Hrvatsko-splitski rječnik sa 7000 riči koje se

gube “zbog utjecaja štokavaca iz Zagore”

07/06/2018

Photo: Boris Kačan

SPLIT – Dr. Dunja Jutronić s Odsjeka za lingvistiku Sveučilišta u Zagrebu i Zadru napisala je Hrvatsko-splitski
rječnik. Pa kad su već Splićani zaboravili “kako se ono reće” sa dr. Jutronić smo za portal morski vodili
prigodan razgovor o novom rječniku.

“Kada bih sve jezike govorio, a ljubavi ne bih imao bio bih cimbal što ječi i mjed što zveči” (Pavlova poslanica
Korinčanima)

Ako se o jeziku u suvremenom svijetu tko najpreciznije izrazio bio je to njemački

filozof Martin Heiddeger koji je kazao kako je “jezik bitak naroda”. Jer jezik nije
puko znakovno sredstvo površnog komuniciranja. On je duša pojedinca i
kolektiviteta. Na njega se nadovezala čileanska spisateljica kada je u svom
feminističkom stilu kazala kako “dok žene razgovaraju međusobno one zapravo
vode ljubav. Jer one govore iz nutrine svojeg spolovila.” Kada se pak dođe do tog
stupnja da jezik ili dijalekt završi u rječniku tada zvoni uzbuna na crveno svjetlo.
Gordana Igrec Znak je to da taj dijalekt izumire, da se jezik mijenja, da postaje sredstvo, a ne
duša i da mora od zaborava biti otrgnut u čvrsto ukoričenim listovima papira.
Koliko puta su matere svojoj dici tiho šepetale i skidale im fibru puno teplim i lipim, nježnim ričima što je dici
činilo lipotu i ugodu. Gdje je nestao stari splitski govor tako topao i nenametljiv? To se sigurno pitala i dr. na
Odsjeku za lingvistiku u Zagrebu i Zadru, Dunja Jutronić koja iza sebe ima zavidnu zavidnu međunarodnu karijeru
i ovaj puta najnoviji rječnik Hrvatsko-splitski. Poznatiji pod nazivom …Kako se ono reće… Pa kad su već Splićani
zaboravili “kako se ono reće” sa dr. Jutronić smo za portal morski vodili prigodan razgovor o novom rječniku.

Zašto ste napisali rječnik Hrvatsko-splitski?

– Stvarnu početnu ideju dao mi je još davno moj prijatelj dr. sc. Branko
Kirigin, po struci arheolog, a i izvorni govornik hvarskoga govora, svjestan
i sam kako se ponekad teško sjetiti riječi koje smo usvojili u djetinjstvu, a
poslije ih malo „stavili sa strane“ učeći standardni jezik. U tome pogledu
mogu zahvaliti i novinaru Slobodne Dalmacije Damiru Šarcu koji me
svesrdno podržao u ideji za ovakav rječnik. Tako se po prvi put pojavljuje
rječnik pod naslovom Spliske riči, ali s malo poduljim i preciznijim
podnaslovom: Rječnik hrvatski standardni jezik – splitski govor. Zašto
ovakav rječnik? Odgovor je vrlo jednostavan. Mlade generacije, a dolaze i
one nove, sve slabije znaju dijalektalne, tj. splitske riječi, i oni se,
primjerice, pitaju kako se kaže stolica ili prozor na splitskom govoru.
Možda će i znati da je to katriga/ katrida i ponistra, no hoće li znati kako
Dr. Dunja Jutronić
se na splitskom kaže balkon, kišobran, cjedilo, maknuti se, pažnja… i
mnoge mnoge druge riječi. Cilj je ovoga rječnika da im pruži takve
podatke.

Je li stari splitski govor mrtav i iščezao, pa se morao naći u riječniku?

– Zavisi o tome na koji “stari splitski govor” mislite. Ako mislite na Marka Marulića onda zacijelo takav splitski
govor više ne postoji.  Smoje je naglašavao da mu je Marulićev jezik poznat ali stran. Smoje je pisao svojom
vrstom splitskoga govora za kojega mlađi pisci koji pišu splitskim kao što su, npr., Arijana Čulina ili Robert
Pauletić kažu da je “arhaičan” jer oni, a ni ljudi s kojima se druže, tako ne govore. No sjetite se sjajne TV emisije
Po ure Torture gdje su Teo Peričić, Petra Nižetić i Marijana Batinić vodili intervjue na “svom”, ja bih rekla 
današnjem splitskom. A da ne spominjemo arhitektu Edu Šegvića koji  je svoje dvije stručne knjige (Naš dil
Mediterana i Dvi tri fete Matejuške) napisao upravo na splitskome. Oliver Dragojević piva na splitskom no to isto
rade i TBF-ovci. Oni se jezično razlikuju no jedan i drugi izričaj ćemo nazvati splitskim!

Kako danas govore Splićani u odnosu na prije kojih pet, šest desetljeća, pa i više?

– Moram istaknuti da mi je na radu oko Rječnika od velike pomoći bio dijalektolog dr. doc. sc.  Filip Galović koji
radi na Katoličkom sveučilištu u Zagrebu i u njegovom prilogu u mom rječniku pod naslovom “O govoru starijih
Splićana” on kaže sljedeće:  Današnji govor grada Splita nije lako opisati. Riječ je o govoru koji je heterogen i
kojemu valja pristupiti kako s dijalektološkoga, tako i sa sociolingvističkog aspekta. Splitski je govor, kako je
poznato, svojim temeljem čakavski govor, no danas je u znatnoj mjeri štokaviziran uslijed brojnih i različitih faktora
koji osjetno ostavljaju trag na jeziku. Jedan je od važnijih razloga promjena u sastavu stanovništva, odnosno sve
intenzivnije doseljenje štokavskoga stanovništva iz Dalmatinske zagore (i zapadne Hercegovine), a paralelno s
time i izumiranje izvornih Splićana. Osobito je važno naglasiti da nimalo nije zanemariv utjecaj sredstava javnoga
komuniciranja, obrazovnoga sustava, standardnoga jezika, pored niza drugih čimbenika. Najsažetije rečeno, u
splitskome govoru danas cirkuliraju čakavske i štokavske posebnosti.

Evo i poneki konkretan primjer kao potvrda onoga o čemu Galović govori:  Svaka generacija, i stara i mlada, reći
će: radin, učin, čitan…ali mlađa neće reći poje već polje, neće reći mlaje već mlađe, neće reći s profešuriman već s
profešurima  ili profesorima. U Splitu se ni kod starih ni kod mladih ne čuje više: draga me pulenta umjesto draga
mi je pulenta iako Ivo Tijardović u opereti Mala Floramye kaže: Daleko me biser mora, daleko me moj Split!
Jednom riječju neke su čakavske karakteristike u punoj upotrebi, neke nešto manje a neke su nestale iz jezika u
potpunosti.

Je li, naime, normalno da se jezik mijenja kada se uzme u obzir da postaje sredstvo komuniciranja, ali ne i
iskrenog, toplog, mekog, srdačnog i neposrednog razgovora?

– Jezik se mijenja bilo da je sredstvo komuniciranja (mislite više formalno) ili kako vi kažete sredstvo srdačnog i
neposrednog razgovora. Ja sam sve te promjene opisala u svojoj knjizi Spliski govor, knjiga koja nosi podnaslov
Od vapora do trajekta čime sam htjela naglasiti protok vremena, pa kao što su promjene u načinu putovanja bile
neminovne tako su metaforični i promjene u jeziku neminovne.  Putovanje morem i dalje postoji kao što i splitski
koji i dalje postoji – iako su sredstva drugačija.

Kako biste Vi opisali splitski govor? (Pun deminutiva, mekan, topao, nježan, blag bez grubosti…)

– Svaki dijalekt ili lokalni govor ima svoj specifičnosti i svoje čari jer ga gledamo kao drugačijeg s gledišta
standardne štokavštine. Primjerice, Vjekoslav Kaleb, govoreći o jeziku Marka Uvodića Splićanina komentira
najobičniju riječ mačka pa kaže sljedeće: “Čakavska maška svojim zvukom predočuje životinju koja je (…)
nehajna, našešurena i brkata, dok je mačka više lukava, oprezna, ogrebe ili ukrade….pa procijenite…

Evo i nekoliko uglavnom deminutiva: Za standardnu riječ malo nalazimo splitske inačice: suzu/zeru/mrvu/
pinku/pinkicu/bokunić.

A je li je splitski blag i bez grubosti prosudite sami po nekim od sljedećih riječi: Za standardnu riječ glupan imamo
splitske oblike: cukun, matun, tikveša, stupido/štupido, tukac, parip…. Za riječ glava: tešta, čiverica, tintara, bačir,
tamplir, tikva….

Koliko splitskih riječi je prikupljeno u riječniku?

 Photo: Boris Kačan

– U Rječniku je oko 7000 riječi a tiskan je u 1000 primjeraka.

Navedite nam barem desetak najstarijih i onih koji su se zaboravili?

– Navest ću vam ne najstarije riječi već  neke zanimljivosti koje su proizašle upravo zbog toga što je polazna riječ
standardno hrvatska koju je trebalo prevesti na splitski. U splitskome govoru nalazimo različite natuknice za
jednu riječ u standardnome. Dobar je primjer za to standardna riječi brbljati kojoj najbolje odgovara splitska riječ
čakulat. No, u splitskome postoje razne riječi za razne vrste brbljanja, pa tako u Rječniku nahodimo: laprdat
(pogrdno), bucat (figurativno), balit (figurativno), uzbalit se (figurativno), mažinat (figurativno), pizdit (sleng).

Riječ puntar nalazimo pod tri natuknice kao a. borac za narodna prava, b. buntovnik, c. narodnjak. Riječ đelat pod
krvnik, ali i pod sladoled.

Splitska riječ patina ima hrvatsku inačicu krema za obuću, ali i sloj starine.

Ovakvih primjera ima jako mnogo.  Mnoge su stare a i zaboravljene.

Brojne su riječi navedene opisno u obliku pojašnjenja (objašnjenja) kao npr. dobra ali lijena osoba – bonanjente;
veslati unatrag – šijavat; roba u rasutome stanju – rinfuza. To ukazuje da se veliki broj splitskih riječi ne može
drugačije navesti nego objasnidbeno ili izrazom, tj. nema adekvatne standardne riječi za određeni pojam.
Evo još nekoliko primjera: male bijele kobasice za juhu – luganige; malo namreškano more – mareta. Ponekad su
te natuknice (objašnjenja) i podulja kao npr. smjesa od umućenih jaja s brašnom skuhana u juhi umjesto
tjestenine – cancarele, ili drvena dugoljasta lopatica (ob. za izbacivanje vode iz broda) – šešula. Za mamac (za
ribe): ješka/eška, bruma, abrum.

Na isti je način jedna standardna riječ objašnjena frazom na splitskome, kao npr. kajgana – žbativena i frigana
jaja; pretvarati se – činit f intu.

Kakav je interes pobudio ovaj rječnik kod barem splitske ili dalmatinske čitateljske publike?

– Rječnik se prodaje na kioscima Slobodne Dalmacije, nažalost samo u Dalmaciji a ne po cijeloj Hrvatskoj.
Rječnik je otišao u prodaju 7. 5. na dan Svetoga Duje u Splitu i prodaja traje još neko vrijeme. Nemam još uvida
koliko je primjeraka prodano. No nadam se da su ga mnogi kupili jer rječnik Spliske riči namijenjen je svakom tzv.
običnomu govorniku, a i zaljubljeniku u Split, kao i svega što je splitsko.

Photo: Jugoslavenska kinoteka/Screenshot/Morski.hr

Jeste li ovim rječnikom namjeravali spasiti stari splitski govor od zaborava?

– Kao što sam već rekla stari splitski govor se ne može spašavati jer se jezične promjene ne mogu zaustaviti no
jezik se može njegovati u onom obliku u kojemu on sada postoji.  U tom pogledu u Splitu već dulje vremena
postoji udruga za zaštitu splitskoga govora koja nosi ime „Udruga Marka Uvodića Splićanina“, a koju je 2011.
osnovala gospođa Jadranka Mardešić Komac. Godine 2013. uspjela je svojim entuzijazmom zaštiti splitsku
čakavštinu – splitski govor koji se nalazi se na popisu nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske.

Jedan je od glavnih ciljeva Udruge zaštita i promicanje splitskoga govora. Odnedavno je u Splitu obnovljena dugo
zapostavljena Katedra čakavskoga sabora, što je također jako značajno. Prema uputama Ministarstva kulture
jedan je od zadataka spomenutih institucija rad na senzibiliziranju školske djece za splitski govor, kao i naputak
da se u nastavni program osnovnih i srednjih škola Splitsko-dalmatinske županije uvede izborni predmet pod
nazivom „Splitski govor“, pa je ovaj rječnik namijenjen budućim učenicima koji će taj predmet odabrati.

I koliko smatrate da ste ili da ćete u svojem naumu uspjeti?

– Rječnik splitskoga govora, što ga je izdala Slobodna Dalmacija 2013. godine, imao je mnogo odjeka među
Splićanima i ljubiteljima splitskoga govora i rasprodao se u tijeku jedne godine. To je Rječnik sa splitskog govora
na standardni hrvatski pa se nadam da će i ovaj, prema dosadašnjim saznanjima autorice, prvi rječnik kojemu je
polazište hrvatski standardni jezik, a odredište jedan konkretni govor, u ovome slučaju govor grada Split, biti
srdačno primljen i korišten.

Gordana Igrec

Vaš komentar