Stoga želim da podijelim svoje dvadesetogodišnje iskustvo i da kažem nešto o

izazovima s kojima se odgovorniji prevodioci i prevoditeljice sreću kako bismo

raspravu usmjerili ka postizanju nekog konstruktivnog prijedloga rješenja.

Uvriježenost nekih prevoda koji nisu, kolokvijalno rečeno, najadekvatniji predstavlja

izazov jer ih rijetko ko dovodi u pitanje. Ne postoji dijalog između institucija i
kvalifikovanih i iskusnih prevodilaca i profesora po pitanju preispitivanja i poboljšanja
takvih prevoda, koji su i nastali jer institucije nisu angažovale iskusne prevodioce koji
poznaju pravila standardnog jezika. Naravno, tamo gdje takva komunikacija postoji,
bilo bi najučinkovitije i najprofesionalnije kada bi iskusni prevodioci i profesori najprije
stvorili određeni konsenzus u svojim krugovima oko prevoda koje žele predložiti tamo
gdje postoje nedoumice. Kako se to kaže, trebali bi “govoriti jednim glasom“.

Primjere prevoda koji se svakako daju poboljšati možemo vidjeti u jelovnicima po

ugostiteljskim objektima, na naslovnicama knjiga ili na ulici: “Meet BiH with us“ -
“Upoznajte BiH sa nama“; “Do not drink water“ - “Nemojte piti vodu“ (vjerojatno se
htjelo reći: “Voda nije za piće“); “Bosnian Cook“ - “Bosanski kuhar“; natpis na
Vijećnici...

Prevodi koji zavređuju malo više pažnje su prevodi zvaničnih institucija. Nerijetko i tu
nailazimo na razne neadekvatne, doslovne prevode, prevode u kojima se koriste
“lažni parovi/prijatelji“,[2] i prevode koji nisu u duhu jezika.

Živorad Kovačević u svojoj knjizi “Lažni prijatelji u engleskom jeziku“ ukazuje ne neke
tipične “zamke” doslovnog prevođenja, kao npr. “eventually”, što nije “eventualno”,
“at the end of the day” nije “na kraju dana”, “censure” nije
“cenzura”, “evidence” nije “evidencija”, “fabric” nije “fabrika” itd.[3]

Na engleskom govornom području jako je neuobičajeno vidjeti ili čuti izraz “police
structure“ ili “police structures“, kako se kod nas često prevodi izraz “policijske
strukture“. Na engleskom je prirodnije reći samo “police“ ili “law enforcement“.

Iako sumnjam da bi bilo koji iole ozbiljniji prevodilac izraz “nekorektno“ (u smislu
“nepošteno“) preveo na engleski kao “incorrect“, korisno ga je pomenuti ovdje kao
tipičan primjer “lažnog para“.

Riječ “sektor“ (npr. “Sektoruniformisane policije“) u nekim je tekstovima i na

stranicama naših institucija, ili u prevodima nekih prevodilaca prevedena kao “sector“
(npr. “Uniformed Police Sector“ ili “Sector of Uniformed Police“), a neki je uopšte i
ne smatraju “lažnim parom“. Moje mišljenje, koje dijelim sa mnogim kolegicama i
kolegama, je da riječ “sektor“ ipak predstavlja “lažni par“ engleskoj riječi “sector“ ako
govorimo o organizacijskoj jedinici, pa bih stoga radije u tom kontekstu koristio izraze
poput “division“, “section“, “department“, što uostalom i jeste prevod naše riječi
“sektor“ u mnogim kredibilnim rječnicima. Tako Hrvatsko-engleski poslovno-upravni
rječnik, Vladimira Ivira, Višnje Protege, Marijana Urbanyja, navodi sljedeće:
“sektor 1. (dio privrede) sector; 2. (dio poduzeća) section, department, division“. U
Rječniku prava Milice Gačić engleska riječ “division“ je, između ostalog, na
hrvatskom “sektor“. Pored toga, manje-više svako policijsko tijelo u svijetu, pa tako i u
zemljama gdje je engleski zvanični jezik, ima “sektor“ uniformisane policije, koji se u
tim zemljama naziva “Uniformed Police Division/Department“, a suštinski se ne
razlikuje od organizacijske jedinice u našim policijskim tijelima koju mi zovemo
“Sektor uniformisane policije“, pa samim tim nećemo pogriješiti ako “Sektor
uniformisane policije“ prevedemo kao “Uniformed Police Division/Department“.

Problem je, međutim, u tome što mnogi prevodioci ne žele u svojim prevodima
mijenjati već ustaljenu praksu da se naša riječ “sektor“ (smislu organizacijske
jedinice) prevodi kao “sector“, pa se samim tim ta ustaljena praksa pretvorila u
standard.

Evo još nekih primjera ustaljenih prevoda o kojima se sigurno može polemizirati, s
obzirom na to da se ne poklapaju sa svojim kontekstualnim ekvivalentom u
anglofonom svijetu, a često se ne poklapaju ni sa ponuđenim prevodima u
kredibilnim rječnicima.

“Cabinet of the Director“ u doslovnom prevodu jeste “Kabinet direktora“, ali je

problem u tome što se engleska riječ “cabinet“ u engleskom govornom području
zapravo ne koristi u navedenom kontekstu. Engleska riječ “cabinet“ zapravo znači
“ministarski savjet/vijeće“[4] tj. “u engleskoj ustavnoj i političkoj teoriji i praksi uže
političko i odlučujuće tijelo kolektivno odgovorno za djelovanje britanske vlade.
'Kabinet' se u načelu sastoji od 20 do 25 ministara... 2. Kolokvijalni termin za vladu u
parlamentarnom i drugim oblicima ustroja državne vlasti. Ustav RH koristi pojam
Vlade, a zakon o vladi i pojam užeg kabineta.“[5]
S obzirom na opis posla jednog “Kabineta direktora/ministra“, čini se adekvatnim ovaj
izraz prevesti kao “Office of the Director/Minister“, kako, uostalom, stoji i u “Priručniku
za prevođenje pravnih propisa Republike Hrvatske na engleski jezik“, ili kao
“Minister's Departmental Staff“, kako predlaže “Englesko-hrvatski rječnik prava“
autorice Milice Gačić i Srpsko-engleski pravni rječnik Branka Vukičevića.

“Book of rules“ je još jedan kod nas prilično prisutan prevod riječi “pravilnik“ koji
možemo naći čak i u nekim rječnicima, ali nije u upotrebi u zemljama u kojima je
engleski službeni jezik, gdje se u različitim organizacijama i organizacionim
kontekstima koriste različiti izrazi, kao što su “rules, policy/policies, procedures,
regulations, statute, code“, i sl.

Kad smo kod pravilnika, na našem govornom području nerijetko nailazimo na

“systematization/systematisation“ kao prevod za “sistematizaciju“ (radnih mjesta),
koji također nećemo naći u zemljama gdje je engleski službeni jezik. Naravno, to ne
znači da je “systematization/systematisation“ pogrešan prevod riječi “sistematizacija“
u navedenom kontekstu, ali se svakako ne može reći da je to jedini ispravan prevod.
Naprotiv, u praksi je primjetno da mnogi prevodioci i u ovom slučaju prevode “u duhu
aktuelnog jezika“, pa tako nailazimo na prevode poput “Job plan“, “Job classification“,
i sl., što uostalom opet nalazimo i u rječnicima uglednih lingvistica i lingvista poput
Hrvatsko-engleskog poslovno-upravnog rječnika Vladimira Ivira i Englesko-hrvatskog
rječnika prava Milice Gačić.

“Politike“ neke organizacije ćemo u nekim prevodima naći kao “politics“, što je još
jedan primjer prevođenja baziranog na homonimima. U tom kontekstu adekvatna
riječ je “policies“, jer: “Politics predstavlja sam politički proces, nastajanje,
izražavanje, sukob i razrešenje ali i posredovanje interesa u jednoj zajednici. U oblast
– politics spadaju klasični politički koncepti kao što su moć, konsenzus, legitimnost
itd. Termin policy označava politiku kao aktivnost konkretnog odlučivanja u svim
oblastima javnog života. Reč je o materijalnoj ili sadržajnoj strani politike, tj. o
pretpostavkama, sadržaju i posledicama javnog odlučivanja. U centru pažnje su,
dakle, način sprovođenja javnih aktivnosti, rešavanje problema i instrumenti.
Stoga policy obuhvata prvenstveno funkcionalnu stranu politike.”[6]

Dalje, riječ “afirmacija“ ne bi trebalo prevoditi kao “affirmation“ jer je to još jedan
primjer “lažnog para“.
“Procesuiranje predmeta ratnih zločina“ neki prevodioci prevode kao “processing of
war crime cases“. U engleskom govornom području ustaljeno je reći „trying war
crime cases“.

Pored tzv. lažnih parova, u nemalom broju prevoda na našem govornom području
primjetna je nepravilna upotreba riječi, veznika, fraza i činova. U više navrata nailazio
sam na izraz “in written“ kao prevod izraza “pismeno“, “u pisanoj formi“,
“napismeno“. Uobičajenije je “in writing“.

Još jedan nepravilan prevod na koji nailazim kod osoba kojima engleski nije maternji
jezik je “in charge for“ (“zadužen/nadležan za“), umjesto “in charge of“; ili “in
accordance to“, umjesto, kako treba, “in accordance with“. Fraza “suočiti se sa“
doslovno se prevodi kao “facing with“, umjesto “faced with“ ili samo “facing“ (prije
imenice).

Katkad ćemo primijetiti “summon“ kao prevod za “sudski poziv“, iako je “summon“
zapravo glagol koji znači “pozvati“, dok se sam sudski poziv na engleskom jeziku
kaže “summons“ (u jednini je “summons“, a u množini “summonses“).

Nepravilno je i “in case when“, gdje je prevodilac preveo izraz koji je i na našem
jeziku nepravilan (“u slučaju kada“) – a pravilno je “u slučaju da“ ili “kada“, a engleski
prevod bio bi “in case“ ili “when“.

“Police official“ je nepravilan prevod našeg izraza “policijski službenik“. Ne kažem

da izraz “police official“ ne postoji na engleskom govornom području, ali ako se
ponekad (mada iznimno) i pojavi, on ne podrazumijeva isto što i “policijski službenik“
na našem jeziku, jer potonji izraz zapravo znači “policajac“ (“police officer“). “Police
official“ bi eventualno moglo podrazumijevati nekog višeg zvaničnika iz policijskih
struktura.

U zemljama u kojima je engleski zvanični jezik također ćemo rijetko naići na

“competences“ u smislu “nadležnosti“, iako ćemo to naći u nekim rječnicima. Na
engleskom govornom području ćemo češće vidjeti izraz “responsibilities“, ili
“authority“ i “powers“, ako govorimo o ovlastima. Iako je nekad podrazumijevao i
“nadležnost“ (između ostalog), izraz “competence“ danas u zemljama gdje se govori
engleski najčešće podrazumijeva sposobnost, ubrojivost, uračunljivost, dok
“competency“ (“competencies“ u množini) znači sposobnost, znanje, kompetencija,
vještina.

Ovaj i slični izrazi predstavljaju tačku mimoilaženja između onih prevodilaca koji su
skloniji koristiti izraze koji su danas u široj upotrebi u zemljama u kojima se govori
engleski jezik, s jedne strane, i onih koji su skloniji koristiti neki uvriježeni izraz iz
rječnika, pa makar se on i rjeđe koristio na engleskom govornom području, s druge.
Ja sam skloniji prvoj opciji (koristiti izraze u širokoj upotrebi u zemljama jezika na koji
prevodim ili sa kojeg prevodim, umjesto izraza iz rječnika koji više nije aktuelan). I
ovdje je opet internet, tačnije pregled zvaničnih institucija u zemljama na čiji jezik
prevodimo, prilično pouzdan izvor i smjernica.

Mogli bismo, naravno, napraviti cijeli spisak ovakvih pojmova.

U svakom slučaju, mnogi prevodioci su taoci sada već ustaljenih prevoda koje niko
ne dovodi u pitanje i oko kojih se nikada do sada nije povela neka rasprava među
stručnjacima, iskusnim i vještim prevodiocima i profesorima, bar u BiH, koliko mi je
poznato.

Ovaj problem se mogao prevazići da su naše institucije prvobitno angažovale

kvalifikovane i iskusne prevodioce i profesore, stručnjake na polju jezika i prevođenja,
a još bolje više njih, u saradnji sa stručnjacima iz određenih oblasti. Naravno, nikada
nije kasno da se ostvari ta dvosmjerna komunikacija između naših institucija i
iskusnih prevodilaca i profesora jezika, ili još bolje radnih grupa koje bi mogle
revidirati postojeće prevode u našim institucijama i ponuditi odgovarajuća jezička
rješenja.

2. Dileme – koji od više sličnih izraza koristiti?

Jedan od onih uobičajenih izazova sa kojim se suočavaju prevodioci je i dilema da li

se u prevođenju nekih pojmova držati doslovnih prevoda ili koristiti izraze koji se u
engleskom govornom području koriste za iste ili slične organizacione jedinice i
institucije.

Takav primjer predstavlja i pojam “unutarnji/unutrašnji poslovi“. Doslovni prevod bi

glasio “internal affairs“ i on je zaista u širokoj upotrebi na području bivše Jugoslavije.
Problem je, međutim, što u zemljama u kojima je engleski zvanični jezik izraz
“internal affairs“ zapravo podrazumijeva “unutarnju/unutrašnju kontrolu“, pa bi
upotreba ovog izraza u smislu “unutrašnjih poslova“ kod izvornog govornika
engleskog jezika mogla stvoriti konfuziju, jer se za “unutarnje poslove“ u tim
zemljama koristi izraz “Home Affairs“. Neki su jezikoslovci i prevodioci pribjegli izrazu
“Interior Affairs“, no općenito ne postoji neki usaglašeni standard. Postoji i mišljenje
po kojem bi trebalo zadržati prevod “internal affairs“ jer je to zapravo stvarni naziv
institucije na našem jeziku, uprkos tome što ima drugo značenje u engleskom
govornom području.

Još jedan izraz koji ima različita tumačenja i različite prevode je “uprava“, koji se
prevodi kao “administration“, “authority“, “directorate“ itd. Ni ovdje ne postoji
usaglašen standard u prevodu. Međutim, kao smjernica svakako opet može poslužiti
neki strukovni rječnik ili glosar poput “Priručnika za prevođenje pravnih propisa
Republike Hrvatske na engleski jezik“, u kojem je “uprava“ (u ministarstvu)
prevedena kao “directorate“.

Izraz koji je u također u upotrebi u regionu, a koji može imati više značenja i u
zemljama gdje je engleski zvanični jezik, kao i u našem govornom području je
“zloupotreba/zlouporaba droga“. U doslovnom prevodu na engleski to bi bilo
“abuse of drugs“ ili “drug abuse“. Ovaj izraz, u zemljama u kojima je engleski službeni
jezik, između ostalog se može definisati i u medicinskom i u pravno-kriminalističkom
kontekstu. U medicinskom kontekstu, “zloupotreba/zlouporaba droga“ (engl. drug
abuse) podrazumijeva “primjenu lijeka u kojem korisnik konzumira tvar u količini ili na
način koji je štetan za njega ili za druge, te predstavlja poremećaj uzrokovan
korištenjem određenih supstanci.“[7]

S druge strane, definicija “zloupotrebe droga“ u pravnom kontekstu, npr. u zakonu o

sprečavanju i suzbijanju zloupotrebe opojnih droga, nešto je drugačija i šira od one
striktno medicinske, te podrazumijeva “uzgoj biljke iz koje se može dobiti opojna
droga, posjedovanje sredstva za proizvodnju opojne droge te proizvodnja, promet i
posjedovanje opojne droge, psihotropne supstance, biljke ili dijela biljke iz koje se
može dobiti opojna droga ili prekursora protivno odredbama ovog zakona, kao i
upotreba opojne droge van terapeutskih indikacija, u prekomjernim dozama ili tokom
vremena koje nije obuhvaćeno terapijom”. Ono što je ovdje bitno za prevodioca je
sljedeće. Izraz “zloupotreba/zlouporaba droga“ se na bosanskom, hrvatskom,
crnogorskom i srpskom jeziku upotrebljava i u medicinskom i u pravno-
kriminalističkom kontekstu. S druge strane, izraz “drug abuse“ se u engleskom
govornom području koristi uglavnom u onom medicinskom kontekstu, dok se za
pravno-kriminalistički kontekst koriste razni drugi izrazi, tj. konkretni izrazi za
konkretan oblik zloupotrebe droga u smislu nelegalnog posjedovanja i trgovine
određenim supstancama, kao npr. “drug traficking“, “drug possesion“ (posjedovanje),
“drug production“ (proizvodnja) itd. U engleskom govornom području rijetko se u
navedenom pravno-kriminalističkom kontekstu koristi jedan izraz koji bi pokrio
različite oblike i definicije “zloupotreba droga“, za razliku od našeg regiona.

Uspostavljanje javnog reda i mira se ponekad prevodi kao “re-establish public order
and peace“, iako se u zemljama u kojima je engleski zvanični jezik koristi izraz
“restore“ (public order and peace).

3. Kompleksni i konfuzni tekstovi na našem jeziku

Treći, stvaran ali prilično zanemaren izazov odgovornijim prevodiocima predstavljaju i

oni kompleksni tekstovi i kompleksno i nepravilno izražavanje u dokumentima
institucija na našem jeziku, što stvara poteškoće i krajnjim korisnicima teksta. Ovdje
neću navoditi konkretne primjere jer ih čitaoci mogu lako prepoznati sami.

4. Nedovoljna saradnja sa strukom i u struci

Četvrti izazov za odgovorne prevodioce predstavljaju miljei u kojima nema dijaloga i

razmjene mišljenja između prevodilaca i ostalih zaposlenika, ili među samim
prevodiocima (često pod izlikom da “nema vremena za to“), kao i sredine gdje se
mišljenja i prijedlozi iskusnih prevodilaca ne uvažavaju ili se dovode u pitanje
postupkom “argumentacije sa pozicije hijerarhijski višeg ili agresivnijeg/nametljivijeg
sugovornika“. U takvim organizacijama se može desiti da nadređeni insistiraju da se
prevodilac ne drži svog prevoda, nastalog na osnovu iskustva i detaljnijeg istraživanja
u literaturi, rječnicima i internetu, nego da pojmove, riječi ili rečenice prevodi
doslovno, što odgovorne i profesionalne prevodioce i lektore dovodi u nezahvalnu
situaciju.

Rješenje je, naravno, uspostavljanje moderne tj. timski orijentisane organizacije, u

kojoj se uvažava dijalog i profesija.

Iako na raspolaganju imamo smjernice, poput navedenih rječnika i priručnika za

prevođenje pravnih propisa, iako smo prepoznali potrebu za moderniziranjem
organizacija (u smislu kvalitetnijeg komuniciranja, odnosa i timskog rada), i dalje ne
postoji inicijativa za standardizaciju prevoda ili bar standardizaciju određene stručne
terminologije, niti postoji praksa konsultovanja sa iskusnim i odgovornim
prevodiocima i lektorima.

Problem, dakle, nije primarno u tome koliko službenici poznaju ili ne poznaju jezike.
Problem je u birokratiji koja ne trpi promjene i kojoj je ustaljenosti inercija princip po
kojem se radi. Promjena, međutim, podrazumijeva daleko veći nivo dvosmjerne
komunikacije i saradnje.

Saradnja “u struci“, za koju smatram da je nedovoljna, a koja bi uveliko olakšala rad

odgovornijim prevodiocima, podrazumijevala bi češću komunikaciju među
prevodiocima. Nažalost, u praksi se to jako rijetko dešava.

Konkretni prijedlozi

Ono što se nekako logično nameće kao rješenje za navedene izazove jeste
uspostavljanje radnih grupa koje bi činili iskusni sudski tumači, profesori jezika i
stručnjaci, koji bi timski proizveli glosar termina i pojmova u nekoliko stručnih oblasti
(kakvi su npr. „Priručnik za prevođenje pravnih akata EU“, ili „Priručnik za prevođenje
pravnih propisa Republike Hrvatske“), a koji bi potom sve institucije u BiH bile
saglasne koristiti. Iste te radne grupe unutar samih institucija ili van njih (kao
samostalna tijela) bi također predstavljali referentnu tačku za rješavanje prevodilačkih
nedoumica. Također, svi sudski tumači bi mogli koristiti iste formulare i urneke
dokumenata kao što su rodni listovi, diplome itd., umjesto da svi prevode po svom
nahođenju. Sve institucije bi mogle koristiti iste međunarodne vjenčane, rodne itd.
listove, umjesto da svaki kanton ima drugačiji prevod termina koji se samo na jedan
način mogu prevesti.
Standardizacija u svakoj oblasti, pa i u prevodilačkoj, odraz je ozbiljnosti institucija i
struke, tj. spremnosti na dvosmjernu komunikaciju na relaciji institucija–stručni timovi
(sastavljeni od iskusnih prevodilaca i profesora).

U konačnici, uspostavljanje modernog modela organizacije, onog zasnovanog na

kvalitetnom komuniciranju i odnosima, tj. uzajamnom uvažavanju i istinski timskom
radu je neophodan korak ne samo u evoluciji kvaliteta organizacija, proizvoda i
usluga, nego i kvaliteta življenja općenito.

U međuvremenu, onim odgovornijim prevodiocima ostaje da se u prevodima oslone

na internet (konkretnije, zvanične institucije i organizacije zemalja na čiji jezik
prevode ili sa čijeg jezika prevode), kredibilne rječnike (više njih), te da se konsultuju
sa izvornim govornicima, a sve u skladu sa datim kontekstom.

https://www.lingvisti.ba/blog/2016/prevodila%C4%8Dki-izazovi-kvalitet-i-standardizacija-
prevoda-u-bih/

Ako se baviš mišlju da postaneš prevodilac, ili se školuješ za to, evo šta je potrebno da
znaš.

Pouzdanost

To je, uvjerena sam, važnije čak i od odličnog poznavanja jezika. Prvo, jezik nije
konačan, savršeno propisan, i nije ga moguće do kraja naučiti. Poznavati jezik možda
ponajviše znači poznavati njegovu prirodu, fluidnost, hirovitost, i pupčanu povezanost
sa kontekstom – znati da je neuhvatljiv, ali da ljudske misli nisu. Baviti se jezikom
znači baviti se ljudima koji ga koriste, baviti se njihovim namjerama i riječima,
pronicati ko su, kome se obraćaju, i šta žele da kažu. Vladati jezikom znači vladati
različitim predstavama o stvarnosti, što je prije stil življenja nego nešto konkretno.
Jezičari su uvijek budni i uvijek upijaju i kategoriziraju jezik kojim su okruženi. Slušaju
kako pričaju majstori, kako učenjaci, a kako ljudi sa ulice. Zato, ako si jezičar u duši, i
imaš primjereno poštovanje prema fenomenu komunikacije, možeš biti prevodilac,
ali na samom početku, prije bilo kakvog prevođenja, važno je znati od koje si fele, jesi
li od one – pouzdane.
Dostupnost

Moraš biti dostupan na telefon, na skajp, na mejl, moraš vladati uređajima koji ti to
omogućavaju, i skoro nigdje ne možeš bez pristupa internetu. To danas, zaista, nije
problem. U opremu je potrebno uložiti oko hiljadu maraka za pristojan laptop sa
garancijom, i opremiti ga programima koji omogućavaju rad sa svim formatima
dokumenata. PDFovi, (ukrivo) skenirani tekstovi, tabele u excelu, grafikoni, sve to
moraš biti u stanju otvoriti i dovesti u oblik u kojem ga je moguće uređivati, editovati,
u kojima je moguće preko originala prekucavati prevod.

Znači, em ti moraš biti dostupan onom koji ti šalje posao, em sadržaj dokumenata
mora biti dostupan tebi. Sramota je u današnji vakat reći da nešto ne može da se
otvori ili da nemaš pristup internetu. Uloži sve što imaš u tehnologiju, jer ona je,
pored samog tebe, sve što ti je potrebno za ovaj posao.

Poštivanje rokova

Ovo se podrazumijeva pod prvom stavkom o odgovornosti, ali je toliko važno da ga

ipak treba i ovako opisati. U prevodilaštvu je rok božanstvo višeg reda. Najbolji
prevodilac koji ne poštuje rokove ne vrijedi skoro ni pišljiva boba. Mnogo više vrijedi
osrednji prevodilac koji šalje uredno formatirane tekstove bez materijalnih grešaka,
koji se uvijek javlja na poziv, i uvijek dostavlja na vrijeme. Većina prevodilačke prakse
je rad sa aktuelnim dokumentima, ugovorima, pregovorima, misijama, komisijama,
projektima, člancima, brošurama, uputstvima, tempo je brz, a rokovi uvijek kratki.
Zato nemaš vremena za gubljenje na prčkanju oko teksta koji bježi, ili otvaranju
čudnog dokumenta, tehnologija mora da ubrzava i pojednostavljuje, a ne suprotno.
Zato je potrebno i tehnički osigurati neometan rad, i mentalno sa samim sobom
riješiti računicu koliko možeš prevesti u jedinici vremena. Zlatno pravilo struke je da,
čim vidiš da nećeš stići, javiš onom ko ti je posao dao. Neka on odluči hoće li da ti
pomogne neko koga ti predložiš, ili će problem riješiti na nekoj drugoj strani.
Snalažljivost

Prije svega, to je sposobnost pronalaženja pouzdanih informacija preko interneta, ali i

u stvarnom svijetu. To nekad znači kontakte sa stučnjacima iz raznih domena od kojih
se može dobiti pomoć. Ljudi obično znaju kako se na stranom jeziku nazivaju neke
stvari specifične za struku, iako ne govore taj strani jezik. Na internetu postoje
okupljališta prevodilaca na kojim se možeš konsultovati i osloniti na iskustvo starijih
kolega. U svakom slučaju, važno je da si u stanju riješiti svaki problem na
prevodilačkom putu. Po idealnom scenariju, dobiješ original, i na vrijeme vratiš
prevod. Prepreke rješavaš sam, a kada se radi o nedoumicama koje te navode da
nagađaš o čemu se radi, obrati se klijentu. Tražiti pojašnjenje nije sramota, već odraz
zdrave samokritičnosti i poniznosti pred svetinjom dobro urađenog posla.

CAT alati

Računari su višestruko pojednostavili i ubrzali tradicionalno prevođenje, ali računar

lako postane samo pisaća mašina sa Guglom. Sve što se u prevođenju može
automatizovati, predvidjeti, pretpostaviti i povezati je objedinjeno u takozvanim
Computer Assissted Translation tools. Najpoznatiji, Trados i MemoQ, su međusobno
kompatibilni, i čine osnovnu opremu savremenog prevodioca. To znači da se iz Worda
prelazi na specijalizovanu platformu koja tekst razlaže na segmente, i automatski
umeće prevod ako prepozna segment koji se ponavlja. Tako se, segment po segment,
spašavaju parovi originalnih i prevedenih rečenica, u takozvanu translation memory.
To zna biti vrlo korisna opcija koja može da uštedi iznenađujuće mnogo vremena. I ne
samo to. Postiže se savršena ujednačenost, pa jednom prevedena šija uvijek biva šija,
a ne malo šija, malo vrat. To je naročito korisno kod prevoda na kojim radi više
prevodilaca. CAT alati imaju i mogućnost formiranja baze termina, odnosno
specijalizovanog rječnika za određenu tematiku i registar. S obzirom da prevod zavisi
od konteksta, i da se u domenima poput prava, medicine, ili EU integracija određeni
pojmovi prevode na specifičan način koji neiskusnom možda neći pasti na pamet, od
prevodilaca se očekuje da koriste CAT alate, odnosno da mogu iskoristiti translation
memory i term base koji im daje klijent. To je posebno pogodno za one koji su novi u
poslu, jer ne moraju postepeno otkrivati specifičnu terminologiju i pritom neminovno
griješiti.

MemoQ je moguće preuzeti sa interneta i koristiti 45 dana. Nakon toga mu se

ograničavaju funkcije. Jednom instaliran, uvijek se može pokrenuti aktiviranjem preko
licence naručioca, odnosno agencije ili klijenta koji zahtijeva rad u CAT alatu. Na
internetu su dostupni tutorijali pomoću kojih je za nekoliko dana moguće ovladati
alatom u dovoljnoj mjeri da se u njemu može prevoditi.

Profesorica Amira Sadiković 20 godina radi na Filozofskom fakultetu u Sarajevu na Odsjeku

anglistike na kojem je od Bolonjskog sistema obrazovanja uveden smjer za prevodioce. U razgovoru
za Klix profesorica je pričala o tome kako je biti prevodilac, kakve sve izazove taj posao donosi, ali i
kako je edukovati mlade ljude za njega.

Na početku razgovora profesorica Sadiković je istakla kako većina smatra da je prevodilački

posao lagan i da se njime može baviti svako ko malo bolje poznaje engleski ili bilo koji drugi
jezik. Objasnila je kako je to pogrešno mišljenje, jer znanje jezika jeste uslov, ali to nije dovoljno
za posao prevodioca.

"Svaki prevodilački čin je autorski i bilo da prevodilac radi književni prijevod, pismeni
neknjiževni, usmeni bilo koje vrste uvijek se taj proces svodi na to da poruka bude u potpunosti
razumljiva na jeziku na koji se prevodi. Biti prevodilac podrazumijeva svakodnevno učenje i rad,
a s obzirom na to da se ne prevodi uvijek ista oblast bitno je da se za svaku prevodilac spremi i
poznaje barem osnovne termine iz određene struke kako bi prijevod bio ispravan", pojasnila je
profesorica Sadiković.

Simultani i konsekutivni prijevod se razlikuju, ali nijedan nije lagan

Od Bolonjskog sistema obrazovanja na Filozofskom fakultetu postoji prevodilački smjer na

Anglistici, a profesorica je istakla kako rade na tome da se uvede i na ostalim jezičkim odsjecima.
Dodala je da je sve više mladih zainteresovano te da većinom po završetku studija uspješno rade
kao prevodioci.

"Mislim da se razvila svijest o važnosti prevođenja, a simultanog pogotovo. Mi smo neuređeno

tržište jer prijevodom može da se bavi ko želi, posljedice toga vidimo kuda god da se krećemo,
čak i po gradu. Na internet stranicama primjećujemo prijevode koji nisu ni na nivou studenta
početnika, ljudi misle da je to dovoljno dobro, međutim, nije. Ali drago mi je da uvijek postoji
određeni broj ljudi koji tim poslom žele da se bave odgovorno, kompetentno i profesionalno",
kazala je Sadiković.

S profesoricom smo razgovarali i o simultanom prevođenju koje zahtijeva posebne psihološke

napore s obzirom na to da se istovremeno sluša jedan jezik, a prevodi na drugi. Simultano
prevoditi može samo osoba koja je koncentrisana, upućena u oblast o kojoj se govori i izvrsno
poznaje i strani i maternji jezik.

"Kod simultanog prijevoda, poruka koja se prenosi nije se ni završila, a već se prevodi na drugi
jezik, što znači da prevodilac mora razdvojiti slušanje i govor, a opet istovremeno raditi oba
procesa. Nijedan posao se ne može uraditi savršeno, u svakom postoje greške koje su manje ili
više vidljive. U prevodilačkom poslu, pogotovo simultanom, one su uočljive pogotovo ako se
osoba kojoj prevodite izvrsno razumije u određeno područje. Intelektualno opterećenje koje
prevodilac ima tokom simultanog prevođenja mnogi porede s naporom ljudi koji se bave
hirurgijom", kazala nam je profesorica.

Za razliku od simultanog, konsekutivni (usmeni) prijevod ne zahtijeva isti proces jer se prevodi
nakon što se prvo sasluša sagovornik. Iako djeluje lakše od simultanog, nije mnogo, jer se prevodi
minimalno nakon treće minute, a prema standardu i nakon šest.

"Naprimjer na akreditacijskom testu u Briselu za Direkciju za konferencijsko prevođenje se

polaže konsekutivni prijevod od pet do šest minuta. Sad zamislite kolika pažnja i koncentracija
treba biti prisutna tokom usmenog prevođenja, ali sreća postoje tehnike koje se lako savladavaju i
pomažu u ovom procesu. Jedna od njih je bilježenje, koja je itekako korisna", rekla je Sadiković.

Prevodilački posao je prije svega odgovoran

Sadiković je pojasnila da je prevodilački posao prije svega odgovoran i da je osoba koja ga

obavlja zaslužna za svaku riječ koju izgovori. Kao primjer je navela prijevode iz oblasti medicine
gdje mogu nastati velike posljedice po zdravlje osobe ukoliko se pogrešno prevede uputstvo za
lijekove ili protokol za određenu terapiju. Međutim, naglasila je kako živimo u društvu površnosti
u kojem već odavno nema odgovornosti te se svemu prristupa na jednak način.

"Pogledajte samo s koliko se površnosti pristupa cestogradnji pa tako ima cesta koje su urađene
80-ih i još se po njima vozimo bez nekih problema, a ima cesta koje su urađene prije pet godina, a
spremne su za generalnu obnovu, jer je neko rekao 'ma dobro je to, neka se završi pa ćemo
nanovo uzimati novac za popravku', pa to postaje jedan začarani krug kao da se ovdje ne zna šta je
to cestogradnja. Tako vam je u svim strukama jer ne postoji odgovornost za neprimjerenu riječ u
javnom prostoru, loš prijevod, loše napravljenu cestu...", naglasila je Sadiković.

Tu odgovornost vidi i u svom poslu koji kao profesorica obavlja već 20 godina. Rekla je da je čast
obrazovati mlade ljude željne znanja, ali da je za ovaj posao i nakon studija neophodna
svakodnevna vježba.
Amira Sadiković, profesorica na Filozofskom fakultetu u Sarajevu

Sadiković je ispričala kako su njenu prevodilačku karijeru obilježili mnogi važniji događaji. Od
1997. godine akreditovana je za Haški tribunal, Evropsku komisiju i Evropski parlament, NATO i
Vijeće Evrope.

"Kada radite posao koji volite onda nekako sva iskustva samo slažete, ne analizirate ih. Uvijek
vam je uzbudljivo upustiti se u nešto novo. Svaki prijevod je izazov jer kad prevodilac shvati da
od njega zavisi razumijevanje sagovornika, onda shvata odgovornost koju nosi za svaku izrečenu
ili neizrečenu riječ, tako da kada ste u situaciji da prevodite vrlo delikatne pregovore, kada zaista
prevodite situacije koje mogu biti pitanje života i smrti, onda postajete svjesni ozbiljnosti ovog
posla", kazala je profesorica Sadiković.

Na kraju razgovora profesorica je poručila mladima da se interesuju prvenstveno za izučavanje

maternjeg, a onda i stranog jezika, jer čovjek je bogat onoliko koliko jezika govori. Osvrnula se i
na široku rasprostranjenost engleskog jezika do te mjere da desetogodišnjaci razumiju informacije
koje se plasiraju na tom jeziku, rekavši da je on postao lingua franca, odnosno jezik globalne
komunikacije.

https://www.klix.ba/magazin/amira-sadikovic-bih-je-neuredjeno-trziste-gdje-svako-moze-biti-
prevodilac-a-to-je-odgovoran-posao/180222080

Cijene prijevoda s ovjerom (s pečatom sudskog tumača) se određuju prema Tarifi nagrada za rad
sudskih tumača koja je sastavni dio Uredbe o stalnim sudskim tumačima.

Cijene prema Tarifi su kako slijedi (izvod iz Tarife):

S jednog od službenih jezika FBiH na strani jezik:

– za svako pismeno do 15 redova = 10 KM

– preko 15 redova, za svaki otkucani red = 0,75 KM

Sa stranog jezika na jedan od službenih jezika FBiH:

– do 15 redova = 8 KM
– preko 15 redova, za svaki otkucani red = 0,75 KM

Cijena se računa po redu prijevoda otkucanog teksta. Započeti red se računa kao cijeli red. Za prijevod
složenih naučnih i stručnih tekstova naknada se može uvećati i do 50%.

Za usmeno prevođenje, naknada iznosi 50 KM za jedan sat prevođenja, a 30 KM za započeti sat

prevođenja.

Za pregled i ovjeru prijevoda kojeg je izvršila neka druga osoba, sudskom tumač•u pripada polovina
gore spomenute cijene.

Prijevodi bez ovjere

Cijena za ove prijevode se može odrediti tek po uvidu u dokument č•iji se prijevod želi izvršiti. Zbog
raznih faktora koji djeluju na prijevod, uključujući kompleksnost teksta, kombinaciju jezika, rok
isporuke i slično, teško je potvrditi konkretnu cijenu bez uvida u kompleksnost projekta.

– Želite unaprijed saznati cijenu prijevoda?

Ukoliko želite unaprijed saznati koliko ćete morati izdvojiti za prijevod Vašeg dokumenta, putem e-
maila nam pošaljite dokument koji želite da se prevede (molim Vas naznač•ite da li vam je potreban
prijevod s ovjerom ili bez). Dobit ćete odgovor u roku od 24 sata (osim vikendom) koji Vas ne
obavezuje.

Napominjemo da se cijena rač•una prema tekstu prevedenog dokumenta, a ne originalnog

dokumenta, te će cijena koju dobijete unaprijed biti samo približna cijena.

Način plaćanja

Plaćanje možete izvršiti putem žiro računa ili ličnim uručenjem. Za svaki izvršen prijevod izdaje
se rač•un.

PREVESTI! http://sudskitumac.ba/cijene/

Šta podrazumijeva usluga sudskog tumača?

Usluga sudskog tumača podrazumijeva prijevod i ovjeru prevedenog dokumenta pečatom i potpisom
sudskog tumača. Sudski tumač je osoba koja izdaje ovjereni prijevod dokumenta i garantuje da je
prijevod istovjetan sa originalom. Tekstove za prijevode ovjerene od strane sudskih tumača primamo
putem e-maila ili ličnom dostavoma, a prilikom preuzimanja prijevoda, potrebno je dostaviti original
dokumenta na uvid.

Šta prevodimo?

Za fizička lica nudimo ovjerne prijevode:

– lične dokumentacije

– diploma i prijepisa ocjena

– ocjena sa fakulteta te prijevod diplome

– certifikata i potvrda

– drugih dokumenata

Za pravna lica nudimo ovjerne prijevode:

– pravne i finasijske dokumentacije

– dokumentacije potrebne za učešće na tenderima

– ugovora, certifikata, rješenja i sl.

– druge dokumentacije

Prijevodi bez ovjere:

– web stranice

– brošure, katalozi

– sve vrste druge dokumentacije

Način dostave i cijene

Dokumenti ili tekst za prevođenje se mogu dostaviti lično ili elektronskom poštom.

Cijene prijevoda s ovjerom (s pečatom sudskih tumača) se određuju prema Tarifi nagrada za rad
sudskih tumač•a:

S jednog od službenih jezika FBiH na strani jezik:

– dokument do 15 redova = 10 KM

– za svaki naredni red = +0,75 KM

Sa stranog jezika na jedan od službenih jezika FBiH:

– dokument do 15 redova = 8 KM

– za svaki naredni red = +0,75 KM

Za usmeno prevođenje, naknada iznosi 50 KM za jedan sat prevođenja.

Pročitajte više o cijenama.

PREVODIOCI

Naš tim sačinjavaju stručni i visokoobrazovani tumači.

Naša bogata lista klijenata od preko 100 međunarodnih organizacija, naftnih kompanija, banaka,
najvećih BH kompanija, dokaz je bezuslovnog povjerenja koje su nam ukazali uvaženi klijenti tako što
naše prevodilačke usluge koriste dugi niz godina.

Klijentima uvijek nudimo vrhunski prijevod završen u zadatom roku.

Izdvajamo neke od naših klijenata:

– OSCE

– UNDP

– Granična policija BiH

– ASA Holding
– Internacionalni Univerzitet u Sarajevu

Sudskitumac.ba