VISOKA ŠKOLA ZA SIGURNOST

s pravom javnosti

Željka Jugović-Čaja

ZAVRŠNI RAD

Zagreb, 2016.
 VISOKA ŠKOLA ZA SIGURNOST
s pravom javnosti

STRUČNI STUDIJ SIGURNOSTI

Smjer: Zaštita od požara
Znanstveno područje: Tehničke znanosti
Polje: Interdisciplinarne tehničke znanosti

ZAVRŠNI RAD
ZRAČNE SNAGE U TAKTICI GAŠENJA POŽARA

Student: Mentor:
Željka Jugović-Čaja Stanislav Topić mr.sig.

Zagreb, 2016.
SAŽETAK

Požari predstavljaju opasnost za ljudski život, ugrožavaju prirodu i ostavljaju za sobom

mnogobrojne posljedice koje se kasnije nadoknađuju desetljećima, kao što je slučaj kod
šumskih požara. Šumski požari pripadaju kategoriji požara otvorenih prostora, a u borbi
protiv njih vrlo često je potrebno angažirati veliki broj profesionalnih i dobrovoljnih
vatrogasaca. Još od 1969. godine u pomoć pri gašenju požara uključeni su zrakoplovi.
Prepoznavanje njihovih prednosti s vremenom se razvilo u taktike koje omogućuju brže i
učinkovitije gašenje požara.
Na području Republike Hrvatske raspolaže se s Canadairima, Air Tractorima i helikopterima
koji omogućuju gašenje požara na nepristupačnim područjima, ali i na svim drugim
područjima u priobalju i na otocima gdje su šumski požari najizraženiji. Zrakoplove
karakterizira velika pokretljivost i mogućnost izbacivanja veće količine vode ili kemikalija za
gašenje požara, čime se omogućuje brža reakcija i napadanje vatre kako bi se usporilo i
zaustavilo širenje požara.
Uza sve navedene prednosti, zrakoplove karakterizira i sposobnost brzoga doleta i djelovanja.
Zrakoplovi predstavljaju veoma efikasnu protupožarnu navalnu opremu. Razvojem kvalitetnih
taktika i maksimalnim iskorištavanjem kapaciteta zračnih snaga, zemaljskim snagama
olakšano je gašenje požara.
Uz avione, helikopteri su također vrlo kvalitetna potpora u suzbijanju požara. Njihova uloga
je izviđanje požarišta, prijevoz opreme i ljudstva na nepristupačna područja. Helikopteri kao
protupožarnu opremu koriste tzv. kruške i velika vjedra u kojima mogu prenositi
odgovarajuću količinu vode, ali kapacitet je znatno manji nego kod aviona. Na području
Republike Hrvatske razvijena je hrvatska taktika gašenja požara koja je prilagođena
priobalnim klimatskim i drugim uvjetima, ali i raspoloživoj opremi.

KLJUČNE RIJEČI: šumski požari, zrakoplovi, helikopteri, taktike gašenja požara,

1
SADRŽAJ

SADRŽAJ ................................................................................................................................... 2
SADRŽAJ SLIKA I TABLICA ................................................................................................. 3
1. PROJEKT ZAVRŠNOG RADA ........................................................................................ 4
1.1 Uvod u predmetno područje ........................................................................................ 4
1.2 Izbor problema završnog rada ...................................................................................... 5
1.3 Ciljevi i zadaci završnog rada ...................................................................................... 6
1.4 Metode korištene za izradu završnog rada ................................................................... 6
2. PRIKAZ REZULTATA RADA ......................................................................................... 7
2.1 Požar i njegovo nastajanje ........................................................................................... 7
2.1.1 Požari na otvorenom prostoru............................................................................... 9
2.2 Uloga zrakoplova u gašenju požara ........................................................................... 10
2.2.1 Hrvatska taktika gašenja požara iz zraka ............................................................ 17
2.3 Vrste i karakteristike protupožarnih zrakoplova ........................................................ 19
2.3.1 Izbacivanje vode iz zrakoplova .......................................................................... 19
2.3.2 Načini djelovanja zrakoplova ............................................................................. 22
2.3.3 Vrste zrakoplova ................................................................................................. 23
2.3.3.1 Poljoprivredni avioni ....................................................................................... 23
2.3.3.2 Air Tractor ................................................................................................... 24
2.3.3.3 Canadair ...................................................................................................... 26
2.3.4 Helikopter s vjedrom ili kruškom ....................................................................... 30
2.4 Komunikacija sa zemaljskim snagama u gašenju požara .......................................... 33
2.4.1 Tehničke karakteristike i načini komuniciranja.................................................. 34
2.4.2 Vrste komunikacije zračnih i zemaljskih snaga ................................................. 35
2.4.3 Operativna suradnja zemaljskih i zračnih snaga u gašenju požara ..................... 37
2.5 Opravdanost gašenja požara zračnim snagama.......................................................... 38
2.5.1 Socijalno–ekonomske posljedice požara ............................................................ 39
3. ZAKLJUČAK ................................................................................................................... 42
4. LITERATURA ................................................................................................................. 43

2
SADRŽAJ SLIKA

Slika 1. Uvjeti za nastanak gorenja ............................................................................................ 7

Slika 2. Iljušin IL76 ................................................................................................................. 11
Slika 3. Beriev Be-200 ............................................................................................................ 12
Slika 4. C-130 (Herkules) ......................................................................................................... 12
Slika 5. Antonov AN32P .......................................................................................................... 12
Slika 6. Beriev Be-12-P ............................................................................................................ 13
Slika 7. Basler Turbo BT-67..................................................................................................... 13
Slika 8. Air Tractor AT 802F (izviđačko-navalni) ................................................................... 14
Slika 9. AntonovAN 2LV ......................................................................................................... 14
Slika 10. Mi 26T ....................................................................................................................... 15
Slika 11. Air Crane Ericson S-64F ........................................................................................... 15
Slika 12. Super Puma AS 332L ................................................................................................ 16
Slika 13. Mi8 MTV-1 ............................................................................................................... 16
Slika 14. Izravan način gašenja požara ..................................................................................... 20
Slika 15. Neizravan način gašenja požara ................................................................................ 21
Slika 16. Gašenje požara tehnikom štipanja ............................................................................. 21
Slika 17. Dromader PZL M18 .................................................................................................. 23
Slika 18. Air Tractor ................................................................................................................. 25
Slika 19. Canadair CL-215 ....................................................................................................... 26
Slika 20. Canadair CL-415 ....................................................................................................... 29
Slika 21. Helikopter Mi-171 Sh................................................................................................ 31
Slika 22. MI-8 MTV 1 .............................................................................................................. 32

SADRŽAJ TABLICA

Tablica 1. Tehničke karakteristike poljoprivrednog aviona Dromader PZL M18 ................... 24

Tablica 2. Karakteristike Air Tractora ...................................................................................... 25
Tablica 3. Tehničke karakteristike Canadair CL-215 ............................................................... 27
Tablica 4. Karakteristike Canadair-a ........................................................................................ 28
Tablica 5. Tehničke karakteristike Canadair CL-415 ............................................................... 29
Tablica 6. Tehničke karakteristike helikoptera Mi-171 Sh ...................................................... 31
Tablica 7. Tehničke karakteristike helikoptera MI-8 MTV 1 .................................................. 32
Tablica 8. Godišnji prosjek požara na 1000 stanovnika (2009.-2013.) .................................... 39
Tablica 9. Socijalno-ekonomski troškovi požara prema podacima nacionalnih studija........... 40

3
1. PROJEKT ZAVRŠNOG RADA

1.1 Uvod u predmetno područje

Gubici koji nastaju djelovanjem požara, koji se često prikazuju samo u ekonomskim
vrijednostima, ne predstavljaju samo veliko financijsko opterećenje za državnu blagajnu već
ostavljaju mnogo veće posljedice i na samoj prirodi kojoj je potreban duži rok za oporavak.
Polazeći od takvoga stajališta vrlo je važno što više napora uložiti kako bi se požari u
potpunosti spriječili. Kod većine šumskih požara glavni uzročnik je ljudski faktor. U tome
slučaju vrlo je važno poslati što više apela u javnost kako bi se umanjio, a u konačnici i u
potpunosti iskorijenio problem ljudskog djelovanja na šumske požare. U slučaju požara koji
su uzrokovani elementarnim nepogodama i drugim faktorima koji dolaze iz prirode, kao
jedino rješenje preostaje što brže djelovati kako bi posljedice takvoga požara bile što manje, a
samim time i nastalu štetu u prirodi.
Zračna operativa u sustavu protupožarnog djelovanja javlja se kao nezamjenjivo sredstvo
borbe protiv šumskih požara, požara većih razmjera i prostornog obuhvata, požara na
nepristupačnim područjima, otocima, brodovima i platformama. Takva saznanja dovode do
potrebe za uspostavljanjem međusobne suradnje zračnih i zemaljskih snaga u gašenju požara.
Na području Republike Hrvatske primjena zračnih snaga u taktici gašenja požara je kvalitetna
i vrlo značajna. Iako je riječ o kvalitetnoj suradnji koja ima vlastite strategije i taktike u
gašenju, one se razlikuju od države do države, jer se temelje na specifičnostima pojedinih
područja neke države. Međutim, kao najsigurniji način ograničenja veličine požara javlja se
gašenje prije nego što se taj požar ima vremena raširiti. Napad zrakoplovima na požar
omogućuje njegovo snažnije i brže stavljanje pod kontrolu (prigušivanje) nego što se to
postiže djelovanjem isključivo zemaljskim snagama. Drugim riječima, zračne snage posjeduju
svoje karakteristike koje se uspješno ističu kada je riječ o gašenju šumskih požara, a njihova
kombinacija sa zemaljskim snagama omogućuje kvalitetnu taktiku gašenja požara.
Protupožarni zrakoplovi i helikopteri već desetljećima pokazuju svoju funkcionalnost pri
gašenju požara svih vrsta i razmjera, bez obzira na pristupačnost terena. Takve spoznaje
dovode do opravdanosti svakog ulaganja u protupožarni sustav koji predstavlja korist za cijelu
zajednicu, a naročito za područja u kojima su nastali požari.

4
1.2 Izbor problema završnog rada

Priobalni pojas i otočje Republike Hrvatske oduvijek predstavljaju kritično područje u

pogledu broja požara. Iako su požari evidentirani i na drugim dijelovima zemlje, ovo područje
karakteristično je zbog klimatskih uvjeta u ljetnim mjesecima koji pogoduju požarima (duga
topla i sušna ljeta s visokim temperaturama i jaki vjetrovi). Također se ne smije zanemariti
ljudski faktor koji također ima svoj doprinos u stvaranju požara.
Požari osim što predstavljaju ekonomski problem, uzrokuju i mnogo veće štete koje nastaju i
ostaju u prirodi. Riječ je o sljedećim posljedicama:
 Gubitak šume koja ima zaštitnu funkciju,
 Pojava ekološke erozije,
 Degradiranje šumskog zemljišta,
 Ugrožavanje prometnica i drugih javnih objekata,
 Ugrožavanje i uništavanje biljnog i životinjskog svijeta koji je neophodan za opstanak
pojedinih geografskih područja,
 Mijenjanje izgleda okoliša,
 Ugrožavanje različitih gospodarskih grana poput šumarstva, turizma i slično.
Osim navedenoga, šteta koju za sobom ostavljaju požari je još veća samom spoznajom kako
postoje još mnogobrojne posljedice koje tek treba istražiti. Takva shvaćanja opasnosti požara i
njegovih posljedica dovode do shvaćanja koliko je važna edukacija kako bi se umanjili
mogući šumski požari, ali osim prevencija u smislu sprečavanja nastanka požara, važno je i
kvalitetno djelovanje u trenutku nastanka i gašenja požara.
U borbi protiv šumskih požara ističu se i zračne protupožarne snage, a naročito kada dolaze u
kombinaciji sa zemaljskim snagama. Problematika koja se uočava i istražuje ovim radom je
kolika je uloga i važnost zračnih snaga u taktici gašenja požara.
Posljednje desetljeće u Republici Hrvatskoj se sve više ulaže u sustav gašenja šumskih
požara. Navedeno podrazumijeva ustroj sustava za gašenje šumskih požara koji će biti u
skladu s ostalim sustavima mediteranskih zemalja. Ustrojavanje takvoga sustava
podrazumijeva ustroj zračnih snaga za izviđanje i gašenje (zrakoplovi i posade), održavanje i
logistiku.

5
Povećanje broja požara posljednjih godina zahtjeva konstantno prilagođavanje i razradu novih
tehnika i taktika u gašenju šumskih požara, kao i stalna ulaganja u novu opremu i preventivna
djelovanja.
1.3 Ciljevi i zadaci završnog rada

Cilj završnog rada je predstaviti ulogu zračnih snaga u taktici gašenja požara. Drugim
riječima, u završnom radu se nastoji na stručan i pristupačan način predočiti kolika je uloga
zračne protupožarne operative, te na koji način je modeliran sustav protupožarnog
zrakoplovstva.
U svrhu ostvarenja postavljenoga cilja, proizlaze odgovarajući zadaci koji se obrađuju unutar
ovoga rada, a to su:
1. Utvrditi način funkcioniranja protupožarnog sustava, te koje su prednosti gašenja iz
zraka,
2. Prikazati tehničko-tehnološke značajke protupožarnih zrakoplova i helikoptera,
3. Analizirati ustroj i organizaciju protupožarnog sustava u Republici Hrvatskoj
4. Formulirati prijedloge koji bi učinili sustav protupožarne zaštite u Republici Hrvatskoj
kvalitetnijima.

1.4 Metode korištene za izradu završnog rada

Pri izradi rada korištene su sljedeće znanstvene metode:

 Metoda analize djelovanja zračnih snaga u taktici gašenja požara,
 Deskriptivne metode odnosno metode zapažanja i opisivanja koje uključuju
dokumentaciju (podaci korišteni iz stručne literature).
Ciljeve završnog rada bit će moguće ostvariti na temelju navedenih metoda koje su se
koristile za izradu rada i na temelju prikupljenih podataka.

6
2. PRIKAZ REZULTATA RADA

2.1 Požar i njegovo nastajanje

Uvjeti za nastanak gorenja su: goriva tvar, kisik ili zrak i temperatura paljenja.
Temperatura paljenja je ona temperatura kod koje će se neka tvar zapaliti.
Kako je požar nekontrolirano stanje, požar se dalje razvija prema sljedećim uvjetima:
dovoljno gorive tvari, kisik ili zrak i temperatura gorenja.
Temperatura gorenja je ona temperatura koja se postigne o količini gorive tvari i kaloričnoj
moći te tvari.

Slika 1. Uvjeti za nastanak gorenja

Izvor: http://hns-cff.hr/files/documents/5649/ZOP%20-%20prezentacija.pdf (12.09.2016.)

Vatra je sveprisutna u životu suvremenog čovjeka. Iako pripada ljudskim najranijim

otkrićima, te je uvjetovala mnogobrojna druga otkrića, u suvremenim životnim uvjetima može
predstavljati pravu opasnost kako za čovjeka tako i za okolinu koja ga okružuje. U
nekontroliranim uvjetima vrlo je čest slučaj da se vatra pretvori u požar.
„Požar je samopodržavajući proces gorenja koji se nekontrolirano širi u prostoru.“1 „Požar je
nekontrolirano gorenje neke gorive tvari ili bolje rečeno vatra je poprimila takve razmjere da

1
Zakon o zaštiti od požara, N.N., br. 92/10, čl.2.

7
se njom ne može vladati niti upravljati.“2 Bez obzira na definiciju, o požaru se govori kao o
opasnosti koja prijeti kako čovjekovu životu tako i okolini unutar koje djeluje.
S obzirom na mjesto nastajanja požare je moguće podijeliti u dvije osnovne kategorije:
 Požari u zatvorenom prostoru (unutar nekoga objekta) i
 Požari na otvorenom prostoru (izvan objekta).
Svaka vrsta požara posjeduje svoje karakteristike. Požari u zatvorenim prostorima učestaliji
su u zimskim mjesecima kada je ljudima neophodno grijanje. Za razliku od požara zatvorenih
prostora, požari na otvorenim prostorima su učestaliji u ljetnim mjesecima kada je vanjska
temperatura dovoljna da uz ostale preduvjete izazove požar.
Uzročnici požara mogu biti iz prirode ili pak uvjetovani čovjekovim djelovanjem. Uzročnici
koji dolaze iz prirode mogu biti visoka temperatura, udar groma i slično dok je najčešći
uzročnik požara čovjek odnosno rezultati njegovog djelovanja, a prije svega nemara. Čovjek
kao uzrok, najčešće sljedećim radnjama izaziva požar3:
 Nepravilno postupanje s vatroopasnim tvarima,
 Nepoštivanje znakova zabrane o upotrebi otvorene vatre,
 Pušenje,
 Neznanje pri rukovanju različitim izvorima paljenja,
 Pogreške pri projektiranju,
 Nenamjenska uporaba strojeva, uređaja i opreme.
Kao najčešći uzročnici požara izdvajaju se4:Otvoreni plamen, iskra i užarena tijela,
 Vrući predmeti, instalacije i grijači,
 Električne instalacije,
 Statički elektricitet,
 Samozapaljivost i
 Prirodne pojave.

2
Kardum, Z.: Priručnik za osposobljavanje iz zaštite od požara., drugo izdanje,- Zagreb: HD usluge d.o.o.,
2014., str. 15.
3
Ibidem., str. 31.
4
Kardum, Z.: Priručnik za osposobljavanje iz zaštite od požara., drugo izdanje, - Zagreb: HD usluge d.o.o.,
2014., str. 32.

8
2.1.1 Požari na otvorenom prostoru

Šumski požari su požari nastali na otvorenom prostoru na području Republike Hrvatske,

naročito na priobalju naprave ogromnu štetu. Osim prirodne i materijalne štete, ponekad se u
opasnosti nađu i ljudski životi. Priobalje je izuzetno pogodno za širenje šumskih požara
prvenstveno zbog klimatskih i vegetacijskih uvjeta. Gašenje šumskih požara predstavlja
kompleksan, težak i opasan posao.
Koja vrsta požara će se dogoditi na pojedinom prostoru uvjetovano je različitim čimbenicima,
od kojih do izražaja najviše dolazi vrsta vegetacije. Vegetacija je svrstana u pet osnovnih
kategorija zapaljivosti.
Prva kategorija je prirodno ne zapaljiva vegetacija u koju se ubrajaju močvarne šume u
kojima prevladava vrba, joha, topola, poljski jasen te slavonske i srodne šume hrasta lužnjaka.
Unutar ove kategorije biljna masa je veća od 1000 kg/m2.
Druga kategorija su teško zapaljive vegetacije u kojima prevladava listopadna šuma brdskog i
nižeg gorskog pojasa kontinentalnih i pred planinskih krških predjela. Također se u ovu
kategoriju ubrajaju poznate gorske bukove šume, šume hrastova sladunca, cera, kitnjaka i
kestena. Biljna masa se uglavnom kreće između 700 do 1000 kg/m2.
Treća kategorija je umjereno zapaljiva vegetacija, a obuhvaća sve crnogorične šume
visokogorskog te niže i višeg pred planinskog pojasa. Ova kategorija obuhvaća mješovite
bukovo – jelove šume te smrekove šume. Biljna masa je od 1000 do 1400 kg/m2.
Četvrta kategorija je lako zapaljiva vegetacija i obuhvaća listopadne submediteranske šume
sjevernog primorja i Dalmatinske zagore. Ovu kategoriju obilježavaju široko rasprostranjene
penjače i šikare polu sredozemnog krša, hrast medunac, crnograb, bjelograb i koprivić. Biljna
masa je od 500 do 800 kg/m2.
Peta kategorija je ekstremno zapaljiva vegetacija. U ovu kategoriju se ubrajaju tipične
sredozemne šume, tvrdolisne makije užesredozemnog tipa te degradirane niske grmolike
garige. Poznati su grčki hrast, divlja smokva, tetvika, bročac, bršljan, alpski bor, dalmatinski
bor, pinije, čempres i dr. Biljna masa se kreće od 500 do 800 kg/m2.
Šumski požari kao i drugi požari na otvorenom prostoru mogu se gasiti na više načina, ovisno
o kakvom se požaru radi, terenu na kome je požar, vremenskim prilikama, snagama i tehnici
kojom se raspolaže. Najviše korišteno sredstvo gašenja je voda, koja može biti slatka ili slana.
Svaki požar moguće je ugasiti kantom vode ako vatrogasac brzo stigne do njega. Što znači da
je za gašenje požara od velike važnosti i brzina. Posebno ako je požar izbio na teško

9
pristupačnom terenu do kojega vatrogasci ne mogu doći. Tada je uloga zrakoplova za gašenje
požara velika. Oni imaju veliku pokretljivost i sposobnost brzoga doleta i nošenja tereta.

2.2 Uloga zrakoplova u gašenju požara

Požari nastali na otvorenom prostoru vrlo često su većih razmjera i na teško pristupačnim
terenima. Takvi uvjeti zahtijevaju međusobnu suradnju više različitih službi, pri čemu se uz
vatrogasne postrojbe ističu i zračne snage.
Gusta vegetacija i teško pristupačan teren u priobalju oslobađaju veliku količinu topline koju
je teško ili nemoguće gasiti samo zemaljskim snagama. U takvim uvjetima zrakoplovi su se
iskazali kao vrlo efikasno sredstvo koje požar stavlja pod kontrolu, odnosno prigušuje požar.
Ukratko rečeno, zrakoplovi služe kao vrlo efikasna početna navala kojom se požarište napada
brzo, često i snažno. U kratkom vremenskom razmaku zrakoplovima se na požarište bacaju
vrlo velike količine sredstva za gašenje (najčešće voda), brzo prenosi djelovanje zračnih snaga
s jednog mjesta na drugo, gase požari na teško dostupnim terenima i mjestima do kojih
zemaljske snage ne mogu doći, prevoze gasitelje i opremu na požarište, prevoze sredstva za
gašenje požara u spremnicima velike zapremine, provodi evakuacija ozlijeđenih i ugroženih
osoba, provodi izviđanje područja ugroženih požarom i dr.
Zrakoplovi izbacuju veliku količinu vode ili sredstva za gašenje koje može biti bačeno
direktno (na vatru) ili indirektno (bacanje usporivača ispred linije požara s ciljem stvaranja
zaštitnog pojasa). Koja od taktika će se primijeniti ovisi o mnogo faktora, a to su: osobine
vatre, broj gasitelja, broj i vrsta zrakoplova koji gase požar, oprema na tlu, vrsta kemijskih
retardanata, vrijeme između dva bacanja vode iz zraka.
Posada prvog protupožarnog aviona koji stigne na požarište mora obaviti izviđanje i
procijeniti cjelokupnu situaciju (požar, uvjete iznad požara, stanje vodene površine sa koje će
uzimati vodu). Nakon toga kapetan stupa u kontakt sa zapovjednikom zemaljskih snaga za
gašenje požara i dogovara početak i poziciju djelovanja.
Taktika, na zahtjev zapovjednika zemaljskih snaga na požarištu, a koju zrakoplovi izvode
može biti:
 Direktan napad na vatru,
 Indirektan napad,
 Napad iz jednog pravca,

10
 Napad iz više pravaca,
 Napad tehnikom štipanja.
U gašenju požara trebalo bi koristiti više različitih zrakoplova koji svojim dobrim ili lošim
karakteristikama nadopunjuju jedan drugoga. U Republici Hrvatskoj se stalno koriste
Canadair, Air Tractor i helikopter, jer njihovo zajedničko djelovanje ima najbolji učinak u
gašenju požara.
Zrakoplovi koji služe za gašenja požara na otvorenim prostorima su prvenstveno avioni i
helikopteri. S obzirom na zapremninu vode koju mogu prenijeti, moguće ih je podijeliti u tri
osnovne kategorije, a to su teški, srednji i laki nosači. Pod teškim nosačima podrazumijevaju
se zrakoplovi koji mogu nositi više od 7 000 litara vode, dok srednji prenose od 4 000 do 7
000 litara, a laki nosači prenose manje od 4 000 litara vode.
Teški nosači preko 7000 litara vode su:
ILJUŠIN IL76 – može prevoziti 42 000 litara vode ili retardanta. Kod nas se nije pokazao
učinkovit zbog loših manevarskih sposobnosti i slabog učinka gašenja (Korčula 1998.
godine). Vodu uzima u zračnoj luci iz hidrantske mreže ili vatrogasnog vozila.

Slika 2. Iljušin IL76

Izvor: http://pressrs.ba/vijesti/globus/nestao-ruski-avion-sa-11-clanova-posade-01-07-2016 (16.09.2016.)

BERIEV Be-200 – Može nositi 12 000 litara pjenila. Može izbaciti s jednim spremnikom 270
000 litara vode. Puni se na površini jezera ili mora.

11
 Slika 3. Beriev Be-200
Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Beriev_Be-200 (16.09.2016.)

C-130 (HERKULES) – Može nositi 11 356 litara vode ili retardanta. Punjenje se provodi u
zračnoj luci.

Slika 4. C-130 (Herkules)

Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/C-130_Hercules (16.09.2016.)

ANTONOV AN32P – Može nositi 8 000 litara sredstva za gašenje. Puni se u zračnoj luci iz
hidrantske mreže ili iz spremnika vatrogasnog vozila.

Slika 5. Antonov AN32P

Izvor: http://www.antonov.com/aircraft/special-purpose-aircraft/an-32p (16.09.2016.)

12
Srednji nosači od 4000 do 7000 litara vode su:
BERIEV Be-12-P – Može nositi 6000 litara vode. Puni se na vodi prilikom glisiranja.

Slika 6. Beriev Be-12-P

Izvor: https://es.wikipedia.org/wiki/Beriev_Be-12 (16.09.2016.)

CANADAIR CL 215/415 – Canadair CL 215 može nositi 5 455 litara vode, a Canadair CL
415 može nositi 6 123 litre vode.
ANTONOV AN 26P – Može nositi 4 000 litara sredstva za gašenje. Puni se u zračnoj luci iz
hidrantske mreže ili iz spremnika vatrogasnog vozila.
BASLER TURBO BT-67 – Može nositi 4 100 litara sredstva za gašenje. Puni se u zračnoj
luci iz hidrantske mreže ili iz spremnika vatrogasnog vozila.

Slika 7. Basler Turbo BT-67

Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Basler_BT-67 (16.09.2016.)

13
Od lakih nosača do 4 000 litara ističu se sljedeći zrakoplovi:
AIR TRACTOR AT 802F (izviđačko – navalni) – Može nositi 3 200 litara sredstva za
gašenje. Puni se u zračnoj luci iz hidrantske mreže ili iz spremnika vatrogasnog vozila. A tip
AT 802A može se puniti na vodi glisirajući.

Slika 8. Air Tractor AT 802F (izviđačko-navalni)

Izvor: http://www.airtractor.com/aircraft/802f (16.09.2016.)

DROMADER PZL M18 – Može nositi 2 500 litara sredstva za gašenje. Puni se u zračnoj luci
iz hidrantske mreže ili spremnika vatrogasnog vozila.
ANTONOV AN 2LV – Može nositi 630 litara sredstva za gašenje. Puni se u zračnoj luci iz
hidrantske mreže ili iz spremnika vatrogasnog vozila.

Slika 9. AntonovAN 2LV

Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Antonov_An-2 (16.09.2016.)

14
Helikopteri se također mogu podijeliti na tri kategorije, a to su teški, srednji i laki nosači
vode.

Teški nosači vode su iznad 7 000 litara i to su sljedeći:

Mi 26T – Masa podvjesnog kontejnera i sredstva za gašenje iznosi 20 000 kg.

Slika 10. Mi 26T

Izvor: http://www.russianhelicopters.aero/en/helicopters/civil/mi-26t.html (16.09.2016.)

AIR CRANE ERICSON S-64F – Spremnik za vodu iznosi 9 000 litara, spremnik za pjenilo
290 litara. Spremnici su integrirani u helikopteru. Puni se usisavanjem vode iz lebdećeg
položaja iznad površine vode (rijeke, mora ili jezera).

Slika 11. Air Crane Ericson S-64F

Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Sikorsky_S-64_Skycrane (16.09.2016.)

15
Srednji nosači vode od 4 000 litara do 7 000 litara vode su sljedeći:
SUPER PUMA AS 332L – Spremnik za vodu je volumena 2 700 litara i može biti integriran
u helikopter ili može biti kao podvjesni teret volumena do 4 500 litara.

Slika 12. Super Puma AS 332L

Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Eurocopter_AS332_Super_Puma (16.09.2016.)

Laki nosači vode su do 4 000 litara i to su:

AUGUSTA BELL 212 – spremnik sredstva za gašenje je 800 litara, kao podvjesni teret, a
može biti i kao integrirani spremnik u helikopteru.
Mi8 MTV-1 – Spremnik sredstva za gašenje je 2 600 litara kao podvjesni teret.

Slika 13. Mi8 MTV-1

Izvor: http://heli.utair.ru/en/aircrafts/24606.html (16.09.2016.)

SIKORSKIJ S-70A – Spremnik za vodu volumena 3785 litara i ugrađen u helikopter. Puni se
usisavanjem iz lebdećeg položaja.

16
Zrakoplovi se dijele i prema načinu uzimanja vode. Tako se razlikuju zrakoplovi koji uzimaju
vodu na aerodromima iz hidranta ili vatrogasnog vozila od onih koji uzimaju na prirodnim
izvorima poput jezera, rijeka i mora. Zrakoplovi koji duže koriste slanu vodu zahtijevaju
češće održavanje zrakoplova i unutrašnjih spremnika.
U praksi se vrsta zrakoplova primjenjuje ovisno o njihovoj dostupnosti, ali i o sljedećim
karakteristikama pojedinog slučaja5:
 Financijska sredstva (troškovi leta i održavanja),
 Letačke karakteristike zrakoplova,
 Blizina prirodnih izvora vode i
 Količina vode koja se može izbaciti u jedinici vremena.
Prednosti zrakoplova u odnosu na drugu opremu za gašenje požara su višestruka. Naime,
osim već spomenutoga problema nepristupačnih područja, prednost zrakoplova i njegove
pokretljivosti se ističe i u slučajevima kada se više požara pojavi istodobno. Osim što pomažu
u izbacivanju vode, zrakoplovi mogu pomoći i u prevoženju ljudstva i opreme na mjesto
požara, nadzirati požar iz zraka i tako zapovjednike protupožarnih snaga konstantno
izvještavati o stanju na terenu.
Zrakoplovi mogu gasiti požar samostalno ili u koordinaciji sa zemaljskim snagama, kao i
provoditi zadaće na mjestima koja su nedostupna zemaljskim snagama. Bacajući velike
količine vode ili kemijskih usporivača u kratkom vremenu, te brzim prenošenjem težišta
djelovanja s jednoga mjesta na drugo mjesto, omogućuje zaštitu ljudima i opremi na zemlji u
slučajevima kada ostanu opkoljeni požarom, zbog krive prosudbe dinamike požara i drugih
okolnosti. Zbog smanjenja ukupnih troškova gašenja požara, avioni gase do trenutka dolaska
ili uporabe zemaljskih snaga. Međutim, postoje i iznimni slučajevi kada zrakoplovi provode i
prvu fazu sanacije požarišta, odnosno natapanje rubova i potencijalnih žarišta.6

2.2.1 Hrvatska taktika gašenja požara iz zraka

Svaka država ima vlastite taktike gašenja požara iz zraka, koje su uvjetovane raspoloživim
sredstvima i drugim prilikama koje pojedina država posjeduje. Tako je Republika Hrvatska,

5
Klečar, S., Kratohvil, M., Marotti, R., Paluh, M., Szabo, N., Vinković, M., Vučetić, M.: Osnove gašenja požara
raslinja. – Zagreb: Mi Star d.o.o., 2010., str. 123.
6
Rosavec, R., Španjol, Ž., Barčić, D., Palčić, D.: Primjena zrakoplova pri gašenju požara. – Zagreb: Vatrogastvo
i upravljanje požarima, br. 2/2014., vol. IV, 2014., str. 24.

17
uz dugogodišnju praksu gašenja požara zračnim snagama, razvila vlastitu taktiku gašenja
požara iz zraka. Hrvatska taktika gašenja požara iz zraka uvjetovana je sljedećim prilikama7:
1. Ograničeni broj raspoloživih protupožarnih aviona i helikoptera,
2. Zemaljske snage su slabije tehnički opremljene
3. Do većine šumskih područja nema izgrađenih protupožarnih komunikacija,
4. Niska ukupna razina prevencije,
5. Uzak priobalni pojas koji je s jedne strane omeđen morem, a s druge visokim
planinama, koji je iznimno važan za turizam iz kojega se ističu ključne točke poput naselja,
kampova, hotela, maslenika, vinograda i slično,
6. Veliki broj otoka koji su slabo prometno povezani s kopnom i čija je ukupna
infrastruktura nedostatno razvijena,
7. Mali broj mjesta baziranja protupožarnih aviona i mali broj operativnih letjelišta,
8. Ograničen broj mjesta za uzimanje vode u kontinentalnom području,
9. Veliki broj nacionalnih parkova i parkova prirode,
10. Mediteranska klima i vegetacija,
11. Susjedne države imaju slabije razvijenu protupožarnu zaštitu (BiH, Crna Gora) te iz
njih stalno prijeti prelazak požara na područje Republike Hrvatske.

Hrvatska taktika gašenja požara iz zraka sastoji se u tome da se intervenira odmah s

maksimalnim brojem snaga u samom početku. To je ujedno i najjeftiniji način. Ostvaruje se
ušteda resursa od minimalno 30% i 50% smanjenja površine koju je zahvatio požar.
Tehničke značajke protupožarnih aviona prikazuju sposobnost aviona, uporabnost, sigurnost,
učinkovitost i ekonomičnost. HRZ i PZO u borbi protiv požara koriste Canadair, Air Tractor i
helikoptere. Svaki od njih ima određenih prednosti u odnosu na druge tako da zajedničkim
djelovanjem mogu ugasiti svaki požar uz minimalne troškove. Tako Canadair 415 ima
najveću udarnu moć pa se koristi kao glavna udarna snaga u gašenju požara otvorenih
prostora.
Avion AT 802F ima manju udarnu moć od CL415, ali ima veliku izdržljivost. Koristi se kao
izviđački avion. Može se koristiti i kao zapovjedno mjesto. Namijenjen je inicijalnom udaru te
gašenju požara u blizini aerodroma ili u dubljim područjima. Ne uzima vodu sa vodenih
površina.
7
Turković, D.: Taktika gašenja požara otvorenih prostora avionima (II. dio), Hrvatski vojnik, broj 315, 22.
listopada 2010. str. 28., dostupno na: https://hrvatski-vojnik.hr/pdfmagazin/hv_315.pdf (10.08.2016.)

18
Avion AT 802A uzima vodu sa vodenih površina pa se koristi kao navalni avion u gašenju
manjih požara priobalja, te kao potpora avionima CL 415 u gašenju manjih požara.

2.3 Vrste i karakteristike protupožarnih zrakoplova

Za gašenje požara otvorenih prostora iz zraka danas se koriste sljedeći zrakoplovi8:

1. Avioni tankeri – pripreme se i napune na zemlji, u zračnoj luci, a potom prenose
sredstvo za gašenje požara do mjesta požara,
2. Avioni sakupljači (scooper) – skupljaju vodu s prikladne vodene površine koja se
nalazi u najvećoj blizini od požarišta (jezero, rijeka, more),
3. Helikopteri s podvjesnim vjedrom ili spremnikom u unutrašnjosti helikoptera –
primarno se koriste za prevoženje i brzo prebacivanje gasitelja i opreme, a rjeđe za samo
gašenje požara.
Kada je riječ o požarima većih razmjera, potreban je i veći broj zrakoplova, bolja koordinacija
cjelokupnog tima (i na zemlji i u zraku), kao i česti dolazak zrakoplova na požarište. Da bi se
zadovoljilo navedeno, vrlo je važna i blizina vodene površine. Ukoliko vodena površina nije
dovoljno blizu požara, povećava se vrijeme gašenja. Na vrijeme gašenja može utjecati i
nedostatan broj zrakoplova.
Mali zrakoplovi i helikopteri su prepoznati kao vrlo dobro izviđačko sredstvo kako bi se
dojavile informacije o požaru, isključivo ako je njihovo patroliranje pravilno usmjereno i ako
nose dovoljno vode ili sredstva za gašenje za početni napad kako bi usporili kretanje vatre do
dolaska navalnih zrakoplova. Jedan do takvih zrakoplova je Canadier i helikopter s njedrom
ili kruškom, o kojima je riječ u nastavku rada.

2.3.1 Izbacivanje vode iz zrakoplova

Postoji nekoliko načina izbacivanja vode ili vode s dodatkom aditiva iz zrakoplova, ovisno o
vrsti zrakoplova, pokrivenosti površine koja je više ili manje zahvaćena požarom i o procjeni
pilota. Ukupna količina sredstva za gašenje može se izbaciti odjednom ili u više puta.
Canadair izbacuje vodu istovremeno iz oba spremnika, a može i pojedinačno.

8
Ibidem.

19
Kod izbacivanja sredstva za gašenje istovremeno iz oba spremnika površina koja se natapa je
elipsastog oblika i dimenzija 85 x 20 metara, a kod pojedinačnog izbacivanja dimenzije su
140 x 12 metara. Kod gašenja požara iz zraka bitna je i preciznost izbacivanja vode. Za
uspješno gašenje potrebno je da jedan dio vode padne direktno na vatru, a drugi dio na okolno
raslinje. To može biti polovina vode, a može 2/3 na požar, a 1/3 na okolno raslinje.
Tako imamo izravan način gašenja koji se koristi za požare malih razmjera, početne i
točkaste.

Slika 14. Izravan način gašenja požara

Izvor: Vatrogasne intervencijske postrojbe: Gašenje požara otvorenoga prostora, Zagreb, 2001., str. 35.

Neizravan način gašenja kod kojega se primjenjuje izbacivanje vode ili sredstva za gašenja na
određenoj udaljenosti od smjera kretanja glavne fronte požara.

20
 Slika 15. Neizravan način gašenja požara
Izvor: Vatrogasne intervencijske postrojbe: Gašenje požara otvorenoga prostora, Zagreb, 2001., str. 35.

Tehnika štipanja podrazumijeva izbacivanje vode ili retardanta na požare koji gore na većim
površinama tako da se na bokovima požara elipsaste površine vežu jedna u drugu i na taj
način se sužava fronta požara oko samoga vrha.

Slika 16. Gašenje požara tehnikom štipanja

Izvor: Vatrogasne intervencijske postrojbe: Gašenje požara otvorenoga prostora, Zagreb, 2001., str. 36.

Kod izbacivanja vode uz preciznost jako je bitno i iskustvo pilota, a također i vatrogasnog
zapovjednika na tlu. Pozornost treba obratiti i na bočni vjetar, gdje se prednost daje letenju sa
bočnim vjetrom. Bitna je i visina odbacivanja sredstva za gašenje. Neki smatraju manju visinu
učinkovitijom, a neki veću od 15-30 centimetara iznad vrhova stabala. Manja visina
odbacivanja bolja je za male požare u gustom pokrovu jer cijela količina vode pada na tlo kao

21
homogena masa (nema raspršivanja) i ima jak mehanički udar. Nepovoljno je to što može biti
pogubno za gasitelje na tlu i opremu koja se tamo nalazi, a može učiniti i veliku štetu na
vegetaciji. Odbacivanje vode sa većih visina smatra se učinkovitijim kod požara niskog
intenziteta. Ako je moguće, sva odbacivanja vode treba raditi istom brzinom. Za uspješno
gašenje iz zraka bitan utjecaj ima i konfiguracija terena.
Na vrlo strmim padinama učinkovitiji rezultat se postiže izbacivanjem vode iz zaokreta.
Na manje strmim padinama koristi se prilaz zrakoplova u obrušavanju direktno na cilj, a
sredstvo se ispušta netom prije izlaska iz obrušavanja koji zahtjeva veliko iskustvo pilota
(precizna prosudba i navalna sposobnost aviona).

2.3.2 Načini djelovanja zrakoplova

Zrakoplovi čine jako bitan segment u sustavu gašenja požara. Uz odgovarajući tip i broj
zrakoplova potreban je učinkovit sustav logističke potpore. Potrebno je imati dovoljan broj
osposobljenih pilota, tehničara i objekte za smještaj zrakoplova i osoblja. Logistička potpora
je važna jer zrakoplovi zahtijevaju propisno održavanje.
Zrakoplovi sami za sebe nisu dovoljni za gašenje požara već će gašenje požara biti učinkovito
ako je kombiniran rad zrakoplova, gasitelja i vatrogasnih vozila. Koji će se način gašenja
primijeniti ovisi o situaciji (razvoju i širenju požara).
Koja tehnika će se primijeniti ovisi o broju gasitelja i opremi na tlu, broju zrakoplova i
vremenu između dva bacanja. Vrlo je bitno da kad se koriste zrakoplovi za gašenje požara,
pozornost se mora obratiti na sigurnost gasitelja na tlu. Iz navedenog razloga sustav
zapovijedanja mora biti jasno utvrđen. Sustav zapovijedanja se odnosi na komunikaciju
između posade zrakoplova i gasitelja na tlu.
Svaki sustav komunikacije mora imati razrađenu proceduru upotrebe zrakoplova, što znači da
su unaprijed utvrđene opožarene površine koje se zbog svojega značaja i vrijednosti tretiraju
zrakoplovom.
Glavna zadaća zrakoplova je da zaustavi širenje vatrene stihije i bude podrška gasiteljima na
zemlji. Zrakoplovi djeluju na način da izbacuju veliku količinu vode, pjene i retardanta na
požar ili ispred linije djelovanja požara u vrlo kratkom vremenu. Izbacivanje može biti
direktno na frontu požara ili indirektno s ciljem stvaranja zaštitnog pojasa.
Svi zrakoplovi imaju prednosti i ograničenja, stoga se u akciji gašenja požara koristi više
različitih zrakoplova koji se međusobno nadopunjuju.

22
2.3.3 Vrste zrakoplova

2.3.3.1 Poljoprivredni avioni

U akciji gašenja požara mogu sudjelovati i poljoprivredni avioni koji imaju rezervoar za
kemikalije kojima se tretiraju poljoprivredne površine, a u slučaju požara pune se sredstvima
za gašenje požara. Poljoprivredna avijacija je bila rasprostranjena u našim krajevima zadnjih
40-ak godina. Uglavnom je bila riječ o avionima za tretiranje usjeva.

Slika 17. Dromader PZL M18

Izvor: https://bs.wikipedia.org/wiki/PZL-Mielec_M-18_Dromader (14.09.2016.)

Prije osamostaljenje RH za gašenje sezonskih požara od poljoprivrednih aviona koristio

DROMADER PZL M18. Zrakoplov DROMADER PZL M18 je proizveden u Poljskoj.
Opremljen je jednim motorom snage 721 kW, kao jednosjed s dobro oblikovanom kabinom
koja omogućuje dobru vidljivost.
Ispod pilotske kabine nalazi se rezervoar sa 1500 kg kemikalija kapaciteta 2500 litara. Kako
bi se umanjili udari tekućine u letu, u rezervoaru se nalaze valobrani.
Navedeni zrakoplov ima sustav za doziranje kemikalija, cjevovod s mlaznicama za
izbacivanje kemijskih sredstava u prahu i granulama, uređaj za izbacivanje tekućine u obliku
vodene magle te uređaj za izbacivanje sredstva za gašenje požara jednim izbačajem, u obliku
bombe, otvaranjem specijalnih vrata na rezervoaru.
Leti brzinom od 145 km/h, baca sredstva za gašenje sa visine od 21 m i prekriva površinu od
60x15 m.

23
Tablica 1. Tehničke karakteristike poljoprivrednog aviona Dromader PZL M18

Bez uređaja za agro let S uređajem za agro let

Motor ASZ 62 IR
Snaga motora 721 kw
Propeler Četveroperni metalni propeler
Promjer propelera 3,3 m
Masa pri polijetanju 4200 kg
Masa praznog aviona 2470 kg
Volumen rezervoara za 2500 l
kemikalije (vodu)
Duljina aviona 9,5 m
Visina aviona 3,7 m
Raspon 17,7 m
Površina krila 40 m2
Max. Brzia 256 km/h
Tehnička brzina 205 km/h 190 km/h
Radna brzina 170/185 km/h
Pri usponu 5,8 m/s 5,3 m/s
Duljina piste za polijetanje 275 m 280 m
(na tlu)
Duljina piste za slijetanje 330 m 320 m
Domet 520 km
Max. Visina leta u radnom 6500m
stanju
Rezervoar za gorivo 2 x 200 l
Akumulator 24V

2.3.3.2 Air Tractor

Air Tractor je višenamjenski avion s turbo motorom. Koristi se u poljoprivrednom i

protupožarnom zrakoplovstvu. Ovaj zrakoplov je proizveo američki proizvođač
AIRTRACTOR. Prvi let je proveden u listopadu 1990. godine. Zrakoplov Air Tractor se
koristi u poljoprivrednom zrakoplovstvu za zaprašivanje, a najbolji je za gašenje požara
manjih opsega, te na većim požarištima za zaštitu i gašenje rubnih područja.
Air Tractor AT-802F je oprema istraživačko-navalne namjene. Iako mnogi smatraju kako su
Canadair i Air Tractor istoznačnice u laičkom rječniku, postoji značajna razlika između ova
dva zrakoplova. Air Tractor se prvenstveno primjenjuje za ophodnju i prvi udar na požarištu.
Na temelju prosudbe i informacija koje donosi zapovjednik Air Tractor ovisi angažiranje
drugih zrakoplova, odnosno Kanadera u Republici Hrvatskoj.

24
Tim zrakoplovima idealan bi razmještaj bio po otocima, gdje bi njihova izvidničko-navalna
funkcija još više došla do izražaja.

Slika 18. Air Tractor

Izvor: http://www.airtractor.com/aircraft/802f (18.08.2016.)

Karakteristike Air Tractora su prikazane sljedećom tablicom.

Tablica 2. Karakteristike Air Tractora

Motor 997 kW (1424 KS)

Brzina leta do požarišta (pun) 315 km/h
Brzina izbacivanja vode 193 – 201 km/h
Dužina uzleta punog zrakoplova 580 m
Spremnik za vodu i pjenilo 3024 litara i 68 litara pjenilo
Prevaljni put 1 min = 5 km
Izvor: Vatrogasne intervencijske postrojbe: Gašenje požara otvorenoga prostora, Zagreb, 2001., str. 31.

Na temelju podataka prikazanih u tablici 2, može se uočiti kako za gašenje požara Air Tractor
primjenjuje vodu i pjenilo. Air Tractor je jednomotorni niskokrilni zrakoplov kod kojeg je
uočen nedostatak punjenja sredstvima za gašenje požara. Drugim riječima, ovi zrakoplovi se
moraju puniti na zemlji iz hidrantske mreže ili vozila, što se smatra nedostatkom za šumske
požare koji na području Republike Hrvatske najveću brojnost postižu u priobalju, gdje je
najbolje koristiti zrakoplove poput Canadaira koji se pune na vodi.

25
2.3.3.3 Canadair

Canadairi pripadaju kategoriji srednjih nosača vode, od 4000 do 7000 litara. Riječ je o
specijaliziranim zrakoplovima koji su projektirani i građeni za borbu protiv požara na
otvorenim prostorima. Canadairi imaju najveću udarnu moć za gašenje požara pa se koriste
kao glavna udarna snaga u gašenju požara otvorenih prostora. Glavni proizvođač ove vrste
zrakoplova je tvrtka Bombarder iz Kanade.
Canadair CL – 215 je kanadski amfibijski zrakoplov namijenjen za gašenje požara. Vodu puni
u letu (slijetanjem na vodenu površinu i nakon punjenja odmah uzlijeće). Teret ispušta iznad
područja zahvaćenog požarom. Protupožarni je zrakoplov sa 2 Pratt & Whitney R-2800 turbo-
elisa motora. Uzima s vodene površine 5455 l vode u 12 sekundi. Postoji verzija za prijevoz
ljudi (do 19 osoba) i 3864 kg tereta i koristi se u spasilačkim misijama

Slika 19. Canadair CL-215

Izvor: http://fsaircraft.net/canadair/cl-215 (24.07.2016.)

26
Tablica 3. Tehničke karakteristike Canadair CL-215

Osnovne karakteristike
Posada 2
Kapacitet 5454 l vode
Dužina 19,82 m
Raspon krila 28,60 m
Površina krila 100,3 m2
Visina 8,98 m
Masa zrakoplova 12000 kg
Max. Masa uzlijetanja 17100 kg iz vode i 19730 kg s kopna
Najveća brzina 290 km/h
Dolet 2430 m
Brzina penjanja 5 m/s
Motor 2x Pratt & Whitnay R-2800 – 83 Amradialna
motora s 18 cilindra
Brzina rketanja prilikom uzimanja vode 140-150 km/h
Duljina staze potrebna za uzimanje vode Oko 1500 m
Vrijeme potrebno za uzimanje vode 12 sek
Vrijeme potrebno za ispuštanje ukupne 1 sek
količine vode

Canadair se po prvi put koristio u Kanadi kada su shvatili kako je veća šteta koja nastane
gorenjem šuma u odnosu na ulaganja koja su potrebna za tehniku za gašenje. Rezultat takvoga
razmišljanja je avion Canadair. Prvi model ovoga aviona bio je CL-215 koji je prvi put
poletio 23. listopada 1967. godine, a prva intervencija na kojoj je korišten izvedena je u lipnju
1969. godine. S obzirom da su ga pokretala dva Pratt & Whitney R-2800 motora, na nekim
područjima su ove avione zvali i Patak. Brzina kretanja bila mu je 140-150 km/h tijekom
uzimanja vode. Staza koja mu je bila potrebna za uzimanje vode je oko 1,5 km. Konfiguracija
krila CL-215 je takva da mu poboljšava operativnost pri manjim brzinama. Još jedna od

27
važnih prednosti ovoga aviona je mogućnost letenja u olujnim vjetrovima i turbulencijama
koje nastaju preletima iznad područja s vrelim zrakom (požarima).9
Canadair je dvomotorni visokokrilac, te se kao takav ubraja u amfibijske zrakoplove.
Amfibijski zrakoplovi imaju krila zrakoplova i trup broda, što im omogućuje plutanje i
letenje. Na području Republike Hrvatske koristi se izraz Kanader, što je termin koji je
podjednako zastupljen za avione CL-215 i CL-415. Riječ je o avionima koji su, osim po
svojoj žutoj boji, prepoznatljivi i po tome što se u pravilu upućuju na najteža požarišta.
Tijekom 1995. godine Republika Hrvatska kupila je prve avione CL-215. Okončanjem
Domovinskog rata eskadrila se popunjava avionima kako bi se zadovoljile potrebe za ovom
vrstom namjenskih aviona. Tako su 1997. godine nabavljeni CL-415, a od nedavno se u
sastavu nalaze i avioni Air Tractor AT-802F.
Republika Hrvatska u okviru protupožarne eskadrile raspolaže sa ukupno 6 Canadair-a.

Tablica 4. Karakteristike Canadair-a

CL-215 CL-415
Brzina leta do požarišta 259 km/h max. 365 km/h
Brzina pri izbacivanju vode 185-203 km/h 195 km/h
Ukupni kapacitet vode 5.346 litara 6.130 litara
Vrijeme punjenja 10-12 sec 10-12 sec
Izvor: Vatrogasne intervencijske postrojbe: Gašenje požara otvorenoga prostora, Zagreb, 2001., str. 29.

Na temelju podataka prikazanih u tablici 4, može se uočiti razlike između CL-215 i CL-415.
Količina sredstava koje može ponijeti CL-215, namijenjenih za gašenje požara je 5.346 litara,
odnosno 6.130 litara kod CL-415. Osim u količini nošenja vode, ova dva tipa aviona razlikuju
se i u vrsti motora. Avion CL-215 koristi dva 18 cilindrična četverotaktna motora svaki snage
1.565 kW (2.100 KS), dok CL-415 koristi dva turbopropelerna (mlazna) motora svaki snage
1.775 kW (2.380KS).10
Canadair CL-415 modernizirana je inačica CL-215T. pilotska kabina opremljena je EFIS
sustavom, ima zaobljena krila, amfibija je, teži je i može podnijeti veći teret. Prvenstveno je

9
Grebović, N.: Kanaderi – Canadair CL215 i CL-415, dostupno na:
http://www.automotosvijet.com/index.php/luxury-lifestyle/186-aeronautika-bih/18372-kanaderi-canadair-avioni
(24.07.2016.)
10
Klečar, S., Kratohvil, M., Marotti, R., Paluh, M., Szabo, N., Vinković, M., Vučetić, M.: Osnove gašenja
požara raslinja. – Zagreb: Mi Star d.o.o., 2010., str.125.

28
namijenjen ispuštanju „vodenih bombi“. Canadair CL-415 se može preurediti i za patroliranje
na moru i prijevoz tereta i putnika. Ima veliku navalnu moć, služi za bacanje velike količine
vode na požarište, velike je pokretljivosti i preciznosti, a voda se može uzimati na kratkim
vodenim površinama. Kod punjenja vode glisira brzinom od 70 čvorova, a može uzimati vodu
s mora, jezera i rijeka. U 10 sekundi skupi 5346 l vode i pri tome prijeđe put od 200 metara.
Za punjenje spremnika vodom Canadairi koriste vodu iz mora ili jezera tako što pri niskom
letu uranjaju trup nekoliko centimetara u vodu kako bi je zahvatili i napunili spremnik. U roku
od 10 – 12 sekundi s takvim se postupkom u spremnike prikupi količina vode od 6 t. Canadair
CL-415 može 1,2 milijuna litara vode izbaciti tijekom jednoga dana, međutim, postoji i
odgovarajući problem koji se veže uz njegovo brzo pregrijavanje klipnih motora, što zahtjeva
odgovarajuće pauze između gašenja požara

Slika 20. Canadair CL-415

Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=lU_u12Evy0g (24.07.2016.)

Tablica 5. Tehničke karakteristike Canadair CL-415

Tehničke karakteristike

29
Proizvođač Kanada
Posada 3
Motor 2 turboprop motora Pratt & Whitnay Canada svaki snage 2380
KS s četverokrakim elisama
Dužina 19,81 m
Raspon krila 28,38 m
Visina 11 m
Površina krila 100,33 m2
Težina Prazan 12600 kg, max 19890 kg
Gorivo 5796 l
Brzina Max 365 km/h, krstareća 365 km/h
Dolet Na razini mora 1050 m
Duljina polijetanja 700 m
Duljina slijetanja 670 m
Duljina skupljanja vode 1340 m
Operativni vrhunac 6100 m
Max. Ostajanje u zraku 7h
Max. Ostajanje na požaru 4h
Kapacitet spremnika vode 6130 l
Kapacitet spremnika pjene 340 l
Vrijeme skupljanja vode 12 sek
Min. Dubina vode 2m
Max. Visina valova 2m

2.3.4 Helikopter s vjedrom ili kruškom

Svaki požar na otvorenom prostoru je jedinstven, te kao takav zahtjeva i jedinstven pristup,
pri čemu se uzimaju u obzir svi čimbenici koji na njega utječu. U skladu s time koriste se i
različiti zrakoplovi. Za razliku od aviona, helikopteri imaju svoje odgovarajuće prednosti i
nedostatke, te se kao takvi primjenjuju u odgovarajućim situacijama.
Helikopteri se također s vremenom modificiraju kako bi se što više umanjili prepoznati
nedostatci, odnosno kako bi se unijeli tehnološki i drugi noviteti koji će olakšati posadi i timu
u borbi protiv požara. Republika Hrvatska raspolaže s nekoliko vrsta helikoptera, od kojih se
ističu Mi-171 Sh i Mi-8 MTV1. Helikopter Mi-171 Sh pripada kategoriji srednjih transportnih
helikoptera čija je namjena prijevoz ljudi, međutim efektivan je i u gašenju požara jer
raspolaže s protupožarnim uređajem nosivosti do 2.200 litara vode. Maksimalna brzina je 250
km/h, dok je maksimalna brzina krstarenja 230 km/h. Maksimalna masa podvjesnog tereta
koju može ponijeti je 4.000 kg, što je ujedno i masa tereta koju može ponijeti u teretnoj
kabini. Visina leta koju može podnijeti je maksimalno 6.000 metara.11 Helikopter Mi-171 Sh

11
https://www.morh.hr/hr/morh-u-zajednici/75-protupoarne-aktivnosti/taktiko-tehniki-podaci/2072-helikopter-
mi-171-sh.html (23.07.2016.)

30
je novi zrakoplov kojeg je 2008. godine Republika Hrvatska dobila u sklopu rješavanja
klirinškog duga s Ruskom Federacijom. Primjena ovoga helikoptera je višestruka te se tako i
koristi za gašenje otvorenih požara, transport i desantiranje vatrogasaca i opreme, te u
akcijama traganja i spašavanja transporta i unesrećenih.12

Slika 21. Helikopter Mi-171 Sh

Izvor: http://www.vecernji.hr/zg-vijesti/veliki-pozar-na-jankomiru-gasi-i-morh-ov-helikopter-932877
(22.07.2016.)

Tablica 6. Tehničke karakteristike helikoptera Mi-171 Sh

Posada 3
Kapacitet 32 putnika
Dužina 18,42 m
Promjer rotora 21,352 m
Visina 4,76 m
Masa helikoptera 7.100 kg
Maksimalna masa uzlijetanja 13.000 kg
Najveća brzina 250 km/h
Dolet 950 km
Brzina penjanja 8 m/s
Najveća visina leta 6.000 m
Motor 2x Klimov TV3-117VM turbo-osovinska motora
Osim navedenog novog Mi-171 Sh helikoptera, Republika Hrvatska raspolaže i sa Mi-8
MTV1 helikopterima koji su u primjeni od 1992. godine. Također je riječ o srednjem
transportno helikopteru čija je namjena prijevoz tereta, ljudstva i desantiranje padobranaca.
Helikopter MI-8 MTV1 doseže maksimalnu brzinu od 250 km/h, dok je brzina krstarenja 240
km/h. U teretnom prostoru može ponijeti 4.000 kg ili 24 vojnika, te podvjesno 3.000 kg.
12
Parlov, L.: Mi-171Š na pripremama za protupožarnu sezonu, Hrvatski vojnik, broj 187, svibanj 2008.,
dostupno na: www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/1872008/MI171.asp (21.03.2015.)

31
Pogon mu se sastoji od dva turboosovinska motora od kojih je svaki snage 1470 kW s
peterokrakim rotorom promjera 21,294 m.13

Tablica 7. Tehničke karakteristike helikoptera MI-8 MTV 1

Proizvođač SSSR
Posada Tri (kapetan, kopilot i tehničar – letač)
Pogonska skupina Dva turboosovinska motora TV3-117MT svaki snage 1470 Kw
(2000) s peterokrakim rotorom promjera 21,294 m
Dužina 18,219 m
Dužina (rotor se okreće) 25,262 m
Visina 5,521 m
Površina rotora 21,8 m2
Težina Prazan – 7085 kg
Normalan - 11100 kg
Max. Na polijetanju – 13000 kg
Gorivo U internim spremnicima – 2615 l
U internim i dopunskom – 3530 l
U internim i podvjesnom – 4445 l
Max. Brzina 250 km/h
Krstareća brzina 240 km/h
Dolet S 217 kg tereta 495 km
S 4000 kg tereta 465 km
S jednim dopunskim spremnikom 725 km
S dva dopunska spremnika 950 km
Vrhunac leta 6000 m
Nosivost U teretnom prostoru 4000 kg ili 24 vojnika
Podvjesno 3000 kg
Izvor: Vlastiti

Slika 22. MI-8 MTV 1

13
MI-8 MTV1, dostupno na: https://www.morh.hr/hr/protupozarna-sezona-2015/tehnicke-karakteristike-zracnih-
snaga/mi-8-mtv-1.html (25.07.2016.)

32
 Izvor: https://www.morh.hr/hr/protupozarna-sezona-2015/tehnicke-karakteristike-zracnih-snaga/mi-8-mtv-
1/224-morh/aktualne-teme/protupozarna-sezona-2015.html (27.07.2016.)

Kao rezultat primjene helikoptera u gašenju požara, u literaturi su navedena sljedeća

iskustva14:
 Zamorno i stresno u odnosu na učinke,
 Lak gubitak vjedra i česte pogibeljne situacije,
 Učinak gašenja na velikim požarima je mali i neodgovarajući u odnosu na uložena
sredstva,
 Primjena na požarima industrijskih objekata ili skladišta praktično je neizvediva,
 Najrentabilniji su u gašenju početnih požara i u završnim fazama (kada su mali
plamenovi i turbulencije),
 Vrlo su korisni za prevoženje vatrogasaca, opreme i vode na udaljena požarišta,
 Pružaju odgovarajuću logističku potporu gasiteljima na terenu.

2.4 Komunikacija sa zemaljskim snagama u gašenju požara

Pri gašenju požara od velikog je značaja informacijsko komunikacijski sustav koji povezuje
zemaljske i zračne snage i njihovim unisonim djelovanjem omogućuje lakšu i bržu borbu
protiv požara. Upravljanje informacijama o požaru značajno je olakšano uvođenjem različitih
softvera i konstantnim razvojem informatičke tehnologije. Kompjuteriziranje potpore u
prikupljanju i obradi podataka o vremenu, požarima, ponašanju požara, stanju otkrivanja,
početnim napadima i snagama za gašenje smanjilo je broj odgovornih osoba koje rade na
ovim poslovima.
Osim različitih programskih podrški, velika je važnost primjene radio komunikacije koja se
najviše primjenjuje prilikom gašenja požara kako bi se razmijenile informacije. Radio
komunikacija je sustav razmjene informacija korištenjem elektromagnetskih valova. Zemljina
atmosfera prenosi elektromagnetske valove, a uređaji koji ih primaju i emitiraju zovu se
radiouređaji. Pomoću elektromagnetskih valova prenose se zvuk, tekst i slika. Radiostanice

14
Odobašić, I.: Iskustva posade zrakoplova za gašenje požara. - Vatrogasni vjesnik, dostupno na.
http://www.upvh.hr/index.php/taktika/pozar/108-iskustva-posade-zrakoplova-za-gasenje-pozara (25.07.2016.)

33
koriste jedan dio spektra elektromagnetskih valova tj. frekvencija koji se nazivaju
radiovalovi.15

2.4.1 Tehničke karakteristike i načini komuniciranja

Komuniciranje radiovezom omogućeno je na više načina:

 simpleksnom radiovezom,
 semidupleksnom radiovezom,
 dupleksna radioveza i
 digitalni radio komunikacijski sustav.
Primjena više različitih radioveza je važna, jer otežavajuće okolnosti mogu prekinuti
komunikaciju. Tako se na primjer, požar često nalazi izvan naseljenih područja, na teško
pristupačnim mjestima gdje je pokrivenost radiovezom minimalna ili ne postoji. Upravo iz
takvih razloga važna je primjena više različitih načina kako bi se komunikacija ostvarila bez
prekida, a sustav komunikacije mora biti razrađen i pomoću alternativnih načina
uspostavljanja radio komunikacije.
Simpleksna radioveza se ostvaruje kada se prijenos informacija odvija između dvije
radiostanice naizmjence na radio kanalu na kojem je prijemna i predajna frekvencija
identična. Radioveza se provodi na jednom većem sektoru požarišta, a radiosignal ide izravno
s jednog radiouređaja na drugi, dakle nema posrednika tj. repetitora. Kao nedostatak ove vrste
radioveze javlja se relativno mali domašaj i ograničena mogućnost pokrivanja terena
radiosignalom.
Semidupleksna radioveza podrazumijeva postavljanje radio repetitora na istaknutu geografsku
kotu. Način komunikacije odvija se kao i kod prethodno opisane semipleksne radioveze. Ono
što karakterizira ovaj način komunikacije je veća komunikacijska udaljenost koja se odvija na
domašaju većem od 20 kilometara.
Dupleksni prijenos informacija omogućuje ostvarivanje radioveze u oba smjera tako da oba
korisnika radiostanice mogu istovremeno govoriti i slušati, što nije karakteristično za
prethodna dva opisana načina radioveze. Ovaj način komunikacije vrlo je sličan standardnoj
telefonskoj vezi.

15
Klečar, S., Kratohvil, M., Marotti, R., Paluh, M., Szabo, N., Vinković, M., Vučetić, M.: Osnove gašenja
požara raslinja. – Zagreb: Mi Star d.o.o., 2010., str.241.

34
Tehnološki razvoj doveo je do usavršavanja analognih radijskih sustava koji su zamijenjeni
digitalnim radio komunikacijskim sustavom koji je poznat pod nazivom TETRA (Terrestrial
Trunked Radio). Prednosti ovoga načina komunikacije su mnogobrojne16:
 mogućnost umrežavanja svih kriznih službi,
 pristup telefonskoj GSM mreži,
 mogućnost ostvarivanja konferencijskih poziva više sugovornika,
 daljinsko pokretanje video nadzora za snimanje terena,
 svaki radio na određeni način može funkcionirati kao repetitor,
 udaljenost ne utječe na kvalitetu komunikacije,
 mogućnost prijenosa govora, podataka i slike,
 pomoću GPS-a omogućeno je lociranje sugovornika ili vozila,
 visok stupanj zaštit komunikacije,
 pruža iste usluge kao i GSM operater uz mogućnost davanja prioriteta skupinama
pretplatnika, čime se rješava problematika preopterećenosti kanala tijekom intervencija,
 u slučaju prekida rada baznih stanica ili nedostupnosti mrežne infrastrukture postoji
mogućnost komunikacije u direktnom načinu rada između radiouređaja.

2.4.2 Vrste komunikacije zračnih i zemaljskih snaga

Komunikacija zračnih i zemaljskih snaga može se odvijati na tri načina:

1. Radiovezom zrak – zrak,
2. Radiovezom zemlja – zrak i
3. Radiovezom zemlja – zemlja
Koji će se od navedenih načina primijeniti ovisi s kime je u određenom trenutku važna
komunikacija. U gašenju požara u kojima se kombiniraju zračne i zemaljske snage koriste se
sva tri načina komuniciranja jer je riječ o kompleksnom gašenju. Kao što je već prethodno
navedeno, komunikacija na požarištu je od iznimne važnosti za učinkovitost i brzinu gašenja
požara.
Radioveza zrak-zrak ostvaruje se na zaštićenim frekvencijama koje su namijenjene
zrakoplovstvu, odnosno komuniciranju između zrakoplova. Na ovoj frekvenciji posade

16
Klečar, S., Kratohvil, M., Marotti, R., Paluh, M., Szabo, N., Vinković, M., Vučetić, M.: Osnove gašenja
požara raslinja. – Zagreb: Mi Star d.o.o., 2010., str.243.

35
zrakoplova razmjenjuju informacije koje su bitne za sigurnost leta kao što su smjer i jačina
vjetrova, situacija na vodenoj površini gdje se uzima voda, usklađivanje naleta požara i slično.
na istoj frekvenciji zrakoplovi komuniciraju i sa zračnom kontrolom leta, čime se podržava
sigurnost samoga leta. Osim pilota, ostali sudionici u intervenciji ne mogu komunicirati na toj
frekvenciji.
Radioveza zemlja – zrak, kao što joj i sam naziv govori, omogućuju vezu između
zapovjednika sektora koji se nalazi na zemlji i posade koja se nalazi u zrakoplovu. Veza se
obavlja na određenom kanalu, a najčešće je riječ o simplexu. Za ostvarivanje kvalitetne veze
zemlja-zrak, zapovjednik sektora mora biti upućen u sljedeće specifičnosti komunikacije sa
posadom zrakoplova17:
 Posadu zrakoplova se ne smije opterećivati suvišnim informacijama,
 Komunikacija s posadom obavlja jedna do dvije osobe na jednom sektoru rada,
 Ostali gasitelji ne smiju komunicirati s posadom, osim u krajnjoj nuždi,
 Nalete zrakoplova i bacanja treba tražiti sukladno jedinstvenoj terminologiji. Najčešće
se traži bacanje vode sukladno smjeru kretanja fronte požara i dijelovima požarišta. Ostala
bacanja se traže sukladno lokaciji prethodnih bacanja vode. Važno je poznavanje lokacije
požara, prometnica, dalekovoda, reljefa, orijentira, dominantnih točki i objekata unutar
prostora, te geografskih strana svijeta,
 Zapovjednik sektora mora sukladno naletima zrakoplova komunicirati i sa voditeljima
grupa zbog sigurnosti zemaljskih gasitelja,
 Traženje bacanja na određeni dio požarišta se može obavljati i tako da se lokacija
bacanja označava podacima iz GPS uređaja, isključivo kada se radi o inozemnim
zrakoplovima.
Kako bi se olakšala komunikacija zemlja-zrak, moguće je da cijelokupnu intervenciju nadzire
i jedan laki zrakoplov. Zapovjednik lakoga zrakoplova ima zadaću obavljati sljedeće radnje18:
 Koordinacija rada zrakoplova,
 Koordinacija naleta i izbacivanja vode,
 Svako vatrogasno vozilo treba imati na krovu ispisan pozivni znak radiouređaja, kako
bi piloti mogli stupiti u kontakt s posadom te ih uputiti na drugu lokaciju u slučaju potrebe,
 Komunicira sa zapovjednikom na zemlji i informira ga o pravcima širenja požara.
17
Klečar, S., Kratohvil, M., Marotti, R., Paluh, M., Szabo, N., Vinković, M., Vučetić, M.: Osnove gašenja
požara raslinja. – Zagreb: Mi Star d.o.o., 2010., str. 245.-246.
18
Ibidem., str. 246.

36
Radiovezom zemlja-zemlja komuniciraju zemaljske snage prilikom gašenja požara.
Zapovjednik sektora i voditelj grupa komuniciraju ovom vezom koja se obavlja na simplex
kanalu.

2.4.3 Operativna suradnja zemaljskih i zračnih snaga u gašenju požara

Ukoliko je riječ u požaru većih razmjera, što je vrlo čest slučaj kada je riječ o požarima na
otvorenim prostorima, tada je potrebna suradnja većega broja ljudi i više organizacija. U
takvim slučajevima do izražaja dolazi suradnja zemaljskih i zračnih snaga u gašenju požara.
Kao što zemaljske snage, gasitelji i vozila koja sudjeluju u gašenju požara, imaju
odgovarajuće pripreme prije nego što se krene na požarište, tako je i kod zračnih snaga
potrebno odgovarajuće vrijeme kako bi se piloti i zrakoplovi prije polijetanja pripremili i
obavili odgovarajuće procedure.
Prije nego što se upusti u bilo kakvo polijetanje, pa tako i polijetanje u svrhu gašenja požara,
posada zrakoplova mora obaviti rutinsku proceduru koja obuhvaća pregledavanje zrakoplova,
zagrijavanje motora, najavu leta aerodromskoj kontroli leta, dobivanje dozvole za let i
informiranje o vremenskim uvjetima na mjestu požara.
U svojem radu zračne snage, za razliku od zemaljskih, imaju odgovarajuća ograničenja koja je
potrebno poznavati kako bi se suradnja odvijala nesmetano, a to su sljedeća ograničenja:
 Broj sati rada određenih dijelova zrakoplova,
 Broj sati rada pilota i tehničara,
 Temperatura zraka,
 Brzina i smjer vjetra,
 Zadimljenost na širem području požarišta,
 Valovitost mora i vodenih površina za uzimanje vode i
 Zračni promet u regiji koji može i ne mora predstavljati problem.
U gašenju šumskih požara vrlo često dolazi do operativne suradnje zemaljskih i zračnih
snaga. U tim zajedničkim akcijama potrebno je poštivati i slijediti odgovarajuće prednosti i
nedostatke zemaljskih i zračnih snaga kako bi zajedničkim djelovanjem postigli konačni cilj, a

37
to je gašenje požara. Elementi koji dolaze do izražaja u njihovoj međusobnoj suradnji su
sljedeći19:
1. Poštivanje procedure pozivanja zrakoplova u akciju gašenja požara. Piloti zrakoplova,
za razliku od zemaljskih snaga imaju mnogo bolji pogled iz zraka na cjelokupnu situaciju
požarišta. Takav pogled im omogućuje bolje procjenjivanje situacije da li im je za gašenje
potrebna pomoć jednoga ili više zrakoplova. Ukoliko se procijeni kako jedan zrakoplov nije
dostatan za obuzdavanje vatre, važno je odmah angažirati dodatne zrakoplove,
2. Međusobna radio komunikacija između posade voditelja sektora na tlu,
3. Sporazumijevanje zajedničkom terminologijom prilikom navođenja i izbacivanja
vode,
4. Određivanje lokacije bacanja vode,
5. Desantiranje gasitelja iz helikoptera,
6. Doprema vode helikopterom u prijenosnim gumenim spremnicima i doprema opreme,
7. Priprema improviziranog heliodroma za desant ili spuštanje opreme,
8. Koordinacija zemaljskih snaga u ovisnosti o izbacivanju vode,
9. Sigurnost svakog gasitelja koji se nalazi u zoni izbacivanja sredstava iz zrakoplova,
10. Razrada procedura hitnoga izbacivanja tereta u slučaju opasnosti za zrakoplov i
posadu,
11. Razrada procedure spašavanja osoba na zemlji.

2.5 Opravdanost gašenja požara zračnim snagama

Kao što se može uočiti iz svega prethodno prikazanoga, zračne snage imaju izuzetnu važnost
u taktici gašenja šumskih požara i požara na otvorenim prostorima. Njihovom primjenom
omogućuje se pristup nepristupačnim područjima, kao i brže gašenje velikih požara.
Operacije zrakoplovnog vatrogastva sastoje se od izviđačko-dojavničke komponente koja je
jeftinija u odnosu na napadačko-gasilačku koja se smatra skupom komponentom. Na području
Republike Hrvatske najviše se primjenjuje napadačko-gasilačka komponenta. Takvo
djelovanje upućuje na nedovoljnu iskoristivost zrakoplovno vatrogasnih kapaciteta.
Izviđačko-dojavnička komponenta pruža mogućnost da se požari otkriju s mnogo više
informacija nego što je to slučaj sa izviđanjem zemaljskih snaga. Izviđanje iz zraka

19
Klečar, S., Kratohvil, M., Marotti, R., Paluh, M., Szabo, N., Vinković, M., Vučetić, M.: Osnove gašenja
požara raslinja. – Zagreb: Mi Star d.o.o., 2010., str. 140.

38
najkvalitetnije se obavlja primjenom zrakoplova-izviđača. Većom iskoristivosti ove
komponente osigurala bi se prednost pravovremenog dojavljivanje vatre, što se smatra
najvažnijim dijelom lanca učinkovitog gašenja požara otvorenih prostora.
Navalni zrakoplovi, kao što je Canadair, vrlo je važan segment u gašenju požara jer
omogućuje suzbijanje početnog požara u samo nekoliko naleta. Njegova primjena je tim više
prihvatljiva ukoliko se uzme u obzir prihvatljiva cijena, brzina, otpornost i pokretljivost, što je
prepoznato i pri gašenju požara na području Republike Hrvatske. Prepoznavanje
karakteristika Canadaira upravo je razlog zanemarivanja drugih komponenti zrakoplovnog
vatrogastva, odnosno izviđačko-dojavničke komponente.
Da bi se omogućilo optimalno iskorištavanje obje komponente zrakoplovnog vatrogastva,
važno je konstantno djelovati u smislu razvoja zračnih snaga u taktici gašenja požara. Razvoj
dakako, osim tehnika za gašenje, podrazumijeva i odgovarajuća ulaganja u nove zrakoplove i
helikoptere. Na temelju dosadašnjih iskustava upotrebe zrakoplova u protupožarnim
djelovanjima, da bi se pokrila cijela obala potrebno je osigurati najmanje petnaestak
zrakoplova-izviđača, dok bi za gasilački segment trebalo još desetak navalnih „AT-802 Air
Tractora“ i barem još jedan „CL-415 Canadair“.
Takvo ulaganje zahtijevalo bi sljedeće troškove: za izviđače, ako svaki zrakoplov košta oko
45.000 €, ukupno 675.000 €, za „Air Tractore“ 10 milijuna €, a za jednoga „CL-415
Canadaira“ 22 milijuna €, odnosno sveukupno oko 33 milijuna €. S druge strane, prosječna
šteta od požara procijenjena je na više od 75 milijuna €, stoga bi ulaganje u zrakoplovno
vatrogastvo, uz istovremeno relativno smanjenje potreba za ulaganjem u klasično zemaljsko
vatrogastvo, bila brzo isplativa investicija.

2.5.1 Socijalno–ekonomske posljedice požara

Kao što je već prethodno navedeno, požar za sobom donosi odgovarajuće socijalno-
ekonomske posljedice koje se odražavaju na kvalitetu života ljudi. Kako bi se bolje uočila
važnost što bržega djelovanja ekipe na požarištu, u nastavku se donosi komparativni prikaz
socijalno-ekonomskih posljedica požara prema podatcima nacionalnih studija i Republike
Hrvatske.

Tablica 8. Godišnji prosjek požara na 1000 stanovnika (2009.-2013.)

39
 Broj požara na 1000 stanovnika
Zemlja 2009 2010 2011 2012 2013
SAD 4,27 4,21 4,40 4,35 3,92
Rusija 1,31 1,26 1,18 1,14 1,07
Austrija 4,30 4,05 6,84 4,98 4,77
Francuska 5,20 5,10 4,81 4,65 4,27
Velika Britanija 5,04 4,87 4,68 4,45 3,14
Italija 3,45 3,23 3,77 3,95 3,22
Hrvatska 1,76 1,17 2,33 2,53 1,88
Cipar 6,66 8,34 8,47 7,92 10,03
Izvor: http://www.ctif.org/sites/default/files/ctif_report20_world_fire_statistics_2015.pdf (20.08.2016.)

U tablici 8. prikazani su godišnji prosjeci požara na 1000 stanovnika za razdoblje između

2009. i 2013.godine. Iz prikazanih podataka može se uočiti kako je najveći broj požara
ostvaren na Cipru, što na 1000 stanovnika iznosi u prosjeku 8,9 požara. Broj požara iz godine
u godinu se razlikuje, nema trend rasta ili padanja, a tijekom 2013. godine doseže svoj
vrhunac od 10,03 požara na 1000 stanovnika. Zemlja s najmanjim brojem požara je Rusija,
što se najvjerojatnije može zahvaliti hladnoj klimi koja prevladava na tom području. Na 1000
stanovnika se tijekom godine dogodi u prosjeku 1,19 požara, a tijekom 2013. godine ostvaren
je najmanji broj požara u iznosu 1,07 na 1000 stanovnika. Republika Hrvatska nalazi se na
dnu ljestvice prema broju požara na 1000 stanovnika, odmah nakon Rusije. Takvo stanje
može se zahvaliti dobro razvijenoj taktici gašenja požara, opremljenosti i uvježbanosti
vatrogasnih – zračnih i zemaljskih postrojbi.
Iako se na području Republike Hrvatske čini da je riječ o mnogobrojnim požarima, ukoliko se
taj broj požara usporedi sa svjetskom i Europskom statistikom, može se uočiti kako je riječ o
tek manjem broju požara. Također treba imati na umu kako postoje mnoge zemlje, poput
Vijetnama, Japana, Češke, Švicarske i Norveške koje imaju daleko manju stopu požara na
1000 stanovnika u odnosu na Hrvatsku. Međutim, u pogledu na susjedne zemlje, Republika
Hrvatska ima nisku stopu požara, što je rezultat uloženih napora u sprječavanje požara u
smislu upozoravanja i reklamiranja te je rezultat dobre organizacije i brze intervencije
vatrogasnih postrojbi.

Tablica 9. Socijalno-ekonomski troškovi požara prema podacima nacionalnih studija

40
Ukupni troškovi (promili BDP-a) Danska Kanada Velika SAD
Britanija
Referentna godina istrživanja 1991 1993 1995 1998

Ljudski gubitci 1,8 2,2 1,5 1,1

Izravni fizički troškovi 2,2 1,5 1,3 2,0
Administracija 0,6 0,2 0,9 0,3
Protupožarna operativa 2,9 1,8 2,4 0,9
Prevencija 3,6 2,0 3,0 2,1
Ukupni troškovi 11,1 7,7 9,1 6,4
Izvor: Vidović, A.: Protupožarni zrakoplovi, pisana predavanja iz kolegija „Nekonvencionalni zrakoplovi“,
Zagreb, 2009., str. 2.

U tablici broj 9 prikazani su socijalno-ekonomski troškovi požara koji su iskazani u

promilima bruto nacionalnog proizvoda pojedine promatrane države. Ukupni troškovi u
promatranim državama iznose 11,1 promila u Kanadi, 9,1 promila u SAD-u, 7,7 promila u
Velikoj Britaniji te 6,4 promila u Danskoj. Riječ je o indikativnim podatcima koje treba uzeti
s rezervom iz sljedećih razloga:
 Razine ekonomske razvijenosti zemalja su različite,
 Estimativne metode (metode procjene) su različite,
 Istraživanja su obavljena u različitim vremenskim razdobljima,
 Uzorak inicijalnih istraživanja je minoran za međunarodnu komparaciju.

41
3. ZAKLJUČAK

Republika Hrvatska, kao zemlja koja je klimatski i geografski predisponirana za razvoje

velikih požara, još uvijek nije na vrhu ljestvice požara ukoliko se usporedi s drugim zemljama
u svijetu. Međutim, broj požara s kojima se bori je sasvim dovoljan da uloži sve moguće
napore kako bi djelovala preventivno, ali i u trenutku požara kako bi posljedice bile što manje.
Radom se dolazi do zaključka kako su posljedice požara vrlo štetne i pogubne kako za ljude
tako i za biljni i životinjski svijet. Iako je područje priobalja i otoci mnogo podložniji
požarima, važno je da cijela Hrvatska shvati ozbiljnost problema i zajedničkim naporima se
uključi u borbu za njihovo suzbijanje.
Zračne snage kojima raspolaže Republika Hrvatska sastoje se od Canadaira, Air Tracotra i
helikoptera, koji su uspješno ukomponirani u taktiku gašenja šumskih požara. Razvijena je
specifična strategija koja se naziva Hrvatska taktika gašenja požara, a kvaliteta njezine
primjene potvrđena je i na drugim područjima osim na području Republike Hrvatske. Taktiku
karakterizira angažiranje velikoga broja zrakoplova odmah u početku gašenja požara. Takva
praksa dokazala je kvalitetnu suradnju zračnih i zemaljskih snaga koje je u budućnosti
potrebno konstantno razvijati.
Iako se kroz rad može uočiti kako je riječ o velikom broju požara, treba obratiti pozornost i na
činjenicu kako su štete manjih razmjera jer su požari na vrijeme ugašeni. Gašenje požara
predstavlja skuplju varijantu gašenja, ali je daleko jeftinije u odnosu na štete koje požar
ostavlja iza sebe. Stoga se radom dolazi do zaključka kako je daljnje ulaganje u zračne snage i
njihovo uključivanje u taktiku gašenja požara pozitivno i opravdano, te ga kao takvo treba i
dalje poticati. Također se naglašava kako se daljnje ulaganje u zrakoplovni sustav treba
smatrati kao ulaganje u budućnost.

42
4. LITERATURA

KNJIGE:

(1.) Kardum, Z.: Priručnik za osposobljavanje iz zaštite od požara, drugo izdanje. –

Zagreb: HD usluge d.o.o., 2014.
(2.) Klečar, S., Kratohvil, M., Marotti, R., Paluh, M., Szabo, N., Vinković, M., Vučetić,
M.: Osnove gašenja požara raslinja. – Zagreb: Mi Star d.o.o., 2010.
(3.) Gašenje požara otvorenoga prostora. – Zagreb: Vatrogasne intervencijske postrojbe,
2001.

DRUGI IZVORI ZNANJA:

(4.) Zakon o zaštiti od požara, N.N., br. 92/10

(5.) Rosavec, R., Španjol, Ž., Barčić, D., Palčić, D.: Primjena zrakoplova pri gašenju
požara. - Zagreb: Vatrogastvo i upravljanje požarima, br. 2/2014., vol. IV, 2014.

WEB IZVORI:

(6.) Grebović, N.: Kanaderi – Canadair CL215 i CL-415, dostupno na:

http://www.automotosvijet.com/index.php/luxury-lifestyle/186-aeronautika-
bih/18372-kanaderi-canadair-avioni (24.07.2016.)
(7.) http://fsaircraft.net/canadair/cl-215 (24.07.2016.)
(8.) https://www.youtube.com/watch?v=lU_u12Evy0g (24.07.2016.)
(9.) http://www.airtractor.com/aircraft/802f (18.08.2016.)
(10.) https://www.morh.hr/hr/protupozarna-sezona-2015/tehnicke-karakteristike-zracnih-
snaga/mi-8-mtv-1/224-morh/aktualne-teme/protupozarna-sezona-2015.html
(27.07.2016.)
(11.) http://www.ctif.org/sites/default/files/ctif_report20_world_fire_statistics_2015.pdf
(20.08.2016.)
(12.) http://pressrs.ba/vijesti/globus/nestao-ruski-avion-sa-11-clanova-posade-01-07-2016
(16.09.2016.)

43
(13.) https://bs.wikipedia.org/wiki/PZL-Mielec_M-18_Dromader (14.09.2016.)
(14.) http://hns-cff.hr/files/documents/5649/ZOP%20-%20prezentacija.pdf (12.09.2016.)

(15.) https://www.morh.hr/hr/morh-u-zajednici/75-protupoarne-aktivnosti/taktiko-tehniki-
podaci/2072-helikopter-mi-171-sh.html (23.07.2016.)
(16.) http://www.vecernji.hr/zg-vijesti/veliki-pozar-na-jankomiru-gasi-i-morh-ov-
helikopter-932877 (22.07.2016.)
(17.) https://en.wikipedia.org/wiki/Beriev_Be-200 (16.09.2016.)
(18.) https://hr.wikipedia.org/wiki/C-130_Hercules (16.09.2016.)
(19.) https://es.wikipedia.org/wiki/Beriev_Be-12 (16.09.2016.)
(20.) https://hr.wikipedia.org/wiki/Basler_BT-67 (16.09.2016.)
(21.) http://www.airtractor.com/aircraft/802f (16.09.2016.)
(22.) https://en.wikipedia.org/wiki/Antonov_An-2 (16.09.2016.)
(23.) http://www.russianhelicopters.aero/en/helicopters/civil/mi-26t.html (16.09.2016.)
(24.) https://en.wikipedia.org/wiki/Sikorsky_S-64_Skycrane (16.09.2016.)
(25.) https://en.wikipedia.org/wiki/Eurocopter_AS332_Super_Puma (16.09.2016.)
(26.) http://heli.utair.ru/en/aircrafts/24606.html (16.09.2016.)
(27.) http://www.antonov.com/aircraft/special-purpose-aircraft/an-32p (16.09.2016.)

(28.) MI-8 MTV1, dostupno na: https://www.morh.hr/hr/protupozarna-sezona-

2015/tehnicke-karakteristike-zracnih-snaga/mi-8-mtv-1.html (25.07.2016.)
(29.) Odobašić, I.: Iskustva posade zrakoplova za gašenje požara, URL:
http://www.upvh.hr/index.php/taktika/pozar/108-iskustva-posade-zrakoplova-za-
gasenje-pozara (11.07.2016.)
(30.) Parlov, L.: Mi-171Š na pripremama za protupožarnu sezonu, Hrvatski vojnik, broj
187, svibanj 2008., dostupno na: www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-
vojnik/1872008/MI171.asp (21.03.2015.)
(31.) Turković, D.: Taktika gašenja požara otvorenih prostora avionima (II. dio), Hrvatski
vojnik, broj 315, 22. listopada 2010. str. 29., dostupno na: https://hrvatski-
vojnik.hr/pdfmagazin/hv_315.pdf (10.08.2016.)

44