Marco Di Stefano: KLAONICA, jednočinka

Naslov izvornika: MATTATOIO, atto unico

Praizvedba: Teatro della Cooperativa, Milano, sezona 2010./11.
Prijevod, adaptacija i režija: Boris B. Hrovat

Likovi: Silvia, Giulia, žene u tridesetima

Mjesto radnje: supermarket u velegradu, vrijeme sadašnje (krizno)
Posebna obilježja: jednostavna scenografija, eventualno video-wall u pozadini

Sinopsis: Dvije mlade žene, siromašna Silvia i bogata Giulia susreću se noću, na odjelu
zamrznutih proizvoda, u supermarketu koji je vlasništvo Giulijina supruga. Odmah je očito da
njihovo poznanstvo datira odavna, no sad su prožete obostranim nepovjerenjem i mržnjom.
Ispostavlja se da se Silvia jedina javila na Giulijin oglas, kojim je ova nudila veliku svotu u
zamjenu za zdravu maternicu, odnosno njezino presadjivanje, koje je eksperimentalan i (u tom
obliku) ilegalan postupak, kako bi mogla napokon zatrudnjeti. Tijekom njihova vehementnog
razgovora (i cjenkanja), doznajemo da je sadašnji Giulijin suprug Paolo prije braka bio u vezi sa
Silvijom, te da je on prouzročio njezinu financijsku propast. Pri slijedećem susretu, Silvia i
Giulia potpisuju ugovor, kojim Silvija dobija 500 tisuća eura i pravo na doživotnu opskrbu u
supermarketu; medjutim, Silvia traži još jedan susret, nakon operacije, na što - ne videći razloga
- Giulia nerado pristaje. Na treći susret, obje žene dolaze drukčije no ranije: Giulia je izgubila
samopouzdanje, te je vidno zbunjena i nesretna, dok se Silvijino raspoloženje i stanje vidno
popravilo. U raspletu izlazi na vidjelo da je Silvijina maternica takodjer neplodna, te da tako
Giulia neće moći zatrudnjeti. Silvia se tako ‘osvetila’ suparnici, koja ostaje očajna, te se ne može
obratiti ni suprugu kojemu je zatajila cijelu stvar.
Tijekom dva intermezza, prikazuju se (ili samo čuju) realne poruke o prodaji organa s interneta.

Dramaturška bilješka: Riječ je o snažnom, dobro strukturiranom i napisanom, suvremenom djelu

koje se bavi ekstremnim posljedicama sadašnje ekonomske krize. Istodobno je ‘Klaonica’ i
atipični thriller, tragičan (s elementima gorkoga humora) i groteskan u isto vrijeme. Optužba
dehumanizacije i otudjenja u suvremenom neoliberalnom društvu, u kojem je novac jedino
božanstvo, odjekuje cijelo vrijeme. Naglasak na intimnu dramu dviju žena postigao bi se
minimalizacijom ili izbacivanjem intermezza, koji su ponešto pretjerani u svojoj eksplikativnosti,
s obzirom na to da je drama dovoljno jasna i učinkovita i u svom ‘čistom’ obliku.
Autor djela, Marco Di Stefano (Milano, 1981.), jedan je od najtalentiranijih i najperspektivnijih
mladih talijanskih dramskih pisaca. ‘Klaonicu’ je sam režirao, a na milanskoj praizvedbi
nastupile su Chiara Claudi i Desiree Giorgetti. Tekst je objavljen u dvobroju 738-739/2011.
prestižnog kazališnog časopisa ‘Siparija’ (Milano).

Zagreb, lipnja 2012. Boris B. Hrovat