Professional Documents
Culture Documents
Porodična Preduzeća
Porodična Preduzeća
Šta se događa kada članovi jedne porodice pronađu zajednički interes u ostvarivanju
određenih egzistencijalnih, ekonomskih interesa u jednom specifičnom obliku organizovanja?
Posledica je nastanak porodičnog preduzeća.
U svetu postoje dve vrste specifičnosti porodičnog biznisa: prva se temelji na činjenici da je
preduzeće u vlasništvu jedne porodice, a druga da je porodica vlasnik preduzeća najmanje dve
generacije i upravljanje preduzećem je podređeno interesima porodice. Kada se govori o
porodičnom preduzeću to ne znači da ono radi sa niskim prometom i malim brojem
zaposlenih. Naprotiv! Među porodičnim preduzećima su i velika imena korporativnog sveta,
velike korporacije koje vode pojedine porodice.
1
Definisanje porodičnih preduzeća
1. Vlasništva,
2. Učešća članova porodice,
3. Tranzicije (sukcesije) među generacijama, i
4. Kombinacije ovih parametara
Evo nekih alternativnih definicija porodičnog preduzeća koje beleži savremena literatura:
Istovremeno, članovi porodice koji dele preduzetničku želju da prošire postojeće poslovanje,
za tako nešto imaju čvrstu osnovu. Naime, u porodičnim preduzećima žene imaju mogućnost
da fleksibilnije rasporede svoje radno vreme, što im olakšava obavljanje tradicionalne uloge u
porodici i kombinovanje materinstva sa profesionalnom karijerom. U neporodičnom
preduzeću, žena se u određenom trenutku nađe u situaciji da mora da bira između ove dve
uloge. U protivnom, njena profesionalna uloga će, po pravilu da stangnira. Takođe, zaposleni
koji ne pripadaju porodici su za svoj rad u porodičnom preduzeću bolje nagrađeni; fluktuacija
zaposlenih je manja, pa otuda zapošljavanje u porodičnom preduzeću znači veću odgovornost
za dugoročnu socijalnu sigurnost. Naredni prikaz ilustruje ove specifičnosti:
2
Porodična preduzeća Neporodična preduzeća
Članovi porodice u poziciji menadžmenta Upravljački interes u preduzeću je limitiran
imaju dugoročno, lično učešće u biznisu uslovima iz ugovora o radu
Članovi porodice u poziciji menadžmenta Menadžeri se retko zadržavaju tokom svoje
mogu biti u konkretnom biznisu u toku cele karijere samo na jednom zaposlenju,
svoje karijere preduzeću
Članovi porodice imaju neodređen vremenski Menadžeri imaju kraći vremenski horizont
horizont
Budućnost biznisa ima dramatične lične i Neuspeh biznisa menadžeri doživljavaju
poslovne implikacije za članove porodice, manje lično
posebno one na senior upravljačkim
pozicijama
Verovatnoća završetka zaposlenja za članove Verovatnoća (ili procena verovatnoće)
porodice koji učestvuju u upravljanju je završetka zaposlenja za menadžera je znatno
veoma niska veća
Kad se na sve ovo dodaju specifični porodični faktori, pojavljuje se vrlo kompleksan fenomen
– porodično preduzeće.
3
Slika 1 – Porodični i poslovni sistem
U osnovi ovakvog pristupa, biznis i porodica su dva odvojena entiteta, svaki sa sopstvenim
normama, ciljevima, ulogama članova, sistemom vrednosti, kao i organizacionom strukturom.
Na prethodnoj slici je ilustrovana interakcija ova dva sistema. Iako vidljivo institucionalno
„preklapanje“ između porodičnog i poslovnog sistema može pozitivno doprineti poslovnom
uspehu organizacije (preduzeća) u celini, ono može često izazvati i poteškoće za oba entiteta.
U neporodičnim preduzećima, ova dva, bazično nekompatibilna, sistema funkcionišu
odvojeno, dok u slučaju porodičnog preduzeća, ova dva sistema ne samo da se preklapaju, već
su međusobno i zavisna.
Svaki pojedinačni atribut porodičnog preduzeća može biti izvor određene koristi, ali i
svojevrsne smetnje za vlasnika, članove porodice koji su zaposleni, kao i ostale zaposlene koji
nisu članovi porodice. Otuda, karakteristike porodičnog preduzeća je moguće celishodno
sagledati, samo ako se u obzir uzmu sve prednosti i nedostaci ovakve organizacije (19).
4
Ovde ćemo samo ukratko analizirati neke od prednosti porodičnog biznisa:
Predanost poslu i porodici – Preduzetnici koji sami osnivaju malo preduzeće, obično
su emotivno vezani za svoj posao. To je i razumljivo, jer njihova firma je ostvarenje
koje su gradili i negovali niz godina i koje je postalo njihov život. Članovi porodice,
otuda, osećaju porodičnu odgovornost za uspeh preduzeća, sprečavanje konflikata,
stvaranje dobrih uslova za rad i sl.
Velika znanja – Porodična preduzeća često poseduju specifična znanja (tehnički
know-how, na primer, ili recimo, stari recepti u prehrambenoj industriji), koja ih
diferenciraju od njihovih konkurenata.
Razmišljanja na dugi rok – Većina porodičnih preduzeća ima izoštrenije predstave o
tome šta žele da postignu u idućih deset, petnaest godina, nego što je to slučaj sa
drugim preduzećima. Ako dugoročno razmišljanje u porodičnim preduzećima
okarakterišemo kao njihovu prednost, onda se istovremeno kao njihova slabost
pokazuje velika nedisciplinovanost tog razmišljanja. Formalizacija planova i traženje
uzroka odstupanja članovima porodičnih preduzeća često ne ide od ruke. Razlog je
najverovatnije u činjenici da se i na tom području počinju da mešaju porodični i
poslovni strateški plan.
Brzo menjanje odluka – U porodičnim preduzećima obično je jasno ko donosi
odluke – to je najčešće samo jedan čovek, najviše dvojica pa je za realizaciju
određenih promena i/ili uvođenje određenih inovacija dovoljno dobiti njegovu/njihovu
saglasnot. Kao suprotnost takvoj brzini, možemo zamisliti način na koji se važne
odluke donose u preduzeću sa veoma diversifikovanim (raspršenim) vlasništvom.
Na drugoj strani, kao svojevrstan kontrapunkt ovim prednostima, porodični biznis ima i svoje
nedostatke:
Rigidnost (krutost) – kada posetimo porodično preduzeće, može da nam se učini kao
da je vreme stalo, uz sentimentalnost praćenu izjavama: otac je uvek ovako
radio...Mlađe generacije često posluju na način kojim hoće da udovolje svojim
porodičnim prethodnicima, a ne na način koji bi bio povoljan za poslovanje.
Vođstvo i legitimnost – Izostanak pravog vođe je pojava koja se često događa u
drugoj generaciji porodičnih preduzeća. Kao primer možemo uzeti dva brata koja su
nasledila jednake udele u preduzeću, pa samim tim imaju i jednaku formalnu moć.
Mogući konflikti između njih mogu negativno uticati na poslovanje – neko ko bi
mogao biti arbitar, ne postoji. Svojevrsni „krivac“ je otac, koji nije bio sposoban da
odredi naslednika sa aspekta upravljanja biznisom, a sa druge strane naslednici bi
mogli razumeti da tako ne ide i dogovorno podeliti odgovornost. S ovim u vezi je i
nasledstvo.
Osnivači,
5
Muški preduzetnik,
Vlasnica,
Bračni parovi,
Sinovi,
Kćeri,
Priženjeni (zetovi, snaje), kao i
Zaposleni koji nisu članovi porodice.
1. planiranje nasleđivanja
2. postavljanje pravila prenosa vlasništva van kruga porodice
3. postavljanje kriterijuma/načina biranja poslovodnih osoba
4. postavljanje uloge članova porodice u kompaniji
5. politika dividende (isplate dobiti)
6. prenos porodične kulture
7. zapošljavanje članova porodice
8. nagrađivanje članova porodice koji rade u kompaniji
9. definisanje nivoa edukacije i iskustva koja su potrebna za rad u porodičnoj fimi
10. uloga osoba koje su „došle“ u porodicu
11. strukture odlučivanja (porodični odbor, poslovni odbor porodice) i slično.
6
Odgovornost preduzetnika je da postavi određene strukture i načine rada, dok još ima
mogućnosti i uticaj u preduzeću i porodici, koji često balansiraju suprotne snage. Jedna strana
uvek teži ka dugoročnom profitu, a druga ka održavanju „dobrih“ odnosa među članovima
porodice.
U SAD 150 najvećih porodičnih preduzeća (u prve tri su WalMart, Ford Motor Co.,
Cargill, Inc.) zapošljava više od 5.810.880 ljudi. Dobra trećina njih se visoko kotira na berzi.
U Evropi se kao porodična preduzeća ubrajaju brojne kompanije sa poznatim imenima kao što
su Porsche, Henkel, Benetton, BMW, Mercedez – Benz,…
7
Različitost interesa najbolje se može prikazati kroz podelu interesnih sfera koje se pojavljuju
unutar porodičnih kompanija. Radi se o interesima koji proizilaze iz vlasništva preduzeća,
porodice i poslovnih aktivnosti koje preduzeće obavlja. Sukob planova unutar porodice, do
kojeg dolazi zbog mešanja različitih interesnih sfera, može se ilustrovati sledećim primerom.
Dva člana porodice su vlasnici preduzeća. Jedan od njih radi u preduzeću, a drugi ne.
Interesna sfera člana porodice koji je zaposlen u preduzeću fokusira se na svakodnevne
poslovne prilike, poteškoće, razvoj preduzeća i slično. Drugi član porodice, koji je samo
vlasnik i u kompaniji nije zaposlen, fokusiran je uglavnom na doprinose i ne obraća pažnju na
dnevnu dinamiku rada preduzeća. Bez sumnje, ulogu i svrhu porodičnog preduzeća, obe osobe
shvataju različito.Tačka preloma nastaje kada se osnivač preduzeća povlači i prepušta funkcije
mlađoj generaciji u trenutku profilisanja preduzeća kao porodičnog.
Porodični biznis se često smatra vrstom preduzetničkog biznisa, mada ne mora biti
preduzetnički. Ali determinante za njegov razvoj su iste kao i za preduzetništvo (1, str. 81-83):
kompetentnost, motivacija, kapital i faktori okruženja. Kada se radi o sukcesiji porodičnog
biznisa (generacijama posle prve), onda se kapital može izostaviti s obzirom da ga je prva
generacija obezbedila. Motivacija sukcesora je najvažnija determinanta, a stvaraju je ili
suzbijaju interni i eksterni faktori. Interne faktore čine dimenzije „porodičnog okruženja“, a
eksterne karakteristike eksternog okruženja. Ukoliko ovi faktori deluju pozitivno, onda su
sukcesori motivisani da izgrađuju svoje kompetencije za bavljenje porodičnim biznisom i
obrnuto. Stoga se u determinante za razvoj porodičnog biznisa mogu svrstati: motivacija
sukcesora, kompetentnost sukcesora, karakteristike „porodičnog okruženja“ i karakteristike
eksternog okruženja. Svaka od ovih determinanti ima subdeterminante i u ovom radu se
govori o njima.
8
Karakteristike porodičnog okruženja
Izazovi i mogućnosti
Prednosti
Zajednički motiv: članovi porodice okupljeni oko nekog zajedničkog projekta najčešće imaju
sličan sistem vrednosti i ideju šta i kako treba raditi. Njihova složnost doprinosi većoj
motivisanosti, a time povećavaju sopstvenu konkurentnost na tržištu. Velika predanost: kada
svi članovi porodice rade za sopstvenu, a ne za korist cele porodice (ili korist nekog drugog
poslodavca) radiće s mnogo više zadovoljstva, lakše će ulagati i vreme i energiju za postizanje
zajedničkog cilja. Porodica osim toga ima mnogo više razumevanja za potrebe svojih članova
kada je reč o odmorima, slobodnom vremenu, kliznom radnom vremenu… Lojalnost
zajednici: snažne porodične veze najčešće su garancija da će u teškim vremenima i velikim
iskušenjima grupa ostati na okupu, da će krize biti lakše pravazilažene, a da će u povoljnim
periodima uspeh brže i lakše biti postignut. Stabilnost: u vođenju porodičnog posla uvek se
imaju u vidu deca i unuci, odnosno buduće generacije, pa se u donošenju poslovnih odluka
skoro uvek vodi računa o dugoročnim i opštim interesima.
Nedostaci
Neelastičnost: suprotnost stabilnosti koju ima grupa, odnosno težnja ka dugoročnim ciljevima
i želja da se poštuje tradicija, lako se može pretvoriti u slabost, odnosno nespremnost da se
brzo i elastično reaguje kada su promene potrebne. Sukob interesa: zbog isprepletenosti
porodičnih i poslovnih odnosa ponekad dolazi do sukoba interesa (ono što je dobro za posao -
ne mora biti dobro za porodicu i obrnuto). Odraz problema: porodični sukobi i problemi često
se prenose na posao. Problem trajanja: iako je porodični biznis dominantan u svetskoj
privredi, mnoga porodična preduzeća se gase prilikom smene generacija.
Želite da započnete porodični biznis, da li ste potpuno sigurni u to? Biti gazda samom sebi
jeste primamljivo, ali budite svesni napornog rada i odricanja da biste postali uspešni.
Predstavljamo vam 10 saveta koji vam mogu pomoći u započinjanju sopstvenog biznisa.
Mala i srednja (porodična) preduzeća su kod nas u manjem obimu zastupljena nego u svetu, ali
su u ekspanziji. Ovakve firme imaju dugu istoriju u svetu i pokazale su se kao snažne ekonomske
formacije koje doprinose boljem životu pojedinca i društva u celini.
Baš mala i srednja preduzeća su postala dominantni modeli u razvijenim ekonomijama, pri čemu
apsorbuju šezdeset odsto ukupne svetske zaposlenosti. Ovo su podaci londonske Poslovne škole.
Uloga male privrede se u svakoj razvijenoj ekonomiji smatra veoma važnim faktorom privrednog rasta
i boljitka, a u okviru toga je i porodični biznis koji je nešto što je već duboko ukorenjeno u mnogim
zemljama i ima veliki procenat udela u stvaranju bruto proizvoda svake zemlje.
Ali, kako istraživanja kazuju, kada neko nekog pita u kojoj firmi radi, očekivani i poželjan
odgovor bi trebalo da glasi – u dobrostojećoj. To podrazumeva da je reč o preduzeću koje je na glasu,
uz dobru platu. Ukoliko, pak, usledi odgovor da je reč o porodičnom biznisu, onda on, bar u našim
uslovima, zahteva podrobnije i dodatno objašnjenje uz argumente da je to lični izbor, jer je gotovo
uvreženo pravilo da je porodični biznis nešto što nije lako da se radi. Smatra se da je reč o porodičnom
zanatu koji se prenosi s kolena na koleno i na taj način opstaje.
Statistike kažu da sve svetske ekonomije porodični posao smatraju velikim saveznikom i veoma
važnim za privredni i socijalni razvoj svake države. To će polako i sigurno postati uobičajeno i kod
nas, s obzirom na broj nezaposlenih, posebno onih koji su prevalili petu deceniju.
Prema najnovijim rezultatima Međunarodne akademije za istraživanje porodičnog poduzetništva, u
vlasništvu porodica nalazi se između 80 i 95 odsto svih svetskih privatnih firmi.
U Francuskoj ih je 60 odsto, koliko i u Nemačkoj. Holandija ih ima 74 odsto, Švedska 79, a Grčka čak
80 odsto…
11
Porodični biznis, odnosno porodično poslovanje je važan činilac blagostanja za građane
svake nacionalne ekonomije, ali i stabilnosti i ekonomskog uspeha čitave zemlje. Na primer,
podaci do kojih su u prvom velikom istraživanju porodičnog poslovanja 1990. godine došli
Grupa za porodične poslovne usluge (The Family Business Services Group of BDO Stoy
Hayward) i Londonska poslovna škola (London Business School) za Veliku Britaniju,
pokazuju da je preko 76% britanskih kompanija u porodičnom vlasništvu, te da je 50%
zaposlenih zaposleno upravo u porodičnom biznisu i da porodično poslovanje čini preko 75%
od ukupnog poslovanja1. Pa ipak, iako je porodično poslovanje toliko značajno, još uvek ni u
razvijenim tržišnim privredama nema dovoljno literature o tome koje mogućnosti ono pruža,
kao ni o problemima sa kojima se ono suočava.
Porodično poslovanje se odnosi na poslovanje preduzeća koja su u vlasništvu jedne ili
nekoliko porodica, ili one tim poslovanjem upravljaju. Mnoga preduzeća koja danas postoje
kao javna preduzeća osnovana su kao porodični biznis. Takođe, iako mnoga porodična
preduzeća imaju zaposlene koji nisu članovi porodice, ključne menadžerske pozicije, po
pravilu pripadaju članovima porodice. Porodično poslovanje ne treba mešati sa poslovanjem
takozvanih malih i srednjih preduzeća, jer su njihove mogućnosti i problemi uveliko različiti.
Porodična preduzeća se suočavaju sa kompleksnim izazovima, ne samo kada je u pitanju
sudbina porodičnog poslovanja, već i kada je u pitanju sudbina vlasnika/ca porodičnog
poslovanja, njihovih porodica i samih zaposlenih.
Učestvovanje porodice u poslovanju ima svojih i prednosti i nedostataka koji se tiču
kako poslovanja, tako i same porodice. S jedne strane, učešće porodice u poslovanju može
osnažiti poslovanje, jer su članovi porodice veoma lojalni i posvećeni porodičnom preduzeću.
S druge strane, međutim, upravljanje porodičnim poslovanjem, kao i njegovo uspešno
planiranje može stvoriti specifične probleme, jer porodični interesi mogu povremeno ili na
duži rok u konfliktu sa poslovnim interesima. To se dešava, na primer, u situacijama kada
manje kompetentan član porodice, od onog koji je u kompaniji zaposlen a nije član porodice,
donosi poslovne odluke koje štete preduzeću. Tada je često kompaniji potrebna ne samo dobra
menadžerska, već i psihološka pomoć, jer su porodični i poslovni odnosi snažno isprepleteni.
Prema, tome, između porodice i porodičnog poslovanja postoji snažna međuzavisnost. S jedne
strane, različiti tipovi porodice (patrijarhalna, savremena, autoritarna, demokratska...) različito
reaguju na poslovne izazove. Sa druge strane, takođe, porodično poslovanje utiče na
međusobno odnose članova porodice i nije ništa lakše od upravljanja porodicom u pravcu koji
obezbeđuje razvoj svakog njenog člana.
Kad se u Srbiji kaže porodični biznis, prvo na šta se pomisli su pekare, poslastičarnice,
zanatske radnje ili mala proizvodna preduzeća, u kojima je otac vlasnik, majka vodi finansije,
a deca uslužuju mušterije ili pomažu u proizvodnji. Osnivaju se često iz nužde, jer je
nezaposlenost velika, i pokretanje porodične manufakture deluje kao najrealniji put da se
osigura egzistencija. U svetu, porodični biznis predstavlja osnov i male i "velike" privrede i
najprirodnija stvar je nadati se da jednom izraste u veliku kompaniju. U Italiji, kompanije u
vlasništvu porodica su, recimo, FIAT i Beneton, u Francuskoj Michelin i L'Oreal, a u
Nemačkoj BMW i Siemens. Sličnih porodičnih preduzetničkih priča u Srbiji je relativno
malo, čak i kad se zažmuri na jedno oko, pa se ubroje i porodice koje su svoje poslovne
imperije gradile na krilima političkih zbivanja. Uprkos nepovoljnim okolnostima na domaćem
tržištu i svetskoj krizi, konsultanti, bankari i preduzetnici koji su govorili za Preduzeće
očekuju da porodične firme potvrde da su vešte u preživljavanju i da iskoriste svoje glavne
prednosti: da smanjuju troškove kroz veću upotrebu sopstvenih resursa i da se usmeravaju na
one proizvode koji ih čine profitabilnim.
Zaključak
2
Uviđajući značaj i specifičnost porodičnog poslovanja, u Velikoj Britaniji je tako, 1992. godine osnovan i Stoy
Centar za porodično poslovanje (The Stoy Centre for Family Business) za ciljem da odgovori poslovnim
potrebama ljudi koji se bave porodičnim poslovanjem.
13
Porodični biznis vrlo često ima specifičan »know-how« koji se ogleda u posebnim
tehnikama i veštinama obavljanja posla koje ne poseduje konkurencija. Osim toga, velika
posvećenost poslu članova porodice omogućava da se bez posebnih debata o prekovremenom
radu posao završi na vreme. Takođe, prednost porodičnog biznisa je i u brzini donošenja
odluka i reagovanja na nove poslovne mogućnosti pri čemu se zaobilaze hijararhijske
strukture.
Preduzetnički biznis svoj razvoj počinje uglavnom kao porodični biznis u kome se skoro
isključivo angažuju članovi porodice. Ključna karakteristika, koja porodični biznis razlikuje
od ostalih, jeste jedinstvena atmosfera koja kreira osećaj pripadanja i pri tome bitno pojačava
važnost zajedničkih ciljeva kod svih zaposlenih.
Porodice uglavnom imaju prisutnu dugoročnu poslovnu orijentaciju ali su sa druge strane
slabe u formalnom pristupu poslovnom planiranju, izradi biznis planova, analiziranju
pretpostavki, testiranju ostvarenih rezultata, dakle, prisutno je „nedisciplinovano” razmišljanje
i planiranje. U poređenju sa širokim spektrom izvora finansiranja koji su dostupni velikim
firmama, kod porodičnog biznisa postoji problem u izraženim limitima u procesu dolaženja do
kapitala, naročito kada se radi o pribavljanju dugoročnog kapitala za veće projekte. Česte su
situacije prisutnih poteškoća i prilikom promnalaženja kratkoročnih sredstava. Sve ovo je,
između ostalog, i rezultat straha porodice od gubitka kontrole nad svakodnevnim poslovanjem
i sopstvenom sudbinom.
Suština porodičnog biznisa po meni je pre svega u upornosti i strpljenju i ideje se polako,
trnovito pretaču u vidljivo i opipljivo – stvara se proizvod. Zajednički imenitelj svih
porodičnih biznisa je puno rada, mnogo rezultata i mnogo novih ideja od kojih se mnoge
ostvare a veliki broj čeka na realizaciju neko bolje vreme i bolje uslove rada.3
Literatura
3
Suština porodičnog biznisa, www.maturskiradovi.net/forum,
14
1. PENEZIĆ, Nenad: Preduzetništvo-savremeni pristup, drugo izdanje, Fakultet poslovne
ekonomije, Univerzitet Educons, Novi Sad, 2009.
2. www.poslovnapolitika.com
3. www.utisci.net
4. www.vibilia.rs
5. www.maturskiradovi.net/forum
15