Okarakterisati lik Ilije Čvorovića

Ilija Čvorović je glavni lik u drami, a kasnije pozorišnoj predstavi i filmu, „Balkanski
špijun“, koju je napisao Dušan Kovačević. On je čovjek šezdesetih godina, u njegovoj
prošlosti su ružna sjećanja, kao što je rat, a mučna svakodnevnica sada je dio njegovog
života, koja se u jednom trenutku naglo mijenja i remeti njegov miran porodični život,
koji i nije bio tako harmoničan. Na početku komada on je bio čovek koji je jednom pao
pod točkove revolucije. Njegov poraz je tada bio potpun. Ali, mada odbačen, on nije time
postao otpadnik. On ostaje vjernik. Ništa ga u toj vjeri ne može pokolebati - ni zatvor, ni
podsmijeh okoline, ni raspad porodice. Što više pada, tim je njegova vjera jača.

Ilija je predstavljen kao „čovjek u godinama, krupan, snažan, plećat, zadihan, nervozan i
uznemiren“. Nervozan je u hodu, pokretima, načinu otresanja cigarete. Bijesan na svoj
život i ljude oko sebe, a u njemu oživljavaju rane iz prošlosti i ružna sećanja, kada je
pozvan u policiju na razgovor. On je težio da skine sumnju policije i opet se vrati u miran
život bez zebnje i straha. Ilijina transformacija kreće se od sumnje do paranoje. On je već
iskusio da ono što jeste ne mora to i da bude, bio je borac i komunista, ali su drugi ocenili
da nije i odležao je dve godine robije.

Ilija je izgubio realnost te je svijet doživio kao zavjeru protiv sebe, ali i protiv svog
društva. On misli da je uvijek u pravu, tvrdoglav je i zavidan. Ilija je osetljiv na sve one
koji umanjuju vrijednosti društva do kojih on drži. On nije human niti brižan za svoje
bližnje već ga pokreću strah i mržnja.

Ilija Čvorović nije jednostavna ličnost. U njemu su borac i rodoljub, njegova sumnja
prema vlasti. Ilija je ostao na ideološkoj svijesti svoga vremena - sve što se menjalo kao
da nije dotaklo njegovu ličnost. Ponaša se anahrono, misli da će zaustaviti neminovne
događaju, i ne samo da zapada u nevolje, nego uništava sebe. Tragično je u liku Ilije
Čvorovića, to što tone u svijet svoje prošlosti.