"Dundo Maroje" jedna je od najpoznatijih komedije dubrovačkog dramatičara Marina Držića i jedan

od najpoznatijih književnih djela dubrovačke renesansne književnosti. Ovo je jedna plautovska

komedija, nastala 1551. godine. Nije tiskana za vrijeme Držićeva života, a nije očuvan ni njen izvorni
rukopis, već prijepis iz 16. stoljeća koji nije kompletan. Naime, nedostaje mu završetak. "Dundo
Maroje" po prvi je put tiskan tek dva stoljeća kasnije, točnije 1876. godine, a po prvi put u cijelosti je
izveden 1938. godine u produkciji Narodnog kazališta u Zagrebu i to po adaptiranom tekstu tadašnjeg
režisera predstave. Od tada do danas Dundo Maroje se izvodio nebrojeno puta, adaptirao u razne
književne tekstove i prevodio na mnoge jezike. Komedija Dundo Maroje veoma je realističan prikaz
dubrovačkog društva 16. stoljeća, ali zbog toga nije ni malo manje aktualna i danas. U 16. stoljeću
značila je prikaz i poneku kritiku društva, a danas znači povijesno naslijeđe i autentičan dokaz
mentaliteta i običaja građana Dubrovačke Republike, kao jednog od najsjajnijih razdoblja Dubrovnika
u čitavoj njegovoj povijesti. Komedija predstavlja pripadnike različitih društvenih staleža nekadašnjeg
Dubrovnika, stoga u njoj pronalazimo likove i plemića i kurtizana, starih škrtaca, ali i zaljubljenih
mladića, lukavih slugu i skorojevića. Držić u komediji izruguje njihove mane, time osuđujući karaktere
ljudi, ali i neke od društvenih normi. Zbog humorističnog tona, komedija je jako dobro prihvaćane, ali
njezin humor nije prisutan samo radi zabave. Komičnost djela postignuta je dovitljivo prikazanim
intrigama, spletkama i nesporazumima među likovima te vrlo slikovitim govorom likova, što podiže
književno-umjetničku vrijednosti djela. Držić koristi razne igre riječima, poslovice i izreke narodnog i
učenog porijekla kako bi oplemenio dijaloge i tako pridonio ideji komedije. Držićevi likovi karakterno
su obojeni i jezikom, jer način govora likova definira stalež iz kojeg dolaze. Tako se Dubrovčani
izražavaju gradskim govorom, dok Pomet, sluga, govori iskrivljenim latinskim. Na takav način Držić
prikazuje da se on predstavlja učenijim nego što jest, što naravno govori o njegovoj taštini i neukosti,
više nego što bi to činio narodni govor, ali i sposobnosti i ambiciji da se unatoč svome porijeklu
probije u društvu. Ovakva vrsta karakterizacije odvija se i na ostalim likovima, koji su okarakterizirani
isključivo kroz svoja djela i riječi, nikako drugačije. Komedija "Dundo Maroje" dijeli se na prolog
Dugog Nosa, prolog autora i pet činova. U svojoj komediji Držić stvara suprotne svjetove što uvjetuje
nastanak dramskog sukoba, komičnost i napetosti. Radnja se temelji na sukobu oca i sina, starog
škrca i razmaženog rasipnika, dok glavnu ulogu u zapletu radnje ima sluga Pomet. Pomet je uz još
jednog slugu voditelj radnje i neočekivani junak. Iako djelo nije završeno, pretpostavlja se da će
završiti sretno u kojem će svaki lik dobiti ono što je zaslužio, ali u tome biti i (donekle) zadovoljan.
Djelo ima jedan svoj mogući, najčešće prihvaćeni završetak, kojeg je napisao Mihovi Kombol 1955.
godine. <strong>Pitanja za ponavljanje</strong> <strong>1. Što je po književnoj vrsti djelo "Dundo
Maroje"?</strong> "Dundo Maroje" je komedija. <strong>2. Kojem književnom razdoblju pripada
ovo djelo?</strong> Ovo djelo pripada razdoblju hrvatske renesanse. <strong>3. Kada je ova
komedija prvi put prikazana?</strong> Smatra se da je prvi put prikazana 1551. godine. <strong>4.
Kakvim je jezikom pisana?</strong> Pisana je izvornim dubrovačkim jezikom 16. stoljeća. Taj jezik je
jednostavan, ali zanimljiv i šarolik. Djelo sadržava i velik broj barbarizama, vulgarizama i talijanizama
koji su već izašli iz svakodnevnog leksika pa ga je malo teže razumjeti u današnje vrijeme. <strong>5.
Koje sve književne vrste pronalazimo u djelu i što se postiže njihovom upotrebom u djelu?</strong>
Ovo djelo je komedija, pisano kao kazališni komad, ali svejedno sadržava veliki broj poslovica,
zagonetaka, pjesama i igara riječima. Time komedija postaje živahna, nikako ne može biti monotona,
već je efektna, ritmična i izaziva iznenađenje, pa time i pažnju publike. <strong>6. "Dundo Maroje" se
po riječima autora smatra nastavkom koje komedije?</strong> "Dundo Maroje" nastavak je
izgubljene komedije "Pomet". <strong>7. Od čega se sastoji ovo djelo i što mu nedostaje da bi bilo
potpuno?</strong> Ovo djelo sastoji se od dva prologa i pet činova. Nedostaje mu svršetak.
<strong>8. O čemu govore prolozi ovog djela?</strong> U prvom prologu Marin Držić u liku
negromanta zvanog Dugi Nos poziva čitav puk, mladi i stari, muški i ženski, bogataše i siromahe da se
sakupe jer će početi predstava. U drugom prologu objašnjava da je ova komedija nastavak predstave
koju su već jednom vidjeli, pa stoga ova komedija nije ni nova ni stara, jer su njeni likovi već viđeni.
Prolozi su također svojevrsna kritika na društvo tog doba. Govori o dobrim i lošim ljudima te njihovoj
međusobnoj borbi. Također, prikazuje sliku jednog savršenog, utopijskog društva, za koje i pisac zna
da je nemoguće. Pisac u prolozima ističe da komedija mora zabaviti i nasmijati ljude, ali da joj to nije
jedina funkcija. Uz to, ona ih mora nečemu i podučiti. <strong>9. Koja je tema ovog djela?</strong>
Djelo prikazuje život starog Dunda Maroja koji ima problema s rastrošnim sinom, pa je njegova tema
sukob oca i sina zbog načina života. <strong>10. Koja je njegova ideja?</strong> Ideja je prikazati
karakteristike dubrovačkog društva u 16. stoljeću, te neke odlike različitih društvenih slojeva, a sve na
zabavan i humorističan način. Djelo ismijava ljudsku pohlepu, ali i ludost zaljubljenih. <strong>11.
Kada i gdje se odvija radnja?</strong> Radnja se odvija u 16. stoljeću u Rimu, iako su svi likovi u djelu
Dubrovčani, te se djelo idejno i odnosi na Dubrovčane, a ne Rimljane. <strong>12. Navedite sve
značajne likove iz djela.</strong> Značajni likovi u djelu su Dundo Maroje, Maro, Pomet, Laura,
Petrunjela, Pera, Ugo Tudešak, Popiva... <strong>13. Koje su karakterne razlike između lika oca
Maroja i sina Mara?</strong> Dundo Maroje je škrti starac koji svoj život temelji na štednji. On
vjeruje u skroman život, a sve što čovjeku pričinja imalo zadovoljstva, van osnovnih potreba, smatra
luksuzom. Kaje se što je nasljedstvo pripisao na sina jer ne može podnijeti njegovu rastrošnost.
Rastrošnost je, s druge strane, glavna karakteristika njegova sina Mara. Maro je mlad i razuzdan, ne
vjeruje ni u što osim u uživanje. Nakon što je dobio nasljedstvo, niti ne pomišlja na štednju, već
nastoji živjeti luksuzno, uvelike trošeći najviše na žene. On ne razmišlja o budućnosti, ne brine o
vremenu kada će novac nestati, za razliku od svog oca koji se jedino i brine o budućnosti, bojeći se
siromaštva. <strong>14. Što u djelu predstavlja (simbolizira) lik oca, a što lik sina?</strong> Otac
simbolizira stariji naraštaj, a sin mlađu generaciju. Njihov sukob alegorija je na sukob generacija u
kojem stariji ne razumiju bezbrižnost mladih i misle da su neodgovorni te da svojim ponašanjem
srljaju u propast, a mladi ne razumiju brigu starijih i ne žele živjeti po njihovim pravilima, već onako
kako sami smatraju ispravnim. <strong>15. Navedite sve značajne kontraste u djelu.</strong> Imamo
kontrast između oca i sina, između starije i mlađe generacije te između vlastele i sluga. <strong>16.
Tko je Pomet i zašto je on značajan za djelo?</strong> Pomet je u komediji najprije bio Marov sluga,
a onda sluga Uga Tudešaka. Pomet je zapravo jedan od središnjih ličnosti djela, a zbog njegovih
postupaka se cijela radnja zapliće u smjeru koje je on odredio. Iako je sluga, on dominira ne samo
postupcima svog gospodara, nego time i cijelim djelom. Pomet je pametan, bistar i snalažljiv.
Iskorištava život kako kasnije ne bi ni za čim žalio. On je vesele naravi i nikada se previše ne brine.
Pomet voli jesti, komičan je i superioran nad drugim likovima u djelu. Većina zapleta u djelu
ostvarena je upravo pod njegovim poticanjem. <strong>17. Kako Držić u djelu prikazuje vlastelu, a
kako sluge? Što je time pisac htio postići?</strong> Vlastela su u romanu prikazani kao pomalo
priglupi, naivni likovi, nezainteresirani i siromašni duhom. Iako su bogati, novac ima malo vrijedi jer
su im životi isprazni. S druge strane, sloge su prikazane kao domišljate, snalažljive, a po potrebi i
lukave. Oni imaju velike intelektualne sposobnosti i mnogo se bolje razumiju u estetiku, umjetnost i
kulturu, što je zapravo neočekivano. Sluge imaju sposobnost manipulirati svojim gospodarima jer su
pametniji od njih. Ovakvom karakterizacijom Držić baca novo svjetlo na inače povlašteni, superiorni
stalež. To je njegov način da prikaže odlike društva, pogotovo njegova višeg sloja. <strong>18. Zašto
ovo djelo smatramo i društvenom kritikom?</strong> Zato što je prikaz društva na ovakav komičan
način ujedno i njegova kritika. Pisac u djelu osvještava da nije sve bogato, nužno i dobro, da
pretjerivanje ni u čemu ne može donijeti ništa pozitivno te da se prava sreća krije u umjerenosti.
<strong>19. Tko je Laura?</strong> Laura je bila kurtizana koja je živjela u Rimu. Marojev sin Maro
bio je zaljubljen u nju, ali nije bio jedini koju ju je želio. Volio ju je i njemački plemić Ugo Tudešak.
Laura iskorištava muškarce koji su privučeni njenom ljepotom, te živi na njihov račun. Koristi svoje
čari i njihovu ljubomoru kako bi od njih dobila što više bogatstva, ali nije zaljubljena ni u jednog od
njih. Iako više puta kaže da voli Mara, na kraju svojim postupcima potvrdi da je više voljela njegov
ugled i novac. Ipak, povrijedilo u je kad je čula da već ima zaručnicu. Laura je fatalna žena kojoj je
ljubav posao i ona ga radi dobro. <strong>20. Zašto Pomet želi osvojiti Lauru za Uga
Tudešaka?</strong> Zato što bi time zadužio plemića Uga, a ovaj bi mu morao omogućiti jela, pića i
ostalih uživancija koliko želi. Ovime bi Pometov život postao lagodan i bezbrižan. <strong>21. Na koji
način Pomet pokušava pridobiti Lauru za Uga?</strong> Tako što je pridobio najprije njenu sluškinju
Petrunjelu, koja se Pometu i sviđa. Pomet je rekao Petrunjeli da je plemić Ugo spreman potrošiti 50
000 dukata na Lauru, samo ako ostavi Mara i bude njegova, a s druge strane, po Mara je iz
Dubrovnika došao njegov otac i odvest će ga natrag u Dubrovnik. To je izvrsna prilika da Laura uzme
Uga za ljubavnika. <strong>22. Tko se sve nalazi u dva ljubavna trokuta koje vidimo u djelu?</strong>
U prvom ljubavnom trokutu su Maro, Laura u Ugo, a u drugom njihovi sluge Popiva, Petrunjela i
Pomet. <strong>23. Tko je Pera i što je učinila da bi došla u Rima?</strong> Pera je Marova zaručnica
koja je došla u Rim potražiti svog zaručnika jer joj se nije javio tri godine, otkako je došao u Rim.
Zabrinula se za njega pa je tetki ukrala tristo dukata, zamaskirala se u muškarca i sa svojim bratićem
Dživom i sluškinjom krenula u Italiju vidjeti što joj se dogodilo sa zaručnikom. <strong>24. Kako je
Laura otkrila da Maro ima zaručnicu?</strong> Laurina sluškinja Petrunjela susrela je zamaskiranu
Peru i njenu sluškinju. Perina sluškinja rekla je Petrunjeli da je Maro zaručen s djevojkom u
Dubrovniku te da je ona sada došla u Rim. Petrunjela je to prenijela svojoj gospodarici Lauri.
<strong>25. Kako je izgledao susret između Maroja i Mara u Rimu?</strong> Maroje je napokon
pronašao Mara u jednoj gostionici. Susreli su se na izlazu iz gostionice, kada je Maroje nasrnuo na
sina ispitujući ga gdje je njegov novac. Nazvao ga je psom i lopovom, ali se Maro pravio da ne zna tko
je taj čovjek. Nazivao ga je luđakom. Maroje je na to poludio, pa je izvadio nož u namjeri da ubije
Mara. Maro je rekao da ne poznaje nikakvog Maroja, pa je policija odvela Maroja kako bi ga "izliječili
od ludosti". <strong>26. Što je Popiva savjetovao Maru da učini kako bi opet dobio očevu
naklonost?</strong> Popiva je rekao Maru da se lijepo obuče i ode kod oca, pa neka mu kaže da onaj
čovjek na ulici koji ga je odbio uopće nije bio on, već netko tko liči na njega. <strong>27. Tko su
Gulislav i Mandelijena?</strong> Gulislav je čovjek kojeg je Pomet susreo i koji je zamolio Pometa da
mu pomogne pronaći kćer njegova vlastelina Ondarda Tudešaka, Mandelijanu. Prije osam godina
vlastelin ju je izgubio. Mandelijana je rođena iz kratke veze između njegovog vlastelina i jeden rimske
plemkinje, koja je nakon te veze ostala trudna. Njena kći je odrasla i pobjegla s jednim vlastelinom i
više se nije vratila. Sada je njen otac pokušava pronaći, a pronaći će je tako što ona ima madež ispod
lijeve dojke i neka znamenja na ruci. Mandelijana je zapravo Laura. <strong>28. Kako je Maroje
prevario sina?</strong> Maroje se pretvarao da nije čuo razgovor između sina i Popive o tome kako
će ga prevariti, pa se pretvarao kao da je sve u redu. Lagao je da je došao ovamo s novcima, pa na
prevaru uzeo sinu novac koji je on pozajmio od Laure kako bi kupio robe u vrijednosti 3 000 dukata.
Kada ga je sin tražio taj novac, Maroje se pretvarao da ga ne poznaje. <strong>29. Kako je na kraju
završio Maro, a kako Pomet?</strong> Maro je najprije ostao sam, bez novca, u dronjavoj odjeći.
Laura ga je smatrala izdajnikom i nije više ništa htjela imati s njima. On se onda vratio svojoj zaručnici
Peri koja se obogatila jer joj je umrla teta i ostavila joj veliko imanje. Pomet je postao bogat, pa je u
lijepim haljinama otišao isprositi Petrunjelinu ruku od Laure. <strong>30. Tko je završio ovo djelo,
budući da njezin originalni završetak nije očuvan?</strong> Djelo je završio Mihovil Kombol, hrvatski
književnik i povjesničar iz 19. stoljeća. <strong>Analiza likova</strong> <strong>Dundo
Maroje</strong> - jedan od glavnih likova djela po kome je naslovljena i sama komedija. On je škrtav
starac koji, po vlastitim riječima, brine samo o novcu. Njegov najveći strah je da će se novac potrošiti,
a frustrira ga sumnja da njegov sin rasipno troši novac koji je on stekao i to na posve drugačiji način
nego ona koji mu je namijenio. Maro je poslan na školovanje, a umjesto toga on se provodi, ali to nije
najveća Marojeva frustracija, već to što se time topi njegovo bogatstvo. Ispada da mu je novac važniji
od sudbine njegova sina: "Žao mi je dukata, za njega ne hajem". Maroje kroz djelo pokazuje da je
sumnjičav i grub. On je izrazito proračunat i lukav, što se potvrđuje i dijelovima komedije gdje on
svojim iskustvom nadmudruje svog sina. Jedino u čemu Maroje uživa je u gomilanju novca, pa stoga
štedi na apsolutno svemu, uključujući i to da otkida od usta sebi i svome slugi. ovac mu je važniji od
ljubavi prema sinu: „žao mi je dukata, za njega ne hajem“ <strong>Maro</strong> - Držić je
karakterizacijom Mara najbolje oslikao dubrovačku patricijsku mladež. Ti mladići nikada nisu morali
brinuti ni o čemu - niti o svojoj egzistenciji niti budućnosti, pa su dane provodili izbjegavajući dosadu.
Najviše su voljeli žene, pa bile one i kurtizane te zabavu sve vrste. Kako Maro nikada nije morao
brinuti o novcu, nije stekao ni odgovornost prema trošenju. Zato rasipa novac namijenjen njegovu
školovanju, a time i njegovoj budućnosti, bez imalo brige što to znači za njegovu budućnost ili
budućnost njegove obitelji. Maro je naivan, lakovjeran i lakomislen. ne brinu ga brige koje bi ga
trebale brinuti. Sklon je užicima, a sve radi na tuđi račun. Jedina briga koja ga mori je ljubavna. Iako
ima zaručnicu, on se provodi s kurtizanom, kao da je ona ljubav njegova života, ni ne razmišljajući da
je to žena koja ga prihvaća samo zato što ima novca. Maro u jednom trenutku zataji vlastitog oca, a
sve kako bi izbjegao odgovornost i suočio se s problemom koji si je sam stvorio. Ali na kraju priznaje
pogrešku i miri se s ocem, što vodi prema sretnom završetku komedije. <strong>Pomet
Trpeza</strong> - sluga, ali istovremeno i filozof. On je prikaz malog čovjeka koji se unatoč svom
porijeklu i naoko neslavnoj sudbini, naučio boriti za sebe i uzdići iz postavljenih mu okvira. On je
prikaz inteligentne, marljive i ambiciozne osobe koja jedina zna izvući svog nesposobnog vladara iz
problema. Ali on to ne čini samo iz dobrote i suosjećanja, niti iz obaveze, već i iz vlastite koristi.
Pomet je vedar, inteligentan i lukav. Veoma je domišljat, a u tome mu pomaže i što je realan. Unatoč
svim problemima ostaje optimističan i samouvjeren. Ipak, u nekim situacijama primjećujemo da je i
osvetoljubiv, pogotovo kada spletkari u korist svog gospodara. Ali on sve prijevare i spletke izvodi s
lakoćom. On je razuman, darovit, mudar i poduzetan pojedinac koji ima sposobnost da svojom
spretnošću i lukavošću uspije okrenuti sreću u svoju korist. Sreću - Fortunu - shvaća kao ženu, pa je i
tretira s poštovanjem kako bi mu bila dobra u vjerna. Pomet je glasnogovornik Držićevih djela. U
njegovom monologu može se iščitati Držićeva životna filozofija, a ona je da treba maksimalno uživati
u životu, ali se također treba i prilagoditi vremenu u kojem živimo te situaciji. On je dokaz da
sposobni vladaju svijetom, pa bili oni i sluge, a ne plemići kojima je lako manipulirati jer su
nesposobni i nesvjesni stvarnog svijeta. Pomet je zaljubljen u Petrunjelu, pa je cijelo vrijeme osvaja.
Iako se čini da je to pomalo frustrirajuće, primjećujemo da on uživa u tim osvajanjima.
<strong>Laura</strong> - kurtizana u koju je Maro zaljubljen. Ona svoju ljubav prodaje za novac, ali
se u nekim trenucima čini da je zaljubljena u Mara, pogotovo u trenucima kada je saznala da je Maro
zaručen. Ipak, ne znamo da li je to zato što je znala da onda više neće dobivati darove od njega ili je
pogođena i emocionalno. Laura bi se zasigurno htjela i udati za Mara, ali pitanje je bi li to bilo iz
ljubavi ili koristoljublja. Laura je ime dobila po Petrarcinoj pjesničkoj muzi koja je predstavljala
nedostižni pjesnički ideal. Kao i Petrarcina Lura i Držićeva je lijepa i neuhvatljiva, kao neka besmrtna
duša. Ipak, ona se u mnogo slučajeva pokazuje kao pohlepna. Baš kao u odnosu Mara i Pometa, i
ovdje je Laura manje dosjetljiva od svoje služavke Petrunjele. Njome se također može manipulirati,
koliko god sama ostavlja dojam manipulatorice. <strong>Pera</strong> - Marina zaručnica koja je
odlučila poći u Rima za Marom, saznati što to on radi u svijetu, daleko od nje. Iako se na trenutke čini
kao naivna i nježna, ona pokazuje svoju domišljatost prerušivši se u muškarca. Tako je bila slobodna
putovati i boraviti u Rim bez ograničenja i suvišnih pitanja. To nije bilo samo zbog toga da je Maro ne
prepozna, već zbog toga što mu muškarci tada imali znatno veću slobodu od žena. Laura je lijepa i
jako zaljubljena u Mara, pa upravo zato krši pravila i odlazi u avanturu, riskirajući svoj dobar odnos s
roditeljima. Ona se žrtvuje se za ljubav, ali čini se da će joj ta žrtva kasnije biti nadoknađena.
<strong>Ugo Tudešak</strong> - bogati plemić, Laurin ljubavnik i Pometov gospodar. Prikazan je kao
pasivan čovjek, izrazito nesposoban da se izbori za ženu koju voli. To je zato što je lakomislen, ali i
sirov, nepotrebno nagao i grub. Ipak, kaon je dobar prema svome slugi Pometu i iskreno je zaljubljen
u Lauru, unatoč njenom poslu i neuhvatljivoj prirodi. Popiva - lukav, ali pokvaren čovjek. Vješt je, ali
bezobziran i bezosjećajan. On prepozna Pometovu mudrost, ali nije "vjertuoz". Petrunjela i Pomet
nazivaju ga "psom", asasinom, traditurom i lupežom jer je u najgorem trenutku on predlaže Maru da
opljačkaju Lauru. S druge strane, on bi pristao i na Marov prijedlog da zakolju Pometa, toliko je
prevrtljiv i agresivan. <strong>Bokčilo</strong> - nije posve razborit niti ima nekih posebnih vrlina i
razboritost. Nije ni malo dosjetljiv poput Pomet, ali je zato izrazito iskren.
<strong>Petrunjela</strong> - dubrovačka sluškinja koja svojom pojavom, ali i karakterom odgovara
Pometu, jer su oboje sluge koji se brinu za svoje gospodare. Da njih nema, gospodari bi im loše
završili. Utoliko su Pomet i Petrunjela slični. Ipak, ona nema tako nametljivu osobnost poput
Pometa"Dundo Maroje" jedna je od najpoznatijih komedije dubrovačkog dramatičara Marina Držića i
jedan od najpoznatijih književnih djela dubrovačke renesansne književnosti. Ovo je jedna plautovska
komedija, nastala 1551. godine. Nije tiskana za vrijeme Držićeva života, a nije očuvan ni njen izvorni
rukopis, već prijepis iz 16. stoljeća koji nije kompletan. Naime, nedostaje mu završetak. "Dundo
Maroje" po prvi je put tiskan tek dva stoljeća kasnije, točnije 1876. godine, a po prvi put u cijelosti je
izveden 1938. godine u produkciji Narodnog kazališta u Zagrebu i to po adaptiranom tekstu tadašnjeg
režisera predstave. Od tada do danas Dundo Maroje se izvodio nebrojeno puta, adaptirao u razne
književne tekstove i prevodio na mnoge jezike. Komedija Dundo Maroje veoma je realističan prikaz
dubrovačkog društva 16. stoljeća, ali zbog toga nije ni malo manje aktualna i danas. U 16. stoljeću
značila je prikaz i poneku kritiku društva, a danas znači povijesno naslijeđe i autentičan dokaz
mentaliteta i običaja građana Dubrovačke Republike, kao jednog od najsjajnijih razdoblja Dubrovnika
u čitavoj njegovoj povijesti. Komedija predstavlja pripadnike različitih društvenih staleža nekadašnjeg
Dubrovnika, stoga u njoj pronalazimo likove i plemića i kurtizana, starih škrtaca, ali i zaljubljenih
mladića, lukavih slugu i skorojevića. Držić u komediji izruguje njihove mane, time osuđujući karaktere
ljudi, ali i neke od društvenih normi. Zbog humorističnog tona, komedija je jako dobro prihvaćane, ali
njezin humor nije prisutan samo radi zabave. Komičnost djela postignuta je dovitljivo prikazanim
intrigama, spletkama i nesporazumima među likovima te vrlo slikovitim govorom likova, što podiže
književno-umjetničku vrijednosti djela. Držić koristi razne igre riječima, poslovice i izreke narodnog i
učenog porijekla kako bi oplemenio dijaloge i tako pridonio ideji komedije. Držićevi likovi karakterno
su obojeni i jezikom, jer način govora likova definira stalež iz kojeg dolaze. Tako se Dubrovčani
izražavaju gradskim govorom, dok Pomet, sluga, govori iskrivljenim latinskim. Na takav način Držić
prikazuje da se on predstavlja učenijim nego što jest, što naravno govori o njegovoj taštini i neukosti,
više nego što bi to činio narodni govor, ali i sposobnosti i ambiciji da se unatoč svome porijeklu
probije u društvu. Ovakva vrsta karakterizacije odvija se i na ostalim likovima, koji su okarakterizirani
isključivo kroz svoja djela i riječi, nikako drugačije. Komedija "Dundo Maroje" dijeli se na prolog
Dugog Nosa, prolog autora i pet činova. U svojoj komediji Držić stvara suprotne svjetove što uvjetuje
nastanak dramskog sukoba, komičnost i napetosti. Radnja se temelji na sukobu oca i sina, starog
škrca i razmaženog rasipnika, dok glavnu ulogu u zapletu radnje ima sluga Pomet. Pomet je uz još
jednog slugu voditelj radnje i neočekivani junak. Iako djelo nije završeno, pretpostavlja se da će
završiti sretno u kojem će svaki lik dobiti ono što je zaslužio, ali u tome biti i (donekle) zadovoljan.
Djelo ima jedan svoj mogući, najčešće prihvaćeni završetak, kojeg je napisao Mihovi Kombol 1955.
godine. <strong>Pitanja za ponavljanje</strong> <strong>1. Što je po književnoj vrsti djelo "Dundo
Maroje"?</strong> "Dundo Maroje" je komedija. <strong>2. Kojem književnom razdoblju pripada
ovo djelo?</strong> Ovo djelo pripada razdoblju hrvatske renesanse. <strong>3. Kada je ova
komedija prvi put prikazana?</strong> Smatra se da je prvi put prikazana 1551. godine. <strong>4.
Kakvim je jezikom pisana?</strong> Pisana je izvornim dubrovačkim jezikom 16. stoljeća. Taj jezik je
jednostavan, ali zanimljiv i šarolik. Djelo sadržava i velik broj barbarizama, vulgarizama i talijanizama
koji su već izašli iz svakodnevnog leksika pa ga je malo teže razumjeti u današnje vrijeme. <strong>5.
Koje sve književne vrste pronalazimo u djelu i što se postiže njihovom upotrebom u djelu?</strong>
Ovo djelo je komedija, pisano kao kazališni komad, ali svejedno sadržava veliki broj poslovica,
zagonetaka, pjesama i igara riječima. Time komedija postaje živahna, nikako ne može biti monotona,
već je efektna, ritmična i izaziva iznenađenje, pa time i pažnju publike. <strong>6. "Dundo Maroje" se
po riječima autora smatra nastavkom koje komedije?</strong> "Dundo Maroje" nastavak je
izgubljene komedije "Pomet". <strong>7. Od čega se sastoji ovo djelo i što mu nedostaje da bi bilo
potpuno?</strong> Ovo djelo sastoji se od dva prologa i pet činova. Nedostaje mu svršetak.
<strong>8. O čemu govore prolozi ovog djela?</strong> U prvom prologu Marin Držić u liku
negromanta zvanog Dugi Nos poziva čitav puk, mladi i stari, muški i ženski, bogataše i siromahe da se
sakupe jer će početi predstava. U drugom prologu objašnjava da je ova komedija nastavak predstave
koju su već jednom vidjeli, pa stoga ova komedija nije ni nova ni stara, jer su njeni likovi već viđeni.
Prolozi su također svojevrsna kritika na društvo tog doba. Govori o dobrim i lošim ljudima te njihovoj
međusobnoj borbi. Također, prikazuje sliku jednog savršenog, utopijskog društva, za koje i pisac zna
da je nemoguće. Pisac u prolozima ističe da komedija mora zabaviti i nasmijati ljude, ali da joj to nije
jedina funkcija. Uz to, ona ih mora nečemu i podučiti. <strong>9. Koja je tema ovog djela?</strong>
Djelo prikazuje život starog Dunda Maroja koji ima problema s rastrošnim sinom, pa je njegova tema
sukob oca i sina zbog načina života. <strong>10. Koja je njegova ideja?</strong> Ideja je prikazati
karakteristike dubrovačkog društva u 16. stoljeću, te neke odlike različitih društvenih slojeva, a sve na
zabavan i humorističan način. Djelo ismijava ljudsku pohlepu, ali i ludost zaljubljenih. <strong>11.
Kada i gdje se odvija radnja?</strong> Radnja se odvija u 16. stoljeću u Rimu, iako su svi likovi u djelu
Dubrovčani, te se djelo idejno i odnosi na Dubrovčane, a ne Rimljane. <strong>12. Navedite sve
značajne likove iz djela.</strong> Značajni likovi u djelu su Dundo Maroje, Maro, Pomet, Laura,
Petrunjela, Pera, Ugo Tudešak, Popiva... <strong>13. Koje su karakterne razlike između lika oca
Maroja i sina Mara?</strong> Dundo Maroje je škrti starac koji svoj život temelji na štednji. On
vjeruje u skroman život, a sve što čovjeku pričinja imalo zadovoljstva, van osnovnih potreba, smatra
luksuzom. Kaje se što je nasljedstvo pripisao na sina jer ne može podnijeti njegovu rastrošnost.
Rastrošnost je, s druge strane, glavna karakteristika njegova sina Mara. Maro je mlad i razuzdan, ne
vjeruje ni u što osim u uživanje. Nakon što je dobio nasljedstvo, niti ne pomišlja na štednju, već
nastoji živjeti luksuzno, uvelike trošeći najviše na žene. On ne razmišlja o budućnosti, ne brine o
vremenu kada će novac nestati, za razliku od svog oca koji se jedino i brine o budućnosti, bojeći se
siromaštva. <strong>14. Što u djelu predstavlja (simbolizira) lik oca, a što lik sina?</strong> Otac
simbolizira stariji naraštaj, a sin mlađu generaciju. Njihov sukob alegorija je na sukob generacija u
kojem stariji ne razumiju bezbrižnost mladih i misle da su neodgovorni te da svojim ponašanjem
srljaju u propast, a mladi ne razumiju brigu starijih i ne žele živjeti po njihovim pravilima, već onako
kako sami smatraju ispravnim. <strong>15. Navedite sve značajne kontraste u djelu.</strong> Imamo
kontrast između oca i sina, između starije i mlađe generacije te između vlastele i sluga. <strong>16.
Tko je Pomet i zašto je on značajan za djelo?</strong> Pomet je u komediji najprije bio Marov sluga,
a onda sluga Uga Tudešaka. Pomet je zapravo jedan od središnjih ličnosti djela, a zbog njegovih
postupaka se cijela radnja zapliće u smjeru koje je on odredio. Iako je sluga, on dominira ne samo
postupcima svog gospodara, nego time i cijelim djelom. Pomet je pametan, bistar i snalažljiv.
Iskorištava život kako kasnije ne bi ni za čim žalio. On je vesele naravi i nikada se previše ne brine.
Pomet voli jesti, komičan je i superioran nad drugim likovima u djelu. Većina zapleta u djelu
ostvarena je upravo pod njegovim poticanjem. <strong>17. Kako Držić u djelu prikazuje vlastelu, a
kako sluge? Što je time pisac htio postići?</strong> Vlastela su u romanu prikazani kao pomalo
priglupi, naivni likovi, nezainteresirani i siromašni duhom. Iako su bogati, novac ima malo vrijedi jer
su im životi isprazni. S druge strane, sloge su prikazane kao domišljate, snalažljive, a po potrebi i
lukave. Oni imaju velike intelektualne sposobnosti i mnogo se bolje razumiju u estetiku, umjetnost i
kulturu, što je zapravo neočekivano. Sluge imaju sposobnost manipulirati svojim gospodarima jer su
pametniji od njih. Ovakvom karakterizacijom Držić baca novo svjetlo na inače povlašteni, superiorni
stalež. To je njegov način da prikaže odlike društva, pogotovo njegova višeg sloja. <strong>18. Zašto
ovo djelo smatramo i društvenom kritikom?</strong> Zato što je prikaz društva na ovakav komičan
način ujedno i njegova kritika. Pisac u djelu osvještava da nije sve bogato, nužno i dobro, da
pretjerivanje ni u čemu ne može donijeti ništa pozitivno te da se prava sreća krije u umjerenosti.
<strong>19. Tko je Laura?</strong> Laura je bila kurtizana koja je živjela u Rimu. Marojev sin Maro
bio je zaljubljen u nju, ali nije bio jedini koju ju je želio. Volio ju je i njemački plemić Ugo Tudešak.
Laura iskorištava muškarce koji su privučeni njenom ljepotom, te živi na njihov račun. Koristi svoje
čari i njihovu ljubomoru kako bi od njih dobila što više bogatstva, ali nije zaljubljena ni u jednog od
njih. Iako više puta kaže da voli Mara, na kraju svojim postupcima potvrdi da je više voljela njegov
ugled i novac. Ipak, povrijedilo u je kad je čula da već ima zaručnicu. Laura je fatalna žena kojoj je
ljubav posao i ona ga radi dobro. <strong>20. Zašto Pomet želi osvojiti Lauru za Uga
Tudešaka?</strong> Zato što bi time zadužio plemića Uga, a ovaj bi mu morao omogućiti jela, pića i
ostalih uživancija koliko želi. Ovime bi Pometov život postao lagodan i bezbrižan. <strong>21. Na koji
način Pomet pokušava pridobiti Lauru za Uga?</strong> Tako što je pridobio najprije njenu sluškinju
Petrunjelu, koja se Pometu i sviđa. Pomet je rekao Petrunjeli da je plemić Ugo spreman potrošiti 50
000 dukata na Lauru, samo ako ostavi Mara i bude njegova, a s druge strane, po Mara je iz
Dubrovnika došao njegov otac i odvest će ga natrag u Dubrovnik. To je izvrsna prilika da Laura uzme
Uga za ljubavnika. <strong>22. Tko se sve nalazi u dva ljubavna trokuta koje vidimo u djelu?</strong>
U prvom ljubavnom trokutu su Maro, Laura u Ugo, a u drugom njihovi sluge Popiva, Petrunjela i
Pomet. <strong>23. Tko je Pera i što je učinila da bi došla u Rima?</strong> Pera je Marova zaručnica
koja je došla u Rim potražiti svog zaručnika jer joj se nije javio tri godine, otkako je došao u Rim.
Zabrinula se za njega pa je tetki ukrala tristo dukata, zamaskirala se u muškarca i sa svojim bratićem
Dživom i sluškinjom krenula u Italiju vidjeti što joj se dogodilo sa zaručnikom. <strong>24. Kako je
Laura otkrila da Maro ima zaručnicu?</strong> Laurina sluškinja Petrunjela susrela je zamaskiranu
Peru i njenu sluškinju. Perina sluškinja rekla je Petrunjeli da je Maro zaručen s djevojkom u
Dubrovniku te da je ona sada došla u Rim. Petrunjela je to prenijela svojoj gospodarici Lauri.
<strong>25. Kako je izgledao susret između Maroja i Mara u Rimu?</strong> Maroje je napokon
pronašao Mara u jednoj gostionici. Susreli su se na izlazu iz gostionice, kada je Maroje nasrnuo na
sina ispitujući ga gdje je njegov novac. Nazvao ga je psom i lopovom, ali se Maro pravio da ne zna tko
je taj čovjek. Nazivao ga je luđakom. Maroje je na to poludio, pa je izvadio nož u namjeri da ubije
Mara. Maro je rekao da ne poznaje nikakvog Maroja, pa je policija odvela Maroja kako bi ga "izliječili
od ludosti". <strong>26. Što je Popiva savjetovao Maru da učini kako bi opet dobio očevu
naklonost?</strong> Popiva je rekao Maru da se lijepo obuče i ode kod oca, pa neka mu kaže da onaj
čovjek na ulici koji ga je odbio uopće nije bio on, već netko tko liči na njega. <strong>27. Tko su
Gulislav i Mandelijena?</strong> Gulislav je čovjek kojeg je Pomet susreo i koji je zamolio Pometa da
mu pomogne pronaći kćer njegova vlastelina Ondarda Tudešaka, Mandelijanu. Prije osam godina
vlastelin ju je izgubio. Mandelijana je rođena iz kratke veze između njegovog vlastelina i jeden rimske
plemkinje, koja je nakon te veze ostala trudna. Njena kći je odrasla i pobjegla s jednim vlastelinom i
više se nije vratila. Sada je njen otac pokušava pronaći, a pronaći će je tako što ona ima madež ispod
lijeve dojke i neka znamenja na ruci. Mandelijana je zapravo Laura. <strong>28. Kako je Maroje
prevario sina?</strong> Maroje se pretvarao da nije čuo razgovor između sina i Popive o tome kako
će ga prevariti, pa se pretvarao kao da je sve u redu. Lagao je da je došao ovamo s novcima, pa na
prevaru uzeo sinu novac koji je on pozajmio od Laure kako bi kupio robe u vrijednosti 3 000 dukata.
Kada ga je sin tražio taj novac, Maroje se pretvarao da ga ne poznaje. <strong>29. Kako je na kraju
završio Maro, a kako Pomet?</strong> Maro je najprije ostao sam, bez novca, u dronjavoj odjeći.
Laura ga je smatrala izdajnikom i nije više ništa htjela imati s njima. On se onda vratio svojoj zaručnici
Peri koja se obogatila jer joj je umrla teta i ostavila joj veliko imanje. Pomet je postao bogat, pa je u
lijepim haljinama otišao isprositi Petrunjelinu ruku od Laure. <strong>30. Tko je završio ovo djelo,
budući da njezin originalni završetak nije očuvan?</strong> Djelo je završio Mihovil Kombol, hrvatski
književnik i povjesničar iz 19. stoljeća. <strong>Analiza likova</strong> <strong>Dundo
Maroje</strong> - jedan od glavnih likova djela po kome je naslovljena i sama komedija. On je škrtav
starac koji, po vlastitim riječima, brine samo o novcu. Njegov najveći strah je da će se novac potrošiti,
a frustrira ga sumnja da njegov sin rasipno troši novac koji je on stekao i to na posve drugačiji način
nego ona koji mu je namijenio. Maro je poslan na školovanje, a umjesto toga on se provodi, ali to nije
najveća Marojeva frustracija, već to što se time topi njegovo bogatstvo. Ispada da mu je novac važniji
od sudbine njegova sina: "Žao mi je dukata, za njega ne hajem". Maroje kroz djelo pokazuje da je
sumnjičav i grub. On je izrazito proračunat i lukav, što se potvrđuje i dijelovima komedije gdje on
svojim iskustvom nadmudruje svog sina. Jedino u čemu Maroje uživa je u gomilanju novca, pa stoga
štedi na apsolutno svemu, uključujući i to da otkida od usta sebi i svome slugi. ovac mu je važniji od
ljubavi prema sinu: „žao mi je dukata, za njega ne hajem“ <strong>Maro</strong> - Držić je
karakterizacijom Mara najbolje oslikao dubrovačku patricijsku mladež. Ti mladići nikada nisu morali
brinuti ni o čemu - niti o svojoj egzistenciji niti budućnosti, pa su dane provodili izbjegavajući dosadu.
Najviše su voljeli žene, pa bile one i kurtizane te zabavu sve vrste. Kako Maro nikada nije morao
brinuti o novcu, nije stekao ni odgovornost prema trošenju. Zato rasipa novac namijenjen njegovu
školovanju, a time i njegovoj budućnosti, bez imalo brige što to znači za njegovu budućnost ili
budućnost njegove obitelji. Maro je naivan, lakovjeran i lakomislen. ne brinu ga brige koje bi ga
trebale brinuti. Sklon je užicima, a sve radi na tuđi račun. Jedina briga koja ga mori je ljubavna. Iako
ima zaručnicu, on se provodi s kurtizanom, kao da je ona ljubav njegova života, ni ne razmišljajući da
je to žena koja ga prihvaća samo zato što ima novca. Maro u jednom trenutku zataji vlastitog oca, a
sve kako bi izbjegao odgovornost i suočio se s problemom koji si je sam stvorio. Ali na kraju priznaje
pogrešku i miri se s ocem, što vodi prema sretnom završetku komedije. <strong>Pomet
Trpeza</strong> - sluga, ali istovremeno i filozof. On je prikaz malog čovjeka koji se unatoč svom
porijeklu i naoko neslavnoj sudbini, naučio boriti za sebe i uzdići iz postavljenih mu okvira. On je
prikaz inteligentne, marljive i ambiciozne osobe koja jedina zna izvući svog nesposobnog vladara iz
problema. Ali on to ne čini samo iz dobrote i suosjećanja, niti iz obaveze, već i iz vlastite koristi.
Pomet je vedar, inteligentan i lukav. Veoma je domišljat, a u tome mu pomaže i što je realan. Unatoč
svim problemima ostaje optimističan i samouvjeren. Ipak, u nekim situacijama primjećujemo da je i
osvetoljubiv, pogotovo kada spletkari u korist svog gospodara. Ali on sve prijevare i spletke izvodi s
lakoćom. On je razuman, darovit, mudar i poduzetan pojedinac koji ima sposobnost da svojom
spretnošću i lukavošću uspije okrenuti sreću u svoju korist. Sreću - Fortunu - shvaća kao ženu, pa je i
tretira s poštovanjem kako bi mu bila dobra u vjerna. Pomet je glasnogovornik Držićevih djela. U
njegovom monologu može se iščitati Držićeva životna filozofija, a ona je da treba maksimalno uživati
u životu, ali se također treba i prilagoditi vremenu u kojem živimo te situaciji. On je dokaz da
sposobni vladaju svijetom, pa bili oni i sluge, a ne plemići kojima je lako manipulirati jer su
nesposobni i nesvjesni stvarnog svijeta. Pomet je zaljubljen u Petrunjelu, pa je cijelo vrijeme osvaja.
Iako se čini da je to pomalo frustrirajuće, primjećujemo da on uživa u tim osvajanjima.
<strong>Laura</strong> - kurtizana u koju je Maro zaljubljen. Ona svoju ljubav prodaje za novac, ali
se u nekim trenucima čini da je zaljubljena u Mara, pogotovo u trenucima kada je saznala da je Maro
zaručen. Ipak, ne znamo da li je to zato što je znala da onda više neće dobivati darove od njega ili je
pogođena i emocionalno. Laura bi se zasigurno htjela i udati za Mara, ali pitanje je bi li to bilo iz
ljubavi ili koristoljublja. Laura je ime dobila po Petrarcinoj pjesničkoj muzi koja je predstavljala
nedostižni pjesnički ideal. Kao i Petrarcina Lura i Držićeva je lijepa i neuhvatljiva, kao neka besmrtna
duša. Ipak, ona se u mnogo slučajeva pokazuje kao pohlepna. Baš kao u odnosu Mara i Pometa, i
ovdje je Laura manje dosjetljiva od svoje služavke Petrunjele. Njome se također može manipulirati,
koliko god sama ostavlja dojam manipulatorice. <strong>Pera</strong> - Marina zaručnica koja je
odlučila poći u Rima za Marom, saznati što to on radi u svijetu, daleko od nje. Iako se na trenutke čini
kao naivna i nježna, ona pokazuje svoju domišljatost prerušivši se u muškarca. Tako je bila slobodna
putovati i boraviti u Rim bez ograničenja i suvišnih pitanja. To nije bilo samo zbog toga da je Maro ne
prepozna, već zbog toga što mu muškarci tada imali znatno veću slobodu od žena. Laura je lijepa i
jako zaljubljena u Mara, pa upravo zato krši pravila i odlazi u avanturu, riskirajući svoj dobar odnos s
roditeljima. Ona se žrtvuje se za ljubav, ali čini se da će joj ta žrtva kasnije biti nadoknađena.
<strong>Ugo Tudešak</strong> - bogati plemić, Laurin ljubavnik i Pometov gospodar. Prikazan je kao
pasivan čovjek, izrazito nesposoban da se izbori za ženu koju voli. To je zato što je lakomislen, ali i
sirov, nepotrebno nagao i grub. Ipak, kaon je dobar prema svome slugi Pometu i iskreno je zaljubljen
u Lauru, unatoč njenom poslu i neuhvatljivoj prirodi. Popiva - lukav, ali pokvaren čovjek. Vješt je, ali
bezobziran i bezosjećajan. On prepozna Pometovu mudrost, ali nije "vjertuoz". Petrunjela i Pomet
nazivaju ga "psom", asasinom, traditurom i lupežom jer je u najgorem trenutku on predlaže Maru da
opljačkaju Lauru. S druge strane, on bi pristao i na Marov prijedlog da zakolju Pometa, toliko je
prevrtljiv i agresivan. <strong>Bokčilo</strong> - nije posve razborit niti ima nekih posebnih vrlina i
razboritost. Nije ni malo dosjetljiv poput Pomet, ali je zato izrazito iskren.
<strong>Petrunjela</strong> - dubrovačka sluškinja koja svojom pojavom, ali i karakterom odgovara
Pometu, jer su oboje sluge koji se brinu za svoje gospodare. Da njih nema, gospodari bi im loše
završili. Utoliko su Pomet i Petrunjela slični. Ipak, ona nema tako nametljivu osobnost poput Pometa