MATERIJALI I

MEHANIČKA SVOJSTVA MATERIJALA (K3)

Dr. sc. Željko Alar, izv. prof.

e-mail: zeljko.alar@fsb.hr
Zavod za materijale

Zagreb, 2018.
1

• Fizikalno-kemijska svojstva materijala - gustoća, talište, kemijska

postojanost, električna i toplinska vodljivost, magnetska
permeabilnost …

• Tehnološka svojstva - ljevljivost, kovkost, rezljivost, zakaljivost,

zavarljivost ili lemljivost, …

• Eksploatacijske karakteristike nekog (strojarskog) proizvoda su,

pored cijene njegove izrade te trajnosti, osnovni pokazatelj
uspješnosti proizvoda na tržištu.

• Mehanička svojstva materijala – definiraju ponašanje materijala pod

utjecajem vanjskih sila (opterećenja, naprezanja) u eksploataciji.

• Najosnovnija mehanička svojstva materijala: krutost, čvrstoća,

izdržljivost, duktilnost, žilavost, tvrdoća …
2

• Mehanička svojstva materijala zauzimaju posebno mjesto između

ostalih svojstava, budući da se na osnovi njih dimenzioniraju dijelovi
strojeva i uređaja.

• Mehanička svojstva materijala su posljedica strukturnog stanja

materijala.

• Izborom nekog materijala određenog sastava i odgovarajućeg

tehnološkog postupka postiže ciljano strukturno stanje materijala
koje daje željena svojstva.

1
 Čelik Aluminij

Titan

Bambus Drvo

Karton Ugljična vlakna

2
• Poznavanjem korelacije "strukturno stanje - mehanička svojstva" bilo bi moguće
proračunati mehanička svojstva koristeći strukturne parametre.

• To je nažalost moguće samo za idealne tvari, budući da su u realnima prisutne

(mikro)strukturne nepravilnosti koje nije moguće egzaktno uočiti i obuhvatiti
proračunom.

• Tako na primjer teorijsko smično naprezanje potrebno za posmicanje

kristalnih ravnina idealnog kristala -Fe utvrđenog proračunom iznosi

teo  8 400 N/mm2 ,

ista vrijednost utvrđena eksperimentalno na realnom materijalu iznosi

stv  10 N/mm2

Razlog toliko sniženoj stvarnoj vrijednosti u odnosu na teorijsku je

prisustvo nepravilnosti u kristalnoj strukturi, prvenstveno dislokacija.

Iz toga proizlazi da se mehanička svojstva realnih materijala mogu točno utvrditi samo

eksperimentalnim ispitivanjem.

Za eksperimentalno ispitivanja mehaničkih svojstava materijala potrebno je:

- odgovarajuća oprema
- epruvete (ispitni uzorci)
- stručno osposobljeno osoblje (mjeritelji)

Epruvete su uzorci normiranog oblika i dimenzija za

ispitivanje mehaničkih svojstava materijala.
9

3
 Ispitivanja mehaničkih svojstava materijala
Način djelovanja Trajanje djelovanja opterećenja
opterećenja
Kratkotrajno Dugotrajno
Statički Vlačno ispitivanje Ispitivanje
Tlačno ispitivanje puzanjem
Savojno ispitivanje
Uvojno ispitivanje
Smično ispitivanje
Dinamički Ispitivanje udarnog Ispitivanje
rada loma umaranjem

Vlak Tlak Savijanje Uvijanje Smik

10

Podjela prema načinu djelovanja opterećenja kroz vrijeme:

Podjela prema temperaturi ispitivanja:

- na sobnoj
- na povišenoj
- na sniženoj
11

STATIČKO VLAČNO ISPITIVANJE

STATIČKO VLAČNO ISPITIVANJE - postupak ispitivanja

mehaničkih svojstava, kojim se utvrđuju glavna
svojstva koja karakteriziraju mehaničku otpornost
materijala ali i njihovu deformabilnost.

Provodi se prema normi HRN EN ISO 6892-1:2016

- određuje postupak vlačnog ispitivanja metalnih materijala
- definira značajke mehaničkih svojstava pri sobnoj temperaturi

12

4
• Od materijala koji želimo ispitati izrađuje se uzorak za
ispitivanje propisanog oblika i dimenzija – epruveta ili
ispitni uzorak.

• Presjek ispitnoga uzorka smije biti kružan, kvadratičan,

pravokutan ili prstenast, a u posebnim slučajevima i kojega
drugog oblika.

• Najčešće je to (ovisno o obliku poluproizvoda ) epruveta

cilindričnog oblika, kod kojega su promjer i mjerna duljina u
određenom omjeru.
13

Ispitni uzorak kružnog presjeka

S0

A
d0

r4
L0
B
d1
d0

r4
d0 – početni promjer epruvete, mm L0
L0 – početna mjerna duljina epruvete, mm h Lc h
r1

S0 – početna ploština presjeka epruvete, mm2 Lt

C
d0

d1
d2

r4
dL00  π
2
, mm2 1:0,866
h g S0  Lc g h
4
L D
d1
d0

t r4
a L0
Ovisno od debljini poluproizvoda veličina početnog promjera d0 Lc
h h
E se od 4 mm na više (6, 8,10, 12, ... itd).
kreće
B
b

o
14
Lt 30
L0
r35

h Lc h
Lt

Ispitni uzorak pravokutnog presjeka

a0 – debljina epruvete, mm
b0 – širina epruvete, mm
L0 – početna mjerna duljina epruvete, mm
S0 – početna ploština presjeka epruvete, mm2

S0= a0 · b0 , mm2
15

5
Izgled ispitnog uzorka pri lomu

du  π
2
Su  , mm 2

Lu = Lu – L0, mm, produljenje nakon loma

16

17

Podjela ispitnih uzoraka s obzirom na početnu mjernu duljinu:

- proporcionalni
- neproporcionalni

Proporcionalni ispitni uzorci:

Duge epruvete: L0  11,3 S 0 Okrugla duga: L0= 10 do, mm

Kratke epruvete: L0  5,65 S0 Okrugla kratka: L0= 5 do, mm

18

6
Oko 1500. god.- skica Leonardo da Vinci – ispitivanje
čvrstoće užadi

19

Statičko vlačno ispitivanje se provodi na uređajima -

KIDALICE

- Oko 1750. - Petrus van Musschenbroeks - prva kidalica

20

- univerzalna kidalica, Zwick, Njemačka, (10 kN)

21

7
 • Epruveta se učvrsti u čeljusti kidalice i
polagano opterećuje vlačnom silom.

• Prirast sile pri statičkom vlačnom pokusu

u jedinici vremena mora biti takav da
prirast proizvedenog naprezanja u
epruveti mora biti manji od:

Čeljust Modul elastičnosti Brzina prirasta naprezanja

materijala,
kidalice N/mm2 N/mm2 • s-1
min max
< 150000 2 20
> 150000 6 60

22

Dijagram kidanja (dijagram sila-produljenje) za materijale

koji nemaju izraženu granicu razvlačenja

F, N

ΔL, mm
23

Dijagram kidanja (dijagram sila-produljenje) za “meki” čelik

(’ + P)

Napomena: Pogledati video - Dijagram kidanja I

24

8
 Dijagram kidanja (dijagram sila-produljenje) za “meki” čelik
(’ + P)
Fm – maksimalna sila, N
∆Lu– produljenje nakon loma, mm

Fk – sila u trentku loma, N

∆Lu

Fe – sila razvlačenja ili tečenja

FeH – gornja sila razvlačenja, N

FeL – donja sila razvlačenja, N

25

Dijagram “naprezanje – istezanje”

Iznosi sila pri statičkom vlačnom pokusu ne daju pravi uvid

u mehaničku otpornost materijala ukoliko se ne uzme u
obzir površina poprečnog presjeka epruvete, te umjesto sile
(F) ne uvede naprezanje (), koje se određuje izrazom:

F F – sila, N
 , N/mm2 S0 – početna ploština, mm2
S0

1 Pa (Pascal)= 1 N/m2
1 N/mm2 = 1MN/m2 = 1 MPa 26

• Ukoliko se produljenje L podijeli s početnom mjernom

duljinom Lo dobiva se relativno produljenje ili istezanje ( )
prema izrazu:

L mm L
 , ili   100, %
L0 mm L0

27

9
 F Iz dijagrama F - L dobiva se dijagram  - 

S0 (naprezanje-istezanje) za “meki” čelik (’ + P)
F, N
Fm
FeH

FeL
Fk

L

LL0

L0
28

ΔL, mm

FeH N
ReH  , Gornja granica razvlačenja
S 0 mm 2

FeL N
ReL  , Donja granica razvlačenja
S 0 mm 2

Fm N
Rm  , Vlačna čvrstoća
S 0 mm 2

Fk N
( Rk )  , Konačno naprezanje
S 0 mm 2
29

Dijagram “naprezanje – istezanje”

σ, N/mm2

Rm
ReH σa

ReL
Rk

L
  u
L0

 pl  el ε, mm/mm
30

10
Vrijednost istezanja nakon loma određuje se prema izrazu:
Lu  L0 Lu mm
u   ,
L0 L0 mm

Statičkim vlačnim pokusom utvrđuje se i istezljivost materijala A.

Istezljivost je definirana sljedećim izrazom :

A   u100 , %

Kontrakcija (suženje) je smanjenje presjeka nakon loma:

S 0  Su
Z 100,%
S0 31

Budući da iznos istezljivosti (A) ovisi o tome da li je ta veličina

određena na kratkoj ili dugoj epruveti obvezno se označuje s
odgovarajućim indeksom:
- za proporcionalne ispitne uzorke

L0  5,65 S 0 → A (A5,65)

L0  11,3 S 0 → A11,3

- za neproporcionalne ispitne uzorke

A80 određeno na L0= 80 mm

Vrijednost istezanja za dugu i kratku nisu jednake:

A > A11,3
32

Hooke-ov zakon

  E 
E  / Modul elastičnosti ili
Young-ov modul, N/mm2

33

11
 Vrijednosti modula elastičnosti E za pojedine
materijale
Materijal E, N/mm2
2

Čelik 210000

Sivi lijev 110 000 - 160000

Cu i Cu legure 105000

Al i Al legure 70000

34

Dijagrami naprezanje - istezanje za neke metalne materijale

1 - “meki” čelik (’+P)

2 - “tvrdi” čelik (M, B)

3 - sivi lijev

4 – mjed (legura CuZn)

5 – aluminij (tehnički čisti)

35

Dijagrami naprezanje - istezanje za polimerne materijale

*Radi usporedbe

36

12
 Konvencionalna granica razvlačenja Rp 0,2

Iz kvalitativnih dijagrama  -  proizlazi da je jedino kod “mekog”

čelika izražena granica razvlačenja.

Granica razvlačenja je s gledišta dimenzioniranja strojarskih

proizvoda najznačajnija veličina, jer se kod elemenata strojeva i
dijelova konstrukcija ne smije pojaviti plastična - trajna
deformacija.

Zbog toga se kod materijala kod kojih nije izražena granica

razvlačenja uvodi konvencionalna (dogovorena) granica
razvlačenja Rp0,2.
37

Konvencionalna granica razvlačenja Rp0,2 je ono naprezanje

koje nakon rasterećenja epruvete izaziva trajnu (plastičnu)
deformaciju od 0,2%.

Epruveta

Ekstenzometar

38

Zahtjevana rezolucija
uređaja za očitanje
produljenja: 0,001 mm
Sila, F, kN

Produljenje ΔL, mm 39

13
Vrste ekstenzometara
Kontaktni

Bezkontaktni

40
Laserski Video

Određivanje konvencionalne granice

razvlačenja

41

UTJECAJ TEMPERATURE NA REZULTATE

STATIČKO VLAČNOG ISPITIVANJA (SVI)

• Sniženje ili povišenje temperature može utjecati na

strukturno stanje materijala.

• Zato promjena temperature može utjecati i na ona

mehanička svojstva koja se određuju statičkim
vlačnim ispitivanjem.

42

14
 Statičko vlačno ispitivanje pri povišenim
temperaturama
• S ciljem utvrđivanja ponašanja materijala pri povišenim
temperaturama, statičko vlačno ispitivanje može se provesti na
epruveti koja je tijekom ispitivanja ugrijana na određenu
temperaturu.

• Takovo ispitivanje provodi se na materijalima koji će u eksploataciji

biti pri povišenoj temperaturi (kotlogradnja, energetska postrojenja i
sl.).

• Utjecaj povišene temperature na rezultate statičkog vlačnog

ispitivanja općeg konstrukcijskog čelika prikazan je na sljedećem
dijagramu.
43

σ, N/mm2

400 
300
200KC
N/mm2
400
120K0C

500
220K0C
200
600
320K0C

420K0C
700

 mm/mm
0,2 0,4 0,6 ɛ, mm/mm 44

• Na osnovi prethodnog dijagrama može se zaključiti da s

povišenjem temperature:
– Iznos vlačne čvrstoće Rm opada
– Iznos granica razvlačenja ReH i ReL opada, te postaju
slabije izražene. Pri višim temperaturama potrebno je
odrediti konvencionalnu granicu razvlačenja
– Modul elastičnosti E opada, te se smanjuje nagib
Hooke-ovog pravca
– Iznos istezljivosti A (i kontrakcije Z) se povećava.

45

15
 Općenito, iznosi značajki koje karakteriziraju
otpornost materijala (ReH i ReL , Rm i E) se smanjuju,
a iznosi značajki koje pokazuju deformabilnost
materijala (A, Z) se povećavaju.

46

47

Statičko vlačno ispitivanje pri sniženim

temperaturama

• Da bi se utvrdio utjecaj snižene temperature na rezultate

statičkog vlačnog ispitivanja epruvetu treba kontinuirano
tokom ispitivanja ohlađivati u odgovarajućoj komori.

• Utjecaj snižene temperature na rezultate statičkog vlačnog

ispitivanja prikazan je sljedećim dijagramom

48

16
 σ, N/mm2

ɛ, mm/mm
49

Iz prethodne slike može se zaključiti:

– Vlačna čvrstoća Rm se povećava
– Granice ravlačenja ReH i ReL se povećavaju i postaju
jače izražene
– Istezljivost A (i kontrakcija Z) se smanjuju
– Modul elastičnosti E ostaje isti.

Dakle, značajke koje karakteriziraju otpornost (osim E) se

povećavaju (ReH i ReL, Rm ), a značajke koje karakteriziraju
deformabilnost A (i Z) se smanjuju.

50

Tvrdoća materijala
• Tvrdoća je otpornost materijala prema prodiranju drugog, znatnije
tvrđeg tijela.

• Prvu metodu za mjerenje tvrdoće razvio je još početkom 20- tog

stoljeća Mohs. Prema Mohsovoj skali tvrdoće materijali su svrstani u
10 razreda tvrdoće.

• Najtvrđem materijalu – dijamantu pripada tvrdoća 10, a najmekšem

puderu (milovki) tvrdoća 1.

• Metoda je zbog slabe selektivnosti neprimjerena u strojarstvu, pa se

koristi danas isključivo u mineralogiji.

51

17
• Ispitivanje tvrdoće tek neznatno oštećuje površinu ispitivanog
predmeta pa se općenito može svrstati u gotovo nerazorna
ispitivanja.

• Za samo ispitivanje ne treba izraditi posebnu epruvetu nego samo

odgovarajuće pripremiti površine uzorka ili strojnog dijela.

• Uređaji za mjerenje tvrdoće - tvrdomjeri u pravilu su jednostavniji i

jeftiniji od nekih drugih uređaja za ispitivanje mehaničkih svojstava
na primjer kidalica.

52

• Razvijeno je čitav niz metoda ispitivanja tvrdoće.

• Ispitivanje tvrdoće je vjerojatno najčešće uporabljeno ispitivanje

nekog mehaničkog svojstva, unatoč tome što mehanička svojstva
utvrđena ispitivanjem tvrdoće ne predstavljaju fizikalno jednoznačno
definirane veličine.

• Tvrdoća je u korelaciji s nekim drugim mehaničkim svojstvima. To se

prvenstveno odnosi na:
- vlačnu čvrstoću Rm (kod općih konstrukcijskih čelika i sivog
lijeva),
- na otpornost na abrazijsko trošenje itd.

53

• Osnovni princip mjerenja kod većine metoda je mjerenje veličine ili

dubine otiska što ga penetrator (indentor ili utiskivač) opterećen
nekom silom, načini u ispitivanom materijalu.

• U okviru ovog kolegija pozabaviti ćemo se s tri glavne metode

mjerenja tvrdoće koje se danas najviše koriste:

• Metoda po Brinell-u
• Metoda po Vickers-u
• Metoda po Rockwell-u

54

18
 Brinellova metoda

Kod Brinellove metode – indentor (penetrator) je kuglica od tvrdog

metala – “WIDIA”) promjera D koja se utiskuje silom F u površinski sloj
materijala.

55

• Na taj način nastaje u ispitivanom materijalu otisak u obliku

kugline kalote promjera baze "d" i dubine "h".

• Tvrdoća po Brinellu je po definiciji omjer primjenjene sile i

ploštine otiska:
F
HB  ,
S
F – sila kojom je opterećena kuglica, N
S – ploština otiska u obliku kugline kalote, mm2

• Ispitivanje sukladno normi HRN EN ISO 6506-1:2014-

Metalni materijali - Ispitivanje tvrdoće prema 56
Brinellu - 1. dio: Metoda ispitivanja

Pomoću mjerne lupe mjeri se promjer kugline kalote “d” i

tvrdoća se određuje pomoću izraza*:
2 F
HBW  0,102
 d2 
  D 2  (1  1  
 D 2 
Gdje je:
F – sila, N
D – promjer kuglice, mm
d – promjer baze kugline kalote (otiska), mm

Tablično očitanje tvrdoće – sukladno HRN EN ISO 6506-

4:2014 Metalni materijali - Ispitivanje tvrdoće prema
57
Brinellu - 4. dio: Tablica vrijednosti tvrdoća

19
• Normirani promjeri identora(kuglice, D) su: 10; 5; 2,5 i 1
mm.

• Mjerenje je valjano ako promjer baze kugline kalote d

iznosi:
d=(0,24 - 0,6)D
Ukoliko otisak nije u ovim granicama znači da je
primjenjena premala odnosno prevelika sila F.

F  0,102
Stoga je uveden stupanj opterećenja: X
D2
gdje je:
F – sila kojom je opterećena kuglica, N
D – promjer kuglice, mm 58

59

Veličina kuglice “D” koju treba primjeniti i iznos sile “F”,

ograničeni su debljinom uzorka “h” slijedećim izrazom:
h  0,6 D

Ukoliko bi debljina uzorka bila manja od propisane, bila bi

onemogućena potpuna, neometana plastična deformacija u
materijalu, a s time i ispravan rezultat mjerenja.

Trajanje utiskivanja kuglice u materijal kreće se od 10 - 15 s za

Fe-C legure, a do 180 s za najmekše materijale (npr. bijelu
kovinu).

60

20
 61

• Brinellova tvrdoća je bezdimenzionalna veličina, a uz iznos

tvrdoće izmjerene ovom metodom navodi se dimenzija
kuglice, primijenjena sila, te trajanje utiskivanja npr.

128 HBW 10/3000/15

gdje je:
128 iznos tvrdoće
10 promjer kuglice D ,mm
30009,81 sila utiskivanja F ,N
15 vrijeme utiskivanja t ,s

62

• Brinellovom se metodom smiju mjeriti tvrdoće do 650

HBW. Kod viših tvrdoća došlo bi do oštećenja kuglice.

• (Kuglica od kaljenog čelika → HBS ≤ 450)

• Kuglica od tvrdog metala → HBW ≤ 650

63

21
 Prednosti Brinellove metode:

• Lako mjerenje veličine otiska, dovoljna mjerna lupa

• Metoda je selektivna – mjerno područje od 0-650 za

kuglicu od tvrdog metala

• Jednostavna priprema površine – dovoljno je i grubo

brušenje

64

Nedostaci Brinellove metode:

• Ne mogu se mjeriti materijali visoke tvrdoće.

• Tvrdoća je ovisna o opterećenju, pa prema stupnju

opterećenja “X” treba izabrati odgovarajuću silu.

• Otisak je relativno velik pa funkcionalno ili estetski nagrđuje

površinu (ukoliko se tvrdoća mjeri na proizvodu a ne na
uzorku).

65

Vickersova metoda
• Kod Vickersove metode uklonjena su dva osnovna
nedostatka Brinellove metode :
– ograničenost područja mjerenja do 650 HBW, te
– ovisnost iznosa tvrdoće o primijenjenoj sili utiskivanja
kuglice.

• Prvi nedostatak uklonjen je uporabom najtvrđeg materijala

za indentor - dijamant.

• Drugi nedostatak otklonjen oblikom indentora. To je kod

Vickersove metode četverostrana piramida s kutem između
nasuprotnih stranica od 136°.
66

22
 Mjerenje tvrdoće
po Vickersu

67

• Kut od 136° nije odabran slučajno. Taj kut zatvaraju

tangencijalne ravnine na Brinellovu kuglicu pri optimalnoj
veličini otisnuća d=0,375·D.

• Primjenom ovakve geometrije penetratora dobivaju se

vrijednosti tvrdoće neovisne o primjenjenoj sili, pa se
tvrdoća mekanih i tvrdih materijala može mjeriti
primjenom iste sile, a isto tako se tvrdoća istog materijala
može mjeriti s različitim opterećenjima.

• Postiže se geometrijska sličnost otisaka.

• Ispitivanje sukladno normi HRN EN ISO 6507-1:2018

Metalni materijali - Ispitivanje tvrdoće prema
Vickersu - 1. dio: Metoda ispitivanja 68

• Po definiciji se tvrdoća po Vickersu, izračunava

izrazom :

F
HV 
S
gdje je:
F – primjenjena sila, N
S – ploština šuplje piramide nastale u materijalu, mm2

69

23
• Pomoću mjernog mikroskopa mjeri se dijagonala baze
otisnuća (kvadrata), ploština otisnuća izražava se pomoću
dijagonale "d" te izlazi:
F
HV  0,1891
d2
gdje je:
F - sila, N
d - srednja vrijednost od dvije izmjerene dijagonale otiska,mm

Tablično očitanje tvrdoće – sukladno HRN EN ISO 6507-

4:2018 - Metalni materijali - Ispitivanje tvrdoće prema
Vickersu - 4. dio: Tablica vrijednosti tvrdoća 70

• Uobičajeni iznosi sile kod Vickersove metode iznose od 49

do 980 N.

• Ukoliko primijenjena sila utiskivanja iznosi od 1,96 do 49 N

govori se o semimikrotvrdoći ( pri ispitivanju tvrdoće tankih
uzoraka te tankih slojeva).

• Za mjerenje tzv. mikrotvrdoće rabe se opterećenja niža od

1,96 N. Na taj način moguće je mjerenje tvrdoća pojedinih
faza, npr. kristalnih zrna u mikrostrukturi materijala.

71

72

24
 847 HV 0,1

160 HV 0,1

73

Vickersova tvrdoća je bezdimenzionalna veličina, a uz

iznos tvrdoće navodi se i sila opterećivanja, npr.

430 HV10

što znači da je izmjerena tvrdoća iznosila 430 i

da je dobivena utiskivanjem indentora silom od
10·9,81 N (10 kp) u trajanju od 10-15 s.

• Vrijednosti tvrdoća izmjerenih po Vickersovoj metodi

odgovaraju približno vrijednostima Brinellove metode (do
cca 350 HBW).

• Kod viših vrijednosti tvrdoća razlika je veća. 74

Prednosti Vickersove metode:

• Tvrdoća je neovisna o primjenjenoj sili.

• Moguće je mjerenje tvrdoće i najtvrđih materijala.

• Moguće je mjerenje tvrdoće vrlo tankih uzoraka te

čak tvrdoća pojedinih zrna (kristala) primjenom male
sile.

• Vickersova metoda je primjenjiva u

znanstvenoistraživačkom radu na području materijala

• Otisak je vrlo malen pa ne oštećuje površinu (bitno

ako se mjeri tvrdoća gotovih proizvoda).
75

25
Nedostaci Vickersove metode:

• Potrebna je brižljiva priprema površine uzorka

(poliranje).

• Za mjerenje veličine otiska potreban je mjerni

mikroskop.

76

Rockwellova metoda
• Za razliku od Brinellove i Vickersove metode kod
Rockwellove se metode ne mjeri veličina otisnuća nego
dubina prodiranja penetratora.

• Vrijednost tvrdoće kod Rockwellove metode očitava se na

skali tvrdomjera, nakon rasterećenja.

• Penetratori su kod Rockwellove metode ili dijamantni

stožac (engl. “cone” HRC metoda) ili kuglica od tvrdog
metala (engl. “ball” HRB metoda).

• U okviru ovog kolegija razmotriti ćemo samo HRC metodu,

kod koje je indentor dijamantni stožac s vršnim kutem od
1200.
77

Shematski prikaz
provedbe
ispitivanja tvrdoće
po HRC metodi

59 HRC
59 - iznos tvrdoće izmjeren Rockwell C metodom 78

26
 79

Prednosti HRC metode:

• Mjerenje je brzo, tvrdoća se očitava na skali

tvrdomjera.

• Nije potrebna brižljiva priprema mjerne površine.

80

Nedostaci HRC metode:

• Slaba selektivnost metode. Čitavo mjerno područje je

od 0 – 100 HRC (teoretski), a praktički od 20 – 70
HRC.

• Nepreciznost  1,5 HRC.

Stoga se ova metoda koristi uglavnom u pogonima za

mjerenje tvrdoće toplinski obrađenih čelika.
81

27
 UDARNI RAD LOMA
Ispitivanjem udarnog rada loma utvrđuje se ponašanje
metalnih i polimernih materijala u uvjetima udarnog
opterećenja. Ispitivanje se provodi na epruvetama s utorom ili
bez utora ovisno o vrsti materijala.
Vrijednost udarnog rada loma pokazuje hoće li se materijal
ponašati žilavo ili krhko u uvjetima udarnog opterećenja.

Ispituje se često pri sniženim temperaturama jer kod nekih

materijala temperatura signifikantno utječe na iznos
udarnog rada loma.

82

Kratkotrajna dinamička ispitivanja s udarnim opterećenjem -

koriste se za određivanje vrlo važnog mehaničkog svojstva
materijala – žilavosti.
Žilavost je sposobnost materijala ta izdrži udarna opterećenja
bez loma.

Metode ispitivanja udarnog rada loma su:

- Charpy
- Izod (s i bez zareza)

83

Metodu ispitivanja je razvio francuski znanstvenik Georges

Charpy 1905.

Norma ispitivanja - HRN EN ISO 148-1:2016 Metalni

materijali - Ispitivanje udarnog rada loma Charpyjevim batom
- 1. dio: Metoda ispitivanja
84

28
 85

Način udarnog djelovanja bata na epruvetu

oslonci

86

Shematski prikaz
ispitivanja udarng
rada loma na početni položaj bata

Charpyjevom batu
G

h1

G h2

epruveta

KV ( KU )  G  h1  h2 , J
87

29
Utjecaj temperature na udarni rad loma
udarna
Udarni rad
radnja
loma
loma
1
KU, J 2
(KV)
krhko žilavo

33

Tprp  ,T0 C
1 - legure metala s FCC rešetkom (npr. austenitni čelici , Al-legure)
2- legure metala s BCC rešetkom (npr. većina konstrukcijskih čelika),
polimeri, keramika
88
3 - visokočvrsti materijali (npr. ultračvrsti čelici, tvrdi metali )

Uređaj za ispitivanje udarnog rada loma - Charpyjev bat

89

PUZANJE

Veličine utvrđene statičkim vlačnim ispitivanjem karakteriziraju

mehaničku otpornost materijala pri kratkotrajnom djelovanju statičkog
vlačnog opterećenja.

No često su različiti elementi strojeva ili konstrukcija podvrgnuti

dugotrajnom djelovanju statičkog opterećenja .

Ukoliko takvo dugotrajno opterećenje djeluje u uvjetima povišene

temperature (npr. kotao) moguća je pojava puzanja materijala.

Norma ispitivanja - HRN EN ISO 204:2010 - Metalni materijali -

Jednoosno ispitivanje puzanja pri vlačnome naprezanju - Metoda
ispitivanja 90

30
DEF.: Puzanje materijala je spora, ireverzibilna deformacija
materijala nastala uslijed djelovanja dugotrajnog
konstantnog opterećenja pri povišenoj temperaturi.

Puzanje materijala je toplinski aktivirani proces koji nastupa

u temperaturnom području:

T  0,3  Ttališta, K

Zbog toga kod polimera nastupa već pri sobnoj temperaturi,

a kod čelika pri temperaturama > 400oC.
91

Dijagrami  i
“zakrenuti” dijagrami
puzanja za
konstrukcijski čelik na
povišenim
temperaturama

92

t,h
Dijagram puzanja

93

31
 Otpornost na puzanje
Statička izdržljivost
Rm/t/ - to je konstantno naprezanje koje nakon
određenog vremena ispitivanja ‘’t’’(10000 ili
100000 sati) na temperaturi ‘’ϑ’’ dovodi do loma
epruvete.

Granica puzanja

Rpε/t/ - to je konstantno naprezanje koje nakon

određenog vremena ispitivanja ‘’t’’ (10000 ili
100000 sati) na temperaturi ‘’ϑ’’ izaziva trajnu
deformaciju epruvete od ε(%).
94

UMOR MATERIJALA
• Mehanička svojstva o kojima smo do sada govorili
karakteriziraju otpornost materijala u uvjetima statičkog
opterećenja (npr. Re, Rm, Rp0,2 i Rm/t/ i slično), te udarnog
opterećenja (KU(V)).

• Često dijelovi strojeva i konstrukcija nisu napregnuti

statičkim naprezanjem već promjenljivim (dinamičkim)
naprezanjem. To se npr. odnosi na različite dijelove motora,
vozila i slično.

• Zato je dimenzioniranje dinamički opterećenih dijelova

strojeva i konstrukcija korištenjem podataka o mehaničkim
svojstvima utvrđenim statičkim ispitivanjem nedovoljno
točno ili sasvim netočno.
95

Željezničke nesreće u Versaillesu 1842. - pukla osovina na lokomotivi;

poginulo najmanje 55 ljudi

96

32
• Posljedica dugotrajnog djelovanja promjenljivog
(dinamičkog) naprezanja je pojava umora materijala
odnosno postupnog razaranja materijala koje izaziva
prijelom dijela konstrukcije.

• Norma ispitivanja - ISO 12106:2017 - Metallic

materials - Fatigue testing - Axial-strain-controlled
method

97

začetak loma

područje trajnog loma

područje trenutnog loma

Karakteristična lomna površina kod loma od

umora materijala 98

99

33
Začetak trajnog loma nalazi se na mjestu gdje je iz nekog
razloga došlo do koncentracije naprezanja.

• Koncentratori naprezanja mogu biti:

– Konstrukcijskog porijekla (npr. premali radijus zakrivljenosti na
mjestu promjene promjera osovine)
– Tehnološkog porijekla (npr. oštri utori od tokarskog noža)
– Nastali u eksploataciji (kao posljedica udarnog oštećenja,
istrošenja i slično)
– Nesavršeno strukturno stanje u materijalu (npr. porozitet,
uključine i slično).

100

• Mehaničko svojstvo koje pokazuje otpornost materijala

dinamičkom naprezanju a s time i pojavi umora materijala
naziva se dinamička izdržljivost Rd.

• Ispituje se na uređajima koji omogućuju promjenljivo

("titrajno") opterećivanje epruveta ili strojnih dijelova a
nazivaju se pulzatori ili umaralice. Umaralice rade
hidraulički, servohidraulički ili na principu
elektromagnetske rezonancije.

101

Servohidraulički pulzator
102

34
 Oblici promjena opterećenja

S
lu
čajn
apro
m je
na

B
o
lkp
ro
gr
am

103

naprezanje, 
N/mm2

a

g  g  d
 sr 
sr 2
d

vrijeme, t, sati  g  d
ciklus
a 
sr - srednje naprezanje
2
a - amplituda naprezanja
g - gornje naprezanje
d - donje naprezanje
104
Sinusoidna promjena naprezanja

+

t, s

istosmjerno izmjenicno istosmjerno

promjenljivo promjenljivo promjenljivo
naprezanje naprezanje naprezanje
-

Različiti tipovi sinusoidnog promjenljivog naprezanja

105

35
 U razdoblju 1850-tih do 1860-tih
godina - August Wöhler - prvi uočio
slučajeve loma konstrukcije, kod kojih
je naprezanje bilo niže od granice
razvlačenja.

Entgleisung
der Amstetten am
19. Oktober 1875.

106

Wöhler-ov dijagram
g ili a
N/mm2
epruveta pukla
izdržala Ng
epruveta izdrzala

Rd

Ng Nlog(log)
N 107

• DEF.: Dinamička izdržljivost (Rd , N/mm2) je

najveće dinamičko (promjenljivo) naprezanje koje
materijal izdrži bez pojave loma nakon praktički
beskonačnog broja ciklusa (Ng).

108

36
 • Uobičajene vrijednosti graničnog broja ciklusa
Ng za metalne materijale su :

– za čelik : Ng=107 ciklusa

– za bakar i bakrene legure : Ng= 5x107 ciklusa

– za lake metale i njihove legure : Ng=108 ciklusa

109

Rd – dinamička izdržljivost je mehaničko svojstvo koje

karakterizira otpornost materijala u uvjetima dinamičkog
naprezanja odnosno otpornost prema umoru materijala.

Wöhlerov dijagram daje podatak o iznosu dinamičke

izdržljivosti nekog materijala samo za jedan tip promjenljivog
naprezanja.
Za konstruktore je često potreban podatak o iznosu dinamičke
izdržljivosti nekog materijala za različite tipove promjenljivog
naprezanja – Smith-ov dijagram.

110

111
Konstrukcija Smith-ovog dijagrama

37
Smith-ov dijagram (vlak –tlak) 112

113
Smith-ov dijagram

38