Nada Iveljić:

Božićna bajka

Lebdeći visoko iznad lijepe zemlje Hrvatske, zvijezda Večernjica ugleda na

brijegu malu crkvu. Crkvica nekoliko puta tako teško uzdahne da se čulo do
neba.
Nato Večernjica pozove Mjesec:
- Striče Mjeseče, molim te, posvijetli malo jače. Dolje je neka nevolja, crkvica
plače.
- Rado ću posvijetliti čim razgrnem oblačiće koji su se zaigrali u mom krilu –
odazove se Mjesec.
On obasja brijeg. Navrh brijega zabjelasa se crkvica s vitkim zvonikom. Ali na
njezinu pročelju, sada se dobro vidjelo, zjapila je velika rupa.
- Jao! Crkvica je ranjena! – usklikne Večernjica.
Mjesec tužno primetne:
- Nažalost, nije jedina. Ovuda je prohujao rat. Pogoñena je granatom.
- Jadna crkvica! – sažali se zvijezda Večernjica. – Vrijeme je Došašća, skoro će
Božić. Cijeli svijet se priprema proslaviti taj blagdan. Odozgo vidim osvijetljene
trgovine i trgove okićene božićnim drvcima. Ljudi se vesele, kupuju darove.
- Umjesto radosti ovdje vlada pustoš. Pogledaj, zvjezdice! – Mjesec još jače
posvijetli. – U selu nama žive duše, osvajači su oružjem protjerali miroljubivi
puk. No rat jenjava, napadači se povlače.

- Vjerujem da je zlo prošlo i da će se prognani vratiti. Samo, ako i doñu do

Božića, neće stići popraviti crkvicu. Hajde da mi to učinimo!
- Previsoko smo – odvrati Mjesec.
- Pozvat ćemo šumske životinjice. Ti ih takni svojim sjajnim zrakama, i one će
poći za njima. Učinimo dobro djelo, pomozimo ranjenoj crkvici!
U presjajnoj zimskoj noći na poziv Mjeseca i zvijezde Večernjice uskoro su se
okupili stanovnici šume.
Kad im je zvijezda objasnila što valja učiniti, jeleni, srne i zečevi, ježići, krtice i
voluharice, žune, sove, pa čak i lisice, odmah su se prihvatili posla. Jedino su
vjeverice jedva izmamili iz duplja, gdje su se bile sakrile bojeći se pucnjave.
Kako su granate okljaštrile mnoga stabla, od slomljenih grana načinili su ljestve,
te su, noseći kamen po kamen, nastojali zazidati onu strašnu rupu. Potrajalo je.
- Hoćete li završiti do Božića? – požuruje ih Mjesec.
- Što je Božić? – upita jedna srna.
- Bili ste vrijedni, dragi prijatelji – obrati im se Večernjica.
- Odmorite se malo, a ja ću vam pričati o tom svečanom danu.
Dok im je zvijezda govorila o Isusovom roñenju u betlehemskim jaslicama, o
trima kraljevima i pastirima što su mu se došli pokloniti, zatim o običajima kojima
ljudi slave dolazak Božjeg sina – meñu njima se pojavio borić.
1
- Unesite me u crkvicu i ukrasite! – ponudi se.
Vjeverice doniješe češere i žirove, okitiše borić. Potom su svi zajedno očistili
unutrašnjost crkve od krhotina i pomeli pod, tko šapom, tko repom. Baš kad su
se stali diviti učinjenome, Mjesec ih upozori:
- Vidim da se otkinulo zvono u zvoniku. Tko će njega namjestiti?
- Crkvica zvonjavom doziva narod. Potrebno joj je zvono – zabrinuto će
Večernjica. – Ali preteškol je, vi ga ne možete podići.
- Može medvjed, on je jak. Probudite ga iz zimskog sna, uhu-hu-oglasi se sova
mudrica.
Poslušali su njen savjet. Premda je pospano gunñao što ga bude, medo je
začas pričvrstio zvono. Onda se vratio u svoj brlog da odspava do proljeća.
I tako su životinjice popravile crkvicu. – Ali gdje su ljudi? – pitale su. – Hoće li se
vratiti?
- Vratit će se oni! – trgnuvši se iz sna, prozbori djed Ivan. S nekolicinom snažnih
muškaraca došao je u selo kao prethodnica. Vjerojatno su oni popravili kuće, pa
i crkvicu. Bajka tu zaslugu pripisuje stanovnicima šume, kako je djed i sanjao.
Zašto da joj ne povjerujemo?

Napokon osvanu radosni 24. prosinca. Badnjak! Staro i mlado vratilo se svom
ognjištu. Sa zvonika crkvice zvono je zazvonilo poziv na ponoćku. Snijeg leprša,
svijeće obasjavaju put, a ljudi slaveći Isusovo roñenje pjevaju stare hrvatske
pjesme „Narodil nam se Kralj nebeski“, „Svim na zemlji mir, veselje“ i mnoge
druge, jednako lijepe.
Životinjice ih promatraju iz šume, ponosne što su pripomogle slavlju.
Mjesec zadovoljno svijetli s nebeskog svoda, bijela crkvica blista na brijegu kao
dragi kamen.
- U ovoj svetoj noći – reče Večernjica – onima koji su čista srca, u očima će sjati
sve zvijezde.
Sretan vam i čestit Božić, dobri ljudi!