čvrste karbonatne mase trijasa, naročito
srednjeg, osobito u neotektonsko vrijeme, kada su se izdigle okolne planine i formirale
savremen reljef.
 Gornjo-kredni fliš (K2), u kojem dominiraju sekvence sa debelim bancima
brečastih krečnjaka, laporci i pješčari, odlikuje isti stil nabiranja. Zanimljive naborne
strukture mogu se posmatrati u Ravom Nabožiću i dolini rijeke Misoče.

F) Strukturno facijalna jedinica neogen sarajevsko-zeničkog basena

Izdvojena je između Jošanice, Ilijaša i Buhotinja na sjeveru, Igmana na jugu i

Trebevića na istoku. Izgrađuju je raznovrsne gline, laporci i krečnjaci srednjeg i gornjeg
miocena. Po jugozapadnom obodu basena ( Kobiljača, Rakovica ), sačuvane su manje
partije mlađih, pliocenskih sedimenata zastupljenih šljuncima, pijeskovima i kvalitetnim
glinama. Ovo je jugozapadni dio Sarajevsko-zeničkog basena. Miocenski sedimenti su
ubrani u bore pružanja istok-zapad, sa tonjenjem prema jugozapadnom rubu basena.
Najznačajnija struktura ovog terena je duboki razlom - busovački rasjed - u kome je
formiran basen. To je stara razlomna struktura, među najvećim u Dinaridima. Ona je
permamentno aktivna što je omogućilo stvaranje kompleksa jezerskih naslaga sadašnje
debljine oko 2.500 m. To znači da su ukupni radijalni pomaci, u sadašnjim relacijama,
preko 4.500 m.

Pretpostavka da miocenski sedimenti imaju monoklinalnu strukturu, nije

dokazana. To i problem ugljonosnosti basena jugoistočno od Ilijaša i Buhotinja, ostaju
prioritetni istraživački zadaci u narednom periodu.