of the Culture and Education Association. of Croatia, On that occasion an exhibiton of his papers was held. In this paper the author reveals some biographical data and bibliographical referen- ces of Zvonimir Lovrentevié from ethnology, ethnomusicology, archeology and cultural history of Bilogora region, which were pub- lished in professional and scientific publica- tions. (Translated by Antun Simunic, Osijek) Biljeske 1M, MEDAR, Raovitak arheolotkth istrazivenia na bielovarskom podrutju, Viet muzealeca i konzervatore Hirvatske, br. 1-2, Zagreb 1988, 18, 2 'S, DVORZAK (priredio), Karlovatki knji-Bevni klub 1992. Zapisnici Viade Madarevice, Zagreb 1978, 3K. GALIN, Svecano obiljetavanie 75. godinjce Zivola { rada prot 2vonimira Lovrenéevica Vilesti DruStva folkiorsta Hrvetske, br. 3-4, Zegreb 1986, 11 4 Priredi! $u je dr J. Bezié 1 G. Marosevie (Kresimir GALIN, nav, i, 11) 5 M (aja) Bloskovie) Stull), Uz dvadesetu godtinjicu Insta 22 narodnu umjetnost (1948-1968), Narodna umjet- fost, knj. 5-6. Institut za nerodnu umjetnosi. Zagreb 1967-1969, 676-677. 6 Rukopist “Kronoloski pregled vazniith dogadaia uw povijesti Bjelovara", 1961. i "Popis historifskih objekale w Bjelovaru”, 1961. 7 G JAKOVLIEVIC, Neve akvicicile bie-loverskog muzeja, Obavijesti Hrvatskog arheolofkog drusva br. 3, Zagreb’ 1987, 79. - M. MEDAR, Donacije - Ostavitina 23 ‘buclucnos,, Veterni list br. 8944, Zagreb 8. srpnia 1988, 6. 8 Ovaj popis sastaviien je na temeliu radova hoje potpisani posjeduje u svojoj bibliotec, Nejveci brof redova je s ‘osvetom Z. Lovrentevica Slavica MOSLAVAC, Muzej Moslavine Kutina Pripremanje kruha u Moslavini Moslavatki kraj je Saroliki mozaik livada, polja i Suma. Mnogi potoci i rjecice se slijevaju sve tamo do motvara Lonjskog polja. Moslavina se smiestlla u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. Na istoku i sjeveroistoku je omeduje rijeka Ilova, na sjeveru i sjeveroza- padu Cesma i jugu rijeka Lonja. Sredigtem dominira Moslavacka gora sa najvisim vrhom ‘Humka (489 metara), Prema jugu je strmija, na sjevertr polo2itija 1 prelazi u niski valoviti kraj. Ranlje se Moslavaéka gora zvala Garlé gora, a Moslavina, njezini juzni obronei do Lonjskog polja. “ Moslavina se ubraja u izuzetno bogat kraj zbog povoline klime, obilja vode, plodne zemlje i Sume kvalitetnog drveta, koje su privlacile govjeka, tako da naseljenost mozemo u ovom kraju kontinuirano pratiti od neolita. Arheoloska iskopavanja su dokazala_postojanje neolitske kulture u Veliko} Mlinskoj kod Gragenice, na Marl¢-gradini u Mikleuskoj 1 Tomasicl kraj GareSnice, a u OkeSincu i Hercegoveu kultura tz rlmskog. perioda. Iz srednjeg vijeka su brojn! ostacl gradina svie- tovnih i crkvenih feudalaca. Vecina naselja, koja su tada nastala, postoje | sada, 80 Do znatnije promjene stanovnisiva u Moslavini je doslo u vrijeme ratovanja s Turcima i poslije njthovog povlaéenja na Ilovu, a kasnije iz Slavonije. Od 15-17. stoljeca vecina starog moslavatkog stanovnistva odlazi u_sigurnije kraleve Prigorja, hrvatskog Zagorja, Juzne Usarske pa sve do Gradis¢a. U vrijeme Vojne krajine u sjeveroisto’no { centralno podrugje Moslavine naseljavaju se Srbi-Prebjezi. Kasnije u ovo podrucje dolaze Srbt iz Like { Korduna. U 19. stoljecu migraciie se nastavijaju i to u sela ju2nog i jugozapadnog dijela_dolazi hrvaisko stanovni8ivo iz Prigorie, Hrvatskog Zagorja, Turopolja, Posavine, Gorskog kotara i Like. Isiovremeno se u Moslavinu naseljavaju manje skupine Ceha, Madara, Nijemaca, Slo- vaka, Talijana, Jevreja i Roma. Nakon smirivanja pojedinih grupa prese- Yjentka u moslavaékom podruéju, vise je faktora odluéivalo o tome kakva ce biti njihova sudbina $ obzirom na doneSenu kulturnu bagtinu i nilhovu individualnost. Do 1. sv. rata na ovom podrugju o¢uvao se stari tradicijski naéin 2ivijenja u velikim, obiteljskim zadrugama, sa strogom podjelom poslova kako mu8kih tako izenskih. Obitelj je bila ta koja je cuvala i prenosila stoljeina steéena iskusiva s generacije na generaciju. Muskarci su se bavili obradom zemlje i stoéarsvom, 2 ene su obavijale poslove u kuci i oko nije. Jedan je od glavnih, svakako treba naglasiti, pripremanje i petenje kruha, Do nedayno mnogi oblici hrane koristeni u svakodnevnim prilikama, svoje porijeklo vuku l2 davnth prethistoriiskih vremena. To nam svjedoée nazivi i sam natin pripreme kao i predmeti koji su tom prilikom koristeni. Narod moslavaékog kraja je kao glavnu hranu (ranu) za jutarnje i veternje obroke uzimao iskljucivo u KRUHU (kru, kruv, hljeb, hleb). Oblik i kvaliteta je mogao biti razliéit, od “prostog” kukuruznog do "pisanog” (sve- teénog, blagdanskog) kruha. SSL1. Poick, domacica s kruhom iz krusne peci Do 2. sv. rata, (a siromasno stanovniitvo i do 60-tIh godina 20. st.) svakodnevn! kruh se peklo od kukuruznog braina (tzv. KUKURU- ZOVNICE ili KURUZOVNICE, te PROHE ili PROJE), zatim od mijeSanog jeémenog, razenog i kukuruznog braina, dok se za razne svetkovine koristilo bijelo pSeniéno brasno. Jetam je takoder, doduge u rijetkim prilikama, zamjenjivao jednu od navedenih iitarica, ali zbog nedovoljne finoce i ostataka klasja u bragnu, nikada nije rado prihvacen. Zito se usitnjavalo u drvenim STUBLIMA, mijelo RUCNIM ZRVNJEVIMA, a rjede u MLINU, VODENICAMA ili MELINU. Danas vodenice ne obavljaju vise svoju nekadaénju funkeiju, nego postoje samo kao sjeéanja na prosla vremena ili kao motivi tz proslosti u stihovima pjesnika, kao npr. out: Voda vedi, vodu vodi, da iz ita braino rodi. T klopoce kolo, kruze minute, mrvi se ernje i sipi mekano neito. Pada voda, Sumno Sumi i bragno nastaje vjesto! Pripremanje hrane i ostali kuéanski poslovi spadaju u domenu Zenina rada. Peenje kruha je jedan od najvaznijih briga svake domacice. Za razliku od onth naiih krajeva gdje se svakodnevno pekao kruh na olvorenom og- njistu pod pekvom ili pod saéem, u Moslavini kruh se pekao u krusnim pecima {to u vecim koliginama, a viSak je ostajao kao zaliha za narednih nekoliko dana, tako da se nikad nije konzumirao svjeal, vee turd, osugeni kruh. Predvideni visak kruha se pohranjivao na suhim i zraénim mijestima, u ostavama zvanim KOMORE, KOMOREK, na posebno natinjene drvene sialke - krignice. Do danas su_se satuvall.razli¢iti naziv: REME ih REMEKI (flova, Batina, Husain), KRUSNICA (Osekovo, Podgari¢, Caire), KRUSNJAK (Kajgana, Klo- kotevac, Tomagica), LOTRICE (Potok), KRIZ ili KRIZI (Osekovo, Potok, Struzec), KRUS- JENICA ili KRUSNICA (Tmovitiéki Popovec, ‘Tesca)RUEBN CAS (aio=ea Vela shove) itd. Pripremanje kruha i troSenje kroz vite dana vraca nas ka prvobitnoj ekonomici agrar- nog drusiva. Sam naziv KRUH proizlazi tz _ pradavne upotrebe turdog, kojl put vee suhog kruha, koji se lomi i kr8i i zatim moéi u vodi da bi se mogao saivakati. Sve to nas vod! do poznavanja prvobiinih proizvodnih odnosa kad Je turdi kruh, uz vodu i meso ulovijene Zivotinje jo8 u sabiratkoj privredi bio glavna hrana éovjeka”. Brasno pripremljeno za kruh spremalo se ill u posebne spremice slamnate PLETNJAKE. ili drvene SKRINJE, smje3tene u ostavama- ckomorama ili zasebnim objektima - HAM- BARIMA. Svakodnevni kruh bez obzira da Il je bijeli, mijeSani ili kukuruzni, pekao se pomocu KVASA. Domaci kvasac pripremao se tako da se odredena koliéina veé pripremljenog, zaml- jeSenog tijesta odvajala u posebnu, drvenu 81posudicu (grovaticu) i ostauljalo do slijedeceg pripremanja kruha. Radi zadrzavanja vlage u tijestu kvas se mogao premazati i solju. "Nekad su Zene radile i kiseli kvasac koji nastaje kod vrenja gro’da, a dodavalo bi mu se braino i voda (podatak iz sela Osekova). U selu Vukovje kiseli kvasac radio se pomotu plene, koja nastaje kod vrenja sijiva’. Za peéenie kruha Zena je morala pripremiti, taj osuseni, domaci kvasac { to tako da je dielomiéno gornii sloj (Podgarié) odstranjivala ili je cijeli kvasac stavijala u braSno, prelijevala mlakom vodom dodavala soli 1 ostavila nekoliko sati da se razmoéti i uzavre. Kvas se mogao i izmrviti, tako da prije omekga. Pripremljeno braino za kruh stavijalo se ill u drveno korito 2vano MESITJE KORITO ili NACVE (Podsai Vukovie, Popovac), koje je potivalo na dryenom stalku zvalo NACVENICE ili KRIZNICE. Kruh se mogao mijesiti | u velikim drvenim posudama KOPANJAMA ili GRO- VACAMA. S1.2.- Rogoda, krusna pec Ukoliko se mijesio kruh od kukuruznog braSna najprije se morao preliti vruéom vodom (pofuriti, Suriti, poSuriti), te se onda u chladeno braino dodavao kvasac i sol, a mijesio se toliko vremena dok se ne prestane lijepiti za prste. Dobro pripremijeno tijesto formiralo se u manje Koligine i ostavlialo da se dige ili u SIM- PLAMA (pletene koBarice od slame) ili manjim GROVACAMA u kojima se tijesto "groha ti. trese, éime mu se daje oblik”. 82 Pomocu drvene LOPATE ili LOPARA, kruh se stavliao u kruine pedi, koje su bile sagradene ili kao samostalni objekti ili u sastavu KUHARNI, a 2a pecenje kruha temel- Jito pripremane { zagrijane zbog toga se uz ped nalazio | potreban pribor kao POPECAK, duga motka za razgrtanje vatre, GRNJACA, (Z)GREBLICA za izgrtanje Zara i (O)MELO za €lcenje poda, pomagala naginjenog od motke na ijem jednom kraju je uévrdéen svezanj kukuruzne komusine ili kupusa. Krugene peci su gradene tako da se na éetiri drvena stupa tzv. GRUST (u_novije vrijeme stupici mogu biti sazidani 1 od cigle), postavljao POD od dasaka ili cigle, odnosno nabijene zemlje. Polukruzna kupola, BOLTA, naginjena je od konstrukcije Ijeskova pruca, omazana zemljom i pljevom, odnosno ciglom. S prednje strane nalazi se otvor ZRELO, VUSTJE, USTA ispred kojih se nalazila ravna ploha KOMIN, BANAK. Otvor se zatvarao komadom lima. Za odvod dima sluzill su otvori ZARNICE ili ZERAVNICE, a po potrebi su se zaivarale grumenom zemlje. Pe¢ je natkrivena krovom postavijenim na drvene stupove ili direktno na boltu, a moze imati i dimnjak (npr. sela oko Garesnice). Za djecu, pegenje kruha uw proslosti predstavijalo je izuzetan i rado oéekivan dogadaj, jer im se tom prilikom pekao MALT KRUSCIC, KOLACEK, koga su ona jo toplog, tek fzvadenog iz krutne peti, lomila | jela. U kru’nim pecima i to redovno pomocu kvasa pekao se svakodnevni SMESNI (Mik- leuska, Caire), SMJESNI (Potok), ili ZMJESNI (Osekovo) kruh, a 2a razne prigode SVECANI HLEBOV I (Ilova, Batina, Osekovo). Kad je god ponestalo kruha na brzinu, bez kvasa pripremale (ZMEKALE) su se razne BAZLA- MACE ili ZLEVANKE, POGACE i to se peklo uw Stednjacima, a na plommu mogle su biti pripremane pogatice, okruglo oblikovane i malo iztabane, zvane PLACKE. Za razne prigode ili vierske blagdane pekle su se pogate i kruh od pSeniénog bratna. Tada se veca pagnja posvetivala izradi i ukrasu na njima, tako nalazimo razne pletenice i piigice na gornjem dijelu SVECANIH HLEBOVA i KUGLOFA (Kutinska Slatina, Kajgana, Tova), rudy, pile ili zeca na POGACAMA nodenim “u babinje” (Potok), okrugli ukrast od otiska éaSe sa bosiljkom (Podgari¢). PovrSina svetanog kolaéa mogla se premazati | emulzi- Jom od jaja { brasna.Na bodicnom stolu u_ selima_katolickog Bivlja, pored KUGLOFA mogao je stajati i mali kruh CIPOF. U selu Caire pekao se kruh u obliku prstena, zvan KOVRTANN. Bio je objeSen o éavao na gredi, a kroz njega je bilo provuéeno povijesmo. Najmlada Zena, poslije rucka, uzi- mala je predivo | plela, a kao vreteno sluzio je komad Ijeskove mladice. Srpsko stanovnistvo sjeveroistoénog dijela Moslavine 2a Bodic je peklo, bez kvasa, kruh zvan CESNICA. U niega se stavijao nov Smatralo se da ce ona osoba, koja ga je naila prilikom lomljenja, biti najsretnija, a ako je 2enska osoba, da ée se uskoro udati. Za jutarnji obrok umjesto 2ganaca pripre- mali su MAKARUNE(C) ili MAKARONE(C) i to na taj nagin da se peceni kruh lomio ili rezao na kocke, prelijevao vruéom vodom, a nakon cijedenja rastopljenom mascu. SVETECNA HLEBOVINA, svetani kruh, pripremao se sa kvasom ili sa kupovnom germom i krumpirom radi postizavanja Sto vece mekoce. Povriina se ukra’avala raznim ple- tenicama ili udubljenjima 1 emulzijom od blijelog bragna. Ova vrsta kruha nogena je "u babine" (Ilova, Batina) kao i PISANI SVECANI KOLACEK - KUKURUZNJAK, koji je bio pripremljen poput zlevanke { to tako da je dolazio red bijelog kukuruza, red sira, red Zutog ku-kuruza, a prelijevao se vrhnjem i maslom. Prilikom rezanja dosta se mrvlo, tko da je vise sluzio kao ukras, nego 2a jelo. ml S13. - Berek, spremiste za pohranjivenie Zita (hambar) Kruh u krusnim pecima pekao se sat i po do dva sata, a ukoliko se pripremao sa germom. samo jedan sat. Danas se jo’ mogu na¢i zene koje za pojedine prilike peku kruh na taj nagin, ali nemaju vi8e prilike da svoja iskustva prenesu na mlade narastaje. Nestankom krusnih peci i njihove topline, gubi se jo8 jedan dio nase tradicijske bastine, kojom se na raznim manifestacijama kao "Kak su Jeli na8i stari” ili "Vikend na seoski nagin”, Smotre folklora i dr. pokuSava evocirati uspo- mena na ne ba’ tako davna vremena kada je to blo sastauni dio seoskog Zivota. Forbeitung des Brotes in Moslavina Bis zum 1. Weltkrieg wurde in Moslavina das alte Traditirusleben bewahrt. Die Familie war damals gro8 und das Brot wurde in groBen Mengen gabecken. Das Korn wurde im. Milstein gemahlt, nur selten in der Was- sermiihle. Die Wassermiihle verliert immer wieder ihre ehemalige Funktion und steht noch heute als Erinnerung an die vergangenen Zeiten, oder man finder sie auch in den Gediehten als Motiv zudichten, Das Brot war die Hauptnahrung dieser Gegend und wurde zum Friihstiick und zum Abendessen genommen. Die Form und die Kvalitét. war verschieden, von alltiglichen Maisbrot bis zum kuchenartigen Brot. 83Das Mehl fiir das Brot befand sich im Mehlkasten oder in den Strohkérben. Es wurde Hefenbrot gebacken. In einigen Dérfern wurde Hefen aus dem Fermentationsschaum der Pflaumen gemacht. Gut geformter Teig hat man im den Strohkérben oder in sogenannten GROHACA. gelassen, um aufzugehen. Mit dem Brotschieber wurde der geformte Teig in Brotbackofen geschoben. A Wenn es im Haushalt zufallig kein Brot gab, machte man schnell "ZMEKALE, BAZ- LAMACA oder PLACKE”. Das ist schnellgemachter, brotéhnlicher Teig in der Bachréhre oder auf der Herdplatte gebachen. Kuchenartiges Brot aus dem Weizenmehl wurde oft geschmiickt. Aus dem gerollten Teig wurden Zépfen, Véglein Hasen oder andere Formen ausgeschnitten und als Schmuck auf die Oberflche gelegt. Besonders schén war das Brot geschmiiekt, das zum Wochenbett mitgebracht wurde. Diese Sitten pflegte man besonders in Siidmoslavina. In den Dérfen wo die katholi- sche Bevilkerung lebte, stand auf dem Weth- nachtstisch Gugelhopf oder CIPOF (Kuchen aus dem Germteig). Im Dorf Caire backte man auch Brot, das eine Ringform hatte und KOVRTANG genannt wurde. Das Brot hing an einem Nagel auf dem Balken, durch das Loch wurde der Leinstraup durchgezogen. Die ser- Dimitrije STEFANOVIC, Bjelovar bische Bevélkerung in Ostmoslavina bachte 2um Weihnachten hefeloses Brot CESNICA, in das Geld gestellt wurde. Heute kann man auch Frauen finden, die auf diese Weise Brot backen, haben aber keine Gelegenheit eigene Erfahrungen der jiingeren Generation lberzugeben. Wie die Brot- backéfen mit threr Warme verschwinden, so verlieren wir einen Teil aus dem Reichtum unserer Tradition. Nur noch 2u verschiedenen Manifestationen werden Erinnerungen an un- sere Vergangenheit und Brauchtum, als Teil des Bauernlebens, eroziert. Literatura i izvorl: 1 J. BUTURAC, Kutina, uz 200. obljetnicu Zupne crhve, Zagreb 1977. 2.N, GETVAJ, dokumentacija u Muzeju Moslavine iz 1963. godine 3,N. BEKOVIC, Zivot Srbe granigare, Beograd 1986. M. BOZICEVIC, Od Gariée do love i Cesme, 1938, 5. J. NEUSTUPNY, Praistorije Covjetansiva, Sarajevo 1960. 6. K. BIRKET-SMITH, Putevi kulture, Matica Hrvatska, Zagreb 1960, 7, Terenska istrativanja_u_selima: Osekovo, Potok, Struzec, ilove, Batina, Rogoé2, Veliko Vukovje, Tava, ‘Troviticki Popovac, Podgaric, Kajgana, Tomasica, Klokote- vec, Kutinska Slatina. Garesni Vrijedan prilog oéuvanju tradicijske kulture Gordana Matunci: Narodna noSnja Bilogore - Veliko Trojstvo. Priruénik za rekonstrukciju noSnje. Kulturno-prosvjetni sabor Hrvatske i Zrinski, Zagreb - Cakovec, 1988. Saznanje da se, medu petnaesiak miesta Sirom SR Hrvatske, kniigom Gordane Matunci "Narodna nosnja Bilogore. Priruénik 2a rekon- strukclju noinje”, sada dostojno pridruailo 1 Veliko Trojstvo, kraj Bjelovara, svakako pridi- njava veliko zadovolistvo kako struénjacima, tako i ostalim zainteresiranim posleniicima kulture. Kao i prethodni, iz obimnog | vjero- jatno dugotrajnog projekta izdanja biblioteke "Narodne no&nje Hrvatske” Kulturno-prosvjet- 84 nog sabora Hrvatske, ovaj priruénik nastao je s namjerom ofuvanja i sistematiziranja, ali i pravilne primjene narodnih noinji Hirvatske na scent. Publikaciju © bilogorskoj narodnoj noénji, autorica je priredila na primierima muske i Zenske noinje Velikog Trojsiva. Knjiga ima pet poglavija i priloge, izuzev crteza nadina i redoslijeda oblacenja, kako je to navedeno uMUZEJSKI VJESNIK GLASILO MUZEJSKOG DRUSTVA SJEVEROZAPADNE HRVATSKE (Bjelovar, Cakovec, Cazma, Grabrovnica, Kalinovac, Koprivnica, Krizevci, Kumrovec, Kutina, Sesvete, Trakoican, Varazdin, Varazdinske Toplice, Veliki Tabor i Virje) TEHNICKO UREDNISTVO Struéni koleaij Gradskog muzeja Bjelovar Glavni i odgovomi urednik: Goran Jakov-lievié Tehniéki urednik: Zeliko Vukéevie Uredivatki kolegif: Goran Jakouljevi¢ (Bjelovar), Miroslav Klemm (Varazdin), Smiljka Maréec (Cakovec), Rastko Prazi¢ (Kutina) i Oka Ricko (Koprivnica) Muzejski vjesnik izlazi jedanput godiSnje. Rukopise ne honoriramo i ne vracamo, Za sadr2aj i lekturu tekstova odgoveraju autori. Glasilo solidamno financiraju muzeii sjeverozapadne Hrvatske. Nakladnik: Gradski muzej Bjelover Za nakladnika: Bo2idar Gerié Tisak. COLORPRINT Bielovar Broj 12 - Ozujak 1989. God. XII. Naklada: 800 komada Naslouna stranica: Detalj metalne ograde ispred spomen-muzeja "Josip Broz Tito” u Velikom Trojsivu, rad Josipa Broza Prijevodi: Oka Riéko (Koprivnica), Marina Simek (Varaédin), Miroslav Klemm (Varaidin) 1 Antun Simunié (Osijek)