Bosna i Hercegovina Босна и Херцеговина

Sud Bosne i Hercegovine

Суд Босне и Хецеговине

Broj: S1 3 U 014091 15 Uvp IZVORNIK

Sarajevo, 04.02.2016.godine

Sud Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u apelacionom upravnom vijeću

sastavljenom od sudija Zvjezdane Antonović, kao predsjednika vijeća, Mirsade
Džindo i dr Branka Morait, kao članova vijeća, te Radenke Luković, kao zapisničara,
u upravnom sporu tužitelja G.P. GRADIP AD Prnjavor, Prnjavor, ulica Svetog Save
broj 28, protiv rješenja broj: 01/4-UP/II-1574/12 od 20.08.2013.godine, tužene
Uprave za indirektno oporezivanje BiH, Banja Luka, u upravnoj stvari naplate poreza
na dodanu vrijednost, odlučujući o zahtjevu za preispitivanje sudske odluke–presude
vijeća za upravne sporove Suda Bosne i Hercegovine broj: S1 3 U 014091 13 U od
12.11.2015. godine, na nejavnoj sjednici održanoj dana04.02.2016..godine, donio je
slijedeću

PRESUDU

Zahtjev za preispitivanje sudske odluke se odbija.

Obrazloženje

Presudom vijeća za upravne sporove Suda Bosne i Hercegovine broj: S1 3 U

014091 13 U od 12.11.2015. godine, odbijena je tužiteljeva tužba podnesena protiv
rješenja Uprave za indirektno oporezivanje BiH, Banja Luka, broj i datum naveden u
uvodu, kojim je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena na rješenje
Sektora za poreze, Odsjeka za kontrolu velikih poreskih obveznika, Grupe za
kontrolu velikih poreskih obveznika, broj: 04/5-3/I-17-1-71-45/12 od
19.11.2012.godine, kojim rješenjem je djelimično usvojena žalba koju je tužitelj
izjavio na rješenje Grupe za kontrolu velikih poreskih obevznika Banja Luka broj
04/5-3/I-17-1-70-204.2./12 od 20.09.2012. godine, i konačno je tužitelju utvrđena
dodatna poreska obavezan u iznosu od 3.728,00 KM za period od 01.01.2009. do
30.06.2012. godine, nastala kao rezultat korekcije izlaznog i ulaznog PDV-a
iskazanog u poreskim prijavama koje je poreski obveznik podnio UIO za kontrolisani
poreski period.
Protiv navedene presude vijeća za upravne sporove Suda BiH tužitelj je
blagovremeno podnio zahtjev za preispitivanje sudske odluke ( u daljem tekstu:
Zahtjev) i to zbog povrede odredbi Zakona o upravnim sporovima, povrede odredbi
Zakona o upravnom postupku i pogrešne primjene Zakona o porezu na dodatu
vrijednost. Navodi da vijeće za upravne sporove nije u dovoljnoj mjeri uvažilo
činjenice i navode tužitelja istaknute u tužbi pa je iz tog razloga ostalo nepotpuno i
netačno utvrđeno činjenično stanje. Nadalje se navodi da nije sporno da je nabavka
izvršena u svrhu obavljanja oporezivog poslovanja, ali tužitelj smatra da mu pripada
pravo na odbitak ulaznog PDV-a po fakturama kooperanata. Tužitelj smatra da je

Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88

Telefon: ++ 387 33 707 100, 707 596, 707 597; Fax: ++ 387 33 707 321
primjena Posebne sheme nepotrebna u slučaju kada svi učesnici (kooperant i
izvođdač radova) mimo Posebne sheme izmire sami svoje obaveze PDV-a. Smatra
također da je tužena zanemarila i odredbe o solidarnoj odgovornosti kooperanta i
izvođača za plaćanje PDV-a, iz člana 42. Zakona o PDV, po kojoj je zakonodavac
imao namjeru da osigurna naplatu PDV-a obračunatog od strane kooperanta prema
izvođačima radova u građevinarstvu. U situacijama u kojima kooperant izmiri sam
svoj PDV (kao što se u konkeretnom slučaju radi), cilj (osiguranje naplate PDV-a po
fakturama kooperanata) je postignut i primjena Posebne sheme nema svrhu. S druge
strane, ukoliko je na strani izvođača radova nabavka od kooperanta izvršena u
poslovne svrhe, u skladu sa članom 32. Zakona o PDV i članom 63. Pravilnika o
primjeni Zakona o PDV, izvođač ima pravo na odbitak ulaznog PDV-a (kao što je
slučaj kod tužitelja). Međutim, tužena daje prednost formi u odnosu na suštinu. U
upravnom postupku kod tužitelja, od strane tužene su u potpunosti zanemarene
činjenice i nedvosmislni dokazi koji potvrđuju da su poreski obveznici koji su
učestvovali u prometu (kooperant i izvođač - tužitelj) postupili u skladu sa zakonom,
odnosno, zanemarano je da je kooperant sam (mimo tužitelja) uredno izmirio poreske
obaveze po fakturi ispostavljenoj tužitelju i da tužitelj po osnovu nabavke u poslvone
svrhe ima pravo na odbitak ulaznog PDV-a, prema Zakonu i Pravilniku o primjeni
Zakona o PDV. Također je zanemarena suština primjene „Posebne sheme“ koja za
cilj ima da osigura naplatu PDV-a po osnovu isporuka od kooperanta prema
izvođačima radova (kada kooperant sam izmiri obračunati PDV na isporuku izvođaču
radova, primjena poseben šeme gubi smisao). Dakle, tužena nije svjesno i brižljivo
pristupila analizi i ocjeni raspoloživih dokaza i činjenica te zbog toga nisu pravilno
utvrđene činjenice i okolnosti bitne za rješavanje u postupku te su zanemarana
osnova načela ZUP-a, gdje je tužena, umjesto da omogući zaštitu prava i pravnih
interesa tužitelja, grubo narušila prava istog, i na tako utvrđeno činjenično stanje
pogrešno primjenila odredbe Zakona o PDV.

U odgovoru na zahtjev tužena je predložila da se zahtjev odbije kao

neosnovan iz razloga navedenih u pobijanoj presudi i tom odgovoru.

Zahtjev za preispitivanje sudske odluke nije osnovan.

Presudom vijeća za upravne sporove Suda Bosne i Hercegovine broj: S1 3 U

014091 13 U od 12.11.2015.godine, odbijena je tužiteljeva tužba podnesena protiv
rješenja Uprave za indirektno oporezivanje BiH, Banja Luka, broj i datum naveden u
uvodu, kojim je odbijena kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena na rješenje
Sektora za poreze, Odsjeka za kontrolu velikih poreskih obveznika, Grupe za
kontrolu velikih poreskih obveznika, broj: 04/5-3/I-17-1-71-45/12 od
19.11.2012.godine, kojim rješenjem je djelimično usvojena žalba koju je tužitelj
izjavio na rješenje Grupe za kontrolu velikih poreskih obevznika Banja Luka broj
04/5-3/I-17-1-70-204.2./12 od 20.09.2012. godine i konačno je tužitelju utvrđena
dodatna poreska obavezan u iznosu od 3.728,00 KM za period od 01.01.2009. do
30.06.2012. godine, nastala kao rezultat korekcije izlaznog i ulaznog PDV-a
iskazanog u poreskim prijavama koje je poreski obveznik podnio UIO za kontrolisani
poreski period.

2
Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88
Telefon: ++ 387 33 707 100, 707 596, 707 597; Fax: ++ 387 33 707 321
 Apelaciono vijeće zaključuje da je pobijana presuda vijeća za upravne sporove
donesena na osnovu potpuno i tačno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primjene
Zakona o PDV-u, a razlozi donošenja iste su prihvaćeni kao pravilni.

Iz spisa predmeta proizilazi da su poreski organi u postupku kontrole kod

poreskog obaveznika „GRADIP“ a.d. izvršili kotrolu PDV-a po poreskim prijavam za
poreski period 01.01.2009.-30.06.2012. godine, o čemu su sačinili zapisnik kojim je
konstatovano da je kontrolisani poreski obaveznik za navedeni poreski period podnio
PDV prijave, ali da postoje nepravilnosti u pogledu iskazivanja izlaznog PDV-a, a i
ulaznog PDV-a, na koji ima pravo odbitka, zbog čega je kontrolom izvršena korekcija
podataka iskazanih u poreskim prijavama. Prvostepeni organ je konstatovao da je
poreski obavzenik tj tužitelj u konstrolisanom periodu ostvario oporezivi promet, kao
izvođač i kooperant, na osnovu izvođenja građevinskih radova na građevinskim
objektima, te je na izvođenju građevinski radova zaključio ugovore o izgradnji kao i
ugovore u kooperantskim odnosima u cilju izgradnje objekata na području Prnjavora,
Bamnja Luke i drugih opština, a koji promet podliježe plaćanju PDV-a prema
posebnoj šemi propisanoj Zakonom o PDV-u i utvrdio da PDV zaračunat od strane
kooperanta po ispostavljenim fakturama kontrolisani poreski obaveznik nije plaćao,
ali da je isti PDV koristio kao svoj ulazni PDV. Obzirom da je, u skladu sa članom 40.
-43. Zakona o PDV, prema posebnoj šemi u građevinarstvu, kao izvođač radova
„GRADIP“ a.d. bio dužan uplatiti PDV obračunat po fakturama kooperanata,a
prvostepeni organ je izvršio korekciju ulaznog poreza iskazanog u PDV prijavama i
donio rješenje o razrezu indirektnih poreza u iznosu od 4.429,00 KM, nakon čega je,
postupajući po žalbi obaveznika, korigovao utvrđeni iznos na iznos od 3.728,00 KM,
ali je potvrio svoje stanoviše da je tužitelj kao izvođač radova bio u obavezi da u
pogledu PDV-a obračunatog na fakturama koje su mu ispostavili kooperanti postupi
saglasno posebnoj šemi za plaćanje PDV-a na promet povezan sa građevinskim
radovima, te da nije mogao koristiit PDV po predmetnim fakutrama kao ulazni porez
sa pravom na odbitak prije nego što isti bude plaćen UIO , shodno članu 42. Zakona
o PDV.

Vijeće za upravne sporove ovog suda, svojom presudom od 12.11.2015.

godine, u potpunosti je prihvatilo ovu odluku poreskih organa kao pravilnu i zakonitu.

Pravilan je zaključak vijeća za upravne sporove kada prihvata kao zakonito

rješenje tužene, jer se radi o prometu dobara i usluga koji je povezan sa
građevinskim radovima za koje je shodno članu 40. Zakona o PDV-u (Službeni
glasnik BiH broj 9/05 i 35/05) propisana obavezna primjena Posebne sheme prema
kojoj se obaveza plaćanja PDV kod prometa dobara i usluga koje su u vezi sa
izgradnjom novih zgrada, kao i radove na renoviranju, proširivanju i održavanju
postojećih zgrada, se prebacuje na lice kojem je izvršen promet u vezi sa izgradnjom
te imovine. Funkcionisanje Posebne sheme je propisano odredbom člana 41. Zakona
o PDV po kojoj je izvođač radova koji je angažovao kooperanta za promet dobrima i
uslugama koje utiču na izvođenje građevinskih radova koje vrši izvođač, obveznik
plaćanja PDV koji mu obračuna kooperant. Stav 2. istog člana propisuje da se
plaćanje PDV koji kooperant obračuna izvođaču radova vrši pozivanjem na PDV
identifikacioni broj kooperanta, a stav 3. propisuje da se dokaz da je izvođač izvršio
plaćanje dostavlja kooperantu.

3
Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88
Telefon: ++ 387 33 707 100, 707 596, 707 597; Fax: ++ 387 33 707 321
 Nema osnova prigovor tužitelja da je u konkretnom slučaju došlo do pogrešne
primjene materijalnog prava. Cijeneći sadržaj navoda tužitelja iz podnešenog
zahtjeva za preispitivanje presude, jasno proizilazi da tužitelj, iako formalno osporava
pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, čini nespornim upravo činjenično stanje
onako kako je to utvrđeno od strane tužene i koje činjenično stanje je kao pravilno
prihvaćeno od strane vijeća za upravne sporove ovog suda. Naime, tužitelj ne spori
da nije primjenio Posebnu shemu prilikom obračuna PDV-a, niti spori da je nabavka
izvršena u svrhu obavljanja oporezivog poslovanja, niti spori činjenicu da nije izmirio
porsku obavezu po fakturama ispostavljenim od strane kooperanata, a u suštini svoj
zahtjev za preispitivanje odluke zasniva na svojoj tvrdnji kako je nepotrebna primjena
Posebne sheme i zato daje svoje razloge i svoje viđenje šta je za rješavanje ovog
spora relevantno.
Suprotno navodima tužitelja, vijeće za upravne sporove je pravilno zaključilo
da je pobijano rješenje tužene pravilno i zakonito iz razloga što je u konkretnom
slučaju kontrolom pravilno utvrđeno da je tužitelj u kontrolisanom periodu ostvario
oporezivi promet, kao izvođač i kooperant, po osnovu izvođenja građevinskih radova
na građevisnkim objektima, a temeljem ugovora o izgradnji u ugovora i o
kooperantskim odnosima, koji promet, shodno pravilnoj ocjeni poreskih organa,
podliježe plaćanju PDV-a prema posebnoj šemi u građevinarstvu. Pravilno je
zaključeno da je tužitelj u podnesenim PDV prijavama, PDV zaračunat od strane
kooperanta, iskazao kao svoj ulazni PDV sa pravom na odbitak, iako po
ispostavljenim fakturama nije u ime kooperanta izvršio uplatu na fakturi obračunatog
PDV-a, što je, suprotno tvrdnji tužitelja, u smislu člana 42. Zakona o PDV, propisano
kao uslov za ostvarivanje prava izvođača radova na odbitak ulaznog PDV-a.

Postupanje poreskih organa je zakonito, kako to pravilno smatra vijeće za

upravne sporove, a prihvata u cjelosti i apelaciono vijeće, i to iz svih razloga koji se
navode u obrazloženju vijeća za upravne sporove.

Odredbe o primjeni Posebne sheme su jasne i obavezujuće u predmetnom

slučaju, pa kako je tužitelj sa kooperantom bio u Posebnoj shemi , to je isti bio u
obavezi da prilikom korištenja prava na odbitak ulaznog poreza postupa u skladu sa
propisima koji se odnose na Posebne sheme u građevinarstvu. Pravilno je cijenjeno
da je ostvarivanje prava na odbitak ulaznog poreza u građevinarstvu drugačije
regulisano u odnosu na odredbu člana 32. Zakona o PDV, jer se primjenom Posebne
sheme, pravo na odbitak priznaje samo na osnovu faktrure ispostavljene od strane
poreskog obveznika bez obzira na momenart plaćanja tih faktura, kao i plaćanja PDV
sadržanog u ispostavljenim fakturama. Stoga se u građevinarstvu pravo na odbitak
ulaznog poreza narednom učesniku u toj shemi –izvođaču radova, priznaje tek na
osnovu dokaza da je on i uplatio porez iskazan na fakturi koju mu je ispostavio
prethodni učesnik- kooperant, nezavisno od činjenice kada će platiti fakturu. Stoga se
u predmetnom slučaju ulazni porez ne priznaje po obračunskom principu kao kod
Opće sheme, nego po gotovinskom principu, tj. tek nakon što izvođač uplati PDV po
fakturi kooperanta na odgovarajući uplatni račun, a to iz razloga što odredba člana
40. Zakona o PDV propisuje da je obveznik plaćanja PDV lice kojem se vrši isporuka
i ispostavlja faktura, a ne lice koje isporučuje dobra ili usluge kao u Općoj shemi.

Navodi tužitelja kojima ukazuje na to da je nepotrebna primjena navedenih

zakonskih odredaba su bez ikakvog uticaja na pravilnost primjene materijalnog prava

4
Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88
Telefon: ++ 387 33 707 100, 707 596, 707 597; Fax: ++ 387 33 707 321
u konkretnom slučaju, jer sve odredbe zakona kojima se reguliše nastanak poreske
obaveze, obaveza podnošenja poreske prijave i obaveza plaćanja PDV-a se
primjenjuju na izvođača radova kao obaveznika plaćanja PDV-a u posebnoj šemi u
građevinarstvu kod isporuke dobara i usluga koje kooperant izvrđi izvođaču radova.
Kako iz stanja spisa proizilazi kao nesporno da je tužitelj, kao izvođač i kooperant, u
kontrolisanom period ostvario oporezivi promet, na osnovu izvođenja građevinskih
radova na građevinskim objektima, te je o izvođenju građevinskih radova zaključio
ugovore o izgradnji kao i ugovore o koooperantskim odnosima u cilju izgradnje
objekata na području Prnjavora, Banja Luke i drugih opština, a koji promet podliježe
plaćanju PDV-a prema posebnoj šemi propisanoj Zakonu o PDV te je utvrđeno da
tužitelj nije plaćao PDV zaračunat od strane kooperanta po ispostavljenim fakturama
koje su pojedinačno naveden u zapisniku i rješenju, ali je isti PDV koristio kao svoj
ulazni, iako je u skladu sa članom 40.-43. Zakona o PDV, prema posebnoj šemi u
građevinarstvu, kao izvođač radova bio dužan uplatiti PDV obračunat po fakturama
kooperanata, to je pravilno izvršena korekcija ulaznog poreza iskazanog u PDV
prijavama, na način koji je naprijed opisan.
Shodno tome, tužitelj ne može osporavati primjenu Posebne sheme kao i
obaveze izvođača koje proističu iz zakonskih odredaba kojima se ta obaveza
reguliše, kao što je protivno zakonskim odredbama da poresku obavezu ne plati u
propisanim rokovima, zbog čega su neosnovani navodi tužitelja da je pravilno
postupio kada je izvršio odbitak ulaznog poreza koji nije uplatio po fakturama
kooperanta na način propisan zakonskim odredbama. Tačno je da UIO može
potraživati odnosno naplatiti PDV i od izvođača i od kooperanata, ali nije propisana
mogućnost poreskim obveznicima u poseboj šemi da izaberu način na koji će plaćati
PDV kako to pogrešno zaključuje tužitelj, jer prema posebnoj šemi izvođač i
kooperant solidarno i pojedinačno odgovaraju za neplaćeni PDV, kako je propisano
članom 42. Stav 1: Zakon o PDV, sve dok se ne primi dokaz da je fakturisani PDV
plaćen na odgovarajući uplatni račun, ali ta propisana odgovornost znači samo da
UIO ima ovlaštenje da može potraživati odnosno naplatiit PDV i od izvođača i od
koooeranta ali nije propisana mogućnost poreskim obveznicima da oni biraju način
na koji će platiti PDV.

Kako je utvrđeno u postupku kontrole da tužitelj kao izvođač radova nije

plaćao PDV zaračunat od strane kooperanata po ispostavljenim fakturama, a da je
isti koristio kao svoj ulazni, iako je u skladu sa članom 40.-43. Zakona o PDV, prema
poseboj šemi u građevinarstvu, kao izvođač radova bio dužan uplatiti PDV obračunat
prema fakturama kooperanata, to proizilazi da su navodi tužitelja u cjelosti
neosnovani.
S obzirom na iznijete razloge, apelaciono upravno vijeće nalazi da je pobijana
presuda vijeća za upravne sporove pravilna i zakonita, a zahtjev tužioca za njeno
preispitivanje neosnovan, pa ga je odbilo primjenom člana 54. stav 1. Zakona o
upravnim sporovima BiH („Službeni glasnik BiH broj 19/02, 88/07, 83/08 i 74/10).

Zapisničar Predsjednik vijeća

Radenka Luković Sudija

Zvjezdana Antonović

5
Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo, ul. Kraljice Jelene br. 88
Telefon: ++ 387 33 707 100, 707 596, 707 597; Fax: ++ 387 33 707 321