Boje, mirisi i zvuci djetinjstva

Sjećanja. Ona nas vraćaju u prošlost i otkrivaju nam mnoge uspomene, kad god to poželimo.
Preko svojih sjećanja često odlutam u najraniji period mog života. Period koji je odisao
dječijom nevinošću i ruzičastim bojama mašte i mog djetinjstva. Svako od nas pomalo žali za
vremenima koja su prošla i koja su iza nas, jer ta vremena su uglavnom bolja i ljepša.

Moje djetinjstvo je zaista bilo lijepo i to je priča koja se može bezbroj puta prepričavati. Iz tog
vremena čuvam lijepe uspomene. Neke od njih su vezane za mjesto na kojem smo moja sestra
i ja kao male svake godine boravile za vrijeme ljeta. To mjesto je dedina kuća sa svim
šumarcima i voćnjacima, koji su je okruživali. Prema kući vodio je red starih oraha koji nas je
zanosio svojim opojnim mirisima. Sjećam se da mi nismo voljele te stare orahe zbog njihovih
izazivajućih tek sazrelih plodova. Svaki put kada bismo pokušale da kroz debelu zelenu koru
dođemo do oraha, naše ruke bi ostale žute i danima nismo mogle da uklonimo taj jak miris.
Iznad oraha izdizala se mala prizemna kuća prljavo bijele fasade, sa niskim prozorima koji na
sebe privlače pažnju jarko crvenim cvijetovima. Raznovrsni opojni mirisi dedine bašte sa
cvijećem širili su se kroz čitavo dvorište. Bilo je tu raznih cvjetova, od ruža do ljiljana, čija
ljepota je jednostavno odmarala posmatrača. Na ulazu u kuću dočekao bi nas miris raznih
naninih đakonija koje je sa velikom pažnjom pripremala samo za nas. Još uvijek pamtim ukus
njene čuvene pite sa jabukama koju niko nije mogao bolje da spremi. U uglu jedne sobe u
kući se nalazila šivaća mašina. Iako mi nismo znali čemu služi ta sprava uvijek smo joj
nalazili neku namjenu. Mala sobica u kojoj smo spavale odisala je nekom svježinom,
čistoćom I mirom. Laneni pokrivač, miris jorgovana koji je dopirao kroz prozor I mala noćna
svjetiljka davali su mojoj neiskvarenoj dječijoj duši mir. Ta mala soba bila je ispunjena
svakakvim dječijim igrama. Od barbika i njihovih haljinica, škole, lutkica, do opreme za
„doktore“. Igra sa sestrom je nešto što će zauvijek ostati u mom srcu i uvijek ću se rado sjećati
tih bezbrižnih i sretnih trenutaka igre. Ujutru bi nas budio stidljivi zrak sunca i blagi
povjetarac, ali san bi nas napustio odmah pri prvom mirisu vrućih uštipaka i čaja od mente.
Uživala sam u svakom trenu svog djetinjstva i želim da se ti dani vrate i ponovo usele u moj
život. Ti dani su zaista neponovljivi i urezani su u mom sjećanju i dio su mojih najljepših
uspomena. 

Sjećanja na djetinjstvo izviru često. Naročito ona lijepa obojena ljepotom, druženjem i
uspomenama. Sada znam da je djetinjstvo zaista čarobno i zbog toga te dane čuvam u svom
srcu.