ANTUN GUSTAV MATOŠ

(Tovarnik, 13.lipnja 1873. – Zagreb, 17.ožujka 1914.)

Pjesnik,pripovjedač,putopisac,kritičar i esejist.
Završio je šest razreda gimnazije u Zagrebu, te je učio svirati violončelo.
Bio je neuspjeli student Vojnog veterinarskog instituta u Beču.
Godine 1894. dezertirao je iz vojske i sve do 1908. živio u Beogradu (u dva navrata), Ženevi i Parizu.
U pravom smislu riječi književni je boem.

DJELA:

Pripovijetke – Iverje,1899.,Novo Iverje,1900., Umorne priče,1909.

Feljtoni,kritike,eseji – Vidici i putovi,1907., Za Kranjčevića,1908., Naši ljudi i krajevi,1910.
Pjesme su objavljene posmrtno,1923.

MATOŠ – SIMBOL HRVATSKE MODERNE

Charles Baudelaire je bio veliki uzor Matošu pjesniku i od njega je preuzeo mnoge formalne elemente.

LJUDI PRAŠTAJU SVE OSIM ISKRENOSTI.

(PISMA)
Cvijet sa raskršća
¨Ljubav! Tu je, dakle, ovdje, preda mnom, ljubav bjelja od lijera,
čišća od glečerskog snijega, pjanija od vina! Na cesti,između dvije
noći bez konaka! Ljubav – lijepa kao boginja,slijepa kao slučaj!
Okrenula se spram mene,i osjećah kako mi gleda u dušu
pritvorenim,vlažnim ustima i sklopljenim,slijepim očima.Ljubim, a ne
smijem!¨

VRSTA DJELA
modernistička, simbolička novela

MJESTO RADNJE
francuski gradić N.
„Umoran stignem u južni francuski gradić N…“
dvorište bijelog ljetnikovca kraj fontane
„…zgodno odmorište u aleji pored ljetnikovca ako novog i tako
bijelog…“
„…bijaše očevidno da je moje odmorište ostatak lovačkog puta…“
„…napivši se iz naručka svježe vode sa polurazrušenog
istočnika…“

Novela ima AUTOBIOGRAFSKI KARAKTER. Na početku,u posveti,stoji Gđici O.H.Misli se na Olgu

Herak,Matoševoj zaručnici za koju se nikad nije oženio.

SIMBOLIČNOST NASLOVA = RAZLOG ZAŠTO SE NJIH DVOJE NISU VJENČALI

Izabela je djevojka obučena u bijelu odjeću koja je simbol nevinosti i čednosti. Njene cipele nikada
nisu vidjele blata i ona je anđeoski nestvarna. No ona je slijepa.
Matoš govori time da je ljubav lijepa i slijepa,ali za njega pjesnika,koji se ne može skrasiti u životu,
ljubav je neostvariva. On nema materijalnih sredstava, što je muškarac u to vrijeme trebao imati ako se mislio
ženiti. Kada Izabela s njim želi pobjeći,on joj kaže da ne posjeduje kuću i da je jedino može odvesti u jarak i u
baru. Raskršće je simbol njegovih lutanja, stalnih putovanja i njegove nemogućnosti da se smiri. Kada je
taj san o idealnoj ljubavi nestao, dolaskom Izabelina oca koji je predstavljao grubu stvarnost,njega na nova
lutanja odvodi muza Avantira (Avantura). Solus na latinskom znači sam, to je simboličko ime pisca. Lirskom
tonu novele pridonose suptilni opisi prirode,sintezija te miješanje sna i jave. San prestaje onog trenutka kada
zalaje pas kao simbol grube stvarnosti.

LIKOVI
Solus,Izabela,Izabelin otac
 VRIJEME RADNJE
nepoznato,sam pisac se izgubio
„…Možda bijaše nedjelja,praznik. Ne znam,jer već davno izgubih
kalendar…“

TEMA
Sudbonosni susret (Solusa i Izabele)

SIMBOLIKA NASLOVA
cvijet = slijepa djevojka
raskršće = simbol pustolovnog,lutalačkog načina života

Zašto je simbolička novela?

SOLUS
- lat.sam
-čovjek otuđen od društva koji sam putuje po svijetu
-putnik,nema dom
IZABELA
-špa. nježnost,bjelina
- bijela,čista,neiskvarena ljubav
-živi u dvorcu = ne poznaje svijet,slijepa je_ne poznaje život

KOMPOZICIJA
1) OPIS PRIRODE (priroda je antropomorfizirana odnosno usklađena s unutarnjim
životom likova,stanje duše,lirski i humanizirani pejzaž:osamostalio ga kao temu – OČOVJEČEN
2) SAN – JAVA (buđenje,dodir,miris)
3) OTVARA OČI (prekrasno djevojče-Izabela,opis Izabele
4) RAZGOVOR;DIJALOG (oboje otkrivaju svoje viđenje života i svijeta)
5) NEOČEKIVANI ZAVRŠETAK (Solus nastavlja put)

Gorgona – u klasičnoj mitologiji strašna žena s kosom od zmija

-lirski krajolik- zbog ugođaja

-vizualni,olfaktivni,statični i akustični motivi
- ONOMATOPEJA i PERSONIFIKACIJA „Put se penje uz brdo kroz ptičje
pjevanje i kroz šaptanje lišća“
- SINTEZIJA „Vidjela sam ga uhom…“

Lirska novela (motiv ljubavi,izraz protkan lirskim izričajem,radnja se odvija na granici sna i
jave),slikovitost,stilska izražajna sredstva

POETSKA METAFORA pejzaž je metafora ljubavi

KRAJ NOVELE – POANTA-:
Sukob snova i stvarnosti
Ljepota i savršenstvo su neuhvatljivi – ruši ih stvarnost (dolazak ljudi,lavež psa)

LIRIČNOST
-ritam rečenice,slikovitost
-sintezija,subjektivni osjećaji
-metafora,epiteti,personifikacije
 ¨Čovjek vidi da ne vidi, i žali što je vidio. Kad hoću da
gleda,zatvaram oči kao vi i gledam u tminu,u sebe.¨