Professional Documents
Culture Documents
2 Kolokvijum
2 Kolokvijum
Čaj vodi poreklo iz Azije. Naučnici se još uvek nisu složili odakle potiče čaj, da li je to Kina ili Indija.
Postoje brojne legende o njegovom poreklu.
Već nekoliko hiljada godina gaji se u Kini, a mnogo kasnije počeo je da se gaji i u drugim delovima
sveta.
Čaj postaje omiljeni napitak u Kini, pa je već 783. p.n.e. uzgoj čaja proglašen državnim monopolom
i uveden je porez na gajenje, prodaju i izvoz čaja. Oko osam vekova trajala je "primitivna faza"
uživanja u čaju. Čaj se žvakao, pušio i dodavao jelima kao začin. "Tučeni čaj" je počeo da se koristi
kasnije, i kao što mi to danas radimo, ubacivao se u vrelu vodu.
Iz Kine se grm čaja proširio na Japan ( 8. vek n.e.), i čaj ubrzo postaje nacionalno piće, a za ljude koji
ne vole čaj, Japanci kažu da je "čovek bez čaja u sebi", a to znači da nema osećanja i duha.
Evropa za čaj saznaje tek kada su počela velika putovanja i geografska otkrića, , negde u 16. veku.
1610. godine mala količina čaja stiže u Evropu, tačnije u Holandiju, a 1650. godine stiže i u Englesku.
U Ameriku su čaj uvezli Holanđani, i to u Njujork, 1650. godine.
Do kraja XVIII veka postaje dostupan skoro svima.
VRSTE ČAJEVA
Drvo čaja je jako i otporno zimzeleno drvo ili grm, koje može da naraste i do 5m visine, ali proizvođači
se trude da njegova visina ne pređe 1m da bi se lakše bralo lišće čaja. Ono treba da bude što mlađe,
da bi čaj bio na ceni. Listovi su tamnozelene boje i bez mirisa, dok su cvetovi beli, krupni i imaju
vrlo prijatan miris koji podseća na jasmin.
Postoje dve velike grupe čajeva. To su:
• čaj (en. Tea) (koji se dobija od biljke čaj (Camelia (Thea) sinensis ) i
• biljni čaj (herbal tea) koji se dobija od raznih lekovitih biljaka.
Pravi čaj ima u sebi kofeina i obično se koristi kao stimulativno ili umirujuće sredstvo dok se biljni
čaj u najvećoj meri koristi kao lekovito sredstvo narodne medicine.
Osnovne vrste pravih čajeva su:
• crni, koji je potpuno oksidisan i fermentisan i zato ima tamnu boju. Pije se, uglavnom, u Americi i
Engleskoj;
• zeleni, nije oksidisan, ima zlatnozelenu boju. Pije se u Aziji, ali i na zapadu, jer je prijatnog ukusa i
jako je zdrav;
• “oolang”, predstavlja mešavinu crnog i zelenog.
I zeleni i crni čajevi napici su dobijeni iz sušenog lišća biljke čajevca (lat. Camellia sinensis), ali
procesi kojima se dobija konačan proizvod od iste biljke su različiti. Pa tako, ukoliko se lišće biljke
Camellie sinensis pre procesa sušenja potpuno fermentiše dobiće se sušeno lišće za pripremanje crnog
čaja, ali ukoliko se to isto lišće pre procesa sušenja blanšira odnosno kasnije ne podleže procesu
fermentacije dobijamo proizvod za pripremu zelenog čaja.
--------------
Raznovrsni načini i rituali ispijanja čaja podsećaju nas da je ovo piće mnogo više od nečega što će nas
ugrejati i utoliti nam žeđ. Najnovija zdravstvena istraživanja i trendovi modernog življenja čaju daju
mnogo na značaju, i dosta se ceni njegova uloga antioksidanta koji se koristi kao prevencija raka i
kardiovaskularnih bolesti.
Čaj je pozicioniran kao idealno piće i predstavlja zdravu alternativu sokovima i kafi. Prirodan je i bez
aditiva. Proizvođači kozmetike, parfema i proizvoda za negu kože razvijaju nove proizvode koji
integrišu prednosti i pozitivna svojstva čaja.
- Pokazalo se da smanjuje nivo lipida, triglicerida i holesterola u krvi, a time i opasnost od bolesti
krvnog sistema i arteroskleroze.
- Zeleni listovi čaja bogati su i fluorinom koji sprečava štetno dejstvo bakterija karijesa u usnoj
šupljini.
- Čaj sadrži i minerale važne za čovekovo zdravlje poput kalijuma, bakra, gvožđa i mangana. Sadrži
malo teo-filina i teobromina.
- Odavno je poznato da deluje i diuretski, pomaže protiv celulita jer ogranicava apsorpciju masnoće i
podstiče površinsku cirkulaciju.
- Zaceljuje rane, ekstrakt čaja koristi se za negu kože, usne šupljine, izraslina na koži, protiv peruti u
kosi, kod opekotina kao i za lečenje akni.
-može se piti u bilo koje doba dana i večeri jer tein znatno blaže stimulise mozak nego kofein.
- Nesumnjivo da takav napitak otklanja pospanost i prisiljava čoveka na aktivnost te podiže nivo
raspoloženja. Pitanje doziranja čaja je isto kao kod kafe; svako ima drugačiji “aršin” ali je isto tako
sigurno da ne valja preterivati. Opšte prihvatljiv princip je 2-3 šoljice dnevno, premda ima delova
sveta gde se koristi i dvostruka doza. Samo posebno osetljive osobe mogu imati nesanice ako zeleni
čaj piju naveče odnosno u jako koncentrisanom obliku.
- Osvežavajuće delovanje zelenog čaja prosečno je duže od onoga na koji smo navikli kod kafe, što
se takođe pripisuje kombinovanom delovanju aktivnih supstanci. Iz toga se može naslutiti da je za
neke profesije (piloti, vozači) bolje koristiti čaj nego kafu. Ova činjenica se svakako već i
komercijalno koristi; umesto da se pije topli čaj za osveženje, uzimaju se tablete zelenog čaja!
"Narodi koji piju mnogo zelenog čaja imaju najmanju stopu smrtnosti od nekih oblika raka i
drugih savremenih oboljenja"...
O KAFI
Kafa je poslije vode najpopularniji napitak, rasprostranjena je širom zemljine kugle, kroz čiji način
konzumiranja možemo proučavati običaje i stil odmaranja i uživanja u raznim oblastima sveta.
Postojbina kafe je jugozapadna etiopijska provincija Kafa po kojoj je napitak i dobio ime.
Korištenje magi čnog napitka munjevito se širilo. Kafa je brzo iz svoje afričke pradomovine prešla u
Jemen. Većina kafe iz Jemena odlazila je u ostatak sveta preko luke Mocha. Divlje stabljike KAFE
mogu dostići visinu od 10 do 12 metara, dok stabljike na plantažama dostižu visinu od 3 do 5 metara.
Potrebno joj je četri do pet godina da donese prvi rod, između 8. i 25. godine daje puni prinos, a rađa
kafu do 40 godina.
Ova relativno mala visina plantažnih stabljika čini berbu lakšom, a proizvodnju ekonomičnijom.
Listovi su joj, u zavisnosti od faze zrelosti, tamnozeleni, svetlozeleni i bronzanožuti. Cvetovi su beli,
a zatim oni svoje mesto ustupaju crvenim bobicama, manje ili više tamnim, zavisno od vrste KAFE.
Na prvi pogled, plod je poput višnje, i po boji i po veli čini. Bobica je prekrivena tankim omotačem.
Unutar ploda se nalaze dva zrna, okrenuta svojim licem jedno prema drugom. To su, u stvari, zrna
KAFE koju mi poznajemo.
Premda u svetu postoji mnoštvo divljih vrsta KAFE, samo su dve komercijalizovane: Arabica i
Robusta.
Arabica, koja čini 70 % svetske proizvodnje, je veliki grm sa ovalnim, tamnozelenim listovima, koji
može porasti do 6 metara u visinu. Ima više naglašen miris, izbalansiranu aromu i njen ukus je
kombinacija slatkosti i kiselosti. Ona je i puno skuplja, obzirom na troškove proizvodnje. Robusta,
koja predstavlja 25 % svjetske proizvodnje kafe, raste u močvarnim krajevima, tropskim šumama, na
otpilike 700 m nadmorske visine. Ovaj tip KAFE je otkriven krajem 19. veka u Kongu i proizvodi se
uglavnom u Zapadnoj Africi i Indoneziji.
Robusta sadrži dvostruko više kofeina u odnosu na Arabicu, a stabljika je puno otpornija. Zrno joj je
okruglo, manje nego kod Arabice, a treba mu godinu dana za sazrijevanje.
Berba KAFE počinje kad bobice dostignu savršen trenutak zrelosti koji se, na žalost, za svaku bobicu
razlikuje. Zbog toga se najbolje vrste kafe beru ručno, što je najbolji i najskuplji način berbe. Bere se
jedna po jedna bobica i izostavljaju se zelene i prezrele. Jednom beraču potrebno je oko pet dana da
bi nabrao količinu plodova iz koje se može dobiti 45 kg kafe.
Lakši i ekonomičniji način berbe je trešenje ili mašinska berba. Naravno, ukoliko se bobice beru na
ovaj način mora se izvršiti uklanjanje zelenih i prezrelih bobica.
U zemljama koje imaju samo jednu kišnu sezonu, kao što je Brazil, KAFA se bere samo jednom
godišnje, dok se u zemljama sa dve kišne sezone, poput Kostarike, KAFA bere dva puta godišnje.
Nakon što su ubrane i prečišćene bobice KAFE se moraju termički obraditi, kako bi se mogle
upotrebljavati.
Prva faza termičke obrade je sušenje, u kojem bobice gube oko 12 % mase zrna. Vrijeme sušenja
zauzima oko 50 % ukupnog vremena prženja KAFE.
Druga faza je prženje. U ovoj fazi posebno je bitna količina toplote kojoj se izlažu zrna. Viša
temperatura prouzrokovaće tamnija zrna, a niža svetlija.
Treća faza je hlađenje. Kaže se da je najboljeg kvaliteta ona KAFA koja je naglo ohlađena. Za
hlađenje se može koristiti i vazduh i voda. Neki smatraju da je najbolja ona KAFA koja je naglo ohla
đena vodom.
Danas se zna da je najvažniji i najpoznatiji sastojak KAFE kofein.
Čim popijemo KAFU, kofein počinje da struji našim venama i dolazi do mozga. Mozak, odnosno
centralni nervni sistem, je stimulisan kofeinom i mi se osjećamo budnijim, raspoloženijim, veselijim,
punim energije. Kofein se pod uticajem topline pretvara u vitamin Niacin (grupa B vitamina). Pored
toga, kafa sadrži oko 600 isparivih mirisa, belančevine, vodu, masnoće i mineralne soli.
Šoljica KAFE je ta koja, barem na kratko, otkloni naše probleme i olakša naš život. Jedna obična
šoljica KAFE ima 100 – 150 mg kofeina, tako da i nije štetna. Naravno, ukoliko se konzumira u
umerenim količinama.
KAFA UZGOJ
Vrste kafe su dobile ime po mestima na kojima su prvobitno gajene, i ako se one danas gaje svuda
podjednako uspešno. Najpoznatije su: "moka", "java", "rio", "santos", "minas"...
Najveći uzgajivači kafe su Brazil, Vijetnam, Indonezija, Kolumbija i Etiopija, a pored ovih 5 zemalja
(iz kojih dolazi 80 % kafe) još petnaestak zemlja se bavi uzgojem ove biljke. Samo
drvo kafe nikada ne biste prepoznali. Visoko je i do 9 metara, a zrnevlja se nalaze uz samu granu. Od
cveta do crvenastih bobica potrebno je da prođe period od godinu dana.
Postoji nekoliko načina kako se kafa priprema:
Espreso je kafa za koju se smatra da je nastala u Italiji, iako je prvi aparat napravljen u Francuskoj,
još početkom 19. veka.
Filter kafa – smatra se da je prvi put napravljena 1908. Godine. Slična je espreso kafi, sa tom razlikom
što se voda ne pušta pod pritiskom i slabija je od espresa.
Crna kafa (nazvana još i turska, srpska, grčka, domaća) bitno se razlikuje u tome što ima talog (koji
se kod espreso i filter kafe zadržava u filteru)
Instant kafa je u obliku kakvom je danas poznajemo (i koristimo) nastala 30-ih godina 20. veka.
Priprema je veoma jednostavna i brza, granule se samo preliju toplom ili hladnom vodom.
Postoji veoma veliki broj različitih toplih napitaka od kafe sa raznim dodacima. To su bečka kafa,
moka, ajskafe, kapučino, Cafe Coretto, Cafe Mexicano, Cafe Marnier, Jamaican Coffee, Irish
Coffee…
Kako se pije kafa širom sveta
Širom sveta kafa se pije na različite načine, a razlike su nastale zbog običaja, tradicije i kulturnog
nasleđa. Nekima ona ujutro predstavlja idealno sredstvo za razbuđivanje, dok u mnogim zemljama
mala šolja kafe označava kraj dana, ali i zdrav način pomaganja probavi.
Severni Evropljani preferiraju svetliju i slabije prženu kafu, dok južni Evropljani vole jaču, tamniju,
više prženu kafu, punijeg i intenzivnijeg ukusa.
Finci su vodeći narod po količini ispijene kafe. Preferiraju jaku kafu i piju je u svako doba dana.
Italijani su prvi doneli kafu u Evropu i postali pravi majstori u poslovima s kafom. Kao i većina
mediteranskih naroda, Italijani shvataju svoju kafu vrlo lično. Piju uglavnom jak i bogat espresso iz
malih porculanskih šoljica u svako doba dana. Uz šoljicu espressa često pridodaju i čašicu grappe,
poznate italijanske voćne rakije. U Francuskoj je čaj bio vrlo popularno piće sve do pojave kafe.
Francuzi ritualnu jutarnju šoljicu jake kafe mešaju sa mnogo vrućeg mleka i piju je iz velikih šoljica.
Espresso se tradicionalno pije za šankom u opuštajućem razgovoru s prijateljima. Uveče, nakon
večernjeg pića, piju manju šoljicu kafe.
U Normandiji kratka kafa se servira sa čašicom CALVADOS (rakija od jabuka), a u južnoj
Francuskoj sa likerom od anisa i svežim šlagom. Šveđani,kao i Holanđani, piju srednje prženu kafu
u kombinaciji sa slatkom pavlakom.
U Nemačkoj je kafa stekla veliku popularnost odmah nakon njenog predstavljanja 1675. godine.
Nemci u šoljicu kafe dodaju kondenzovano mleko ili konzerviranu slatku pavlaku.
Rado piju filter – kafu, instant kafu, ali i kafu bez kofeina. S kafom vole poslužiti čašicu rakije
višnjevače. Austrijanci uz kafu sa šlagom poslužuju ukusne kolače, čokoladu i razna peciva. Ova
tradicija nastala je u bečkim kafanama poznatim po posebnom ugođaju, čiji je duh još prisutan u
delovima nekadašnje Austro – Ugarske monarhije. Bečka kafa svoj fini specifični ukus delimično
duguje dodatku male količine suvih smokvi.
Švajcarci piju espreso s dodatkom mleka, poznatiji kao macchiato.
U Rusiji crna kafa se poslužuje sa šećerom i kriškom limuna. Čašica votke često se pije zajedno sa
kafom. U Velikoj Britaniji postoji duboko ukorenjena tradicija pijenja čaja, ali uprkos tome,
Britancima je i kafa veoma omiljeno piće. Englezi pokazuju veći interes za dobrom šoljom kafe nego
za espresom. Kafa se često poslužuje u kombinaciji sa mlekom, a jedan od omiljenih je i kapućino.
Amerikanci najčešće piju kafu razblaženom vodom. U skuvanu jaku kafu dodaju čašu vruće vode i
piju iz velikih šoljica. Osim američke, popularna je i filter – kafa. Od početka 70-tih godina 20. veka
Amerikanci počinju pokazivati sve veći interes za kvalitet prženja, mlevenja i pravljenja kafe na
evropski način. Novi, moderni caffe – barovi evropskog tipa, osvežili su izgled mnogih američkih
gradova.
Bošnjaci piju jaku crnu kafu napravljenu na poseban način. U Bosni se kafa (kahva) ne kuva, već se
“peče”. U džezvi se zagreje nekoliko kašičica ručno mlevene kafe i prelije vrelom vodom. Još jednom
se zakuva i zatim ulije šoljica preostale vode. Kada kafa ponovo provri makne se sa vatre i ostavi
kratko da miruje. Vrelu kafu Bošnjaci piju iz malih okruglih šoljica bez ručke – tzv . “Fildžana”, srčući
je tako da se na putu do usana dovoljno ohladi. Poslužuju je s kockicama šećera i ratluka – slatke
orijentalne poslastice sa komadićima oraha. Užitak pijenja kafe bez pripaljene cigarete za većinu
Bošnjaka je nepotpun. Poznato je i čitanje budućnosti iz taloga kafe poznatije kao gatanje. Gostima
se obično “ispeku” tri kafe – tzv . “Dočekuša”, “razgovoruša” i na kraju “sikteruša”. Ova zadnja
ujedno je znak gostima da ističe vreme posete te da bi uskoro trebali da krenu svojim kućama.
Plantaže ove biljke u svetu se prostiru na preko milion hektara, i uz prosečan prinos od oko 550 kg/ha,
godišnje se proizvede oko 5,7 miliona tona sirove kafe. To je dovoljno da snabde planetu sa oko 400
milijardi šoljica, koliko se u toku godine i popije. Ogromna svetska industrija kafe zapošljava oko 20
miliona ljudi, i čini je drugim najvažniji artiklom u svetskoj trgovini, odmah posle nafte.
Brendi i Konjak
Dar Bogova, davno zaboravljeni alhemičar
Alkohol isparava na nižoj temperaturi od vode (78şC)
Izdvajanje alkohola iz tečnosti koja ga sadrži kontrolisanjem temperature
Sakupljanje isparenja i ponovno pretvaranje u tečni oblik čime se dobija vrlo čist alkohol
Fizičko-hemijski proces pri kome se fermentisani proizvodi zagrevanjem prevode u gasovito stanje
a potom se hlađenjem nastale pare kondenzuju u destilat.
Sastav destilata: etil-alkohol, voda, primese
Cilj destilación: povećanje koncentracije alkohola i čišćenje alkohola od primesa
Alkohol zbog niže tačke ključanja prelazi u destilat pa je u destilatu uvek veća količina alhohola
nego u tečnosti koja se destiliše
Destilacijom vina sa 10% vol. dobija se destilat od 30% vol
Ponovnom destilacijom dobija se destilat jačine 60% vol
Maksimalna količina alkohola iz više destilacija je 97,2 % vol.
Destilacija
Antički Egipat, Kina (destilat od pirinčanog piva), Aristotel – destilacija morske vode i primena na
vina i druga pića
Kapetan Kuk – Južni Pacifik – plemena
Moderna istorija – arapski alhemičar iz 10. veka – Arabljani (poreklo reči alkohol)
Paralelno Kelti u V. Britaniji prave ‘vodu života’
Komercijalna primena na vino u 16. veku kad počinje trgovina brendijem
La Rochelle na Charente reci i Holandija trguju vinom preko mora
Eliminisanje vode – koncentracija vina i prenos ‘duše’ vina – brandewijn
Brendi
Destilovano – “paljeno” vino
Stari u hrastovim buradima
Konjak i Armanjak (Francuska)
Metaxa od crnog grožđa (Grčka), Pisco od muskat grožđa (Čile)
Vinjak (Srbija) – Smederevka, Župljanka, Prokupac
Hrastova burad od 500 litara
Odleže od 2 do 20 godina
Vinjak V.S. – do 2 godine
Vinjak 5 – minimum 5 godina
Vinjak X.O. – minimum 11 godina
Višnja – Kirsch (Nemačka), Jabuka – Calvados (Normandija), Šljiva – Šljivovica
Konjak
Cognac regija, Charente i Charente-Maritime departmani
6/7 delova od 1936. godine
Krečnjak, klima i blizina mora
Manje atraktivna vina
Dupla destilacija
Hrastovina
Porozna burad – oksidacija
*** / V.S. – min. 2 god.
***** / V.S.O.P. – min. 4
X.O. – minimum 6 godina
Grande Champagne – centar s gradićem Cognac
1918. napravljene dve karte (geolozi i degustatori)
Bile su identične čime je potvrđen značaj zemljišta
Dve Champagne regije imaju najviše krede
Van njih sloj krede je plići dok je zemljište dublje
Bois – nekadašnje šume
Atlantik i Žironda ublažuju varijacije u temperaturi i održavaju pogodnu vlažnost za pravljenje
konjaka
Francuski zakon 1936.
Folle Blanche, Saint-Emilion (Ugni Blanc), Colombard
10% može biti neko drugo belo grožđe
Po zakonu, konjak se pravi isključivo od belog grožđa
Dominira Saint-Emilion jer daje vina sa slabim sadržajem alkohola (8%) i ima viši sadržaj kiselina
Neprijatno za piće ali daje najbolje konjake
Proizvodnja konjaka
Branje, presovanje i fermentacija
Kožica se ne odvaja kako bi brendi imao što puniji ukus
Vino dolazi u destileriju često sa izumrlim kvascima
Neki ih odstranjuju pre destilacije dok ih neki ostavljaju u manjim količinama kako bi dobili bogatiji
ukus
Destilacija u bakarnim posudama (otpornost na dužu izloženost kiselog vina)
Odležavanje
Bezbojan destilat, oštrog, voćnog, bakarnog bukea i ukusa
Bakarni karakter se gubi kasnije u buretu
Limousin hrast u blizini mesta Limoges
Posle godinu dana brendi se premešta iz novih u staru burad kako ne bi upio suviše tanina iz drveta
Cognac se menja u kontaktu s drvetom i kiseonikom koji ulazi kroz pore drveta, kako kiseonik ulazi,
isto tako konjak isparava
Nivo alkohola se smanjuje, brže u prvih par godina i kasnije u proseku 2% godišnje
Vremenom brendi dobija boju ćilibara i menja ukus tj. postaje konjak
Poboljšava se 50-55 god. Troškovi starenja su visoki i dosta se gubi isparavanjem uz rizik da
predugo odleži
Najbolji je između 25 i 40 godina
Kupažiranje
Obeležavanje
Zvezdicama (1-5)
Godine s kometama daju bolja vina
1811. jedan od prevoznika obeležio jako dobar brendi jednom *
Sledeće godine sa dve *
Hennessy tvrdi da su oni prvi
Oznake variraju od proizvođača
1975. Francuska – konjak s ***, najmlađi na tržišto, mora odležati minimum dve ipo godine.
Većina odležava od 3-5 godina
Kvalitetniji se obeležavaju slovima
V – very
S – superior
O – old
P – pale
E – extra, especial
F – fine
V.O. ili V.S.O.P. – minimum 4 ipo godine, uglavnom 7-10
Degustacija
Konjak čaša
Serviranje i degustacija
Cigare
PIVO piće vešestrukog karaktera, ono daje toplinu, to je tečnost koja krepi, podstiče druželjubivost i
potencijalna je opasnost, izvor je užitka i savršen pratilac sira
DEFINICIJA
piće umerene količine alkohola, nastalo fermentacijom šećera koji se u najvećoj meri
dobija kuvanjem posebno odabranih vrsta žitarica, najčešće ječmenog slada uz dodatak
hmelja kao začina
Istorijat
• Sumerci, 7000 gpne
• Vavilon, Hamurabijev zakon; delilo se pivo: 2l radnicima, 3l slugama, 5l visokim službenicima;
menjalo se samo za žito
• Egipat, Kelti
• Kaluđeri
• 19. vek-hmelj
• Kućni posao-žene
• Industrijska revolucija
Proizvodnja piva
• Alkoholno vrenje ječmenog slada, hmelja, vode i pivskog kvasca
• Ječmeni slad daje osnovne osobine piva: boju, ukus, jačinu i gustinu pivu
• Hmelj-pivo dobija specifičan ukus i miris, prirodni konzervans (preko 100 različitih vrsta hmelja)
• Pivski kvasac: određuje vrstu piva, odgovoran za stvaranje alkohola u pivu
• Voda, koja u pivu služi kao rastvarač, najveći uticaj na miris piva.
Podela piva
• Generalno, sva piva se mogu podeliti na: Lagere i Ejlove
• Podela piva prema polaznim sirovinama je na:
Kukuruzno pivo,
Pšenično pivo – takozvana bela piva,
Raženo pivo.
Podela piva prema udelu ekstrata u njima je na:
Laka piva – sadrže od 6 - 9%,
Standardna piva - sadrže od 10 - 12% (stona piva),
Specijalna piva - sadrže od 12,5 – 14% (puna piva),
Jaka piva - sadrže od 18 - 20%,
Ječmena piva - sadrže od 20 - 26 %.
Prema sadržaju alkohola, piva se mogu podeliti na:
Bezalkoholna piva sadrže oko 0,5 %,
Laka piva sadrže oko 3,5 %,
Standardna piva sadrže od 3,5% do 5%,
Jaka piva sadrže oko 5%,
Ječmena piva sadrže oko 8%.
Prema boji piva se dele na:
Svetla piva,
Tamna piva,
Crna piva.
Istorija piva u Srbiji
• Period Nemanjića
• Srednji vek za vreme Turaka, 15. vek
• Za vreme austrijske okupacije, 1718., naseljavanje Nemaca
• 19.vek-Miloš Obrenović
• 1872. Đorđe Vajfert
• 1888. Ignjat Bajloni
• BIP- 1963.
• Apatin, Čelarevo, Bečej, Zrenjaniu, Pančev i Vršac
• Beograd, Zaječar, Valjevo, Jagodina, Niš...
• multinacionalne kompanije-oko 95 % srpskog tržišta
• Male i mikro pivare u Srbiji praktično ne postoje
• mala pivara „Kamelot” iz Novog Sada i Kruger i Brent nedaleko od Vršca
• Malih pivara u zemljama: Holandija, Belgija i Nemačka, ima na stotine, pa čak i hiljade
Prva pivara 1722. godine u Pančevu, najstarija pivnica na Balkanu
• vlasnik Abraham Kepiš
• Sredinom 19. veka pivaru je kupila porodica Vajfert
• Godine 2003. pivara je privatizovana -"Efes pilsen"
• od 2008. je u vlasništvu kompanije "Hajneken".
• prva polovna XVIII -Vršac
• 1859. Jovan Cofman (Zoffman) počinje sa proizvodnjom piva, u privatnom vlasništvu
• U sklopu Pivare nalazi se i pivnica – najveća pivnica na Balkanu
• Koncern Swisslion Takovo
• Pod stečajem
• 1745.-Zrenjanin
• Sebastijan Krajcezen
• 1878. godine pivaru Lazar Dunđerski
• U periodu od 1945.godine do 2000. godine pivara se stalno razvijala i rekonstrukcijama povećavala
svoj kapacitet
• Vrhunac kvaliteta dostigla je sedamdesetih godina
• Pod stečajem
• Od 1986. u Zrenjaninu se, krajem avgusta i početkom septembra, održava turistička manifestacija
„Dani piva“.
• 1754.- Bečej
• Pokretač industrijske proizvodnje piva bio je gospodin Nandor Gerber. U tu čast su u ovoj pivari
pokrenuli novi brend piva pod nazivom ,,gerbers old gold", više poznato kao gerberovo zlatno pivo
• Od 2007. pod stečajem
• 1756. -Apatinska pivara
• posle Drugog svetskog rata pivara je doživela snažan razvoj, koji se nastavio do današnjih dana
• Apatinska pivara je lider na domaćem tržištu u proizvodnji piva
• U junu 2012. Apatinska pivara je postala članica Molson Coors Centralna Evropa koja posluje na
tržištima Srbije, BiH, Bugarske, Hrvatske, Češke, Mađarske, Crne Gore, Rumunije i Slovačke
• 1892. – Čelarevo, osnovač Lazar Dunđerski
• Nakon završetka II Svetskog rata u postupku nacionalizacije, pivara je od privatnog, postala državno
i društveno vlasništvo
• 2005. ponela prestižno ime Carlsberg Srbija D. O. O. i postala deo međunarodnog koncerna za
prozvodnju piva Carlsberg Breweries A/S. Carlsberg Srbija d.o.o. nalazi se u stalnom usponu na
tržištu.
• Muzej piva „ Carlsberg Srbija“ otvoren je 2008
• 2003. -Pivara MB
• U pivaru se ulazi direktno iz pivnice, prelepog prostora sa oko 500 mesta za sedenje, opremljenog
teškim drvenim nameštajem u duborezu. Odatle mermerni pod vodi direktno u ogromnu halu sa
tankovima za kuvanje i odležavanje piva
• Ceo kompleks upisan je i na turističku kartu Srbije
• Godine 2007. multinacionalna kompanija „Hajneken“ je kupila srpsku pivaru „Rodić MB“.
TEKILA
• Tekila - alkoholno piće
• Grad Tequila u zapadnoj meksičkoj državi Jalisco (16.vek)
• Biljka agava
• 35-55% alkohola
• Tekila - počela se proizvoditi ranih 1800.-ih u Guadalahari, Meksiko
• Polja plave agave i drevne destilerije u okolini Tequile danas su na popisu svetske baštine.
PREKO 100 DESTILERIJA PROIZVODI 600 VRSTA TEKILE U MEKSIKU PREKO 2000
IMENA ZA TEKILU JE REGISTROVANO
pet kategorija:
• oro ("zlatna") – tekila koja je "mlada i iskvarena", što znači da
se karamel, šećer ili glicerin dodaju da sliči okusu starije tekile
• blanco ("bijela") ili plata ("srebrna") – novo, belo alkoholno
piće
• reposado ("odležala") – minimalno 2 meseca, ali kraće od
godinu dana čuvana u hrastovim bačvama
• anejo ("stara" ili "određeno godište") – minimalno godinu dana,
ali manje od 3 godine u hrastovim bačvama
• extra anejo ("extra stara")– minimalno 3 godine u hrastovim
bačvama
KAKO SE PIJE?
So, limun, tekila
SAKE
• Sake – alkoholno piće
• proizvedeno od pirinča
• Pirinčano vino; fermentacija kao kod piva; ne sadrži sulfite
• sa dodatkom (10-20%) i bez dodatka alkohola
• Sa dodatkom alkohola - četiri grupe:
• prva -jeftini Sake, velike količine alkohola
• druge tri grupe - premium Sake (Honjozo, Ginjo-Sake i DaiGinjo-Sake), kojima se dodaju samo
male količine alkohola.
• Bez dodatka alkohola:
• Junmai-Sake
• Junmai-Ginjo
• Junmai-Dai-Ginjo
• visokokvalitetni sake potrebno čuvati na temperaturi od 5 do 10°C, u mračnim prostorijama izvan
dodira UV zraka
• sake se može piti hladan, ali i topao (usluživanje je između 5 i 55 °C)
• Jela: japanska, kineska, evropska kuhinja