Professional Documents
Culture Documents
UKRATKO Osnove Elektrotehnike PDF
UKRATKO Osnove Elektrotehnike PDF
Q=ne (1)
JEDNOSMERNE STRUJE
ELEKTRIČNA STRUJA
Električna struja je usmereno kretanje naelektrisanih čestica. Električna struja kod koje se ne menja
intenzitet i smer u toku vremena naziva se jednosmernom strujom, električna struja kojoj se u
toku vremena menja samo intenzitet naziva se pulsirajućom strujom, dok se električna struja kojoj
se u toku vremena menja smer naziva naizmeničnom srujom.
Kod metala pokretljive naelektrisane čestice su elektroni. Oni obrazuju električnu struju pod
dejstvom električnog polja za čije je održavanje neophodno trošiti energiju. Ta energija se dovodi
pomoću uređaja koji se naziva generator. Kretanje elektrona u provodnicima vrlo je složeno. Još pre
uspostavljanja električnog polja elektroni se kreću haotično, po cik-cak putanjama. Kada se u
provodniku uspostavi strano električno polje na ovo haotično kretanje superponira se kretanje pod
uticajem električnog polja, u smeru suprotnom od smera polja.
Makroskopski posmatrano, sve se dešava kao da se elektroni kreću duž provodnika stalnom
brzinom u smeru suprotnom smeru polja.
Električna struja kao usmereno kretanje velikog broja naelektrisanih čestica karakteriše se pomoću
fizičke veličine, koja se naziva intenzitet ili jačina električne struje. Ta veličina je
skalarna veličina, i definiše se u odnosu na odredenu površinu, i predstavlja brzinu proticanja
naelektrisanih čestica kroz datu površinu. Ovako definisan intenzitet ili jačina električne struje
može se izraziti sledećom jednačinom:
1
Q
I= (1)
t
gde je I - vrednost intenziteta električne struje, a Q - količina pozitivno naelektrisanih čestica, koje
su za vreme t prošle kroz presek. Umesto naziva "jačina električne struje" ili "intenzitet električne
struje' često se koristi termin „struja" . Ovo treba imati u vidu s obzirom na rasprostranjenost tog
termina.
Prema jednačini (1) jedinica za jačinu električne struje je kulon u sekundi. Zbog svoje važnosti, ova
jedinica je dobila posebno ime - amper, i označava se sa A,
kulon C
Ij = = = amper = A (2)
sekunda s
Instrument pomoću koga se meri jačina električne struje naziva se ampermetar. Ampermetar se
uključuje u kolo redno, tj. kolo se prekida i u njega ubacuje ampermetar. Ampermetri se inače tako
konstruišu da svojim prisustvom u kolu što manje poremećuju struju koja se imala pre njihovog
uključenja u kolo.
A
E= (3)
Q
Naziv elektromotorna sila nije adekvatan jer ona nije sila u pravom smislu reči, a uveden je
analogno sa silom kao uzrokom kretanja mase, pošto je elektromotorna sila uzročnik kretanja
elektriciteta.
Iako je ems skalarna veličina, uobičajeno je da se prikazuje i njen smer, orijentisan kroz generator
od negativnog ka pozitivnom priključku, sl.3.
Kada generator u kolu održava struju jačine I onda on, po definiciji (5), u vremenu t izvrši rad,
A = E ⋅Q = E ⋅ I ⋅t (4)
A
P= = E⋅I (5)
t
Snaga generatora jednaka je proizvodu ems E i jačine struje kroz generator I. Ona predstavlja snagu
kojom se neki drugi oblik energije, najčešće mehanička, pretvara u električnu.
2
OMOV ZAKON. ELEKTRIČNA OTPORNOST
Pošto je električna struja u nekom provodniku posledica električnog polja u njemu, jačina struje I u
provodniku je u opštem slučaju funkcija napona U na njegovim krajevima.
Eksperimenti pokazuju da je kod mnogih provodnika, naročito metala, kada se temperatura održava
konstantnom, jačina struje direktno srazmerna naponu tj.
U
I= (6)
R
Relacija (6) predstavlja matematički izraz Omovog zakona. Omov zakon glasi: Jačina struje je
upravo srazmerna naponu, a obrnuto srazmerna električnoj otpornosti. Omov zakon predstavlja
jedan od osnovnih zakona elektrotehnike. Omov zakon u navedenom obliku važi samo za one
provodnike kod kojih odnos U/I tj. otpornost ne zavisi od jačine struje. Takvi provodnici se
nazivaju linearni provodnici.
Pošto je prema (10) otpornost definisana količnikom napona i struje jedinica za otpornost je volt po
amperu. Ta jedinica ima posebno ime i naziva se Om a obeležava se grčkim slovom omega (Ω):
Uj volt V
Rj = = = = Om = Ω (11)
Ij amper A
Otpornost od jednog oma ima provodnik kod koga struja jačine jednog ampera stvara potencijalnu
razliku između krajeva od jednog volta.
Kada se temperatura provodnika održava konstantnom, otpornost zavisi od oblika i dimenzija
provodnika i od vrste materijala od koga je on načinjen. Ako se radi o žičanom provodniku
konstantnog preseka i od homogenog materijala, eksperiment pokazuje da je otpornost direktno
srazmerna dužini provodnika l, a obrnuto srazmerna površini S poprečnog preseka tj.
l
R=ρ (7)
S
Koeficijent srazmernosti ρ je fizička veličina koja zavisi od prirode provodnog materijala i naziva
se specifična električna otpornost ili kraće specifična otpornost. Jedinica za specifičnu otpornost je
om· metar tj. Ωm. Prema jednačini (7), specifična otpornost nekog materijala predstavlja otpornost
provodnika izrađenog od tog materijala dužine 1 m, poprečnog preseka 1 mm2, pri temperaturi θ =
20 oC.
DŽULOV ZAKON
Jedna od veoma važnih manifestacija električne struje je njen toplotni efekat tj. zagrevanje
provodnika, odnosno, otpornika. Ovaj efekat se naziva Džulov efekat, po imenu engleskog naučnika
Džula (J.P. Joule), koji ga je eksperimentalno proučio i postavio kvantitativne odnose između
veličina koje učestvuju u pojavi. Stavivši izolovan provodnik u kalorimetar, i mereći količinu
toplote koja se oslobađa pri različitim jačinama stalne jednosmerne struje i pri drugim različitim
okolnostima, Džul je ustanovio da je oslobođena toplotna energija srazmerna kvadratu jačine struje
i vremena, dok je koefecijent srazmernosti otpornost provodnika R:
W = R ⋅ I 2 ⋅t (8)
3
Do tog zaključka može se doći i sledećim razmatranjem:
Posmatra se otpornik otpornosti R kroz koji protiče struja I. Ako na krajevima otpornika deluje
napon U kroz otpornik će u nekom vremenskom intervalu t proteći količina naelektrisanja Q = I · t.
Tu količinu elektriciteta su kroz otpornik prenele električne sile, pri čemu se izvesna energija
električnog polja pretvorila u otporniku u toplotnu energiju. Naime, elektroni krećući, se kroz
provodnik pod dejstvom električnog polja, predaju svoju stečenu kinetičku energiju česticama
provodnika, i tako povećavaju njegovu toplotnu energiju. Prema definiciji napona, električne sile su
pri prenošenju količine naelektrisanja Q kroz otpornik izvršile rad:
A=U·I·t (9)
Po zakonu o održanju energije, energija brojno jednaka ovom radu pretvorila se u otporniku u
toplotu
W = U·I·t (10)
U2
W = R ⋅ I 2 ⋅t = ⋅t (11)
R
Jedinica za energiju je Džul (J) a za snagu vat (W). U praktičnim primenama za energiju se koristi i
jedinica kilovatčas (kWh). Kilovatčas je jednak energiji koju prijemnik snage 1 kW transformiše u
toplotu (ili neki drugi oblik energije) u toku jednog časa. Znači,
1 kWh=1000·3600 Ws=3.6·106 J
Instrumenti za merenje snage nazivaju se vatmetri. Toplotni efekat električne struje nalazi značajne
i brojne primene u elektrotehnici, pošto se na njemu zasniva rad svih elektrotermičkih uređaja.
Medutim, u svim onim. slučajevima gde pretvaranje električne energije u toplotnu nije cilj, kao što
je to npr. kod električnih generatora i motora, transformatora i prenosnih vodova, razvijanje toplote
javlja se kao nepoželjna i štetna propratna pojava.
Električna kola mogu biti u opštem slučaju prosta i složena. Prosta električna kola predstavljaju
zatvorenu rednu vezu osnovnih elemenata kola. Osnovni elementi kola su izvor električne struje ili
električni generator, prijemnik (potrošač) električne energije i provodnici. Pored osnovnih, u kolu
mogu da budu uključeni i pomoćni elementi kola u koje spadaju osigurač, prekidač i razni
instrumenti.
Na slici 5 šematski je predstavljeno jedno prosto kolo jednosmerne struje koje se sastoji od
generatora elektromotorne sile E i unutrašnje otpornosti Rg i potrošača otpornosti R koji je
sa generatorom povezan sa dva provodnika, dovodnim i odvodnim, čije su otpornosti Rv1 i Rv2.
U električnim šemama fizičke osobine rasprostranjenih delova kola prikazuju se takozvanim
koncentrisanim parametrima kola koji su međusobno povezani linijama - idealnim provodnicima
bez otpornosti.
4
Sl. 1. Prosto električno kolo
EI − Rg I 2 − Rv1I 2 − Rv 2 I 2 − RI 2 = 0 (12)
E − Rg I − Rv1 I − Rv 2 I − RI = 0
ili
E = Rg I + Rv1 I + Rv 2 I + RI (13)
Kako se proizvod RI naziva padom napona, iz izraza (13) sledi da je u prostom kolu jednosmerne
struje elektromotorna sila jednaka zbiru padova napona u kolu.
U slučaju kada u kolu postoji više redno vezanih elektromotornih sila, jednačina naponske
ravnoteže ima oblik:
∑ E − ∑ RI = 0 (14)
ili
∑ E = ∑ RI (15)
Za razliku od prostog kola jednosmerne struje koje predstavlja zatvorenu vezu elemenata kola,
složeno električno kolo, ili ilektrična mreža, predstavlja složenu vezu elemenata kola, gde su oni
međusobno povezani na različite načine. Složeno električno kolo se u praksi znatno češće sreće
nego prosto kolo. Radi ilustracije na slici 6a prikazan je primer jednog složenog električnog kola
jednosmerne struje. Složeno električno kolo karakterise se čvorovima, granama i zatvorenim
konturama. Čvor je mesto u složenom električnom kolu gde se sustiču tri, ili više provodnika. Grana
je deo složenog električnog kola koji se sastoji od jednog, ili više redno vezanih elemenata kola
između dva čvora. Zatvorena kontura je deo složenog električnog kola koga čine redno vezani
elementi, a kod koga se polazna i krajnja tačka poklapaju. Na osnovu navedenih definicija može se
zaključiti da složeno električno kolo predstavljeno na slici ima 2 čvora i 3 grane.
Prvi Kirhofov zakon glasi: Algebarski zbir intenziteta svih dolazećih i odlazećih struja jednak je
nuli. Pri ovome intenziteti struja grana imaju algebarsko značenje prema intenzitetu smerovima u
granama, a njihov algebarski zbir se formira prema referentnom smeru koji je po dogovoru od
čvora. Prvi Kirhofov zakon se simbolički označava na sledeći način:
5
(16)
∑ I dol −∑ I odl = 0
Drugi Kirhofov zakon glasi: Algebarski zbir elektromotornih i elektrootpornih sila jednak je nuli.
Ovaj algebarski zbir se formira prema prizvoljno izabranom referentnom smeru duž zatvorenog
puta i simbolički se označava kao:
∑ E − ∑ RI = 0 (17)
ELEKTROMAGNETIZAM
Kada se u okolinu nekog magneta ili, što je isto, provodnika sa strujom, unese neki drugi magnet ili
provodnik sa strujom, na njega će delovati sila, tkz. elektromagnetna sila. Znači, sredina koja
okružuje magnet, odnosno, provodnik sa strujom nalazi se u drugačijem fizičkom stanju nego kada
se oni nisu tu nalazili. To je zbog toga što magnet, odnosno, provodnik sa strujom, u svojoj okolini
stvara magnetno polje, čijim se posredstvom, slično kao kod električnog polja, prenose sile
međusobnog dejstva. Ako se uneti magneti, odnosno provodnici sa strujom premeštaju u
magnetnom polju, sile koje na njih deluju u opštem slučaju se menjaju po intenzitetu i orijentaciji,
što znači da magnetno polje u različitim tačkama ima različito stanje. Poseban slučaj magnetnog
polja je tkz. homogeno magnetno polje kod koga su te sile u svim tačkama istog intenziteta i istog
smera.
Takvo magnetno polje se ima, npr. između polova potkovičastog magneta ukoliko su njegovi polovi
na malom rastojanju. Uzročnik magnetnih polja je kretanje elektriciteta (naelektrisanih čestica).
Magnetna indukcija je jedna od najvažnijih veličina kojom se opisuje magnetno polje. Jedinica za
magnetnu indukciju ima posebno ime, naziva se "Tesla" i označava sa T. Uvedena je u čast našeg
velikog pronalazača Nikole Tesle.
ELEKTROMAGNETNA SILA
Kada se provodnik sa strujom unese u strano magnetno polje na provodnik deluje mehanička sila
koja teži da ga pomeri. Ta pojava predstavlja jednu od osnovnih vidljivih manifestacija magnetnog
polja i od osnovnog je značaja za rad električnih mašina, elektromagneta i velikog broja električnih
uređaja i instrumenata. Sila koja se tada javlja naziva se elektromagnetna sila.
Pored jednosmerne struje koja predstavlja vremenski stalnu struju, postoje i vremenski promenljive
struje, koje inače imaju veliki praktični značaj. To su struje koje u toku vremena menjaju ili jačinu,
ili smer, ili jedno i drugo, a postoje u električnim kolima u kojima deluje promenljiva
elektromotorna sila. Vremenski promenljive struje koje stalno menjaju intenzitet, a povremeno i
smer, nazivaju se naizmenične struje.
6
Predhodni izraz predstavlja relaciju između učestanosti i perioda periodične funkcije. Učestanost je
broj perioda u jedinici vremena. Jedinica za učestanost je herz i označava se sa Hz. Učestanost od 1
Hz ima periodična veličina koja svake sekunde izvrši jedan ciklus.
P = UI cos ϕ (20)
U m Im
P= ⋅ cos ϕ = UI cos ϕ (22)
2
Ili:
S = UI – prividna snaga, P = UI cosφ - aktivna snaga, Q = UI sinφ - reaktivna snaga
TROFAZNI SISTEMI
7
U generatorima naizmenične struje indukovane elektromotorne sile su međusobno vremenski
pomerene za jednu trećinu perioda T zbog prostorne pomerenosti navojnih delova namotaja statora
u kojima se ove elektromotorne sile indukuju. Šematski je prikazano na slici broj 9 (a) da
indukovana elektromotorna sila u kalemu A dostiže prva svoju maksimalnu vrednost, pa zatim sledi
za njom elektromotorna sila kalema B i na kraju elektromotorna sila kalema C. Ovaj se redosled
nadalje stalno ponavlja sve dok se rotor mašine obrće u naznačenom smeru. Ovakav je redosled
evidentan i iz fazorskog dijagrama trenutnih vrednosti koji su predstavljeni na slici broj 9 (b) i (c).
Bitno je napomenuti da je smer rotacije u ovom slučaju suprotan smeru skazaljke na časovniku. Za
takav redosled kažemo da je to redosled ABC. Ako je smer rotacije obrnut, tada se dobija suprotan
redosled maksimalnih vrednosti indukovanih elektromotornih sila, pa za takav redosled kažemo da
je redosled CBA. Na slici 9 (a) je predstavljeno da se indukovana elektromotorna sila indukuje u
namotaju rotora a da magnetni polovi N, S miruju. Međutim u sinhronim generatorima koji danas
proizvode električnu energiju u elektranama stvar je obrnuta. Na rotoru se nalaze pobudni magnetni
polovi, dok se u žljebovima statora nalaze trofazni Teslini namotaji u kojima se indukuju
elektromotorne sile.
ELEKTRIČNI TRANSFORMATOR
U praksi se koristi veoma širok opseg napona. Međutim najčešće je na raspolaganju samo jedna
vrednost napona i često je potrebno taj napon povećat ili smanjiti. Efikasno pretvaranje jedne
vrednosti napona u drugu se vrši urđajem, koji se naziva električni transformator ili često samo
transformator. Transformator radi na principu elekrtomagnetne indukcije, koji postoji samo kod
vremenski promenljivih polja, tako da on ne može da se koristi za transformisanje vremenski
konstantnih napona.
ELEKTRIČNE MAŠINE
Električne mašine su naprave pomoću kojih se električna energija pretvara u mehaničku ili
mehanička energija u električnu.U prvom slučaju električna mašina radi kao motor, a u drugom kao
generator.
Pretvaranje električne energije u mehaničku i obrnuto, koje se naziva elektromehaničkim
pretvaranjem energije, zasniva se na izvesnim prirodnim pojavama kojima su povezani, s jedne
strane magnetno i električno polje i, s druge strane, mehanička sila i kretanje. Tih pojava je više,
međutim najvažnije pojave u tom smislu su one na kojima se zasniva rad elektro magnetnih obrtnih
mašina, koje inače imaju daleko najveću praktičnu primenu i značaj.
Rad elektromagnetnih električnih mašina se sazniva na pojavi da mehanička (elektromagnetna) sila
8
deluje na provodnik kroz koji protiče električna struja kada se on nalazi u magnetnom polju, (sl. 5)
kao i na pojavi da se u kolu koje se kreće kroz magnetno polje indukuje elektromotorna sila.
Te dve pojave se odigravaju istovremeno, kao akcija i reakcija, zbog čega je proces
elektromehaničkog pretvaranja energije reverzibilan. Električne mašine se konstruktivno izvode iz
dva dela, i to nepokretnog koji se naziva stator, i pokretnog, koji se naziva rotor. U pogledu
međusobnog položaja statora i rotora moguće su razlicite izvedbe. Kod savremenih električnih
mašina rotor se nalazi unutar statora i obrće se u njemu. Stator i rotor čine magnetno kolo električne
mašine. Na statoru i na rotoru nalazi se po jedan namot, od kojih se jedan naziva induktor ili
pobudni namotaj, a drugi indukt, koji čine električno kolo električne mašine.
Nezavisno od uloge koju mašina ima (generator ili motor) pri obrtanju će se u njenim provodnicima
javljati indukovana elektromotorna sila, dok ce na te provodnike delovati elektromagnetna sila F,
ako kroz njih teče struja. Mašina će raditi kao generator kada spoljašnji momenat ili sila izazivaju
kretanje nasuprot elektromagnetnim silama. Mašina ce raditi kao motor kada spoljašnji napon
izaziva struju nasuprot indukovanoj elektromotornoj sili.
Između motora i generatora, spolja gledano, nema nikakve razlike i svaki motor ili generator može
se upotrebiti za pretvaranje energije u oba smera, sto je posledica reverzibilnosti elektromehaničkog
pretvaranja energije. Mašina ce raditi kao motor ako joj se dovodi električna energija, radiće kao
generator ako joj se dovodi mehanička energija. Uslovi stvaranja obrtnog momenta u motoru
istovremeno su i uslovi stvaranja otpornog momenta generatora, a način kako nastaje indukovani
napon generatora istovremeno predstavlja i način kako nastaje kontra ems u motoru.
Kod motora je korisna snaga mehanička a utrošena električna, dok je kod generatora obrnuto.
Stepen iskorišćenja električnih mašina je definisan izrazom:
P
η= (5)
P'
9
gde je P korisna snaga a P’ utrošena. Stepen iskorišćenja električnih mašina se, zavisno od njihove
snage, kreće od 70 % (za P = 1 kW) do 95 % (za P = 1 MW).
Pored podele prema ulozi , na generatore i motore, električne mašine se dele i prema vrsti struje
indukta i induktora.
U principu, u svakom od namotaja može da teče i jednosmerna i naizmenična struja. S tim u vezi, a
u pogledu kombinacija struja indukta i induktora, električne mašine se dele na sledeće tri osnovne
grupe :
a) Mašine za jednosmernu struju – jednosmerna struja u induktoru (pobudnom namotaju) i
jednosmerna struja (dovedena ili odvedena pomocu kolektora) indukta,
b) Sinhrone mašine – jednosmerna struja u induktoru (po obodnom namotaju) i naizmenična struja
u induktu,
c) Asinhrone mašine – naizmenična struja u oba namotaja.
ASINHRONI MOTORI
Asinhroni motor je električna mašina koja pretvara električnu struju u mehanički rad. Kao I kod
svake električne mašine, osnovni (aktivni) delovi asinhronog motora su magnetno i električno kolo.
Magnetno kolo čine stator i rotor, koji su međusobno odvojeni međugvozđem, a električno kolo
namotaji induktora (statora) i indukta (rotora).
Rotor je valjkastog oblika, sastavljen takođe od limova debljine oko 0.5 mm, međusobno izolovanih
koji se naglavljuju na vratilo. Po spoljašnjoj površini rotora usečeni su žljebovi, duž izvodnica
valjka. Na sl. 6 prikazan je poprečni presek magnetnog kola (statora i rotora) asinhronog motora.
U žljebove rotora se smestaju provodnici koji čine električno kolo (namot) rotora, odnosno namot
indukta.
Namot rotora se izvodi na dva načina i to kao kavezni (kratkospojni) i namotani (sa prstenovima).
U tom smislu i asinhroni motori se dele na dve grupe i to na asinhrone motore sa kaveznim
(kratkospojnim ) rotorom i asinhrone motore sa namotanim rotorom.
________________
Tekst pripremio mr Branislav Karadžić, a prilagodio programu dr Mirko Babić
10