Professional Documents
Culture Documents
Skripta – 1. izdanje
Uredila Tanja Lakić
HEBREJSKO PISMO
a) slova (suglasnici) b) mazoretski znakovi (samoglasnici)
(suglasnici u tablici samo pokazuju položaj
r. br. ispis trans. naziv broj znakova za samoglasnike)
1. a ’ alef 1 glas „a“
2. b b bet 2 1. m' mā kamec
3. g g gimel 3 3. hm' mâ s h (kamec plene)
4. d d dalet 4 2. m; ma patah
5. h h he 5
4. x:nO noaH patah furtivum. ispred
6. w v vav 6 H x i [ na kraju riječi
7. z z zajin 7 5. m] ma hatef patah
8. x H het 8 glas „e“
9. j † tet 9 6. me me cere
10. y j jod 10 7. yme
mê s y ili h (cere plene)
11. k$ k kaf 20 hme
12. l l lamed 30 8. m, mæ segol
13. m~ m mem 40 9. ym,
n! mæ + ^ s y ili h (segol plene)
14. n nun 50 hm,
15. s s samek 60 10. m. me šva mobile
16. [ ‘ ajin 70 11. m/ mæ hatef segol
17. p@ f / p pe 80
glas „i“
18. c# c cade 90
12. mi mi hirek
19. q q kof 100
13. ymi mî hirek plene
20. r r reš 200
glas „o“
21a. f ś sin 300
v 14. mo mo holem
21b. š šin 300
22. t t tau 400
15. A ô holem magnum
1. Vježba
(u dokumentu su korištena slova iz programa BibleWorks koja se mogu naći na
http://www.bibleworks.com/fonts.html )
fontovi: bwhebb, bwtransh
Ako se tekst otvara programom Mozilla Firefox lako se može povećati prikaz na ekranu
pritiskom na Ctrl-+
Pronađite par!
Biblijska imena
ba'Am Moab (narod i zemlja istočno od Mrtvog mora)
Finalni ispis
Pet od 22 slova imaju poseban oblik kad se nađu na kraju riječi.
Hebrejski jezik Sv. pisma 3
1. a alef ’
2. b bet b
5. h he h
6. w vav v
10. y jod j
Punktiranje
Nakon što je jezik izumro židovski su učenjaci zvani mazoreti iznašli znakove za označavanje
samoglasnika kako bi se sačuvao jedinstven način izgovora tj. čitanja. Znakove su pisali ispod
ili iznad suglasnika u svetom tekstu. Tiberijadska škola iz 8. stoljeća je prevladala.
Znak za samoglasnik stoji ispod slova nakon kojeg se samoglasnik izgovara, samo točka za
samoglasnik "o" stoji lijevo iznad suglasnika
me me le le ceré
mo mo yo jo holem
Naglasak
Ako nema druge oznake riječ se naglašava na posljednjem slogu:
lae-tyBe bet-’el
Alef
Alef je pravi suglasnik. Međutim na kraju sloga alef se najčešće ne izgovara tj. kvijescira. To
je osobito važno kad se alef nalazi na kraju riječi.
Npr. al'ae ’elā 1 Kr 4,18 (jednako se čita kao hl'ae Post 36,41)
Hebrejski jezik Sv. pisma 5
He
He je na kraju riječi gotovo uvijek samoglasno slovo, pa se stoga ne čita kao suglasnik.
Najčešće se radi o glasu "a" na kraju riječi kao npr. u imenu ha'le le’â (Lea, žena Jakovljeva).
Za razliku od alefa koji će uz dodatak gramatičkih nastavaka opet dobiti suglasničku
vrijednost, he ostaje samoglasno slovo tj. ne čita se kao "h".
U rijetkim slučajevima gdje he na kraju riječi ima vrijednost suglasnika u nj se upisuje
dijaktrički znak mappiq, npr.
2. Vježba
www.ffdi.hr/amdg
Predvježba:
Pokušajte prepoznati kako se čita koja hebrejska riječ. Povežite brojke s lijeve strane s
slovima na desnoj strani tablice.
Po dužini Po abecedi
9. !AgD" **
10. rAbT' i) mošæ j) pûl
Riječi:
hv,mo Izl 2,10 mošæ Mojsije
Sin i šin
Slova sinf ś i šin v š su nastala iz dvoznačnog slova X
hrf śārâ Sara ("kneginja")
Sin i samek
f ś i s s poprimaju praktički isti izgovor: "s" npr.
Glasovi "begadkefat"
$wrb [baruh]
@swy [josef]
ispis (na
početku ispis transkr. izg.
sloga)
B b b b/v
G g g
D d d
K k k k/h
P p p/f p/f
T t t t
Hebrejski jezik Sv. pisma 8
x H het "tvrdo" h
2. b b bet
3. g g gimel
4. d d dalet
5. h h he
6. w v vav
7. z z zajin
8. x H het
9. j † tet
10. y j jod
11. k k kaf
$
12. l l lamed
Hebrejski jezik Sv. pisma 9
13. m m mem
~
14. n! n nun
15. s s samek
16. [ ‘ ajin
17. p f/p pe
@
18. c c cade
#
19. q q kof
20. r r reš
21a. f ś sin
21b. v š šin
22. t t tau
Samoglasnici:
mi mi hirek
m, mæ segol
mu mu kibuc
Wm mû šurek
Hebrejski jezik Sv. pisma 10
Samoglasna slova h wy
transkr. unutar riječi na kraju riječi
â h'
ê ye ye ili he
æ y, h,
î yi yi
ô A A ili h O
û W W
Kad h w y sami nose dijakritičke znakove samoglasnika, onda su suglasnici.
Nakon a, o, u y (-aj, -oj, -uj) je suglasnik, a nakon a, e, i w je suglasnik (-av, -ev, -
iv).
3. vježba
Riječi:
laer"f.yI jiśrā’el Post 32,29 Izrael
~yIr:c.mi micrájim Post 10,6 Egipat
lb,B' bābæl Post 10,10 Babilon
rWVa; ’aššûr Post 2,14 Ašur
!AYci cijjôn 2 Sam 5,7 Sion
~yIr"p.a, ’æfrájim Post 41,52 Efrajim
!ymiy"n>Bi binjāmîn Post 35,18 Benjamin
d['l.GI gil‘ād Post 31,21 Gilead
!AM[; ‘ammôn Post 19,38 Amon
qx'c.yI jicHāq Post 17,19 Izak
~Alv'b.a; ’abšālôm 2 Sam 3,3 Abšalom
WhY"qiz>xi Hizqijjáhû 2 Kr 16,20 Ezekija
~['b.r"y" jāråb‘ām 1 Kr 11,26 Jeroboam
Patah furtivum
Hx [
Ako na kraju riječi stoje , ili nakon dugog samoglasnika (koji nije ā) pred njih
je umetnuto kratko "a". U modernim se izdanjima patah furtivum piše pomaknut "ispred"
posljednjeg slova. U transkripciji se označava s a i nikad nije naglašen:
šva b.
Ovaj znak naznačuje odsutnost samoglasnika i zove se tihi šva. Stoji na kraju sloga, npr.
Na kraju riječi šva se ne piše osim kod slova $ – kaf na kraju riječi (vjerojatno stoga
!
da se bolje razlikuje od slova – nun na kraju riječi):
Dageš forte
Udvostručenje suglasnika označuje se točkom usred slova koja se zove dageš forte
(jaki dageš). Za razliku od znaka dageš lene (tihi dageš) koji ima isti izgled, dageš forte se ne
pojavljuje samo kod glasova "begadkefat" (u kojima se dageš lene uvijek nalazi ako su na
početku riječi) nego kod svih suglasnika osim laringala ( a alef, h he, x het, [ ajin) i r reš,
npr.
Kamec hatuf
x'
Kad se kamec nalazi u nenaglašenom i zatvorenom slogu on je kamec hatuf i nema
vrijednost dugačkoga "a" nego kratkoga "o", a transkribira znakom: å
U praksi se najlakše prepoznaje kad stoji ispred šva:
Rečenice:
1. iz Post 1,3
(glagol: "reći" rma āmar; imenica: "Bog" ~yhla ’ lohîm; glagol: "biti" hyh hajâ;
æ
2. iz Post 2,7
(glagol:hyh; imenica: "čovjek" ~da ādām, s članom: h; prijedlog smjera ili pripadnosti
l, uz imenicu: "duša" vp,n< næfæš; pridjev: "živ" yx u ž. r.)
3. iz Post 4,9
(upitna čestica h, glagol: "čuvati" rmv šāmar, particip; imenica: "brat" xa ’āH s
y
nastavkom - za 1. jd.; osobna zamjenica za 1. jd., duži oblik od yna ’anî).
(10.03.08., 17.10.09.)
Hebrejski jezik Sv. pisma 15
4. vježba
Riječi
(preostala vlastita imena koja se pojavljuju 100 ili više puta u HB):
Dageš forte
Udvostručenje suglasnika označuje se točkom usred slova koja se zove dageš
forte (jaki dageš). Za razliku od znaka dageš lene (tihi dageš) koji ima isti
izgled, dageš forte se ne pojavljuje samo kod glasova "begadkefat" ( b bet, g
gimel, d dalet, k kaf, p pe, t tau, u kojima se dageš lene uvijek nalazi ako
su na početku sloga) nego kod svih suglasnika osim laringala (a alef, h he,
x het, [ ajin) i r reš, npr.
yG:x; Haggaj Ezr 5,1 Hagaj
hN"x; Hannâ 1 Sam 1,2 Ana
tAKsu sukkôt Post 33,17 Sukot
bAYai ’ijjôb Job 1,1 Job
hZ"[; ‘azzâ Post 10,19 Gaza
Hebrejski jezik Sv. pisma 16
šva b.
Ovaj znak naznačuje odsutnost samoglasnika i zove se tihi šva. Stoji na kraju
sloga, npr.
Na kraju riječi šva se ne piše osim kod slova $ – kaf na kraju riječi
!
(vjerojatno stoga da se bolje razlikuje od slova – nun na kraju riječi):
Zvučni:
Šva medium
l. + hmol{v. = hmol{v.li (l + š … = liš…) za Salomona, Salomonov
e e
Hatef samoglasnici
Poluglas često dobiva nijansu nekog od samoglasnika, najčešće a, rjeđe æ i å.
Ti "skraćeni samoglasnici", transkribirani s a, æ i å sastavljeni su od šva i
znaka pojedinog samoglasnika (pa imaju i naziv šva compositum):
x] H a
(usp. Jakov, Aram); šva + patah = hatef patah (= poluglas "a", tj. kratko
"a")
[\ ‘ (npr. yk;D\r>m' mård kaj Mordokaj Est 2,5) šva + kamec = hatef kamec
å å
(= poluglas o)
Kamec hatuf
x'
Kad se kamec nalazi u nenaglašenom i zatvorenom slogu on je kamec hatuf
i nema vrijednost dugačkoga "a" nego kratkoga "o", a transkribira znakom: å
U praksi se najlakše prepoznaje kad stoji ispred šva:
b.r"
å: - - kamec + šva = kamec hatuf
Hebrejski jezik Sv. pisma 18
npr.
Veznik vav
Veznik w> v "i" kao i sve druge jednosložne riječi u pisanju se veže uz iduću
e
riječ:
Rečenice:
1. Iz Post 1,3
hyh hajâ; imenica: "svjetlost" rAa ’ôr; glagol: hyh; imenica: rAa)
2. Iz Post 2,7
3. Iz Post 4,9
4. Iz Izl 3,13
26.10.09., 28.10.09.
Hebrejski jezik Sv. pisma 20
5. vježba
Segolirane imenice
Redovito je hebrejska riječ naglašena na zadnjem slogu, osim kad se pojavljuju pomoćni
samoglasnici (npr. umjesto dva suglasnika na kraju: malk redovit je oblik %l,m, mǽlæk –
„kralj“, a naglasak je na prvom slogu).
u kontekstu: pauza:
yn:ysi sinaj Izl 19,2 y=n"ysi sināj Izl 16,1 Sinaj
~x,l, tyBe bêt lǽHæm Suci 17,7 ~x,l' tyBe bêt lāHem Post 35,19 Betlehem
Riječi
Pet najčešćih glagola u dva najčešća oblika (3. jd. „perfekta“ i 3. jd. „vav-imperfekta“, qatal i
vajjiqtol) učimo kao pojedinačne riječi, bez analize glagolskog oblika.
rmoale „govoreći“/
ovako
6. vježba
He locale - oznaka smjera i cilja
h'- (nenaglašeno, na kraju riječi)
Glagolske rečenice
Većina hebrejskih rečenica sadrže glagol te opisuju radnju i zbivanje (i rezultat).
Jednostavna izjavna rečenica u pripovijedanju nalazi se u Post 28,9
la[e_m'v.yI-la, wf'[e %l,YEw: „onda je išao Ezav k Jišmaelu“
Više glagola u narativu mogu tvoriti cijeli niz u pripovijedanju, a stajat će uvijek na prvom
mjestu u rečenici. Treba li zanijekati glagol, promijenit će se oblik:
al{ + „perfekt“: %l;h' al{w>
Prijedlozi
Mogu biti:
1) jednoslovni: koji se kao prefiksi spajaju s imenicom (npr. l.)
Hebrejska složenica
Dvije imenice mogu biti u „genitivnoj vezi“ koja podsjeća na „saksonski genitiv“ u
engleskom jeziku. Glavna imenica stoji na prvom mjestu, ali prepušta naglasak drugoj i zato
je, koliko je moguće, skraćena u složenički oblik (status constructus) koji se razlikuje od
samostalnog oblika (status absolutus).
laer"f.yI yhel{a/ ’ælohê jiśrā’el Bog Izraela = Bog Izraelov Post 33,20
Semantika
Ima u biblijskom jeziku riječi s vrlo širokim poljem značenja, kao npr.
aB' doći, ući
Prijelaz u upravni govor često se zbiva pomoću rmoale „govoreći“ što ima funkciju dvotočke
i može ostati neprevedeno.
npr. Post 8,15: rmoale x:nO-la, ~yhil{a/ rBed:y>w: „I reče Bog Noi (govoreći):“
Rečenice
1. %l,m,yxia] tyBe-la, dwId" aB' Ps 52,2b
7. vježba
1. Riječi
Ostalih 5 najčešćih glagola u „perfektu“ i „vav-imperfektu“:
Glagoli
!t;n" nātan dati
Imenice
vyai ’îš netko, muškarac, svatko
ldoG" ili lAdG" gādôl / gādol velik (pridjev pripada u imenske tvorevine u hebrejskom
jeziku.)
2. Član
U hebrejskom postoji samo određeni član. Redovito se koristi u prozi. Spojen je kao prefiks s
h;
imenicom i bez obzira na rod i broj glasi sa susljednim dageš forte (npr. %l,M,h;
)
a) Kad je imenica određena (član, vlastito ime, osobni nastavak) i pridjev će imati član:
lAdG" h; %l,M,h; veliki kralj (2 Kr 18,19)
ldoG" h; AnB. njegov (naj)stariji sin (Post 27,1)
r
b) Reš i laringali ( , a h, x, [) ne mogu biti podvostručeni pa kod njih dageš forte
otpada.
- ako se pod ,h [ ili x nalazi nenaglašeni kamec, (h', [' ili x'), onda se umjesto
pataha potpisuje segol:
b) U prozi ovaj znak stoji slično prijedlogu pred imenicama koje su određene (vlastito ime,
član, osobni nastavak ili u složenici s takvim imenicama). Inače se objektna čestica ne stavlja.
Primjeri:
lxer" -ta, bqo[]y: ha'r" rv,a]K;
Kad je Jakov vidio Rahelu... (Post 29,10)
yTiv.liP. h; varo-ta, dwID" xQ;YIw:
I uze David Filistejčevu glavu (1 Sam 17,54)
hmol{v.li hm'k.x' ~yhil{a/ !TeYIw:
I dao je Bog mudrost Salomonu (1 Kr 5,9)
Rečenice
1. `dwID" [m;v.YIw: hL,ae_h' ~yrIb'D>K; rBed:y>w: 1 Sam 17,23
2. hv,mo !texo !y"d>mi !heko Art.yI [m;v.YIw: Izl 18,1a
Hebrejski jezik Sv. pisma 28
28.11.09., 16.12.09.
Hebrejski jezik Sv. pisma 29
8. vježba
1. Riječi
U rječniku stoji korijen glagola koji se obično čita kao 3. jd. m. r. perfekta (a-a najčešće).
rkz sjetiti se / misliti na / spomenuti se
trk odsjeći
btk pisati
Samoglasnički nastavci
h -' -â (3. jd. ž.) i W- -û (3. mn.)
naglašeni su. Samoglasnik u prethodnom slogu skraćuje se u zvučno šva.
Hebrejski jezik Sv. pisma 30
Među suglasničkim nastavcima T.- -t sastoji se od samo jednog suglasnika koji s 3. slovom
glagolske osnove tvori dvostruko zatvoreni slog.
Nastavci T'- -ta (2. jd. ž.) i yTi- -tî (1. jd.) i Wn- -nû (1. mn.) nisu naglašeni.
Nastavci ~T,- -tǽm i !T,- -tǽn (2. mn. m. i ž., tzv. teški nastavci) uvijek su naglašeni zbog
čega se samoglasnik u prvom slogu osnove skraćuje u zvučno šva (ā > e).
1. rkz
2. trk
3. dqp
4. rmv
02.12.09., 16.12.09.
Hebrejski jezik Sv. pisma 31
9. vježba
Uvodne rečenice:
Iz 7,14b
lae WnM'[i Amv. tar"q'w> !Be td<l,yOw> hr"h' hm'l.[;h'
‛almâ – djevojka, djevica; hārâ – trudna (pridjev, jd. ž. r.), jolǽdæt – ona koja rađa (ptcp. jd.
ž. r.), qārā’ – proglasiti (pf. 2. l. ž. r.) šem – ime + -ô (3. l. jd. m. r.), ‛immānû = ‛im
(prijedlog „s“) + -nû (1. l. mn.)
iz Iz 9,5a
Wnl'-!T;nI !Be
( – נתןdati; „i“ – „a“ „nifal“ = pasiv, lānû = le+ nû - za + 1. l. mn.)
Wbt.K'
mn. 3. kātebû napisali/e su I. ā II. e III. û
3. jd. ž. h'yl,ae k njoj h'yl,[' na njoj h'yn<p'l. pred njom h'yr,x]a; za njom
Kod tzv. nastavaka za množinu u 3. jd. m. r. arhaični jod izgubio je svoju vrijednost pa se ne
čita (i može se izostaviti u transkripciji):
wyl'ae ’elā(j)v
’elāv k njemu ‘ālāv na njemu lefanāv pred njim ’aHarāv za njim
Pokazna zamjenica
Pokazna zamjenica hz< (jd. m. r.), tazo (jd. ž. r. ili apstraktno, s. r.), hL,ae (mn. m. / ž.) može
stajati:
Sintaksa
a) Redovito se predikat slaže u rodu i broju sa subjektom. Moguće je da se glagol u
jednini na početku rečenice odnosi na više subjekata:
Hebrejski jezik Sv. pisma 33
!roh]a; ar>Y:w:
hv,mo-ta, laer"f.yI ynEB.-lk'w>
I vidio je Aron
i svi sinovi Izraelovi Mojsija (Izl 34,30)
(I dogodi se navečer, i uze Leu, svoju kćer... =) A navečer uzme svoju kćer Leu...
d) Subjekt može stupiti na prvo mjesto u rečenici (ispred glagola) kad je naglašen:
Imenske rečenice
Osim glagolskih rečenica u hebrejskom jeziku Biblije postoje i rečenice bez glagolskog
predikata. To su tzv. imenske rečenice kojih jezgru čine dvije imenice ili slično, npr.
Vježba čitanja:
15.12.2009., 16.12.2009.
Hebrejski jezik Sv. pisma 35
Primjeri QAL perfekta
10. vježba
Osobne zamjenice
1. jd. ykinOa' ’ānokî ja
(zajedničko) ynIa] ’anî -"-
2. jd. m. hT'a; ’attâ ti (m. r.)
2. jd. ž. T.a; ’att ti (ž. r.)
3. jd. m. aWh hû’ on
3. jd. ž. ayhi hî’ ona
3. mn. m.
hM'he hémmâ oni
~he hem -"-
3. mn. ž. hN"he hénnâ one
(Mî is who, hû’ is he, hî’ is she.)
Ovi oblici stoje samo u značenju nominativa i mogu se spojiti s članom h;, veznikom w>
h] v,
i upitnom česticom (te s kasnom odnosnom česticom · ). U značenju genitiva i akuzativa
rabe se osobnozamjenički sufiksi (skraćeno: osobni nastavci).
2) Zamjenica za 3. jd. može istaknuti imenicu uz koju stoji kao apozicija, npr.
tAa ~k,l' aWh yn"doa] !TeyI !kel'
(Stoga, dat će Gospodin, on sam, vama znak =) Zato, sam će vam Gospodin dati znak (Iz
7,14)
Particip
Hebrejski glagol može imati aktivni i pasivni particip koji se mijenja prema rodu
(m./ž.), broju (jd./mn.) te prema obliku (samostalni – st. abs. / složenički – st. cs.).
Hebrejski jezik Sv. pisma 37
Samoglasnici „o“ i „u“ ostaju nepromjenjivi. Samoglasnici „e“ i „a“ bit će skraćeni u
šva mobile kad riječ primi nastavke. Nastavci su isti kao i kod imenica i pridjeva:
2. imenica:
~yjip.Voh;
„oni koji sude“ = suci (Rut 1,1)
Pridjev
bAj „dobar“; lAdG" „velik“
Muški rod Ženski rod
samostalno u složenici samostalno u složenici
jednina: bAj hb'Ajo tb;Ajo
množina: ~ybiAjo ybeAjo tAbAjo
jednina: lAdG" lAdG> hl'AdG> tl;AdG>
množina: ~yliAdG> yleAdG> tAlAdG>
Upotreba:
Rečenice
Post 21,1
rm"+a' rv,a]K; hr"f'-ta, dq;P' hw"hyw:
`rBeDI rv,a]K; hr"f'l. hw"hy> f[;Y:w:
Post 3,12
11. vježba
„Imperfekt“
(jiqtol, preformativna konjugacija)
Perfekt koji prima nastavke (aformative) morfološki se razlikuje od imperfekta koji lice, rod i
broj određuje predlošcima (preformativima), a djelomično i nastavcima (-i, -u, -na).
2. jd. m. bTok.Ti tiktob pisat ćeš (m.) (budeš pisao) ti I. II. o III.
2. mn. ž. hn"b.Tok.Ti tiktóbnâ pisat ćete (ž.) (budete pisale) ti I. II. ó III. nâ
1. mn. (z) bTok.nI niktob pisat ćemo (budemo pisali/le) ni I. II. o III.
Predložak (preformativ) veže se s prvim radikalom, koji nema samoglasnika, u zatvoreni slog.
Glas u tom slogu jest „i“ osim nakon alefa u 1. jd. gdje se nalazi „æ“. Samoglasnik u glagolskoj
osnovi jest „o“.
Samoglasnički nastavci –î (2. jd. ž.r.) i –û (2. i 3. mn. m.r.) nose naglasak pa se prethodni slog
skraćuje: samoglasnik osnove postaje zvučni šva.
Hebrejski jezik Sv. pisma 40
1. rkz
2. trk
3. dqp
4. rmv
Rečenice:
Post 21,1
rm"a' rv,a]K; hr"f'-ta, dq;P' hw"hyw:
rBeDI rv,a]K; hr"f'l. hw"hy> f[;Y:w:
Post 3,12
ydIM'[i hT't;n" rv,a] hV'aih' ~d"a'h' rm,aYOw:
#[eh'-!mi yLi-hn"t.n" awhi
Post 17,10
Wrm.v.Ti rv,a] ytiyrIB. tazO
Izl 3,11
h[or>P;-la, %leae yKi ykinOa' ymi ~yhil{a/h'-la, hv,mo rm,aYOw:
(18.01.10.)
Hebrejski jezik Sv. pisma 41
12. vježba
1. Vau-imperfekt
(konsekutivni impefekt, pripovjedačko glagolsko vrijeme, narativ)
2. Imperativ
Imperativ je po svom obliku nalik na 2. lice imperfekta samo nema predloška i šva nakon
prvog radikala postaje zvučni. Susretnu li se dva zvučna šva jedan za drugim prvi prema
pravilu o šva medium postaje glas „i“ (hirek), a drugi se ne čita.
$lh (hodati) !tn (dati) xql (uzeti) rma (reći) rbd (govoriti)
jd. m. %le !Te xq; rmoa/ rBeD:
jd. ž. ykil. ynIT. yxiq. yrIm.ai yrIB.D:
mn. m. Wkl. WnT. Wxq. Wrm.ai WrB.D:
Vježbe
Napišite vau-imperfekt i imperativ:
Rečenice
1. Post 3,12
#[eh'-!mi yLi-hn"t.n" awhi ydIM'[i hT't;n" rv,a] hV'aih' ~d"a'h' rm,aYOw:
2. Post 17,10
Wrm.v.Ti rv,a] ytiyrIB. tazO
3. Izl 3,11
h[or>P;-la, %leae yKi ykinOa' ymi ~yhil{a/h'-la, hv,mo rm,aYOw:
25.01.10., 29.01.10.