BUDUĆNOST LIKOVA U GOGOLJEVOJ KOMEDIJI „REVIZOR“

U svojoj komediji karaktera „Revizor“, Gogolj govori o stanju društva u Rusiji u

devetnaestom vijeku, ismijavajući vlast, korupciju, nerad i zloupotrebu službenog položaja, i s
obzirom na to ovu dramu možemo svrstati i u satiričnu komediju. Na početku se pojavljuje
Hlestakov, čovjek iz Petrograda koji se mnogo zadužio i pobjegao od tih dugova. Međutim, svi
likovi, na čelu sa gradonečelnikom, misle da je on revizor.

Već u drugom činu dolazi do jednog komičnog nesporazuma. Hlestakov, lažni revizor,
upoznaje gradonačelnika i dok razgovara s njim plaši se misleći da je gradonačelnik došao da ga
uhapsi zbog njegovih ogromnih dugova. Gradonačelnik se takođe plaši njega jer misli da
namjerava da ga strogo kazni zbog haosa, nereda i nediscipline i gradu, pa pokušava da mu se
dodvori i poziva ga da prenoći kod njega. Za vrijeme boravka kod gradonačelnika Hlestakov
flertuje sa njegovom ženom i odlučuje da zaprosi njegovu kćerku. Na prijedlog svog sluge
Hlestakov odlučuje da napusti grad. U posljednjem, petom činu svi likovi saznaju da Hlestakov
nije revizor, već da se lažno predstavljao, i da je pravi revizor tek stigao u grad. Svi su zatečeni i
nastaje nijema scena. Gogolj je ovom scenom završio komediju „Revizor“, ostavivši tako čitaoce
u neizvjesnosti i pruživši im na taj način mogućnost da sami osmisle šta bi se u nastavku moglo
desiti. Najvjerovatnije bi sljedeći gradonačelnikov korak bio osveta Hlestakovu zbog lažnog
predstavljanja i zbog velikih i brojnih dugova u koje je i ovdje zapao. Gradonačelnikova kćerka
bi vjerovatno bila povrijeđena, tužna i duboko razočarana, i sve njene iluzije o čovjeku koji ju je
zaprosio bile bi srušene. Novi, zapravo pravi revizor bi uvidio i primijetio sve nedostatke i
neregularnosti u gradu, i sigurno bi sve to veoma strogo kaznio. Sujeta gradonačelnikove žene
Ane Andrejevne bila bi jako povrijeđena kada bi saznala da je taj privlačni mladić sa kojim je
flertovala i koketirala niko i ništa, da je on daleko od revizora-jedan sasvim običan činovnik iz
Petrograda. Hlestakovljevo bjekstvo ne bi se uspješno završilo budući da bi povratak Petrograd
za njega značio suočavanje sa starim dugovima i neraščišćenim, neplaćenim računima.Kada je u
pitanju stanovništvo varoši i sve javne ustanove i državne službe, njihovo funkcionisanje moralo
bi da se promijeni iz korijena, moralo bi mnogo ozbiljnije da se radi, ne bi smjelo biti korupcije,
zloupotrebe službenog položaja i neodgovornog ponašanja zaposlenih, a sve to zahvaljujući
novom, pravom revizoru. Što se tiče gradonačelnika, definitivno bi, zbog neodgovornog i
nesavjesnog vršenja svoje dužnosti, bio smijenjen i na njegovo mjesto bi došao ozbiljan,
odgovoran i prije svega častan i pošten čovjek koji bi korektno i u skladu sa zakonom obavljao
svoj posao.

U ovoj Gogoljevoj komediji ismijano je društvo i prikazano je koliko samo zvanje i titula
mogu da donesu čovjeku, bez obzira na njegove druge kvalitete. Vrijednost ovog Gogoljevog
djela je vječna i neprolazna, jer ako bismo pokušali da likove, vrijeme radnje i okolnosti u
kojima se radnja odvija prebacimo u sadašnjost, prikaz savremenog društva bi bio i te kako
vjerodostojan. Svjedoci smo da su i u savremenom društvu veoma zastupljeni mito, korupcija,
zloupotreba službenog položaja, neozbiljnost, neažurnost i neprofesionalnost državnih službi i
još mnogo toga prikazanog u Gogoljevom „Revizoru“. Zbog toga je ova komedija djelo za sva
vremena, i upravo u toj neprolaznosti leži njegova estetska, kulturna i umjetnička vrijednost.