1

Felix Mitterer

Boksač
(kazališni tekst inspiriran sudbinom romskog boksača Johanna „Rukelija“ Trollmanna) 1

S njemačkog jezika preveo: Dubravko Torjanac

1
Naslov originala: Der Boxer, Ein Theaterstück von Felix Mitterer. Frei nach dem Schicksal des Sinto-Boxers
Johann „Rikeli“ Trollmann.
 2

Napomene

9. lipnja 1933. u Berlinu se održava boksački meč za naslov njemačkog prvaka u poluteškoj
kategoriji. Izazivač je Johann „Rukeli“ Trollmann, koji potječe iz romske obitelji. Rukeli boksa
na isti način kao što je desetljećima kasnije boksao Muhammad Ali - pleše po ringu,
poigrava se s tromim protivnikom, gotovo i ne prima udarce zbog munjevitih kretnji koje
nalikuju njihanju. Rukeli dobiva bodove u svakoj rundi. No nakon meča, žiri (sastavljen
isključivo od nacista) proglašava: „Naslov prvaka se ne dodjeljuje“. No publika misli drugačije
i toliko protestira da se dužnosnici boje za svoje živote. Rukeli se tad ipak proglašava
njemačkim prvakom. No već tjedan dana naslov mu se opet pismeno oduzima „zbog lošeg
boksanja“. U tome asistira časopis Boxsport: „Ciganin predstavlja opasnost za svaku ozbiljnu
sportsku priredbu jer je sklon tome da pleše poput derviša. Jurenje i poskakivanje su
ponižavajući za prvaka.“ Tjedan dana kasnije održava se idući meč. Na zaprepaštenje svih,
Rukeli je kosu obojio u plavo, posuo tijelo brašnom, u ringu stoji poput čovjeka s ravnim
stopalima i izigrava parodiju „pravog njemačkog boksača“. Izdrži pet rundi, zatim kolabira. I
time je njegova boksačka karijera završena. Da zaštiti svoju ženu Njemicu rastaje se od nje,
da izbjegne deportaciju u koncentracioni logor sterilizira se, upućuju ga na rusku frontu,
ranjen je i odlikovan, i jedva prispjevši kući hapse ga i deportiraju u koncentracioni logor gdje
je prisiljen za SS boksati protiv drugih zatvorenika. Tko izgubi, umire. Rukeli umire u ljeto
1944. godine.

Umoreno je otprilike pola milijuna Roma i Sinta iz njemačkog Reicha i okupiranih zemalja.
Nakon rata ubrzo su postali „zaboravljene žrtve“. U Njemačkoj i Austriji reparacija se
desetljećima odbijala s obrazloženjem da „cigani“ nisu bili ubijani iz „rasnih“ razloga, već
stoga jer su smatrani „asocijalnima“.

Kazališni komad „Boksač“ prisjeća nas umorenih Sinta i Roma i pokazuje i njima i nama
junaka koji nikada nije dopustio da ga nacisti obeshrabre iako su ga na kraju ubili. Rukeli živi.
 3

LICA:

Johann „Rukeli“ Trollmann, Rom, boksač

Reihhard Wolf, boksač, kasnije komandant logora

Olga Bilda, Rukelijeva žena, Njemica

Članovi obitelji koji se pojavljuju:

otac Wilhelm „Schnipplo“ (66)

majka Friederike „Pessi“ (60)

brat Wilhelm „Carlo“ (nešto stariji od Rukelija)

brat Heinrich „Stabeli“ (deset godina mlađi od Rukelija)

Heinz Harms, policajac kod „ciganske centrale“ (50)

dr. Robert Ritter, voditelj Rasno-higijenskog istraživačkog centra (40)

Kid Francis, boksač u koncentracijskom logoru (bez teksta, samo boksa)

Sudac u ringu (statist)

Glas najavljivača

POZORNICA: boksački ring i nasip, koji se kasnije mijenja u kopalište ilovače

 4

SLIKA 1.

Boksački ring.

Rukeli u boksačkom dresu (kričavo žute hlačice, na desnoj strani izvezeno u crvenoj boji:
„Gipsy“) i s boksačkim rukavicama. Rukeli trenira sa zamišljenim protivnicima.

Reinhard Wolf se pojavljuje u boksačkom dresu.

WOLF: (publici)

Naš Firer davno je rekao: „Ako boksanje ima služiti jačanju obrambene sposobnosti, tada ne
smije biti igra i pružati zadovoljstvo, već neumoljivo i iziskivati napor; u korist obrambene
sposobnosti cijelog njemačkog naroda.

Pojavljuje se dr. Robert Ritter (odijelo, bijela košulja, kravata). Dok Wolf govori, Ritter skida
kravatu, zauzla je oko Rukelijeve nadlaktice, injekcijom mu iz pregiba lakta uzima krv. Rukeli
to prima s podrugljivim osmjehom iza kojeg se pomalo skriva i strah.

WOLF: (nastavlja)

Već i mlad, zdrav dječak treba naučiti kako podnijeti udarce. To u očima naših današnjih
umoboraca može izgledati divljački, no narodnoj državi i nije zadaća uzgojiti koloniju
miroljubivih esteta i tjelesnih degenerika. Riječ je o nepokorivom oličenju muške snage.
Nacija ne treba mamine maze, već cijele frajere.“

Ritter stavlja komadić vate na ubod, izvlači iglu, Rukeli savije ruku, Ritter podigne iglu,
pogleda krv. Ritter je vrlo ljubazan i uljudan.

RUKELI:

Ciganska krv. I nije toliko drugačija. Ha?

RITTER: (s osmjehom)

Nemojte to govoriti, Rukeli.

WOLF:

Adolf Hitler je sad postigao ono što drugi nikada nisu htjeli ili mogli: boksanje je i
svjetonazorski i misaono ukotvio u njemačkom narodu. Njegovo novopostavljeno sportsko
rukovodstvo Reicha počelo je mesti željeznom metlom. Jer da bi se boksanje učinilo
njemačkim šakanjem, a ne američkim showom, sve ne-njemačko treba maknuti.

RITTER: (s divljenjem gleda Rukelijev gornji dio tijela)

 5

Vi ste zbilja u savršenoj kondiciji, Rukeli.

RUKELI:

A i moram puno trenirati, gospodine doktore. Pa vi znate, noći su duge, a žene slatke.

RITTER:

Mogu zamisliti. Samo vas Rudolfo Valentino nadmašuje kao idol žena.

RUKELI:

Hans Albers!2 Ne zaboravimo, molim!

RITTER:

Plavokosi Hans … No da … idol kućanica. - Vi južnjaci, ako tako smijem reći, ste traženiji od
nas Nijemaca. Što da se radi … ?

RUKELI:

Ne može se, eto, ne može se ništa. I strašno mi je žao zbog vas.

Za vrijeme toga Ritter podigne torbu s poda, metne injekciju u limenu kutiju, skine svoju
kravatu s Rukelijeve nadlaktice, stavlja ju u džep od sakoa, skune Rukeliju s ruke komadić
vate, također ga stavlja u torbu, zatvori ju, potapša Rukelija po ramenima.

RITTER:

Zbogom, Rukeli. Vidimo se.

Ritter prekorači konopce i odlazi. Rukeli gleda za njim. Taj čovjek u njemu budi nelagodu.
Rukeli ponovno boksa sa zamišljenim protivnicima.

WOLF:

Oni najgori su već maknuti, Židovi. Židovski funkcionari, organizatori, menadžeri i boksači.
Židovi su oblatili naše pojmove herojstva i idealizma, pretvorili ih u farsu. U jeftinu zabavu,
da bi zgrtali novac. Više ih nema. Ali postoje na primjer boksači koji nisu Židovi, a ipak se
bore židovski. Kao onaj ciganin, cirkuski klaun, onaj ambiciozni tegleći konj koji pleše, Johann
Trollmann. Ja, Reinhard Wolf, njemački boksački prvak, ovime svečano obećavam da ću ga
uništiti.

Rukeli se okrene prema njemu.

RUKELI:

2
Hans Philipp August Albers (1981-1960), njemački glumac i pjevač, najveća njemačka filmska zvijezda između
1930. I 1945. godine, jedan od najpopularnijih njemačkih glumaca 20. stoljeća (op.prev.).
 6

Hej, evo Wolfa! Jesi ti danas moj sparing-partner?

WOLF:

Ti sigurno ne. (Prilazi mu.) Što od tebe mogu naučiti?

RUKELI:

Možeš mnogo od mene naučiti, Wolf. Na primjer, kako da te netko na izudara po tikvi ko
budalu. Na primjer, tu i tamo olabaviti mišiće i biti opušten. - Ti si tako zgrčen, Wolf. Čak ti
je i faca zgrčena. Jesi se ikad smijao? Znaš li uopće kako se to radi?

WOLF:

Tko se zadnji smije, najslađe se smije, Trollmann. Zapamti to.

RUKELI: (cereka se)

Barem zbog tebe mi neće zabjeći smijeh, Wolf.

WOLF:

Ti spadaš u cirkuski manež, u lunapark. Ali ne u boksački ring. Ti si sramora za boksački ring.

RUKELI:

Opusti se, Wolf.

WOLF: (uspentra se kroz konopce u ring; s teškom mukom suzdržavanim bijesom.)

Da ti odmah razbijem gubicu?

RUKELI:

Ne bez publike. Ti znaš, ja volim publiku. I publika mene.

WOLF:

A još koliko dugo? Vremena se mijenjaju. Cigan.

RUKELI:

Uvijek će me voljeti. Njemački šakač.

Rukeli ga šaljivo udari, Wolf smjesta bijesno uzvrati, Rukeli izbjegne udarce i čvrsto stisne
Wolfa.

RUKELI:

Još malo strpljenja, neće više dugo.

 7

Wolf se bijesno istrgne.

WOLF:

Marš, pokupi se! Razbit ću ti gubicu!

RUKELI:

A sav se tresem od straha! (Preskoči konopce i izlazi iz ringa, maše Wolfu.) Vidimo se, Wolf!
Ne zaboravi vježbe za opuštanje! (Odlazi, pa se okrene.) Ej, inače: menadžer von Schmeling
ponudio mi je da odem u Ameriku, hoće mi tamo organizirati mečeve. Što kažeš na to?

WOLF:

Nemoj da te išta sprječava.

RUKELI:

Ostajem. Jednostavno se osjećam vezan za Njemačku. Možeš to shvatiti?

WOLF:

Ne, uistinu ne.

RUKELI:

A da, možda jednom ipak odem prijeko. Imaju fantastične, crne borce. Imaju stil sličan
mojem. Vole plesati. Ali najprije ću još tebe natjerati na ples. Veselim se. (Otpleše van.)

WOLF:

Ne veseli se prerano.

Mrak. Glazba.

SLIKA 2.

Otac Wilhelm „Schnipplo“ Trollmann (hitlerovski brčići, lovački šešir i jakna narodne nošnje),
majka Friederike „Pessi“ (odjevena sasvim „ciganski“: dugačka suknja, velike rinčice, puši
cigaru), sin Wilhelm „Carlo“ (u uniformi jurišnih odreda) s dr. Robertom Ritterom (odijelo,
kravata) i pozornikom Heinzom Harmsom (policijska uniforma). Na spomenutoj trojci dr.
 8

Ritter izvodi svoja „rasno-biološka ispitivanja“. (Schnipplo je to već obavio.) Uzima i otiske
prstiju. Heinz Harms takoreći asistira, utjelovljuju policijski autoritet.

Ritter (uvijek prijazan i uljudan) s pomičnim mjerilom upravo mjeri lice Pessi, unosi u tabelu
rezultate mjerenja, Heinz mu pridržava aktovku na kojoj se nalazi šperploča s listovima
tabele. Ritter zatim ispituje i oči, zube, i sve mjere unosi u listu. Pessi izgleda kao da je prema
svemu tome ravnodušna, pućka svoju cigaru, jedanput čak „nenamjerno“ puhne dim Ritteru
u lice, on kašlje, ona kao s isprikom maše da se dim raziđe. Za vrijeme toga vodi se sljedeći
razgovor:

SCHNIPPLO:

Pa mi se već dugo ne selimo, gospodin doktor Ritter. Mi smo sa stalnim boravištem, cijela
obitelj. Hannover napuštamo samo ljeti; malo van na selo, zar ne. - Dakle, asocijalci koji se
vucaraju nismo mi sigurno nikako! (Policajcu:) Ti to, Heinz, znaš, zar ne?

HEINZ:

Jasno da znam.

SCHNIPPLO:

Gospodin pozornik se naime voli kartati s mojim dečkima i s mojim šurjakom.

RITTER:

Ah, sa Wanzom Weissom? Već sam čuo o njegovim večernjim kartaškim partijama.

CARSLO:

Nažalost je pozornik nenormalni kartaš. Mi često gubimo.

HEINZ:

Klikeri, klikeri!

RITTER: (s osmjehom)

Pri tome se nipošto ne može raditi o pokušaju potkupljivanja činovnika, zar ne?

HEINZ:

Pa ne dam se ja potkupiti! Ja ne!

CARLO: (Ritteru)

A da vi vidite mog strica kad on izgubi. Taj pobjesni da se bojimo da će nam se srušiti krov
nad glavom.
 9

RITTER:

To je loša strana stalnog boravišta. Imaš krov nad glavom. Vi sigurno znate izreku: „Past će
mi strop na glavu“, naime, više ne mogu izdržati između četiri zida. Taj problem niste imali uz
logorsku vatru. To je samo problem nas sobnih trniguza. A sad ste i vi sobni trnuguzi. Meni je
to žao. - Gospođo Trollmann, sad vam moram uzeti krv, neće boljeti. (Vadi injekciju.)
Smijem? (Skine joj svilenu maramu, zaveže za nadlakticu.) Gospodine pozorniče, molim!

Heinz joj maramom podveže nadlakticu, Ritter injekcijom ubode u venu, izvadi krv, na mjesto
uboda stavlja komadić vate, izvlači injekciju, sprema krv u kutiju i u aktovku nakon što je na
ampuli napisao čija je. Zatim joj uzima otiske prstiju, palac i kažiprst pritisne o jastučić za
pečate, prste zatim pritisne u tablicu.

RITTER: (za vrijeme toga)

Kao dijete, možda mi je bilo osam godina, otac me udario bez stvarnog razloga. Onda sam
pobjegao od kuće, u šumu, k ciganima. Sjedio sam s njima uz logorsku vatru, dobio pečeno
pile, slušao njihovu glazbu i spavao pod zvjezdanim nebom. Fantastično. Drugog dana došao
je otac. S policijom. Uhapsili su cigane. To svom ocu nikad nisam oprostio. - Carlo, sad ste vi
na redu. (Počne mjeriti Carla.)

PESSI: (pjeva)

Veseo je ciganski život, faria, faria, ho.

Ne moraju oni caru pozere davat, faria, faria, ho.

Veselo je u zelenoj šumi,

gdje cigani udare logor …

faria, faria, faria, faria, faria, faria, ho.

RITTER:

Da, gospođo Trollmann, za tim čeznemo svi mi gadži 3.

SCHNIPPLO:

Dakle, svi mi volimo imati stalno boravište, gospodin doktor Ritter. A mojih šest dečki
marljivo rade. Moje tri kćeri udane su za fine muževe. Mi smo dobri Nijemci.

Ritter ga ignorira.

SCHNIPPLO:

3
Gadžo, romski, neciganin (op.prev.).
 10

U ratu sam se borio za njemački Reich. I bi odlikovan. (Vadi orden, pljune na njega, lašti ga
rukavom, pokaže ga.)

RITTER:

Dobro je, dobro je, gospodine Trollmann. Sve je zapisano u mojoj tekici, ne brinite.

SCHNIPPLO:

Carlo, ovaj tu, moj najstariji, oženio se ženom Njemicom; imaju šestoro djece, rastu ko
hrastovi. I Mauso je uzeo necigansku ženu - četvoro djece! To će reći, mi se i tako i tako
miješamo. Hoćeš-nećeš.

HEINZ: (ipak uviđavno)

Hoćeš sad držat jezik za zubima, Schnipplo?

RITTER:

Sad ćemo još uzeti krv.

Carlo svlači gornji dio uniforme, daje ju majci, ona je kao nehotice ispusti, Schnipplo ju
smjesta digne i čisti. Carlo završe rukav, Heinz uzima šal od Pessi, podveže Carlu nadlakticu,
Ritter uziuma krv.

SCHNIPPLO: (za vrijeme toga podiže gornji dio uniforme, Heinzu)

Aha! Vidiš ti to? Carlo je jurišnik od samog početka!

CARLO: (umirujući)

Tata!

SCHNIPPLO:

Nije to dosta? Što hoćete više? Što još hoćete?

HEINZ:

Sad se smiri, može?

SCHNIPPLO:

Znaš ti, odakle dolaziš? Ti to ne znaš. Ali ja znam odakle dolazim. Iz Indije. Ja sam
Indogerman, dakle Arijac!

PESSI:

Tata, pleteš se, baljezgaš, ne galami.

 11

SCHNIPPLO:

Gospodin doktor Ritter! Pa vi najbolje znate! Jesmo Arijci ili nismo?

RITTER:

O tome još nije definitivno odlučeno, gospodine Trollmann. Ali po meni - čistokrvni cigani su
za mene Arijci.

SCHNIPPLO:

No onda, to sam htio znati - hvala!

HEINZ: (srdito Schnipplu)

Ma nemoj ti meni lupetati tko je, a tko nije Arijac, dobro?

SCHNIPPLO:

Oprosti, Heinz. Kad smo mi cigani takvi, raspalimo se.

RITTER:

Sad još samo fotografije. Molim, gospođo Trollmann.

Ritter Heinzu daje bijeli komad tkanine, ovaj ga drži iza Pessi.

Carlo uzima Schnipplu gornji dio uniforme, odijeva ju.

PESSI:

Ako nešto smijem reći, gospodin doktor Ritter - ne vjerujem vam ja u to, u to o Indiji.

SCHNIPPLO: (rezignirano)

Žena uvijek sve zna bolje!

Ritter postavlja Pessi, fotografira ju sprijeda i oba profila.

RITTER:

Znam da je dosadno, ali je potrebno.

PESSI:

Zašto nas zovu gitanima? Jer potječemo iz Egipta!

RITTER:

Bilo kako bilo, ja dolazim k vama, ja vas ne pozivam na red, valjda to znate cijeniti. -
 12

PESSI:

A oni su nas prognali jer smo skrivali maloj Isusa u bijegu.

SCHNIPPLO: (uzdahne)

Ah, Pessi … !

Ritter postavlja Schnippla, fotografira ga.

RITTER:

Skinuti šešir, molim, gospodine Trollmann.

Schnipplo skida šešir. Napravi važno lice za fotografiranje. Ritter zatim fotografira Carla.

PESSI: (za vrijeme toga)

A najpokvarenije je to što nas okrivljuju da samo ukrali nokat s Isusove noge! - Gospodin
doktor Ritter, ja tražim da se ta optužba povuče. To je laž! Ako već sve zapisujete, onda
zapišite i to!

Ritter joj se osmjehne.

SCHNIPPLO:

Hoćeš sad ti to pustiti na miru, Pessi?! To ne zanima nikog!

PESSI:

Mi volimo Isusa! Ni on nije imao stalno boravište!

Dolazi Stabeli, o ruci mu visi kutija s violinom, nježna pojava sirotinjski odjevena.

PESSI:

Stabeli, dijete moje!

Stabeli ugleda Rittera i Heinza, zastane malko uplašen.

RITTER:

Dođite, dođite, Stabeli, odmah smo gotovi.

Stabeli majci poljubi ruku, ona ga zagrli. Zatim podignutom rukom pozdravi Schnippla i Carla.

HEINZ:

Stabeli, na mom pisaćem stolu nalazi se popis s članovima lokalne komunističke partije …
Prilično star, valjda, iz '31. godine je. Na njemu je tvoje ime.
 13

Stabeli se preplaši.

HEINZ:

Ali ti s njima više nemaš ništa, zar ne?

STABELI:

Ne, ja već dugo ne odlazim k njima.

HEINZ:

Prekrižio sam te. Prije nego što je popis otišao Gestapu.

STABELI: (suhih usta)

Hvala, Heinz.

HEINZ:

Ma nema na čemu. Grijesi iz mladosti, ha? Ma svi smo ih pravili.

RITTER:

Gospodine Trollmann, onda mi još trebaju adrese Lola i Lämmchena. Njih dvojica mi još fale.

Schnipllo ne odgovara.

RITTER:

Nisu na adresama koje imamo u prijavnom uredu. Ko da ih je zemlja progutala skupa s

njihovim obiteljima.

HEINZ: („ljubazno“)

Gukni, Schnipplo.

PESSI:

Lämmchenu i Lolu je na glavu pao strop. Stara ciganska krv, koju vi toliko cijenite, gospodin
doktor Ritter. Pošli su, s cijelim obiteljima, uvijek za nosom.

HEINZ:

Postoji odredba o zabrani napuštanja boravišta, svi ste ju dobili, Pessi.

PESSI:

Ah, Heinz, pa znaš, ja ne znam čitati, ne znam pisati. A vaše riječi ne razumijem, ni kad mi ih
govorite. Odredba o zabrani! Pa što bi to bilo?
 14

HEINZ:

Zabranjeno skitanje, to znači to, Pessi. - Naći ćemo mi njih, gospodine doktore, ne brinite.
Svim seljacima je naređeno neka drže oči otvorene.

Ritter sprema stvari.

SCHNIPLLO: (donosi drvenog konjića za njihanje)

Tvoj konjić je gotov, Heinz.

HEINZ: (uzima ga)

Što će moj unuk veseliti. (Gleda ga zadivljeno.) Schnipplo - ti majstorski rezbariš, svaka čast.
(Tutne mu u ruku novčanice.) Ima nekakvo ime?

SCHNIPLLO:

Lotica.

HEINZ:

Pa da, izgleda kao tvoja Lotica.

Rukeli (odjeven veoma elegantno, bijeli laneno odijelo, šešir, dvobojne cipele) dolazi sa
svojom plavokosom prijateljicom Olgom (također dobro odjevenom). Olga je nesigurna, ne
zna što se tu odigrava.

RUKELI: (lagano podigne ruku koju je savio u laktu)

Heil, rasna higijena!

HEINZ:

Oh, šampion! Čovječe, Rukeli, gledao sam tvoj zadnji meč! A jesi mu dobro dao po gubici!

RUKELI:

Udariti, ali ne primiti udarac.

HEINZ:

Dobra deviza.

RUKELI:

Jeste kod naše obitelji već došli do nekakvog rezultata, gospodin doktor Ritter? Čistokrvni ili
mješanci?

RITTER:
 15

Carlova djeca (pokaže na Carla) su mješanci, zar ne? I oni Mausovi. A vi također više volite
njemačke žene, Rukeli, kao što svatko zna. (Ljubazno pogleda Olgu.) Inače - još nisam do
kraja gotov s vašim porodičnim stablom.

RUKELI: („pun razumijevanja“)

Gospodine doktore Ritter! Pa tko zna tko je s kim zadnjih tri stotine godina? Ha? Pa svi mso
mi mješanci, zar ne?

RITTER:

A u pravu ste, u pravu ste.

HEINZ:

A to tebe ne treba brinuti, Rukeli. Ti si boksački heroj. Njemačkom Reichu trebaju heroji. -
(Ritteru:) Ne šalju Rukelija na Olimpijske igre u Amsterdam! Iako je pobijedio sve njemačke
boksače njegove klase!

RITTER:

Rukeli će odigrati još mnoge lijepe mečeve.

HEINZ:

To je protežiranje! (Rukeliju:) Napravili su ti to samo zato jer si ciganin.

RUKELI:

Ni s drugima se ne ponašaju finije, Heinz. Erich Seelig, prvak u poluteškoj kategoriji. Za dva
tjedna trebao sam boksati s njim. Ali ga više nema u zemlji, iznenada je morao otputovati.

HEINZ:

A zašto?

RUKELI:

Židov je. Nisi to znao?

HEINZ:

Blagoga pojma.

RUKELI:

Nos, nos.

HEINZ:
 16

Pa on nema nikakav poseban nos.

RUKELI:

Imati nos, Heinz! Radi se o tome da za neke stvari treba imati nos.

HEINZ:

Da - i što sad?

RUKELI:

Reinhard Wolf. Drugi na rang-listi.

HEINZ:

Isto gromada od čovjeka. Ima prokleti udarac, čuvaj se.

RUKELI:

Poznam ga, previše nepokretan. Nikakav problem za mene. Ali Seelig, on je stvarno dobar.
Godinama sam mu se micao s puta jer sam znao, ma kakvi, protiv njega neću uspjeti. Ali sad
bih već mogao i njega. - Gospodin doktor Ritter! Što vi kažete na to? Uzmu mi najboljeg
protivnika. Sam zato jer je sad navodno čovjek niže rase. A prije su mu klicali svi pošteni
Nijemci. Još više nego Schmelingu.

RITTER:

Ja se razumijem samo u vas cigane, Rukeli. Ali zato poštenski. (Sve je spakirao, zaklapa
torbu.) Tako, to bi bilo za danas. Zahvaljujem se na dobroj suradnji. Dođite, pozorniče.

Ritter odlazi, Heinz u prolazi u šali boksački nasrne na Rukelija, Rukeli također digne pesnice,
pravi se kao da će udariti, Heinz se trgne natrag, odlazi smijući se.

HEINZ: (se okrene)

A gledat ću ja to, Rukeli, moram, moram!

RUKELI

9. lipnja, pivovara Bockbier, Berlin.

HEINZ:

Čut ćeš me kako se derem! - Protekcija! Protekcija! (Smije se.)

Kada se govori isključivo romski, treba projicirati prijevod.

RITTER: (okrene se, na romskom)

 17

Ostanite što jeste. Zaklinjem vas. Dajte da u sebi sačuvam onu logorsku vatru.

Ritter i Heinz odlaze. Pessi pljune.

PESSI: (na romskom)

Umišlja da zna naš jezik.

Rukeli prilazi Pessi, poljubi joj ruku, zagrli je, tutne joj smotuljak novca, ona tu primijeti, ostali
ne.

PESSI: (na romskom)

Istražuju nas, Rukeli. Još nikad nas nitko nije toliko istraživao ko oni. Čemu? Reci mi, čemu?

RUKELI: (izbjegavajući; na romskom)

To je tako kod njih nekakva potreba. Uvijek sve hoće istražiti.

STABELI: (na romskom)

Rade to jer nas hoće ubiti, braćo! Sve nas jednostavno hoće ubiti!

PESSI: (na romskom)

Pa za to nas ne trebaju istraživati.

STABELI: (na romskom)

Kako da ne! Ti ne razumiješ kako oni misle. Uvijek hoće imati nekakav razlog, opravdanje. I
zato im trebaju dokumenti, tone dokumenta, koje ispisuju taj doktor Ritter i njegovi ljudi. A
kad budu sve zapisali, ubit će nas. (Pogleda Carla, prilazi mu, skine mu gornji dio uniforme.)
Zašto nosiš tu nacističku uniformu? (Baci gornji dio uniforme na pod.) Misliš iskreno? Onda si
budala! Ili im se hoćeš ulizati?

CARLO:

Ja sam Nijemac. (Digne gornji dio uniforme, otrese ju i opet odjene.)

STABELI: (na romskom)

Ti nisi Nijemac!

CARLO:

Ja sam njemački državljanin!

STABELI: (na romskom)

Više nemaš ni trunke ponosa?

 18

SCHNIPPLO:

Stabeli! Stoljećima živimo u ovoj zemlji. Pa moramo -

STABELI: (na romskom)

Ti isto! (Udarcem mu skine lovački šešir s glave.) S tim tvojim glupim šeširom!

PESSI: (ošamari Stabelija; na romskom)

Što si dopuštaš? Imaš poštovati oca! I ako nosi još gluplji šešir! Razumiješ me?

Stabeli digne šešir, otrese ga, prilazi Schnipplu, poljubi mu ruku, pomalo grubo mu šešir opet
stavi na glavu.

Pessi prilazi Olgi, koja je prilično napeta. Sad više nitko ne govori romski.

PESSI:

Oprosti, lijepa djevojko. Ovo vrijeme nas tjera da se svađamo. - (Gleda ju s divljenjem.) Tako
krasnu kosu imaš. Sve je na tebi plavo. Kako lijepo. (Rukeliju:) Hoćeš nam predstaviti
gospođicu?

RUKELI: (prilazi Olgi)

Tata, braćo, to je Olga Bilda, moja zaručnica. Iz Berlina je.

Schnipplo gleda s nekom nesrećom u očima.

STABELI:

Da, pa jasno. Bogata gadžo lutkica iz Berlina. Romkinja ne bi bila dosta dobra za prvaka.

RUKELI:

Nije bogata, a vodi kućanstvo kod nekih drugih ljudi. A ako o njoj još kažeš jednu bezobraznu
riječ, raspalit ću te po gubici.

STABELI:

A zašto gadžo? Zašto?

CARLO:

A nisi vidio kako ga opsjedaju, gitanskog boksača? Mogo bi imati svaku, gomilu bogatih šiksi!
- On će nju voljeti, kao i ja svoju Ernu. Molim te, nemoj se miješati, Stabeli.

Olga odlazi.

RUKELI:
 19

Olga! Hej, slatkice.

Olga stane, Pessi joj prilazi.

PESSI:

Da si nam od srca dobrodošla, Olga. - Ti voliš moje zlato?

OLGA:

Da, jako ga volim.

PESSI:

I bit ćeš uz njega? Pred cijelim svijetom?

OLGA:

Da, hoću. Pred cijelim svijetom.

PESSI:

A i ti misliš iskreno, Rukeli?

RUKELI:

Da - još kako!

PESSI: (Olgi)

Znaš, ima kod nas momaka koji sebi onako iz sporta skupljaju gadžo cure. Najradije
svjetlokose. I Rukeli je takav.

RUKELI: (odmahujući)

No, da … Dakle, toliko njih …

OLGA:

Znam. Bila sam na svakom njegovom meču u Berlinu. Rijetko je bez žene otišao kući. Svaki
put s drugom.

RUKELI:

Onda sam ju vidio, iz ringa. I više s nje nisam mogao maknuti oči. Dok nisu natekle, od udarca
protivnika.

OLGA:

Znam. To te koštalo pobjede. Žao mi je.

 20

RUKELI:

A meni ne! (Poljubi ju u usta.)

PESSI:

Barem još nijednu nije doveo k nama. K tome još takvu lijepu blondinku. (Prođe joj rukom
kroz kosu.) Znaš, Olga, mi cigani volimo plavo. Ima nešto tako anđeosko.

OLGA:

Gospođo Trollmann -

PESSI:

Zovi me Pessi, dijete.

OLGA:

Hvala, Pessi … Samo, ovaj, da se ne pravimo: ja uopće nisam svjetlokosa.

PESSI:

Nisi???

OLGA:

Kad sam primijetila da mu se sviđam, jednostavno sam ofarbala kosu. Prilično tamna brineta
sam, zapravo.

PESSI:

Ma nema veze! Ha, Rukeli?

RUKELI:

Ma nema. A svejedno je anđeo.

SCHNIPLLO:

Ti bi onda bila treća gadžo u našoj obitelji!

CARLO:

Znaš što mi je Heinz pričao, tata? Sve čistokrvne židove podvode u logor. Samo mješanci
ostaju. Dakle, dobro je kad se miješamo. Onda naša djeca nisu u opasnosti.

Schnipplo i dalje gleda namrgođeno. Stabeli u rečeno ne vjeruje.

PESSI:
 21

Sviu smo mi ljudi! Pa što je njima? Je l im se nešto okrenulo u glavi, tim Nijemcima!

RUKELI:

Tata, ja ne mogu bez Olge! Miriše tako dobro! Ko trava, ko mahovina, ko kora drveta.

STABELI:

Što ti to pričaš, Rukeli! Tamo mirišu samo naše žene!

RUKELI:

Da, tu je i malo mirisa Berlina. To volim.

SCHNIPPLO: (Olgi)

Što na to kažu tvoji roditelji?

Moji roditelji su protiv. Rukelija neće ni vidjeti. Majka je tulila, otac urlao.

SCHNIPPLO:

Roditelje se mora slušati.

OLGA:

Ne mora se, ne. Moja majka je otišla gledati Hitlera. Kad je on, stojeći u svom automobilu
(ispruži desnu ruku) prolazio mimo nje, od sreće ju je spopao grčeviti plač i na mjestu je bila
izliječena od raka maternice.

SCHNIPPLO:

A to je dobro!

PESSI:

Taj čovjek je još i iscjelitelj?

OLGA:

A otac je pustio hitlerovske brčiće, kakve imate i vi, gospodine Trollmann.

SCHNIPPLO: (takne brkove)

A molim, ja ih imam već dvadeset godina. I Charlie Chaplin ih ima.

OLGA:

Da, ko skitnica. Dakle, žao mi je, malo mi je to … neprikladno.

PESSI:
 22

Budi sretna, Olga, da ga nisi vidjela kao Cara Willija, u svjetskom ratu, sa navoštenim
vrhovima brkova!

SCHNIPPLO:

Ma što vi jašete po tim mojim brkovima?

RUKELI: (pljesne rukama)

Ljudi, sad idemo slaviti! Znam jedan podrum, tamo danas nastupa poznati romski violinist!
(Pokaže ga.) Stabeli Heinrich Trollmann! Zajedno s jednim ludim gitaristom! Jednim od onih
Reinhardtovih.

PESSI:

Samo vi idite, djeco, tati i meni je dosta za danas, zar ne?

SCHNOPPLO:

Kad ti tako kažeš, stara.

RUKELI:

Carlo!

CARLO:

A ja sebi danas više neću priuštiti raciju.

RUKELI:

A daj, racija! Najnoviji gipsy-jazz iz Pariza! To si sviđa i gadžima. No, hajde!

Carlo se predomisli, podlazi sa Stabelijem, Rukelijem i Olgom.

STABELI: (Carlu)

Ali s takvom uniformom nećeš moći ući.

Carlo se vrati, u hodu skine gornji dio uniforme, daje je Schnipplu, skine mu sako, odjene ga,
titne mu ruku kapu od uniforme, trči za ostalima.

OLGA: (okrene se)

Doviđenja! Skoro se vidimo! Nemojte ništa zamjeriti, gospodine Trollmann! (Stavi kažiprst i
srednji prst ispod nosa, smije se.)

PESSI:

Doviđenja, lijepa djevojko. - Ma ona je prava, Schnipplo. Iz njezinih usta dolazi cvijeće.
 23

SCHNIPPLO: (rezignirano, pogladi se po brkovima)

Kad ti tako veliš.

PESSI:

Ej, Schnipplo, je l bi imao nešto protiv da si kosu obojim u plavo?

Schnipplo zbunjeno gleda.

Mrak. Glazba.

SLIKA 3.

Meč 1.

Pojavljuje se dr. Ritter, obraća se publici.

Olga, Pessi, Schnipplo, Carlo, Stabeli i Heinz Harms dolaze kroz gledalište, sjedaju u prvi red.

RITTER: (čita iz rukopisa)

Gospodo moja, sukladno svojoj funkciji direktora „Istraživačkog centra za rasnu higijenu i
genetiku“ imam zadaću izvijestiti vas o rezultatima mojih istraživanja, kao i o neizbježnim
stvarima koje proizlaze iz njih. Nisam morao početi ni iz čega ili od samih početaka, to
svakako trebam pripomenuti.

GLAS NAJAVLJIVAČA:

Moje dame i gospodo, dobrodošli na njemačko prvenstvo u poluteškoj kategoriji. Danas nas
očekuje napeti meč kakvog godinama nismo imali! Iz Hamburga pozdravljamo pravog,
odvažnog, najjačeg od najjačih, oličenje njemačkog šakanja: Reinharda Wolfa!

Wolf (kupaći ogrtač preko boksačkog dresa) umaršira - prati ga reflektor - kroz publiku.
Pljesak i klicanje njegovih pristaša: „Wolf! Wolf! Wolf!“ Wolf visoko digne ruke, ali uvijek
ostaje ozbiljan. Kroz konopce ulazi u ring, skida kupaći ogrtač, okreće se publici.

RITTER:

Pruska je već 1906. godine donijela naputak za rješavanje ciganskog problema, kojoj su se
malo-pomalo priključile sve savezne pokrajine. Pri tome se u prvome redu radilo o
 24

protjerivanju inozemnih cigana i o priskrbljivanju stalnog boravišta domaćim ciganima.

Povezano s time bilo je i oficijelno registriranje svih cigana.

GLAS NAJAVLJIVAČA:

Već tri put je Wolf, kojega njegovi pristaše, jasno je, zovu vukom, nastupio protiv svog
današnjeg protivnika. S rezultatima: pobjeda nokautom, neriješeno, poraz. Što nas danas
očekuje, pitamo se drhteći od znatiželje.

RITTER:

Već 1907. godine Ciganska centrala u Münchenu tiskala je takozvanu „Cigansku knjigu“, koja
je sadržavala 3350 egzaktnih opisa osoba, uključujući imena, pripadnost plemenu, mjesto
rođenja, državljanstvo, zanimanje, potvrdu o nekažnjavanju, to jest svjedočanstvo o
primjerenom životu i vladanju, te tjelesna obilježja.

GLAS NAJAVLJIVAČA:

A sad dolazi izazivač: iz Hannovera - plesač, brz kao strijela, lukavi gitan, đipsi: Johann Rukeli
Trollmann!

Mnogo veće klicanje nego kad je ulazio Wolf. Rukeli (pomalo napadno luksuzan kupaći
ogrtač) sav blistajući ulazi kroz gledalište, reflektor ga prati. Rukeli ženama rukom šalje
poljupce, poljubi zatim u prvome redu svoju majku Pessi, predaje Olgi ružu. „Troll! Troll!
Troll!“ - povici gledatelja. Rukeli ugleda Heinza, lupne ga smijući se kao da boksa, trči prema
ringu, preskoči, kao i uvijek, najviši konopac, skine ogrtač, energično ga odbaci.

RITTER:

U nastavku ne spomenute predradnje, moji suradnici i ja smo posljednjih godina, od

vjerojatno 15 000 cigana koji borave na području Reicha, obradili njih 12 000 i o svakom
pojedinom napisali rasno-higijensko stručno mišljenje. Rezultat koji iznenađuje je taj da se
kod više od 80% cigana ne radi o čistokrvnim ciganima, već o mješancima, o bastardima.

GLASOVI:

Cigani van! Cigani van! Cigani van!

GLASOVI:

Budite kuš! Troll! Troll! Troll!

RITTER:

Za razliku od židova. Čija se krv kod miješanja s njemačkom s vremenom razrjeđuje i nestaje,
ciganski mješanac je za društvo mnogo veća opasnost od čistokrvnog ciganina koji se izolira i
s nama ne želi imati nikakvog posla.
 25

GLAS NAJAVLJIVAČA:

I sad s nestrpljivošću čekamo prvu rundu.

Sudac u ringu dovodi oba boksača u sredinu, upozorava ih neka borba bude fer, razmješta ih.
Gong. Znak suca u ringu. Borba počinje. Wolf raskrečenih nogu, Rukeli laka koraka. Boksa
kao što je kasnije boksao Muhammad Ali. Wolf pokušava dohvatiti Rukelija teškim
aperkatima, no Rukeli munjevito izmiče, sagiba se, izbjegava udarce, pleše oko Wolfa i uvijek
iznova mu s ljevicom zadaje udarce s razdaljine.

RITTER:

Ciganski mješanci su na temelju svoje biološke dispozicije beziznimno asocijalni i neradini,

ležu, varaju i kradu i ne poštuju vlast.

Za vrijeme toga povici: „Cigani van! / Stani, stani, cigiću! / Troll! Troll! Troll!“

GLAS NAJAVLJIVAČA: (drugačija intonacija, idući tekst dio je citata iz boksačkog glasila)

Ciganin se ponaša kao i uvijek, mi u međuvremenu znamo te njegove gluposti. On se ne bori,

on se igra. On se ne dokazuje, on pleše. U takvoj savršenoj cirkuskoj atrakciji, izludit će svaki
boksač koji se pridržava stila. Rukeli pravi grimase, razgovara sam sa sobom i sa gledateljima,
izvodi udarce kojih nema ni u jednom priručniku, udara sa svim dijelovima ruku i blefira s
nečuvenom prirodnošću.

Rukeli, leđima okrenut Wolfu, koketira s Olgom, Wolf napada, Rukeli ga opaža krajičkom
oka, izmiče se, Wolf udara u prazno i pada na konopce. Wolf sad postaje bijesan, stjera
Rukelija u kut, zadaje mu dva teška aperkata, Rukeli tetura, baca se leđima na konopce,
hitne se naprijed, sagne se i protrči, Wolf udara u prazno. I rukali pleše.

RITTER:

Stoga je naše mišljenje, kao i mišljenje rajhsfirera SS-a, Heinricha Himmlera, da bismo
cigansko pitanje mogli riješiti samo tako da beskorisne ciganske mješance smjestimo u radne
logore. Osim toga, neophodno je spriječiti daljnje razmnožavanje te populacije mješanaca.

GLAS NAJAVLJIVAČA:

U maču protiv Wolfa Rukeli sad već šest rundi trčkara po ringu s brzinom jednog Eddija
Tolana i d izdržljivošću Paava Nurmija. No sad, prije početka sedme runde, intervenira
predsjednik Georg Radamm. Preko suca priopćava i jednom i drugom boksaču neka se sad
konačno bore žešće, inače će sve ovo imati neugodnih posljedica.

Promjena svjetla.

Rukeli sad ne boksa drugačije, no protiv Wolfa nastupa ofenzivno, zadaje udarce, prima ih i
sam, no svejedno je jednostavno prebrz za Wolfa. Nokan jednom udarca Wolf pada na pod,
 26

odbrojava mu se, tijekom toga Rukeli pompozno hoda po ringu, baca publici poljupce rukom.
Wolf ustaje, strese se, nasrće na Rukelija, ovaj se tobože u posljednjem trenutku okreće,
izbjegne udarac, čvrsto obgrli Wolfa, no to nije iz razloga da bi se odugovlačilo, najprije je to
„drugarsko“ grljenje, zatim sve snažnije stiskanje, tako da Wolfu ponestane zraka. Prilazi
sudac kako bi intervenirao, Rukeli pušta Wolfa, skakuće natrag, napada. Wolf se doslovce
muči i muči, ali nema nikakve šanse, on jednostavno na nalazi odgovor na Rukelija.

RITTER:

Rajhsfirer SS-a je također mišljenja da najprije trebamo riješiti pitanje Židova, te se tak zatim
konzekventno pozabaviti Ciganima.

WOLF:

Nemoj stalno bježati! Bori se konačno! Stani!

Rukeli ga shvati ozbiljno, udari munjevito, Wolf već leži na tlu.

RUKELI:

Oprosti, nisam to htio. (Publici.) Wolf danas nije u dobroj kondiciji. Nešto ga paralizira.
Poštedjet ću ga.

Sudac odbrojava Wolfu, Wolf zatim ustaje, sudac im daje znakove neka nastave s borbom,
Rukeli pokaže na jednu Wolfovu cipelu, ovaj spusti pogled, dobije udarac. Između toga Rukeli
Olgi šalje poljupce, plesno skakuće po ringu, pokazuje Wolfu neka ga konačno napadne. Wolf
je dakako izvrstan boksač, ali jednostavno ne izlazi na kraj s Rukelijevim boksačkim stilom.
Gledatelji dovikuju „Wolf!“ i „Troll!“ Rukelijeve pristaše su u većem broju. Gong. Boksači
odlaze u kutove.

RITTER: (za vrijeme toga)

Za ono malo čistokrvnih cigana, za koje moramo priznati da su Arijci, rejhsfirer SS-a predlaže
da im se raspolaganje dade područje poprilične veličine, u nekom zabitnom kutku Rajha, gdje
bi nesmetano mogli živjeti po svojim navadama i običajima. Na kraju krajeva, kad iz daljine
začujemo njihovu glazbu, obuzme nas neki topli, domaći osjećaj kojeg se ne bi htjeli odreći.

Rujkeli i Wolf sjede u svojim kutovima. Sudac se sa stražnje strane ringa nagnuo preko
konopaca, primio nalog, vraća se u sredinu ringa, domahne Rukeliju i Wolfu, oni ustanu,
stanu pored njega. Rukeli je dobro raspoložen i već ss smiješkom hoće podignuti ruku kao
pobjednik, „svlada se“, povuče s drugom rukom ruku prema dolje. Wolf je gotov računa s tim
da ga je Rukeli pobijedio na bodove.

GLAS NAJAVLJIVAČA:

Moje dame i gospodo, zbog manjkavih postignuća oba boksača meč se neće ocijeniti.
 27

Potpuna tišina, publika ne može vjerovati. Rukeli zbunjeno pogleda suca. Wolf je iritiran i
povrijeđen, ipak se srčano i odvažno borio.

GLAS NAJAVLJIVAČA:

Titula njemačkog prvaka u poluteškoj kategoriji ovime je dakle slobodna i iznova se raspisuje
od strane sportskog odbora.

Nevjerojatno protestiranje publike. Povici „Protekcija“ sa svih strana. Članovi obitelji, Olga i
Heinz skaču sa stolica, također protestiraju, Heinz se posebno ističe.

HEINZ:

Protekcija! Tamo stoji pobjednik! Tamo! Johann Rukeli Trollmann! (Okrene se prema publici,
dirigira.) Protekcija! Protekcija! Protekcija!

Rukeli odlazi sa strane, suzbija suze, napušta ring. Wolf također silazi s ringa.

GLAS NAJAVČLJIVAČA: (drugačija intonacija, izvješće boksačkog glasila)

Trollmannovi prijatelji, koji su jurnjavu i poskakivanje svojeg favorita smatrali dostojnim

jednog prvaka, pokazali su žilavu ustrajnost i strašno maltretirali svoje glasnice. A ciganin,
koji se svo vrijeme cerekao i plesao, počeo je plakati kao ljuta godina, gotovo da se nije
moglo vjerovati. Tuleći se taj boksački klaun povukao u svoju garderobu. Za vrijeme toga je
Zirzow, njegov menadžer, kao mala raketa jurio oko ringa, govorio s drhtavim usnicama, bio
sad ovdje, sad tamo, lupao pesnicom po stolovima, a zatim se iznenada pojavio s
Trollmannov koji je još uvijek tulio, izvukavši ga iz garderobe. Nažalost, ciganin ima veoma
mnogo pristaša među onima koji se ne žele složiti s novim, nacionalnim usmjerenjem Saveza.
Neki od tih pristaša nasrnuli su čak i na ring, prijetili sucu, pa čak i predsjedniku Saveza
njemačkih šakača, članu Nacionalsocijalističke njemačke radničke stranke, drugu Georgu
Radammu!

Ponovno protestiranja. Sudac se opet saginje na stražnjoj strani ringa i očito prima nove
naputke. Domahuje Rukeliju i Wolfu, ovi opet dolaze u ring, sudac staje između njih.

GLAS NAJAVLJIVAČA: (opet kao komentator u dvorani)

Mir! Molim za mir! - Moje dame i gospodo, moje dame i gospodo, odluka se upravo
ispravlja, očito je došlo do pogreške u brojenju bodova. Pobjednik na bodove i time njemački
prvak u poluteškoj kategoriji je Johann Trollmann!

Sudac digne Rukelijevu ruku, netko mu dobacuje pobjednički vjenčić, sudac ga hvata, stavlja
Rukeliju na glavu, Rukeli je iznenađen i sretan, diže ruke. Wolf se razočarano povlači. Klicanje
u publici, i obitelj, Olga i Heinz oduđevljeno aplaudiraju.

Mrak. Glazba.
 28

SLIKA 4.

Nasip uz potočić.

Ljeto. Sunce. Pjevaju ptice. Na nasipu (koji će kasnije postati kopalište ilovače) bosonoga leži
Olga (cipele su pored nje), povlači nabranu haljinu prema dolje, zakopčava bluzu. Veoma je
vesela i sretna. Košara za piknik, rasprostrt stolnjak sa salamom i kruhom, Rukelijev bijeli
laneni sako i dvobojne cipele. Rukeli dolazi s kiticom poljskog cvijeća, nosi bijelu košulju i
bijele lanene hlače, bos je, predaje joj buket cvijeća. Olga ga poljubi. Iz potočića izvlači bocu
šampanjca koja je privezana o konopac.

OLGA:

Rukeli!

Rukeli ju pogleda.

OLGA:

Rukeli … To tako volim govoriti. Zvuči tako slatku. - Rukeli … (Poljubi ga.) Tko ti je dao to
ime?

RUKELI:

Moja majka, dakako. Rukeli znači drvce, na romskom. Bio sam dijete tako mršav i visok.

OLGA:

Drvce ti baš pristaje. Pristaje tome kako boksaš. Drvce se savija. Drvce nitko ne može slomiti.

Rukeli se smješka, otvara bocu, šampanjac pukne, Olga pruža dvije čaše, on toči,
nazdravljaju.

OLGA:

Za tvoju pobjedu.

RUKELI:

I za onoga tko je izgubio. Sad će ga dokrajčiti, možeš mi vjerovati. Izgubio protiv jednog
cigana. Jadan.
 29

OLGA:

Čovječe, kako su divljali. Ma lako bi srušili cijelu pivnicu da se partijski drug Radamm nije
predomislio … Njemački prvak - ja sam jako, jako ponosna na tebe, Rukeli.

RUKELI:

Ja sam njima rekao već s osam godina, u gimnastičkoj dvorani realne gimnazije: „Bit ću
njemački prvak.“ Smijali su se. Morao sam nešto i progutati. A zato sam već s 15 bio član
boksačkog kluba Heros u Hannoveru. Trener je bio nekakva vojničina, bivši pilot, ali dobar za
mene.

OLGA:

On nije htio slomiti drvce?

RUKELI:

No da, pokušao me je odviknuti od plesanja, ali onda je u neko doba odustao. Pobjeđivao
sam, sve češće. Hanoverski amaterski prvak, zatim sjevernonjemački prvak u poluteškoj …

OLGA:

A to što si ciganin … ?

RUKELI:

To tada nije igralo nikakvu ulogu. Nikad. Ma ni slučajno, ništa. Pa svi su dolazili s dna, iz
radničkih četvrti, iz sirotinjskih četvrti. A gledatelji su se sa mnom uvijek zabavljali, voljeli su
me. - A onda se umiješala politika, zabranili su mi sudjelovanje na Olimpijskim igrama. Zato
sam se prebacio u profesionalce. I konačno zarađivao novce. Prije sam dobivao dvije kile
krumpira za pobjedu, danas mi za jedan meč daju 2500 maraka.

OLGA:

A daj!

RUKELI:

Pa da. A boksam barem dvanaest puta na godinu.

OLGA:

Imam bogatog zaručnika i nisam to znala.

RUKELI:

Nije loše, ha? - A koliko ti zarađuješ?

 30

OLGA:

93.

RUKELI:

93 rajhsmarke? Mjesečno?

Ona kima.

RUKELI:

O joj. A mislim, to ti sad više nećeš.

OLGA:

To sam ti već mislila predložiti. Znaš, s tobom se sve do tri sata vući po krčmama, a onda u
pol sedam svojim gazdama servirati doručak …

Rukeli iz košare uzima jabuku, raskoli ju s palcima, jednu polovicu daje Olgi, drugu polovicu (s
peteljkom) zadrži. Ona ga upitno gleda.

RUKELI:

Sad ćemo se vjenčati.

„Jednoga dana ću te sresti

i ti ćeš me vidjeti,

i kad me vidiš

ćeš me pojesti,

jer ja sam hrana.“

Jedi.

Ona jede svoju polovicu, on svoju.

RUKELI:

A sad ponavljaj za mnom:

„Ja sam tvoja hrana,

ti si moja hrana,

mi smo hrana života.“

OLGA:
 31

„Ja sam tvoja hrana,

ti si moja hrana,

mi smo hrana života.“

On ju poljubi.

RUKELI:

Sad smo par. Sad smo oženjeni.

Ona ga dugo grli.

OLGA:

Rukeli.

RUKELI:

Da?

OLGA:

A vi to uvijek tako?

RUKELI:

Ne. Već dugo ne. Ranije jesmo.

OLGA:

Tvojoj majci sam obećala nešto. Da ću biti uz tebe. Pred cijelim svijetom. Dakle, ići ćemo u
matični ured.

On šuti.

OLGA:

Ja to hoću.

RUKELI:

A bojim se, doći će nešto …

OLGA:

To mi je svejedno. Još nikad nisam imala nekog poput tebe. Ti toliko daješ. Mnogo više nego
ja tebi.

RUKELI: (smješka se)

 32

Ne, to nije točno. Dvoje polovice jabuke.

OLGA:

A one idu u matični ured.

RUKELI: (grli ju)

Najslađa.

Mrak. Glazba.

SLIKA 5.

Meč 2.

GLAS NAJAVLJIVAČA: („čita“ pismo)

Gospodine Trollmann! Na svojoj posljednjoj sjednici je predsjedništvo Sportske boksačke

uprave Njemačke jednoglasno odlučilo da vam oduzme naslov prvaka u poluteškoj kategoriji
zbog posvjedočenog nesportskog ponašanja. Jurenje i poskakivanje nisu dostojni za prvaka.
Svejedno vam pružamo mogućnost da 21. srpnja iznova nastupite protiv nositelja naslova.
Ako ćete opet plesati po ringu kao derviš, oduzet će vam se boksačka licenca. Odustanite
konačno od svog teatralnog stila, zaboravite na svoju cigansku nepredvidljivost, pomirite se s
novim smjerom koji je Savez sebi zacrtao i ispunite očekivanja u ringu s čestitim, njemačkim
šakanjem.

Hajl Hitler, dr. Hans-Joachim Heyl

Svjetlo obasja ring.

Svi su već tu. Wolf i sudac u ringu, u prvom redu opet Olga i Rukelijeva obitelj, zatim Heinz i
dr. Ritter.

Čekaju Rukelija. On konačno dolazi kroz gledalište, reflektor ga prati. Danas ne nosi ogrtač.
Napudrao je tujeli u bijelo, na glavi nosi prilično glupu plavokosu periku. Svi su zabezeknuti
njegovim izgledom. Rukeli korača teška koraka, parodira „njemačkog šakača“, „prijeteći“
trese pesnicama. Svi preneraženo zure u njega, i Wolf, Olga i obitelj. Rittera to, izgleda,
zabavlja.
 33

Rukeli između konopaca ulazi u ring, podignutim pesnicama pozdravlja publiku, ispruženom
rukom pozdravi i svog protivnika Wolfa. Ovaj se osjeća ismijan do srži. Gong.

Wolf smjesta nasrće na Rukelija. Ovaj namjerno tromo tapka, primi udarac, leži, no smjesta
opet ustane, i opet tapka uokolo. Rujkeli će sve do kraja zadržati svoj stil „njemačkog
šakanja“, no sa sva manje parodiranja, jer ovo će biti divlja borba. Rukeli ostaje u sredini
ringa, s početka se gotovo i ne brani, pušta Wolfa da ga udara, no zatim se brutalno tuče s
njim, nogu uz nogu, bez uzmicanja. Ovaj se ogorčeno osvećuje za porugu koja mu je nanijeta
u prethodnoj borbi. Rukeliju s više mjesta na licu teče krv, pukla mu je i obrva. Gong. Obojica
odlaze u svoje kutove. Mrak.

GLAS NAJAVLJIVAČA: (za to vrijeme i od početka borbe)

Bila je to fantastična borba, koju je Wolf ponudio, a treba biti pravedan i reći da se Trollmann
istinski potrudio i da je uistinu ušao u ring kao borac, da bi se zaboravila njegova
katastrofalno petljanje koje je pokazao u posljednjem meču. Ciganin, koji nije mogao
propustiti da s poblajhanom kosom u ring unese jednu prilično sporu notu, bio je sasvim
svjestan da će, ako zadrži svoj način borbe kakvoj je dosad demonstrirao, biti konzekventno
kažnjen od Saveza. Prva runda počinje s furioznom kišom udaraca i jednom i drugog boksača
i završava neriješeno. Trollmannu već iz više mjesta na licu teče krv. U drugoj rundi Wolf
svoje udarce zadaje s neviđenom snagom, Trollmann parira. U trećoj rundi Trollmann svog
protivnika stjera u kut i zahvaća Wolfa direktom. Wolf tetura, gledatelji njuše senzaciju,
potiču Trollmanna. Rundu dobiva Trollmann, borba se odvija na oštrici noža. U četvrtoj rundi
Wolf se s pravom pravcatom, razornom topničkom paljbom obrušava na ciganina.
Trollmann, teško pogođen, dva put pada na tlo. Jedna runda za Wolfa.

Gong. Svjetlo. Wolf i Rukeli opet se bore. Borba se odvija kako su najavljivač opisuje.

GLAS NAJAVLJIVAČA:

Peta runda: sekundant u Trollmannovom kutu nije mogao zaustaviti krv, ciganim, po svoj
prilici, više gotovo da ništa ni ne vidi, teško je izudaran, umoran, jednostavno je od svog
protivnika dobio previše. Wolf pak tek sad zapravo pokazuje strašnu razornu volju. Aperkat,
ubojiti desni udarac u solarni splet, lijevi kroše u jetra, udarci po krvarećim, puknutim
obrvama. Trollmann dva puta pada na pod, sudac broji, jednom tek uspije ustati kad sudac
već izgovara 9. Wolf dočekuje Trollmanna, dva pogotka u tijelo, dva strahovita u glavu,
Trollmann onesviješten pada i sudan broji do deset. Gotovo. Prošlo.

OLGA: (prestrašeno je skočila)

Rukeli!

Sudac daje znak za završetak meča, podigne Wolfovu ruku, netku baca pobjednički vjenčić,
sudac ga stavlja na Wolfovu glavu. Ovaj, jarosno-zadovoljan, digne desnu ruku u nacistički
pozdrav. Klicanje Wolfovih navijača („Wolf! Wolf! Wolf!“)
 34

GLAS:

Je te konačno strefilo, ciganska svinjo? Briši konačno u vukojebinu!

Mrak.

GLAS NAVAJLJIVAČA: (citat iz boksačkog glasila)

Bio jednom ciganin,

Lijep ko još nitko,

Sa kovrčama crnim ko noć,

Što mu ih ne načini frizer,

Stajale mu one ko salivene,

I kad i ne bje nikakav junak,

To uzdisale su za njim one dame,

Što stanputicom hode,

Aj, aj, ne prati njega sreća.

Bio nekoć ciganin -

A sad više nije nitko.

Jer vodik i sunčan žar -

Predugo je stajao i u jednom i u drugom.

Kako ga samo upropastiše oni,

Zatrti sebe je njegovo umijeće.

Od lisca preosta' tek boje trag,

Prelijep da bi istinit bio,

Tako ružila jedna usplamtjela od bijesa,

Kojoj zanimljiv bje jedino vuk.

Ah, bio jednom ciganin!

 35

Mrak. Glazba.

SLIKA 6.

Otac Schnipplo, majka Pessi, brat Carlo (sad bez uniforme jurišnih odreda), brat Stabeli (bez
violine), Olga (nosi torbu s tri štruce kruha).

OLGA:

Njegov menadžer razvrgnuo je s njim ugovor i Rukeli više nije dobio nikakve ponude. Pa se
borio u lunaparku, za par maraka.

SCHNOPPLO:

Njemački prvak u lunaparku. Jesu to vremena.

OLGA:

Oni iz Boksačkog saveza su to doznali i sad su ga neopozivo isključili. Onda je premlatio

patrolu jurišnika, pa su ga zato zatvorili. Kad sam konačno doznala u kojem je zatvoru i
odvezla se tamo, već njega tamo više nije bilo. Navodno otpušten. Ne znam gdje je.

PESSI:

Ni mi nemamo nikakvih vijesti, Olga. - Benni i Mauso su također nestali.

OLGA:

A onaj policajac radi kod Ciganske centrale. Ne zna ništa?

CARLO:

Heinz se može praviti. Više s nama neće imati nikakvog posla.

SCHNOPPLO:

Stabeli, gdje ti je violina?

STABELI:

Imam zabranu nastupanja. Zato sam ju prodao.

PESSI:
 36

Jedan ciganin ne prodaje svoju violinu! Stabeli! Violina je pripadala obitelji.

SCHNIPPLO:

Proda našu violinu. Na njoj sam ja svirao. Desetljećima. Bila je živa. Pripijala mi se uz obraz,
voljela me. Gotovo je svirala sama od sebe.

STABELI:

Glad, tata!

CARLO:

Prestani kukati, Stabeli. Ja moram nahraniti šest gladnih usta. Idemo po noći na selo, potajno
iskapati krumpir.

STABELI:

Zašto potajno? Idi skupljati sa svojom uniformom jurišnika. To će kod seljaka sigurno dobro
proći.

CARLO:

Ne pravi se važan. To je bila maškarada, drugo ništa: pomogla nam je neko vrijeme. U
međuvremenu su mi je skinuli. Na mnogo gori način nego što si mi je onda skinuo ti.

STABELI:

Tata, daj mi Loticu i kola. Možda bi me trgovac ugljenom mogao trebati.

SCHNIPPLO:

Lotice više nema.

Stabeli ga pogleda.

SCHNIPPLO:

Idi u štalu, pa si pogledaj. Velike strašne oči. Ko rat. Iz ramena, prsiju i slabina izrezani veliki
komadi mesa … Stražnje noge fale sve do sapi. Ogromna lokva krvi. Ubili su mi moju Loticu,
Stabeli. I žderu ju.

CARLO:

Tko je to bio? Zaklat ću ih.

SCHNIPPLO:

Ne znam. Gadže. Iz naše četvrti. Za nas je konj svetinja, to znate. Nitko od nas to ne bi učinio.
Radije bi krepali od gladi.
 37

Stabeli za zagrli.

Osjetila bi me na dva kilometra i veselo zarzala. Jabuku oprezno uzela iz moje ruke, sasvim
tiho zarzala, s baršunastim nozdrvama. (Plače.)

CARLO:

Ulovit ću ja njih, tata. Imam dobar nos.

PESSI:

Koliko puta sam ti govorila, Schnipplo? Našu Loticu upregnuti u stara kola i nestati u
šumama.

SCHNIPPLO:

I živjeti od gljiva i bobica?

PESSI:

Pa i ranije smo tako. A imamo još i brusni kotač, i sve što trebaš za krpanje kotlova.

SCHNIPPLO:

Imamo zabranu putovanja. Seljaci bi nas izdali.

PESSI:

Ma daj, ni njima nije dobro. Skoro svi muški u ratu. Budu veseli kad im naoštrimo noževe i
škare i donesemo jeftine krpe. A kad bude žetva, pomagati im na polju, za malo masti i repe.
- Hoćemo tu u gradu krepati od gladi u našoj truloj montažnoj šupi? Hoćemo istrunuti u
dreku, među ušima, stjenicama i žoharima? - Nikad nismo trebali imati stalno bravište,
nikad!

SCHNIPPLO: (očajan)

Što me psuješ, Pessi? Ne mogu više. Gdje je Rukeli, zašto se ne javlja?

PESSI: (položi mu ruku rame)

Ne brini, tata, drvce će se probiti.

OLGA:

To ti samo tako kažeš. Kad su svi protiv njega.

PESSI:

Drvce se uvijek probije, Olga. Nemoj nikad izgubiti hrabrost.

 38

SCHNIPPLO: (očajan)

Gdje su Benni i Mauso? Uvijek smo znali gdje su djeca.

PESSI: (zagrli ga)

Dobro je, tata, dobro je.

OLGA:

Donijela sam vam kruh. (Vadi jednu štrucu, daje ju Stabeliju, vreću daje Carlu.) Samo uzmite.
Ja opet radim.

SCHNIPPLO:

Rukeli nije ništa uštedio?

OLGA:

Ah, Schnipplo, pa poznaješ svog sina.

PESSI:

Jedan Sinti nije kao gadžo. Sinti troši punih ruku! Sinti ne štedi, Schnipplo! On pjeva i pleše,
on voli ljude i svijet!

Dolazi Rukeli. Njegovo bijelo odijelo je pocijepano i prljavo, općenito je u lošem, čudnom
stanju. Pessi ga zagrli.

PESSI: (na romskom)

Rukeli! Moj sinčić, zlato moje!

Rukeli vidi Olgu, prilazi joj, zagrli ju.

OLGA:

Gdje si bio? Zašto mjesecima ne čujem ništa o tebi? Pa sva sam se tresla od straha!

RUKELI:

Kopao sam ugljen.

OLGA:

Kopao ugljen?

RUKELI: (s ljutitim očajem)

Crni ciganin sasvim crn. A svatko se hoće tući s Rukelijem. Otkad je Rukeli ležao na strunjači,
svatko se hoće tući s njim. Pa i s lopatom za ugljen! - Tata, kako si? (Poljubi ga u ruku.)
 39

SCHNIPPLO:

Zatukli su našu Loticu.

RUKELI:

Zatukli su našu Loticu. Jeste čuli za Haarmana, policijskog doušnika? Koji je s ulice ćopio 87
klinaca? I jeo ih, ali većinu prodao na tržnici. Kao konjetinu. (Zgađeno se strese.)

OLGA:

Rukeli, što je s tobom?

RUKELI:

Bio sam u Teutoburškoj šumi.

OLGA:

Zašto u Teutoburškoj šumi?

RUKELI:

Više mi se nije sviđalo u ugljenokopu. Pa sam zbrisao u šumu. Tako sam sreo jednu Sinti-
obitelj. To je bilo lijepo. Nju nikad neće pronaći.

PESSI:
A jesam govorila! I govorim! Idemo, tata. U šumu! Samo da si i ostao tamo, Rukeli!

RUKELI:

Ne mogu biti bez vas. Ne mogu biti bez svoje žene. (Položi ruku Olgi na rame.)

Pessi, Schnipplo, Carlio i Stabeli mu prilaze, svi se zagrle, tvore cjelinu. Dolaze Heinz (u
policijskoj uniformi) i Ritter.

HEINZ:

Držati se skupa, imate pravo. Treba se držati skupa. To mi se sviđa kod vas. Kod nas svako
svakog cinka.

Obitelj se razilazi. Svi se boje.

RITTER:

Nemate baš ni toliko krivo, pozorniče. No mi njemačku narodnu zajednicu ipak ne bismo
htjeli prikazati u lošem svjetlu, zar ne?

CARLO:
 40

Dugo se nismo vidjeli, Heinz. Wanzo i ja čekamo te svake nedjelje na partiji karata.

HEINZ:

Puno posla, Carlo. Puno posla.

PESSI:

I što ćete vi sad s nama učiniti?

HEINZ:

Da, žao mi je, vi znate jako mi je stalo do vas, ali … Zapovijed je zapovijed. - Pessi, Schnipplo,
Carlo, vama se dalje neće dogoditi ništa, ali Rukelija i Stabelija nažalost moram …

Ritter kretnjom utiša Heinza, zatim k Pessi ispruži svoj otvoreni dlan. Pessi pogleda na dlan,
zatim razdraženo pogleda Rittera.

RITTER:

Čitaj, Pessi.

PESSI:

Ne shvaćam vas, gospodin doktor.

RITTER:

Pa ti znaš čitati iz dlana. Onda čitaj.

PESSI:

Ja ne čitam iz dlana.

RITTER:

Čitaš, čitaš. Dolaze ti ljudi, a ti im čitaš iz dlana. Za novac.

PESSI:

A mora se živjeti. Ma samo za par feninga.

RITTER:

Znam. I pričaš im same lijepe stvari.

PESSI:

Da im govorim tužne? Vremena su dovoljno tužna.

RITTER:
 41

Vremena nisu tužna, Pessi, velika su. Nije pojedinac važan, važan je narod.

PESSI:

Rat je. To nije tužno?

RITTER:

Za poražene, da. Ne za pobjednike. A mi pobjeđujemo na svim frontama. A tako će i dalje

biti. Dok nam ne pripadne kontinent.

PESSI:

Kad sve znate, gospodin doktor, zašto da vam onda ja čitam iz dlana?

RITTER:
Ja, dakako, ne znam sve. Ja samo imam vjeru.

PESSI:

Vi ste liječnik, poznati znanstvenih. Od vas bih očekivala da mislite da je to nešto što mi
izvodimo na vašaru. Što nekako tako i je. Mi ne čitamo iz dlana, već i iz lica, iz očiju, iz srca. I
postavljamo pametna pitanja.

RITTER:

I onda, kad sam pobjegao od kuće, u šumu, k ciganima, i onda mi je jedna žena čitala iz moje
male ruke. I sve se ispunilo, do sada.

PESSI:

I to vam treba biti dovoljno. Nije dobro znati budućnost. To mi cigani najbolje znamo. Mi
živimo uvijek sada. Nikad jedni drugima ne gledamo u dlan.

RITTER:

Nešto ću ti predložiti, Pessi. Ako mi čitaš iz dlana i ako imam osjećaj da mi govoriš istinu,
povest ću danas samo jednog.

PESSI: (gleda prema Stabeliju i Rukeliju, zatim opet Rittera)

Stabeli ili Rukeli.

RITTER:

Točno.

Pruža joj dlan, ona ga pogleda, pogleda Stabelija i Rukelija, uzdahne, uzme Ritterovo ruku,
dugo ju gleda. Vidi mnogo. Vidi mnogo užasa. Sve se odigrava na njezinom licu. Zastenje.
 42

Zatim pogleda Rittera u oči. Zatim pogleda njegov trbuh. Položi svoju lijevu ruku na njegov
trbuh. On se užasne. Ona makne svoju ruku, još jedanput pogleda njegovu i pusti je.

RITTER:

Slušam, Pessi.

PESSI: (nakon stanke)

Njemački Reich će propasti. (Nakon nekog vremena:) Ali ti ćeš pobijediti.

Ritter to najprije mora probaviti.

RITTER:

Ali ja ću pobijediti?

PESSI:

Da, gospodin doktor Ritter.

RITTER:

Ne zna hoće li se dogoditi kao što kažeš. Ali - ti sad nisi lagala, osjećam. Dakle, održat ću
svoje obećanje. Ovaj put ćemo povesti samo jednoga. (Pogleda Rukelija.) Povest ćemo
izgubljenog sina. Koji nam se izgubio iz vida, koji nam je postao nevidljiv. - Stabeli, možeš ići.

Stabeli pogleda Rukelija.

RITTER:

No, idi.

Pessi rukom pokaže Stabeliju neka ode, Stabeli brzo odlazi.

RITTER:

Dođeš, Rukeli?

Rukeli zuri u njega.

RITTER: (domahne mu)

Da ti nešto kažem, prvače.

Rukeli prilazi Ritteru, ovaj ga ljubazno uzme pod ruku, udalje se da drugi ne mogu čuti.

RITTER:

Jesi čuo za nirnberške rasne zakone?

 43

RUKELI: (jednostavno nikad ne može držati jezik za zubima)

Ma kakvi. Znam samo za nirnberške kobasice.

RITTER:

Riječ je o zakonima o zaštiti njemačke krvi i njemačke časti. Zabranjeno je sklapanje braka
između osoba njemačke krvi i Židova. Sklapanje braka između osoba njemačke krvi i cigana
također je zabranjeno.

RUKELI:

A sad nismo više Arijci? Strašno! A bio bih tako rado Arijac, njemački šakač. I što ćemo?

RITTER:

Dat ćeš se sterilizirati i razvest ćeš se. To ćemo.

Svi zabrinuto gledaju.

RUKELI:

Sterilizirati? Što je to, gospodin doktor?

RITTER:

Da te se učini neplodnim.

RUKELI: (šokiran)

Da nisam više muško.

RITTER:

Ma ne tako drastično. Mali, bezazleni zahvat. To ćemo učiti još danas.

RUKELI:

E sa mnom ti to nećeš.

RITTER:

A hoću, hoću. Inače cijeli tvoja obitelj odlazi u koncentracioni logor. I ti, dakako. - Ti to nećeš
znati, ali iz koncentracionog logora ne vraća se nitko. Nitko.

Rukeli zuri pred sebe, pogleda obitelj.

RITTER:

I ti ćeš se razvesti. Brak nikad nije postojao. Olga ostaje netaknuta, neće joj se dogoditi ništa,
obećavam ti.
 44

RUKELI:

Jesi ti sam Sotona?

RITTER: (smješka se)

Ne tako poetski, Rukeli. Recimo to ovako: ja sam gospodar života i smrti.

Rukeli ga pogleda. Najradije bi ga ubio.

RITTER:

Znaš, svi degenerirani velegradski cigani su najopasniji - artisti, oni koji nastupaju u
varijeteima, posebno glazbenici, koji svi sad oponašaju Djanga Reinhardta - Hot Club de
France … Gole crnkinje izazovno vrte kukovima … Ti pripadaš takvima, Rukeli, svi ste vi
potpuno otuđeni od izvorne ciganske prirode. Sve vas treba spriječiti razmnožavate.
(Pogleda obitelj, Olgu, zatim Rukelija.) Ideš sad ili ne?

RUKELI:

Idem.

RITTER:

Onda dođi.

Ritter uzme Rujkelija pod ruku (ne brutalno, više prijateljski), oni odlaze.

RITTER: (ponovni onaj posprdni Rukelijev pozdrav)

Heil, rasna higijena. Zar ne, Rukeli?

Ostali gledaju zaprepašteno. Rukeli se ne osvrće.

OLGA:

Rukeli! Rukeli!

Olga bi pošla za njim, Heinz je zaustavi.

HEINZ:

Ne! Ostani! Rukeli vas spašava! (Pessi i Schnipplu) Ne bojte se, ne idete u zatvor, ne idete u
koncentracioni logor, idete u sabirni logor. Nalazi se tamo vani u močvari kod
Altwarmbüchena, tamo daleko, daleko ste od pucnjeva. Već su tamo i željeznički vagoni, u
njima možete stanovati. Gotovo ko i prije, samo se nikud ne vozite.

SCHNIPPLO:

U močvaru nas mećete? I tamo će nas onda izjesti pijavice ili što?
 45

PESSI: (Heinzu)

Zašto kažeš da nas Rukeli spašava? Što će mu se dogoditi?

HEINZ:

A nešto povezano s rasnom higijenom, sasvim bezazleno.

Olga je zabrinuta.

HEINZ: (svima)

Za sat vremena dolazi kamion, dakle, molim … !

CARLO:

Ali mene i moje obitelji se to ne tiče, ha?

HEINZ:
Tiče se. Žao mi je, Carlo.

CARLO:

Ali moja žena je Njemica, moja djeca su dakle napola Nijemci. Pa ti to znaš.

Heinz bespomoćno gleda.

CARLO:

Ćemo zaigrati, Heinz. (Vadi špil igraćih karata.) Ako ti pobijediš, idem ja s Ernom i djecom u
močvaru, a ti još dobiješ deset maraka. Ili mi ne idemo u močvaru i ti dobiješ 20 maraka. Ako
ja dobijem, ne idemo, ti dobiješ 20 maraka, ali mi daš 10 natrag. - Kužiš?

HEINZ: (zbunjeno)

Dakle … ako ja pobijedim, onda dobijem … Ne, ako ti pobijediš … U svakom slučaju ja nešto
dobijem, zar ne?

CARLO:

Svakako. (Dijeli karte, poleđinu karata okrene na van i drži karte prema Heinzu.) Uzmi tri i
pokaži mi ih.

Heinz vuče karte, pokaže ih Carlu, ovaj ih uzima.

CARLO:

As, desetka, baba. To je jedanaest, deset i tri, su dvadeset i četiri.

 46

Carlo miješa karte, napravi lepezu, daju je Heinzu, Heinz karte pruža prema Carlu, Carlo vuče
tri karte.

CARLO:

Kralj, baba, dečko. To je četiri, tri i dva, su devet. - TI si dobio, Heinz, ko i uvijek, lopov jedan.

Heinz se smije.

CARLO:

Dobiješ dakle dvadeset maraka (daje Heinzu dvije novčanice po deset maraka), ja idem u
močvaru, a ti mi deset maraka daš natrag (uzme mu jednu novčanicu od deset maraka).

Hein je malko zbunjen.

CARLO: (iznova miješa karte)

Sad igramo za Pessi i Schnippla.

HEINZ:

Ne! To ne može! Pa moram izvršiti barem par zapovijedi koje dobijem u Ciganskoj centrali!
(Pessi i Schnipplu.) Spakirajte se sada, budite tako dobri. - Tamo vam se ništa neće dogoditi!

Carlo uzme Heinzu deset maraka iz ruke, ovaj zbunjeno gleda.

SCHNIPPLO:

Ono što si rekla, Pessi, da će pobijediti, taj doktor Ritter - pa to ne može biti! To valjda nisi
vidjela, ili ?

PESSI:

Jesam, to sam vidjela. Ali shvati me dobro: time sam mislila da će ljudi poput njega uvijek
pobijediti. Oni uvijek pobjeđuju, to mi je sad jasno. - Sve što je taj doktor Ritter ikad o nama
napisao, to će oni i dalje koristiti protiv nas. - On sam neće pobijediti. Nešto mu je u
trbušnoj šupljini. Možda živi još deset godina, zadnje godine u strašnim mukama.

OLGA: (ustremi se na Heinza)

Hoću znati što će učiniti s Rukelijem! Reci mi! Reci mi!

HEINZ:

To ne želiš čuti, Olga.

OLGA:

Želim! Reci mi!

 47

PESSI: (zgrabi ga za okovratnik)

Reci nam! Duguješ nam to!

HEINZ: (istrgne se)

Kakav bezobrazluk! Ništa vam ne dugujem!

CARLO:

Nemoj se praviti glupljim nego što jest, Heinz! Zašto si stalno dobivao kod kartanja? Jer tako
prokleto dobro kartaš? Uvjeren si u to?

OLGA: (zgrabi Heinza)

Reci konačno! Što će učiniti s Rukelijem?

Schnipplo se najednom sruši mrtav na tlo. Pessi, Carlo i Olga se bace prema njemu, hoće ga
uhvatiti, zadržati, Pessi padne s njim. Digne mu gornji dio tijela, pogleda ga, zatim mu zatvori
oči i pritisne o sebe. Heinz je preplašen.

PESSI:

Schnipplo, moj Schnipplo. Uvijek si govorio da više nisi ciganin. Nije to točno, nije. Još uvijek
smo imali iste snove, ti i ja; u isto vrijeme. I sanjali smo što smo htjeli. To samo cigani mogu.

Mrak. Glazba.

SLIKA 7.

Nasip uz potočić.

Olga i Rukeli leže na nasipu, Rukeli je glavu položio na njezin trbuh, ona drži ruku na njegovoj
glavi. Nakon nekog vremena on bolno zajeca. Ona ga stisne k sebi.

RUKELI:

Ubit ću ga! Ja ću njega ubiti!

Ona ga pokuša smiriti.

 48

RUKELI: (pogleda ju)

Ispričat ću ti!

OLGA:

Ne!

RUKELI:

Trebaš čuti!

OLGA:

Neću čuti!

RUKELI:

Moraš čuti! Da možeš pričati dalje. - Razrezao mi je prepone, pa je rukom išao duboko
unutra i izvukao kao nekakav komadić utrobe; sve što sam ja kao muškarac je izvukao,
odrezao i bacio u kantu za smeće.

OLGA: (zgrožena)

Ti si to gledao? Nije bilo narkoze?

RUKELI:

Pa ne dam da on mene uspava. Onda se više nikad neću probuditi!

Privine ga k sebi.

RUKELI:

Mene ima već par tisuća godina. A sad izumirem. Sad me više nema. Bez djece se više ne
postoji.

OLGA:

Rukeli. Daj čuj.

Ona položi njegovo uho na svoj trbuh. On sluša. Izvan sebe je. Opet sluša, položi ruku na
njezin trbuh, uspravi se, pogleda ju.

RUKELI:

Ti si u drugom stanju?

OLGA:

Da, najdraži. Imat ćemo dijete.

 49

On ju zagrli, ljubi, van sebe je.

RUKELI: (govori njezinom trbuhu)

Dijete! Dijete! Sad mi je sve svejedno. Kad si ti tu! Onda mogu ići! Blagoslovu moj, daru Božji.
- Znaš što ćeš dobiti za rođendan? Moj motor ćeš dobiti, dobro sam ga sakrio. DKW Block
300! (Daje gas s desnom rukom, oponaša motor u vožnji.) Svakako sam htio NSU 500 SS, ali
to je trkaći motor, lako ti ode, teško ga je voziti. Moj DKW je baš ono pravo za tebe. (Ljubi
Olgin trbuh.) Motor, dijete, je još bolji od ciganskih kola, vjeruj mi. S njim možeš letjeti po
svijetu!

Došao je Heinz, stoji nad njima. Olga ga primijeti, drma Rukelija za ramena, ovaj je upitno
pogleda, slijedi njezin pogled do Heinza.

HEINZ:

Nije mi drago što vas moram smetati.

Rukeli ustane, Olga također.

RUKELI:

Što hoćeš? Nikad ne znam što da mislim o tebi.

HEINZ:

A da? Zašto me vrijeđaš, Rukeli? Tko štiti tvoju obitelj i obitelj tvoje majke? Tko je prvi počeo
protestirati i poveo ostale poslije nepravedne odluke kod natjecanja za prvenstvo? Pa ja, zar
ne? A misliš da meni zbog toga raste popularnost? Što misliš koliko puta sam već dobio po
nosu zbog vas?

RUKELI:

Oprosti. Ti hodaš okolo s tim potpuno ludim doktorom.

HEINZ:

A tebi bi bilo draže da s njim okolo hoda nekakav drugi policajac?

RUKELI:

A sad konačno reci zbog čega sio došao?

HEINZ:

Doktor Ritter se zaintačio za tebe i neće te pustiti. Jednostavno moraš otići. Moraš nestati.

OLGA:
 50

Da, molim te, Rukeli.

RUKELI: (nakon nekog vremena)

Dobro, idem natrag u šumu.

HEINZ:

Time ćeš Ritteru dati razlog da se okomi na cijelu tvoju obitelj. Ne smiješ zbrisati.

RUKELI:

A što ću onda?

HEINZ:

Javiti se u vojsku. Dragovoljno se javiti u vojsku.

RUKELI:

U Wehrmacht?

OLGA:

Pa ne valjda u rat, gospodine pozorniče! Ma zaglavit će! Tako može ostati i tu!

RUKELI:

Da, a oni bi me uzeli?

HEINZ:

Pa jasno da bi. Židove ne, ali cigane da. Ne bi bio prvi. Ide se protiv Rusije, hitno im trebaju
vojnici.

OLGA:

Nemoj to, Rukeli! (Heinzu:) Mislim, što će to pomoći?

HEINZ:

Ona Ritter više nema dostupa, to će to pomoći. (Rukeliju.) Tisuću kilometara si daleko od
njega. Ne može doznati ni u kojoj si jedinici. - U Wehrmachtu si zaštićen, Rukeli, vjeruj mi.

RUKELI: (razmišlja; zatim)

Daj da idem, najdraža.

OLGA: (šapće uplakano)

Umrijet ćeš, a da dijete nisi ni vidio.

 51

RUKELI:

A hoću! Hoću! Vidjet ću ga. Vlastitim očima.

HEINZ:

Odvest ću te komisiji za novačenje, Rukeli. U slučaju da tamo netko pravi probleme.

Rukeli zagrli Olgu, poljubi joj trbuh, prilazi Heinzu i odlazi s njim. Olga gleda za njima, stavi
ruke na trbuh, gleda trbuh.

OLGA:

Ah, dijete. Što god da se dogodi, pričat ću ti fantastične priče o tvom ocu. Pokazivat ću ti
fotografije i pričati o njegovom smijehu, o njegovoj nježnosti i o njegovom mirisu. On miriše
po travi, mahovini i po kori drveta. (Smješka se.) I misli da ja to mirišem. Zato ćeš ti mirisati
po njemu i on će biti uz mene.

Mrak. Glazba.

SLIKA 8.

Rat. Glazba. Svjetleći meci (s odgovarajućim zvukom) lete preko pozornice. Iz daljine
eksplozije bombi.

Kroz mrak se probija Rukeli u prljavoj, potrganoj uniformi Wehrmachta. Glava mu je u

zavojima, kroz zavoje kaplje krv. Okrenut je prema publici. Pucnjava prestaje. Eksplozije
bombi u pozadini čuju se i dalje.

RUKELI:

Pronašli smo u šumi jednu cigansku obitelj. Partizane ne. Bili su cigani. Romi. Moji kamaradi
lovili su ih ko zečeve i sve ih pobili. Muškarce, žene, djecu. Ja sam pobjegao, ostavio sam ih
na cjedilu. Svinja kukavička, kakva jesam. Onda me nešto nagnalo natrag. - Malena
djevojčica trči prema meni, vidi me, stane ko ukopana - ali onda prepozna da sam jedan od
njezinih. - „Tata“, kaže, „pomogni mi.“ - Ja ispružim ruke, on trči k meni. Onda se začuje
pucanj i ona padne licem u mahovinu. Dogega se vojnik, mene uopće ne gleda, okrene ju
nogom i hoće otići. - Zgrabio sam ga i zadavio i ugurao u šuplje, trulo drvo. - Nitko nije
 52

vidio. - Zašto vam to pričam? Jer više ne mogu, gospodin kapetan. Očekuje li njemački
Wehrmacht da uvijem svoj narod? Ma stavite vi mene pred zid.

Mrak. Glazba.

SLIKA 9.

Svjetlo na Rittera.

RITTER: (publici)

Rajhsfirer SS-a Heinrich Himmler izdao je naredbu koja se svi ciganski mješanci, Sinti i Romi,
kao i balkanski cigani koji se nalaze na području Reicha, imaju uputiti u jedan od
koncentracionih logora Reicha. Posebno je naglašeno da je od 10. Srpnja 1942. godine
zabranjeno uključivanje cigana i ciganskih mješanaca u aktivnu vojnu službu. Rečena odredba
nije se svugdje poštovala, jer još uvijek takve osobe nalaze na fronti, a neke od njih bile su i
odlikovane. Ovime se izdaje stroga naredba da se iz vojne službe otpuste svi cigani, te da ih
se pošalje u zavičajne općine gdje ih policijske uprave smjesta imaju uhapsiti i također
sprovesti u koncentracione logore. Od ovoga trenutka se kod cigana više ne radi o problemu
asocijalnih, već će oni na temelju same naravi svoje rase biti amputirani s njemačkog
narodnog tijela.

Promjena svjetla.

Rukeli ( u uniformi Wehrmachta, nema više povez na glavi) i Stabeli, koji izgleda izmoren i
zapušten.

STABELI:

Zašto te nije stavio pred zid?

RUKELI:

Ne znam. Samo me je pogledao i nije rekao ni riječi. Valjda bi na mojem mjestu učinio isto. -
Žig na propusnici i već sam sjedio na kamionu i vozio se kući.

STABELI:
 53

Love nas, Rukeli. Ja se skrivam u podrumu, kod jednog prijatelja glazbenika - gadžo. Možda
te on isto može primiti, pitat ću ga. Ali problem je s markama za namirnice, ne dobivamo ih.
Moj prijatelj ima obitelj, njemu samom trebaju marke.

RUKELI:

Gdje su ostali?

STABELI:

Majka i sestre su u močvari, Mauso i Benni u radnom logoru, Lolo je na fronti, ako je još živ;
Carla su više puta hapsili, ali Erna ga je izvlačila, sad radi u arsenalu na teretnom kolodvoru;
koliko će to još ići, ne znam.

Dolazi Olga s djetetom u rukama, pogleda Rukelija s vedrinom u očima, pruža mu dijete, on
ga pažljivo uzme, gleda ga, privine ga k sebi.

Stabeli se stalno oprezno ogledava.

RUKELI:

Moje dijete. Moje dijete.

OLGA:

Zove se Rita. Rita Edith.

RUKELI:

Rita? Moja slatka Rita!

Privine Olgu k sebi i zagrli ju, ljubi ju, ljubi dijete, gleda ga.

RUKELI:

Crna kosa. Sasvim na mene.

OLGA:

Da, sasvim na tebe.

RUKELI:

Oh, mirišeš prekrasno, dijete. - I izgleda sasvim zdravo. Sasvim zdravo! - Tako bih volio
ostati s vama.

OLGA:

To, nažalost, ne ide, najdraži. Ne bih ti trebala reći, ali doktor Ritter bio je kod mene.
 54

Rukeli preplašeno zuri u nju.

OLGA:

Rekao je, onako ljubazno kao i uvijek, da samo dolazi pogledati dijete. Riti je uzeo krv.

RUKELI:

Ubiti ga trebam. Ubiti ga trebam.

STABELI: (Olgi)

Smjesta se preseli. Uzet će ti dijete.

OLGA:

Svejedno će me pronaći.

RUKELI:

Znaš što, Olga? Odvest ćemo se u Berlin, na mom motoru. I tamo nestati.

OLGA:

O da, molim te, najdraži! (Zagrli ga.) Berlin je dobar, poznajem Berlin.

Dolazi Heinz.

RUKELI:

Kako nas uvijek nađeš?

HEINZ:

Nije teško. Ritter je oko tebe postavio nekoliko ljudi, Olga. Da mu ne pobjegneš, s tvojim
ciganskim bastardom.

Rukeli daje dijete Olgi, već hoće bijesno nasrnuti na Heinza.

HEINZ:

To su njegove riječi, ne moje, smiri se!

Olga i Stabeli se uplašeno osvrću.

HEINZ:

Nemojte se bojati, nema nikog. Tvojeg čuvara sam poslao na pivo. - Ali sad smjesta kidaj,
Olga. Ne smiju vas vidjeti skupa.

Olga bespomoćno pogleda Rukelija.

 55

RUKELI:

Otputovat ćemo, Heinz. Olga, dijete i ja.

HEINZ:

A ti mene ne slušaš, ha? Ona je pod prismotrom. Idi sad, Olga, ajde, daj!

Rukeli stane uz Olgu.

HEINZ:
A prokleto sranje! Stabeli!

STABELI:

Vjeruj mu, Rukeli! Heinz nam stalno pomaže! Bez njega bio cijela naša obitelj već bila u
logoru!

HEINZ:

Zajedno nećete izaći, Rukeli. Pusti ju.

Rukeli razmišlja, svlada se konačno, zagrli Olgu, poljubi ju, poljubi dijete.

HEINZ: (ogleda se, tiho Olgi)

Ne idi više doma. Idi na prvi vlak. Brzo. Sad te nitko ne prati.

Olga pogleda Rukelija, ovaj kimne, ona odlazi s djetetom, okrene se i pogleda Rukelija, ovaj
se ganuto okrene od nje.

HEINZ:

A sad vas dva. To s vojskom nije dugo klapalo, Rukeli. Nisam znao da će vas sve poslati doma.
A sad imamo prilično ozbiljnu situaciju. Ali zato što si poznati boksač, Rukeli, ima izlaza.

RUKELI:

Kakvog?

HEINZ:

Pa ima jedan izlaz koji ti možda neće - kako da to velim - koji ti najprije možda neće
izgledati kao takav. - Jednostavno mi vjeruj.

RUKELI:

Objasni mi! Budi tako dobar!

HEINZ:
 56

Ne mogu, Rukeli. Vjeruj mi, molim te. - Dakle, sad ću vas uhapsiti. Onako, pro forme.

HEINZ:

A već mi je pomalo dosta, znate?

Vadi pištolj. Rukeli i Stabeli gledaju više zapanjeno nego uplašeno.

HEINZ:

Svatko hoće živjeti, zar ne. I ja! Već ste me dosta iskorištavali! - Pucat ću Stabeliju u nogu,
kažem ti, Rukeli!

Mrak. Glazba.

PAUZA

(Pauza je potrebna da se pripreme frizure Rukelija i Stabelija, u koncentracionom logoru su

im naime obrijane glave.)

SLIKA 10.

Koncentracijski logor Neuengamme kod Hamburga.

U pozadini visok dimnjak od opeka, nad kojim se vije crni oblak dima. Donji rub oblaka je
tamnocrven od odbljesaka vatre iz krematorija.

Svjetlo.

Rukeliju su ošišali kosu, nosi potrganu civilnu odjeću ( kakvu nose svi u tom logoru) i derutne
radne cipele. O sako je prišivena krpica na kojoj je veliko bijelo slovo Z, smeđi trokut i broj
9841. Na lijevoj podlaktici tetoviran mu je broj „Z – 9841“. Na leđima sakoa, okomito od
okovratnika do ruba, narančastom uljanom bojom povučena je široka crta (kao kod svih
logoraša).

Rukeli čeka. Nakon nekog vremena dolazi Reinhardt Wolf, esesovski potpukovnik i voditelj
logora, u uniformi i s kratkim jahaćim bićem u rukama. Stoji sučelice Rukeliju i mirno ga
promatra. Rukeli je iznenađen i uznemiren, pribojava se najgoreg. Wolf daje znak, dolazi
Heinz u policijskoj uniformi, u ruci drži pendrek. Rukeli zabezeknuto zuri u njega, Heinz gleda
jedino Wolfa. Ovaj mu dâ rukom znak, Heinz tuče Rukelija dok ovaj ne padne na koljena.
 57

WOLF:

Ovdje se ništa ne događa bez razloga. Znaš zašto si dobio batina?

Rukeli ga pogleda, Heinz ga opet udari u leđa.

WOLF:

Zatvorenik esesovcu ne smije pogledati u oči. A kamoli oficiru. Upamti to. A ni vuka ne treba
gledati u oči, uopće nijednoj plemenitoj divljoj životinji. Jer to znači izazivanje na borbu. Nisi
to naučio u školi, zar ne? - Ustani.

Rukeli ustane, spuštenih očiju.

WOLF:

I tako se mi opet vidimo, zar ne? (Sagne se, pročitaj broj s jakne.) Ciganin 9841. - Ovdje
nema imena, znaš. Ti si jedno ništa. Ti su ovdje da bi radio. Uništenje kroz rad, tako mi to
zovemo. A kad budeš preslab za rad, kad budeš mogao samo još puzati, umrijet ćeš. Iz ovog
logora postoji jedan jedini put kojim se iz njega izlazi, 9841. - Vidiš ovaj dimnjak iza?

Rukeli gleda prema dimnjaku.

WOLF:

To je jedini izlaz. Ideš kroz dimnjak. Kao crni oblak dima. Crni ciganin. - Znaš zašto si tu?
Znaš, ha?

Rukeli odmahuje glavom.

WOLF:

Jer sam te tražio. Normalno idete u Auschwitz-Birkenau. U ciganski obiteljski logor. Znamo
mi da vi veoma držite do toga da su obitelji skupa. Mi to respektiramo. A kroz dimnjak će
ionako otići svi, kad bude vrijeme. - Dugo sam čekao na tebe, 9841. Skoro si mi utekao u
Wehrmacht. Jako bi me pogodilo da si na fronti pao za čast domovine. - Znaš, uvijek sam
priželjkivao da te mogu odgojiti. Da od tebe mogu napraviti dobrog šakača. Jer ti možeš, ti
možeš. Ali ono što si radio za vrijeme cijele svoje karijere, to sa šakanjem nema veze. Dakle,
odgajat ću te sada. Bit ću tvoj učitelj, tvoj trener. Napravit ću od tebe dobrog boksača.

RUKELI: (ne pogledavši Wolfa)

A kako ćeš to? Ja sam prvak.

Wolf pogleda Heinza, ovaj iznova tuče Rukelija dok ovaj ne padne.

WOLF:
 58

I zatvorenik ne smije govoriti dok mu se ne dozvoli, 9841. - Potpukovnik je moj čin, samo da
znaš kad ti dozvolim govoriti. Jesi razumio?

RUKELI. (ustaje)

Razumio.

Heinz ga opet udari.

RUKELI:

Razumio, gospodin potpukovnik.

WOLF:

Ruke na šav od nogavice. I još jedanput.

RUKELI: (s rukama na šavu pod nogavice)

Razumio, gospodin potpukovnik.

WOLF:

Počinjemo u nedjelju. U nedjelju je tvoj prvi meč. Imat ćeš dobrog protivnika.

Rukeli šuti.

WOLF:

Imaš nešto reći na to? Dopuštam ti govoriti.

RUKELI: (pogleda ga izravno u oči)

Napravi sa mnom što hoćeš, Wolf, ali neću boksati za tebe.

Heinz je zabezeknut, pogleda upitno Wolfa, digne pendrek.

WOLF:

Pusti, pozorniče. S njim moramo imati strpljenja. - Ti ćeš neko vrijeme raditi, 9841, dok se
ne predomisliš. Ovdje u Neduengamme bila je stara ciglana, znaš. Tako otprilike 50 hektara
najčešće gline. Firma je 1932. godine propala, premalo narudžbi. Mi - esesovci - ponovno
smo pokrenuli ciglanu i izgradili je. I sklopili veoma unosan ugovor s gradom Hamburgom. Za
sve novogradnje - a bit će ih mnogo, jer Führer Hamburg hoće učiniti draguljem - liframo
mi našu prvoklasnu keramičku robu. Mnogo povoljnije nego privatno poduzeće, kao što
možeš misliti, mi ne isplaćujemo plaće. - Koliko znaš, ti još nikad u svom životu nisi zbilja
radio, sad ćeš to nadoknaditi - u kopalištu gline. Smiješ ići.

Rukeli se okrene, ide, Heinz salutira, ide za njim.

 59

WOLF:

Rukeli!

Rukeli se okrene.

WOLF:

Ne mrzim te. Iako si me napravio budalom. Stvarno mi je stalo.

RUKELI:

Za tebe neću boksati.

Odlazi. Heinz požuri za njim, digne pendrek da bi ga udario, ali ga ne udari. Rukeli se vraća.

RUKELI:

Što sam te htio pitati, čestiti Nijemče: zašto zapravo nisi na fronti?

Heinz se preplaši tolike bezobraštine, udarcima goni Rukelija van.

Mrak. Glazba.

SLIKA 11.

Kopalište ilovače.

Rukeli (već zaprljan ilovačom), iskopava s lopatom ilovaču, tovari u tačke, odvozi, vraća se s
praznim tačkama, započinje iznova. To je teška, mokra ilovača, podzemne vode je mnogo.
Druge tačke stoje sa strane.

Heinz kao čuvar stoji na rubu jame i puši. Rukeli ga ne udostoji nijednog pogleda. Ovaj nakon
nekog vremena više ne može izdržati.

HEINZ:

Ja tu ne mogu ništa! Ništa!

Rukeli ne odgovara.

HEINZ:
 60

Tražio je mene baš kao i tebe! Premalo čuvarskog personala, trebaju ljude za rat. Tako je
glasilo obrazloženje. Ali zapravo sam ovdje jer sam vam pomagao. Vama ciganima! Zar ne
shvaćaš? Moj šef me dovoljno upozoravao. - Ovo je kazneni premještaj! - Ja imam razlog
biti bijesan, ne ti! I stvarno sam bijesan na tebe! I to mi je od toga! Samo zato jer me Wanzo
Weiss navukao na to prokleto kartanje!

Rukeli ne odgovara, kopa.

HEINZ:

A misliš da te ja hoću tući? Znaš što mi je Wolf rekao? „Ako ćeš štedjeti Trollmanna“, rekao
je, „dobit ćeš zatvorenički broj dok trepneš!“ A ja nisam glup! Njemački policajac s potvrdom
o arijskom podrijetlu kao zatvorenik u koncentracionom logoru! Pa gdje toga ima? (Gleda
van vidokruga publike.) Hej, ti, ajde dalje, inače ćeš osjetiti moj korbač! - Jesi me čuo? Hoćeš
da te prebijem, hoćeš biti invalid, ti komunističko dupe! (Heinz sjedne, zapali cigaretu.) A ja
se trudim i trudim s njima govoriti na lijepom njemačkom, ali ništa ne pomaže. - Nizozemci,
Belgijanci, Francuzi, Rusi - ne razumiju me. A moram nekako razgovarati s ljudima, inače
loše po mene. - A jesam veseo što si ti tu, Rukeli. - A reci mi, zašto nećeš boksati, to ne
razumijem! Onda će on tebe osloboditi rada. A to je onda stvarno spas! Kao što sam ti rekao.

Dolazi Stabeli (također ošišan, zatvorenički broj 9840) s lopatom, silazi u jamu. Rukeli ga
opazi, zagrli ga.

RUKELI:

Stabeli! Bratac! Već sam se bojao da više nisi na životu.

Stabeli je očajan.

RUKELI: (pogleda ga)

Mi smo zajedno, Hej, zajedno samo!

Pored Heinza se pojavljuje Wolf.

WOLF:

Pozorniče, jesam li dobro čuo? Dva zatvorenika razgovaraju?

Heinz skoči. Wolf ga mirno pogleda. Stabeli prepozna Wolfa, zaprepašteno ga gleda. Heinz
pogleda u jamu, oprezno silazi, posklizne se i padne, oprezno se, s mukom uspravlja,
pendrekom tuče Rukelija i Stabelija.

HEINZ:

Kuš! Kuš! Jeste razumjeli?!

WOLF:
 61

9841.

Rukeli se uspravi, stavi ruke o šav hlača, gleda pred sebe.

WOLF:

Reći ću ti zašto sam komandant logora, a ne borim se na fronti. Za to sam se prijavio kao
netko tko se dobro razumije u cigle. - Rođen sam ovdje u Neuengammeu, Trollmann. - U
ovoj jami s ilovačom, u kojoj ti sad stojiš, umro je moj otac. Dvadeset godina je tu kopao, za
bijednu plaću. S četrnaest sam i ja tu započeo. I morao gledati kako ga je sve manje i manje.
Bez zdravstvenog osiguranja, kad je postao preslab, nema tu nezaposlenih, ništa. - Što se
mene tiče, ja sam se doslovce boksanjem izvukao iz jame. Da nije bilo Ludwiga Haymanna,
koji me kod jurišnika naučio boksati, i ja bih tu skapao. A sad sam šef. (Pogleda Stabelija.)
Tvoj brat je nježnije konstitucije, čini mi je. Što misliš, koliko će izdržati? S komadom kruha i s
malo juhe od korabe?

HEINZ:

Hajde, radi dalje! (Penje se iz jame, posklizne se.) Stanje! Pa ne mogu vjerovati!

Stabeli uzme druge tačke, postavi ih, obojica rade.

STABELI: (šapne Rukeliju)

To je Wolf!

Rukeli kimne.

STABELI:

Onda smo mrtvi. Mrtvi!

HEINZ:

A pogledaj, Rukeli! Cijela uniforma mi je zasvinjena! Ako još jedanput budem morao dolje k
tebi, razbit ću ti glavu!

Mrak, zatim ponovno svjetlo. Jedan drugi dan.

Rukeli i Stabeli rade u jami. Stabeli je već veoma slab, padne vozeći tačke. Rukkeli ga povuče
na stranu, nasloni na rub jame, odveze tačke. Gore sjedi Heinz, uniforma mu je zaprljana
glinom. Ne reagira na ono što radi Rukeli, ravnodušno gleda za njim.

Mrak, zatim ponovno svjetlo. Jedan drugi dan.

Rukeli i Stabeli rade. Stabeli, držeći se za dršku lopate, padne u nesvijest. Rukeli ga pogleda,
klekne do njega, uzme ga u naručje.

RUKELI: (Heinzu)
 62

Reci mu da ću se boriti.

HEINZ: (ustane)

No, konačno! Je l' to bilo potrebno? (Pokaže na Stabelija.) Tvrdoglavi jedan! (Odlazi.)

RUKELI: (Stabeliju)

Oprosti mi, brate.

Mrak. Glazba.

SLIKA 12.

Meč 3.

Stojeći u boksačkom ringu, Heinz izvodi ariju „Hej, Ciganine“ iz operete „Grofica Marica“
Emmericha Kalmana. (Orkestar i možda i glas s magnetofonske vrpce.) Negdje u prostoru
sjedi zaprljani Stabeli.

HEINZ: (pjeva)

I ja sam bio nekoć čardaš-kavalir / Na nalog cigan svak je slijedio moj hir. / Uz gusle, slatku
pjesmu pjevat dao, / Dukate sam bacat znao- isto kao vi! / Vi znate sada gordo sjedit tu i
pit, / Al možda sutra već će drukčije vam bit. / Jer ovu pjesmu cigan s tugom / Svirat može
nekom drugom, / Koji vino tad će pit.
Dođ, cigo! Dođ, cigo, sad čas je baš. / Sviraj mi , pokaži što znaš. / Ovamo dođ, cigo! Dođ
cigo, sviraj mi sad! Mog srca ti ublaži jad! / Što god zaželiš, ja ću dat, Ali moraš znat skinut
patnju s duše moje,
S moga srca jad, joj,joj,joj! / Cigani! Cigani, svirajte sad! Mog srca stišajte vi jad! 4 / I ja sam
bio nekoć konjički oficir, / Noći provodih plešuć - isto kao vi! / I dao da me sluga pokoran
pozdrave, / I dao neka šampanjac teče - isto kao vi! / O često, često sam sluš'o te zvuke
slatke! / I ni s jednim se kraljem mijenjao ne bi, / kad sviraste vi, da strune su pucale, / a
ubogo moje srce bje blaženo i ushićeno. / Dođi Cigo, zasviraj na uho, i tako dalje.

Velik aplauz, Heinz se klanja, prekoračuje konopce i izlazi iz ringa, negdje zauzme mjesto. U
ring ulazi Wolf.

WOLF:

4
Do ovoga mjesta koristio sam prijevod i adaptaciju pjesama Tomislava Uhlika (op.prev.)
 63

Hvala, pozorniče, ovo je bilo uzvišeno, diralo je u srce. - Štovani drugovi esesovci, starješine
blokova, predradnici, zatvorenici, ovime smo dostojno zaokružili prvi dio naše vesele večeri.
A sad dolazimo do vrhunca kojeg smo napeto očekivali. Među nama se danas nalaze visoki
SS-oficiri iz drugih logora, srdačno ih pozdravljam. Zašto su među nama? Jer žele vidjeti ono
što se vani ne može vidjeti. Boksački meč, kakav se najvjerojatnije još nikad nije održao.
Pozdravljam izazivača, mnogi od vas ga poznaju, bivši njemački prvak u poluteškoj kategoriji,
Johanna „Rukelija“ Trollmanna, kojeg njegovi navijači zovu „Troll“! Evo ga!

Rukeli ulazi u ring kroz konopce. Bos je, zaprljan ilovačom, ne nosi boksački dres, već svoje
gaće, boksačke rukavice. Wolf pokaže na Rukelija, pljesak, ali to ne plješću zatvorenici.

RUKELI: (ne pogledavši Wolfa)

Mogu li gospodina potpukovnika pitati nešto?

WOLF:
Danas me možeš i pogledati u oči.

RUKELI:
Zašto se nisam smio oprati?

WOLF:
Moramo štedjeti vodu, to znaš. Osim toga, ovako me prisjećaš mog zadnjeg meča s tobom.
Ali svijetlu periku danas ne trebaš, zar ne?

RUKELI:
Zašto nisam dobio pristojni dres?

WOLF:
Rukeli! Sve je to dio odgojnih mjera. Uvijek si u ringu bio previše tašt.

Rukeli ga pogleda, postavi se u jedan kut, nasloni na konopce.

WOLF:
Gospodo moja, u Auschwitzu sam pronašao dostojnog protivnika Johannu Trollmannu. Radi
se o talijanskom, na njegovu nesreću u Parizu uhapšenom Židovu Francescu Buonaguriju,
poznatom pod njegovim nadimkom „Kid Fracis“. 1925. godine bio je francuski prvak u
bantam-kategoriji, u Americi se proslavio veličanstvenim ekshibicijskim boksačkim mečom
protiv Fidela LaBarbe, koji je održan 1931. godine u Madison Square Fardenu. I evo ga među
nama: „Kid Francis“!
 64

Kid (u savršenoj boksačkoj opremi) ulazi u ring. Pljesak, ali to ne plješću zatvorenici, Kid
ukočenog lica diže ruke.
Wolf mahne Rukeliju, Rukeli se približi Kidu.

WOLF:
Kid se već često borio u Auschwitzu, poznaje sve. Imaš ti još kakvih pitanja?

RUKELI:
Koliko rundi?

WOLF:
Ma nema rundi. Boksa se sve dok jedan više ne ustane. Ima samo jedno pravilo: tko izgubi,
umire. U tvom slučaju bila bi dva mrtvaca. Ti i tvoj brat. Mnogo sreće. (Wolf izlazi iz ringa,
sjedne.) Počnite!

Rukeli i Kid okrenu se jedan prema drugome, dugo se gledaju.

WOLF:
Hajde!

Rukeli i Kid jedan drugome taknu rukavice, odstupe. Kid napadne prvi. Bit će to divljačka
borba. Odvija se kako ju opisuje Stabeli. Ne čujemo nikakvih reakcija od (imaginarnih)
gledatelja.

STABELI: (stupi naprijed)

Divlja je to, brutalna borba. Bez riječi i nepopustljiva. Svatko hoće onog drugog što prije
srušiti na tlo, svatko se bori za svoj život. (Viče:) Rukeli, sredi ga! - Radi se i o mojem životu.
Ja sam gadže od djetinjstva veselio sa svojom glazbom. Koji put su i plakali kad sam ih ganuo
svojom violinom. A sad me ubijaju. To nisam zaslužio! (Viče:) Razbij mu glavu! - Rukeli više
ne pleše. Gotovo je sa šalom. Ali je svejedno brži od Kida Francisa, nikad čuo za njega. - Ne!
Dočepao ga se! (Viče:) Rukeli, ustani! Ustani, ustani, o prokletstvo, još jednom! - Svinjo
kukavička! Rukeli je još na koljenima, a ovaj ga već opet mlati! - Nema pravila, Rukeli! Shvati
konačno! - Oh, kako se tuku! - Da! - Sad je Kida konačno dotukao! - Ovaj već opet ustaje!
- Udari ga, Rukeli, nemoj čekati da bude na nogama! - Evo ti ga na! Što si tražio, to si i
dobio! - Pazi na arkade! Znak da ti lako puknu! - Daj sad, daj sad! - Rukeli će ga sad
smlaviti8, sad će ga konačno svojski smlaviti! U pleksus, lijevo desno, lijevo desno, aperkat -
on leži! On leži! Ne miče se. Over and out! Bravo, Rukeli!

Rukeli pogleda Wolfa. Ovaj ulazi u ring, klekne do Kida, pogleda ga, otvori mu jednu vjeđu,
ustane, domahne Heinzu i Stabeliju, oni ulaze u ring, Wolfa pokaže na onesviještenog i
pokaže da ga iznesu, Heinz i Stabeli odvlače Kida.
 65

WOLF:
Pobjednik današnjeg meča nokautom: Johann Rukeli Trollmann!

Wolf uzme Rukelijevu ruku, digne ju uvis, pljesak čuvara i oficira. Zatim tišina. Wolf ispusti
Rukelijevu ruku. Izvana odjeknu dva pucnja. Rukeli se trgne i uzvrpoljeno drži ruke pred licem
kao da je pucano na njega. Wolf se smije, potapša ga po ramenu.

Mrak. Glazba.

SLIKA 13.

Kopalište ilovače.
Rukeli (u cipelama, jer inače ne bio mogao kopati ilovaču; inače samo u gaćama kao u
boksačkom ringu) i Stabeli rade dalje u kopalištu ilovače. Heinz sjedi i puši na rubu grabe.

HEINZ:
Stvarno sam bio uništen, Rukeli. Bombardirali moju kućicu u Hannoveru! Ta saveznička
pseta. - Ni hipoteka nije bila otplaćena. - A onda dođeš ti i spasiš me. Sve što sam imao
stavio sam na tebe, Rukeli. - Zar ovi iz Auschwitza sebi zamišljaju da je Kid Francis bolji od
tebe! Pa gdje žive? - Ej, Rukeli, što sam si napunio džepove! S tim novcem ću si nakon rata
kupiti novu kuću. Ovako ću im, na!, baciti gotovinu na stol. Nikad ti to neću zaboraviti.

Rukeli ignorira Heinza. Stabeli opet padne od iznemoglosti.

STABELI:
Zašto mi to radiš, Rukeli?

RUKELI:
Žao mi je, ne mogu drugačije. - Izdrži, Stabeli, neće to dugo potrajati. Uskoro dolaze Englezi.
Već su na Rajni.

STABELI:
Ja to više neću doživjeti. To svi mi više nećemo doživjeti. Sve će nas potući, da ništa ne
možemo ispričati.

Iz velike visine čujemo bombardere. Bombarderi se približavaju.

STABELI:
 66

Evo tu! Tu smo mi! Tu morate baciti te vaše bombe! Na ovaj pakao!

Bombarderi se udaljuju, Stabeli opet padne od iznemoglosti. Zatim eksplozije.

HEINZ:
To je Hamburg. Sad je Hamburg na redu. Sve se ruši. A Wolf je sve luđi i luđi. Već ga se boje i
vlastiti ljudi. (Oprezno se osvrne; šapće Rukeliju:) Znaš što je učinio? Iz ženskog logora iz
Hamburške slobodne zone si je doveo ljubavnicu, jednu mađarsku Židovku, i smjestio ju kod
sebe u komandanturu. A kad je zatrudnjela počeo se bojati - znaš ono, rasna sramota i
slično - pa je svoju ljubavnicu zatvorio u stajaću ćeliju, gdje ju je pustio da umre od gladi.
Možeš ti to sebi zamisliti?

Dolazi Wolf, Heinz ga ugleda.

HEINZ: (šapće)
Radi, Stabeli! Ide Wolf!

Stabeli radi dalje. Dolazi Wolf, spazi Rukelija i Stabelija kako rade, pogleda Heinza.

WOLF:
Pa što je to, pozorniče? Što ova dvojica tu rade? Pa oni rade u vrtu. Tko je ovo tu naredio?

HEINZ: (zbunjeno)
Pa mislio sam vi, gospodine potpukovniče.

WOLF:
Ja nisam! Pa ne može se on boriti, ako tu dirinči!

RUKELI:
Dobrovoljno smo tu, Wolf.

STABELI:
Nisam ja.

WOLF:
Što ti to govoriš? Dobrovoljno?

HEINZ:
Pa tebi fale daske u glavi! - Previše mečeva, gospodine potpukovniče! Od tog čovjek
oglupavi.
 67

WOLF:
Što se zbiva, Rukeli?

RUKELI: (radi dalje)

Ja više ne boksam.

WOLF:
Slušaj, Rukeli. Ti si veličanstveno boksao. Odviknuo si se svojih mušica. Sad si stvarno dobar
boksač. To sam htio postići.

RUKELI:
Onda me sad pusti na miru.

WOLF:
Pobijedio si šest profesionalaca iz cijele Europe - olimpijske pobjednike, državne prvake. Još
su dvojica na mojoj listi, onda je gotovo, Rukeli. (Gleda na papirić.) Leone „Lelletto“ Efrati.
1938. u Americi je boksao protiv svjetskog prvaka Lea Rodaka, ovaj ga je jedva pobijedio, na
bodove. Kao neprijatelj deportiran u Italiju, nakon što je Mussolini prešao na Führerovu
stranu. Pa nam je tako u Rimu uletio u mrežu. - Drugi je još poznatiji. Victor „Young“ Perez,
tuniski Židov. 1931. je u Parizu pobijedio Frankija Genara i postao svjetski prvak. Kod
povratka u Tunis 100 000 navijača preplavilo je ulice i klicalo. Jesu to dostojni protivnici ili
nisu?

Rukeli ne obraća pažnju na Wolfa.

WOLF:
Poklanjam ti život, Rukeli. Još samo ta dva.

RUKELI:
Imaš već šest mrtvaca. To je dovoljno. Više ih nećeš dobiti.

Wolf izvadi pištolj i ustrijeli Stabelija, Stabeli padne.

WOLF:
Dobit ću toliko mrtvaca koliko hoću, Rukeli.

Heinz je zaprepašten. Rukeli padne na koljena, puže k Stabeliju, povuče ga k sebi, zarije glavu
u njegove grudi.

WOLF:
 68

Od sad ti više ne napuštaš jamu. I spavat ćeš tu. Nećeš dobiti ništa ni za jelo, ni za piće. Dok
se ne predomisliš.

Rukeli krikne, puže prema rubu jame, sklizne natrag, poskoči, uspije uhvatiti Wolfovu čizmu,
pokuša se uspeti držeći se za nju. Wolf uperi pištolj u Rukelijevu glavu, Heinz to vidi, klekne i
pendrekom udara Rukelija po rukama i glavi, ovaj pusti Wolfovu čizmu i padne natrag u
jamu.

Mrak. Glazba.

SLIKA 14.

Kopaonica ilovače. Noć.

Stabelija više nema. Rukeli je sam. Sjedi naslonjen o zid grabe, zuri pred sebe. Nalazi se u
stanju snomorice.
Dolazi doktor Ritter (bijela kuta preko odijela), stane gore uz rub jame, gleda Rukelija. Nakon
nekog vremena Rukeli osjeti njegovu prisutnost, ispruži glavu prema njemu, zatim opet zuri
pred sebe.

RUKELI:
Ti nisi tu.

RITTER:
A jesam, jesam, Rukeli. I još se uvijek marljivo brinem za rasnu higijenu, za zaštitu njemačke
krvi. - Cijene moj posao i zato imam pristup svim logorima. Mogu sebi izabrati koga hoću.

RUKELI:
Ja sam već izbran.

RITTER:
Znam, znam. Poznajem tvog mentora. Možda bude moguće razgovarati s njim. - Uostalom,
izumio sam novi instrument, Rukeli. Uvodi ga se kroz crijeva u trbušnu šupljinu. Ne mora se
obavezno rezati. Možda mogu novi instrument isprobati na tebi, Rukeli. Jer je moguće da je
pri mojem prvom zahvatu nešto pošlo u krivo, a ti još nisi potpuno neplodan. Bio sam malo
nervozan. - Vidimo se, Rukeli. (Odlazi, ali se opet vrati.) Još sam ti nešto htio ispričati,
sigurno te zanima: među ciganskim bastardima ima nekih koji su potpuno u sebe primili
njemačku krv, a očito. Koža im je svijetla, blond su i plavooki. Zato ih je teško naći i uhvatiti.
Osim toga je nekolicini cigana pošlo za rukom da svoje svijetle bastarde uvale čistim
njemačkim susjedima, koji govore da su to njihova vlastita djeca da bi ih skrili od mene. -
 69

Sve sam ih pronašao. I ispitao njihovu krv. To je ciganska krv. Takvi ste vi kameleoni. Tvoja
kćer Rita nije kameleon. Skroz je na tebe. (Odlazi.)

RUKELI: (se okrene)

Rita! Što je s njom? - Što je s njom? Molim!

Ritter je već nestao.

RUKELI: (klone)
Ne ubiti moju Ritu, ne ubiti moju Ritu!

Nakon nekog vremena.

GLAS DJEVOJČICE: (šapće)

Čuje me neko? Je l' još netko tu živi?

RUKELI:
Rita? Jesi to ti?

GLAS DJEVOJČICE:
Ne, Rukeli, ja nisam Rita.

RUKELI:
Jesi ona djevojčica iz šume, koje je tražila da joj pomognem?

GLAS DJEVOJČICE:
Ne, Rukeli, nisam djevojčica iz šume. Ja sam Ceija, od Lowara, imam deset godina. Ja
razgovaram s mrtvima. S mnogima, s toliko mnogo mrtvaca koji leže okolo po logoru, većina
njih na hrpama, ali neki i sasvim sami. Zatvorenici su ih rasporili, iščupali im drob i požderali s
velikim apetitom. Moji ljudi nisu jeli leševe. Mamale je rekla: „Tko od ljudskog mesa jede
postat će mulo, nemrtvi. Njegovo tijelo je hladno, njegove oči su sive. Po danu spava ispod
zemlje, ali po noći se skiće okolo i traži svoj plijen.“ - „Već ćemo mi pronaći nešto i utažiti
našu glad“, kaže mamale. - Ispod trulih daski našli smo zelenu travu, svijetlo zelenu,
mliječnu, prekrasnu; ko šećer smo ju jeli. A i jedno drvo je tu, na rubu logorske ulice,
stabalce, ne veće od tebe, Rukeli. Stabalce sred debla ima pukotinu. I iz pukotine izašla
smola, šaka smole - smeđa ko hrđa, žuta, prozirna ko jantar. „To je život, djeco“, rekla je
mamale, „to sad jedite i bit ćete snažni.“ - A kad pada kiša, mi mijemo šaku zemlje i našim
rukama sve dok ne bude masna, jedemo i to. Kiša nas spasi da ne umremo od žeđi. Ispružimo
naša otvorena usta k nebu i hvatamo kapi. Onda ja opet govorim s mrtvima. Jako su dobri
prema meni. U baraci je strašno hladno. Nema pokrivača, urušio se krov, kroz pukotine
unutra puše ledeni vjetar, iz potrganog poda od daski vire dugački, hrđavi čavli. I sva ta
 70

gamad, stjenice i uši, i štakori. - A kaže meni mrtva, izdubljena žena: „Uđi, Ceija, zagrijat ću
te.“ Pa se ja uvučem u praznu mrtvu ženu. Ne puše tamo i toplo je. U djecu se ne možeš
uvući, premalena su. Posebno s djecom volim govoriti, ali najradije, jasno, sa svojom mrtvom
braćom i sestrama. Pričam im vesele i priče i tješim ih što su tako rano morali umrijeti.
Govorim sa svojim bratom i kažem mu što me je baka naučila: „Sačuvam jednu vlas iz grive
tvog konja, brate moj, i svežem tri čvora. Pa spalim vrhove, da još samo tri čvora ostanu. Tri
svjetleća sunca, ko moje tople ruke u tvojoj, koja je hladna, tako hladna.“ - Sad više ne
mogu pričat s mrtvima i uvlačit se u njih. Morali smo iskopati veliku grabu. U nju se bacaju
mrtvi. A mene šalju u grabu, mrtve moram složit u redove da ih više stane. Rano ujutro je
mraz i leševi su smrznuti, tad ide lakše. Oko podneva se otope i postanu gnjecavi. Ja tonem i
do pupka stojim u kaši mrtvih. Na sebi imam haljinicu, da izgledam slatko i da me ne ubiju;
nju je mamale sašila. Ali bosa sam i moje noge su gole. Kad se poskliznem, ogrebem noge na
zubima i na noktima prstiju i na noktima plačeva mrtvih. - Preko svakog sloja mrtvih moram
nasuti negašeno vapno. Vapno mi izjeda rane, boli, boli jako. Više nemam kože na nogama,
moje su noge samo još otvorene, nabrekle rane, pune gnoja. Onda najednom više nikoga
nema. Zato zovem. Je l' tu još netko? Je l' tu netko još živi?

RUKELI:
Ja još živim.

GLAS DJEVOJČICE:
I ja još živim, Rukeli. Najednom provali kroz zatvorena vrata divovska neman; drvo, komadi
željeza lete kroz zrak. Tako strašno tuli neman, a jedva metar od mene se zaustavi s jednim
trzajem. Ja sam se skamenila od straha. Vojnici izlaze iz nemani. Govore mi na nekom
stranom jeziku. Jedan mi daje komad čokolade i pogladi me po obrazu. Preko njegovom
nasmiješenog lica teku debele suze. Ja sam spašena.

RUKELI:
To me veseli. To me jako veseli, mala Ceija.

GLAS DJEVOJČICE:
Zadržim jednu vlas iz grive tvojeg konja, Rukeli. Nikad te neću zaboraviti. Nitko iz našeg
naroda te neće zaboraviti.

RUKELI:
A Rita? Što je postalo od moje Rite?

DLAS DJEVOJČICE:
Rita živi.

RUKELI:
 71

Mi istinu kažeš? Mrtvi koji put lažu.

GLAS DJEVOJČICE:
Ja nisam mrtva, i moraš slušat što kažem. (Na romskom:) Zbogom ostaj, stabalce. Jako sam
ponosna na tebe.

Dolazi Wolf.

WOLF: (pogleda natrag)

Uskoro će se dimnjak srušiti. Neće on to više dugo izdržati, već ima pukotine. - (Opet se
okrene Rukeliju.) Sad ovog listopada smo mi komandanti logora bili kod Himmlera. Opet nas
je tješio. „Svi vi znate što znači kad tu leći 100 leševa, kad tu leži 500 ili kad ih je 1000.
Izdržati to i pri tom ostati čestit, to nas je učinilo nepopustljivima. To je hvalospjev naše
povijesti koji nikad nije napisan i koji nikad neće biti napisan.“ To je rekao. - Pošteni boks
meč mi je svakako draži. - Loša vijest, Rukeli. Rusi su u Auschwitzu. Ona dva meča otpadaju.

Rukeli ga ne čuje, zuri pred sebe.

WOLF:
Dobra vijest: ti ćeš svejedno dobiti dostojnog protivnika.

Rukeli ne reagira.

WOLF:
Hej, 9841! Probudi se! (Izvlači pištolj, puca u zrak.)

Rukeli polagano ustaje, tetura, okrene se k Wolfu.

WOLF:
Ne zanima te tko ti je protivnik?

Rukeli ne odgovara.

WOLF:
Službeno proglašeni njemački prvak u poluteškoj kategoriji. Reinhard Wolf. - Johann
Trollmann protiv Reinharda Wolfa. Bi l' ti se to svidjelo?

RUKELI:
Da, to bi mi se svidjelo.

WOLF:
 72

I meni. Stvarno i meni. Uvijek sam to htio, Rukeli, konačni meč između nas dvojice.
Posljednja lekcija tebi. Doduše, sad k tome ide još i nešto drugo. Vidiš kuću tamo prijeko,
izvan bodljikave žice, na rubu šume? U spavaćoj sobi gori svjetlo.

Rukeli pogleda.

WOLF:
Tu malu vilu su za mene sagradili ovdašnji zatvorenici. Da obitelj može biti uz mene. Iako
moja žena nije bila nimalo oduševljena. Prvih mjeseci stalno je povraćala. Gadi joj se crni,
masni dim iz krematorija. - Tješe se sa svojim vrtom s ružama, njega sad ne vidiš u mraku.
Osobito lijep vrt s ružama; stare francuske vrste. Jagode više ne sadi, tvrdi da imaju okus po
leševima. Ni čizme mi više ne čisti, iz istog razloga. - Ah, evo je sad na prozoru spavaće sobe
(ispruži glavu), u prilično prozirnoj spavaćici, vidiš ju? - Magda. Lijepa žena, ponosna,
njemačka. Dala mi je dvoje prekrasne djece. Siegfrid ima dvanaest, baš ga sad učim boksati,
još uvijek reagira onako malo plačljivo. Gudrun je upravo navršila deset, tako je slatka u
svojoj bavarskoj dindrlici. - Moja djeca uvijek su mi se divila i respektirala me. No sad postoji
netko kome se još više dive. To si ti, Rukeli. Gledali su mečeve. Kriomice su se uvukli. - Što
se moje žene tiče, ona se već izludovala u Berlinu, kod našeg meča za prvenstvo. Vikala je
najglasnije od svih onih histeričnih žena da si ti pobjednik meča i pravi njemački prvak. Sad
će njih sve troje biti svjedoci naše konačne borbe. - Moram opet steći respekt svoje obitelji.
Pa ti to razumiješ, Rukeli, zar ne?

RUKELI:
To razumijem.

WOLF:
Hajde sad, najprije se moraš uhraniti. U logorskoj kuhinji te čeka vruća juha. I svjež kruh,
upravo je došao iz peći, miriše čudesno. Ništa ti ne smije faliti.

Pruži ruku Rikeliju, povuče ga uvis.

Mrak. Glazba.

SLIKA 15.

Meč 4.

Boksački ring.
Dolazi doktor Ritter, sjedne u prvi red.
 73

Wolf (u savršenom kobsačkom dresu, s dvoje SS-rune na hlačama) i Rukeli (kakav je bio,
bosonog) ulaze u ring, Heinz im pridrži konopac, zatim negdje sjedne.

WOLF: (publici)
Ovo je posljednji meč. Logor će uskoro biti ispražnjen. Englezi i Amerikanci više nisu daleko. A
Rusi se već približavaju Odri. Reklo se: Njemačka će pobijediti ili propasti. Svatko od nas
dvojice ovdje također će ili pobijediti ili propasti. Nadam se da to znate cijeniti. Tu se bore
dva njemačka prvaka, dva ravnopravna protivnika.

RUKELI:
Isti uvjeti?

WOLF:
Isti uvjeti.

RUKELI:
Tko izgubi umre.

WOLF:
Tko izgubi umre.

RITTER: (ustane)
Rukeli!

Rukeli se okrene k doktoru. Još ga ne prepoznaje jer je zaslijepljen svjetlom, a Ritter stoji u
polumraku. Rukeli stavi ruku nad oči, gleda.

RITTER:
Ja sam - doktor Ritter! Pa moram prisustvovati tvojem posljednjem meču! Njemačka krv
protiv ciganske krvi - pa pogledajmo.

Rukeli zuri u njega.

RITTER:
I samo da budeš u dobroj formi: tvoje dijete je kod mene.

Rukeli zuri u njega, hoće k njemu, hoće ga ubiti. Wolf ga silom zadržava.

WOLF:
Ne, Rukeli! Ne! Naš meč je važniji! - Držite jezik za zubima, Ritter. Inače letite van!
 74

Wolf stane u boksačku pozu, Rukeli još vuijek zuri u Rittera, zatim pogleda Wolfa, također
zauzme boksačku pozu. Polagano kruže jedan oko drugog, međusobno se vrebaju. Zatim
optočne meč. Meč ne treba trajati ni predugo, ni prekratko. To je vrlo brutalan meč,
najbrutalniji u komadu, jer se ne radi samo o preživljavanju, kod Rukelija se radi o osveti, kod
Wolfa o „časti“. Publika ne viče, sasvim je mirna. Ni boksači neće izmijeniti nijednu riječ.
Nakon nekog vremena Rukeli opet počne plesati. Wolf to primjećuje iskreno razočaran, no
još više se bori s hladnim bijesom. Nekoliko puta se Rukeli nađe na tlu, nekoliko puta Wolf.
Obojica imaju krvava lica. No na kraju je Wolf gotovo poptuno bez daha, jer mu Rukeli stalno
plešući izmiče, kruži oko njega, zbunjuje ga. A onda Rukeli krene s kišom udaraca, koji Wolfa
konačno onesvijeste i obore na tlo. Wolf više ne ustaje. Rukeli ga pogleda, okreće se publici,
digne ruke. Tišina. Zatim se zaori jedan jedini, trijumfirajući usklik zatvorenika koji su gledali
meč.

RUKELI: (postrance, prema mjestu gdje naslućujemo esesovske stražare)

Što je sad? Isti uvjeti, rekli smo. Tko izgubi umre.

Nema reakcije. Rukeli pljune na Wolfa, napušta ring.

Prilazi mu Heinz, potapša ga po ramenima, odveže mu boksačke rukavice.

SLIKA 16.

Kopalište ilovače. Noć.

Rukeli (još s tragovima krvi na licu, bosonog, u gaćama) opet sjedi u jami, leđima oslonjen o
zid jame. Nakon nekog vremena dolazi Heinz (bez pendreka), silazi k Rukeliju, sjedne pored
njega, zapali cigaretu.

HEINZ:
A čovječe! Kakav meč! - Njegova žena i djeca bila su unutra, jesi ih vidio? I - nećeš vjerovati
- klicali su ti jednako kao i zatvorenici. (Smije se:) Dakle - a je l' stvarno dobar brak? Ja
mislim da je ona doznala za njegovu ljubavnicu. Što ti misliš?

Rukeli ne odgovara.

HEINZ:
On se uopće ne usuđuje ići kući. Taj čovjek je gotov, velim ti. - No mislim da je ipak fer,
nekako je to uvijek i bio, ko sportaš; mislim da te neće ubiti. - Tjedan, možda još dva,
najviše, i sve je gotovo. Hoćeš za mene reći koju dobru riječ, ha? Pa nikad nisam bio član
partije. - Svi gradovi su razoreni, bombardiranja, znaš to? I tvoj lijepi Berlin je sravnjen sa
 75

zemljom. Hannover je kompletno razoren. I Hamburg, pola sata odavde, ponosni Hamburg,
također hrpa ruševina. To nam je trebalo. - Hej, što je s tobom? Pa ti si pobjednik!

RUKELI:
On ima moje dijete.

HEINZ:
Što kažeš?

RUKELI:
Doktor Ritter. On ima moje dijete. Moju Ritu. A ja ga nisam mogao ubiti.

HEINZ:
Oprosti, Rukeli, to sam ti trebao odmah reći.

RUKELI:
Što?

HEINZ:
Nema ju. Nema tvoju Ritu. Čovjek je lagao. Da te uništi.

RUKELI: (uspravi se)

Nema ju?

HEINZ:
Ne! Olga se s djetetom sakrila. Kao što sam joj savjetovao. Ritter ju traži već tri godine. Po
cijeloj Njemačkoj. A može ju tražiti dokle hoće. Tvoja Olga nije blesava. I ima dobre prijatelje.

RUKELI:
Otkud ti sve to znaš?

HEINZ:
Ritter je pričao Wolfu. Žalio mu se. Da bi tvoja Rita bila dragocjen istraživački objekt.

Rukeli zagrli Heinza, ustane.

RUKELI:
One su žive! One su žive! Onda hoću živjeti i ja.

HEINZ:
Ma jasno, živjet ćeš! Pa sad se nećemo dati, u zadnjim minutama.
 76

Wolf dolazi u uniformi, gleda ih odozgo s ruba. Dokrajčen je. Jedno oko je nateklo i zatvorilo
se, na jednoj arkadi nosi flaster.
Rukeli i Heinz se okrenu k Wolfu, Heinz uplašeno ustane, stavlja ruke na šav od hlača.

WOLF:
Možda big ha trebao ustrijeliti, tog doktora Rittera. Ušulja mi se u logor. Da bi vršio svoje
pokuse na zečevima, kao što on to naziva. - Znaš što je danas učinio, Rukeli? Objesio je
dvadeset svojih zečića, dvadesetoro djece, i onda ih spalio. Da pomete tragove, da mu
Englezi ne mogu ništa dokazati. - I tebe je htio, Rukeli, za svoje pokuse. A ja neću dati da mi
netko oduzme mog najboljeg boksača. - (Osvrće se, viče:) Magda! Magda! - Jeste vidjeli
moju ženu?

HEINZ:
Ne, gospodine potpukovniče!

WOLF:
Više ju ne mogu naći. Ni djecu. Kuća je prazna. - Ti moju ženu nisi vidio, Rukeli?

Rukeli odmahne glavom.

WOLF:
Obavezno je htjela tvoj autogram. Nisi ju negdje sakrio?

RUKELI:
Nisam ju vidio, Wolf.

WOLF:
Možda je u vrtu. Voli cvijeće. (Odlazi, ali se vrati.) Ti si mi rekao Wolf, 9841?

RUKELI:
Ne moraš više izigravati. Gotovo je. Svuci svoju uniformu i kidaj u Hamburg.

WOLF:
U Hamburg … Što ću u Hamburgu? Da, majka mi je tamo, u invalidskim kolicima, stalno
zanovijeta, nije za izdržati. (Viče:) Magda! Zašto me ostavljaš na cjedilu? - Ma sakrij se
samo, pronaći ću te. (Opet odlazi.) Ako mi uzmeš djecu, ubit ću te!

RUKELI:
Hej, Wolf! A ja tebi moram reći da sam pomalo razočaran s tobom, njemački šakaču.
 77

Wolf se okrene.

RUKELI:
Ne držiš se dogovora. - Tko izgubi umre.

Wolf se vraća.

WOLF:
Ti si plesao. Ti si opet plesao. Mislio sam da sam te odučio.

RUKELI:
To bi bilo protiv moje prirode. Plesač uvijek ostaje plesač.

WOLF:
Svaka nacija ima svoj boksački stil. Mršavi Englez bori se elegantno i viteški s razdaljine.
Nabijeni Amerikanac bori se sa grubo, kao farmer i traper; nasrće neprestano i ni za
milimetar se ne izmiče protivniku. A njemački stil boksanja znači: čvrsto stajati na tlu i udarati
bez milosti. Nema natrag. To sam te htio naučiti.

RUKELI:
Ma kakve ti to gluposti pričaš? Ima Max Schmeling njemački stil? Svako boksač se bori
drugačije, svatko ima svoj vlastiti stil; na koga briga za naciju, radi se o rezultatu. Tko je od
nas dvojice pobijedio? Hoćeš se sad opravdavati ili što?

WOLF: (Heinzu)
Zašto ovaj čovjek ne radi?

Heinz ga zbunjeno gleda.

WOLF:
Zašto ovaj čovjek ne radi?

HEINZ: (bespomoćno)
Pa noć je.

WOLF:
Ima raditi. Zato je tu. (Viče:) Nisi me shvatio? Treba raditi! Hajde! Natjeraj ga! Ili ćeš odbiti
naredbu?

HEINZ: (stavi ruke na šav od hlača)

Ne, nikako ne, gospodine potpukovniče! - Rukeli, oprosti, budi tako dobar …
 78

(Pokaže na lopatu.)

Rukeli ostane nepomično stajati, zuri u Wolfa.

WOLF:
Ne gledaj mi tako drsko u oči! (Heinzu) Udari ga! Neka radi! Udari ga!

Heinz unezvijereno gleda oko sebe, Wolf se sagne, uzme zaprljani komad drveta koji ima
oblik pendreka, dobaci pendrek Heinzu, ovaj ga ne uspije uhvatiti, pendrek padne na tlo.

WOLF:
Tuci ga, rekao sam!

Rukeli se okrene od Wolfa, okrene mu leđa. Zna kako će ovo završiti, ali prihvaća to.
Heinz uzima pendrek, udara Rukelija po nadlaktici, ne prejako.

HEINZ:
Raditi, ajde!

Wolf vadi svoj pištolj, uperi ga u Heinza. Ovaj u strahu uzmiče.

HEINZ:
Gospodine potpukovniče …

WOLF:
Tuci ga ili ću te ustrijeliti.

HEINZ: (udara Rukelija)

Na posao! Ajde! Daj već! Na posao!

Rukeli je dobio udarac u glavu, padne na koljena.

Wolf puca u zrak, Heinza hvata panika, sve snažnije udara Rukelija, ovaj pdane na tlo. Heinz
prestane.

WOLF:
Neka ustane! Neka ustane!

HEINZ: (opet udara Rukelija)

Ustani! Ustani! Ustani! Ustani!

Rukeli nikako ne reagira na udarce, pa Heinz klekne pored njega i zgrabi ga za vrat.
 79

HEINZ: (pogleda Wolfa, muklo)

Mrtav je.

Wolf silazi u jamu, oklizne se o ilovaču, uspravi se, nagne nad Rukelija, zuri u njega.

HEINZ: (zdvojno padne na koljena)

Mrtav je! Mrtav je!

Wolf klekne do Rukelija, dugo ga gleda.

WOLF:
Misliš da se ne držim dogovora? A onda loše poznaješ njemačkog boksača i oficira.

Wolf grabi ilovaču, premazuje njome svoje lice, ustaje, izlazi iz jame, odlazi. Kad ga više ne
vidimo, iz pravna kamo je otišao odjekne pucanj.

Nakon nekog vremena snažno svjetlo obasja pozornicu.

Zanosna, radosna ciganska glazba. Dolaze svi: otac Schnipplo, majka Pessi, braća Carlo i
Stabeli, Olga i djevojčicom Ritom na rukama. Svi okruže Rukelija, on ustane, zagrli i poljubi
Olgu, uzme dijete, digne ga visoko, poljubi ga, pritisne k sebi. Svi s Rukelijem naprave krug,
plešu i pjevaju, braća dignu Rukelija na svoja ramena, on uz smijeh podigne ruke u vis. Svi se
veoma raduju.

KRAJ
80