Deponija BN Sanacija

IZ-IGBL-IN-PR – 1436/12
INVESTITOR:
JP„EKO - DEP“ BIJELJINA
REGIONALNA SANITARNA DEPONIJA KOMUNALNOG
ČVRSTOG OTPADA “BRIJESNICA“, BIJELJINA
GLAVNI PROJEKAT
Sanacija starog odlagališta komunalnog otpada
Maj 2012
1
Sadržaj opšte i tehničke dokumentacije
Sadržaj opšte dokumentacije:

Licenca preduzeća
Rješenje o imenovanju odgovornih projektanata
Licenca odgovornih projektanata
Izjava odgovornog projektanta o usklađenosti
Izjave projektanata
Sadržaj tehničke dokumentacije:

Sveska 1. Projekat tijela deponije sa tehnologijom deponovanja
Sveska 2. Projekat otplinjavanja
Sveska 3. Projekat rekultivacije
2
OPŠTA DOKUMENTACIJA
3
4
5
Na osnovu člana 72. stav 8. Zakona o uređenju prostora i građenju (“Službeni glasnik
Republike Srpske”, broj 55/10) i člana 12. Pravilnika o sadržaju i kontroli tehničke
dokumentacije (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 8/11), direktor Instituta za
građevinarstvo “IG”d.o.o. Banja Luka donosi
R J E Š E NJ E
O IMENOVANJU GLAVNOG PROJEKTANTA
Duško Hinić, dipl.inž.građ. imenuje se za glavnog projektanta

za izradu tehničke dokumentacije:
GLAVNI PROJEKAT SANACIJE STAROG ODLAGALIŠTA KOMUNALNOG OTPADA

NA REGIONALNOJ SANITARNOJ DEPONIJI „BRIJESNICA“ BIJELJINA
INSTITUT ZA GRAĐEVINARSTVO
«IG» d.o.o. BANjA LUKA
DIREKTOR
_________________________________
/Slobodan Stanarević, dipl.inž.građ./
Broj: 1436/12
Datum: Maj, 2012.
6
Republike Srpske”, broj 55/10) i člana 12. Pravilnika o sadržaju i kontroli tehničke
dokumentacije (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 8/11), direktor Instituta za
građevinarstvo “IG” d.o.o. Banja Luka donosi
R J E Š E NJ E
O IMENOVANJU PROJEKTANATA ZA ODREĐENE DIJELOVE PROJEKTA
– Odgovorni projektant za konstruktivnu fazu – Duško Hinić, dipl.inž.građ.

– Odgovorni projektant za hidrotehničku fazu – Slobodanka Starčević, dipl.inž.građ.
– Odgovorni projektant za mašinsku fazu – Dragan Tadić, dipl.inž.maš.
– Odgovorni projektant za tehnološku fazu – Mr Nebojša Knežević, dipl.inž.tehn.
za izradu tehničke dokumentacije:

DIREKTOR
_________________________________
7
8
9
10
11
Republike Srpske”, broj 55/10) i člana 12. stav 1. tačka d) Pravilnika o sadržaju i kontroli
tehničke dokumentacije (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 8/11), dajem
IZJAVU
da je

kompletan, odnosno da su svi pojedinačni projekti u njegovom sastavu međusobno

usklađeni.
GLAVNI PROJEKTANT
__________________________
/Duško Hinić, dipl.inž.građ./
DIREKTOR
_________________________________
12
Republike Srpske”, broj 55/10) i člana 12. stav 1. tačka e) Pravilnika o sadržaju i kontroli
tehničke dokumentacije (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 8/11), dajemo
IZJAVU
O KOMPLETNOSTI, ISPRAVNOSTI I KVALITETU PROJEKTA

Kojom potvrđujemo da :
- projekat zadovoljava uslove iz Zakona o uređenju prostora i građenju i drugih zakona,

propisa donesenih na osnovu tih zakona, tehničkih normi i pravila struke,
- glavni projekat je u skladu sa projektnim zadatkom.
ODGOVORNI PROJEKTANTI:
______________________________
/Duško Hinić, dipl.inž.građ./
______________________________
/Slobodanka Starčević, dipl.inž.građ./
______________________________
/Dragan Tadić, dipl.inž.maš./
______________________________
/Mr Nebojša Knežević, dipl.inž.tehn./
DIREKTOR
___ ______________________________
13
Sveska 1. Projekat tijela deponije sa tehnologijom deponovanja
14
SADRŽAJ SVESKE 1
1 Tehnički izvještaj sa opisima i obrazloženjima tehničkih rješenja

1.1 Tehnički opis lokacije
1.2 Tehnologija sanacije
1.3 Prijedlog metodologije zatvaranja sanitarne deponije,gornji brtveni
multibarijerni sloj
2 Zaštita tijela deponije od oborinskih voda
3 Predmjer i predračun
4 Literatura
5 Grafički prilozi tehničkih rješenja
-Tehnologija
DEP 01. 00. 00 Konačna situacija
DEP 02. 00. 00 Plan popunjavanja tijela deponije- Faza I
DEP 03. 00. 00 Plan zatvaranja tijela deponije- Faza II
-Niskogradnja
DEP 04. 01. 01 Uzdužni profil A-A
DEP 04. 01. 02 Uzdužni profil B-B
DEP 04. 01. 03 Uzdužni profil C-C
DEP 05. 01. 01 Poprečni profil 1-1/ 2-2
DEP 06. 00. 01 Detalji ispusne građevine
DEP 07. 00. 01 Podužni profil obodnog kanala
15
1 Tehnički izvještaj sa opisima i obrazloženjima tehničkih rješenja
1.1 Tehnički opis lokacije
Staro odlagalište komunalnog otpada se nalazi u krugu kompleksa sanitarne deponije

komunalnog otpada JP „EKO-DEP“ Bijeljina na zapadnoj strani opštine Bijeljina, 2 km od
Bijeljine, sa lijeve strane graničnog kanala Majevički. Nalazi se približno 1.5 km jugoistočno
od naselja Brijesnica i 1.5 km severoistočno od naselja Hase.
Površina starog odlagališta iznosi približno 68.000 m2 .Što se tiče morfologije, tijelo deponije
se može okarakterisati kao ravno sa uzvišenjima od 87,00 m do 97,00. Basen starog
odlagališta je smješten u zapadnom dijelu kompleksa.
Prosječna visina deponovanog otpada u tijelu deponije iznosi 8 m prosječne starosti od 30

godina. Procjenjena količina odloženog sabijenog otpada iznosi cca. 550000 m3.
Odlaganje otpada na ovom odlagalištu je završeno 2008 godine kada je započeto odlaganje
komunalnog otpada u ćeliji br.1 nove sanitarne deponije.
Po završetku odlaganja tijelo deponije je prekriveno slojem inertnog materijala debljine cca.
20-30 cm.
Površina tijela deponije je zatravljena bez visoke i niske vegetacije, ispresjecama kanalima,
uvalama i privremenom saobraćajnicom kojom se vršio dovoz otpada.
Skošenja tijela deponije su oštećena i nepravilna. Tijelo odlagališta nije obezbjeđeno od
uticaja oborinskih padavina.
Na tijelu odlagališta nisu postavljene instalacije za zbrinjavanje procjednih voda i deponijskog

gasa.
Na tijelu odlagališta nisu postavljeni uređaji za monitoring i nadzor. Odlagalište je zaštićeno
od neovlaštenog pristupa ogradom kompleksa sanitarne deponije komunalnog otpada JP
„EKO-DEP“ Bijeljina.
– Površinski tokovi
Područje Bijeljanske opštine nalazi se u blizini rijeka Drine i Save (na granici slivova ove dve
rijeke). Ovim regionom takođe teku i ostale rijeke, rijeka Janja (ušće Janje u Drinu) i
površinske vode Majevice: Lukavac i Gnjica i kanal Dašnica. Kanal Dašnica se snabdijeva
vodom iz Drine, teče kroz Bijeljinu i sakuplja vodu sa obližnjih izvora koji tokom ljeta presuše.
Dašnica se uliva u glavni Brim kanal koji se nalazi oko 2 km od Bijeljine. Rijeke Tavna i Janja
teku južnom granicom opštine Bijeljina, a Janja protiče kroz tri opštine u Semberiji i
Majevičkom regionu. Na ovoj površini postoji drenažni sistem kanala pored rijeke Save, i ovaj
sistem takođe sakuplja vode sa ovog područja.
Na širem području odlagališta (prečnika oko 1.5 km), nalazi se potok Brijesnica i Majevički
kanal. Potok Brijesnica sakuplja površinske vode sa obližnjeg brda i iz sela Brijesnica.
Tokom ljeta potok presuši, a tokom zime sakuplja površinske vode. Podaci o toku i kvalitetu
vode iz potoka Brijesnica i Majevičkog kanala ne postoje. Potok Brijesnica uliva se u
Majevički kanal oko 1 km severno od odlagališta.
Geološka i hidrološka istraživanja nisu vršena za obuhvat starog odlagališta otpada.

Kontrola kvaliteta podzimnih voda (na koje može da ima uticaj tijelo starog odlagališta) vrši
se sistemom kontrole i nadzora (piezometri) sanitarne deponije komunalnog otpada.
16
– Klimatološki podaci
Na ravnotežu vode na datom području utiču faktori poput padavina, isparavanja, sadržaja
vlage dolazećeg otpada i količina vode u otpadu usled lošeg odabira mesta za deponiju.
Bijeljina pripada srednjem pojasu kontinentalne klime, a takođe postoji i uticaj panonskog
pojasa sa sjevera. Nadmorska visina iznosi 96.70 metara iznad nivoa mora, a površina
teritorije iznosi 734 km2 . Ljeta su suva i vruća, a zime su uglavnom hladne. Analize
klimatoloških podataka su se izvodile za različite klimatološke elemente u periodu od 1956. –
2006. za bijeljansku metereološku stanicu (MS Bijeljina). Elementi koji su bili podvrgnuti
analizi su sledeći:
- Prosečna mjesečna i godišnja količina padavina uključujući i snijeg,
- Temperatura vazduha (prosečna, maksimalna i minimalna, broj dana sa
temperaturom ispod nule),
- Prosečna količina godišnjeg isparavanja,
- Vlažnost vazduha i
- Vjetrovi (pravac, brzina i trajanje).
Padavine
Analize prosečne mjesečne i godišnje količine padavina, i intezitet padavina su izvedene
prema podacima sakupljenim od metereološke stanice u Bijeljini. Najveća količina padavina
javlja se u junu – 90.05mm, a najmanja količina padavina je u februaru i iznosi oko 44.40mm.
Prosečna godišnja količina padavina iznosi 750.05mm. Trajanja sniježnog prekrivača je
definisano na osnovu dužine zadržavanja snijega izraženoj u danima i iznosi približno 40
dana godišnje. Pojava grada na godišnjem nivou iznosi prosečno 0.9 dana.
Temperatura vazduha
Analizirane je prosječna godišnja temperatura i mjesečne varijacije kao i broj dana sa
temperaturom ispod nule tokom zime, za MS Bijeljina. Tokom ljeta prosječne temperature
vazduha iznose oko 20 - 22°C, dok su zime hladne sa prosječnom temperaturom u januaru
od -1°C. Razlike temperature se kreću od 21-24°C što je karakteristika kontinentalne klime.
Godišnja prosječna temperatura vazduha ovog regiona iznosi 11.4°C.
Hidrološki podaci
Na ispitanoj teritoriji, godišnja prosječna količina padvavina iznosi 750mm. Najvlažniji period
godine je jun, a najsuvlji je februaru. Najveća količina padavina zabilježena je u junu 1954. i
iznosi 309mm, a najniža je zabilježena u oktobru 1965. kada nije bilo padavina uopšte.
Godišnje prosečno trajanje padavina koje se mogu meriti (0.1mm) iznosi 144.4 dana,
odnosno 37.4% godišnje.
Najveća dnevna količina padavina zabilježena je u junu 1954. godine i iznosila je 80.7mm.
Prosječna godišnja frekvencija padavina od najmanje 10 mm iznosi 18.5 dana, odnosno
13.5% godišnje. Proporcionalno, padavine se najčešće javljaju u junu, a najređe u februaru.
17
1.2 Tehnologija sanacije
Da bi se redukovao uticaj tijela starog odlagališta komunalnog otpada na okolinu neophodno

je preduzeti mjere smanjenja emisije deponijskog gasa i procjednih voda.
Prethodno navedene mjere podrazumijevaju:

– Izgradnja sistema za otplinjavanje tijela deponije;
– Prekrivanje tijela odlagališta u skladu sa direktivom EU1999/31/EC;
– Izgradnja sistema zaštite tijela deponije od oborinskih padavina;
– Rekultivacija.
Trenutna forma tijela odlagališta nije pogodna za preduzimanje mjera smanjenja uticaja na
okolinu.
U svrhu omogućenja sprovođenja mjera smanjenja uticaja odlagališta na okolinu neohodno

je formirati tijelo odlagališta u skladu sa tehničkim rješenjima datim u grafičkom prilogu ovog
projekat.
Sprovođenje mjera će se izvoditi u 2 (dvije) faze:
„I“ FAZA
Popunjavanje odlagališta novom količinom komunalnog otpada u količini od cca. 80000 m3

kompaktiranog otpada. U toku popunjavanja koristiti postojeći pristipni put formiran na tijelu
odlagališta.
Faza popunjavanja tijela odlagališta novim komunalnim otpadom se izvodi u 3 (tri) etape.
U prvoj etapi se popunjava sjeverni dio odlagališta površine cca. 14900 m2. U ovoj etapi će
biti odloženo cca. 38000 m3 kompaktiranog otpada. Odlaganje otpada vršiti u pojasevima
širine 15 m sa pravcem popunjavanja od centralnog dijela prema rubu odlagališta.
U drugoj etapi se popunjava južni dio odlagališta površine cca. 19600 m2. U ovoj etapi će biti
odloženo cca. 24000 m3 kompaktiranog otpada.Odlaganje otpada vršiti u pojasevima širine
15 m sa pravcem popunjavanja od centralnog dijela prema rubu odlagališta.
U trećoj etapi se popunjava centralni dio odlagališta površine cca. 34200 m2. U ovoj etapi će
biti odloženo cca. 18000 m3 kompaktiranog otpada. Odlaganje otpada vršiti u pojasevima
širine 15 m sa pravcem popunjavanja zapad- istok.
Procjenjeni period odlaganja otpada iznosi 3 godine.
Nakon završenog odlaganja komunalnog otpada i formiranja tijela odlagališta potrebno je

izvršiti prekrivanje tijela odlagališta inertnim materijalom debljine min. 15 cm i izvršiti prpremu
za izgradnju druge faze.
„II“ FAZA
Izgradnja sistema za otplinjavanje, obodnog kanal, gornjeg multibarijernog sloja i

rekultivacionog sloja.
Sistemom otplinjavanja će se vršiti evakuacija deponijskog gasa i transport istog do

spalionice locirane na novoj sanitarnoj deponiji komunalnog otpada.
Cijevi sistema za otplinjavanje će biti postavljene ispod gornjeg multibarijernog sloja u
prokopane kanale a u svemu prema grafičkim prilozima Sveske br.2 projekat otplinjavanja.
18
Obodni kanal služi za evakuaciju oborinskih padavina sa tijela odlagališta u okolne tokove.
Ukupna dužina obodnog kanala iznosi 1080 m i snabdjeven je sa 4 (četiri) ispusne građevine
a u svemu prema grafičkom prilogu ovog projekat.
Gornji multibarijerni sloj služi za sprečavanje prodiranja oborinskih voda u tijelo odlagališta i
sprečavanje emisije deponijskog gasa (metana) iz tijela odlagališta.
1.3 Prijedlog metodologije zatvaranja sanitarne deponije gornji brtveni multibarijerni

sloj
Prijedlog sloja za brtvljenje/zatvaranje/ gornjeg multibarijernog sistema:

Za gornju površinu
o Rekultivacijski sloj/ trava ,humus,zemlja/d=1,00 m
o Drenažni materijal d=15 cm (0-64 mm)
o Drenažno platno 0,5 cm
o PEHD folija 2,5 mm
o Bentonitni tepih 10 mm
o Izravnavajući sloj d = 0,15m
Za kosine
o Rekultivacijski sloj/ trava ,humus,zemlja/d=1,00 m
o Geomreža
o Drenažni materijal d=15 cm (0-64 mm)
o Drenažno platno 0,5 cm
o PEHD folija 2,5 mm
o Bentonitni tepih 10 mm
o Izravnavajući sloj d = 0,15m
Kombinovani završni pokrovni sloj sastoji se od elemenata koji se specificiraju i opisuju u

nastavku. Specifikacije elemenata su usklađene kako bi se ostvarili zahtjevi s ekološkog
aspekta, tehničkog aspekta kao i aspekta zaštite okoliša. Promjena specifikacija tražila bi
kompletan pregled svih ostalih dijelova ovog pokrovnog sloja. Proizvođač specificiranih
geosintetika mora imati certifikat ISO 9001.
Ugovarač će pribaviti sve detalje vezane uz predložene materijale, uključujući i specifikaciju

proizvoda od strane proizvođača, tehničke i izvedene podatke, metode kontrole kvalitete na
licu mjesta od strane proizvođača kao i metodu proizvodnje, proizvođačev ISO certifikat,
certifikat garancije standarda proizvođača, uzorke predloženih materijala, upute za instalaciju
kao i odgovarajuće vremenske uvjete.Svi specificirani umjetni materijali (geosintetici) moraju
biti isporučeni na lokaciju deponije umotani u crni zaštitni plastični ovoj. Ovaj ovoj uklanja se
direktno pri ugradnji. Oštećeni omoti moraju biti odmah popravljeni od strane ugovarača na
njegov vlastiti trošak. Svaka rola isporučenog umjetnog materijala mora biti označena sa
individualnim brojem role na omotu u svrhu identifikacije, a u skladu s ISO 10320.Svi
navedeni materijali u nastavku su prema standardima i propisima ekvivalentni donjem
bazičnom multibarijernom sistemu i treba da su podudarni sa EU normama .
1.3.1 Drenažni sloj lomljenog agregata Glavni filterski materijal
1.3.1.1 Specifikacija
Drenažni sloj, kameni lomljeni drenažni materijal, debljine d = 0.15 m mora zadovoljiti
zahtjevima dugotrajne stabilnosti na kemijske, fizikalne i biološke uvjete. Kako bi se
zadovoljili ovi zahtjevi mora se osigurati sljedeće:
 ugrađuje se višestruko zdrobljeni kameni agregat;
19
 granulacija frakcije Φ = 8-16 mm; dobro poravnano
 koeficijent filtracije k >1x10-2
 filter treba biti ispran; max.5% pročišćene granulacije iz mokre analize
 max.20% filtera smije imati geometrijski odnos duljina:debljina >3:1
1.3.1.2 Osiguranje kvalitete i program kontrole
Za postavljanje drenažnog sloja, inženjerski geolog treba dokazati da materijal zadovoljava

gore definirane specifikacije i da je očekivana varijacija kvalitete unutar specifikacije.
Preporuča se testiranje kvalitete materijala na lokaciji svakih 1000 m2 nakon postavljanja i
zbijanja.
1.3.2 Zaštitni sloj – geotekstil 400 gr/m2
1.3.2.1 Specifikacija- Zatvaranje deponije
Zaštitni slojevi pri projektovanju deponije napravljeni su od vlakana netkanog geotekstila, u

pojedinim slučajevima ojačani istkanim geotekstilom. Za projektovanje i oblikovanje zaštitnog
sloja obično se u laboratoriju prvo provodi test s kružnom pločom pod realnim vertikalnim
opterećenjem koristeći originalni drenažni materijal kao i materijal temeljnog sloja
geomembrane (u ovoj slučaju GCL).
Zbog određenih specifikacija u ovom slučaju, zahtjevi za zaštitnim slojem mogu se definirati
koristeći dugotrajno iskustvo u projektiranju deponije i laboratorijskim ispitivanjima. Ukoliko
se alternativne specifikacije uzmu u obzir, one moraju biti potvrđene provođenjem testa s
kružnom pločom u skladu s GDA E 3-9, koristeći izvorni materijal i realna vertikalna Glavni
opterećenja uvečana za ekstrapolirani faktor od 1.5, testnu temperaturu od 40oC, i trajanje
testa od 100 sati.
Prihvatljiva maksimalna napetost je u ovom slučaju ograničena na 1%.

Materijal mora biti konstantno kontroliran pomoću detektora metala.
Svojstva Metoda ispitivanja Zahtjev

netkani tekstil iz vlakana učvršćen
Vrsta materijala (geotekstila)
poplipropilen 100%
CBR otpor na probijanje ISO 12236 6500 N
Vlačna čvrstoća trake
Uzdužni smjer ISO 10319 25 kN/m
Poprečni smjer 40 kN/m
Izduljenje
Uzdužni smjer ISO 10319 50 – 80 %
Poprečni smjer 50 – 80%
Veličine Pora DIN 60500/6 0,08 mm
EU DIN
Vodopropusnost vertikalna pod
60500 3x10-3 m/s
opterećenjem od
/42 kN/m2
Vodopropusnost u ravnini i=1 (kH) pod EU DIN
60500/ -
opterećenjem od 72 kN/m2
Površinska masa DIN EN 965 400 gr/m2
Debljina DIN EN 964/1 6,0 mm
20
Za kontrolu kvalitete uzorak će se uzeti na svakih 2000 m2 i testirati od strane lokalnog

instituta na fizikalna svojstva i to površinsku masu, debljinu, maksimalnu rastezljivost i
izduženosti pri maksimalnoj rastezljivosti.
1.3.3 Mineralni brtveni sloj –bentonitni tepih (GCL)
Kao što je već opisano, mineralni brtveni sloj predstavlja bentonitni tepih (GCL). Komponente
GCL-a moraju se provlačiti zajedno preko čitavog GCL-a kako bi se osigurao zadovoljavajući
otpor smicanja (snaga smicanja isporučenog GCL). GCL treba imati minimalnu širinu 4.80 m
kako bi se smanjio broj preklopa. Uzdužna strana GCL role mora biti impregnirana sa
bentonitnim prahom u širini od 500 mm od ruba role za vrijeme proizvodnje, tako da nikakvo
dodatno bentonitno ljepilo neće biti potrebno u bočnim preklopima.
Zbog nagiba pokosa na odlagalištu posebnu pažnju treba posvetiti otporu na smicanje cijelog
brtvenog sloja kao i unutarnjem otporu na smicanje geosintetičkog brtvenog sloja. Da bi se
osiguralo zadovoljavajuće trenje, na mjestima do drenažnog sloja moguće je postaviti
netkani ili tkani geotekstil.
Tehnički zahtjevi Test metoda Jedinica Vrijednost

Površinska masa, ukupno DIN EN 965 g/m2 5.000
Površinska masa, netkani (PP bijeli) DIN EN 965 g/m2 220
Površinska masa, bentonitni sloj (prirodni natrij
DIN EN 965 g/m 4.670
bentonit, prah)
Površinska masa, tkani DIN EN 965 g/m 2
110
Debljina, ukupno DIN EN 964-1 mm 10
DIN EN ISO 10319/
Maksimalna rastezljivost, md/cmd kN/m 10/10
ASTM-D-4595
DIN EN ISO 10319/
Izduženost pri lomu, md cmd/ % 10/6
ASTM-d-4595
Vlačna čvrstoća DIN EN ISO 10319 N/10 cm ≥60
Vlačna čvrstoća ASTM-D-6496 N/m ≥360
Otpor na probijanje DIN EN ISO 12236 N 1.800
Dielektrična konstanta (1.5 m tlak vodene pare,
ASTM-D-5887 1/s ≤1x10-9
opterećenje 200 kN/m
DIN EN ISO 18130/
Indeks strujanja (m3/m2)/s cca 8x10*-9
ASTM-D-5887
Svojstva bentonita
prirodni natrij bentonit
Sadržaj montmorilonita XRD % cca 90
Test na plavi
Potrošnja plavog metilena metilen, mg/g ≥ 300
VDG P 69
DIN 18121
Sadržaj vode % ≤ 15
(5 hr, 105oC)
DIN 18132
Absorpcija vode % ≥ 600
(24 hr)
Indeks bubrenja ASTM-D-5890 mg/d ≥ 25
Gubitak fluida ASTM-D-5891 % < 18
Dimenzije role, širina x duljina - mxm >4,80x>40
21
1.3.3.2 Aspekti dizajniranja
Svi preklopi moraju biti minimalno 300 mm. Bentonitno ljepilo mora se raširiti između reza i
krajnjeg preklopa role tako da se ne može razviti nikakvo strujanje.
1.3.3.3 Osiguranje kvalitete i programa kontrole
Pripremljena površina mora biti pregledana i odobrena od strane nadzora naručitelja. Ovaj
pregled vrši se na detaljnoj površini veličine najmanje 1000 m2 na kosini i 2000 m2 na
ravnom području. Pregled se mora obavitinajmanje 2 dana prije nego što će brtvljenje
započeti kako bi se ostavilovrijeme u slučaju da se pripremljena površina ne odobri.
Role se mogu skladištiti na površini s maksimumom od 5 rola jedne na drugoj. Role se ne

smiju skladištiti tamo gdje voda može štetno uticati na GCL.
GCL mora biti prekriven drenažnim slojem unutar 24 sata. Tamo gdje postoji kretanje vozila,
GCL mora biti zaštićen finim zemljanim slojem debljine 0.6 m. Nadalje, poželjno je
prekrivanje geosintetika sa 0.3 m zemlje kako bi se osigurao zadovoljavajući vertikalni
pritisak na GCL u slučaju taloženja i bubrenja GCL-a.
Pri ugradnji pažnja se mora obratiti na proizvođačeve upute o postavljanju.

Za kontrolu na licu mjesta treba se provjeriti dokumentacija o kvaliteti koju daje proizvođač.
Uzima se uzorak od 1 m2 od svake 4.role. Kontrolira se svaki drugi uzorak od strane
lokalnog instituta upoznatog s testiranjem geosintetika, a kojem je posao povjerio naručitelj.
1.3.4 Geomembrana (sintetička PEHD folija d = 2,5 mm)
Debljina geomembrane mora biti minimum 2,5 mm u skladu s minimalnim zahtjevima EU

standarda. Sintetička folija mora biti visokokvalitetni polietilen visoke gustoće (HDPE),
proizveden procesom istiskivanja kao ravna ploha koristeći neobrađen HDPE potpuno
oslobođen plastifikata ili drugih ispunskih materijala. Količina napuštenih rubnih odrezaka je
ograničena na 10%. PEHD geomembrana mora biti dvostruko hrapava odnosno, obostrano
hrapava.
Folija mora biti isporučena u rolama širine od 5.0 m ili veće, sa zaštitnom ljepljivom trakom
(širine 125 mm) po rubnim krajevima role cijelom njezinom dužinom kako bi se ova zona
očuvala čistom i kako bi se spriječila oksidacija. Zaštitna traka mora se ukloniti prije
zavarivanja.
Folija mora biti zaštićena u svim fazama rada, uključujući rukovanje, postavljanje,
zavarivanje, atmosferske uvjete npr. protiv oštećenja ili pogoršanja kvaliteta.
Tehnički zahtjevi Test metoda Jedinica Vrijednosti

≥2,5
Debljina DIN 53353 mm
(max.5% preinaka)
Volumenska masa DIN EN ISO 1183 g/cm3 0,942
Sadržaj crnog ugljika ASTM-D-1603-94 % 2
Rastezljivost pri istezanju DIN EN ISO 527-3 N/mm 33
Izduženost pri istezanju DIN EN ISO 527-3 % 12
Rastezljivost pri lomu DIN EN ISO 527-3 N/mm 56
Izduženost pri lomu DIN EN ISO 527-3 % 700
Otpor na cijepanje DIN EN ISO 527-3 N 260
Index taljivosti (MFI) MFI 190/5 DIN EN ISO 1133 g/10 min ≥2.0; ≤3.0
Multi osovinska izduženost Based DIN 53861 % 15
22
Otpor na perforaciju DIN 16726 mm 1200
Otpor na bušenje ASTM D 4833 N 550
Stabilnost opsega nakon vrućeg
DIN 53377 % ≤1
uskladištenja
Lomljivost/Savijanje na hladno na -20oC DIN 1876-1 - -
Redukcija
Kemijska otpornost (16 tjedana ispod zemlje ISO 175-1981
- rastezljivosti manja od
na t= 23oC) ISO 1871-1985
20%
Redukcija
Mikrobiološka otpornost (16 tjedana ispod
DIN 53739-1984 - rastezljivosti manja od
zemlje na t=23oC)
20%
Širina role - m > 5.0
1.3.4.2 Aspekti postavljanja
Materijal mora biti isporučen i tačno postavljen prema uputama proizvođača. Predlaže se
osiguranje specijaliziranog pod-ugovarača koji bi pokazao svoje iskustvo u postavljanju
HDPE folije, naročito pri vremenskim uvjetima koji se očekuju na deponiji.
Geomembrana mora biti spojena dvostrukim varom, strojem za zavarivanje. U posebnim
slučajevima vrući zrak može se koristiti za zavarivanje.
Postavljanje geomembrane je složen proces koji zahtijeva iskusno osoblje i zavarivače kao i
detaljnu inspekciju i testiranje. Prilikom postavljanja geomembrane potrebno je pridržavati se
sljedećih zahtjeva:
 Postavljanje geomembrane treba vršiti u danima kada se ne očekuju padavine, a
temperature su u skladu s zahtjevima proizvođača,
 Veza geomembrane s okruženjem mora biti u skladu s detaljima na crtežima,
 Vozila se ne smiju voziti direktno po geomembrani, nego jedino preko zaštitnog sloja,
 Poželjno je da se postavljene geomembrane povremeno prekrivaju zaštitnim slojem, kako bi
se složenost vanjskim uvjetima svela na minimum,
 Bager će se koristiti za ugradnju drenaže/zaštitni sloj preko membrane i neće se koristiti
buldožer,
 Treba se voditi dokumentacija inspekcije za pregled i čuvanje podataka.
Pripremljena površina mora biti pregledana i odobrena od strane nadzora projektanta

naručitelja. Ovaj pregled vrši se detaljno na površini veličine najmanje 1000 m2 na kosini i
2000 m2 na ravnom području. Pregled se mora obaviti najmanje 2 dana prije nego što će
brtvljenje započeti kako bi se ostavilo vrijeme u slučaju da se pripremljena površina folije ne
odobri.
Kontrola kvalitete primjenjuje se od strane Naručitelja ili nadzora.

Uobičajeno, kontrolni test cilja na:
 Svojstva isporučenog materijala
 Kvalitetu i cjelovitost postavljene geomembrane
 Dva vara se testiraju – dvostruki var s otvorenim kanalom po
sredini i izbačen (pojedinačni) var.
Tok procedure je sljedeći:

o Selekcija uzorka
o Testiranje na cijepanje
o Dokumentiranje rezultata u specijalnu knjigu
Svi testovi čuvati će se u ovlaštenom laboratoriju. Ugovarač će osigurati ovlašteni lokalni

laboratorij za testiranje HDPE uzoraka uzetih s rola isporučenih na deponiji. Uzorke (sa
23
svake druge role) uzeti će ovlašteni predstavnik laboratorija zajedno sa predstavnikom
naručitelja i predstavnikom izvođača. Uzorkovanje treba biti registrirano prema pravilima, a
role trebaju biti označene na odgovarajući način.
Testiranje dvostrukog vara može se vršiti na dva načina – pomoću vakuum kutije ili zraka
pod pritiskom. Test pomoću vakuum kutije podrazumijeva primjenu sapunaste otopine na
geomembrani. Vakuum kutija s prozirnim prozorom se zabrtvi za geomembranu i vakuum se
uspostavlja unutar kutije. Mjehurići sapuna se pojavljuju ukoliko postoji otvor.
Zrak pod pritiskom podrazumijeva upuhivanje zraka pod pritiskom u kanal vara. Ovo je
primjenjivo na bilo koji tip geomembrane, spojene varom s kanalom po sredini. Ovaj način
uključuje mnogo jače opterećenje nego vakuum test, ali testira jedino mali dio na jačinu vara.
Također uzrokuje određena oštećenja geomembrane budući da se rupa mora odrezati.

opštenito, smatra se da je ovo dovoljno efikasna metoda budući da se veliki dio varova (do
100 m) maksimalno može testirati odjednom. Kada se pronađu oštećenja vakuum kutija se
koristi kako bi locirala mjesta oštećenja. Pojedinačni (izbačeni) varovi testiraju se pomoću
tzv. testa iskrenja. Ovaj test podrazumijeva korištenje žice vodiča, koja se postavlja u var za
vrijeme varenja. Iskra se može uspostaviti između žice i električnog uređaja, ukoliko je žica
razotkrivena npr. ukoliko dio vara nedostaje.
Ovaj test se obično primjenjuje na mjestima gdje se ne može provoditi vakuum test, npr. na
uglovima. Nakon završetka testiranja određene površine, rezultati se bilježe u knjigu
podataka i ukoliko je test negativan, tj. nema propusta, testirana površina se proglašava
zadovoljavajućom i prekriva se.
Kvaliteta kontrole se vrši slijedećom dokumentacijom:
– Uzorak praznog obrasca za kontrolu isporuke
– Uzorak praznog obrasca za traženu opremu za varenje
– Knjiga za bilježenje podataka
1.3.5 Drenaža vode gornjeg sloja
Koristeći geokompozitni materijal, filtracijski sloj, drenažni sloj šljunka kao i zaštitni sloj mogu
se svesti na jedan sloj što daje ekološku korist i visoko tehnološki standard.
Preporučuje se upotreba troslojnog, trodimenzionalnog, filtracijski stabilnog drenažnog

sistema koji se sastoji od zdrobljene jednovlaknaste jezgre i mehanički vezanog filter
geotekstila napravljenog iz sortiranih vlakana na obje strane.
Tehnički zahtjevi Test metoda Jedinica Vrijednost

Svojstva geokompozita
Sirovi materijal - Polipropilen (PP)
Površinska masa (gornji geotekstil, PP bijeli) DIN EN 965 g/m2 200
Debljina DIN EN 964-1 mm 2.5
Površinska masa (sredina drenaže, PP crni) DIN EN 965 g/m2 600
Debljina (sredina drenaže) DIN EN 964-1 mm 10
Površinska masa (donji geotekstil, PP bijeli) DIN EN 965 g/m2 200
Debljina DIN EN 964-1 mm 2.5
Koeficijent strujanja vode q i = 0.1
- kod opterećenja 20 kPa 1.68x10-1
DIN EN ISO 12958 l(mxs)
Koeficijent strujanja vode q DIN EN ISO 12958 i =1.0
- kod opterećenja 20 kPa l(mxs) 7.53x10-1
24
na bazi GDA E3-
Kut unutarnjeg trenja o
≥25
8neu
Svojstva geotekstila
Maksimalna rastezljivost, md/cmd DIN EN ISO 10319 kN/m 8.0/12.0
Izduženost pri maksimalnoj rastezljivosti, md/cmd DIN EN ISO 10319 % 50/40
Karakteristika otvorene strane DIN EN ISO 12956 mm 0.14
Propusnost vode
- VIH50- Indeks m/s 1.0x10-1
DIN EN ISO 11058
l/(sm2) 100
- koeficijent strujanjaH50
Ugovarač treba dokazati da element za drenažu voda zadovoljava hidraulična svojstva i

djelotvornost postavljenih u ovom projektu. Izrađuje se u skladu s GDA E2-20, uzimajući u
obzir smanjenje kemijskog, biološkog i mehaničkog uticaja (naročito smanjenje zbog uvijanja
polimera). Kao dokaz potrebno je osigurati određenu količinu vode za drenažni sloj od 10
mm/d, ukoliko nisu izrađeni nikakvi projektni specifični modeli za završni pokrovni sloj (npr.
HELP model). Može se reći za predloženi, gore specificirani element, da zadovoljava
specifičnim zahtjevima projekta.
Testiranje fizikalnih parametara i to površinske mase, maksimalne rastezljivosti i izduženosti

pri maksimalnoj rastezljivosti, preporuča se svakih 5000 m2. Predstavnik naručitelja treba
omogućiti da se oštra strana geosintetičkog drenažnog sloja nalazi na vrhu.
1.3.6 Geomreža
Mehanička svojstva geomreže moraju odgovarati sljedećim tehničkim zahtjevima:
Svojstva Zahtjev
Vrsta materijala poliester/PET
Otvor okana 30/30 mm
Vlačna čvrstoća uzdružna/poprečna 30/30 kN/m
1.3.7 Rekultivirajući sloj
Zadnjih godina, stručnjaci su posvetili više pažnje zahtjevima kojima mora udovoljiti
rekultivirajući sloj zahvaljujući proračunu vodenog balansa pokrovnog sloja u kombinaciji s
rekultivirajućim slojem i ozelenjavanjem.
Ukupna debljina rekultivirajućeg sloja ne smije biti manja od 70 cm u skladu s EU direktivom,

kao i s njemačkim standardima. Rekultivirajući sloj mora se izgraditi u 2 sloja:
 0.4 m temeljni sloj
 0.3 m prah, pjeskoviti humus
Temeljni sloj mora osigurati zadovoljavajuću zaštitu pokrovnog sloja od korjenja, mraza,
suše, oštećenja izazvanih životinjama, erozijom, vatrom, te oštećenjima izazvanim ljudskim
faktorom. Za izgradnju ovog sloja može se koristiti pjeskovito, prašinasto tlo sa kamenjem ne
većim od 100 mm. Veličina zrna (koja prolaze kroz sito) mora zadovoljiti ove zahtjeve:
<0.002 mm: > 2% i < 15%
<0.006 mm: > 10% i < 35%
<0.02 mm: > 45% i < 70%
<0.06 mm: > 70% i < 90%
<2.0 mm: > 90%
25
<100 mm: 100%
Organski sadržaj < 5%.
Nadalje, otpor na smicanje temeljnog sloja mora osigurati zadovoljavajuće trenje u kontaktu
s geosintetičkim drenažnim slojem kao i zadovoljavajuću stabilnost u skladu s nagibom od
1:3. Stoga, potrebno je osigurati kut unutarnjeg trenja od φ'≥30.0o.
Izgradnja temeljnog sloja mora se vršiti sa što manjim zbijanjem, kako bi se osigurao
maksimalni volumen pora u zemlji. Za postavljanje nabijene zemlje za rekultivaciju traži se
certifikat u vezi sa gore spomenutim specifikacijama, izdanim od ovlaštenog instituta.
Kvalitetu zemlje za rekultivaciju mora kontrolirati nadzorni inženjer naručitelja na svakih 5000
m2.
Na vrh temeljnog zemljanog sloja postavlja se sloj od 30 cm prašinasto, pješčanog humusa

(komposta) i ozelenjava se. Humus je potreban za rast trave, ali ukoliko se sadi drveće ili
grmlje, sadi se u jame dubine 70 cm.
Nakon postavljanja završnog pokrovnog sloja po istom se postavljaju trokutasti glineni rigoli
kako bi se spriječila erozija. Stabilnost kosina i erozija predstavljaju veliki problem. Dok se ne
pristupi ozelenjavanju javljaju se problemi erozije. Jedna od metoda za kontrolu erozije je
pravilno postavljanje kamenja srednje veličine između kojih se sadi drveće, a koji se odupiru
erozijskoj snazi vode. Također rigoli se iskopavaju okomito na tok strujanja vode.
1.3.7.1 Vegetacija
To je jedna od najvažnijih aktivnosti pri zatvaranju svake deponije, a pradstavlja dobru

investiciju u odnosu na okolinu i javnost. Vrši se iz estetskih razloga, radi sprečavanja erozije
i smanjenja nastajanja količine procjedne vode. Prilikom sadnje, najvažnije je odabrati
pravilnu vrstu biljaka i zbog toga preporučuje se probna sadnja. Odmah nakon postavljanja
humusa ili komposta sije se trava. Predlažemo sijanje mješavine trave (hibridi) jer ova daje
jake travnjake otporne na sušu, traži minimalnu brigu i nema duboko korijenje. Poželjno je
sijanje sjemena, jer se presađivanje zelenih tepiha nije pokazalo djelotvornim. Također se
preporučuje sijanje djeteline.
Predlaže se primjena smjese za trajni travnjak, koji vrlo brzo postiže gusti sklop, potiskuje
korove i mahovinu, te se regenerira i to Loretta Suprarasen. Sastav smjese je
30:30:10:10:10:10 sljedećih sadržaja: Festuca Rubra Geniuna, Festuca Ovina, Festuca
Ovina Capillata, Agrostis Tenuis, Poa Pratensis i Lolium Perenne. Količina sjemena je 3 do 5
dkg/m2. Zbog strmine, na izravnatu površinu, navedena smjesa nanosi se mašinski
hidrosjetvom. Za isto se koristi suspenzija:
– smjese različitih trava

– organska i anorganska gnojiva
– slama i piljevina
– sredstva za stabilizaciju.
Drveće i grmlje ne bi trebalo saditi 1-2 godine nakon sijanja trave. Ako trava ne može rasti
zbog stvaranja gasova, onda to ne mogu ni vrste s dubljim korijenjem. Pravilnim izborom i
sađenjem grmlja i drveća održavanje može biti svedeno na minimum (treba odabrati biljke
koje ne treba često obrezivati). Mlađe drveće se lakše adaptira i uklapa u okolinu, pa ima i
veću šansu da preživi, a traži i manje održavanje.
Nakon konačnog zatvaranja deponije predviđena je šuma kao konačna namjena tog
prostora. Iskonska šumska zajednica hrasta i običnog graba neće se moći ostvariti odmah u
prvoj fazi. Stoga, prvo će se zatvaranje deponije ostvariti sadnjom sadnica ili sjetvom
sjemena pionirskih autohtonih flornih elemenata (breza, bagrem, grab, javor i dr.) koji će
26
stvoriti uslove za pojavu privredno vrijednijih vrsta (hrast, obična bukva, divlja trešnja) kroz
neko dogledno razdoblje. U slučaju pošumljavanja završni rekultivirajući sloj iznosi najmanje
100 cm, kako bi se izbjegle eventualne deformacije i erozija završnog prekrivnog sloja.
Preporučuje se sadnja sljedećih autohtonih vrsta drveća: hrast kitnjak, obični grab (qerceto –
carpi netum – yliricum) i bukva (fagetum montanum).
Prvih 5-10 godina potrebno je učestalo održavanje i ono je jedan od najbitnijih faktora za
uspješno održavanje drveća u životu. U ovom periodu tlo je potrebno dohranjivati azotnim
gnojivima i to sa 20 kg azota/ha u proljeće i 20 kg fosfata/ha u kasno proljeće, također se
preporučuje 50 kg KNO3. U početku prilikom košenja, travu treba ostaviti, i ne uklanjati.
27
2 Zaštita tijela deponije od oborinskih voda
Objekti za zaštitu deponije od oborinskih i podzemnih voda su obodni kanali i ispusne

građevine.
Za prikupljanje oborinskih voda koje potencijalno mogu da ugroze tijelo deponije, predviđaju
se obodni kanali. Obodni kanali su otvoreni, trapeznog poprečnog presjeka.
Ukupno je predviđeno 1100 m otvorenih kanala koji bi se prostirali duž nožice kosine gornjeg
brtvenog sloja odlagališta. Kanali su podijeljeni na 4 dionica, svaka dionica prema
konfiguracija terena ispušta se u određen recepijent.
Poprečni presjek kanala je trapeznog oblika, sa nagibom stranica 1:1,5 na starni

saobraćjanice, i 1:1 na strani prirodne kosine terena. Ispod kanala je šljunčani sloj debljine
10 cm koji služi kao izravnavajući i drenažni sloj.
Podužni nagibi kanala varijaraju od 0,5% - 40%, a od toga kako se mogu javiti velike brzine
tečenja, usvojeno je da kanali budu obloženi nearmiranom betonskom oblogom. Betonska
obloga je debljine 15 cm, sa markom betona MB30. Beton treba da ispunjava kvalitete
otpornosti na mraz M150 i vodonepropusnost V-6. Na svaka 3 metra predviđeno je
ostavljane prostora širine 2,5 cm za ispunjavanje elastičnim kitom čime se formiraju
razdjelnice koje spriječavaju pucanje betona prilikom njegovog skupljanja nakon betoniranja.
Ukupno postoji 4 kraka obodnih kanala. Sve četiri kraka se ulivaju u ulivne građevine..
Hidrološki proračuni su napravljeni za period od 5 godina. Zbog toga usvojen je sigurnosni

faktor za maksimalnu količinu vode koju jarci mogu da prime. Jarci su izmereni tako da visina
toka (y) za vreme bujice podeljen sa ukupnom visinom jarka (h) mora biti ispod 0.70, npr. y/h
< 0,70.
Proračun je napravljen koristeći racionalni metod:

Q= 0.278 x c x i x Α (l/s) , gdje je:
c: koeficijent zaostale vode
i: intenzitet padavina za vreme stvaranja zaostale vode (mm/h)
Α: područje gde se skuplja voda (1000m2)
Hidrološki proračuni su predstavljeni u dodatku za proračune.

Podaci o padavinama dobijeni iz studije za decembar 2007. za region Bijeljine. Studiju su
izveli Tatjana Ninković-Tomić, diplomirani inženjer građevine i Milan Malenčić, diplomirani
inženjer poljoprivrede.
Tabela: intenzitet padavina i odgovarajući tok

Odgovarajuće Odgovarajuće
Odgovarajući
Verovatnoća Trajanje Koeficijent dnevne kratke
Period tok
pojave padavina n padavine padavine
Q
P P
(%) min (deo dana) (mm) (mm) (l/s/h)
20% 5 0.0035 0.258 66.70 9.4360 314.5338
20% 10 0.0069 0.258 66.70 11.2420 187.3660
20% 15 0.0104 0.258 66.70 12.4972 138.8581
20% 20 0.0138 0.258 66.70 13.4434 112.0280
20% 30 0.0208 0.258 66.70 14.9444 83.0246
20% 60 0.0417 0.258 66.70 17.8775 49.6597
28
Proračun će se izvršiti preko racionalne metode. Intenzitet padavina se određuje prema ITP
krivama za Tuzlu, za povratni period od 2 godine i trajanje kiše od 15 minuta.
Vode koje se slijevaju u kanal potiču sa budućih rekultivisanih površina odlagališta.
Dotok sa okolnog terene neć biti prikupljan obodnim kanalom tijela odlagališta otpada.
Tabelarni prikaz proračun maksimalnih proticaja po kanalima dat je tabelarno:
Slivna površina Koeficijent oticaja

Sa okolnog Intenzitet Računski
Sa deponije
terena Deponija Teren padavina Proticaj
Krak/kanal ha ha l/s/ha l/s
1 1,05 - 0.5 - 200 62,00
2 1,44 - 0.5 - 200 67,00
3 2,40 - 0.5 - 200 94,00
4 1,95 - 0.5 - 200 85,00
29
Koeficijent oticaja sa rekultivisanih površina depinije respektivno 0,5.
Provjera propusne moći otvora na ulivnim građevinama UG3 (kanal3) i UG4 (kanal4):
Prilikom pojave tečenja u kanalima, kada nivo vode dosegne svoj dvogodišnji maksimum, na
kraju kanala javiće se isticanje iz ulivne građevine:
Jednačina isticanja se određuje prema obrazcu:

Isticanje mlaza odvija se prema jednačini:
Qi=CQi x A x (2gHp)1/2
Gdje je Gdje je CQi – koeficijent kontrakcije mlaza koji za oštroivično isticanje iznosi 0,8
A – površina otvora isticanja (0,4 m2)
Hp – Maksimalna visina isticanja (0,5 m)
Za kanal 3, maksimalni proticaj iznosi Qmax=94,00 l/s
Maksimalna propusna moća otvora:
Qi=0,8 x 0,4 x (2x9,81x0,5)1/2=1002,26 l/s > 94,00 l/s
Prema tome ulivna građevina na kraju kanala 3 ima dovoljnu propusnu moć da propusti
maksimalni proticaj dvogodišnjeg povratnog perioda za trajanje kiše od 15 minuta.
Za kanal 4, maksimalni proticaj iznosi Qmax=85,00 l/s
Maksimalna propusna moća otvora:
Qi=0,8 x 0,4 x (2x9,81x0,5)1/2=1002,26 l/s >185,00 l/s
Prema tome ulivna građevina na kraju kanala 4 ima dovoljnu propusnu moć da propusti
maksimalni proticaj dvogodišnjeg povratnog perioda za trajanje kiše od 15 minuta.
30
a. OPŠTI USLOVI
Sređivanje imovinsko-pravnih odnosa, eksporoprijacija pojasa izgradnje, te uklanjanje svih

objekata u pojasu izgradnje koji ometaju izvođenje radova (uvođenje izvođača u posao), a tu
se podrazumijeva: rušenje svih objekata sa odstranjivanjem materijala i izmještanjem svih
vrsta instalacija, koji nisu obuhvaćeni predmjerom i predračunom u ovom elaboratu, moraju
se naknadno paušalno obračunati.
Pojas izgradnje obuhvata po 3 m lijevo i desno od nožice nasipa ili ivice kosina
(ukoliko investitor drugačije ne odredi).
3.1.1. Prije početka radova izvođač je dužan da se detaljno upozna sa cjelokupnom

raspoloživom dokumentacijom, podlogama i prirodnim uslovima zastupljenim na trasi
regulacije, kako bi sve nejasnoće u pogledu projektnih rješenja bile na vrijeme
otklonjene.
3.1.2. Ukoliko izovođač ustanovi postojanje nekih nedostataka ili nesaglasnosti u

dokumentaciji, kao i postojanje određenih prirodnih pojava koje na određen način
utiču na data rješenja, a dokumentacijom nisu obuhvaćeni, dužan ih je uzeti u obzir i
pravovremeno upoznati investitora. U tom slučaju investitor će preduzeti
odgovarajuće mjere za provođenje potrebnih korekcija i usklađivanja.
3.1.3. Na osnovu datih rješenja te lokalnih terenskih, hidroloških, klimatskih i ostalih uslova,
izvođač je dužan izraditi elaborat organizacije gradilišta sa potrebnim kapacitetom,
dinamičkim planom radova i dostaviti ga investitoru na razmatranje. Nakon
sagledavanja investitora sa pomenutim, radovi na regulaciji mogu početi.
3.1.4. Izvođač mora posebnu pažnju posvetiti hidrološkim i hidrogeološkim pojavama duž
trase regulacije i organizovati izvođenje radova, tako da su uticaji poplava površinskih
i podzemnih voda svedeni na najmanju mjeru. Sve štete prouzrokovane
neblagovremenom ili neodgovarajućom zaštitom gradilišta od vanjskih voda u toku
građenja padaju na teret izvođača.
3.1.5. U principu, sve radove treba izvesti prema projektu. Izvođač ne može mijenjati
projektna rješenja bez saglasnosti investitora, izuzev u iznimnim hitnim slučajevima, o
čemu takođe mora obavijestiti investitora. Sve izmjene treba unijeti u građevinski
dnevnik.
3.1.6. Projektno rješenje bazirano je na geotehničkim i geološkim podlogama, koje su

primjenjene za izradu glavnog projekta. U principu ne mogu se očekivati veća
odstupanja, kako u pogledu geotehničkih karakteristika materijala, tako ni u pogledu
projektnih rješenja. Pri svakoj izrazitoj promjeni duž trase kanala, zbog koje bi trebalo
izvršiti neku izmjenu u projektnom rješenju, potrebno je obavijestiti investitora.
3.1.7. Kosina usjeka i nasipa kao i sve objekte u kanalu u svim fazama i etapama radova,
sve do definitivne predaje, održava izvođač. Troškove održavanja izvođač treba da
ukalkuliše u jedinične cijene glavnih radova.
3.1.8. Lokaciju za pripremu i privremeno deponovanje svih potrebnih materijala (filter,

kamen, humus i sl.) treba da odredi izvođač u sporazumu sa investitorom. Pri tome
treba da se zadovolji osnovni uslov da kvalitet ugrađenog materijala bude
standardan.
3.1.9. Dužina transporta materijala za filtersko tamponsku podlogu, kao i za kameni

materijal računate su iz kamenoloma oko 15 km udaljenog od gradilišta.
31
3.1.10. U toku izvođenja svih predviđenih radova treba se obavezno pridržavati važećih
propisa i preporuka o zaštiti na radu. Za vrijeme izvođenja radova život i zdravlje
zaposlenog osoblja moraju biti potpuno bezbjedni. S obzirom na karakter ovdje
predviđenih i zastupljenih radova, osnovne mjere HTZ su poznate, te se posebno ne
navode. Ovdje se skreće pažnja na sinhronizovan rad mašina i ljudi, te čuvanja i
skladištenja pogonskog goriva za mašine.
Posebna pažnja se skreće na eventualne nadzemne ili podzemne električne,
telefonske i druge instalacije. Kretanja građevinskih mašina po raskvašenim
kosinama usjeka i nasipa nije dozvoljeno. Sve mjere zaštite na gradilištu izvođač
obezbjeđuje o svom trošku.
3.1.11. Troškove ispitivanja kvaliteta materijala prije i poslije ugrađivanja do veličine

navedenih u ovim uslovima snosi izvođač. Investitor može zahtijevati ispitivanje i
preko tog broja – ali na svoj trošak, ukoliko daju pozitivne rezultate.
3.1.12. Za sva ispitivanja kvaliteta izvođač treba da anagažuje za to kvalifikovanu instituciju,

uz prethodnu saglasnost investitora. Metode ispitivanja se prethodno dogovaraju sa
investitorom i u toku rada se mijenjaju samo uz njegovu saglasnost.
3.1.13. U toku izvođenja radova izvođač je dužan koristiti se prostorom obuhvaćenim

pojasom građenja. Sve štete, proistekle iz nepridržavanja ovog uslova, ukoliko to sa
investitorom nije posebno dogovoreno, snosiće izvođač.
3.1.14. Ako to nije drugačije predviđeno ili se naknadno sa investitorom ne dogovori, za sve
radove mjerodavni su JUS.
3.1.15. Tehničkim rješenjem predviđena je izgradnja regulacije na cijeloj dužini. Ukoliko se

investitor odluči za etapnu izgradnju, potrebno je da se izbor dionice koja će se raditi
izvrši tako da izvedeni radovi ne mogu prouzrokovati značajnije posljedice na
neregulisane dionice, i da vodna stanja neregulisanih dionica ne uzrokuju veće
posljedice u regulisanim dionicama.
3.1.16. Ako se sa investitorom drugačije ne dogovori, izvođač je dužan da za sve radove

ponudi garantni rok od dvije godine. U tom roku, i o svom trošku, izvođač je dužan da
ukloni sve nedostatke koji su posljedica nedovoljnog kvaliteta izvođenja.
b. GLAVNI ZEMLJANI RADOVI
i. Raščišćavanje terena
Prije početka izvođenja zemljanih radova, teren obuhvaćen pojasom regulacionih radova,
treba urediti.
Sve čvrste objekte treba ukloniti.
ii. Skidanje i deponovanje humusa
Na cijelom potezu regulacije humus treba skidati na svim mjestima iskopa i izrade nasipa.
Načelno, skidanje humusa ne treba izvoditi na dužim potezima (ako odmah neće uslijediti
radovi na iskopu).
Humus se u prinicipu skida od osovine korita prema krajevima. Skinuti humus treba
deponovati van nožica nasipa ili konture iskopa i zaštiti ga od oštećenja i pretjeranog uticaja
vode.
Deponovani humus treba locirati tako da bude pristupačan za korišćenje u fazama
humiziranja kosina i svih površina.
32
iii. Iskop
Način iskopa mora se prilagoditi obliku terena, geotehničkim karakteristikama materijala,

količinama radova, građevinskoj sezoni, mogućnostima odvodnje i vrsti mehanizacije. U svim
fazama izgradnje mora se obezbijediti efikasna odvodnja. Grubi iskop, ukoliko se pokaže
opravdanim (uz sve mjere sigurnosti) može se vršiti pod vodom.
Iskop se vrši prema poprečnim profilima. Grubi iskop ne treba odmah raditi do projektovanih
kota. Na ovim dionicama potrebno je ostaviti neotkopan sloj 10-20 cm koji će se do
zahtijevane tačnosti obraditi u završnom mašinskom planiranju do tačnosti ± 3 cm.
U toku rada potrebno je stalno registrovati vrstu i ispitivati kvalitete materijala.

Izbor tipa sredstava za iskop i eventualni transport materijala treba odrediti u zavisnosti od
proračunskih pretpostavki pri ispitivanju stabilnosti kosina. Upotreba teške mehanizacije
iznad iskopanih kosina nije preporučljiva. Dužina fronta iskopa kosine treba da je što kraća.
Obračun iskopa vrši se prema stvarno izmjerenim količinama (vanprofilski višak priznaje se
samo u slučaju kada to nadzorni organ iz opravdanih razloga dozvoli) iskopanog samoniklog
materijala prebačenog do mjesta ugradnje. Određivanje kategorije materijala odrediće se na
licu mjesta.
iv. Izrada nasipa
1. Priprema podtla
Izradu nasipa treba započeti nakon skidanja humusa. Podtlo treba prije nanošenja prvih
slojeva nasipa da ispunjava slijedeći uslov zbijenosti:
- Samonikla tla zatravljena od koherentnih i nekoherentnih materijala moraju imati
minimalni stepen zbijenosti (po standardnom Proktorovom opitu) 100% za nasipe niže od
2,0 m i 95% za nasipe više od 2,0 m.
- Za nekoherentne materijale kontrola zbijenosti može se vršiti opitnom pločom pod

slijedećim uslovima: za mješanje materijala sa 20-35% kamenitih materijala Ms = 2500-
3000 N/m2.
Nakon raščišćavanja trase nasipa iz rukavca ili starača ili općenito mjesta sa slabo nosivim
tlom treba ukloniti sav slabo nosivi materijal i izvršiti zamjenu kvalitetnijim materijalom, te
izvršiti konsolidaciju podloge za nasip, a zatim izvršiti dalje izradu nasipa.
Nakon ovoga može se nastaviti izrada nasipa iznad postojećeg terena.
Priprema podtla uključuje i eventualno potrebno razastiranje sloja do 30 cm radi sušenja ili
eventualno kvašenja materijala.
2. Kriterijumi za ocjenu kvaliteta materijala
Izradu nasipa obuhvata razastiranje ranije navučenog materijala, grubo i fino planiranje,
kvašenje i zbijanje materijala prema dimenzijama datim u projektu.
Za izradu nasipa mogu se upotrijebiti svi anorganski materijali koji zadovoljavaju kriterijume:
- Vlažnost materijala treba da je približno bliska optimalnoj.
33
- Minimalna suva zapreminska težina (ostvarena u laboratoriji sa energijom 600 KN/m 3)
treba da je veća od 14,7 KN/m3, ukoliko se dozvoljava opterećenje nasipa vozilima u toku
eksploatacije. U protivnom može biti manja.
- Optimalna vlažnost manja od 25%.
- Granica tečenja manja od 65%, a indeks plastičnosti manji od 30%.
- Koeficijent vodopropustljivosti ugrađenog materijala manji od 10-5 m/s.
Dokaz i ispitivanje podobnosti materijala vršiti na svakom mjestu promjene kvaliteta i vrste
iskopanog materijala.
3. Dovoženje i nasipanje
Nasipanje materijala na pripremljeno temeljno tlo, ili na već izgrađeni sloj nasipa može početi
tek po preuzimanju donjih slojeva od strane nadzornog organa.
Svaki pojedini soj mora biti razastrt u podužnom smijeru horizonatlno, ili najviše u nagibu
jednakom projektovanom uzdužnom nagibu. U poprečnom smislu svaki pojedini sloj mora
imati dvostrani ili jednostrani nagib od 2-4% potreban radi odvođenja atmosferske vode,
zbog čega površina sloja pri ugrađivanju koherentnih zemljanih materijala, mora biti razastrta
i odmah svakodnevno zbijena.
Visina (debljina) pojedinog razastrtog sloja mora biti u skladu sa efektom zbijanja po dubini
upotrebljenog sredstva za zbijanje, vrstom nasipanog materijala i segregacionih pojava.
Ukoliko postoje zahtjevi i mogućnosti za ugrađivanje nasipa u slojevima debljim od 30 cm,

onda nadzorna služba može taj zahtjev odobriti ukoliko izvođač ispuni zahtjevane uslove
zbijenosti na probnoj dionici dužine 30/50 m. Na probnoj dionici uz upotrebu mehaničkih
sredstava kojima se vrši nabijanje nasipa, utvrđuje se debljina, mehanička sredstva, broj
hodova, osobina materijala sa vlažnošću i zbijenost sloja na pet mjesta, od kojih minimum
dva u donjoj polovini sloja. Rezultati opita moraju biti u skladu sa postavljenim uslovima.
Cijeli proces usvajanja debljine putem probne dionice radi zajednička komisija u kojoj su
predstavnik investitora i predstavnik izvođača. Na osnovu rezultata nadzorni organ unosi
potrebne nalaze i daje nalog kroz dnevnik izgradnje. Vanredni troškovi rada na probnoj
dionici padaju na teret izvođača, s tim što se izgrađeni sloj nasipa, ukoliko je na trasi, i ako
zbijenost zadovoljava, priznaje kao izvedeni nasip.
Za svaku vrstu materijala koji se ugrađuje u nasip potrebno je izvršiti ispitivanje na probnoj
dionici i usvajanje mehanizacije po postupku iz prethodnog stava.
Ukoliko nema promjene kvaliteta materijala ispitivanje izvršiti na svakih 200 m (tri opita).
4. Nabijanje
Svaki sloj nasipa mora biti nabijen u punoj širini odgovarajućim mehaničkim sredstvom, pri
čemu zbijanje treba u načelu sprovoditi od ivice prema sredini.
Svaki sloj nasipa mora biti prije početka nasipanja ovlažen ili prosušen od vlažnosti koja je u
skladu s prethodnim ispitivanjem i kod koje se upotrebljavana vrsta materijala da nabiti do
zahtijevane zbijenosti. Ukoliko se nakon nabijanja i kontrole kvaliteta ne nastavlja odmah sa
nasipanjem slijedećeg sloja, već se nastavlja sa nasipanjem poslije većeg vremenskog
perioda pod različitim vremenskim prilikama, prije nasipanja treba ponovo kontrolisati kvalitet
zbijenosti. S nabijanjem se u tom slučaju može početi tek onda kada je ispitivanjem ponovno
dokazan kvalitet zbijenosti.
34
Kada u toku dana prijeti opasnost od padavina, nadzorni organ će prema potrebi odrediti
obustavljanje daljeg rada na nasipanju, bez naknade troškova. Na nasipu od koherentnog
materijala treba isplanirati i uvaljati gornju površinu sloja laganim glatkim valjkom (3/5) tona,
tako da površina bude u nagibu od 2 do 5% na jednu stranu, da bude glatka i bez udubljenja
u kojima bi se mogla skupljati atmosferska voda. Prije nasipanja novog sloja potrebno je
ovakvu površinu zaglađenu ohrapaviti radi postizanja što bolje veze među slojevima. Ovo
važi i kod drugih većih prekida radova na izradi nasipa, zbog prestanka sezone građenja i sl.
Nasipanje se mora izvoditi tako da slojevi u uzdužnom smislu budu po mogućnosti u nagibu
nivelete, da se izbjegnu nagli visinski prelazi među slojevima razne visine.
Rad na nasipanju će se prekinuti u svako doba kad nije moguće postići zadovoljavajuće
rezultate, naročito zbog kiše, visokih podzemnih voda, ili nekih drugih atmosferskih
nepogoda baznih za lokalne uslove. Po ovom osnovu izvođač nema pravo na bilo kakvu
naknadu.
Materijal nasipa se ne smije ugraditi na smrznute površine, niti se smije ugraditi na snijeg i
led.
5. Zaštita površina iskopa i nasipa
Kosine kanala i nasipa treba humizirati i zasijati odgovarajućim smjesama trava.
Prije nanošenja sloja humusa (koristi se ranije skinuti i deponovani humus) površine kosina
iskopa i nasipa treba da su planirane do tačnosti ± 3 cm. Humiziranje i zatravljivanje vršiti
blagovremeno, da ne bi došlo do erozije nezaštićenih kosina.
Poslije zasijavanja površine treba njegovati do formiranja zelene mase i korjenovog sistema.
6. Deponije
Višak iskopanog materijala ili materijala za koga se laboratorijski pokaže da nije pogodan za
ugradnju u nasipe transportovaće se u deponije, ili u napušteno korito.
Deponije se formiraju razastiranjem materijala u slojevima do 1,0 m bez posebnog nabijanja.

Ukoliko se u deponije bude ugrađivao suviše vlažan materijal, takav materijal treba odlagati
na najudaljenija mjesta.
Površine deponije se ne humiziraju. Materijal koji se deponuje u konturama budućih nasipa,

neophodno je obraditi (kosine u obliku budućeg nasipa).
c. FILTER I TAMPON
Za izradu filter-tamponskog sloja predviđa se upotreba materijala iz kamenoloma, udaljenosti

oko 5 km. Koristiti samo one materijale, koji po svojim karakteristikama odgovaraju za izradu
filter-tamponskog sloja, tj. materijal po petrografskom sastavu treba da bude otporan na
agresivno dejstvo voda i na dejstvo mraza (zbog toga sadržaj mekih stijena ne smije iznositi
više od 0,74%). Osim toga materijal ne smije biti zamuljen.
Ugrađeni komprimirani tampon treba da ima odgovarajuću vodonepropusnost.
Pored granulometrijskog sastava kod ugrađenog materijala treba kontrolisati još i

zapreminsku težinu, stepen zbijenosti i vodonepropusnosti putem ispitivanja tri (3) uzorka
35
uzetih na svakih 100 m3 kanala (ukoliko je ukupna količina filter-tampona manja od 100 m 3
opet uzeti tri uzorka ugrađenog materijala.
Na prethodno pripremljenu podlogu razastire se i nabija filter-tamponski sloj debljine po

projektu.
Nabijanje filter-tamponskog sloja vrši se valjcima. S obzirom na stanje podtla, potrebno je

izbjegavati zbijanje vibrovaljcima.
Filter-tamponski sloj ugrađuje se samo ako su postignuti odgovarajući uslovi stanja podtla.
Posebnu pažnju obratiti na kvalitet ugradnje na potezima mogućeg koncentrisanog dotoka
podzemne vode (eventualni neregistrovani izvor i drugo).
Završna površina filter-tamponskog sloja treba da bude izrađena do tačnosti ± 3 cm.
3.4. BETONSKI RADOVI
3.4.1. Opšte napomene
Betonske konstrukcije treba izvesti prema Pravilniku o tehničkim mjerama i uslovima za

beton i armirani beton, i prema "Propisima za hidrotehnički beton". Pored toga, voditi računa
i o ovim tehničkim uslovima kao i tehničkom izvještaju i tehničkim uslovima t.1. u glavnom
projektu.
Izvođač je obavezan da po završenom iskopu, a prije početka betoniranja pozove

nadzornog organa Investitora radi pregleda izvršenog iskopa. Izvođač je takođe obavezan da
prije početka betoniranja svakog betonskog dijela pozove nadzornog organa Investitora radi
pregleda postavljene oplate. Tek kada nadzorni organ Investitora izda pismeno odobrenje u
građevinskom dnevniku može se pristupiti betoniranju tog dijela.
Za pregled oplate Izvođač je dužan da obavijesti blagovremeno nadzornog organa

Investitora. Ako nadzorni organ Investitora ne pristupi pregledu oplate u odgovarajućem roku
na pozivu ili ne obavijesti izvođača o razlozima za odlaganje vršenja pregleda, izvođač ima
pravo da izvede betoniranje tog dijela konstrukcije i bez pregleda nadzornog organa
Investitora. Ovu okolnost treba posebno upisati u građevinski dnevnik.
Izvođač je dužan da poziv za pregled oplate dostavi nadzornom organu Investitoru tokom
dogovorenog redovnog radnog vremena, a ukoliko se dostavi van tog vremena ne može da
posluži kao opravdanje za početak betoniranja bez prethodnog pregleda oplate od strane
nadzornog organa Investitora.
Opis procesa rada na betoniranju i pripremi mora se registrovati u građevinskom dnevniku

tako da se može tačno ustanoviti cijeli tok rada i vremenske okolnosti u svim fazama
izvođenja.
Za svaku poziciju i vrstu konstrukcije u glavnom projektu označena je vrsta i marka betona
koja se mora postići.
Izvođač treba pokazati postignutu marku betona izradom i ispitivanjem prethodnih probnih
tijela izrađenih od materijala kojim se namjerava pripremiti beton i izvoditi betoniranje
pojedinih konstrukcija. Ispitivanja uzoraka vrši odgovarajući zavod za ispitivanje
građevinskog materijala, registrovan za ove poslove, a uz saglasnost Investitora. Ispitivanje
može vršiti i terenska laboratorija izvođača, čiji rad treba da bude pod stalnom kontrolom
Investitora. Metode dokazivanja i ispitivanja vrše se prema odgovarajućim propisima.
36
Troškove svih ovih ispitivanja padaju na teret izvođača i računati su u jedinične cijene
betonskih radova.
Ukoliko se izvođenjem postigne kvalitet i čvrstoća betona niža od tolerancije predviđene

tehničkim propisima i propisima za hidrotehnički beton, ugovorena jedinična cijena za
odgovarajući beton smanjiće se na cijenu niže marke betona i to samo u slučaju ukoliko se
smanjenjem kvaliteta i čvrstoće betona ne dovodi u pitanje stabilnost konstrukcije. U ovim
slučajevima Izvođač je obavezan da o svom trošku dokaže kvalitet i stabilnost konstrukcije.
Svi radovi moraju se izvoditi prema glavnom projektu (odgovarajućim nacrtima i detaljima sa
odgovarajućom kvalifikovanom radnom snagom i pod stručnim nadzorom.
3.4.2. Materijal za izradu betona
3.4.2.1. Agregat za beton
Za izradu agregata za beton predviđa se u prvom redu upotreba materijala iz iskopa, a u

slučaju lošeg kvaliteta istog ili ukoliko to Izvođač iz bilo kojih drugih opravdanih razloga
zahtijeva, dozvoliće se upotreba kamena za izradu agregata iz kamenoloma. Ukoliko se za
pripremu agregata koristi kamen iz kamenoloma, izvođač je dužan redovno odstranjivati
jalovinu i kamen koji ne odgovara za upotrebu tj. koji nije kompaktan, otporan i čist.
Materijal za izradu agregata za beton mora biti čvrst, zdrav i tvrd i oslobođen primjesa zemlje
i materijala organskog dijela porijekla i to prije drobljenja i prosijavanja.
Drobilana i separacija za proizvodnju agregata treba da imaju kapacitete koji će biti usklađeni
sa potrebama da ne dođe do zastoja radova. Silosi treba da osiguraju višednevnu rezervu
agregata za beton. Strojeve drobilane i separacije treba tako odabrati da se obezbijedi
proizvodnja agregata granulacije prema najpovoljnijoj granulometrijskoj krivulji. Preklapanje
među frakcijama agregata treba da bude u okviru dozvoljenih granica. Naročitu pažnju treba
obratiti na problem ispiranja sitnih frakcija kod pranja agregata. Ukoliko dođe do ispiranja iste
treba istaložiti i dodavati naknadno mješavini za beton u prethodnoj količini. Pogrebnu
granulaciju agaregata za beton Izvođač je dužan da obezbjeđuje prosijavanjem najmanje
triju frakcija agregata i stalnim kontrolisanjem granulacije. Na isti način se postupa i u
slučaju, kada agregat već po svom prirodnom sastavu ima odgovarajuću granulaciju.
Granulometrijski sastav agregata treba uvijek da se nalazi između dviju kontrolnih
granulometrijskih krivulja.
Granulometrijska krivulja koja se nalazi između ovih dviju kontrolnih krivulja treba da bude
propisanih kvaliteta, uzimajući u obzir da su i i ostali uslovi ispunjeni (odgovarajući cement,
propisani način spravljanja, ugrađivanja betona itd.).
Zalihe agregata moraju biti osigurane za najmanje trodnevi rad, i to u vrijeme najveće
proizvodnje betona. Doziranje agregata mora biti težinsko, vaganjem, sa tačnošću ± 2%.
Radi zaštite od prašine i da bi se omogućili normalni uslovi za rad uposlenog ljudstva na
drobilani i separaciji Izvođač je dužan instalirati odgovarajući ventilacioni uređaj za
otprašivanje agregata. Odprašivanjem iz agregata se odstranjuje štetna prašina. Za
separiranu kamenu prašinu treba obezbijediti odgovarajući silos u koji će se ventilatorom
deponovati prašina. Kamena prašina može se dodavati smjesi za spravljanje betona u
količinama koje se odrede laboratorijskim ispitivanjem.
37
3.4.2.2. Vezivni materijali
Kao vezivno sredstvo smiju se upotrebljavati vrste cementa koje odgovaraju jugoslovenskom
standardu JUS B.C.1.011.
Vezivna sredstva izvan standarda smiju se upotrebljavati samo ako je njihova upotreba
službeno odobrena od nadležnih organa i ako Investitor da pismenu saglasnost za njihovu
primjenu.
Izvođač je obavezan da podnese dokaze o kvalitetu vezivnih sredstava (ateste) izdate od

strane proizvođača, odgovarajućeg zavoda za ispitivanje građevinskog materijala ili
gradilišne laboratorije.
Za betonske i armirano-betonske radove predviđa se upotreba normalnog cementa PC 350 i

PO 450, a ukoliko prema projektu ili po nalogu Investitora bude potrebno upotrijebiti druge
vrste cementa, Izvođač ima pravo naplate razlike cijene. Cementi koji se upotrebljavaju treba
da zadovoljavaju uslove za izradu vodonepropusnih hidrotehničkih betona.
Cement treba uglavnom dopremiti direktno iz tvornice u refuzi, specijalnim vozilima, te

uskladištiti na gradilištu u odgovarajućim silosima sa uređajima za doziranje.
Doziranje treba da se vrši vaganjem sa tačnošću ± 1%. Na svim silosima treba biti označeno
koja se vrsta i marka cementa uskladištava.
Cement u vrećama može se upotrebljavati samo u iznimnim slučajevima kod primjene

manjih količina betona kao i za manje značajne konstrukcije.
3.4.2.3. Voda za pripremu betona
Voda za pripremu betona mora biti bez štetnih primjesa i sastojaka. Doziranje vode može se
vršiti težinski i zapreminski. Tačnost doziranja vode treba da bude ± 1%.
3.4.2.4. Dodatna sredstva za beton
Dodatna sredstva betonu koja služe za poboljšanje ugradljivosti, vodonepropustljivosti ili

otpornosti betona protiv hemijskih, mehaničkih uticaja i slično, ukoliko nisu standardizovani
moraju imati odgovarajuće ateste. Dodatna sredstva smiju se upotrijebiti samo u skladu sa
propisima, i uputstvima proizvođača, a uz izričitu saglasnost Investitora.
3.4.3. Pripema betona
Priprema betona obavezno se vrši odgovarajućim mješalicama ili u tvornici betona. Ručnu
pripremu betona može odobriti nadzorni organ Investitora samo u slučaju kada se radi o
manjim količinama i za marke betona MB-15.
Priprema betona može se vršiti i u centralnoj betonari na gradilištu. U tom slučaju treba da se
dokaže da kod prevoza gotovog betona neće doći do segregacije i da će cjelokupno vrijeme
manipulacije sa zamješanim betonom do njegove ugradbe biti kraće od vremena potrebnog
za početak vezivanja. Ukoliko to nije moguće, pripremu betona treba vršiti sa odgovarajućim
betonskim mješalicama smještenim u blizini mjesta ugradnje.
3.4.3.1. Sastav betona
Agregat, vezivni materijal, voda i dodatna sredstva doziraju se u količinama potrebnim da se

dobije beton odgovarajuće vrste, kvaliteta i marke kako je naznačeno u predmjeru i
38
predračunu radova, a što treba dokazati prethodnim probama u skladu sa odredbama
"Pravilnika o tehničkim mjerama i uslovima za beton i armirani beton" i "Propisa za
hidrotehnički beton".
Izvođač mora unaprijed da dokaže da će dostići propisani kvalitet i marku betona za sve
konstruktivne elemente u objektu.
Treba odabrati takvu granulaciju agregata i vodocementni faktor da se dobija beton takve
konzistencije koja će osigurati postizanje svih propisanih svojstava betona (marke, betona,
vodonepropusnosti i drugo).
Kod betoniranja jednog elementa konstrukcije treba upotrebljavati isključivo samo jednu vrstu
i marku cementa.
Izvođač radova treba ispitivanjem i odgovarajućim dokumentima (atestima) da dokaže da

materijal za pripremu betona kao i pripremljeni beton imaju propisani kvalitet.
Na svakom atestu mora biti označeno za koju konstrukciju je dotični materijal upotrijebljen.
U toku izvođenja radova treba vršiti kontinuirano sistematsko ispitivanje materijala za

pripremu betona u obaveznoj gradilišnoj laboratoriji kao i ugrađenog betona u nekom
ovlašćenom zavodu.
Broj uzorka odrediće se sporazumno na gadilištu u skladu sa važećim propisima.
Dopuštena tolerancija krupnoće agregata za svaku frakciju je ± 2%. Kontrola se vrši u toku
izvođenja radova. Kod doziranja vode treba obavezno voditi računa o prethodnoj vlažnosti
agregata.
Izvođač treba redovno podnositi Investitoru na odobrenje podatka o sastavu betona.

Salasnost Investitora ne umanjuje odgovornost Izvođača. Saglasnost se može povući ako se
ustanovi da nije postignut traženi kvalitet betona. Izvođač treba da ima instalacije na
gradilištu koje su u mogućnosti da mijenjaju količinu svake frakcije agregata za najmanje
15% na više ili niže.
Dodatna sredstva se mogu dodavati betonu uz prethodnu saglasnost Investitora. Ponuđena

jedinična cijena treba da obuhvati i troškove eventualnih dodataka.
3.4.3.2. Spravljanje betona
Centralna betonara mora da omogući precizno doziranje pojedinih frakcija agregata,

cementa i vode i da osigura homogenost smjese. Ona treba da omogućava izmjenu omjera
kod doziranja brzim izravnavanjima.
Betonara mora da ima odgovarajuću vezu sa radnim mjestima gdje se vrši ugrađivanje
betona kako bi se blagovremeno mogle vršiti manja korekcija pri sastavljanju betonske
smjese.
Ukoliko se beton priprema na samom mjestu ugradnje, u betonari se vrši priprema suhe
smjese betona koja se utovara u posebna vozila kojim se suva smjesa doprema do
postrojenja za pripremu betona. Na mjestu ugradnje, ponovo se vrši kraće miješanje i
dodavanje potrebne količine vode da bi se dobio odgovarajući beton.
39
3.4.3.3. Prevoz betona
Prevoz betona može se vršiti samo na način i sredstvima koja su predviđena projektom
organizacije izvođenja radova kojeg priprema Izvođač i koji je prihvatio Investitor prije
početka betonskih radova.
Ukoliko se u toku betoniranja utvrdi da ima pojava segregacije prouzrokovanih uslijed

nepovoljnih organizacija prevoza betona, Izvođač je dužan da odmah ukloni uzorke
segregacije o svom trošku. Prevoz betona mora biti tako riješen da omogućava početak
vezivanja prije ugrađivanja. Kod prevoza beton ne smije biti nezaštićen.
Ručna priprema manjih količina betona za objekte manje važnosti, a za koje je posebno
pismeno dao odobrenje nadzorni organ Investitora, vrši se obično u blizini mjesta ugradnje te
se tako beton direktno ugrađuje ili se prevozi japanerima ili tragačima do mjesta ugradnje.
3.3.4.4. Kontrola betona
Izvođač je dužan da o svom trošku uredi i održava na gradilištu laboratorij za beton sa

potrebnom opremom i tehničkim osobljem za kontrolu kvalitetu betona, a u skladu sa
"Propisima za hidrotehnički beton".
Kontrolu kvalitetno pripremljenog i ugrađenog betona vršiće ovlašteni Zavod za koji će
Investitor dati saglasnost. Troškovi ovih ispitivanja padaju na teret izvođača radova.
Investitor može tražiti vađenje uzoraka iz izbetoniranog objekta u svrhu kontrole postignutog
kvaliteta. Izvođač je dužan da izradi uzorke na mjestima koje odredi Investitor i da iste uputi
na ispitivanje. Troškovi ispitivanja padaju na teret Izvođača, ako rezultati tih ispitivanja nisu
zadovoljavajući.
U tom slučaju Investitor donosi odluku ili da se objekat sanira o trošku izvođača ili da se vrši
isplata betona po cijeni umanjenoj za procenat umanjene kvaliteta betona, ukoliko ugradnja
betona niže marke ne utiče na funkcionalnost, stabilnost ili otpornost konstrukcije.
Investitor ima pravo da prekine betoniranje ukoliko se neposrednom kontrolom Investitora

utvrdi da se priprema betona ne vrši po ugovorenim uslovima.
Izvođač ima pravo na bilo kakve naknade troškova u slučaju ovakve obustave rada na
betoniranju, već je obavezan da ukazane nepravilnosti otkloni u što kraćem roku.
3.4.4. Ugradnja betona
Ugradnja betona treba da se vrši odgovarajućim savremenim uređajem koji garantuje

postizanje traženog kvaliteta betona.
Betoniranje objekata vrši se prema glavnom projektu ili eventualnim detaljima koji bi se dali
tokom izvođenja radova radi boljeg podešavanja konstrukcije uslovima na terenu (verifikacija
geotehničkih uslova i slično).
Količine ugrađenog betona se obračunavaju prema mjerama iz izvedbenog projekta.

Popunjavanje prekopa nastalog krivicom Izvođača i popuna radnih profila nastalih
vanprofilskim iskopom padaju na teret Izvođača i ne plaćaju se posebno.
Prije betoniranja objekata i temelja treba na mjestima gdje je to potrebno izvršiti čišćenje
temelja u skladu sa uslovima iz "Propisa za hidrotehnički beton" i Ugradnja betona, kao i
"Pravilnika o tehničkim mjerama i uslovima za beton i armirani beton".
40
Oplata za betoniranje mora imati u svakoj tački isti položaj, smjer i oblik koji je predviđen u
glavnom projektu. Nakon skidanja oplate treba da se dobije ravna i glatka površina.
Izradu, postavljanje, skidanje i održavanje oplate treba uračunati u cijenu ugrađenog betona
odgovarajuće pozicije prema predmjeru i predračunu radova.
Ugradnju betona treba vršiti u skladu sa uslovima iz "Propisa za hidrotehnički beton",
Izvođenje betonskih radova kao i Pravilnika o tehničkim mjerama, uslovima za beton i
armirani beton.
Betoniranje se vrši uređajima za ugradnju betona koji garantuju postizanje traženog kvaliteta
betona. Beton se ugrađuje direktno pomoću pervibratora.
Investitor može prekinuti rad na betoniranju ukoliko utvrdi da je neka od faza betoniranja
nekvalitetna i dozvoliće nastavak rada tek onda kada se nedostaci uklone i isprave.
Njega i zaštita betona tokom pripreme, prevoza, ugradnje i nakon ugradnje u pojedine
dijelove konstrukcija treba da je u skladu sa uslovima iz ranije pomenutih propisa.
Pored radova koji su unaprijed opisani u vezi betonskih radova u jedinične cijene, za
pojedine pozicije treba obuhvatiti i uračunati i sve radove koji su neposredno vezani za
glavne radove.
Pod ostalim radovima podrazumijevaju se i potrebna mjerenja za izradu i obračun radova, te

postavljanje, održavanje i skidanje svih privremenih postrojenja i instalacija, u koje spadaju i
svi uređaji za pripremu, prevoz, ugradnju, zaštitu i njegu betona i betonskih objekata. Tu
takođe spada i postrojenje za snabdijevanje gradilišta komprimiranim vazduhom, vodom,
električnom energijom, odvodnja, telefonske veze, uređaji za signalizaciju kao i sva ostala
postrojenja. Jediničnom cijenom treba da je obuhvaćena doprema vode i komprimiranog
vazduha, rasvjeta i motorni pogon i crpljenje vode.
Izvođač je dužan da sve instalacije na gradilištu održava u ispravnom stanju, a naročito

kablove za prenos električne energije. Pored toga Izvođač je dužan da primijeni sve mjere
higijensko-tehničke zaštite na svim radnim mjestima.
U jediničnim cijenama za betonske radove treba da budu obuhvaćeni i radovi na donošenju

alata i sitnog pribora, doprema pogonskog materijala, izrada postavljanja i skidanje oplate,
zaštita i njega betona, troškovi ispitivanja materijala i gradilišne laboratorije, izrada
dilatacionih spojeva i slično. Uklanjanje, čišćenje i odvoz svih otpadaka i nečistoća nastalih
tokom rada i završno čišćenje objekata pred primopredaju, takođe treba da je uračunato u
jedinične cijene pojedinih pozicija betonskih radova.
Kod obračuna izvedbenih i betonskih i armirano-betonskih radova uzimaju se idealne mjere

konstrukcije prema izvedbenom projektu.
Jediničnom cijenom pojedine pozicije obuhvaćena je nabavka, doprema i priprema potrebnih

materijala za izradu odgovarajuće vrste betona. Izrada betona odgovarajuće marke i
vodonepropusnosti, utovar u prevozna sredstva, horizontalni i vertikalni prevoz do mjesta
ugradnje te sama ugradnja obzirom na vrstu konstrukcije, veličinu presjeka konstrukcije, te
način ugradnje. U jediničnoj cijeni betona uračunati su troškovi oplate, podupirača kao i
troškovi ostalih pratećih radova opisanih u ranijim članovima ovih tehničkih uslova.
41
3 Predmjer i predračun
TIJELO DEPONIJE- II FAZA (Gornji multibarijerni sloj) Zatvaranje deponije
Poz. OPIS RADOVA Jed. mj. Koli. KM./jed. mj. SUMA KM

Gornji multibarijerni sloj
Nabavka I transport geomreže za
stabilizaciju kosina poliester/PET
1 m2 2000,00 3,20 6400,00
30/30 mm, vlačne čvrstoće 30/30
kN/m
Ugradnja geomreže poliester/PET
2 30/30 mm, vlačne čvrstoće 30/30 m2 2000,00 2,80 5600,00
kN/m
Nabavka i transport geotextila 400
3 gr/m2 od UV stabilnog polipropilena, m2 94850,00 1,80 170730,00
polietilena i poliestera (PP;PE;PES)
Priprema i ugradnja geotextila 400
gr/m2 od UV stabilnog polipropilena,
4 polietilena i poliestera (PP;PE;PES) m2 94850,00 0,80 75880,00
koji može izdržati izlaganje suncu
najmanje dvije godine.
Nabavka i transport bentonitske
5 podloge od tkanog polipropilenskog m2 94850,00 1,80 170730,00
geotekstila.
Priprema i ugradnja bentonitske
podloge od tkanog polipropilenskog
geotekstila. Ispuna od natrijum
bentonita u količini 4500 g/m2
ojačanog aero vlaknima u količini od
60g/m2.
Ukupna težina proizvoda 4800g/m2 (
EN ISO 9864)
Debljina u suvom stanju 5mm (EN
ISO 9863-1)
Zatezna čvrstoća pri kidanju (EN
6 ISO 10.319), podužno min 20kN/m m2 94850,00 1,20 113820,00
poprečno min 30kN/m
Izduženje pri nominalnoj sili (EN ISO
10.319), podužno max 25%,
poprečno max 25%
CBR otpornost na probijanje (EN
ISO 12236) 3500N
Koeficijent vodopropusnosti Kv na i=
30 i pritisku 30kPa (DIN 18130 T1),
max 5x10-11 m/s
Standardne dimenzije širina
3.60/5.10m, dužina 40m
Nabavka I transport PEHD folije 2,5
mm.Ova membrana je dvostruko
hrapava, izgrađena od polietilena
7 visoke gustoće 940-960 kg/m3 , m2 94850,00 3,90 369915,00
odnosno 0,94-0,96 g/cm3.Ovaj sloj
se postavlja na pripremljenu
podlogu ćelije.
42
Priprema i ugradnja PEHD folije 2,5
mm za stabilizaciju kosina. Ova
membrana je dvostruko hrapava,
8 m2 94850,00 1,80 170730,00
izgrađena od polietilena visoke
gustoće 940-960 kg/m3 , odnosno
0,94-0,96 g/cm3.
Nabavka i transport drenažnog sloja
granulacije 8-16 mm koeficijent
9 filtracije k>1x10-2. Sadržaj kalcijum m3 14227,50 3,90 55487,25
karbonata (CaCO3) treba da je manji
od 20%.
Priprema i ugradnja drenažnog sloja
d= 15 cm. Materijal drenažnog sloja
mora biti otporan na termičke,
10 m3 14227,50 2,80 39837,00
hemijske i biohemijske uticaje.
Sadržaj kalcijum karbonata (CaCO3)
treba da je manji od 20%.
UKUPNO FAZA III 1179129,25
REKAPITULACIJA MULTIBARIJERNI GORNJI ZAPTIVNI SLOJ
UKUPNO TROŠKOVI 1179129,25 KM
NEPREDVIĐENI TROŠKOVI 5,00% 58956,46 KM
UKUPNO 1238085,71 KM
43
PREDMJER I PREDRAČUN RADOVA- OBODNI KANAL
I PRIPREMNI RADOVI
jediničn
jedinica ukupno
broj VRSTA RADA I OPIS AKTIVNOSTI količina a
mjere (KM)
cijena
Čišćenje i pripremanje terena, m' 1376 0,60 825,60
1 uklanjanje rastinja na trasi kanala i
UKUPNO PRIPREMNI
zacjevljenih kolektora. 825,60 KM
RADOVI:
II ZEMLJANI RADOVI
jediničn
jedinica ukupno
mjere (KM)
cijena
Iskop materijala za kanale u tlu III i IV
kategorije do projektovanih kota sa
pravilnim odsjecanjem bočnih strana i
2 dna rova. Dubina prema kotama iz
uzdužnog profila. Nadzorni organ će na
licu mjesta utvrditi kategoriju iskopanog m3 1350 3,40 4590,00
materijala.
Planiranje stranica kanala do postizanja
3 nagiba strana i dna prema projektnom m 1376 1,20 1651,20
rješenju.
Nabavka i ugradnja šljunka ispod
m3 206 9,40 1936,40
obloge kanala debljine 10 cm. Šljunak
4
granulacije 4 - 16 mm, ima funkciju UKUPNO ZEMLJANI
filterskog i izravnavajućeg sloja. 8 177,60 KM
RADOVI:
III BETONSKI RADOVI

jediničn
jedinica ukupno
mjere (KM)
cijena
Izrada oplate za izgradnju obloge
5 m 1100 0,70 770
kanala. Obračun po m'
Nabavka i ugradnja betona MB20, za
6 oblaganje proticajnog profila kanala.
Debljina obloge je od 12 - 15 cm.
7 -MB 20, (0.36 x 810) = m3 389,0 45,00 17505
Nabavka i ugradnja trajno elastičnog
8 kita za izvođenje razdjelnica debljine m 850,0 1,80 1530
2,5 cm na svaka 3 m dionice kanala
Nabavka i ugradnja betona MB30, iza
9 izradu donje konstrukcije šahtova m3 89,0 140,00 12460
glavnog kišnog kolektora
10 izradu ulivne građevine za prihvat m3 10,0 140,00 1400
bujičnih tokova
11 izradu ulivne građevine za prelaz m3 10,0 140,00 1400
kanala na zacjevljen kolektor.
Nabavka i ugradnja konstruktivnih
12 m2 5450,0 38,00 207100
armaturnih mreža Q-257
13 Izrada izlivne građevine na kraju m3 360,0 38,00 13680
glavnog kišnog kolektora
44
UKUPNO BETONSKI
255 845,00 KM
RADOVI:
IV OSTALI RADOVI
jediničn
jedinica ukupno
mjere (KM)
cijena
% 3 0,030 7945,45
Nepredviđeni radovi 3% od ukupne
1
vrijednosti UKUPNO OSTALI RADOVI: 7 945,45 KM
R Е К А P I Т U L А C I Ј А
ZAŠTITA DEPONIJE OD OBORINSKIH I PODZEMNIH VODA
I PRIPREMNI RADOVI 825,60 KM
II ZEMLJANI RADOVI 8 177,60 KM
III BETONSKI RADOVI 255 845,00 KM
IV OSTALI RADOVI 7 945,45 KM
UKUPNO: 272 793,65 KM
45
4 Literatura
1. Direktiva 757442/EEC o otpadu

2. Direktiva 91/689/EEC o opasnom otpadu
3. Direktiva 84/631/EEC o nadzoru i kontroli prekograničnog transporta opasnog otpada
4. Direktiva 91/157/EEC o baterijama i akumulatorima koji sadrže opasne supstance
5. Direktiva 94/62/EEC o ambalaži i ambalažnom otpadu
6. Direktiva 99/31/EEC o deponijama otpada
7. Direktiva 2000/76/EEC o spaljivanju opasnog otpada
8. Nacionalna strategija za upravljanje otpadom (2000)
9. Zakon o upravljanju otpadom RS (sl. Glasnik RS 53/02 i 39/05)
10.Zakon o uređenju prostora (sl. Glasnik RS br 84/02)
11.Zakon o uređenju prostora (sl. Glasnik RS br 55/10)
12.Zakon o zaštiti vazduha (sl. Glasnik RS br 53/02 i 39/05)
13.Zakon o zaštiti zemljišta (sl. Glasnik RS br 53/02)
14.Zakon o zaštiti voda (sl. Glasnik RS br 53/02 i 43/02)
15.Zakon o zaštiti životne sredine (sl. Glasnik RS br 53/02 i 39/05)
16.Zakon o izmjenama i dopunama zakona o zaštiti životne sredine (sl. Glasnik RS br
109/05)
46
5 Grafički prilozi tehničkih rješenja
47
Sveska 2. Projekat otplinjavanja
48
SADRŽAJ SVESKE 2
UVOD
PROCJENJENA PRODUKSCIJA DEPONIJSKOG GASA
TEHNOLOŠKI OPIS
PRORAČUN SISTEMA OTPLINJAVANJA
PREDMJER I PREDRAČUN
LITERATURA
GRAFIČKA DOKUMENTACIJA
OTP 01. 00. 00 Situacioni plan sistema otplinj.

OTP 02. 00. 00 Tehnološka šema sistema otplinjavanja
49
Sistem za spaljivanje deponijskih gasova
Jedan od produkata deponovanja komunalnog otpada na sanitarnoj deponiji je i stvaranje
biogasa. Nakon odlaganja čvrstog komunalnog otpada, dolazi do razlaganja u aerobnim
uslovima zbog toga što se određena količina vazduha nalazi zarobljena unutar tijela
deponije. Kiseonik iz ovog vazduha se brzo utroši, a zatim nastaje proces anaerobnog
razlaganja. Biogas nastaje na sanitarnoj deponiji tokom anaerobnog raspadanja odloženog
komunalnog otpada.
Sastav i količina deponijskog gasa

Proces anaerobne fermentacije se odvija u četiri faze:
– Hidroliza,
– Acidogeneza
– Acetogeneza i
– Metanogeneza.
U prve dvije faze, čvrste i kompleksne organske komponente otpada se rastvaraju putem
hidrolize i transformišu pomoću bakterija u jednostavnije kisjline (propionska, buterna kiselina
i dr). Hidroliza je posledica ekstra-ćelijskih enzima koje proizvode fermentacione bakterije.
Mehanizam dejstva se ogleda u prekidanju dugačkih veza kod kompleksnih ugljenih hidrata,
proteina i lipida i stvaranju kratkih veza. Na primjer, polisaharidi se pretvaraju u
monosaharide, proteini se konvertuju u peptide i amino kiseline. Faza hidrolize se može
odvijati u aerobnim ili anaerobnim uslovima. U trećoj fazi, grupa kiselinskih bakterija, koje se
razvijaju u kiselim uslovima, konvertuju produkte iz prve dvije faze u sirćetnu kiselinu, CO2 i
H2. Bakterije prvo razgrađuju jedinjenja sa nižom molekulskom masom, pretvarajući ih u
alkohole, organske kiseline, amino kiseline, CO2, H2S i CH4 u tragovima. U krajnjoj fazi,
metanogenske bakterije proizvode CH4. Ovaj stepen se ili može desiti kod konverzije
sirćetne kiseline u CH4 i CO2 ili tokom konverzije H2 i CO2 u CH4. Ove bakterije su veoma
osjetljive na uslove sredine: one se razvijaju pri optimalnom pH između 6,5 i 8. Izvan ovih
vijrednosti pH njihova aktivnost je minimalna.
Tipični sastav i karakteristike deponijskog gasa
TABELA 1
Komponente Sadržaj u suvom gasu (zapr.%)
Metan 45- 60
Ugljendioksid 40- 60
Azot 2- 5
Kiseonik 0,1- 1
Sulfidi, disulfidi, merkaptani 0- 1
Amonijak 0,1- 1
Vodonik 0- 0,2
Ugljenmonoksid 0- 0,2
Sastojci u tragovima 0,01- 0,6
Karakteristike Vrijednost
Temperatura, (°C) 38- 50
50
Gustina, (kg/Nm3) 1,02- 1,06
Vlažnost zasićenje
Toplotna moć, (kJ/Nm3) 14900- 20500
Procjena produkcije deponijskog gasa na kontrolisanoj sanitarnoj deponiji zahtijeva

poznavanje brojnih parametara koji se odnose na fizičko-hemijske karakteristike otpada, na
način deponovanja i prekrivanja otpada, na lokalne klimatske i hidrogeološke uslove, itd. Pri
proračunavanju količine gasa koji će nastati na deponiji polazi se od morfološkog sastava
vlažnog integralnog otpada koji se na nju odlaže. U sledećoj tabeli dat je prikaz prosječne
vlažnosti i elementarni sastav određenih komponenti č.k.o.–a.
Prosječne vlažnosti i sastav određenih suvih komponenti čvrstog komunalnog otpada
TABELA 2
Komponenta Vlažnost C H O N S Ostalo

(%)
Otpaci od 70,00 48,00 6,40 37,60 2,60 0,40 5,00
hrane
Tekstil 10,00 48,00 6,40 40,00 2,20 0,20 3,20
Koža 10,00 60,00 8,00 11,60 10,00 0,40 10,00

Bašt. otpad i 60,00 46,00 6,00 38,00 3,40 0,30 6,30
drvo
Takođe, jedan od bitnih faktora za proračun proizvodnje deponijaskog gasa je i količina

odloženog otpada na deponiji. U tabeli koja sledi dat je prikaz procijenjene količine otpada
koji će se deponovati I koji je deponovan na na starom odlagalištu JP EKO-DEP Bijeljina.
TABELA3
Kumulativne Kumulativne
Količina Količina
Procjena vrijednosti vrijednosti
Godina Č.K.O-a (t) Č.K.O-a (t) sa
povećanja bez recklaže sa recklažom
bez reciklaže reciklažom
(t) (t)
Godina zatvaranja deponije 2007 Početna reciklaža 0,00%
Procenat povećanja količine
1,00% Početak reciklaže 2014
otpada
Početak deponovanja 1970 Ciljna reciklaža 0,00%
1970 - 12000,00 12000,00 12000,00 12000,00
1971 1,00% 12120,00 24120,00 12120,00 24120,00
1972 1,00% 12241,20 36361,20 12241,20 36361,20
1973 1,00% 12363,61 48724,81 12363,61 48724,81
1974 1,00% 12487,25 61212,06 12487,25 61212,06
1975 1,00% 12612,12 73824,18 12612,12 73824,18
1976 1,00% 12738,24 86562,42 12738,24 86562,42
1977 1,00% 12865,62 99428,05 12865,62 99428,05
1978 1,00% 12994,28 112422,33 12994,28 112422,33
1979 1,00% 13124,22 125546,55 13124,22 125546,55
1980 1,00% 13255,47 138802,02 13255,47 138802,02
1981 1,00% 13388,02 152190,04 13388,02 152190,04
1982 1,00% 13521,90 165711,94 13521,90 165711,94
1983 1,00% 13657,12 179369,06 13657,12 179369,06
1984 1,00% 13793,69 193162,75 13793,69 193162,75
1985 1,00% 13931,63 207094,37 13931,63 207094,37
51
1986 1,00% 14070,94 221165,32 14070,94 221165,32
1987 1,00% 14211,65 235376,97 14211,65 235376,97
1988 1,00% 14353,77 249730,74 14353,77 249730,74
1989 1,00% 14497,31 264228,05 14497,31 264228,05
1990 1,00% 14642,28 278870,33 14642,28 278870,33
1991 1,00% 14788,70 293659,03 14788,70 293659,03
1992 1,00% 14936,59 308595,62 14936,59 308595,62
1993 1,00% 15085,96 323681,58 15085,96 323681,58
1994 1,00% 15236,82 338918,39 15236,82 338918,39
1995 1,00% 15389,18 354307,58 15389,18 354307,58
1996 1,00% 15543,08 369850,65 15543,08 369850,65
1997 1,00% 15698,51 385549,16 15698,51 385549,16
1998 1,00% 15855,49 401404,65 15855,49 401404,65
1999 1,00% 16014,05 417418,70 16014,05 417418,70
2000 1,00% 16174,19 433592,89 16174,19 433592,89
2001 1,00% 16335,93 449928,81 16335,93 449928,81
2002 1,00% 16499,29 466428,10 16499,29 466428,10
2003 1,00% 16664,28 483092,38 16664,28 483092,38
2004 1,00% 16830,92 499923,31 16830,92 499923,31
2005 1,00% 16999,23 516922,54 16999,23 516922,54
2006 1,00% 17169,23 534091,77 17169,23 534091,77
2007 1,00% 17340,92 551432,68 17340,92 551432,68
2008 551432,68 551432,68
2009 551432,68 551432,68
2010 551432,68 551432,68
2011 551432,68 551432,68
2012 30000,00 581432,68 551432,68
2013 30000,00 611432,68 551432,68
2014 30000,00 641432,68 551432,68
PROCJENJENA PRODUKSCIJA DEPONIJSKOG GASA:
Za procjenu proizvodnje deponijskog gasa korišćen je Model za emisiju deponijskog gasa

(LandGEM), američke agencije za zaštitu životne sredine ( Enviromental Protection Agency
).
Godišnja količina proizvedenog metana može se odrediti prema sljedećoj jednačini :
n 1
QCH =∑4
∑
i =1 j =0,1
( )
k⋅L0⋅
M i −kt
10
⋅e ij
gdje su:
QCH 4
godišnja količina CH4 (m3/god);
i inkrement (1 godina);
n početna godina za prihvatanje otpada;
j inkrement (0,1 godina);
k brzina stvaranja CH4 (god-1);
L0 potencijalni kapacitet stvaranja CH4 (m3/t);
52
Mi masa otpada deponovana u i-toj godini (t);
t ij starost j-te sekcije otpada mase Mi deponovane u i-toj godini;
Parametri korišćeni za dati model su:

Početak deponovanja 1970. godina
−1
k =0,004( god )
3
L0 =100(m /t)
sadržaj CH4 : 49 zapr. %
sadržaj CO2 : 50 zapr. %
ostalo : 1 zapr. %
Procjenjena vrijednost proizvodnje deponijskog gasa na starom odlagalištu JP EKO-DEP

Bijeljina u zavisnosti od godine deponovanja iznosi:
TABELA 4
Godina Ukupan biogas Metan Ugljen-dioksid
m3/god m3/h m3/god m3/h m3/god m3/h
1970 105629,9 12,1 51758,63 5,9 52814,9 6,0
1971 208174,2 23,8 102005,36 11,6 104087,1 11,9
1972 307764,6 35,1 150804,65 17,2 153882,3 17,6
1973 404527,5 46,2 198218,49 22,6 202263,8 23,1
1974 498584,6 56,9 244306,47 27,9 249292,3 28,5
1975 590052,9 67,4 289125,91 33,0 295026,4 33,7
1976 679044,8 77,5 332731,95 38,0 339522,4 38,8
1977 765668,6 87,4 375177,61 42,8 382834,3 43,7
1978 850028,3 97,0 416513,86 47,5 425014,1 48,5
1979 932224,0 106,4 456789,77 52,1 466112,0 53,2
1980 1012352,1 115,6 496052,52 56,6 506176,0 57,8
1981 1090505,1 124,5 534347,48 61,0 545252,5 62,2
1982 1166772,1 133,2 571718,34 65,3 583386,1 66,6
1983 1241239,0 141,7 608207,09 69,4 620619,5 70,8
1984 1313988,1 150,0 643854,16 73,5 656994,0 75,0
1985 1385098,9 158,1 678698,44 77,5 692549,4 79,1
1986 1454647,7 166,1 712777,36 81,4 727323,8 83,0
1987 1522708,0 173,8 746126,94 85,2 761354,0 86,9
1988 1589350,7 181,4 778781,84 88,9 794675,3 90,7
1989 1654643,7 188,9 810775,43 92,6 827321,9 94,4
1990 1718652,7 196,2 842139,83 96,1 859326,4 98,1
1991 1781440,8 203,4 872905,98 99,6 890720,4 101,7
1992 1843068,6 210,4 903103,63 103,1 921534,3 105,2
1993 1903594,8 217,3 932761,47 106,5 951797,4 108,7
1994 1963075,7 224,1 961907,09 109,8 981537,9 112,0
1995 2021565,5 230,8 990567,10 113,1 1010782,8 115,4
1996 2079116,5 237,3 1018767,10 116,3 1039558,3 118,7
1997 2135779,1 243,8 1046531,77 119,5 1067889,6 121,9
1998 2191601,8 250,2 1073884,89 122,6 1095800,9 125,1
1999 2246631,3 256,5 1100849,35 125,7 1123315,7 128,2
2000 2158539,7 246,4 1057684,43 120,7 1079269,8 123,2
2001 2073902,1 236,7 1016212,03 116,0 1036951,1 118,4
53
2002 1992583,2 227,5 976365,79 111,5 996291,6 113,7
2003 1914452,9 218,5 938081,94 107,1 957226,5 109,3
2004 1839386,2 210,0 901299,22 102,9 919693,1 105,0
2005 1767262,8 201,7 865958,77 98,9 883631,4 100,9
2006 1697967,4 193,8 832004,04 95,0 848983,7 96,9
2007 1631389,2 186,2 799380,70 91,3 815694,6 93,1
2008 1567421,5 178,9 768036,53 87,7 783710,7 89,5
2009 1505962,0 171,9 737921,39 84,2 752981,0 86,0
2010 1446912,4 165,2 708987,08 80,9 723456,2 82,6
2011 1390178,2 158,7 681187,30 77,8 695089,1 79,3
2012 1335668,5 152,5 654477,56 74,7 667834,2 76,2
2013 1283296,2 146,5 628815,13 71,8 641648,1 73,2
2014 1232977,4 140,8 604158,93 69,0 616488,7 70,4
2015 1184631,7 135,2 580469,52 66,3 592315,8 67,6
2016 1138181,6 129,9 557708,99 63,7 569090,8 65,0
2017 1093552,9 124,8 535840,90 61,2 546776,4 62,4
2018 1050674,0 119,9 514830,28 58,8 525337,0 60,0
2019 1009476,5 115,2 494643,50 56,5 504738,3 57,6
2020 969894,4 110,7 475248,25 54,3 484947,2 55,4
2021 931864,3 106,4 456613,50 52,1 465932,1 53,2
2022 895325,4 102,2 438709,43 50,1 447662,7 51,1
2023 860219,2 98,2 421507,38 48,1 430109,6 49,1
2024 826489,5 94,3 404979,84 46,2 413244,7 47,2
2025 794082,4 90,6 389100,36 44,4 397041,2 45,3
2026 762945,9 87,1 373843,51 42,7 381473,0 43,5
2027 733030,4 83,7 359184,90 41,0 366515,2 41,8
2028 704287,9 80,4 345101,06 39,4 352143,9 40,2
2029 676672,4 77,2 331569,45 37,9 338336,2 38,6
2500000,0
2000000,0
1500000,0
Ukupan biogas m3/god
Metan m3/god
1000000,0 Ugljen-dioksid m3/god
500000,0
0,0
1970
1973
1976
1979
1982
1985
1988
1991
1994
1997
2000
2003
2006
2012
2018
2021
2024
2027
2009
2015
54
REKAPITULACIJA PRODUKCIJE DEPONIJSKOG GASA ZA PERIOD 2012- 2070 GODINE
UKUPNA PRODUKCIJA DEPONIJSKOG GASA 77126759,66 m3/god.

UKUPNA PRODUKCIJA METANA 37792112,23 m3/god.
UKUPNA PRODUKCIJA UGLJEN- DIOKSIDA 38563379,83 m3/god.
MAKSIMALNA PRODUKCIJA DEPONIJSKOG GASA 256,46 m3/h
MAKSIMALNA PRODUKCIJA METANA 125,67 m3/h
MAKSIMALNA PRODUKCIJA UGLJEN- DIOKSIDA 128,23 m3/h
MAKSIMALNA SPECIFIČNA PRODUKCIJA

111,6E-4 m3/tdan
DEPONISKOG GASA
MAKSIMALNA SPECIFIČNA PRODUKCIJA METANA 546,9E-5 m3/tdan
TABELA 5
TEHNOLOŠKI OPIS: Prikupljanje i spaljivanje deponijskog gasa
Deponijski gas je opasan po čovjekovu okolinu zbog visokog sadržaja ugljen- dioxida i
metana. Metan je eksplozivan u granicama od 5-15% smješe sa vazduhom te zbog toga
predstavlja izvor opasnosti.
Metan je više od dvadeset puta štetniji po klimu i ozonski omotač nego ugljen dioksid što
praktično znači da 1 tona metana oštećuje ozonski omotač (efekat staklene bašte) kao 21
tona ugljendioksida.
Osnovni razlozi zbog kojih je neophodno prikupljanje deponijskih gasova su: smanjenje
njegove emisije u atmosferu, zaštita od eksplozije, uklanjanje neprijatnih mirisa, eventualno
podzemne distribucije gasa van granica tijela deponije i iskorišćenje njegovog energetskog
sadržaja.
Da bi se odstranili negativni uticaji nekontrolisanog širenja deponijskog gasa izvodi se

plansko sakupljanje i prisilno usmjeravanje gasa ka mjestu sagorijevanja što pospješuje bržu
stabilizaciju deponije. Deponijski gas sa prosječnim sadržajem metana od 50% ima toplotnu
vrijednost od 38 MJ/m3. Ukoliko se deponijski gas ne koristi za dobijanje energije spaljuje se
na baklji pod kontrolisanim uslovima.
Sistem prikupljanja se u toku perioda intenzivne proizvodnje deponijskog gasa ostvaruje tako
što se u tijelu deponije obezbjeđuju pravci veće propusnosti, kojima se gas provodi u
željenom smjeru. Na tijelu starog odlagališta pravci distribucije deponijskog gasa su izvedeni
šljunkom ispunjenim rovovima kojim se gas vodi do sabirnog cjevovoda i dalje na baklju za
bezbjedno spaljivanje. U uslovima smanjene proizvodnje osnovnih komponenti deponijskog
gasa, CH4 i CO2, ovakav način prikupljanja, će raditi sa manjim kapacitetom, pošto se u tim
uslovima gasovi kroz tijelo deponije kreću praktično isključivo molekulskom difuzijom. Da bi
se pospješila evakuacija deponijskog gasa u uslovima smanjene produkcije na starom
odlagalištu predviđena je ugradnja duvaljke (vakuum uređaja) na glavnom sabirnom
cjevovodu a neposredno prije baklje za spaljivanje. Duvaljkom se obezbjeđuje potreban
podpritisak u sistemu otplinjavanja odnosno nadpritisak potreban za rad baklje.
Otplinjavanje tijela starog odlagališta se vrši putem horizontalno postavljenih kolektora

raspoređenih u dva pravca L1 I L2 koji se glavnom cijevnom linijom odvode do spalionice
deponiijskog gasa nove sanitarne deponije.
Degazaciona cijev je perforirana polietlienska cijev prečnika Ø90 mm, preko koje se vrši
evakuacija gasa iz tijela deponije.
55
Deponijski gas koji je sakupljen putem kolektora se transportuje glavnim vodom izrađenim od
HDPE do stanice za prikupljanje i pripremu gasa za spaljivanje. Na vodu, neposredno prije
ulaska u stanicu za sakupljanje gasa se nalazi ventil koji služi da reguliše dotok gasa u
stanicu. Ventilima je moguće podešavati protoke i pritiske.
Kućica ima otvor za prirodno provjetravanje. U stanici se vrši odvajanje kondenzata i

nečistoća iz deponijskog gasa i dalje se cijevnom instalacijom izrađenom od čeličnih cijevi
odvodi do baklje (gorionika) za spaljivanje gasa.
Tehničkom destrukcijom deponijskog gasa, metan i u tragovima prisutni drugi gasovi,

uključujući i lako isparljiva organska jedinjenja vrši se visokotemperaturnom oksidacijom pri
čemu su produkti sagorijevanja CO2, SO2, azotni i drugi oksidi. Ovaj proces se ostvaruje u
posebnom gorioniku (baklji), koji omogućava sagorijevanja na temperaturi ne manjoj od
820°C i vrijeme zadržavanja gasa od najmanje 0,3-0,5 sekundi.
Za kontrolisano spaljivanje deponijskog gasa predviđena je baklja sa zatvorenom komorom,

visoke efikasnosti spaljivanja. Gorionik mora biti opremljen sa nadzorom plamena preko UV
fotoćelije i induktorskim sistemom za potpaljivanje. Uključivanje pilota odigravaće se pomoću
duple elektrode pri visokom naponu. U slučaju da nedostaje pilot plamen (što se može uočiti
preko UV fotoćelije) zatvoriće se tok gasa i izvešće se niz operacija paljenja. Samo nakon
potvrđenog prisustva pilota ponovo će se aktivirati osnovni tok. Pilot linija mora biti
opremljena pneumatskim ventilom on/off i odgovarajućim blokatorom plamena. Osnovni tok
gorionika biće moguće zaustaviti servokomandnim ventilom koji je pneumatski povezan sa
predviđenim alarmnim sistemima. Neposredno ispred plamenika baklje predviđen je arestor
za blokiranje povratnog plamena ugrađen na glavnu dovodnu cijev deponijskog gasa.
Gorionik se sastoji od komore za sagorijevanje koja je otporna na toplotu (sa keramičkim
vlaknima ili sličnim materijalima) i koja može da garantuje očekivani učinak u okviru
predviđenih protoka. Gorionik mora kompletno obuhvatiti plamen. Automatska regulacija
sagorijevanja odvijaće se u funkciji od preostalog kiseonika, što se može utvrditi sondom sa
cirkonijum-oksidom ili termoparom za utvrđivanje temperature sagorijevanja. Postavljeni
senzor upravljaće motorizovanom pregradom koja reguliše dotok vazduha neophodnog za
sagorijevanje.
PRORAČUN
Specifična produkcija deponijskog gasa:
24⋅Quk 3
Guk = [ m /t dan ]
M
Quk =387,43 [ m3 /h ] Maksimalna produkcija deponijskog gasa (TABELA 5);
Guk =176,7⋅e−4 [ m3 /t dan ]
Specifična produkcija metana:
24⋅Q 3
G= [ m /t dan ]
M
Q=189,84 [ m3 /h ] Maksimalna produkcija metana (TABELA 5);
Guk =865,8⋅e
−5
[ m3 /t dan ]
56
Karakteristike otpada
Prosječna starost 30 god.;

Specifična težina dep. otpada D= 0,712 t/m3;
Maksimalna visina sloja dep. otpada tmax.= 24 m;
Pokrovni sloj:
Rekultivirajući sloj 1 m; geomreža; drenažno platno 0,5 cm; PEHD folija 2,5 mm;bentonit
tepih 1 cm; geotekstil 400 gr/m2; drenažni šljunak 8-16 mm/30 cm; inertni materijal 10 cm.
PROTOK GASA U KOLEKTORU

CH 4
Q BT =π⋅( R2 −r 2)⋅t⋅D⋅G [m3 / dan] Protok metana u kolektoru u zavisnosti od
dubine otpada;
Q BT UK =π⋅( R2−r 2 )⋅t⋅D⋅Guk [m3 /dan ] Protok deponijskog gasa u kolektoru u

zavisnosti od dubine otpada;
b=1 m
R=30[m] Radijus uticaja kolektora;
(a+ b)
r= [m] Geometrijski radijus kolektora;
π
r
a=1 m
a=b=1,00 [m] Dimenzije osnove gabiona;
r =0,637[ m]
t=1−24[m] Visina sloja dep. otpada;
Δ P=μ⋅G UK⋅D [ R2⋅ln( R/r )+ (r 2 /2)−( R2 /2) ] /2⋅K s [ Pa] Zahtjevana razlika pritiska
između vanjske granice zone
uticaja kolektora i odsisne
cijevi kolektora;
μ=1,21⋅10−5 [ Ns /m2 ] Apsolutni viskozitet deponijskog gasa;
K s=15 [darcy ]=1,48⋅10−11 [ m2 ] Prividna propustljivost deponovanog otpada;
UKUPAN PAD PRITISKA SISTEMA ZA OTPLINJAVANJE
Δ P Li U =Δ P+ Δ P C + Δ P L [ Pa] Ukupan pad pritiska u sistemu otplinjavanja;
Δ P=147,37[ Pa] Zahtjevana razlika pritiska između vanjske granice zone

uticaja kolektora i odsisne cijevi kolektora (TABELA 6);
l ρ 2
Δ PC =λ⋅ ⋅ ⋅v [ Pa ] Gubitak pritiska u ravnom dijelu cjevovoda (Darcy);
d 2
0,3164
λ= f ( Re )= Darcy faktor trenja u funkciji od Rejnoldsovog broja za
R e0,25
nove glatke cijevi (Blazijusova jednačina) ;
57
v⋅d Rejnoldsov broj;
Re = ν u
η
ν= ( m 2 / sec ) Kinematska viskoznost deponijskog gasa;
ρ
l [m] Dužina ravnog dijela cjevovoda sistema otplinjavanja;
d =d s−2⋅s[m] Unutrašnji prečnik cijevi sistema za otplinjavanje;
d s [m] Spoljašnji prečnik cijevi sistema za otplinjavanje;
s [ m] Debljina stijenke cijevi sistema za otplinjavanje;
3
ρ=P⋅M / Ru⋅T [kg /m ] Gustoća deponijskog gasa;
P=P A−P V [Pa ] Apsolutni pritisa u glavnoj cijevi sistema za otplinjavanje;
P A=101325[ Pa] Atmosverski pritisak;
P V =7500[ Pa] Podrazumjevana vrijednost podpritiska u glavnoj cijevi

sistema za otplinjavanje (usvojena veličina);
P=93825[ Pa ]
M =0,49⋅M CH4+ 0,51⋅M CO2=0,49⋅(12+ 4)+ 0,51⋅(12+ 2⋅16)=30,28[kg /kg −mol ]
M =30,28 [kg /kg −mol ] Molekularna težina deponijskog gasa;
3
RU =8,314427[m Pa /molK ] Univerzalna gasna konstanta;
T =316,5 [K ] Apsolutna temperatura;
ρ=1,0796[kg /m3 ] Specifična težina deponijskog gasa za pritisak u

cjevovodu sistema za otplinjavanje;
Quk⋅4
v= 2
[m/sec ] Stvarna brzina strujanja deponijskog gasa;
d ⋅π⋅3600
ρ
Δ P L =∑ ξ⋅ ⋅v [ Pa] Lokalni gubici pritiska;
2
ξ Koeficijent lokalnog gubitka;

Li
Q uk⋅Δ P Snaga motora duvaljke;
N= η [W ]
η=0,5 Stepen iskorištenja duvaljke;
58
TABELA 6
t QBTCH4 QBTUK ΔP
m m3/dan m3/dan m3/min Pa
0 0 0 0
1 17,42 35,56 0,025
2 34,85 71,11 0,049
3 52,27 106,67 0,074
4 69,69 142,23 0,099
5 87,11 177,78 0,123
6 104,54 213,34 0,148
7 121,96 248,90 0,173
8 139,38 284,45 0,198
9 156,80 320,01 0,222
10 174,23 355,57 0,247
11 191,65 391,12 0,272
12 209,07 426,68 0,296 179,58
13 226,50 462,24 0,321
14 243,92 497,79 0,346
15 261,34 533,35 0,370
16 278,76 568,91 0,395
17 296,19 604,46 0,420
18 313,61 640,02 0,444
19 331,03 675,58 0,469
20 348,45 711,13 0,494
21 365,88 746,69 0,519
22 383,30 782,25 0,543
23 400,72 817,80 0,568
24 418,15 853,36 0,593
59
KARAKTERISTIKE DUVALJKE
Qmax =450 [ m /h ]
3
Maksimalna protok gasa u ventilatoru;
Qmin =50 [ m3 /h ] Minimalan protok gasa u ventilatoru;
P u=−80 [ mbar ] Zahtjevani podpritisak na ulazu u postrojenje;
Usvojena snaga motora duvaljke 7 kW
KARAKTERISTIKE BAKLJE
Qmax =500 [ m3 /h ] Maksimalna protok gasa u plameniku;
Qmin =50 [ m /h ]
3
Minimalan protok gasa u plameniku;
P B =120 [ mbar ] Zahtjevani nadpritisak na ulazu u baklju;
Toplotni kapacitet plamenika max 2450 kW

min 200 kW
Temperatura spaljivanja 1000- 1200 0C

Vrijeme rezistencije >0,3 sec.
Priključna prirubnica DN100NP10
60
PREDMJER I PREDRAČUN SISTEMA ZA OTPLINJAVANJE
KM./jed.
Poz. OPIS RADOVA Jed. mj. Koli. SUMA KM
mj.
PEHD cijev za transport deponijskog
1
gasa do postrojenja za spaljivanje
Materijal PEHD
DN110 (Ø115x6,5, EN264,
DIN8074)
Cijevi položiti nakon zatvaranja tijela
deponije multibarijerom a prije
postavljanja rekultivacionog sloja.
m 590 12,00 7080,00
2 Koljeno PEHD
Materijal PEHD
DN110 (Ø115x6,5; EN264,
DIN8074)
Elektroinduktorski spoj
kom 6 64,00 384,00
PEHD cijev za transport deponijskog
3 gasa do postrojenja za spaljivanje-
perforirana
Materijal PEHD
DN110 (Ø90x6,5, EN264, DIN8074)
Cijevi položiti nakon zatvaranja tijela
deponije multibarijerom a prije m 750 18,00 13500,00
postavljanja rekultivacionog sloja.
4 T komad
Materijal PEHD
DN110/DN90 (Ø115x6,5/Ø90x6,5;
EN264, DIN8074)
Elektroinduktorski spoj kom 17 120,00 2.040,00
5 Slijepa prirubnica
Materijal PEHD
DN110NP10 kom 2 36,00 72,00
6 Prirubnica
Materijal PEHD
DN110NP10 kom 5 36,00 180,00
7 Prirubnica
Materijal PEHD
DN90NP10 kom 2 98,00 196,00
Set vijaka sa maticama i
8
podloškama
M16x65 8 vijaka kom 5 0,00
M16x75 8 vijaka kom 17 14,00 238,00
Šljunčana zaštita granulacije 0-64
9
mm
m3 850 35 29.750,00
U K U P N O: GLAVNI CIJEVNI SISTEM 53.440,00
61
Sveska 3. Projekat rekultivacije
62
SADRŽAJ SVESKE
1.Geografski položaj i osnovne klimatske, geomorfološke, geološke, pedološke i

hidrogeološke karakteristike
2.Rekultivacija destrukovanog zemljišta
3.Projektno rješenje sistema eurekultivacije
4.Zaštita životne sredine od zagađenja štetnim materijama
5.Postupci i rok ispitivanja štetnih materija na rekultivacionom zemljištu
6.Predmjer radova eurekultivacije
63
1.Geografski položaj i osnovne klimatske, geomorfološke, geološke, pedološke i
hidrogeološke karakteristike
Staro odlagalište komunalnog otpada se nalazi u krugu kompleksa sanitarne deponije

komunalnog otpada JP „EKO-DEP“ Bijeljina na zapadnoj strani opštine Bijeljina, 2 km od
Bijeljine, sa lijeve strane graničnog kanala Majevički. Nalazi se približno 1.5 km jugoistočno
od naselja Brijesnica i 1.5 km severoistočno od naselja Hase.
Površina starog odlagališta iznosi približno 68.000 m2 .Što se tiče morfologije, tijelo deponije
se može okarakterisati kao ravno sa uzvišenjima od 87,00 m do 97,00. Basen starog
odlagališta je smješten u zapadnom dijelu kompleksa.
Prosječna visina deponovanog otpada u tijelu deponije iznosi 8 m prosječne starosti od 30

godina. Procjenjena količina odloženog sabijenog otpada iznosi cca. 550000 m3.
Odlaganje otpada na ovom odlagalištu je završeno 2008 godine kada je započeto odlaganje
komunalnog otpada u ćeliji br.1 nove sanitarne deponije.
Po završetku odlaganja tijelo deponije je prekriveno slojem inertnog materijala debljine cca.
20-30 cm.
Površina tijela deponije je zatravljena bez visoke i niske vegetacije, ispresjecama kanalima,
uvalama i privremenom saobraćajnicom kojom se vršio dovoz otpada.
Skošenja tijela deponije su oštećena i nepravilna. Tijelo odlagališta nije obezbjeđeno od
uticaja oborinskih padavina.
2.Rekultivacija destrukovanog zemljišta
Rekultivacija predstavlja kompleks rudarskih, inženjerskih i poljoprivrednih mjera koje se

sprovode za obnavljanje, pa čak i poboljšanje u nekim slučajevima, biološke produktivnosti i
bonitetne vrijednosti narušenog terena. Sadržaj i nivo normativnih zahtjeva za kvalitet
rekultivisanog prostora zavisi od predviđene namjene narušenog terena (poljoprivreda,
šumarstvo, vodoprivreda, građevinarstvo, turizam i dr.).
Za reintegraciju degradiranih površina u svijetu i kod nas se koriste tri kategorije rekultivacije:
- autorekultivacija (samozarašćivanje degradiranih prostora),

- polurekultivacija (izvjesno učešće čoveka u procesu obnavljanja degradiranih
prostora) i
- eurekultivacija (optimalni ili potpuni vid rekultivacije).
Izbor modela rekultivacije zavisi od mnogo faktora od kojih najviše dolaze do izražaja:
 Pedološki sastav zemljišta - otkrivke na površini,

 Klimatski uslovi,
 Geometrijska figura odlagališta i drugih površina,
 Drugi uticajni faktori (uklapanje u postojeći ambijent ili prostorni plan i sl.)
U odnosu na postojeću strukturu oštećenih površina najracionalnije je primijeniti metode

rekultivacije kombinacijom poljoprivredno – šumskih kultura i to iz sljedećih razloga:
 Postizanje relativno dobrih ekonomskih efekata uz relativno niska ulaganja,

 Postizanje dobrih efekata u smislu zaštite okoline i očuvanje postojećeg ekosistema
na datoj mikrolokaciji.
Ovakav pristup u osnovi podrazumijeva da ostali uticajni faktori ne isključuju njegovu

primjenu (pedološki sastav, klima i dr.).
64
Za rekultivaciju oštećenih površina na starom odlagalištu JP EKO-DEP Bijeljina treba
primijeniti treću kategoriju rekultivacije, odnosno eurekultivaciju sa fazama:
 Agrotehničke,
 Tehničke i
 Biološke eurekultivacije.
3.Projektno rješenje sistema eurekultivacije
Projektno rješenje rekultivacije zemljišta podrazumijeva rekultivisanje zemljišta dijela

deponije na kraju perioda korištenja kada se sanitarno odlagalište zatvara na propisan način,
što podrazumijeva zaštitu odloženog otpada finalnom prekrivkom i sprovođenje rekultivacije
terena. Rekultivisana površina se kategoriše kao zaštitino zelenilo. Smatra se da će
toksičnost materijala odlaganog sanitarnom tehnologijom opadati tokom vremena, a
rekultivacija u slučaju deponija se radi u pravcu dostizanja optimalne biološke produkcije.
Ovom kompleksnom mjerom zaštite se sprečava erozija površine, nekontrolisano rasturanje
otpada, poremećaji u dekompoziciji otpada i izdvajanju gasova kao i neravnomjerno
slijeganje terena.
Prema projektnom rješenju rekultivacije deponije mogu se izdvojiti dvije cjeline:

• Prijemno-otpremna zona
• Zona deponovanja otpada.
Kao osnovno rješenje rekultivacije oštećenih površina projektuje se:

 Sadnja drvenastih vrsta (četinara) na blagim padinama i zaravnjenoj površini
U sklopu izrade i realizacije ovog Projekta potrebno je sukcesivno izvođenje sljedećih faza
radova:
- Skidanje, odlaganje i čuvanje humusnog sloja
- Tehnička faza rekultivacija sa podfazama:
• Formiranje-nivelisanje površine predviđene za rekultivaciju
• Formiranje stabilnih kosina
• Razastiranje produktivnog sloja zemljišta
- Biološka faza eurekultivacije, sa izborom kultura za formiranje nove vegetacije i način
njenog zasnivanja
Postupa rekultivacije podijeljen je na tehničku i biološku fazu. U fazi tehničke rekultivacije se
u sloju od 50 cm na finalnu prekrivku nanosi sloj zemljišnog supstrata sa ciljem da se
obezbijede preduslovi za razvoj vegetacije. U biološkoj fazi se zasniva vegetacioni pokrivač,
uz primjenu neophodnih mjera koje treba da olakšaju i ubrzaju pokretanje pedoloških
procesa. Dinamika izvođenja rekultivacije usklađivaće se sa dinamikom eksploatacije i
podijeljena je u tri faze.
Nakon zatvaranja sanitarne deponije potrebno je obezbijediti poprečni pad od 2% od krajeva
prema centru, što će omogućiti sakupljanje atmosferskih voda sa površine. Podužni pad
uraditi sa nagibom 1 - 1,5%.
Pod tehničkom fazom rekultivacije podrazumijeva se skup inženjersko-tehničkih mjera koje

imaju zadatak da odlagališnim prostorima daju takav oblik kojim će se obezbijediti ekološki
povoljno uklapanje ovih površina u postojeću sredinu i stvoriti neophodni uslovi za biološku
rekultivaciju istih.
Tehnička rekultivacija na površinskim deponijama predstavlja planirano oblikovanje prostora i

uključuje planiranje površine terena, formiranje rekultivacione površine, izvođenje i
ublažavanje bočnih kosina, te izgradnju puteva, hidrotehničkih, melioracionih i drugih
65
objekata koji prate radove na zemljišnim površinama, a sastavni su dio građevinske i
hidrofaze ovog projekta.
Konačni cilj rekultivacije je oblikovanje optimalnog reljefa sa takvom formom organizacije

koja će omogućiti prečišćavanje zemljišta i izbacivanje štetnih materija nastalih u toku dugog
procesa degradacije zemljišta eksploatacijom deponije.
Realizacija pojedinih procesa tehničke rekultivacije izvodi se raznovrsnom osnovnom i

pomoćnom opremom.
Tehnička rekultivacija se zasniva na zbijanju i zaravnjavanju zemljišta buldozerima, koje bi

bilo poželjno obaviti u periodu ljeto – jesen.
Potrebno je definisati površinu u okviru rasprostiranja zemljišnog tipa koji je zastupljen u

okruženju lokacije, a koju bi bilo kako ekonomski, tako i ekološki racionalno upotrijebiti kao
pozajmište.
Zemljište se skida, transportuje, privremeno odlaže i razastire na stalnu poziciju selektivnom
metodom, odnosno izdvojeno po horizontima tipičnog pedološkog profila. Minimalna visina
zemljišta koja se razastire u postupku tehničke rekultivacije treba da iznosi 0,50 m.
Razastiranje zemljišta na stalnu poziciju obavezno se izvodi jednovremeno na cijeloj
površini, poslije koje odmah slijedi biološka rekultivacija.Tokom ovih radova ne smije doći do
oštećenja finalne prekrivke.
Sve operacije sa zemljištem – skidanje, transport, skladištenje i razastiranje, vrše se u
umjereno suvom stanju bez sabijanja.
Tehnička faza eurekultivacije obuhvata pripremu zemljišta sa sljedećim operacijama, tj.
podfazama:
a) Kvalitetna priprema površine predviđene za rekultivaciju je vrlo bitan preduslov njene
uspješne stabilizacije i ozelenjavanja što će omogućiti ravninsku ujednačenost i
odsustvo nestabilnih zona. Ravnina površine je značajna sa aspekta kvalitetnog
nalijeganja novog biljnog materijala na postojeći i nanešeni supstrat, tj. osiguranja
kvalitetne adhezivnosti podloge i biljnih vrsta.
b) Nanošenje drenažnog sloja šljunka za plinove – polidrenažni sloj je druga faza u ovoj
tehnologiji.
c) Fiksiranje položenih geosintetskih materijala vrši se odmah po njegovom polaganju.
Fiksiranje položenog materijala se vrši u kruni kosine, njenom tijelu (sredini) i nožici
(dnu). Fiksiranje u kruni, a često i u dnu se vrši sidrenjem u za to pripremljenom
kanalu. Fiksiranje u središnjem dijelu kosine vrši se pomoću specijalnih klinova i to na
međusobnoj udaljenosti 2 – 3 m. Posebno treba uzdužno fiksirati položene mreže duž
njihovog spoja, sa ankernim klinovima na rastojanju 15 – 20 cm. Važnost ovoga
učvršćavanja proizilazi iz potrebe što boljeg nalijeganja geosintetske mreže na nasuti
zemljišni sloj (izbjegavanje ''praznih prostora''), a samim tim i na podlogu kosine.
d) Postavljanje brtvenog sloja - Na plinodrenažni sloj postavlja se brtveni sloj koji se
izgrađuje od mineralnog materijala čija najveća vrijednost koeficijenta propusnosti
mora iznositi 10-9 m/s npr. glina navedenih karakteristika debljine 80 cm ili bentonitni
tepih - GCL koji mora biti adekvatan sloju gline koeficijenta vodopropusnosti k = 10-9
m/s.
e) Postavljanje pokrovnog sloja - postavlja se rekultivirajući hortikulturni sloj (min. 100 cm).
Ovaj sloj zemljišta je potrebno ravnomjerno istovarati i raspoređivati po predmetnoj površini.
Ovaj sloj obogaćen je gnojivima i pripremljen je za sadnju trave, niskog i visokog rastinja.
Izvođačima rekultivacije na raspolaganju se nalazi materijal nastao formiranjem usjeka radi
izgradnje pristupne saobraćajnice s tim što je radi poboljšanja kvaliteta i količine potrebno
obezbijediti snabdijevanje humusnim materijalom iz drugih izvora.
66
Biološka faza eurekultivacije je druga faza u procesu obnavljanja oštećenih zemljišta i
podrazumijeva kompleks biotehničkih i fitomeliorativnih mjera za uzgajanje biljnih kultura na
pripremljenim površinama deponije u cilju obnavljanja ekosistema.
Dakle, biološka faza eurekultivacije predstavlja primjenu određenih mjera na prethodno
pripremljenom supstratu u cilju uspostavljanja i opstanka vegetacije radi kasnijeg formiranja
stabilnog sistema, a osnovni zadatak je formiranje plodnog zemljišta i biljnog pokrivača koji
po svojim reproduktivnim sposobnostima neće zaostajati za autohtonim zemljištima i biljnim
vrstama. Ozelenjavanje destrukovanih površina ima prije svega ulogu zaštite životne sredine,
a istovremeno doprinosi ljepšem izgledu okoline, uklapanjem u okolni pejzaž.
Prilikom izbora namjene površina za biološku rekultivaciju degradiranih površina predmetne
deponije uzete su u razmatranje sljedeće činjenice:
 Lokacije deponije,
 Uslovi sredine,
 Produktivna sposobnost nanešenog sloja zemljišta,
 Sociološko-ekonomske i privredne prilike,
 Raspoloživa tehno-finansijska sredstva,
 Postojeća zakonska regulativa u ovoj oblasti.
Fitoremedijacija je zelena tehnologija u kojoj se koriste zelene biljke u cilju uklanjanja

zagađujućih supstanci iz čovjekove okoline te kao takva predstavlja inovativnu tehnologiju za
Održivi razvoj, koja čisti zagađeno zemljište upotrebom biljaka-hiperakumulatora.
Proces fitoremedijacije zemljišta se bazira na korišćenju viših biljaka u procesima čišćenja

zagađene okoline. Fundamentalna i primijenjena istraživanja su nedvosmisleno pokazala da
odabrane vrste biljaka imaju sposobnost da uklone, degradiraju, metabolišu ili imobilišu širok
spektar kontaminenata. Fitoremedijacija, kao i Održivi razvoj, bazira se na implementaciji tri
osnovne komponente: zaštiti čovjekove okoline, ekonomskom razvoju i socijalnoj jednakosti.
Ovaj postupak dekontaminacije zemljišta ima još jednu pozitivnu stranu koja leži u činjenici
da je fitoremedijacija ekonomičan pristup za uklanjanje toksičnih metala iz opasnih otpadnih
materijala i zagađenih zemljišta.
Istraživanje se sastoji od više manjih istraživanja:
1. Identifikacija terena
2. Hemijske analize zemljišta prije upotrebe fitoremedijacije
3. Sađenje biljaka fitoakumulatora
4. Primjena agrikulturnih i tehničkih mjera za rast i razvoj biljaka
5. Sakupljanje i sušenje biljaka
6. Analiza zemljišta poslije završene fitoremedijacije
7. Hemijske analize zelenih ostataka biljaka.
Kako je već navedeno fitoremedijacija predstavlja korištenje biljaka za uklanjanje hemikalija

(opasnog otpada) iz zemljišta, vode i vazduha (benzen, toluen, olovo, cink, kadmij).
Prema zahtjevima biljke fitoremedijatori, se mogu upotrebiti u različitim supstratima u životnoj

sredini: za čišćenje vazduha, površinskih voda, otpadnih voda, zemljišta, tehnogenih
supstrata.
Poznavanje usvajanja, transporta, distribucije, akumulacije i fiziološkog dejstva pojedinih

elemenata ima, ne samo akademski, već i praktični značaj.
Kadmijumum se usvaja pasivno, a proces usvajanja zavisi od brojnih spoljašnjih i unutrašnjih
činilaca. Usvajanje Cd zavisi i od pH vrijednosti zemljišta i koncentracije pristupačnog fosfora
(Millaret et al., 1976, cit. Kastori, 1993.).
67
Kadmijumum se intenzivnije usvaja i translocira u vegetativne organe od Pb i Hg.
Kadmijumum usvojen iz hranljive podloge uglavnom se zadržava u korijenu, dok je udio Cd u
vegetativnim nadzemnim organima, stablu i listu biljaka, približno isti.
Biljke olovo usvajaju u vidu jona Pbz+ ili/i u vidu organskih jedinjenja (olovo-tetramentila,
olovotetraetila i dr.). Sam mehanizam usvajanja Pb još uvijek nije u potpunosti razjašnjen.
Većina autora smatra da je ascedentni transport Pb ksilemom sličan Cd, tj. manje-više
pasivan proces.
Živa je veoma rasprostranjena u prirodi, ali u izuzetno maloj koncentraciji. Živa nije
neophodan mikroelemenat za biljke i životinje. Sva njena jedinjenja su, međutim, izuzetno
toksična zbog čega je njen sadržaj u biljkama od izuzetnog značaja.
Ako se biljke razvijaju generacijama na zemljištu koje ima visok, pa i previsok sadržaj nekog
teškog metala, one ne pokazuju efekte štetnog uticaja na razvoj, ali ako u zemljištu niskih
sadržaja teškog metala nastupi i (relativno blago) povećanje prisutnosti štetnog elementa
onda su odmah vidljivi efekti tog štetnog djelovanja.
Rješenje kroz primjenu fitoremedijacije, se nameće kao alternativa skupim i agresivnim

poznatim procesima čišćenja supstrata životne sredine. Prednost fitoremedijacije u odnosu
na druge poznate tehnologije za uklanjanje toksičnih metala iz zemljišta je ekonomski
isplativija jer ima nižu cijenu koštanja. Ova tehnologija ne dovodi do degradacije ekosistema
kao što je slučaj sa primjenom ostalih tehnologija za prečišćavanje.
Primjena guste sadnje obezbjeđuje intenzivnu pokrovnost i stvaraju se bolji mikroklimatski

uslovi, koji obezbjeđuju bržu i uspješniju biorekultivaciju.
U osnovi se izdvajaju dvije grupe hiperakumulatora: zeljaste biljke i na drugoj strani žbunaste
i drvenaste formacije.
Vrijeme sadnje
Sadnja se obavlja u periodu mirovanja. U našim ekološkim uslovima sadnja se može obaviti
u toku jeseni ili rano u proljeće s tim što je najpovoljiniji period sadnje sadnica rano proljeće.
Prednosti u odnosu na jesenju sadnju ogledaju se u tome što u proljeće ima više vlage u
zemljištu. Sem deficita vlage u zemljištu, nedostatak jesenje sadnje bila bi mogućnost
izmrzavanja sadnica tokom zime.
Izbor i nabavka sadnica

Kod izbora i nabavke sadnica potrebno je voditi računa o kvalitetu sadnog materijala
odnosno uzeti u obzir samo školovane sadnice čiji nadzemni sistem i korijen zadovoljavaju
zakonom predviđene standarde za pojedine vrste i kategorije sadnog materijala; koje su
proizvedene tehnologijom koja maksimalno garantuje zdravstvenu bezbjednost sadnog
materijala, da nema fizičkih oštećenja te da u postupku manipulacije i transporta nije došlo
do izmrzavanja i isušivanja korijena itd.
Transport sadnica i zaštita od sušenja

Sadnice se iz najbližeg rasadnika transportuju kamionom koji se pokriva ceradom radi zaštite
sadnica od isušivanja. U blizini lokacije predviđene za sadnju, na sjenovitom mjestu i
zaklonjenom od vjetra u iskopanom jarku sadnice se utrapljuju vodeći pri tome računa da
sadnice ne prekrivaju jedna drugu. Korijen utrapljenih sadnica se pažljivo prekriva zemljom
koja se dobija kopanjem sljedećeg jarka. Ciklus utrapljivanja se ponavlja dok se sve sadnice
ne utrape. Ukoliko dolazi do isušivanja zemlje kojom su utrapljene sadnice treba ponovo
zaliti trap. Prilikom trapljenja treba odvojiti i vidno obilježiti pojedine vrste i sorte.
68
Priprema sadnica za sađenje
Neposredna priprema sadnice sastoji se u skraćivanju mehanički oštećenih i izmrzlih
korjenova; rez treba izvesti oštrim makazama do zdravog tkiva. Neoštećen korijen ne
skraćivati, osim u slučajevima kada je isuviše dug. Pripremljene sadnice, ako su relativno
suve trebalo bi izvjesno vrijeme držati u vodi ili kaši napravljenoj od ilovače-gline i vode. U
toku rada ne smije se korijen držati izložen suncu i vjetru.
Tehnika sadnje
Postupak pri sadnji je vrlo značajan za njihov budući rast i razvoj. Posebno treba obratiti
pažnju na dubinu sadnje i uspostavljanje dobrog kontakta korijena sadnice sa zemljom.
Sadnica se u jamu postavlja vertikalno i to na već nasuti sloj zemlje kako bi korjenov sistem
zauzeo što prirodniji položaj cijelom dubinom.
Po završenoj sadnji, neposrednu okolinu sadnice dobro ugaziti kako bi se eliminisala

opasnost od formiranja “vazdušnih džepova” uz korijen sadnica, što bi uslovilo sušenje
korjenovih žila, a samim tim i sadnica. Zatim površinu još malo poravnati dodavanjem
preostale iskopane zemlje.
Prema dosadašnjim iskustvima najčešći uzrok lošeg prijema zasađenih sadnica ovom
tehnologijom je nepravilna sadnja i nedostatak vlage u zemljištu. Eventualna suša u toku
sadnje iziskivala bi zalijevanje izvjesnom količinom vode poslije sadnje.
Četinari se u principu mogu saditi tokom cijelog perioda mirovanja vegetacije, što znači od
kasne jeseni do ranog proljeća, jedini uslov je da zemlja ne bude smrznuta, i temperatura
bude iznad 3°C . prije svega treba pripremiti sadne jame, na taj način smanjuje se vrijeme
koje biljka provede van zemlje. Kopaju se jame oko 30-35 cm prečnika, i otprilike isto toliko u
dubinu. Jamu je najbolje kopati u kružnom obliku, gornji sloj zemlje treba odvojiti, jer je on
pun hranljivih materija, a iz njega odstraniti korov, šut i druge otpatke. Dno jame treba
obavezno prekopati a zemlju usitniti.
U ovako pripremljenu jamu na dnu sipa se đubrivo, pregorjeli stajnjak, humus. Ukoliko se
koristi stajnjak, obavezno ga prekriti slojem zemlje, jer bi stajnjak u dodiru sa žilama jako
oštetio iste. Stajnjak prekrivati gornjim, hranljivim slojem zemlje koja se na početku odvoji.
Zatim, pripremiti biljku za sađenje, porezati žile koje štrče, oštećene grane. Rezanje žila i
oštećenih grana treba izvršiti nekim oštrim alatom. Kod natapanja treba voditi računa da
busen ne počne da se raspada usljed dužeg držanja u vodi. Ako se sadi po toplijem
vremenu dobro je politi i samu sadnu jamu, ali nije obavezno. Potom se stavlja biljka u sadnu
jamu i prekriva usitnjenom zemljom, najbolje humusom, pri čemu treba voditi računa da se
ne prave tzv.”vazdušni džepovi”, nego zemlju oko busena dobro sabiti, najbolje nekim oblim
drvetom i dobro utabati nogama okolo biljke. Na kraju praviti izdignute ivice sadne jame, da
bi se voda zadržavala oko korijena i obilno politi (25-30 l). Biljke treba redovno i umjereno
polivati bar narednih godinu dana, kasnije se biljka zakorijeni i zalivanje više nije potrebno.
Ne treba ni pretjerivati sa polivanjem, jer četinari ne podnose ni previše vode. Oko biljke
treba redovno vršiti okopavanje. Normativ sadnje je 1600 komada po 1 ha.
Održavanje novoformirane vegetacije

U toku vegetacije nakon sadnje drvenastih i sjetve zeljastih biljnih vrsta treba obaviti nekoliko
pregleda, utvrditi potrebu i obaviti izvjesne agrotehničke i pomotehničke mjere. Naročito je
bitna prvobitna njega dok životna zajednica ne ojača.
Njega kulture se sastoji u: okopavanju, đubrenju kao i eventualnoj zaštiti i treba je sprovoditi
do pete godine starosti zasada. Naročito se moraju njegovati mlade sadnice u prve dvije
godine. Korovi se uništavaju ručno iskopavanjem, i taj posao možemo nazvati obradom jer
69
se u isto vrijeme trebaju formirati uske terasice duž redova sadnica koje treba održavati bar
tri godine. Time se postiže bolja retenzija vlage, ali i smanjuje ispiranje zemljišta, a time i
unesenih hraniva kod eventualnog prihranjivanja u prve dvije godine ( po 50 gr po sadnici sa
što manje azota ). Kao mjera njege je i uklanjanje svih defektnih i suvih sadnica. Ako bude
potrebno, prve godine nakon sadnje treba izvršiti ponovno sađenje na mjestima gdje nije
došlo do prijema. To može da iznosi i 5 do 10 % novih sadnica, jer se ne radi o idealnim
uslovima za opstanak bilo koje biljne vrste.
Meliorativno đubrenje vrši se samo oko mjesta predviđenog za sadnju, kao i prostora
neposredno oko sadnice. Na taj način se sprečava ispiranje unijetog đubriva. Preporučuje se
unošenje đubriva zajedno sa sadnjom mladica na sljedeći način : na mjestu za kopanje
jamica za sadnicu u prečniku od 1,0 m rasturi se količina đubriva od 0,1 kg a supstrat ručno
prekopa. Polovina od te količine daje se u jamice za mladicu tako da se đubrivo pomiješa sa
zemljom kojom se mladice zatrpavaju. Dakle ukupno treba unijeti 1,5 kg đubriva na 10
sadnica.
U prve dvije godine bitno je sadnice zaštiti od stoke i drugih životinja koje mogu drastično
povrijediti mladu šumu. Zaštita od bolesti i štetočina se ne predviđa niti preporučuje sem u
slučajevima velikih najezda biljnih bolesti, epifitalija ili najezde štetočina.
Pripremanje zemljišta
Prilikom izvođenja svih grubih građevinskih i zemljišnih radova naročita pažnja se mora
obratiti na zaštitu humusnog sloja koji mora biti adekvatno deponovan.
Priprema zemljišta podrazumijeva uklanjanje građevinskog šuta i ostalog materijala III
kategorije, koji će se javiti tokom izvođenja radova do dubine od 20 cm i navoženje humusa
na ta mjesta.
Zatim se pristupa freziranju površine, izgrabljavanju postojeće korovske vegetacije, kao i
finom planiranju terena gdje je to potrebno.
Podizanje travnjaka
Na pripremljenom zemljištu izvodi se sjetva trava-travne smjese. Sjetva se izvodi ručno ili
mašinski.
Postupak pri ručnoj sjetvi je slijedeći:
Prvo se napravi željena smjesa trava, sa napomenom da se sjeme leguminoza, koje je sitno i
teško zbog čega u smješi uvijek pada na dno, treba na kraju samo zasijati, da bi bilo
ravnomjerno raspoređeno po čitavoj površini. Sjemena smješa se stavi u plitki sud i rukom se
razbacuje po pripremljenoj površini sa što manje visine u dva unakrsna pravca po tihom
vremenu, sve u cilju ravnomjernijeg rasporeda sjemena po površini.
Norma sjetve je cca 30 g/m2 ili cca 3 kg travne smjese po aru. Nakon razbacivanja sjemene
smješe, zemljišta se lagano izgrabulja kako bi sjeme došlo na dubinu 0,5-1,5 cm. Na kraju se
izvrši lagano, valjanje zasijane površine drvenim valjcima težine 20-30 kg, a zatim se cijela
površina obilno zalije pomoću rasprskivača. Sjetva trava se vrši uglavnom u proljeće i
jesen, ali može i ljeti, ali su tada mjere njegovanja daleko intenzivnije.
Ipak najpovoljnije vrijeme sjetve za umjereno kontinentalne uslove je druga
polovina marta početak aprila i druga polovina avgusta - početak septembra.
Mjere njegovanja travnjaka
 Zalijevanje
U periodu od sjetve do pojave ponika zalijevanje se vrši rasprskivačima dva puta dnevno u 9
i 14 sati. U narednih 40 dana zalijevati jednom u 2-3 dana. Kasnije se zalijeva svakih 7 dana.
Zalijevanje se vrši po oblačnom vremenu u bilo koje doba dana, te rano ujutro ili kasno
popodne ako je vrijeme sunčano.
Količina vode potrebna da se 1m3 zemljišta natopi do 30 cm dubine kreće se od 30-40 litara,
što zavisi od strukture zemljišta.
70
 Prihranjivanje
Pri pojavi ponika (2-3) lista počinje se đubriti sa kompleksnim mineralnim đubrivom NPK
(18:18:18) dozom od 1,5 kg/aru. Poslije 15 dana 2 kg/aru. Dalje prihranjivanje je prema
potrebi
 Plijevljenje
Ovu mjeru njege treba izvoditi naročito u toku prve godine novopodignutog travnjaka i to
svakih 15-20 dana. Kasnije plijevljenje je rjeđe jer se korov sve slabije pojavljuje.
 Kosidba
Kosidba je osnovna mjera njege koja doprinosi ljepoti i kvalitetu travnjaka. U principu
kosidbom se odstranjuje 1/3 zelene mase travnjaka pod uslovom da se kosidba redovno
izvodi.
 U martu i aprilu
Kositi rjeđe i na većoj visini svakih 10-15 dana na visini 3-4 cm radi regeneracije travnjaka.
 U maju i junu
U ovom periodu je veoma intenzivan rast i bokorenje trava te se kosidba izvodi dosta često i
nisko (da bi se postigla što veća gustina i pokrovnost travnjaka svakih 5-6 dana na visini 2-5
cm.
 U julu i prvoj polovini avgusta
Da ne bi došlo do iznurivanja trava zbog visokih temperatura vazduha kosidba se izvodi
rjeđe i na većoj visini.
 Krajem avgusta i u septembru
Poslije izvjesnog odmora travnjaka pristupa se češćoj i nižoj kosidbi.
 U oktobru i u septembru
Poslije je rjeđa i više radi boljeg prezimljavanja trava.
 Popunjavanje
Na mjestima gdje je travnjak oštećen usljed mraza, suše, naknadnih radova i sl. javljaju se
gola mjesta. Mjere za popunjavanje takvih mjesta su podsijavanje istom smješom trava ili
transplantacijom travnim busenjem kada se za vrlo kratko vrijeme zakrpe gole površine
travnjaka.
Smjesa trava koja će se koristiti za ovaj travnjak je (travna smjesa II):
Festuca rubra 50%
Poa pratensis 22%
Lolium perrene 22%
Agrostis alba 5%
Trifolium repens 1%
Sjetvu izvršiti sa 3 dkg/m2.
4.Zaštita životne sredine od zagađenja štetnim materijama
Problematika aerozagađenja kod deponija za odlaganje komunalnog otpada izražena je u

dva osnovna vida. Prvi i najvažniji vid zagađenja vazduha posljedica je različitih procesa koji
nastaju u toku eksploatacije deponije dok je drugi posljedica odvijanja saobraćaja na
pristupnom putu.
Zagađenje vazduha nastaje širenjem štetnih gasova, produkata razgradnje, ali i prašinom
koja se podiže sa površine deponije. Količina i sastav izdvojenih gasova iz otpadaka zavisi
od karaktera procesa razgradnje.
Upravljanje rizikom od zagađenja vazduha se postiže primjenom odgovarajuće tehnologije

deponovanja uz kontrolu i organizovano zahvatanje gasova, stvorenih u tijelu deponije.
Jedna od mjera za upravljanje rizikom je formiranje zaštitnih zona između deponija i
vulnerabilnih objekata gdje je veličina zone određena pravcem duvanja dominantnih vjetrova
i orografijom terena.
71
Upravljanje rizikom od zagađenja voda u toku otvaranja, eksploatacije i završnog uređenja
deponije se postiže organizovanim sakupljanjem i prečišćavanjem (ili vraćanjem) procjednih
voda sa površine deponije i sprečavanjem prodora voda sa okolnih terena i bočnih geoloških
formacija.
U toku eksploatacije je neophodno izvršiti preventivno – kontrolnu analizu hemijskog sastava

prašine i utvrditi eventualno pojavljivanje otrovnih i štetnih materija.
5.Postupci i rok ispitivanja štetnih materija na rekultivacionom zemljištu
U postrekultivacionom periodu se može pojaviti niz povoljnih i nepovoljnih procesa.

Povoljni procesi su:
• Povećanje sadržaja organske materije,

• Formiranje organo – mineralnog kompleksa,
• Biotizacija staništa korisnim mikroorganizmima i pedofaunom.
Nepovoljni procesi su:
• Zbijanje, stvrdnjavanje,
• Vodne erozije,
• Naravnomjerno slijeganje površine i pojave stagniranja vode u depresijama.
Njihovo otklanjanje se vrši dopunskim uređenjem rekultivisane površine, ripovanjem i
planiranjem u kontra padu.
Zbog nepostojanja fitotoksičnih materija, teških i otrovnih metala, realno je očekivati da do

pojave istih neće doći ni na rekultivisanom zemljištu.
U toku rekultivacije poželjno je izvršiti sljedeće kontrolne hemijske analize zemljišta zbog
eventualnog pojavljivanja opasnih i štetnih materija na tom zemljištu, a i zbog pravilnijeg
izvođenja i vršenja eventualnih promjena rekultivacionih radova:
- Reakcija zemljišta (Ph) – mjerenje Ph-metrom,

- Određivanje procenta humusa – metoda Kosman-a,
- Određivanje prirode građe huminskih kiselina – po metodi Konanove-Bjeličkove, gdje
se iste izdvajaju smjesom pirofosfata i Na OH sa optičkim mjerenjem gustoće
(spektroskopom),
- Određivanje ukupnog ugljenika I – metodom Tjurin-Konanova-Bjeličkova,
- Određivanje procenta azota (N) – polumikro određivanjem po Kjeldahl-u,
- Određivanje odnosa C : N,
- Određivanje količine kalijuma (K) – pomoću plamenog fotometra, mg/kg zemljišta,
- Određivanje procenta gvožđa – g/kg zemljišta u zemljištu,
- Određivanje mehaničkog sastava – internacionalnom B-metodom (krupni pijesak,
sitni pijesak, prah + glina i glina),
- Određivanje CaCO3 i
- Određivanje sadržaja rastvorljivog aluminijuma (Al).
72
PREDMJER I PREDRAČUN REKULTIVACIJE
PROJEKAT REKULTIVACIJE
Saro odlagalište JP EKO-DEP Bijeljina
PREDMJER I PREDRAČUN RADOVA
Red. Jed. Jed. Cena
OPIS POZICIJE Količina Ukupno (KM)
br. mjere (KM)
Sabijanje, kompaktiranje i
1 ravnjanje deponovanog materijala m3 73.295,00 1,00 73.295,00
u cilju pripreme za rekultivaciju
Navlačenje materijala sa
pozajmišta i formiranje
2 m3 73.295,00 0,27 19.789,65
rekultivacionog sloja debljine 0,70
m (temeljni sloj)
Navlačenje uskladištenog
humusnog materijala, nabavka i
miješanje sa stajskim đubrivom i
3 m3 73.295,00 0,65 47.641,75
formiranje formiranje
rekultivacionog sloja debljine
sloja 0,30 m (humusni sloj)
Priprema pokrovnog
rekultivacionog sloja, planiranje
na 1 cm, nabavka i sjetva travnog
4 m2 73.295,00 6,25 458.093,75
sjemena u količini od 3 dkg/m2,
zatrpavanje i valjanje posijanog
sjemena
UKU PNO: 598.820,15 KM
73

Deponija BN Sanacija

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Deponija BN Sanacija

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

IZ-IGBL-IN-PR – 1436/12

REGIONALNA SANITARNA DEPONIJA KOMUNALNOG

ČVRSTOG OTPADA “BRIJESNICA“, BIJELJINA

Sanacija starog odlagališta komunalnog otpada

Sadržaj opšte dokumentacije:

Sadržaj tehničke dokumentacije:

Duško Hinić, dipl.inž.građ. imenuje se za glavnog projektanta

GLAVNI PROJEKAT SANACIJE STAROG ODLAGALIŠTA KOMUNALNOG OTPADA

– Odgovorni projektant za konstruktivnu fazu – Duško Hinić, dipl.inž.građ.

za izradu tehničke dokumentacije:

GLAVNI PROJEKAT SANACIJE STAROG ODLAGALIŠTA KOMUNALNOG OTPADA

GLAVNI PROJEKAT SANACIJE STAROG ODLAGALIŠTA KOMUNALNOG OTPADA

kompletan, odnosno da su svi pojedinačni projekti u njegovom sastavu međusobno

GLAVNI PROJEKAT SANACIJE STAROG ODLAGALIŠTA KOMUNALNOG OTPADA

- projekat zadovoljava uslove iz Zakona o uređenju prostora i građenju i drugih zakona,

1 Tehnički izvještaj sa opisima i obrazloženjima tehničkih rješenja

1.1 Tehnički opis lokacije

Staro odlagalište komunalnog otpada se nalazi u krugu kompleksa sanitarne deponije

Prosječna visina deponovanog otpada u tijelu deponije iznosi 8 m prosječne starosti od 30

Na tijelu odlagališta nisu postavljene instalacije za zbrinjavanje procjednih voda i deponijskog

Geološka i hidrološka istraživanja nisu vršena za obuhvat starog odlagališta otpada.

Da bi se redukovao uticaj tijela starog odlagališta komunalnog otpada na okolinu neophodno

Prethodno navedene mjere podrazumijevaju:

U svrhu omogućenja sprovođenja mjera smanjenja uticaja odlagališta na okolinu neohodno

Sprovođenje mjera će se izvoditi u 2 (dvije) faze:

Popunjavanje odlagališta novom količinom komunalnog otpada u količini od cca. 80000 m3

Procjenjeni period odlaganja otpada iznosi 3 godine.

Nakon završenog odlaganja komunalnog otpada i formiranja tijela odlagališta potrebno je

Izgradnja sistema za otplinjavanje, obodnog kanal, gornjeg multibarijernog sloja i

Sistemom otplinjavanja će se vršiti evakuacija deponijskog gasa i transport istog do

1.3 Prijedlog metodologije zatvaranja sanitarne deponije gornji brtveni multibarijerni

Prijedlog sloja za brtvljenje/zatvaranje/ gornjeg multibarijernog sistema:

Kombinovani završni pokrovni sloj sastoji se od elemenata koji se specificiraju i opisuju u

Ugovarač će pribaviti sve detalje vezane uz predložene materijale, uključujući i specifikaciju

1.3.1 Drenažni sloj lomljenog agregata Glavni filterski materijal

1.3.1.2 Osiguranje kvalitete i program kontrole

Za postavljanje drenažnog sloja, inženjerski geolog treba dokazati da materijal zadovoljava

1.3.2 Zaštitni sloj – geotekstil 400 gr/m2

1.3.2.1 Specifikacija- Zatvaranje deponije

Zaštitni slojevi pri projektovanju deponije napravljeni su od vlakana netkanog geotekstila, u

Prihvatljiva maksimalna napetost je u ovom slučaju ograničena na 1%.

Svojstva Metoda ispitivanja Zahtjev

Za kontrolu kvalitete uzorak će se uzeti na svakih 2000 m2 i testirati od strane lokalnog

1.3.3 Mineralni brtveni sloj –bentonitni tepih (GCL)

Tehnički zahtjevi Test metoda Jedinica Vrijednost

Dimenzije role, širina x duljina - mxm >4,80x>40

1.3.3.3 Osiguranje kvalitete i programa kontrole

Role se mogu skladištiti na površini s maksimumom od 5 rola jedne na drugoj. Role se ne

Pri ugradnji pažnja se mora obratiti na proizvođačeve upute o postavljanju.

1.3.4 Geomembrana (sintetička PEHD folija d = 2,5 mm)

Debljina geomembrane mora biti minimum 2,5 mm u skladu s minimalnim zahtjevima EU

Tehnički zahtjevi Test metoda Jedinica Vrijednosti

Širina role - m > 5.0

1.3.4.2 Aspekti postavljanja

1.3.4.3 Osiguranje kvalitete i program kontrole

Pripremljena površina mora biti pregledana i odobrena od strane nadzora projektanta

Kontrola kvalitete primjenjuje se od strane Naručitelja ili nadzora.

Tok procedure je sljedeći:

Svi testovi čuvati će se u ovlaštenom laboratoriju. Ugovarač će osigurati ovlašteni lokalni

Također uzrokuje određena oštećenja geomembrane budući da se rupa mora odrezati.

1.3.5 Drenaža vode gornjeg sloja

Preporučuje se upotreba troslojnog, trodimenzionalnog, filtracijski stabilnog drenažnog

Tehnički zahtjevi Test metoda Jedinica Vrijednost