MLADEN DOMAZET - ROBERT MARIû

Donjokaštelanski krnjeval
Mladen Domazet - Robert Marić
Donjokaštelanski krnjeval

Nakladnik
Naklada Ljevak - Zagreb

Urednici:
Mladen Domazet
Robert Marić

Za nakladnika
Petra Ljevak

Recenzenti
prof. dr. sc. Ivan Lozica
prof. dr. sc. Ivo Žaniü

Likovno i gra¿þko oblikovanje

Mladen Domazet
Robert Mariü

© za hrvatsko izdanje 2014.

Naklada Ljevak, Mladen Domazet i Robert Mariü

ISBN

CIP
 Mladen Domazet - Robert Marić

DONJOKAŠTELANSKI
KRNJEVAL

Zagreb 2014.
SADRŽAJ

Predgovor (dr. sc. Ivan Lozica)............................................................................................................................8

Počeci krnjevala u Donjim Kaštelima................................................................................................................10
Razdoblje između dva svjetska rata..................................................................................................................14

Krnjevalske poruke od kraja II. svjetskog rata do 1990. godine....................................................................22

Sitnoglavi 1976.......................................................................................................................................32
Maksimović 1977...................................................................................................................................34
Hobotnica 1978......................................................................................................................................36
Kafa 1979................................................................................................................................................38
Đavao 1980.............................................................................................................................................40
Falši radnik 1981....................................................................................................................................42
Udav 1982...............................................................................................................................................44
Dugonja 1983.........................................................................................................................................46
Dujka 1984..............................................................................................................................................48
Gargamel 1985.......................................................................................................................................50
Dvoglavi zmaj 1986...............................................................................................................................52
Prosjak 1987...........................................................................................................................................54
Tukac 1988..............................................................................................................................................56
Neman 1989............................................................................................................................................58
Diktator 1990..........................................................................................................................................60
Krnjevalske poruke od 1991. do 2014. godine.................................................................................................62
Jugogeneral 1991....................................................................................................................................64
Jugosaurus 1992.....................................................................................................................................66
Dvolični 1993.........................................................................................................................................68
Noj 1994..................................................................................................................................................70
Gangster 1995.........................................................................................................................................72
Kinder-jaje 1996.....................................................................................................................................74
Zloduh 1997...........................................................................................................................................76
PDV 1998................................................................................................................................................78
Krnjuša 1999...........................................................................................................................................80
Mumija 2000...........................................................................................................................................82
Kravlje ludilo 2001.................................................................................................................................84
Hamlet 2002...........................................................................................................................................86
Prodanović Ivo 2003..............................................................................................................................88
Calimero 2004........................................................................................................................................90
Sliponja, Gluvonja i Kuconja 2005......................................................................................................92
Lutak 2006..............................................................................................................................................94
Ban 2007.................................................................................................................................................96
Noa 2008.................................................................................................................................................98
Zmaj 2009.............................................................................................................................................100
Mali Ive 2010........................................................................................................................................102
Krnjuša 2011........................................................................................................................................104
Braco i Seka 2012.................................................................................................................................106
Ulazak u EU 2013................................................................................................................................108
I. Kaštela Pride 2014............................................................................................................................110

6
Točke u povorci, gosti........................................................................................................................................112
Stipe Vuletin Meto, Ante Dobrić Canculina..................................................................................................126
Stipe Vuletin Meto...............................................................................................................................128
Razgovor s Metom objavljen u prvom broju Maškadura...............................................................130
Ante Dobrić Canculina......................................................................................................................136

KKD/KKU Poklade.......................................................................................................................................138
KKD/U Poklade...................................................................................................................................140
Maskenbali............................................................................................................................................148
Maškadur..............................................................................................................................................152
Radionica..............................................................................................................................................176
Predaja ključeva Grada.......................................................................................................................180
Gostovanja............................................................................................................................................182
Izložbe i nakladništvo.........................................................................................................................188
Iz knjige Glende i šale - izbor..............................................................................................................192
Dičji krnjeval.......................................................................................................................................198

Prilozi..................................................................................................................................................................202
Bilješke................................................................................................................................................................206
Izvori i literatura.................................................................................................................................................208
Vlasnici fotografija...........................................................................................................................................208
Kazalo imena......................................................................................................................................................209
Umjesto zaključka - o vremenu koje nas tišći................................................................................................214
Pogovor (prof. dr. sc. Ivo Žanić)......................................................................................................................218

7
PREDGOVOR
Monografija Donjokaštelanski krnjeval Mladena Domazeta i Roberta Marića ozbiljna je povije-
sna knjiga. Često se proteklih desetljeća govorilo i pisalo o maloj i velikoj povijesti, o paralelnoj povijesti,
o povijesti koju uvijek pišu pobjednici pa i o naknadnom povijesnom revizionizmu poraženih. Povijesna
interpretacija uvijek teži dokučiti što se zaista dogodilo u društvu, utvrditi takozvane povijesne činjenice
u svijetu. Ako je karneval svijet obrnut naglavce, nije li onda povijest karnevala nekakva obrnuta povijest?
Ako su poklade samo držićevsko vrijeme izdvojeno za tance, igre i veselja, nije li karnevalska povijest
neodgovorna, neobvezna i neozbiljna povijest, ili možda tek povijest puke zabave? Tako bi oduvijek htjeli
moćni griješnici koji (smrtno ozbiljna lica) vlastita uvjerenja i čine proglašavaju vrhunskim povijesnim
postignućem. Oni bi i danas najradije odozgo zaštitili (čitaj: strogo kontrolirali i unovčili) sve karneva-
le kao nematerijalnu kulturnu baštinu uvrštenu u ponudu kulturnog turizma. Ipak, u općoj uzurpaciji
javnih dobara lakše je na javnome prostoru naplaćivati parkiranje i ugostiteljske stolove. Karneval nije
samo dekorativna obrnuta slika svijeta, već i djelotvorno javno sredstvo socijalne medicine. Višestrukim
magijskim i kritičkim djelovanjem karnevala smanjuju se društvene tenzije i individualna psihička opte-
rećenja. Redovitim godišnjim otklonom unutar svakodnevice prividno se ruši ustaljeni poredak, ritmički
se otvara simbolički prostor slobode, vremenski rezervat dopuštene kritike vlasti i samovolje moćnika.
Domazet i Marić su itekako svjesni te političke dimenzije i kritičke uloge Donjokaštelanskog krnjevala
- do te mjere da u monografiji gotovo u potpunosti prešućuju ljetne, turističke djelatnosti KKD/KKU
Poklade, premda su se ljetne «cvjetne povorke» u Kaštelima počele organizirati već šezdesetih godina
dvadesetog stoljeća, ako ne i ranije. U novije vrijeme na toj ljetnoj fešti gostuju i maskirane skupine iz
drugih karnevalskih središta.
Autori su u monografiji nastojali što podrobnije prikazati važnije momente povijesti Donjoka-
štelanskog krnjevala. U tome su i uspjeli, barem koliko su im to dostupni pisani izvori omogućili. Tako
povijesni pregled počinje u devetnaestom stoljeću: prvim spomenom 1823. godine i pjesmom Pisma od
poklad, Rođenje i smrt Krnina Janka Ćipika iz 1834. godine te se nastavlja zapisima u Knjizi računa Hr-
vatske čitaonice u Kaštel Novome iz 1889. i 1895. godine. Početak 20. stoljeća obilježen je djelovanjem
puhačkih orkestara Glazbarski sklad iz Kaštel Novoga i Svačić iz Kaštel Staroga te organizacijskom ulo-
gom Stjepana Poparića Sinjanina. Između dva svjetska rata nastavlja se konkurentsko karnevalsko dje-
lovanje glazbara, posebno se ističe Hrvatsko glazbeno društvo Bijać iz Kaštel Štafilića, a izradu pokladne
lutke preuzeo je Jakov Delić Baja. Šerate i plesove pod maskama organizirala su razna mjesna društva - u
hotelu Palace, pansionu Rivijere, općinskoj vijećnici, ali i u većim privatnim kućama. Maskirani glazbari
na Pokladni utorak ujutro obilazili su kuće i pozivali djevojke na ples, a ponašanje na plesovima pod
maskama bilo je strogo propisano. Pokladne priredbe 1927. godine bile su zabranjene u Donjim Kašte-
lima, ali su glazbari na poziv Društva Cukuni sudjelovali na splitskome karnevalu te su na brodu pratili
znamenitu Krnjušu kipara Ivana Rendića iz Supetra na Braču u Split. Nije naodmet spomenuti da u
Hrvatskoj (i drugdje) suvremena pokladna lutka gotovo uvijek predstavlja muški lik. Drevnim slamna-
tim babama koje su nekad Slaveni navodno bacali da ih voda nosi kao personifikaciju protekle godine
odavno nema ni spomena. Ipak, nakon Rendićeve sadrene splitske Krnjuše (za koju se priča da nije htjela
izgorjeti pa su je morali razbiti), u Donjim Kaštelima skrbi se o ravnopravnosti spolova. Pojavile su se bar
još četiri dame (Krnjuša 1941. i Dujka 1984. te opet Krnjuša 1999. i 2011.), ali tu su još i Braco i Seka, a i
o rodnoj pripadnosti nekih hobotnica, nemani, mumija i sličnih prikaza moglo bi se raspravljati.
Rasplesane dvadesete godine prošlog stoljeća ustupile su mjesto kriznim tridesetima. Već 1931.
godine na čelo maškara u Štafiliću dolazi legendarni Stipe Vuletin Meto, počinje ujedinjavanje donjoka-
štelanskih maškara i polako se kuje organizacija društvenokritičke oštrice Donjokaštelanskog krnjevala.
Krnjevalska povorka iz 1941. izravno je tematski najavila ratna zbivanja. Izuzmemo li Metovu pokladnu

8
diverziju kad je 1942. s prijateljem i dvjema maskiranim kozama simbolički prekršio zabranu talijanskih
okupacijskih vlasti, pokladne manifestacije obnavljaju se tek nakon Drugog svjetskog rata. Metova se
krnjevalska vlast učvršćuje i potrajat će dulje od Titove. Nastavljači pokladnog djela Stipe Vuletina Meta
i dalje marljivo i kreativno rade, skromno štujući autoritet njegova lika. U knjizi se spominju mnoga za-
služna imena, ali mnogi su neizbježno ili čak namjerno ostali pomalo u sjeni: Donjokaštelanski krnjeval
pripada zajednici i svake godine iznova povezuje ljude.
Najveća vrijednost monografije Domazeta i Marića jest u podrobnome opisu te novije povijesti
Donjokaštelanskog krnjevala, nakon 1945. godine. Glavnina knjige podijeljena je u dva dijela (prije i
nakon osamostaljenja Hrvatske), a u oba dijela se obzirno i nenametljivo raščlanjuju i pojašnjavaju po-
kladne poruke. Autori su time obavili vrlo važnu zadaću: istina je da Donjokaštelanski krnjeval obrađuje
podjednako i lokalne i svjetske teme, ali pravi se pokladni smisao može iščitati tek u prožimanju malog
i velikog, domaćeg i stranog, a to neupućenima koji ne pripadaju zajednici lako izmiče. Jednako su vri-
jedni i podatci o točkama u povorci, gostima, Stipi Vuletinu Metu, Anti Dobriću Canculini, a naročito
završni dio knjige o udruzi KKD/KKU Poklade. Ta poglavlja vode čitatelja «iza kulisa», otkrivaju neke
organizacijske pojedinosti današnjeg institucionalnog djelovanja nekad slavne neformalne Krnjevalske
ambasade. Posebno je dojmljiv pregled objavljenih brojeva Maškadura, donjokaštelanskog pokladnog
lista koji zgusnutim i prepoznatljivim stilom i prijelomom dostojno nastavlja tradiciju pokladnog satirič-
kog tiska.
Na kraju, valja još dodatno pojasniti društvenokritičku poziciju svakog, a posebice Donjokašte-
lanskog krnjevala. Karneval je uvijek u oporbi, ali to ne znači da provodi politiku aktualne oporbe. Kad
oporba dođe na vlast, karneval je opet u oporbi. Bilo bi iluzorno misliti da krnjevalski ambasadori koji
ponosno sjede u preuređenom javnom zahodu svi dijele isto političko uvjerenje. Karneval nije politika,
on ne rješava probleme, on samo javno pokazuje što zajednicu tišti. A to je preduvjet svake buduće po-
litike. Znalačka povijesna monografija o Donjokaštelanskom krnjevalu Mladena Domazeta i Roberta
Marića to uvjerljivo pokazuje - zato je u potpunosti zaslužila objavljivanje i pozornost čitateljstva.

dr. sc. Ivan Lozica,

znanstveni savjetnik

9
 Teško je u Kaštelin ostarit,
a ne poludit!

10
POČECI KRNJEVALA
U DONJIM KAŠTELIMA

Uz vaša prijestolja, zemaljski moünici, stoluje veliþanstvena istina. No, crni pre-
gusti oblak ambicije, interesa i lažne slave prelama te nebeske zrake da ne padnu
na vama podložne narode.1

11
POČECI KRNJEVALA U DONJIM KAŠTELIMA
Juska je pamet kratka vika, ča oće reć da se
ne pameti puno dugo. Nikor se višje ne sića kad su se Izbijanjem Prvog svjetskog rata prestaju s
stari Kaštelani počeli maškaravat.2 radom Svačić i Glazbarski sklad zbog mobilizacije
njihovih članova, a građa Hrvatske čitaonice u Ka-
Dosadašnja saznanja o krnjevalu u Do- štel Novome ne spominje održavanje društvenih
njim Kaštelima temeljimo na nekoliko povijesnih plesova. Tek završetkom rata počinje obnavljanje
dokumenata. Najstariji spomen potječe iz 1823. prekinute tradicije maškaranja u Donjim Kašteli-
godine, zatim slijedi pjesma Pisma od poklad, ma, ali intenzitet pokladnih zabava sve je slabiji.
Rođenje i smrt Krnina iz 1834. od Janka Ćipika i Tako prestaje nastupati grupa entuzijasta okuplje-
naposljetku spomeni u Knjizi računa Kaštelanske na oko Stjepana Poparića, pa se time gasi čitanje
sloge, odnosno Hrvatske čitaonice u Kaštel No- Tastamenta i paljenje krnje u Kaštel Novome.6
vome iz 1889. i 1895. godine.3 Naravno, korijeni
krnjevala su nedvojbeno i stariji, ali o njima za
sada nemamo adekvatnu pisanu građu, stoga kr- PISMA OD POKLAD,
njevalska zbivanja tijekom 19. stoljeća ne možemo ROĐENJE I SMRT KRNINA
podrobnije opisati ni povezati u odnosu na povi-
jesni kontekst. Štoviše, nedostatak izvora otežava Uz poklade rad bi
rekonstrukciju krnjevlaskih događanja sve do de- Svaki vesel stati
vedesetih godina 19. stoljeća, kada dokumentirano Dakle ne bi rada
pratimo njihove nositelje u Donjim Kaštelima. Na- Ni ja zadnji ostati
ime, Hrvatska čitaonica kao i ostala mjesna druš- Drugim poklad drag je
tva priređuju društvene plesove u razdoblju poslije Jerbo smij donosi
Tri sveta kralja do Pokladnog utorka, a na njima su Jer kad žensko gaće
se pojavljivale i maškare. U tome kontekstu javljaju Muško suknju nosi
se i ranije spomenuti računi za dekoraciju Hrvat- Treći jedva žele
ske čitaonice, koji se odnose na uređenje dvorane Da pokladi dojdu
i ostale pripreme za održavanje društvenog plesa. Od krčme do krčme
Naime, pokladno se raspoloženje uglavnom očito- Da tad lašje projdu
valo kroz plesove maškara te njihove šetnje donjo- Veseli se mladost
kaštelanskim ulicama.4 Kada su pokladi
Početkom 20. stoljeća Donjokaštelanski Za voditi kolo
krnjeval dobiva novi zamah, a njegovi nositelji po- Svojom mladom mladi.
staju uglavnom puhački orkestri Glazbarski sklad Uz poklade rad bi
iz Kaštel Novoga i Svačić iz Kaštel Staroga koji pri- Svaki vesel stati
ređuju povorku maškaranih glazbara na magarci- Dakle ne bi tio
ma kroz selo, čitanje Tastamenta i paljenje krnje. Ni ja zadnji ostati.
Prema kazivanju Ivana Dobrića (rođ. 1897.), do- (...)
minantna je bila uloga Stjepana Poparića Sinjanina Ne bi vrga suknju
u izradi krnje i vatrometa. Tih godina Tastamenat Kad imadem gaće
se čitao »poda crikvom«, kod današnjeg Đardina u Da mi kogod dade
Kaštel Novom. Međutim, tada još uvijek nije po- Sto talira plaće.
stojala jedinstvena krnjevalska organizacija, već su
se maškare okupljale oko nekolicine entuzijasta te Janko Ćipiko. 1834. g.
glazbenih i kulturnih udruga.5

12
Gore: Faksimil knjige raþuna Hrvatske þitaonice u Kaštel Novome iz 1895. godine, koji se odnosi na
ureÿenje dvorane za pokladno razdoblje
Kaštel Novi poþetkom 20. stoljeüa, neposredno prije nego je završeno proširenje župne crkve sv. Petra u
Kaštel Novome (1908. godine) i još uvijek neureÿena obala ispred kasnijeg Ĉardina. S desne strane je
zgrada obitelji Popariü u kojoj je djelovala Hrvatska þitaonica od 1894. godine i u kojoj su se održavali
tradicionalni plesovi tijekom pokladnog razdoblja. Sjevernije od ove zgrade, izmeÿu kuüe Kataliniü i
Metliþiü, okupljale su se maškare na þitanje Tastamenta koji je sastavljao Stjepan Popariü i potom pri-
redio vatromet na portu.

13
14
RAZDOBLJE IZMEĐU
DVA SVJETSKA RATA

15
RAZDOBLJE IZMEĐU
DVA SVJETSKA RATA
Dvadesetih godina 20. stoljeća Hrvatsko
glazbeno društvo Bijać iz Kaštel Štafilića postaje
najagilnije u organizaciji donjokaštelanskih krnje-
valskih događanja. Izradu krnje preuzeo je Jakov
Delić Baja, a među glazbarima još su se isticala
braća Mate i Petar Žungul te Mijo Krivić.7 Oni su
1926. godine priredili upečatljivu povorku maška-
ranih glazbara kroz Kaštel Štafilić u kojoj su pred-
stavljali ucviljene udovice. Čitanje Tastamenta tih
godina odvijalo se na štafilićkoj rivi, a za njega je
također bio zadužen Jakov Delić Baja.8 U krnje-
valskim povorkama i plesovima dvadesetih godina
bilo je i posve siromašnih pojedinaca, koji su se,
prema sjećanju Stipe Vuletina Meta, tog Pokladnog
utorka mogli dobro najist i napit.9 Iz tog vremena
pokladno ozračje i njegovu razuzdanost ponajbo-
lje dočarava i pjesma objavljena 1926. godine u Ja-
dranskoj pošti:

Vaja bit lud za ne poć u maškare!

Ka si maškara, onda si maska,
Maškara može svašta.
Ako si muškić, moreš se obuć u žensko,
ako si žensko, moreš se obuć u muškoga.
Moreš se lipo obuć, moreš se grubo obuć,
moreš kako te voja.
Maškara viče, maškara trče, maškara skače,
maškara beštima, petaje roge, maškara
javije se svakomen, zvoni zvončićem,
plaši dicu, pipa službenice, maškara
tira svit, jita se nogan, puši, ščipje,
skriči (...) čini sve ostale lipe i grube šeste.
Jema fini, jema srinji, a jema i grezi
maškar, jema svakakvi, a jema maškar ča
se znadu ponašat i govorit fino, srinje, grezo
i najgrezije. Ne zna se dikod, je li lipje slušat
i vidit one finije oli grezije maškare.
Jema vražiji maškar i puni špirita, a jema Gore: Maškare dvadesetih godina 20. stoljeüa i
inšepjani ča nimaju njanka petroleja…10 veselo društvo tijekom pokladnih zabava
Desno: Dio krnjevalske povorke šta¿liþkih maška-
ra poþetkom tridesetih godina 20. stoljeüa

16
 Pokladna zbivanja dvadesetih godina 20.
stoljeća poprimaju već ustaljena obilježja u Donjim
Kaštelima; ponajprije održavaju se tradicionalne
društvene zabave (šerate) u organizaciji različi-
tih mjesnih društava (puhačkih orkestara Bijaća
iz K. Štafilića, Glazbarskog sklada iz K. Novoga i
Svačića iz K. Staroga, Nogometnog kluba Primor-
je iz K. Staroga, Hrvatske čitaonice iz K. Novoga,
Pjevačkog zbora Bijaćka vila iz Kaštel Novoga…)
i posebno dva krabuljna plesa (pod maskama)
četvrtak prije Pepelnice i na Pokladni utorak. Na
tim plesovima pod maskama osjećalo se posebno
raspoloženje maškara, ali maskirane osobe (krabu-
lje) prilikom ulaska u dvoranu morale su imati ne-
maskiranoga jamca. Ako ga nisu imale, morale su
čuvarima na ulazu otkriti lice.11 Zapaženu ulogu
na maskenbalu imaju organizatori karnevalske po-
vorke, a medu njima dovoljno je spomenuti Stipu
Vuletina Meta, Franu Studina Miseca, Tona Pilića
Poštjera, Jeru Bućana i Antu Botića.
Šerate i plesovi pod maskama najčešće su
se priređivali u hotelu Palace, pansionu Rivijere,
općinskoj vijećnici ili u većim privatnim kućama
poput kuća obitelji Šantić u Kaštel Štafiliću i Žanić
u Kaštel Novome.12 Na Pokladni utorak, kako je
već bilo uobičajeno, maskirani su glazbari tijekom
jutra obilazili kuće u selu, pa je i sam Stipe Vule-
tin Meto svojedobno pozivao djevojke na ples pod
maskama.13 Istodobno su prikupljali i priloge u jelu
i piću za svoju posnu kapelsku »fraju« koja se odr-
žavala na Čistu srijedu.14
Dakle, društveni život Kaštelana u zim-
skome razdoblju vidno su dinamizirali pokladni
plesovi, a o njihovoj brojnosti i posjećenosti redo-
vito je izvještavao ondašnji tisak. Na njih se uglav-
nom dolazilo s pozivnicom društva koje je organi-
ziralo ples, a sudjelovale su zajedno mlađa i starija
generacija. Međutim, tijekom tih zabavnih večeri
evidentna su i određena pravila; na primjer, muš-
karac koji bi plesao četvorku s nekom djevojkom
obvezno je nakon plesa častio kolačima. Neki su
parovi uz naplatu naručivali solo-plesove, a takvim
istupom često se željelo istaknuti dotičnu djevojku
kao buduću suprugu. Dakako, roditelji su budnim
okom pazili na svoje kćeri, a pojedine majke do-
bivale bi od simpatizera svojih kćeri »tratimenat«
(kolač ili limunadu). Osoba koja ga je poslala majci
obično bi ostala anonimna. Pojedini pokladni ple-
17
sovi su trajali skoro do zore, pa je oko ponoći bilo
uobičajeno uzvanike poslužiti večerom. Pri tome je
svako društvo za večeru pripremilo svoj prigodni
specijalitet.15
Veselom ugođaju tih večeri pridonosili su
mjesni glazbenici poput Vlade Grgina, Tonia Pili-
ća, Jakova Vuletina, a ponekad je nastupao samo
Ivan Berket za klavirom. Iz novinskih izvješća za-
ključujemo kako su se na pokladnim plesovima
pjevale stare kaštelanske pjesme i plesali valcer,
tango, četvorka, pic-polka, šotić te tradicionalna
monfrina. U tim izvješćima također je ocrtana ele-
gancija plesača kao i opće prihvaćene manire sta-
rih kavalira.16 Međutim, na pojedinim plesovima
mlađe generacije plesalo se tango, foxtrott, charle-
ston kao i drugi plesovi tipični za to doba.17
U ponoć na Pokladni utorak crkvena bi
zvona nagovijestila završetak pokladnog razdoblja,
a time i početak Korizme. U dvoranu u kojoj se
održavao ples pod maskama došli bi crkveni reme-
18
te upozoriti veselo društvo da su Poklade završile.
Dakako, mladež se željela zabavljati do zore, ali tre-
balo je poštivati kraj pokladnog razdoblja.18
Pokladne manifestacije 1927. godine bile
su zabranjene u Donjim Kaštelima, ali štafilički
glazbari na poziv Društva Cukuni sudjeluju na
splitskome karnevalu. Nekoliko dana prije Po-
kladnog utorka svirali su na maskenbalu u Splitu,
a odlaze i na Brač u Supetar preuzeti Krnjušu od
kipara Ivana Rendića. Brod s Krnjušom dočekao
je gotovo cijeli grad, sjeća se Stipe Vuletin Meto i
navodi kako je Split bija umaškaran i u plamenu od
pokladnog veselja.19
Sljedeće godine, 1928., ponovno se odr-
žavaju pokladna događanja u Donjim Kaštelima.
Tako novinar Jadranskoga dnevnika bilježi kako je
na plesu Nogometnog kluba Primorje za najljepšu
Kaštelanku izabrana Tonka Delić. Ova praksa bi-
ranja najljepše djevojke nije karakteristična za sve
pokladne plesove.21
Gore: ýlanovi Bijaü-jazz sastava tijekom šerate u pansionu Rivijere u Kaštel Novome 1939. godine.
Gornja slika, slijeva: Duje Klišmaniü i Mijo Klišmaniü. Donja slika, slijeva: Mijo Klišmaniü, Ante Vu-
letin, Marin Grgin i Frane Grgin.
Lijevo: Atmosfera tijekom šerate u kuüi obitelji Šantiü u Kaštel Šta¿liüu 1938. godine. U prvom planu:
lijevo Anton Vuletin (kapelnik šta¿liþke glazbe Bijaü) i Ante Donkov. Druga slika: Ane Benutiü i Ivan
Ivasoviü na plesnom podiju.20

19
 Međutim, prekretnica Donjokaštelansko-
ga krnjevala dogodila se 1931. godine kada je Stipe
Vuletin Meto postao vodeća ličnost štafiličkih maš-
kara; od tada započinje novo razdoblje u koje Meto
unosi svoj snažan i originalan smisao za humor.
Ujedno, tridesetih godina odvija se i proces ujedi-
njavanja donjokaštelanskih maškara u jedinstvenu
organizaciju, pa je time Donjokaštelanski karneval
doživio kvalitativne i kvantitativne promjene. Ipak,
tih godina maškaravalo se kako se znalo i moglo.
Po sjećanju Stipe Vuletina Meta, vukli bi komoš-
tre ili stavljali vrčine na glavu, posipali se pepelom,
oblačili u staru odjeću, nosili zvona i mrtve miševe
itd.22
Upečatljiva je krnjevalska povorka iz 1941.
godine, kada je svjetska kataklizma bila u tijeku, a
Kaštelani u nekoliko točaka aludiraju na ratna zbi-
vanja u Europi. Međutim, početkom Drugog svjet-
skog rata obustavljaju se sve krnjevalske manifesta-
cije, pa tako i povorka maškara kroz selo i ples pod
maskama. Jedino se za talijanske okupacije 1942.
godine Stipe Vuletin Meto s prijateljem posuo ce-
namidom (umjetnim gnojivom), a dvije su koze
obukli u mudante i džempere pa takvi prošli kroz
selo. Meto ni tada nije mogao izdržati bez maška-
ranja!23 Taj događaj nedvojbeno pokazuje koliko je
humor ukorijenjen u kaštelanskim ljudima i koliko
je snažna tradicija bez koje Donja Kaštela ne može-
mo ni zamisliti. Sve to zamjećuje i dopisnik Jadran-
ske pošte koji Kaštela doživljava kao veselo mjesto
s veselim ljudima, jer karneval je za proveselit se,
činit maškare, zabavit se da se drugi smije. Eto, to je
najviša filozofija na ovon svitu.24
Poslije Drugoga svjetskog rata obnavljaju
se krnjevalske svečanosti, a Stipe Vuletin Meto po-
staje najmarkantnija osoba koja će svojim darom
za humor simbolizirati Donjokaštelanski krnjeval.

Donjokaštelanski krnjeval iz 1941. godine, koji je aludirao na tadašnja ratna zbivanja u Europi. Na-
pravljena je Krnjuša i to u “Matasovi dvori” kod Valova igrališta, sjeüao se tih godina Meto, kojega
prepoznajemo na konju u crnoj uniformi (gore lijevo) i takoÿer na gornjoj fotogra¿ji (desno) isto u crnoj
uniformi. To je vjerojatno prva krnjevalska povorka koja je objedinila sve maškarane skupine i obišla
sva tri donjokaštelanska naselja. Tastamenat se þitao ispred Nanela u Kaštel Novome.

20
21
22
KRNJEVALSKE PORUKE
OD KRAJA
II. SVJETSKOG RATA
DO 1990. GODINE

23
 Neposredno nakon Drugoga svjetskog
rata komunistička vlast, radi ideoloških razloga,
bezuspješno pokušava prebaciti održavanje Do-
njokaštelanskog krnjevala s Pokladnog utorka u
razdoblje Korizme, zbog čega dolazi i do zabrana
održavanja pokladnih manifestacija u Donjim Ka-
štelima.25 Tih poratnih godina, glazbari su na Po-
kladni utorak svirali Lenjinov marš, što su tadašnje
lokalne političke strukture smatrale neumjesnim
činom pa zbog toga glazba sljedećih godina nije
sudjelovala u pokladnoj povorci.26 U isto vrijeme,
pokladni običaji još uvijek su se sačuvali kao tradi-
cijski način života u zapadnim kaštelanskim nase-
ljima, tako da su maškarane skupine još do šezde-
setih godina obilazile kuće na Pokladnu nedjelju i
bile čašćene vinom od ukućana.27
Međutim, s vremenom su i vlasti počele
tolerirati Donjokaštelanski krnjeval kao etno-kul-
turalnu vrijednost, ali su ga pokušale nadzirati
cenzurom Tastamenta, koji se obvezno nosio na
uvid tadašnjoj miliciji i Mjesnoj zajednici, od kojih
je morao dobiti odobrenje da bi se mogao čitati na
Pokladni utorak.28 Unatoč nepovoljnom vremenu
za pokladne svečanosti, vodstvo krnjevala uspjelo
je očuvati njegovu kritičku bit i u svojoj ironizaciji
nije štedjelo ni tadašnji socijalizam.29
Kritička koncipiranost Donjokaštelansko-
ga krnjevala najizraženija je u dijalektici dobrog
i lošeg, odnosno u negativnom liku krnje (koji
se odabire prema aktualnoj temi) i Meta (koji je
uglavnom predstavljao pozitivan lik).30 I danas nas
iznenađuje krnjevalski usud, korak s vremenom i
činjenica da je krnjeval dotaknuo bezbroj ondaš-
njih vrućih društvenih tema i pitanja, čije su po-
ruke i te kako bile prepoznatljive u vremenu kada
su izrečene. Možda ovakva percepcija suđenja na-
glašava egzistiranje vrijednosti u puku u trenutku
kada su one narušene na višim razinama. Otuda

Gore: Krnjevalska povorka i krnje 11. veljaþe 1948. u Kaštel Šta¿liüu. Stipe Vuletin Meto nosi na glavi
pirliju s dvije velike žarulje. Svoje obraüanje pred kaštelanskim pukom zapoþeo je s: »Moj üoravi naro-
de, progledat üeš kad i moje žarulje prosvitlu.«
Desno gore: Stipe Vuletin Meto, Bože Kutleša i Ivo Cvitiü na maskenbalu 1950. godine.
Desno dolje: Na magarcu Felicijo Puljas 1954. godine u povorci

24
proizlazi i virtualnost osude krnji - kriv je, a uvijek
se reflektira određena društvena stvarnost.31
Uže vodstvo krnjevala bilo je poznato pod
nazivom Krnjevalska ambasada, uobičajeno bi se
počelo okupljati nekoliko mjeseci prije Pokladnog
utorka. Novčano ili u materijalu pomagali su ih
Turističko društvo, Kaštelanska rivijera, Jugovinil
i Stolarska zadruga u Kaštel Novome.32 Dio novča-
nih sredstava također bi se uprihodio na društve-
nom maskenbalu koji se do 1969. godine održavao
u Zadružnoj dvorani u Kaštel Starome, a nakon
toga u restoranu Plavi Jadran te u hotelima Palace
i Resnik. Prvi maskenbal u hotelu Medena u Tro-
giru održao se 1985. godine.33 Okupljene maškare
zabavljali su pedesetih i šezdesetih godina glazbari,
a sedamdesetih godina 20. stoljeća klapa Kaštela i
VIS Maestrali.34
Tastamenat po svojemu sadržaju i poru-
kama nedvojbeno predstavlja svojevrsnu kroniku
Donjih Kaštela u kontekstu krnjevalske kritike i
ironizacije same stvarnosti.35 Struktura Tastamenta
dijeli se na Uvodni dio, zatim Glende i šale (lokal-
ne zanimljivosti koje dotiču razne zgode i dogo-
dovštine pojedinih Kaštelana, a prikupljali su ih
članovi Krnjevalske ambasade i potom objedinili
u zajednički tekst za čitanje) kao i Pitalice.36 Sti-
pe Vuletin Meto navodi ozračje u kojemu se pisao
Tastamenat, misleći time vjerojatno na Glende i
šale te Pitalice. Naime, veći broj članova krnjevala
okupio bi se kod Meta u kužini, tako da se jedva
moglo pomaknuti zbog gužve, pa je Ante Dobrić
Canculina jednom poslao u vrt Dragu Šimetina s
»kartom i olovkom« da iskristalizira svoje ideje i
prijedloge, ali je on ostao vani dva do tri sata jer
više nije mogao ući unutra. Sastanci kod Meta
trajali su po cijelu noć, uz veselje i odvažnost da
se nikoga ne poštedi.37 Međutim, Meto bi tijekom
godine i sam zapisivao zanimljive dogodovštine
u Kaštelima. Dakle, Tastamenat od pedesetih do
konca osamdesetih godina 20. stoljeća sastavljaju
članovi Krnjevalske ambasade uz istaknutu ulogu
Ive Cvitića, Mira Grgina, Marinka Jurasa...38 Od
od sredine devedesetih sastavljanje Uvodnog dijela
preuzima Vjeko Ečić, Glende i šale, kao i Pitalice
uz Ečića ispisuju Stipe Radunić, Nikola Radić, Mi-
ljenko Juras, Joško Strižić i drugi. Mario Radunić je
posljednih godina autor Osude krnje.39

25
 Gore lijevo: Felicijo Glumac 1954. godine na ko-
nju u povorci, krnjom u karu.
Desno: Toþka iz 1970. godine. Iza krnje stoje Vje-
ko Eþiü i Zvonko Iviþev. Sjede Duje Šuško i Ma-
rio Mornar. Lijevo: Duje Šuško na karu u povorci
1954.godine.

26
 Osuda krnje zasebno se pojavljuje tek
1989. godine. Iz toga razdoblja spominju se i dvi-
je verzije Tastamenta, jedna za umirenje milicije,
a druga za čitanje, što dovoljno govori o neizvje-
snosti zbog dopuštenja tadašnjih vlasti za održa-
vanje pokladne manifestacije.40 Tih godina nekim
pojedincima nije bilo svejedno što ih se javno
pročitalo ili ismijalo na krnjevalu, pa su podnosili
tužbe na sudu. Tako su Stipe Vuletin Meto, Ante
Dobrić Canculina i ostali članovi Ambasade više
puta pozivani na sud, ali kako kaže Meto: Svaki put
bi to suđenje završilo u cirkusu i smijadi. Početkom
sedamdesetih godina 20. stoljeća došli su nezado-
voljni pojedinci Stipu Vuletina Meta vrijeđati pred
njegovu kuću, a jedne godine su mu nepoznati po-
činitelji nakon krnjevala posjekli vinograd.41 Kr-
njevalska povorka s alegorijskim slikama kretala
se od Nehajskog puta do porta u Kaštel Starome i
potom bi se smjestila ispod restorana Plavi Jadran,
gdje bi se čitao Tastamenat Donjokaštelanskog kr-
njevala.42 Povorke pedesetih godina još uvijek su
sastavljene od zaprežnih kola, a šezdesetih godi-
na sve su češći automobili, kamioni i traktori, koji
će sedamdesetih godina prevladati u krnjevalskoj
povorci. Narod bi se okupljao uzduž donjokašte-
lanske rive u iščekivanju povorke, a njezinim pro-
laskom uputio bi se pred krnjevalsku binu poslu-
šati čitanje Tastamenta. Godine 1985. krnjevalska
bina je premještena i postavljena ispred vinarije u
Kaštel Starome, zbog većih prostornih kapaciteta,
kako zbog same povorke tako i zbog okupljenog
mnoštva naroda.43

Zvonko Orliü na magarcu u povorci šezdesetih godina prošlog stoljeüa Desno: Toni Ergovac, jedan od
þlanova Krnjevalske ambasade. Krnje i neke od toþaka su se pojedinih godina izraÿivale u njegovu dvo-
ru. Krnjevalska povorka na karima i toþka »Posljednji težaci« iz 1971. godine. Ivica Svalina upravlja
karom. Na karu Tonþi Marinoviü, Ivan Iviü (drži »škicet«) i Andrija Škarica

27
28
Gore: Krnjevalska družina. Stoje: Jozo Grozdaniü, (?) Stipe Vuletin Meto, (?) Ivica Svalina, Marinko
Jakovac (?)(?) Ivica Svalina (?). ýuþe: Nenad Jakovac, Ante Svalina, (?) Vinko Bažoka, Toni Koc
Dolje lijevo: Na bini u Plavom Jadranu 1974. godine. Slijeva: Marin Terzija, Toni Koc, Stipe Vuletin
Meto, Ante Dobriü Canculina, Panto Biliü, Drago Šimetin, Boško Lonþar, Branko Glumac. Desno: Pred
Plavim Jadranom 1970. godine. Ante Krivo, upravlja karom, a iza njega Meto i Canculina. Lijevo gore:
Krnjuša u traktoru. Ivan Zokiü za upravljaþem, Mišo Klišmaniü stoji i detalj iz povorke
Lijevo dolje: Dinko Dobriü i Zvonko Orliü s krnjom Sucem 1972. i krnje Glavonja 1971. godine

29
Gore: Meto Šeik u povorci 1975. godine. Dolje: Pokraj krnje u plamenu, slijeva Vinko Bažoka, Ignacijo
Vrtlar, Jozo Grozdaniü, Stipe Vuletin Meto, Mladen Matas, Roko Puljas, Ivan Iviü, Toni Koc iste godine
Desno: Stipe Vuletin Meto kao Jan Smit 1974. godine. Vozi ga Hodimir Puljas, a iza sjedi Branko Glu-
mac. U pozadini, na kamionu, Boško Lonþar u svojoj poznatoj ulozi ýite.

30
31
SITNOGLAVI 1976.
Aktualnost prijeđenog puta bila je jedna Krnje je predstavljao Sitnoglavog, naprav-
od preokupacija tog Tastamenta, odnosno kom- ljenog za vrijeme učestalih redukcija struje. Među-
parirajući 500 godina Kaštela s 200 godina Sjedi- tim, Tastamenat ove godine poručuje svome kašte-
njenih Američkih Država. Razlika je uočena već u lanskom puku da ne grinta kako je krnje sve gori
obilježavanju, u SAD-u se slavilo na sva zvona, a iz godine u godinu, jer i broj članova Krnjevalske
u Kaštelima potiho i skoro u neznanju kod većeg ambasade također je opao. Ali, već sljedeće godine
dijela stanovništva. Međutim, uspoređivati njiho- novi impuls uz Meta u očuvanju ove pokladne tra-
vih 200 godina s kaštelanskih 500 godina napretka dicije u Kaštelima daje mlađa generacija duhovitih
i nije bilo suvislo, s obzirom da je u Americi vrije- i nadarenih Kaštelana.44
me novac, za razliku od kaštelanskog đira gdje se
uvriježila izreka žuri polako.
S druge strane, čovjek može stvarati i su-
bjektivne vrijednosti, zato je kaštelanskome puku
prepušteno da prosudi domete i karakter kaštelan-
skog pomicanja, razvoja i novih perspektiva.
Naravno, periferiju splitske općine (što su
Kaštela tada i bila) nije se ove godine previše aktu-
aliziralo, već se usredotočilo na domaće procese i
time istaknulo kako je napredak kod mnogih očit,
jer nisu više uzgajali prasce, ali, time se nisu odrekli
pršuta i ostalih dobrih bokuna od te životinje. Za-
tim, Tastamenat navodi kako se narod toliko uo-
zbiljio da je i jedan smetlar maškaravanje doživio
kao svojevrsno poniženje. Istodobno, zatvoreni su
javni nužnici u Donjim Kaštelima, s obzirom da je
riječ o novijoj tradiciji iz 20. stoljeća, nije bilo jasno
navikavaju li se Kaštelani ponovno ili odvikavaju
od javnih nužnika. Dinamika kaštelanskih naselja
ponajbolje je oslikavala vizionarski pogled doga-
đaja i procesa, čije plodove će se tek osjećati u 21.
stoljeću. Naravno, živi i zdravi bili, pa vidjeli.
Valja reći da nisu promakli ni oni mali lju-
di u njihovoj svakodnevici, originalni i nesputani u
odnosu na vlastito okruženje, poput Maksa i Ruže
u Kaštel Starome, koji su predstavljali suvremeni Gore: Stipe Vuletin Meto u liku Kapule u krnjeval-
pandan legendarnim ljubavnicima Miljenku i Do- skoj povorci
brili. Naime, velika ljubav Maksa i Ruže nije mogla Desno gore: Na kamionu krnje Sitnoglavi, natpis
izdržati ni jedan trenutak međusobne odvojenosti »Napravljen u redukciji« ukazuje na uþestale ne-
pa je Maks kupio toki-voki i obavještavao ženu o stašice struje te godine.
svome kretanju po Donjim Kaštelima, a ona je pu- Desno dolje: Stipe Vuletin Meto i njegova krnje-
tem iste mreže slala jednu veliku pusu pred slasni valska družina na portu u Kaštel Starome Stoje:
ručak. Time se u Kaštelima otvorilo jedno duboko Jakša Tran¿ü, Ivan Iviþev, Meto, Vjeko Eþiü, Boš-
pitanje, ponavlja li se uistinu povijest ili još jednom ko Lonþar, Marinko Jakovac, Ante Svalina, Miro
izranja u nemoći da valorizira takve hrabre duše. Grgin, Ivan Iviü...(?). Sjede: Bale Rajþiü, Nenad
Jakovac, Mladen Matas, (?), Neven Roguljiü

32
33
MAKSIMOVIĆ 1977.
Te krnjevalske godine sve je izraženija
dvojba između onoga što dugoročno ostaje i onoga
što brzo prolazi u Kaštelima, s obzirom da su život
u naseljima obilježavale prekrcane kante, mačke
i psi lutalice, bljedunjava 500. obljetnica proslave
utemeljenja kaštelanskih naselja uz obalu, kao i
otvaranje disco kluba u kuli Lodi u Nehaju. Turi-
zam se razvijao paralelno s industrijom, a u kono-
bama se još uvijek točilo vino, iako su to bili zadnji
trzaji kaštelanskih težaka. Opjevano Kaštelansko
polje počelo se zapuštati, prepušteno stihijskoj be-
spravnoj gradnji, odnosno njegovoj betonizaciji.
Međutim, ti procesi očito nisu zabrinjavali tadaš-
nje vladajuće strukture, jer su percepciju devasta-
cije nadomjestili pričama o sedam kaštelanskih
bisera, što se moglo protumačiti kao laskanje, koje
ima poseban okus - što ga više kušamo, više nam
godi.
U Kaštel Novome brod restoran je dobio
novog vlasnika, ali Kaštelankama to nije nimalo
pomoglo u iščekivanju svojih alkoholiziranih mu-
ževa s tisuću jezika. U tim otežanim noćnim sati-
ma moglo je biti primirja među ukućanima, ali ne
i trajnog mira. Nenadmašni Meštar Ante Cancu-
lina nije mogao izdržati više od dvije godine bez
maškara, zato se ponovno vratio među svoje na
Pokladni utorak. Poručivši jasno kaštelanskomu
puku da je najteže svladati sebe i da je Donjoka-
štelanski krnjeval iznad međusobnih nesuglasica i Gore: Krnje Maksimoviü (prvi imenovani krnje)
osobnog ponosa. Uostalom, sve prolazi, jedne ge- Ivan Taraš u dresu Partizana, kao igraþ Nenad
neracije odlaze, a druge dolaze, ali krnjeval ostaje Bjekoviü koji je postigao pobjedonosni gol pro-
u vremenu i prostoru. tiv Olimpije, Ivan Zokiü vozaþ i Ignacijo Vrtlar
Krnje je bio u liku nogometnog suca Mak- Desno gore: Krnjevalska družina neposredno
simovića, koji je utjecao na ishod utakmice između prije spaljivanja krnje Maksimoviüa na portu u
Olimpije i Partizana. Odnosno, toliko je produljio Kaštel Starome. Stoje slijeva (?) Marinko Šiloviü,
utakmicu izvan regularnog vremena dok Parti- Ivan Zokiü, Mladen Matas, Vinko ýurkov, Stipe
zan nije dao odlučujući gol, a što je Partizanu bilo Vuletin Meto (?), Jozo Grozdaniü i Marinko Ja-
dovoljno da pretekne Hajduka (koji je istodobno kovac. Sjede slijeva Roko Puljas, (?) Mate Vrtlar,
igrao protiv OFK Beograda) i postane prvak te go- Ivan Iviü i Ivan Taraš. Stoji desno ispred Ante Br-
dine. Stoga se tekstopisac Tastamenta s pravom pi- nada
tao: zašto Hajduk po treći put zaredom nije osvojio Desno dolje: ýitanje Tastamenta s improvizira-
prvenstvo, da bi potom ironično u odgovoru aludi- ne bine ispred Plavog Jadrana. Stoje: Marinko
rao, zato što je prvenstvo bilo regularno. Te godine Šiloviü, Stipe Vuletin Meto, Ivan Iviü i Jozo Groz-
se govorilo i da se vrijeme više ne mjeri po Grinwi- daniü. Sjede: Boris Zec, Mišo Klišmaniü i Branko
chu nego po Maksimoviću.45 Glumac

34
35
HOBOTNICA 1978.
Tko je poremetio našu kaštelansku oazu znanja i vještina. Odnosno, izravno ističe druga se-
mira, pita se Tastamenat, misleći time na hege- kretara, koji odgovara samo partijskoj organizaciji.
monističke odnose Splita prema Kaštelima, s po- A što on zna, to znaju samo on i njegova partija.
sljedicama ekonomskog iskorištavanja i ekološkog Jedino dovitljivi Meštar Ante Canculina
opterećenja kaštelanskog prostora. Krnju je pred- bio je zadovoljan svojim znanjem, odnosno, vo-
stavljala hobotnica, čiji su krakovi simbolizirali deći prepirku s jednim domaćim pomorcem, koji
vlast nad kaštelanskim naseljima. Međutim, nje- je tvrdio kako je vidija najveću muju od 12 kili, na
gov dolazak u Kaštela tumačio se na dvojak način, što mu je Canculina odrješito uzvratio: Lažeš, jer je
jer je volio kaštelansku spizu, ali istodobno i tražio najveća muja u prirodi viđena od 6 kili. Meto je bio
novac za nadolazeće Mediteranske igre u Splitu. S u liku bankara, svojim odrješitim nastupom ulije-
druge strane došao je praznih ruku, bez dinara za vao je sigurnost i nepokolebljivost na trnovitome
uređenje i unapređenje Kaštela. Zato ovakvi odnosi putu do svoje kaštelanske općine.46
nisu bili dugoročno održivi u zajedničkoj općini, a
sam krnje sve je više upadao u protuslovlje vlastite
egzistencijalne spletke.
Kaštela su osjećala puno širi spektar po-
sljedica od ovoga krnje Hobotnice, nastavlja Tasta-
menat, zbog njega brodovi nisu uplovili u novski
porat da otkupe vino iz Zadruge, a nisu bile pošte-
đene ni kaštelanske plaže od mazuta iz susjednog
Brodospasa. Štoviše, nestao je i kamen temeljac za
novu osnovnu školu, osporavalo se pravo na turi-
stičku taksu koja je prikupljena u Kaštelima. Javna
rasvjeta također je istaknuta kao problem, jer svaki
kvar u Kaštelima trebalo je prijaviti Elektrodalmaci-
ji u Splitu, ali, preko Korzike da brže stigne do odgo-
varajućih drugova. Time je tekstopisac Tastamenta
očito aludirao na pitanje ažuriranja kvarova u Ka-
štelima i njihovo otklanjanje u nekom razumnom
vremenu.
Dakle, pulsirala su brojna nezadovoljstva
u zajedničkoj općini, stoga je neraspoloženje pre-
ma krnji, misleći se time na splitsku općinu, imalo
svoju pozadinu i dubinu, tj. sve izraženiju težnju za
vlastitom jedinicom lokalne samouprave. Štoviše,
Tastamenat predlaže priznanje ježincima u hvata-
nju ove morske nemani i to osnivanjem poduzeća
za uzgoj ježinaca, ali s napomenom da rukovodilac
te firme ne bi trebao imati visoku stručnu spremu.
Poruka krnjevala zasigurno je aludirala na vrijeme
koje je stručne kriterije podređivalo političkoj po-
dobnosti, jer Tastamenat se dalje spominje radnih
mjesta za koje ne treba poznavati vođenje kores-
podencije, stenografije, daktilografije niti drugih
Podizanje krnjevalske zastave

36
Okupljeni Kaštelani ispred Plavog Jadrana slušaju þitanje Tastamenta, odnosno što se kome dogodilo
ili udesilo kroz godinu, ne gledajuüi ni þiji si ni odakle si

37
KAFA 1979.
Sve prolazi, sve se mijenja, al poklade ne,
Kupimo se na ‘voj Rivi svake godine.
Tako počinje Tastamenat 1979. godine,
unoseći time neumoljivost vremena i trajnost
Donjokaštelanskog krnjevala, koji je već duboko
srastao s bićem svoga puka. Njegove poruke kao i
uvijek upućuju na ljudski nesklad između prezen-
tirane i prešućivane stvarnosti, stoga ove godine
počinje ironiziranjem uređenja glazbarskih pro-
storija u Kaštel Starome, ali napominju kako ured-
nosti nikada nemamo dovoljno, zbog čega maška-
re savjetuju tečaj pojedinim glazbarima u smislu
očuvanja društvene imovine, s obzirom da uprava
ionako nije više u rukama vridnih i marljivih te-
žaka. Tastamenat također upućuje na kaštelanski
zaborav, jer ove današnje generacije Kaštelana
zaboravljaju nekadašnje geslo da zemlja pripa-
da onome tko je obrađuje, a pogotovo ona zemlja
koju su dobili rješenjem Agrarne reforme i koju u
bescjenje prodaju, ka da je kurbanjska. Međutim,
obveze nisu nestale, umjesto nekadašnjim zemljo-
posjednicima, Kaštelani su sada plaćali za izgrad-
nju Splita, za komunalije, doprinose, Mediteranske
igre, porez za ovo i ono.
Naravno, sve te pojave oduzimale su Ka-
štelima životni zamah stvaranja i uvele ih u de-
beli konformizam, tj. kad je gusto, prodaj zemlju
(parcelu) i riješi svoje brige, tj. ne misli na buduće
glavobolje. I ne samo to, da bi išli naprid ka ča sve
gre naprid, mi vam gremo nazad, ka i rak. A kako
i ne bi kad svi ča bi tili radit, njima se brani, a oni
ča tribaju radit oni linčaru. Ali ovi ča linčaru ne bi
se nikad tili minjat sa onim ča radu, jer glavno da
je njima dobro. I zato oni što govore da se povijest
stalno ponavlja, imaju pravo, o tome ponajbolja
svjedočanstva mogu pronaći upravo u Kaštelima.
U međuvremenu, preko televizije se go-
vorilo o redukciji struje, to je bio siguran signal
da će slijediti poskupljenje struje. Te je godine
objavljena knjiga Topografija Kaštelanskog polja od
prof. Vjeke Omašića, ali, stanje na pojedinim po-
vijesno-kulturnim spomenicima bilo je loše, kao i
krov na crkvici sv. Ivana u Kaštel Lukišću. Među-
tim, nisu izostale ni teme na račun Splita, za koji
38
Tastamenat piše da će dobiti Medicinski fakultet
dok će Kaštelima pripasti Medicinski institut za
ispitivanje zaraznih bolesti, jer su Kaštela najpo-
godnija za njegov smještaj, s obzirom da imaju više
crni jama i crni točaka po cestama nego cila Jugo-
slavija. Uostalom, Kaštelanska cesta za kiša više je
sličila lokvi nego prometnici na pojedinim svojim
dionicama. Restoran Tri Ferala u starom Štafileovu
kaštelu također je bio aktualan i dio ponude druš-
tvenog života Donjih Kaštela, pogotovo u dubokoj
noći kada su letili pijati, čaše, flaše, stolice i pepelja-
re. Ulaz je slobodan, tko želi, neka izvoli. A kašte-
lanski momci su više nego divni, gostionice, karte,
auti, to im je sve. Čekaju lito i onda opet Jovo nano-
vo, gostionice, karte, auti, pa tako čekaju starost.
Krnje je personificirao kafu, a Meto Maha-
radžu, zato i Tastamenat svojemu puku šalje barem
iluziju velikih isporuka, jer zbog njezine nestašice
ljudi ne spavaju, grintaju, imaju smanjenu produk-
ciju, postaju zaboravljivi, pate od glavobolje… Zau-
zimanjem krnje u Kaštelima će se podignuti jedan
veliki privredni kombinat s raznovrsnim pogoni-
ma, u jednom bi se bavili spavanjem, u drugome
snivanjem, u trećem filozofiranjem, u četvrtome
nadmudrivanjem, u petome ogovaranjem, u šesto-
me klevetanjem i obećavanjem, a onaj zadnji pove-
zat će sve svojom nebrigom.
Te godine Stipe Vuletin Meto je proslavio
50. jubilej rada u maškarama i to kakvog rada, lju-
bavi i znoja. A što je dobio za to? Svega 50 garifuli,
ali veliki ljudi se zadovolje upravo malim i skro-
mnim stvarima. U tome i jest njihova veličina, jer
njegovih 50 garifuli više vrijedi nego sve one viken-
dice i vile, koje su nepošteno namakli pojedinci u
svome političkome časnom radu.47
Desno gore: Krnje kao personi¿kacija kafe, na ka-
mionu Ivan Taraš i Goran Smojver.
Dolje: Stipe Vuletin Meto u liku Maharadže i sta-
rija verzija znaka “Krnevala Donjih Kaštela” u
krnjevalskoj povorci
39
ĐAVAO 1980.
Donjokaštelanski krnjeval poput savje- seljskoj ambulanti. Na upit dr. Vajdiča Šta vam je?
snog kroničara bilježi kaštelanske prilike i nepri- Canculina je odgovorio: Ti bi zna ča mi je, kad bi ti
like, da bi ih potom predočio javnosti na Pokladni ja reka.
utorak. Animiranje istine zasigurno je jedan od Na Silvestrovo Kaštela je poharalo neviđe-
najsnažnijih motiva u manifestaciji toga krnjeva- no nevrijeme, lomeći pred sobom stoljetna stabla.
la. Njegove aluzije izravno su uperene na zbilju i Stoga je uz ostale kaštelanske falinge i nedaće godi-
njezine protagoniste, a maske aludiraju na lica koja na ocijenjena đavlijom, a princ tame i zla kao glav-
inače ne vidimo u svakodnevici. ni krivac za ta nedjela osuđen na javno spaljivanje,
Uočavanje problema, manjkavosti, stran- kako je to uobičajeno na staroseljskom portu. Su-
putica, lažnih istina i gluposti kod pojedinaca, za- protstavljenost kaosu predstavljao je jedino Meto u
jednice i vlasti, bio je i ostao specifikum toga kmje- liku anđela!48
vala.
Kaštelane je najviše tištilo što su ostali u
sjeni Mediteranskih igara, a sve govorancije kako
će to i Kaštelima donijeti velike investicije pokazale
su se praznom retorikom bez djela. Izuzev trave na
igralištu NK Vala.
Kaštelani su u neispunjenim obećanjima
prepoznali novo uskraćivanje od tadašnje splitske
mega općine, u čijem je sastavu bilo i sedam kašte-
lanskih sela.
Sačuvani Tastamenat iz te pokladne godi-
ne izričito je upućivao i na problem divlje, odno-
sno neplanske izgradnje u Kaštelima. Širenje novih
naseljenih zona bez potrebne infrastrukture (ka-
nalizacijske mreže, vodoopskrbe, adekvatnih pro-
metnica...) postao je najdominantniji kaštelanski
trend pa je krnjevalska kritika jasno upućivala na
nepostojanje urbanističkog plana.
Nebriga za povijesno-kulturnu baštinu
istodobno je potresala Kaštela, radilo se o krajnjoj
zapuštenosti renesansnih kula, simbola kaštelan-
skog identiteta. Vapaj za njihovim čuvanjem našao
je svoje mjesto u Tastamentu u satiričkome pitanju:

Dal’ Kaštela orobiše Turci,

Oli su ji oderali vuci,
Pa po kalan legu se pauci.
Imat koga da o njima brine?
Dal’ će ikad da jin sunce sine?
Te pokladne godine posebno je bila aktu-
alna situacija oko zdravstva kao i visok postotak
Kaštelana na bolovanju. Meštar Ante Canculina
tada je odmjeravao snage s dr. Vajdičem u staro-
Gore: Krnje kao personi¿kacija Ĉavla, Stipe Vule-
tin Meto u liku Anÿela i þlanovi Krnjevalske poro-
te: desno Jakša Tran¿ü i lijevo Miro Grgin
Desno: Dio krnjevalske družine. Slijeva stoje Vje-
ko Eþiü, Stipe Vuletin Meto, Jakša Tran¿ü i Ivan
Iviü. Donji red: slijeva Roko Puljas i Mate Vrtlar

40
41
FALŠI RADNIK 1981.
Poruka krnjevalske 1981. godine najizra- Ironiziranje lokalnih i globalnih problema
ženija je u liku Meta, koji je predstavljao grčkog dominira i u krnjevalskoj povorci, u kojoj je izrazi-
filozofa Diogena i krnje Falšog Radnika. Takva to naglašena opreka između velikih zamisli i sitne
suprotstavljenost likova prožeta je, s jedne strane, stvarnosti. S obzirom na dužinu trajanja kaštelan-
idejom o čovjeku koji je oslobođen svih civiliza- skih problema i ustaljene vremenske cikluse, još
cijskih spona i posve ravnodušan naspram materi- uvijek u odnosu na Kaštela stoji ona Gundulićeva
jalnom bogatstvu i častohleplju. Dodijeljenu ulogu Što je bilo prošlo je veće, što ima nije toga...49
Diogena Meto je s lakoćom odigrao toga Poklad-
nog utorka i to pred najbrojnijom publikom – ka-
štelanskim pukom!
Aludiranjem na poremećeni sustav vred-
nota u društvu, krnje Falši Radnik bio je glavni
krivac za takvo stanje, pa je javno prokazan u svim
svojim podlostima i nepodopštinama. Osuda ga je
opisala nemoralnom osobom koja se skrivala iza
“monture”, ali su ga otkrila njegova nedjela: otu-
đivanje društvene imovine, primanje mita, kočenje
stabilizacije, spavanje na poslu, švercanje stranom
valutom, stvaranje umjetne nestašice, podmetanje
požara...
Nakon pročitane optužbe, krnje Falši Rad-
nik spaljen je na staroseljskom portu, pa je time još
jednom istaknuta potreba za razlučivanjem dobrih
i loših osobina ljudske naravi i uspostavom jasnih
načela življenja na ovim našim prostorima. Diogen
je bio odlična podloga za takvo što, Meto izvrstan
tumač njegovih misaonih opredjeljenja, dok je kr-
nje predstavljao vizualni predložak društvenog ne-
reda.
Tastamenat iz krnjevalske 1981. godine
upućuje i na tadašnje aktualne probleme kaštelan-
skog prostora, poput nepodnošljivog prašenja iz
tvornice cementa za stanovništvo Kaštel Sućurca,
zapuštenih putova i lošeg stanja Kaštelanske ceste,
zagađenje Kaštelanskog zaljeva u kojemu te godine
bilježimo pomor ribe i cvjetanje mora, degradaciju Gore: Krnje Falši radnik s Metom i krnjevalskom
okoliša, brojne požare po Kozjaku, podčinjenost družinom
Kaštela Splitu i njegov maćehinski odnos prema Desno gore: þitanje Tastamenta. Slijeva Miro Gr-
sedam kaštelanskih sela, neisplativost uzgoja tra- gin, Jozo Pera, Zvonko Orliü, Ivan Iviü i Stipe Vu-
dicionalne vinove loze – što je najbolje ilustrirala letin Meto u ulozi Diogena. Desno dolje: Gornji
tadašnja uzrečica Puno posla oko vina, a uvik mala red Andrija Škarica, Branko Glumac, Jakša Tran-
cina... Nestašica kave, ulja, šećera i deterdženta te ¿ü, Tonþi Marinoviü, Meto, Ivan Iviü, Miro Grgin,
godine su bile na udaru krnjevalske kritike, ali i Joško Radiü i Donkov (Miškan).
posizanje štafiličkog župnika za teritorijem župe Donji red slijeva Vjeko Eþiü, Ivan Taraš, Sreüko
Kaštel Novoga. Peran i Ivica Peran

42
43
UDAV 1982.
Središnja tema Donjokaštelanskoga krnje- i poručuje: Svaka sličnost je slučajna. Ko se misli-
vala 1982. godine bila je najava osamostaljivanja ja najidit, nije triba ni dolazit, a jid nije dobar za
kaštelanskih sela, odnosno njihovo izdvajanje iz zdravlje svakoga od nas. Zato budimo veseli, te i
splitske općine. Unatoč otporima iz Splita, osni- dogodine budimo uvik ovde u istom, ili čak većem
vanje vlastite općine za Kaštelane bilo je neupitno, broju.
pa se u tadašnja društveno-politička previranja Međutim, ondašnja vlast nije bila imuna
uključio i Krnjevalski odbor personificirajući tu na krnjeval i njegove poruke pa se je Tastamenat
problematiku kroz pokladni program. Krnju je nosio na uvid u Mjesnu zajednicu gdje bi se na sva-
predstavljala zmija – Udav koja je gušila jednu od ku stranicu udario pečat kao svojevrsno odobrenje
kaštelanskih kula što je izravno aludiralo na odnos za čitanje s bine. Pokušaj komunističke cenzure
Splita prema Kaštelima. Uz krnju je bio i svirač kao nad krnjevalskim usudom zasigurno je bila krat-
njegov pratitelj, koji je kaštelansku javnost obma- kovidnost bez premca, ali i ništa novo u njegovoj
njivao zabavnom glazbom. Optužnica ga je tere- dijalektici trajanja.50
tila da je dovuka ovu strašnu zmiju, i dok je svira
zaboravija je na Kaštela i kaštelanske probleme. S
obzirom da su Kaštelani trebali ozbiljnije muzike
po presudi oduzeta mu je frula i proglašen je naj-
običnijim šarlatanom. Stipe Vuletin Meto istodob-
no je predstavljen u liku Matije Gupca, a njegove
poruke još su više podizale atmosferu suprotstav-
ljenosti Kaštelana splitskim pretenzijama. Štoviše,
u tome vremenu Izvršno vijeće Skupštine općine
Split predlagalo je nacionalizaciju Kaštelanskoga
polja, što je dodatno zabrinjavalo Kaštelane i time
ih još više poticalo da samostalno odlučuju o svo-
me zavičajnom okruženju. Krnjevalska kritika tu
je nacionalizaciju ismijavala obrazloženjem da to
čine furešti Splićani koji ne znaju dokle su granice
Splita pa im se zbog njihova neznanja predlagalo
da prouče povijest Kaštela.
Međutim, čitav niz ostalih kaštelanskih
nedaća i aktualnih zbivanja također je bio pred-
met krnjevalske kritike. Tako je akutni problem
divlje gradnje ponovno istaknut po posljedičnim
učincima neprestanog smanjenja plodnog Kašte-
lanskog polja u korist betona. A tadašnja uzrečica
je bila: Ispod betona ništa ne raste. Indikativna je i
primjedba da Kaštela nemaju niti jednu knjižaru te
da su donjokaštelanski vatrogasci unatoč brojnim
intervencijama ostali bez zasluženog priznanja.
Ujedno, te se krnjevalske godine valjalo čuvati ne Gore: Faksimil dijela Tastamenta iz 1982. s peþa-
samo krupe i groma, već i neradiš, floćuni i mukte tom Mjesne zajednice i napomenom »odobreno« i
bokuni. Stipe Vuletin Meto u ulozi Matije Gupca
Na kraju čitanja Tastamenta i svega reče- Desno: Stipe Vuletin Meto u krnjevalskoj povorci
noga Krnjevalski odbor poziva na duh tolerancije suprotstavljen krnji Udavu

44
45
DUGONJA 1983.
Kaštelanski problemi, jednostavno rečeno,
traju godinama, desetljećima – oni se samo talo-
že, a vlastodršci time odgađaju suočavanje s njima.
Stoga krnjevalska kritika i te godine dotiče širok
spektar kaštelanskih nedaća, propusta i negativnih
procesa koji su po njezinu sudu usmjeravali Kašte-
la u posve pogrešnom smjeru.
Takvo stanje duha zasigurno je potaknulo
uvodničara Tastamenta da aludira na ljudsko isku-
stvo povezano s mudrošću, odnosno, kako najsta-
riji ljudi trebaju upravljati ljudskim zajednicama,
poput krnjevalskog primjera gdje je Stipe Vuletin
Meto vladao kaštelanskim maškarama. Stoga se
Meto kaštelanskom puku obratio na latinskome
jeziku Qvi Potest Capere Capijat – uvodničar se
suzdržao daljnjih objašnjenja, smatrajući kako Pa-
metnome čovjeku ne treba puno tumačiti, a tko je
budala, njemu ionako nema smisla govorit.
Refleksija državnih zbivanja donosila je
različite tegobe i na lokalnoj kaštelanskoj razini.
Inflacija je uzimala sve većeg maha pa je vrijed-
nost dinara bila u konstantnom padu. Krnjevalski
odbor je predlagao da se isti dinar probuši s četi-
ri rupe i prodaje kao botun čija bi vrijednost tada
iznosila pet dinara.
Međutim, iste godine zbog nestašice odre-
đenih artikala (ulja, kave, deterdženata...) uveli
su se bonovi za koje je bio nadležan Krizni štab
Mjesne zajednice. Krnjevalska kritika osvrnula se
i na tu pojavnost prijedlogom kako svakog člana
Mjesne zajednice valja preimenovati u Fadil, što
bi značilo vrijedan, vršan i odličan. Tajnika Juricu
u Ferid, kao besprijekornog, a predsjednika Milu
u Mustafa, što bi u slobodnom prijevodu značilo
odabrani, jer oni su ti koji su se odlično pobrinuli da
više isprid dućani nema redova ironično zaključuje
svoja opažanja Tastamenat. Floskula također nije
nedostajalo ni te godine, a jedna od glasnijih je bila
ako imaš kuću, vrati stan.
Težnja prema pravednom društvu očito je
svedena na odnose u kojima je više vrijedila slatka
laž nego gorka istina. Posebno se to odnosilo na
one koji su se preseljavali u vrijeme redukcija stru-
je jer su im se kuća i stan nalazili u različitim zona-
ma.

46
 Trendove društveno-kulturnog života Ka-
štela krnjevalska kritika je rangirala na sljedeći
način: Tri ferala po svađama i neredu u sitnim
noćnim satima, tombolu po velikom odazivu sta-
rije generacije i naposljetku Kulturni dom u kuli
Ćipiko u Kaštel Novome, koji je ostao zatvoren, jer
Kaštela nisu imala velikoga čovika za prisić kurdilu.
Godina je ponovno za kaštelanski krnjeval
završila u medijskoj izolaciji, zbog čega Tastamenat
ironično naglašava razumijevanje prema novinari-
ma Slobodne Dalmacije, s obzirom da su svi njihovi
reporteri pozvani na krnjeval u Rio de Janeiro.
Krnju je predstavljao Dugonja koji je per-
sonificirao dug bivše države. Osuda ga je prokaza-
la kao čovjeka koji se zavalija u fotelju, mislija na
svoga merđu, gliser i vikendicu, a nije vodio računa
o zapošljavanju mladih. Štoviše, prodavao je lak
zvani stabilizacija, koji je bio veoma loše kvalitete
i puca je na maloj promini temeperature. Mijenjao
je ploču po potrebi i svirao moderne arije pune
blaženstva. Međutim, loše je upravljao samouprav-
nim brodom, i time postao glavni uzročnik neza-
poslenosti i vulgarnih riječi, loše turističke sezone
i stagnacije kulturnog života na području Kaštela.
Meto, iako nezadovoljan dodijeljenom
ulogom Ožalošćene majke koja mora vratiti dug,
prekriven crninom odaslao je jasnu poruku kako
dugova i grijeha imamo uvijek više nego što misli-
mo.51

Lijevo: Krnje Dugonja usredotoþen na sebe i svoje gušte i Stipe Vuletin Meto u ulozi ožalošüene majke
uronjen u patnju pred kaštelanskim pukom
Gore: Toþka »Devalvacija dinara«, jedna od toþaka u krnjevalskoj povorci. Na dvokolici Nikola Radiü,
na magarcu Ivica Treursiü, magarca vode (slijeva) Zlatko Perkov i Jure Pašaliü

47
DUJKA 1984.
Krnjevalska 1984. godina kulminirala je reći kako Kaštelane ne može zasmijavati tko hoće,
odlučnošću Kaštelana za formiranjem svoje opći- nego samo jedan koji to može - Meto. Stoga za nje-
ne, koja je trebala konačno dokinuti zapuštenost ga krnjevalski dani nisu ni završavali Pokladnim
kaštelanskih naselja. Najprije se počelo iznositi utorkom, jer su tek nadolazili dueli i okršaji s oni-
argumente koji su išli u prilog takvog političkog ma koje je spomenuo s bine u određenim kontek-
iskoraka za Kaštela, poput povijesnih posebnosti, stima.
gospodarskih potencijala i potrebe da se kaštelan- Krnjuša Dujka koja je smbolizirala split-
ski prostor urbanizira. sku općinu, bila je na glasu zbog svojih porodiljnih
Obraćanje Meta i članova Krnjevalske am- čeda koje je dala svome gradu poput: kolektora,
basade na Pokladni utorak, počelo je simptomatič- tunela, dvorane, stadiona, bazena itd. Tastamenat
nim uvodnim riječima Naš dobri, virni i strpljivi ju je prozvao kako Kaštelima nije ništa korisnoga
puče i nagovijestilo dotada neviđeni rasplet doga- rodila i traži Eto, sad je vrime dok još nima ljute
đanja na krnjevalu. Ustvari, u sadržaju Tastamen- zime da se čudo dogodi, pa i za Kaštela štagod rodi.
ta kao i u povorci dominirala je tema odcjepljenja Međutim, priželjkivano čudo kod kašte-
Kaštela od splitske mega općine, predstavljajući lanskih maškara raspršilo se poput sapunice nakon
svojevrsni otvoreni kaštelanski bunt u tadašnjem čitanja osude, iz koje se vidjelo da je reducirana
totalitarnom političkom okruženju protiv split- zbog izbjegavanja daljnjeg zaoštravanja situacije,
skih komunističkih struktura, koje su osporavale odnosno odustajanjem od tradicionalnog paljenja
te zahtjeve Kaštelana. Odbacujući unaprijed bilo krnje. Dujka je tako spasila glavu i do naših dana
kakve političke implikacije, Krnjevalska ambasada ostala simbol otpora vremenu koje je gušilo krnje-
ogradila se i od eventualnih niskih udaraca, javno i valski usud.52
glasno, kazavši kako nisu ni skup zločinaca, ni četa
razbojnika, već čestit i radišan narod sa višestoljet-
nom kulturom.
Meto kao ginekolog imao je povijesnu za-
daću: obabiti mladu kaštelansku općinu u trenut-
ku poroda krnjuše Dujke. Uz njega su bila još tri
dežurna liječnika i mjesni nadrilikar Ante Dobrić
Canculina, da ne bi što pošlo po zlu. Govorilo se
da Dujka ima lošu prošlost, neurednu sadašnjost i
sumnjivu budućnost te da su zahtjevi Kaštela ne-
mogući, nerealni i neostvarivi, nije se gubila nada
i podleglo ubačenoj sumnji. Kaštelanske maškare
dobro su znale kako sumnja ima tvrde uši, tako da
i pjev slavuja drži kreketanjem žaba.
Najavljena nacionalizacija Kaštelanskog
polja također se nadvila kao prijetnja razvlašći-
vanja kaštelanskih težaka i samo je dolijevala ulje
na vatru, a Metov komentar s bine Nismo mi stare
babe da dajemo zemlju džabe, bila je šala na račun
onoga što je ljude mučilo i jedina prilika da se pred
tisućama okupljenih Kaštelana javno iskaže svoje
neslaganje prema takvim političkim namjerama. Gore: Luka Dujišin i Meto u ulozi ginekologa u
Metovi istupi pamte se kao odrješiti, nada- Plavom Jadranu. Desno: Toþka »Zimske olimpijske
sve originalni i duhoviti, za njih se moglo slobodno igre« u krnjevalskoj povorci i krnjuša Dujka (dolje)

48
49
GARGAMEL 1985.
Evo nas zajedno. Mi sa vama, vi sa nama. pana Štafilea, za koji Tastamenat navodi kako su se
Pokrila nas nije tama. Skupili smo se da se malo pro- njegovi gosti zasitili westerna uživo u kojemu do-
veselimo, da zaboravimo svakodnevne brige – bile bivaju ožiljke i frakture.
su to uvodne riječi za krnjevalsku 1985. godinu u U personifikaciji dobra i zla, odnosno
Kaštelima. Tekstopisac Tastamenta očito je aludi- Meta i krnje, kaštelanska naselja simbolizirali su
rao na misao kako je život u Kaštelima prekratak s Štrumpfovi kao dobra stvorenja i među njima Papa
obzirom na nagomilane brige koje su mučile žitelje Štrumpf Meto, koji se svojim lukavstvom suprot-
kaštelanskih naselja. stavljao zločestom i zlom čarobnjaku, krnji Garga-
Krnjevalska kritika pitanje je turističke melu.
perspektive u Kaštelima te godine povezivala s Krnje Gargamel, sin prošlogodišnje krnjuše
izgledom i čistoćom naselja, prometnicama poput Dujke, koji je nastavio djelo svoje majke, uništava-
Kaštelanske ceste koja se po tadašnjim mjerilima u jući preostale kaštelanske resurse - kriv je: zbog du-
nedogled rekonstruirala i za koju je pristajao nat- gih političkih priča, zbog malih plaća, zbog vrtića
pis: Vozači oprez, oštećenje kolnika u dužini 18 kilo- koji nije otvoren u samostanu časnih sestara, zbog
metara. Ekološki ekscesi također su postali učesta- velikih krađa, zbog velikih cijena, zbog bračnih sva-
la pojava: u zraku od cementne prašine, a po moru đa, zbog manjka radnih mjesta, zbog svake odluke
od ulja, mazuta, žive i ostale šporkice. naopake i svega onoga u čemu je napakostija Kašte-
Tastamenat se otvoreno brine o buduć- lima. Tako je pravda još jednom zadovoljena, da je
nosti kaštelanskog turizma, po njegovu predviđa- krnje planuo od Metove ruke, a puku potvrđeno
nju, ako se navedeni negativni trendovi ne budu kako istina uvijek dostigne sve laži i prijevare.53
zaustavili, kaštelanska naselja izgubit će u bliskoj
budućnosti turističku privlačnost. Stoga se ironič-
no komentirao tadašnji turizam s krnjevalske bine
sljedećim riječima: Ako van reču da je šporko, recite
in da nije sve ni u čistoći. Jer i oni ljudi koji živu u
visokoj civilizaciji i čistoći, isto tako umiru ka i mi.
Očito je da mnogi tada nisu ni razumjeli smisao tih
poruka.
Kaštelansko polje, slavno i opjevano kroz
povijest, počinje dobrano posustajati s obzirom na
broj neobrađenih površina i ubrzani trend betoni-
zacije, odnosno parcelizacije. Istodobno nad istim
poljem lebdio je zloduh nacionalizacije. Turistička
strategija koju je predlagao Tastamenat, zasnivala
se na puno gostionica, dok bi se kulturu i divlju
gradnju prešućivalo, a za sve ostale kaštelanske sla-
bosti apelira – sami se snađite.
Ustaljene pljačke kioska u Kaštel Štafiliću
te godine bile su također predmet interesa kašte-
lanskih maškara, koje su zaštitu od provalnika vi-
djele jedino kroz blagoslov istoga kioska od strane
tadašnjeg župnika don Skansija. Međutim, iste kr-
njevalske 1985. godine spominje se i danas posve
zaboravljeni brod restoran Queen Mary u novskoj
luci, kao i restoran Tri Ferala u starom kaštelu Stje-

50
Gore: Krnje Gargamel i nezapaljena glava krnjuše Dujke. Gornji red slijeva: Marinko Juras, Marin
Zokiü, Meto kao Papa Štrumpf i Ivan Iviü. Drugi red: Jakša Tran¿ü, Goran Smojver, Vjeko Eþiü i Miro
Grgin. Donji red: Ivana Tran¿ü, Jozo Carev i Ante Brnada. Glavu Dujke nosio je Marko Grozdaniü

51
 DVOGLAVI ZMAJ
1986.
Godina 1986. bila je u znaku euforije, is- koÿer aludirao na odvajanje Kaštela od Splita. Na-
punjenja dugogodišnjih napora za formiranjem ime, krnje je bio Dvoglavi zmaj, tj. splitska opüina
vlastite opüine. Taj dogaÿaj nedvojbeno predstav- iz koje nastaju dvije nove opüine – Solin i Kaštela.
lja važnu prekretnicu u suvremenoj kaštelanskoj Stipe Vuletin Meto, koji je bio u liku sv.
povijesti, jer su Kaštelani konaþno uzeli sudbinu Jurja, dokrajþivši na lomaþi Dvoglavog zmaja,
u svoje ruke. Stoga su prvi redci Tastamenta u tre- dobro je znao da je pred buduüim lokalnim poli-
nutku obraüanja puku glasili ovako: Imamo vam tiþarima iskušenje kako üe voditi Kaštela i kako
þast kazat da se nalazite na teritoriju opüine Ka- üe se oduprijeti ruci koja je iznad ruke koja prima
štela. samodopadne hvale pred kaštelanskim pukom.54
Meÿutim, tekstopisac Tastamenta poseb-
no aludira na heterogeni sastav stanovništva no-
voustrojene opüine Kaštela i nastavlja: Jema tu
svašta. Jema nas i s brda i dola i oni þa nisu vidili
mora. Jema tu Kaštelana i Kašteljana, Sinjana,
Livnjaka, Kikaša i zdilaša. I oni od Barjana i oni
od tamjana. Oni od zakidanja i od samoupravlja-
nja. I lini i vridni i oni þa su na svašta jidni.
Sve je to trebalo objediniti u buduüe gra-
ÿane Kaštela koje bi povezivala svijest o zajedniþ-
koj pripadnosti sadašnjem životnome prostoru, ali
veü tada se naziralo da u malim gradovima nastaju
velike laži.
Gospodarstvo novoustrojene opüine Ka-
štela obeüavalo je ekonomski napredak i brže ko-
munalno opremanje prostora, ali i veliki teret u
otklanjaju ekoloških zagaÿenja zraka i mora kao i
bezbrojnih devastacija okoliša. Kaštelani su izgu-
bili mnogo vremena u splitskoj mega opüini, stoga
im je preostalo vrijeme postalo kratko s obzirom
na probleme koji su koþili razvoj kaštelanskog
prostora. Štoviše, iz perspektive Splita sve je sli-
þilo priþi kako neki dobiju i kad izgube.
O novoj kaštelanskoj opüini veü se govo-
rilo kako üe ona biti u službi svojim graÿanima,
odnosno ako se bude tražio koji formular, onda üe Gore: Krnjevalska toþka »Nestašica goriva« i
se u Šta¿liüu pristupit, u Novome uputit, u Staro- »Devizna koþija«. U prvom redu Tonþi Marinoviü
me krpit, u Lukšiüu tupit, u Kambelovcu trpit, u i Snježana Dujišin
Gomilici cici-mici kupit i u Suüurcu vratin zalupit Desno: Krnje Dvoglavi zmaj. Gornji red slijeva:
i reü - Ajde, deþko, oladi! Time je ostvareni san o Sreüko Peran, Ante Svalina i Nikola Radiü.
kaštelanskoj opüini postao poput bogatstva, u ko- Sredina: Ivan Iviü, Miro Grgin, Ivan Novak, Ma-
jemu što ga više imaš, više ti se hoüe. rinko Juras, Tonþi Marinoviü, Meto, Ivica Peran,
Krnje se pravio u tadašnjem Beogradskom Miro Dujišin i Jakša Tran¿ü. Dolje: Roko Puljas,
odmaralištu u Kaštel Novome i te godine je on ta- Dragan Jurþev i Ivan Taraš

52
53
PROSJAK 1987.
Tastamenat iz pokladne 1987. godine veći
dio svoga sadržaja posvećuje odnosu prema vre-
menu i svemu onome što je prolazno i pripadajuće
čovjeku. Kritizirali su se fleksibilni stavovi prema
problemima u kaštelanskome prostoru. Naime,
njihovo rješavanje prenosilo se na nove generacije,
pa su unuci s istim preokupacijama odrastali kao
njihovi očevi i djedovi. Sve je sličilo začaranomu
krugu gdje su generacije stajale na istome mjestu, a
vrijeme je naprosto curilo, prolazilo! Krnjevalskoj
kritici nije promakla ni prevladavajuća povijesna
perspektiva poimanja ondašnje suvremenosti u
Kaštelima, kao ni protagonisti tzv. praznog hoda o
kojima tekstopisac Tastamenta ovako govori:
Neki izbacuju same gluposti
ne rade ništa do starosti
a poslin ti prodaju maglu
i slušaju samo svoja posla.
Vrijeme se svodilo na pomodarstvo, za-
glupljivanje, parade i vrludanje, a Tastamenat iska-
zuje zabrinutost pitanjem Što će biti na kraju ba-
lade? Godinu 1987. obilježili su sljedeći događaji:
prekopavale su se kaštelanske ulice zbog polaganja
podzemnih električnih kabela, tombolu u neka-
dašnjemu Plavom Jadranu posjećivali su svi uzra-
sti, dizali su se krediti, Kaštelanski zaljev sličio je
zagađenoj lokvi, u opticaju su bile plave kuverte,
mrtvi su se upisivali u biračke popise, slavio se Dan
žena, gradile kuće bez dozvola, roštiljalo se uza zi-
dove crkve sv. Ivana u Kaštel Starome, rasla inflaci-
ja, koze hodale sućuračkim grobljem…
Krnje Prosjak aludirao je na raspisivanje
samodoprinosa radi izgradnje kapitalnih objeka-
ta u Kaštelima, a to je bio tek nagovještaj progre-
sa i novoga vremena. U toj sveopćoj zbrci između
nekada i sutra, jedino je Metu odgovarala uloga
Cezara u koju se posve unio i uživio. Njegovi naj-
bliži suradnici navode kako mu je to bila jedna od
dražih uloga koju je sa zadovoljstvom odigrao pred Gore: Krnje Prosjak i krnjevalska bina. Slijeva:
svojim kaštelanskim pukom na Pokladni utorak, a Miro Grgin, Ignacijo Raduniü, Stipe Vuletin Meto,
time još jednom posvjedočio kako je važnije činiti Miljenko Klariü, Jozo Carev i Marinko Zokiü
ono što dolikuje trenutku, nego ono što je dopušte- Desno: Ignacijo Raduniü i Stipe Vuletin Meto u
no.55 ulozi Cezara koju je zdušno prihvatio i odigrao
pred kaštelanskim pukom

54
55
TUKAC 1988.
Krnjevalska 1988. godina još uvijek je S obzirom da su poruke krnjevala nadi-
bila pod dojmom novoosnovane kaštelanske op- lazile vlastito vrijeme, sve je sličilo uzaludnosti, u
ćine, ali Tastamenat pokazuje suzdržanost prema kojoj nas povijest uči, ali mi ne učimo!56
bilo kakvoj pretjeranoj euforiji. Iako su Kaštelani
mukotrpnom borbom izborili vlastitu općinu, za
tekstopisaca Tastamenta uzeti vlast nad opjevanim
Kaštelanskim poljem nije podrazumijevalo brisa-
nje nagomilanih problema, ni blagostanje za nje-
gove stanovnike. Sada je razvoj kaštelanskih nase-
lja ponajprije ovisio o vlastitoj pameti i ambicijama
lokalnih političara, kojih nikad nije bilo dovoljno
u odnosu na podobnost i nadutost. Međutim, te
krnjevalske 1988. godine krnje je bio u liku Tukca,
što je izravno aludiralo na psihološki profil ljudi iz
političkih krugova, koji određuju sudbine svojih
sumještana. Stoga je optužnica teretila krnju da je
letija od jedne do druge katride, ka kukac oko cvića,
a svi oni ča su ga po tin katridan slali, o privredi su
ka i on vrlo malo znali. Sve te njegove seobe bile su
ka školske repeticije, a on je za sobon ostavija pro-
mašene investicije i radnici su ostali bez posla.
Stipe Vuletin Meto bio je suprotnost kr-
nji u liku Mojsija koji narodu treba pokazati put i
izvesti ga s postojeće društvene stranputice.
Noseći ploče sa zapovijedima među ka-
štelanski puk, pozivao ih je na disciplinu, rad, red
i odgovornost. Posebno je uočljiva Metova stra-
tegija raskrinkavanja krnjinih zala, za koje nitko
nije smio znati ni o njima govoriti. Meto se s bine
obratio nazočnima i zahtijevao da se o Tukcu go-
vori svugdje i da se na vidjelo iznesu sve njegove
nepodopštine. Osudom krnje Tukca još jednom se
potvrdilo kako više vrijede dobri običaji nego do-
bri zakoni.
Te krnjevalske godine Tastamenat bilježi
nestašice mlijeka, odaziv Kaštelana na vojne vjež-
be, samodoprinos, sukobe kaštelanskih i splitskih
taksista, krađu biljaka u Botaničkom vrtu u Kaštel
Lukšiću, borbu bikova u Radošiću, uvođenje poni-
štivača u Prometove autobuse, sporove Novljana i Gore: Koþija s krnjevalskim znakom
Štafilićana oko katastarskih granica, primanje bez Dolje: Stipe Vuletin Meto na Pokladni utorak u
natječaja na radna mjesta… Međutim, nisu ni izo- ulozi Mojsija nosi deset zapovijedi meÿu Kaštela-
stali planovi, poput izgradnje nautičke marine u ne. Slijeva: Miro Grgin i Jozo Carev
Kaštelima, probijanja tunela kroz Kozjak i uređe- Desno: Krnje Tukac i djeca na portu u Kaštel Sta-
nja stare Kaštelanske ceste. rom neposredno prije lomaþe

56
57
NEMAN 1989.
Nastupajuća 1989. godina bila je prva go-
dina djelovanja društva Poklade (1988. godine).
Njegovi članovi su vjerovali kako predstavljaju
jedino takvo društvo na Balkanu, stvoreno za 21.
stoljeće. Tastamenat je krnjevalsku 1989. godi-
nu obilježio kao tešku i zamornu, odnosno punu
demonštracjuni, šporkarij, špekulacij, prigovori,
namudrivanja, intrigi, marčapije, štrajkov, mutni
kalkulacij, krešimenti, razni bespravni prešidenti,
svakovrsnih sumnjivih elementi, parola, stravičnog
bola, vila i vilenjaka, besramni ljudski vukodlaci ča
se od mnogi naš svit boji jer in rukan drskost stoji.
Čovjek u takvim vremenima gotovo da ostane bez
daha i nade za bolje sutra.
Kaštelanski razvoj, prosperitet ili jedno-
stavno rečeno napredak nalazio se u začaranome
krugu. Tadašnja stara Kaštelanska cesta dobivala je
atribute vječnih radova, Rudine su bujale bez pla-
na i reda, septičke jame puštale u more, vinogradi
zapuštali i pretvarali u parcele, opadao broj turi-
Jedna od toþaka krnjevalske povoke
58
sta, starija generacija postajala sve nervoznija kako
je starila u Kaštelima... Unatoč tomu, političari su
najavljivali brzi razvoj samostalne kaštelanske op-
ćine, ali nitko ozbiljnije nije shvatio da se ne treba
žuriti kada nije utvrđen put. Demagozi su manipu-
lirali narodom govoreći kako nije sve u brzini već u
tome da su se Kaštela trgla na vrijeme. Ni ljeto nije
prošlo opušteno u kaštelanskome điru, jer je zalje-
vom krstario morski pas na kojeg se upozoravalo
kupače iz helikoptera da je u moru ajkula.
Krnje je bio u liku Nemani, koja je poticala
druge na nepodopštine i grijeh. Štoviše zvir je uze-
la ljudsko naličije, pa ju je bilo teško prepoznati u
komunikaciji. Jedino su je zla djela odavala, kao i
agresivna narav kada joj ne ideš niz dlaku. Osudu
Nemani izrekao je legendarni Stipe Vuletin Meto,
odnosno, javno spaljivanje na staroseljskome por-
tu. Time se još jednom potvrdila narodna poslovi-
ca: kakav joj je bio život takav joj je i kraj.57
Krnje Neman u zastrašujuüoj pozi i Ivica Peran pod maskom

59
DIKTATOR 1990.
Krnjevalska 1990. godina predstavljala je
godinu prekretnicu, iščekivanje promjena, a Tasta-
ment je najavljuje u znaku kameleona. Odnosno,
opisuje tu beštiju koja mijenja boju i tako se pri-
lagođava okolini u svakoj novoj situaciji. Stajalo
se između nade i beznađa, ali kaštelanski puk nije
klonuo duhom.
Tastamenat je svojim upozorenjima poku-
šavao osvijestiti Kaštelane pred izbore, kako slije-
di maškaravanje političara tijekom cijele godine.
Skrivali su se iza maski i prikazivali kao ljudi od ve-
likih krjeposti i vrlina za opće dobro. Lakrdiji nije
bilo kraja, realnost je postajala iluzorna, a tako su
nastajale laži i obmane malih ljudi. Mnogi događaji
vukli su odatle svoje podrijetlo.
U tom kontekstu Kaštela su dobila Studiju
o gospodarenju resursima Kaštelanskog zaljeva koju
su sastavili oni isti umnici koji su zagovarali tešku
zagađivačku industriju u Kaštelima.
Trebalo je dobro otvoriti oči i dati glas oni-
ma koji vas neće prevariti. Međutim, kameleoni se
nisu dali uhvatiti – posjedovali su gipku sposob-
nost izmicanja.
Stoga je krnje bio u liku silnika, diktatora,
tiranina i samodršca. Teretilo ga se da je narodu
uzimao didovinu, načitane ljude slao u zatvor, oku-
pljao oko sebe one bez mozga, zanemario školsku
poduku djece, bio jedini kandidat na izborima, ži-
vio na visokoj nozi, koristio državni proračun za
svoje potrebe itd.
Krnjevalski usud još jednom je svoj puk
kaštelanski upozorio odakle dolazi očaj i bezumlje
i sve ono što nije pravo, čisto i pošteno.58

Gore: Toþka »14. izvanredna posljednja veþera« u krnjevalskoj povorci, aludirajuüi na 14. izvanredni
kongres SKJ, na kojemu je nakon 45 godina prekinuta vladavina SKJ. Ovaj dogaÿaj bio je jedan od
kljuþnih u raspadu SFRJ.
Desno: Krnje Diktator. Slijeva: Branko Glumac, Vjeko Eþiü, Doris ýiþek i Stipe Raduniü

60
61
62
KRNJEVALSKE PORUKE
OD 1991. DO 2014. GODINE
63
 JUGOGENERAL
1991.
Jednoumlje, anarhija, partija, Prokletija, držala ruka na srcu dok se svirala himna, da im ne
botija i marčapija nisu uništile donjokaštelanske ispadne partijska knjižica, navodi se u Tastamentu.
maškare ni u Socijalističkoj Jugoslaviji. Stoga su Meto, kao i uvijek u najboljoj namjeri, pa-
prijelomne 1991. godine maškare konstatirale da leći krnju htio nas je očistiti od negativnosti koje
je tako bilo do sada, ali oće li bit i dalje, zavisit će, su se nadvile nad Kaštelima i Hrvatskom. Time je
oće li bit i demokratske arije. kaštelanskomu puku poslao nedvojbenu poruku
Političke teme te krnjevalske godine bile kako vrijeme nema samo zub nego i jezik.59
su dominantne, od propadanja Komunističke par-
tije do manipuliranja izbornim listama na kojima
nije bilo živih, ali zato je na pretek bilo mrtvih koje
je bivša vlast pozvala da izađu na glasovanje.
Poraz Komunističke partije na izborima
otvorio je pitanje kako će se novi pobjednici odno-
siti prema svome narodu. U Tastamentu se upozo-
ravaju novi vlastodršci kako treba zasukati rukave
i kako treba voditi računa o ljudima koje će postav-
ljati na rukovodeća mjesta. Odnosno, da se ne bi
ponovilo ko će koga, ako neću svoga. Takvima i ne
raditi znači raditi, jer tko ne radi, to radi da ne radi.
Promjene su se osjetile i na širem područ-
ju društvenog života u Kaštelima, glazba je počela
svirati i na vjerskim blagdanima, obnovljen je rad
Bijaćke vile, nevjernici su postali vjernici, mijenjala
su se imena ulica…
Lik krnje u generalskoj odori i osuda pro-
nicljivo raščlanjuju njegov psihološki profil. Op-
tužen je kao kontraobavještajac, da je namjeravao
lažirati izbore, da je cidio radnike i živio na njihovoj
grbači, da je pritio po novinama, da nema nima-
lo srama, da želi provesti diktaturu, da je njegovo
zanimanje Špijunska sprema… I stoga, u osudi se
zaključuje kako je završio kurbin pir. Istodobno, sr-
bijanska agresija na Hrvatsku bila je pred vratima
– počela je nova serija mitinga Srba po Hrvatskoj
na kojima se odbacivao Ustav Republike Hrvatske.
Kaštelani u strahu pred ratnom oskudicom
počeli su kupovati u velikim količinama brašno.
Zbog velikih količina brašna po kućama, godina je Gore slijeva: Vjeko Eþiü, Roko Puljas i Felicijo
od Meta dobila atribut črvljive. Međutim, donjo- Puljas
kaštelanske maškare već aludiraju i na probleme Desno: Krnje Jugogeneral. Slijeva: Frane Grgin,
sumnjivih novčanih transakcija, odnosno kako im Miljenko Klariü, Marinko Juras, Boris Studin i
je lopov upao u platni sistem, ali ga upozoravaju Ignacijo Raduniü. Djeca: Miljenko Juras i Fabjan
da je lova neispravna, jer nije oprana. Ali, zato se Raduniü

64
65
JUGOSAURUS 1992.
Želimo biti Europa?!
Tako počinje Tastamenat iz krnjevalske
1992. godine i navodi kako se promjene već osje-
ćaju u Kaštelima (Niko nikoga više ne pozdravlja
drugovi i drugarice, niki se pritajili, niki prominili
stranke, niki se opet uvukli u vlast…). Upozorava se
kaštelanski puk da je vlast slast, jer oni koji nemaju
uši da čuju podanike, onda nemaju ni glave da nji-
ma upravljaju.
Skeptičan je kroničar Tastamenta na takve
promjene, koje su za njega više površinske i koz-
metičke, nego dubinske i korjenite. Iako su došla
nova lica u općinsku upravu, u njih su se polagale
velike nade da će biti vjesnici novoga doba, suvre-
mene i pravedne lokalne uprave i građanskih slo-
boda u ovoj napaćenoj hrvatskoj zemlji. Međutim,
napuštajući stari socijalistički put i uspostavom
Republike Hrvatske, znali smo što ostavljamo, ali
ni slutili nismo, kako će tek ustoličeni vlastodršci
krojiti novi kaput po staroj mjeri. Dugo se opirala
partijska terminologija (komiteti, sekretarijat…) u
općinskoj upravi ponovno je uspostavljena politič-
ka podobnost, vraćena politička nadutost i narci-
soidnost, retorika velikih riječi itd. Problem Rudina također je bila jedna od
Stoga kroničar Tastamenta zaključuje: A tema te krnjevalske godine – blato, prašina, nedo-
da se nisu oni bivši drugovi i današnja gospoda opet statak vode i kanalizacije, jama od pržaca itd. Glas
ujedinili. Ako je tako, nije nam veselo. stanovnika Rudina čuo se upravo kroz Tastamenat,
Te 1992. godine Sućurani su tumačili po- pokazujući kaštelanskomu puku na nerazmjere ži-
vijest na svoj način, pa je ispalo da su stariji od vota u istome gradu.
svih ostalih kaštelanskih naselja i da su se spustili s Međutim, tekstopisac Tastamenta savjetu-
Kozjaka prije nego su Turci počeli ugrožavati Ka- je da se sa svakim bude u dobro, jer ako koga krivo
štelansko polje. Sućurani ni slutili nisu, ako odstu- gledaš – BUM – kuća je u ariji.
pe od povijesne istine, da će ih takva želja odvesti Godine 1992. Republika Hrvatska grčevi-
u vlastite zablude, jer istina se može sviti, ali ne i to se branila od srbijanske agresije, pa je krnje bio
slomiti. Nove općinske vlasti frcaju od novih ideja, u liku gmaza Jugosaurusa, koji se okotija još davne
poput kanalizacijskog ispusta između Kaštel Kam- 1918. godine, preživio II. svjetski rat i donio toliko
belovca i Kaštel Gomilice sa švedskim pročiščiva- zla, pokvarenosti, pustoši i ubojstava. Kaštelanske
ćem, terminalom za poljoprivredne proizvode u maškare osudile su ga na smrtnu kaznu – palje-
Kaštel Lukšiću, prekršajnog suda u staroj ambu- njem na portu u Kaštel Starome. Dakle, krnjevalski
lanti itd. Općinski oci sada su u prvim klupama u usud konstatirao je prestanak postojanja Jugosla-
crkvama. Perspektiva Kaštela postala je neupitna, vije početkom ožujka, a Badinterova komisija to je
obećavajuća i nadohvat ruke. Nema više petokolo- potvrdila tek u srpnju iste 1992. godine. I na kraju,
naša u vladajućim strukturama, sve domaći ljudi, pametnomu dosta o zakašnjeloj pameti!60
ali, zaneseni svojim novim ulogama, zaboravili da
se rad ne mjeri novcem već vremenom.

66
Gore lijevo: Ivan Iviü kao ban Jelaþiü i Miro Grgin i Miljenko Klariü kao vojnici u pratnji. Gore desno:
Krnje Jugosaurus u pratnji »UN vojnika« prolazi Kaštel Novim. Dolje: Toþka »Željeznica« kao parodija
na velikosrpsku agresiju

67
DVOLIČNI 1993.
Postali smo napokon Grad Kaštela, iako Kratkotrajno demokratsko osvježenje do-
tekstopisac Tastamenta sumnja u jedinstvo kašte- nose neriješeni rezultati lokalnih izbora u Kašteli-
lanskih naselja, koja nastavljaju živjeti po starome ma, oba politička tabora po 13 vijećničkih mjesta,
modelu, svatko za sebe, ne shvaćajući vlastitu cje- a već su neki unaprijed slavili pobjedu, bili su puni
linu. Istodobno, individualizam kaštelanskih na- sebe, ko in je ča moga. Naravno, o lupešćini niko
selja, sitničavost, cjepidlačenje i svakovrsni oblici ništa nije zna, iako se već uvriježila krilatica zna se.
umišljenosti, sprdnje i suptilne isključivosti prema Zato je Meto zavapio da vladari narodu ne nanose
drugačijem, ostale su i dalje karakteristike seoskih štetu, da se katkad sjete kako čovjeka treba pošti-
tradicija – začahurene u vlastitoj prošlosti. Na ta- vati od glave do pete i naposljetku zahvalio narodu
kovoj podlozi počeli smo podizati suvremeni grad, što podnosi tešku muku.
s poletom da postanemo uistinu građani, zaneseni Očigledno je da je tadašnje vrijeme pre-
nad vlastitim ulogama, povijesnim odlukama, ne- nijelo tajne povijesne podrtine, ovjekovječene
zamjenjivosti u rješavanju zemaljskih briga i inte- položajima, zato je s Donjokaštelanskog krnjevala
resa. Personifikacija takve stvarnosti bio je krnje u upućena snažna poruka vlastodršcima da ne glu-
liku Dvoličnog, poput tvrdokornog kamena, čije me komuniste, jer to podgriza svaku životnu au-
promjene lica bivaju nečujne i za oko nevidljive. tentičnost – zbog čega je krnje Dvoličnjak spaljen
Njemu nikad niko nije noge vidija, ka ni zmiji. Je- na lomači.61
dino je takujin u livon žepu svoga mantela poznava.
Zato ga je stalno i pridržava svojon junačkon desni-
con.
Razina gradskog života u Kaštelima od-
mah se osjetila u odlukama gradskih otaca, tako je:
zabranjeno držati domaće životinje, postavljene su
nove šentade na Rivi, s naslonom i one bez naslona
(po vlastitom izboru), otvoren vodovod u Rudina-
ma (5. II. 1993. g.), utvrđena starost Mastrinke u
Kaštel Štafiliću od 1500 godina, obrezani tamarisi
uz obalu, otvorena mrtvačnica na groblju u Kaštel
Starome itd.
Međutim, te godine u Kaštelima postaje
sve teže razlučiti politiku od intuitivne improviza-
cije, ruši se Plavi Jadran, devastiraju ugostiteljski
objekti Nehaj I. i Nehaj II., a onda i drugi gospo-
darski subjekti zagađivači. Na sceni su bili širi pro-
cesi razgradnje kaštelanskih resursa – koji će ubrzo
kulminirati privatizacijom.
Krnjevalskoj kritici nije mogla ostati ne-
zapažena ni transformacija elementarnog osjećaja
srama uz porugu ljudske pohlepe, kada su viđeni
bogatiji građani u redu humanitarne pomoći za
manistru, konzerve, krumpire itd. Naravno, be-
splatno – što zasigurno ulazi u krug onih početnih Gore: Miro Grgin kao arkanÿeo Mihael te Ivan
simptoma moralne dekadencije i narušene druš- Iviü i Miljenko Klariü kao Gabriel i Rafael
tvene etike u našem gradu. Desno: Krnje Dvoliþni pri dolasku povorke na po-
rat u Kaštel Starome

68
69
NOJ 1994.
Protekla godina bila je duga, ko nije zna Za sve kaštelanske neodlučnosti i propuste,
i umija nije proša nikako, upozorava Tastament nemarnosti i mlitavosti, prebrzi tempo srozavanja
1994. godine. S druge strane ponovno se aludira- i osiromašenja Kaštela kao i učestale glavobolje
lo na kaštelansku rezignaciju i mizeriju, s obzirom kod stanovništva, Donjokaštelanski krnjeval kriv-
na probleme kojima se kraj nije mogao dogledati. ca je identificirao u krnji kojeg znamo pod ime-
Tako da su i mrtvi zanemareni, jer se groblje u Ka- nom Noj, a to je jedna smišna i draga beštijica, što
štel Novome nije proširilo, a ni izgradila mrtvačni- god jon naleti pod kljun, to ona proguca, a kad jon
ca. Teško se je moglo razlučiti što je posrijedi, je li zagusti zabije lipo glavu u rinu oliti pijesak, a guzicu
to bila realnost živućih ili mudrost vlastodržaca u izbaci u ariju. I sad, virovali vi ili ne, kad pošteni
odnosu na njihovo poimanje besmrtnosti. čovik naleti na takvu scenu, on odma poviruje da je
Kaštela bujaju, grade se sve veće kuće i ta guzica glava. Ali, ni to ga nije spasilo od afera,
zgrade, naselja se šire prema periferiji, ali još uvi- nepravilnosti i bogaćenja pojedinaca pa je osuđen
jek bez reda, cestovne infrastrukture i kanaliza- pred kaštelanskim pukom s izrazitom nelagodom i
cije. Dvorana u Kaštel Starome i odbojka sve više strajom da će on opet oživit. Jerbo mu ovo nesritno
su sličili iluzornom spoju, ali zato je bio stvaran vrime strašno pogoduje. Jerbo se dobro udomaćija u
samodoprinos građana Kaštela. Privatizacija se gradu Kaštela, u kolektivnoj klimi stavljanja glave u
nadvila nad kaštelanskim društvenim resursima i pijesak.62
počela iznutra isisavati njezinu vrijednost, bešćut-
no ugrožavati radna mjesta, a time i sudbine ljudi.
Duhovno oslobođenje i politički prevrat donijeli
su pomutnju pojmova, izokretanje civilizacijskih
stečevina – umjesto lopovluka i gangstera koristila
se terminologija privatizacija i tajkun, a posljedice
toga izokretanja dugo će se još osjećati u Kašteli-
ma. U trendovima takve privatizacije KKD Pokla-
de također je objavilo poziv iste 1994. godine za
upis i kupnju dionica svoga Društva, s popustom
u obrocima ili jednokratnom uplatom, ali samo
ako nisu dvolični, pokvareni i nojevski nastrojeni.
I naposljetku, isti poziv jasno upozorava zaintere-
sirane kako za kupnju dionica ne treba predočiti
ništa niti trebaju tražiti više informacija o privati-
zaciji, jer ih neće dobiti. Političke strukture nisu ni
shvatile domete vlastite kratkovidnosti u odnosu
na dalekosežne posljedice provedene privatizacije
u Kaštelima, jer kad se njezin teret jednom nađe na
leđima, on tamo i ostane.
Istodobno, postavilo se i pitanje nacional- Gore: Toþka s osvrtom na neuþinkovitost UN-a
nog ponosa u vlastitoj državi, s obzirom da su se »Rješenje mirovnog sporazuma«
prvih godina uspostave Republike Hrvatske vijori- Desno gore: Krnje Noj za kojega je bilo anonimno
le zastave na svakoj kaštelanskoj kući i portunu, a dojavljeno da je u njemu bomba, pa je povorka tek
danas jedva da je ko izvjesi. Stoga tekstopisac Ta- nakon policijske provjere, koja je utvrdila da je
stamenta u zabrinutome tonu pita kaštelanski puk: dojava lažna, nastavila s programom.
Oli su nas već štufale? Desno dolje: Donjokaštelanska glazba Zrinski na
þelu s Bepom Mornarom

70
71
GANGSTER 1995.
Krnjevalska 1995. godina prelomila se kao čednosti i bogobojaznosti u vlastitome načinu po-
i uvijek preko sirotinje, a i počela je grezo, što se već imanja života, tako su na vidjelo izašle njihove lju-
vidjelo po neukusnim božićnim i novogodišnjim bavnice i prava lica. Rijetki su među njima shvatili
ukrasima u Kaštelima. Tekstopisac Tastamenta da je vladati sobom najveća vlast.
navodi kako se tako nešto neće ponoviti do konca Krnje je bio u liku gangstera iz Chicaga,
svita na ovoj našoj kugli zemaljskoj i predlaže da se koji je ljude doveo do moralnoga dna, potresnog
isti lokalni kreatori kandidiraju za kićenje jelke na srozavanja Kaštela i nadasve uskih stranačkih po-
trgu sv. Petra u Vatikanu. gleda, s poplavom mediokriteta u političkim dre-
Istodobno, sve je očitija pomutnja zbog sovima. Njegove zloćudne nakane nisu promakle
prijetvornosti nekadašnjih drugova, jer je njima krnjevalskoj kritici, jer je on svoje oko bacio na
unutarnji doživljaj Božića bio nepoznanica pa su kaštelanske hotele i zbog toga je sijao strah da bi
ga slavili po principu vanjskoga sjaja, viđenosti i skrio groznu istinu. Time je zabilježena i neobična
dojma među ljudima. U pravom smislu riječi uz- uzajamnost, koliko se kaštelanski puk bojao njega,
manjkala su istinska djela praštanja, skromnosti, toliko se on bojao kaštelanskoga puka.63
poniznosti, poštenja, pravednosti i naposljetku do-
moljublja bez koristoljublja. Ali, zato nije izostalo
kaštelanskih veličina i nedodirljivosti, nemjerljivo-
sti i nedostižnosti u rodoljublju u odnosu na obič-
nog malog hrvatskog čovjeka. Naravno, vrijeme će
prokazati što su bile njihove istinske nakane, jer
vrijeme je ipak gospodar onih koji nemaju drugih
gospodara.
Unatoč takvoj prijetvornosti, ljudi ipak
nisu prestali vjerovati u čuda, tako se vrtlaru,
koji se brinuo za okoliš hotela Palace ispunilo da
je dobio kredit od milijun njemačkih maraka za
dokapitalizaciju Kaštelanske rivijere. Iako se cijeli
život trudio povezati kraj s krajem, sada je postao
milijunaš. Oni koji su sanjali kanalizaciju i njima
se to ispunilo, tako da su se spojili na potok prili-
kom proširenja Zagorskoga puta u Kaštel Starome.
A vlast je vjerovala kako za to ne zna kaštelanska
javnost. Od petsto radnika Inavinila, koliko ih se
mislilo otpustiti, svi su vjerovali da neće baš oni
biti ti koji će dobiti otkaz. S druge strane, iako su
bili u punoj radnoj snazi, mnogi su počeli vjerovati
kako više ne mogu raditi u poduzeću već u svojim
poljima. Htjeli su u mirovinu, i to po sistemu ZNA
SE! Istodobno, najkršćanskija kaštelanska stranka
nije izgubila vjeru i zato je uspjela uključiti bivšeg
sekretara partije u svoje redove. U Upravni odbor Gore: Ivan Iviü, Miro Grgin i Miljenko Klariü, þla-
osnovne škole Filip Lukas u Kaštel Starome ušao je novi Porote, s bine þitaju Tastamenat
i jedan gostioničar, zato što je virova u svoj uspjeh. Dolje: Venka Pavlov i Ivica Supin na maskenbalu
U isto vrijeme, pojedini nositelji novoga Desno: Doþek krnje Gangstera na portu u Kaštel
sustava, nisu mogli sakriti dvoličnost po pitanju Starome

72
73
KINDER-JAJE 1996.
Krnjevalska kritika nije popuštala, foku- nina. Unatoč tomu, što je progonio hrvatske mati-
sirala se na višestranačku farsu i intenzivno ras- čare, dobro se snašao i u demokraciji, pa se zato s
pačavanje društvene imovine u ruke privatnika i krnjevalske bine narod osvješćivao da su opet isti
zato se odmah na početku Tastamenta upozorilo ljudi, ista lica, ista pjesma, stare note… Odnosno,
kaštelanski puk da se političari svađaju samo pred da ne bude opet velog jada u kojemu će narod po-
narodom, a kada su daleko od očiju javnosti onda novno da strada.64
oni zajedno žderu i loču. Istina je postajala sve za-
mršenija, i kao da ju je rđa pojela u tome trenutku
kada se je s bine čuo slogan Lupeži svih stranaka
– ujedinite se.
Život u gradu je tekao u očitoj tendenciji
stvaranja centra Kaštela, pa je Lukšić pokraj svoje
sveprisutne udruge Lijepe naše počeo posvajati one
institucije koje nisu bile u Sućurcu; tako je premje-
štena iz Donjih sela Turistička zajednica, a poslije
će istu sudbinu dočekati i muzej. Otkrića u prapo-
vijesnom nalazištu Mujine pećine dat će Kaštelima
novu dimenziju i spoznaje o vlastitoj starosti, ali i
alarmantnu činjenica kako sa starošću, uz škrtost i
opreznost, neizbježno dolaze i razne bolesti. A to
se već pokazalo na poljoprivredi, gdje su počela
vrludanja s kulturama, masovno se počelo saditi
kivije (pa su ih vadili), onda započeli s maslinama
talijanske sorte (ali ne zadugo), jer su ubrzo postale
aktualne trešnje. Istini za volju, makar nam se nije
moglo prigovoriti da smo lijeni ili tromog duha.
Ali, zato se na staroj mastrinki u Kaštel Štafiliću
ove godine našlo punih sedam litara ulja, a to nisu
male količine ako ih se pomnoži s njezinih 1500
godina. Svi su bili namireni, pa je ostalo ulja i za
suvenire.
Pojedini Sućurani zauzimali su se za iz-
dvajanje iz ovakvoga Grada Kaštela, ali separacija
nije naišla na širu potporu među vladajućim poli-
tičarima. Time je zabilježena još jedna suvremena
kaštelanska utopistička ideja, u kojoj je jedno selo
bilo kontra svih ostalih kaštelanskih sela. Obnova
Brca u Kaštel Novome također je izazvala nezado-
voljstva i negodovanja, pojedinci bi najviše voljeli Gore: Toþka »Imamo Krnjeval« s maskama Ankice
da je sve ostalo po starome. A zašto? Zato šta smo i Franje Tuÿmana pri dolasku na staroseljski po-
takvi svit, zaključuje tekstopisac Tastamenta. rat. Ispred njih Mario Raduniü u uniformi. Skroz
I naposljetku, za sve je bio kriv krnje, ko- lijevo Ivica Raduniü i desno Roko Puljas.
jega je koka snijela u obliku Kinder-jaja, iz kojega Desno gore: Kaštelanske mažoretkinje u nastupu
je na svijet opet došao komunist. Prepoznat je od- u povorci
mah, i to kao uglađena fina faca, poznata od dav- Desno dolje: Krnje Kinder-jaje u oba izdanja

74
75
ZLODUH 1997.
Ispraznost političara bila je jedna od pre-
okupacija krnjevalske kritike, s obzirom da su oni
sve proglašavali povijesnim, odnosno godinu, mi-
sec, dan, uru, odluku, postavljenu šentadu itd. Njih
je zanimala samo povijest, a o sadašnjosti i buduć-
nosti samo su šutjeli, jer ispada bolje je i ne doreći
nego previše reći. Zato, kao i u svakoj manipulaciji,
upućivali su glatke i birane riječi, a pogotovo pred
izbore postajali su uljuđeniji i normalniji. U isto
vrijeme život u Kaštelima sličio je sve više mizeriji
s ciklusima mrtvila i letargije, prividnih promjena,
spletova osobnih interesa i ambicija pojedinaca.
U punom smislu riječi okretali smo se oko
vlastitih individualnosti kao u začaranome krugu,
tako je sedam kaštelanskih naselja podijeljeno u
šest izbornih jedinica, napravljen je telefonski ime-
nik grada Kaštela, ali ne po abecedi nego po nase-
ljima. I toliko o jedinstvu Kaštela.
Istodobno, krnjevalski usud dotakao se
Fonda za intelektualne usluge u Proračunu grada
Kaštela, iz kojega su se isplaćivali grobari, što se
moglo protumačiti da je intelektualni potencijal
Kaštela na mrtvoj točci. Kambelovčani su te 1997.
godine organizirali svoj prvi krnjeval i zato su im
iz udruge Poklade poželjeli neka im je sa srićom, jer
u zajedništvu je ionako svađa, razdor, partikularni
zahtjevi i sve ono što grize i troši ljudsku energiju.
Nisu uzaludno prije govorili budi svoj na svome. Sad ćemo na svoju ruku ovon duhu
I naposljetku, utvrđena je razlika između Činit muku: Tvoje srce zloću krije,
velikih i malih Hrvata, tako da su mali dobili do- mi znademo tvoje grije.
movnice, a veliki tvornice. Krnje je bio u liku Zlo- I po liti i po zimi drogu diliš omladini.
duha, čije je srce bilo puno grija, prevara i tamnih Zagadija ti si kaštelanski zrak,
nagona, koji je ljude poticao da ne radeći ništa uče pa normalnu bolest mi zovemo rak.65
se činiti zlo drugima, zato je prokazan i spaljen na
staroseljskom portu. I time je još jednom potvrđe-
no, kako ništa ljudsko nije toliko trajno i veliko, a
da od ljudske ruke i pravde ne bude i dohvaćeno. Gore: Sabo Dobriü i Marinko Šiloviü u ulogama
robova rimskoga imperija te Igor Lauriü kao rim-
ski legionar
Nad Kaštila sad se večer spušta, Desno gore: Krnje Zloduh i gostujuüa grupa iz Ri-
zadnji dan je pokladnjega gušta. jeke
Maškare su brze bile, Desno dolje: Ivan Iviü, Duško Matas, Zoran Peran
zloga duha uvatile. i Miljenko Kuzmaniü u kolicima, kao družina TNT
iz Alana Forda
Desno: Krnje Zloduh leti kao plamena stihija

76
77
PDV 1998.
Uvodno obraćanje s krnjevalske bine:
Dragi naši Kaštelani i Kaštelanke i ostala sirotinjo,
kako materijalna tako i duhovna, bilo je najizrav-
nije i najjezgrovitije u odnosu na prilike u gradu
pod Kozjakom. Ove su godine maškare prvi put
preuzele ključeve grada Kaštela, ali ne baš s nekim
oduševljenjem, jer nije lako upravljat gradom di
je svak kontra svakoga, di se svak sa svakim kara,
a ako nema s kin, onda se kara sa samin sobom, a
takvi je iz dana u dan sve više. A uz to, u našen je
gradu svak pametan i pripametan, jer svak zna sve
o svemu i svačemu, a kad zatriba, onda opet nikor
ne zna ništa o ničemu. Eto, zaključuje tekstopisac
Tastamenta, takvi van je ovi naš lipi i šporki grad.
Maškare aludiraju također ove godina na
potrebu lustracije, koja ne trpi nikakvo odlaganje,
jer bivši drugovi ne stoje na mjestu nego se uvlače
u sve pore društva i državnu administraciju, oni će
opet dirigirati po partijskome principu (neovisno
o tome kako se zovu), a narodu kako bude. Zato su
maškare sumnjale da će se lustracija provesti, s ob-
zirom da je riječ o velikim ribama, iza kojih ionako
plivaju male ribe. Usporedno s time, stari pioniri
već su nove generacije educirali partijskom doktri-
nom, pa je i problem postao složeniji, jer sada smo
dobili stari duh u mladoj boci.
Krnjevalska kritika, aludirajući na vid,
jasnu je poruku odaslala kaštelanskomu puku, tj.
kada oči govore onda jezik može šutjeti, uostalom,
dovoljno je pogledati samo srušeni Plavi Jadran
ili nadzorne i upravne odbore po stranačkom (či-
taj partijskome) ključu. A krnje, personificirajući
PDV, ni smokvinim listom nije mogao sakriti svoje
grijehe. A nije mogao ni shvatiti, da je narod poput
vode koja se ne može zadržati već samo donekle
usmjeriti, ali bez ikakvih garancija da će voda osta-
ti u koritu koje joj je namijenjeno.66

Gore i dolje: Ivica Gruica i krnje PDV

Desno gore: Zvonko Orliü u pratnji ljepotice i Vin-
ko Bažoka u »Kolu sreüe« - od bankrota do psi-
hijatrije. Desno dolje: Ivan Perišiü (u sredini), u
krnjevalskoj povorci »Kuda plovi ovaj brod«

78
79
KRNJUŠA 1999.
Krnjevalska 1999. godina mogla se ponaj- prije, jer svetište Gospe Stomorije i dalje ostaje ne-
prije sažeti kroz pitanje: koliko smo podlegli sa- prolazno u punoj šutnji i poniznosti ljudskih srda-
modopadnoj iluziji da smo postali grad po mjeri ca nasuprot toj ispraznoj ljudskoj glamuroznosti.
čovjeka ili koliko smo okorjeli u ciničnosti prema Porat u Kaštel Starome nije bio dovoljno
urbanim dostignućima, jer te vrijednosti nikako da velik za prihvat brodova i umjesto da ga prošire,
zažive u Kaštelima. Uostalom, sama riječ grad do- strukture vlasti odlučiše podignuti novi novcati
lazi od graditi, tj. razvijati modele trajanja, kako na terminal na Resniku. Predviđaju nevjerojatan pro-
području ambijentalnosti i sklada, tako i u domeni met gostiju, uplovljavanja i isplovljavanja putnič-
ekonomije, sigurnosti i zadovoljstva življenja, baš kih brodova. Izgradnji terminala nije se protivila
u ovome mikro prostoru, u Kaštelima. Štoviše, za- ni udruga Lijepa naša, s obrazloženjem kako on ne
dovoljstvo je poput kamena mudraca, koji sve što ugrožava ni jedan metar lijepe i bogate plaže, već je
dotakne pretvori u zlato, ali kaštelanska stvarnost nadopunjuje. Te 1999. godine još uvijek se vrluda-
je bila puka suprotnost. Gomilanje problema, pro- lo, jer se nije znalo gdje će biti ispust projekta EKO
mašaja, nezdravih međuljudskih odnosa i sve ono Kaštelanski zaljev.
nedovršeno i neizraženo, zatrovano i uništeno po- I naposljetku, te krnjevalske godine imali
stalo je akutno stanje nezadovoljnog duha starih i smo Krnjušu (u ženskom licu), jer ona je ipak sre-
mladih Kaštelana. Usporedno s tim, pozivanje na dište svih nedaća kao i nevjerojatnih izdržljivosti i
nekadašnju prošlost bilo je samo izlaz iz vlastite hrabrosti u ovoj dolini suza. Osuda spominje više
stvarnosti i nemoć suočavanja sa zahtjevima vla- žena, od Monike, Ankice, Dubravke do Ivne i Ve-
stitog vremena. sne. Žene su oduvijek bile zagonetke, koje nam se
Kaštelanska dvoznačnost, između onoga prestaju sviđati čim ih odgonetnemo.67
što jest i onoga što nije, bila je u fokusu krnjevalske
kritike, tako je pod sumnju stavljena nagrada koju
je Splitsko-dalmatinska županija dodijelila Kašteli-
ma za najbolje kulturno ljeto na svome području. S
pravom su se maškare pitale, ako su Kaštela prva u
županiji, što je onda bilo u ostalim mjestima i time
su još jednom aktualizirali pitanje ljestvice kultur-
nih vrijednosti, koja se razvodnjavala u spregi s po-
litikom.
Istodobno se i dalje očitovala tendencija
gašenja industrije, a time i dugoročno smanjivanje
radnih mjesta, dok je broj stanovnika u Kaštelima
istovremeno bilježio porast iz godine u godinu. I
svi ti procesi postajali su nemilosrdniji i bešćutni-
ji za malog, običnog radnika, kao i za egzistenciju
njegove obitelji.
Zato je u Kaštel Novome uz svetište Gospe
Stomorije formiran Biblijski vrt, na čijem su ute-
meljenju bili bivši i sadašnji partijci da uveličaju
svečanost, ali umjesto nekadašnjih udarničkih pje-
sama, skloniji su bili pjesmi Nije nama do nebesa,
glavno da je puna kesa. Time je Tastamenat oda- Gore: Satiriþna toþka s maskama aktualnih držav-
slao dalekovidnu poruku kaštelanskomu puku: Sa nih politiþara u krnjevalskoj povorci
Biblijskin vrton igrati se nije, ča će bit sutra, bilo je i Desno: Krnjuša

80
81
MUMIJA 2000.
Strpljivi i mučenički puče, na kraju drugog i je nered, konstatira Tastamenat. Takve pojave nije
početku trećeg tisućljeća, navodi Tastamenat kako bilo lako ni razumjeti, jer nikor ništa ne ne zna i
živimo u gradu koji nema gradsku luku, glavni že- svak je čist i pošten, iako se naslućivalo, kako se u
ljeznički i autobusni kolodvor, ali zato ima gradske takvim situacijama novci čuvaju za život, a život za
oce koji se hvale o veličini grada, koji je po broju obraz.
stanovnika u županiji odmah iza Splita. Međutim, U toj berićetnoj godini grad je pročešljala
nisu se spominjala očekivanja puka, da bi i djela Državna revizija sa zabilješkama na 74 stranice i
velikih također trebala biti velika. proveden je referendum za ili protiv Inavinila.
U međuvremenu prošli su još jedni lokal- Osuda krnji u liku Mumije pripisuje mno-
ni izbori i ko je šta dobija, neka i drži. Kandidirale ge grijehe, ponajprije ga se proziva kao lašca, jer
su se brojne stranke, svakakvog kova i profila, ali mu po djelima Hrvatska nije bila na prvome mje-
njihovi predstavnici, koji su baš sebe smatrali naj- stu, i nije zaboravljeno da je ljude slao na Križne
prikladnijima da vladaju Kaštelima, a sutra možda putove, da je vodio tiraniju, da je puku prepustio
i Hrvatskom, potpuno su se uživjeli u svoje uloge, demokraciju, a sebi pokupovao tvornice bez kune,
odnosno navikli su se na sve draži i zavodljivosti da nije isplaćivao penzije, da je sve pretvorio u pa-
tih funkcija. Ali koliko su ti lokalni političari bili par i zato je njegova ruka na srcu čista farsa.68
oslobođeni od pohlepe za zemaljskim dobrima
ili isticanju samoga sebe, vrijeme će tek pokazati.
Odnosno, koliko će njih sačuvati pamet, mjeru,
razum, kršćanske krjeposti, ljudskost, obitelj, ve-
drinu i savjest u toj političkoj beskrupuloznosti i
mlinu koji sve proždire i kvari.
Od te krnjevalske godine Kaštela nemaju
ni jednog saborskog zastupnika, za razliku od pret-
hodnih godina. Maškare izražavaju bojazan da će
to itekako osjetiti u budućnosti, a Kaštela su već
te godine imala 3600 nezaposlenih. Zbog prečestih
prekida (tj. nestajanja) električne energije upozo-
rava se kaštelanski puk na mogućnosti da krepa
televizija, špaker, frižider oli škrinja. Istodobno,
Kaštela su izbrisana s Prostornog plana Republike
Hrvatske kao turističko mjesto, iako su prije pet
godina obilježila sto godina turizma na svome po-
dručju. I zato, tko ne želi utjehu zbog prohujalih
turističkih uspjeha u našemu gradu, barem neka
se ne rastužuje na ovu poraznu činjenicu. I sam
Meto bi u takvim trenucima poručio: glavu gori,
moj kaštelanski puče. Ni muzej nije dobio potreb-
ne prostore u dvorcu Vitturi, jer ga muzealci dijele
s glazbarima, turističkim društvom, knjižnicom,
bankom, suvenirnicom, glazbenom školom i vjen- Gore: Toþka »Ležeüi policajci« u krnjevalskoj po-
čaonicom. I time se još jednom pokazalo kako je vorci
najbolji mir među podjednakim korisnicima, ali Desno: Krnje Mumija i ispred njega Doris ýiþek,
samo prividno, do sljedeće prilike. Divlja gradnja Ivan Iviþev, Stipe Raduniü, Iva Botiü, Jure Gjirliü,
i dalje cvate u Kaštelima, gradi se leva-leva i svud Frane Ivþeviü i Ivica Raduniü

82
83
KRAVLJE LUDILO
2001.
Eto, kako i sami znate, došlo je to treće ti- jer je i samo uhvaćeno u krivnji bespravne gradnje
sućljeće koje smo toliko čekali, odnosno 21. stoljeće. te je trpeći moralo šutjeti. I zato im se i nije moglo
Jo sriće! Političari su govorili da će to bit veliki na- pomoći, jer su šutjeli.
predak za cili svit, za svakoga čovika. Tako počinje Sve u svemu, uz kravlje ludilo još ove godi-
Tastamenat za 2001. godinu i naglašava kako je ova ne došli su i izbori, odnosno, takmičenje političara
godina obilježena kravljim ludilom, ali njegovome u ludosti. A ča nećedu govorit sve jedan drugome,
suzbijanju ide u prilog da svit nema pinez, pa ne drugi trećemu… A vi? Ako ne želite poludit stojte
može kupit ni bokunić mesa. Stoga su najugroženiji dalje, po strani. Jer ne reče se za ništa „Ko je lud
bili političari, jer oni imaju sigurne plaće, a njihove ne budi mu drug“. Krnji koji je bio personifikacija
žene zasigurno nisu kuvale šušak, koromač i žuti- kravljeg ludila, pripisala se sljedeća osuda:
nicu pa su time i same zaboravile kako više vrijedi
dobar san nego dobra večera. Ovo je krnje tvoje dilo,
Socijalne razlike postale su sve jasnije i Pravo pravcato ludilo,
očitije kako u Hrvatskoj tako i u Kaštelima, pen- A da znaš, svašta se i nudilo,
zioneri su preživljavali iz mjeseca u mjesec, dok je Jer se puno toga napravit tilo,
s druge strane 120.000 Hrvata otišlo na snijeg u Da bi se na izborin pobidilo,
inozemstvo. Istodobno droga se u zemlji dilala bez I vlast od ovoga naroda dobilo.69
problema, nagrabusili bi tek mali dileri, a veće bi se
ribe sačuvale preko veza i vezica, time Tastamenat
zaključuje kada su pinezi u pitanju onda se ne pita
jesi li livo, desno oli u sredini.
Praćenje javnih medija postalo je opasno
za zdravlje, jer ako se pogleda samo Sabor ili poli-
tičke emisije odmah se osjeti uzrujanost, odnosno
bol u glavi i stumiku. Takve emisije nisu donosile
slobodu mišljenja niti progresivna htijenja prema
jednom uljuđenom, uređenom i gospodarski ra-
zvijenom društvu, ali zato, što je bio veći kaos, lju-
di su postajali podložniji ideološkim sugestijama.
Apsurdnost je time bila još veća, jer se političare
uzimalo ozbiljno, iako snaga njihovih riječi nije
dopirala dalje od vidokruga u kojemu su izrečene,
ali nije im se mogla poreći zavodljivost pa ni onda
kada su obećavali 200.000 radnih mjesta.
Partijska i politička svemoć u Kaštelima
ugojila se do razmjera goropadnosti i bezobzir-
nosti i nemajući nimalo osjetljivosti i obzira što
će svit reć. Tako je nekadašnji bravar (inače stra-
nački čovik) unaprijeđen za jednog od direktora u
Kaštelanskoj Rivijeri. Usvajanje GUP-a otezalo se
do krajnjih granica, pa je isti plan postajao sve više
irealan u odnosu na realnost u prostoru. A to je
najizravnije osjećalo stanovništvo grada Kaštela,

84
Gore: Krnje Kravlje ludilo u plamenu nakon osude. Dolje: gradonaþelnik Ante Sanader i njegov zamje-
nik Predrag Zekiü u poþasnoj koþiji na þelu povorke
Lijevo: Satiriþna toþka na raþun socijalne politike aktualne vlasti

85
HAMLET 2002.
Dragi naš, stečajen pritrujeni kaštelanski Iz takve životne drame proizlazilo je biti
puče, počinje Tastamenat te krnjevlaske godine ili ne biti, dvojba od koje nije lišen nitko, jer kako
i time već nagovještava one ključne negativnosti, ne reći ne u pravo vrijeme, nego da u nevrijeme.
koje su poput tsunamija pogodile i dokrajčile ka- Dvojba bez premca. Zato je Hamlet vječno aktua-
štelansko gospodarstvo. U seriji stečaja došao je na lan. Osuda upravo upućuje na kolebanje, koje za-
red i Adriachem i nitko nije trznuo na dostojanstvo mrači pogled, jer ako krene desno bit će živo, ako
življenja tih radnika, tako da im je preostalo samo krene livo – opet krivo. Odnosno, desno se hara,
glodati kost koju su im političke elite namijenile. vara, kara i pritvara, a livo se obećaje, voza, ruga,
Ostala je neprodana Kaštelanska Rivijera cuga i biži. I na kraju, izmrcvarena se duša pokole-
(hoteli Resnik, Palace, zemljište Plavog Jadrana i ex ba, a da ne zna težinu tuđeg tereta.70
kuća Relja - Ilirija-). Maškare, sumnjajući u narav
provedene privatizacije, potvrdile su još jednom
svoju duboku mudrost i s pravom se pitaju ko će tu
uletit i ko će se osladit sa 80.000m2 atraktivnog ze-
mljišta. Iz kaštelanskih kuloara šuškalo se o cijeni
od 30 milijuna kuna, time Tastamenat konstatira
kao da je riječ samo o pašnjaku, a ne i hotelskim
objektima pa ako se kupac i prevari u cijeni, neće
se sigurno prevariti u onome što kupuje u Kašte-
lima. I time se nad Kaštelima nadvio plašt priva-
tizacije gospodarskih resursa, tj. otuđenja njihove
imovine, s kojom su otvoreni dugoročni procesi
urušavanja i beznađa, siromaštva i nepravde nad
običnim kaštelanskim pukom. Pametnomu dosta!
Međutim, penzioneri zbog malih i oskud-
nih penzija bili su zaštićeni od elementarnih opa-
snosti za svoje zdravlje, jer od tih penzija nisu
mogli kupovati janjetinu, oboritu ribu, paški sir i
bumbiti vino. Štoviše, to ne bi bilo dobro za njih,
jer takvom spizom brzo dođu šećer, masnoća u
krvi, kolpini i infarkti. Stoga ih nova vlast čuva od Gore: Marko Grozdaniü, Milka Prkut, Neven Po-
njih samih, s parolom Mala penzija za dug život. pariü, Ivan Kuzmaniü i Robert Šüepanoviü na ma-
Procesi međusobnog otuđenja, netolerancije i po- skenbalu
djarmljenosti postajali su sve veći teret za ljudsku Desno: Krnje Hamlet i krnjevalska družina. Prvi
narav, zato svak na svakoga puše, jer niko nikome red: Domagoj Žaniü, Marinko Šiloviü, Ivan Kuz-
ne paše, uvik se nađe koja žrtva na koju se može maniü, Grgo Puljas, (?) Kapitanoviü, Miljenko
išvogat. Život je postao ogoljen, lišen etičkih i mo- Juras, Ivan Iviü, Nikolina Raduniü. Drugi red:
ralnih vrijednosti, takva izokrenutost je dostizala Domagoj Marinoviü, Mare Despotoviü, Ivanka
zabrinjavajuće razmjere; stranke su jedinstveno Šiloviü, Tonþi Mornar, Miljenko Kuzmaniü. Treüi
osudile ekološki incident u rijeci Jadro, a nisu tako red: (?), Doris ýiþek, Darko Tran¿ü, Nina Studin,
reagirale kada mladi ginu po cesti ili o pitanjima Milka Prkut, Željana Mornar-Deman, Marin Bo-
koja su rak našeg društva, poput droge i lupeštine, nacin, Josip Deankoviü. ýetvrti red: Ana Iviþev i
korupcije i mita, krivih poteza vladajućih i oporbe. Paulina Iviþev, Josipa Iviþev, Mario Rakela, Jole
Time smo već duboko zakoračili u stadij grube la- (?), Darka Jakovac. ýuþe: Milena Rakela, Ivica
krdije i politikantstva nad vlastitom stvarnošću. Gruica, Vinka Grozdaniü

86
87
PRODANOVIĆ IVO
2003.
Poniženi i privareni svitu, nisu to uobiča- pit kafu ili kako će hrvatski klonovi bit svjetski hit,
jene riječi izgovorene s krnjevalske bine. Štoviše, kako će dokrajčiti Hrvatsku i cili svit… A na kraju,
svojom snagom značenja najoštrije režu tadašnju Kaštelanima je postajalo uobičajeno slatko učiniti
hrvatsku stvarnost, jer posljedice visoke politike gorkim, ali gorko učiniti slatkim vrlo teško.
(pogotovo privatizacije i klijentelizma) već su se
dobrano osjećale na razini ljudske svakodnevice, Krnje je bio Prodanović Ivo,
malog i običnog čovjeka i njegovog egzistencijal- koji nam prodaje sve mrtvo i živo.
nog preživljavanja. Ali riječi mogu ići i u vjetar, Nikoga ne vriđa, riči svoje važe,
ljudi radije čuju sebe, a kad progovore i to je onda od partije svoje njemu ništa draže.
naopako, bilježi tekstopisac Tastamenta, jer naše Njegove su riči od meda i mlika,
vrijeme je relativiziralo riječi i kao da više nisu Dobro žive Ive i njegova klika.
mjerilo ljudskoga uma, kao da u njima ne stoluje On ti zna utuvit da ti živeš bolje,
čast i ogledalo čovjeka. Međutim, riječi u politici Makar si bez posla i bez kruva kore.71
postaju biračima hrana za uši, u njihovoj plitkoći
mogu se velika pitanja i problemi utopiti, ali na
koncu, trbuh nema nikakve koristi od toga. Zato
Tastamenat opominje kako neki razgovori nemaju
nikakvog smisla, osim da uznemiruju i iscrpljuju
snagu svoga sugovornika. Stoga, zdravi i veseli bili,
najčešći je pozdrav naših političara, a time i dubina
ironije naše stvarnosti.
Nevaljali ljudi rekli bi kako preostaje samo
pogled u ništa, ali ipak nije tako, jer znamo da je
to kriza autentičnosti čovjeka i njegove stvarnosti,
koji se u svojoj oholosti otresao vlastite savjesti i
moralnih normi, razgrađujući time civilizacijske
stečevine.
Unatoč svemu tomu, Tastamenat je za-
bilježio niz pozitivnih razmišljanja u Kaštelima,
a neki su opet i to relativizirali, prikazujući te
ideje (tj. projekte) kao predizbornu bajku, tako
se spominjala šetnica od Nehaja do Resnika, na-
stavak radova na Kaštelanskoj cesti i na projektu
EKO-Kaštelanski zaljev, probijanje tunela kroz
Kozjak, dogradnja osnovne škole u Kaštel Novo-
me itd. Naravno, ideje su bile hvale vrijedne, ali,
ostalo je nejasno kada i po koju cijenu u konačnici
konačnice. Predsjednica Lijepe Naše iako je otišla u
mirovinu, nagradu za životno djelo nije dobila od
grada Kaštela ove godine. Međutim, Tastamenat ne
sumnja, već to pitanje gleda u široj perspektivi: bija
dan, ol bila noć, nagrada će Ivni doć. Istovremeno Gore: Kraljica krnjevala 2003.
se pričalo kako predsjednik u Kaštelin ne smi po- Desno: Krnje Prodanoviü Ivo

88
89
CALIMERO 2004.
Godina je obilježena sloganom Pokrenimo
Hrvatsku, iako znamo da je dobar zalet već polovi-
ca skoka. Međutim, teret suvremene prošlosti po-
stajao je sve teži, od ustroja stranaka, administraci-
je, nedemokratskih metoda, iskrivljene percepcije,
kontrole svega i svačega, uništenih poduzeća i siro-
maštva naroda… I zaista, trebalo se što više udaljiti
od takve nametnute pozadine, uvriježenih mani-
pulacija i njihovih protagonista, jer tko ne napre-
duje onda nazaduje. Ali, u Kaštelima i Hrvatskoj
kao da vlada velika zaboravljivost i tko se više sjeća
onoga od jučer. Zato na kameleonstvo političara i
njihovih vođa, Donjokaštelanski krnjeval još jed-
nom ostaje dosljedan svojoj kritici u osudi krnje
pred kaštelanskim pukom.

Ime mu je Anto
Prezime mu poznato
Kosa mu je ježeva
Da nije pile, bija bi magistar.

Uši su mu klempave, široko mu lice

Ima sve simptome tičje groznice
Čas je vuk, čas je lija
Ni sam ne zna ča bi tija.

S crnoga priša je na bilo

I odma privuka biračko tilo
A kad je triba ulist u vladu
Doživija je pravu pravcatu nepravdu.

Žmirka je desno i za HDZ-om žeđa

Al, mu je Sanader okrenia leđa,
Gladan i žedan miga sad na livo
Moga bi i popit Račanovo pivo.

Ej, moj Anto, nemoj biti merlo

Nije za te biti Calimero.
Ej, moj Anto, zapamti za svagda
Politika je kurba il prava nepravda (…)72
Gore: Stipe Raduniü þita Tastament na bini. U pr-
vom planu dio toþke s pužem
Dolje: »Povratak ýite«, legendarni Boško Lonþar.
Desno gore: Krnje Calimero dolazi na porat u Ka-
štel Starome
Desno dolje: Toþka iz povorke i djeþji krnje Jogi

90
91
SLIPONJA, GLUVONJA I KUCONJA 2005.
Pitanje javnih medija, posebno daleko- Godina je kao i uvijek duga i teška, a osu-
vidnice, prelilo je čašu strpljenja kod kaštelanskih da je prokazala više krnji, Sliponju, koji je do jučer
maškara i to zbog uljepšavanja stvarnosti, prešu- nosija opanke i koru slanine u torbi, a danas uživa
ćivanja gorućih problema hrvatskog društva i dr- u milijunima kuna u pretvorbi, sunce mu tuče pa
žave, favoriziranja sapunica, toleriranja golotinje, zatvara oči, danas lopov više ne krade po noći.
isticanja crne kronike kao najvažnijih i najznačaj- Drugi je bio Gluvonja, momak iz grada, a
nijih događaja u zemlji, ponavljanje repriza reprize divojka mu sa sela, ogluvija u kafiću od narodnjač-
američkih filmova i domaćih serija… neprimjere- kih decibela, nema sluha za sirotinju, za patnju i sav
nog zavijanja voditeljice s poklikom Vauuuu, oku- jad, od Sabora do Nadzornih odbora, ubija ga rad.
piranjem javnosti emisijama Big brother i Mijenjam Treći je Kuconja, ima puno toga, al ne smi
ženu… kazat, puno je lakše mučat i poštenim se prikazat,
Tastamenat upozorava kaštelanski puk da ma, iruda mi, ima puno toga, al van ne smin reč,
zurenje u tu kutiju razdražuje ljude, manipulira puno je lakše pravit se kuco, pokupit prnje i uteč.
njihovim osjećajima, iluziju prodaje za stvarnost, Osuda ujedno napominje kako ni tsuna-
i zato, ako sebi želiš zdravlje, biž od televizije, drž se miji, ni nevere ni suzice ne mogu pokrenit te maj-
arje. Time se pokazalo kako je nepovjerenje prema munske guzice, jer ako se odreknu svog oholog i
medijima jedini pravi lijek i sigurnost da se saču- taštog pogleda na svijet, onda bi bili oslobođeni od
va zdrav razum u ovim hrvatskim bespućima. I osjećaja nezamjenjivosti, a umjesto uzdi preuzeli bi
naravno, narod se upućuje da razlučuje istinu od jaram.73
čarobne laži, dobro od zla, prazne riječi od djela…
jer relativiziranjem tih kontrasta gubi se najele-
mentarniji orijentir u životu.
Gradska vlast te je godine podigla spome-
nik prvom predsjedniku Franji Tuđmanu, ali neka-
ko sramežljivo za spomenik visine od četiri metra.
Međutim, Tastamenat je mišljenja da je spomenik
mogao biti i veći, s obzirom što im je sve omogućio
pokojni predsjednik, odnosno, ako ne misle tako,
onda neka se podsjete stihova iz Internacionale Bili
smo ništa, sada smo sve.
U međuvremenu je i Kaštelanska Rivijera
otišla na bubanj, time je postalo očigledno kako ni-
smo bili dovoljno dalekovidni ni odgovorni u smi-
slu daljnje perspektive tog resursa. Međutim, svaka
je prodaja tek početak investicijskog puta, jer gloria
se ionako pjeva tek na kraju psalma. Živi bili pa
vidjeli! Ekološka situacija se popravila u gradu ot-
kada nema Jugovinila, lakše se diše, a i Kaštelanski
zaljev je čišći. Naravno, s druge strane se povećao
broj nezaposlenih, a to je kažu cijena napretka Ka-
štela. Ostaje pitanje koliko je taj teret ravnomjerno
raspoređen ili su ga u prvom redu platili otpušteni
radnici. Gradnju Galićevih zgrada u Kaštelima Ta-
stamenat komentira kako ih niko od vlasti nije ni
vidija ni čuja, a kamoli da su o njima ča i rekli.

92
Gore: ýitanje Tastamenta i osude. Dolje: Tradicionalni skupni portret s krnjom
Lijevo gore: Krnje Sliponja, Gluvonja i Kuconja. Lijevo dolje: ýlanovi družine Marijana Jerkunica, An-
tonija Sabo, Anka Sabo, Katarina ûaleta, Ivanka Šiloviü, Marko Ljubiü, Boris Zec, Milka Prkut. Ispred:
Božana Vrbat, Željana Mornar Deman i Marina Šiloviü

93
LUTAK 2006.
Na lokalne izbore te godine izašlo je svega
32% glasača, očito su ljudi postali sve više indife-
rentni i razočarani našim političarima i njihovom
politikom. Otkrivanje Tuđmanova spomenika 7.
svibnja (na dan Titova rođenja) nije tekstopiscu
Tastamenta ostalo neopaženo, jer taj datum posve
zbunjuje, s obzirom da se isti spomenik mogao ot-
kriti sedam dana poslije, 14. svibnja, na dan rođe-
nja Franje Tuđmana. Zašto baš taj dan, ostaje eni-
gma. Međutim, Tastamenat ovako nudi poveznicu
između tih datuma, Jozo im u srcu, Franjo o koristi,
takvi pripadaju pobjedničkoj listi.
Te krnjevlaske 2006. godine ulice su do-
bivale nove nazive, uređivala se Cesta dr. Franje
Tuđmana i to brzinom od jednog kilometra na go-
dinu dana, za tekstopisca Tastamenta i puž bi više
prešao za 365 dana. U gradu treštali su narodnjaci,
ginuli ljudi po cestama, a kladionice su nicale kao
gljive poslije kiše, mladež koja je u njih zalazila nije
ni slutila da boca i kocka izjednačuju ljude u ovi-
snosti.
U Kaštel Novome podignut je spomenik
stradalim svećenicima u Drugome svjetskom ratu i
poraću od komunističkog režima, ali s debelim za-
kašnjenjem. Iako su stari ljudi znali govoriti kako
smo nekad ispred, a nekad kaskamo, ovaj primjer
potvrđuje da se u Kaštelima više boje žurbe nego
ljute zime. A zašto, to samo vladajući znaju, kao i
zbog čega general Gotovina nije postao počasnim
građaninom Kaštela.
Međutim, ako ne možete noću spavati,
jedna legenda kaže da ste budni u nečijem snu, da
vas more brige poput krnje Lutka, jer je upozna
Carlu i uvatija Antu u svome mandatu, plesa na
muziku iz Haga. I zalud mu lipe šeste, kada mu nos
stalno reste, i zalud govori da bolje živimo, ali mi to
ne vidimo.74

Gore: Toþka EU žirafa, Nikša Tran¿ü, Grgo Miliü,

Siniša Russo i Mario Rakela
Dolje: Miljenko Kuzmaniü se penje na binu na
portu u Kaštel Starom
Desno: Krnje Lutak neposredno prije lomaþe

94
95
BAN 2007.
Tastamenat aludira na proteklu krnjeval- Biži krnjo smista iz našega grada!
sku godinu i navodi da je bila taman po miri od Dosta si nas mulja, laga i vara
sedan seli, u kojima se isprepliću gluposti i zatuca- Daj ti nama kruva,
nosti kada je u pitanju razvoj ili napredak Kašte- A tebi eto igara!75
la. Na primjer, Split je svoju rivu potpuno uredio i
modernizirao i to ispred Dioklecijanove palače (tj.
spomenika nulte kategorije pod UNESCO-ovom
zaštitom), dok su kaštelanske rive postale nepro-
cjenjive, nedostižne za takve projekte, jer njihova
svrhovitost nije u sadašnjosti već isključivo u proš-
losti. I zato, zaključuje Tastamenat, mi u Kaštelima
takvu sramotu nećemo doživit, izuzev platformi
po viđenom modelu u Kaštel Starome. Naravno,
njima neće škoditi ni zagađenja zaljeva, kao što je
bio slučaj ove godine kada je ulje isteklo iz spre-
mnika Dalmacijavina.
Posjet ministra poljoprivrede Kaštelima
povukao je pitanje nad pitanjima, gdje su granice
stvarnosti u njegovim izjavama o navodnjavanju
Kaštelanskoga polja, jer odmah smo pred očima
imali Misir, cviće, masline, vinograde, svakojaku in-
tradu… I neće nan falit ni tičijega mlika, ističe tek-
stopisac Tastamenta, jer snovi su poput bogatstava,
što ih više imaš, više plivaš u virtualnome svijetu.
A tek najave o preuređenju hotela Palace s 5 zvjez-
dica, 440 soba i multimedijalnom kongresnom
dvoranom ili hotela s luksuznim apartmanima na
području bivšeg Jugovinila. Bile su to uistinu velike
ideje za grad Kaštela i najava preokreta u odnosu
na postojeću skučenost, jalovost i unutarnje podje-
le.
Međutim, vrijeme sve iskrči što mu se nađe
na putu, svaku izgovorenu misao i namjeru potvr-
đuje ili odbacuje kroz stvarnost i tu je kraj puta, u
kojemu krive informacije imaju sedam završetaka,
a istinite samo jedan. I naposljetku, osuda je iskri-
stalizirala krnju, za kojeg na početku kaže:
Bože mili, jel’ ovo java iliti san,
Gore: Toþka »Snjeguljica i sedam patuljaka«. Iva
po trgu se prdeca neki novi ban.
Botiü kao Snjeguljica
Ustani bane, Hrvatska te zove, zove!
Dolje: Ante Vuletin na konju te gradonaþelnik
Spasi sirotinju domovine ove!
Ivan Udoviþiü i Mario Rakela u koþiji
A na kraju, dohvativši doseg istine u nje- Desno: Krnje Ban prolazi pokraj crkve u Kaštel
govoj pojavnosti, osuda pred kaštelanskim pukom Šta¿liüu. U prvom planu, u ulozi poþasne straže,
završava: Dijana Jakovac (lijevo) i Silva Pajiü (desno)

96
97
NOA 2008.
Ove krnjevalske godine, poklade i maškara-
vanje kratko su trajali, zato nemoj se žalostit kašte-
lanski puče, jer maškar i maškaravanja bit će priko
cile godine, tješi ih Tastamenat i nastavlja, neće vam
biti dosadno, a to će nam omogućit naši vrli politi-
čari, ali ne i bez računa, njima sad je lipo a ti puče
plači, lipo li je živit na tuđoj grbači.
Briga, pažnja i obzirnost postali su ključni
pojmovi te krnjevalske godine, za mrtve su brinu-
le određene novine, jer su mrtvi isplativiji, i zato
ih se poštivalo kao žive. Naravno, nije izostala ni
briga za najmlađe, time su dica iz vrtića u K. Šta-
filiću prebačena u hotel Palace, da se odmah u
djetinjstvu uče kulturnom i urbanom stanovanju.
Edukacija nije dvojbena, jer boraveći u ambijentu
oronulog i posrnulog hotela najizravnije će shva-
titi razliku između uspona i pada Kaštela. Štoviše,
gradski oci time su ogolili srž same poruke, kako
nijekanje pogreške, postaje dvostruka pogreška.
Međutim, te godine nije izostala ni poseb-
na zauzetost za kulturno uzdizanje stanovništva
grada pod Kozjakom i to preko Kulturnog ljeta,
koje je trebalo prodrijeti među svijest ljudi i preo-
braziti je u novo stanje duha – suvremenog Kašte-
lanina. Napori kulturnjaka često su se zapletali u
vlastitim žalopojkama od izuzetnih postignuća do
afirmiranja svega i svačega. A narod, neka bira u
punini svoje slobode što mu odgovara. Istovreme-
no i NATO je pokazao posebni senzibilitet prema
Kaštelima, kada su njegovi brodovi uplovili u Ka-
štelanski zaljev i tako produljili turističku sezonu,
jer kad nema turisti, onda nema ni buke i držu se
prikrižene ruke.
I naposljetku, prokazan je krnje kao biblij-
ski Noa, koji želeći da spasi narod od pokvarenosti
ovoga svijeta, nije znao da mijenjajući sebe mijenja
i svoje odabranike. I zato ga osuda na kraju krajeva
žali. Gore: Ekipa Štalije u povorci predvoÿena Joškom
Gruicom
E, moj Noa! Znaš li koga si spasija od poto- Dolje: Voditelj Joško Vukšiü u išþekivanju i na-
pa? Tako ti duše! Nek se plode i množe! Samo neka javljivanju krnjevalske povorke na portu u Kaštel
piju, al neka više ne puše. Mogu te lagat za iste pare Starom
„Idemo dalje“, a mogu ti dat i sliku Tvoju će Arku, Desno: Krnje Noa, a ispred njega stoje Irena Ško-
moj Noa, užgat, a oni će balat u šator u Resniku.76 jo, (?), Jadranka Dobriü (gore slijeva);
Marko Tešija i Marko Grozdaniü (dolje)

98
99
ZMAJ 2009.
Ta krnjevlaska godina bila je u pravom
smislu riječi znakovita, bilježi Tastamenat, tako
da su po Kaštelima postavljeni raznovrsni znakovi
zabrane zaustavljanja, prolaska, parkiranja… pa ti
dođi i prođi kroz grad, odnosno ne naiđi na rupe
i semafore. I u isto vrijeme ostani miran, sabran i
strpljiv, što se moglo protumačiti da je takva prisil-
na pokora u kaštelanskoj prometnoj svakodnevici
postala poligon kušnje za stanovništvo Kaštela. A
čovjek koji nije kušan ostaje nevješt i nezreo tije-
kom svoga života i često zarobljenik svoga iskriv-
ljenog i taštog ja. To će biti od velike pomoći ne
samo Kaštelanima nego i svima onima koji budu
prolazili kroz naš grad. Oni će razviti vještine tole-
rancije, strpljenja, samokontrole i razumijevanja za
tuđe vrludanje, umjesto prevladavajuće isključivo-
sti, grintanja i svakojakog optuživanja, zamjeranja,
ruganja i dvosmislenosti.
Krnjevalska kritika problematizira koliko
Željezara zagađuje, iako i sami priznaju kako to ne
znaju, ali napominju da je uoči izbora zagađenje
sve veće i veće. Zato tko ima uši neka čuje, a tko
može neka razumije. Ni pauk služba nije bila po-
šteđena od maškara, jer sve funkcionira po prin-
cipu pravde, ali zavisi s koje si strane. Uvođenje
OIB-a također je aktualizirano, jer time smo svi
postali brojke, samo što ih ne nosimo na uhu, na-
vodi Tastamenat. U Rudinama se najavilo graditi
novo naselje od 72 luksuzne obiteljske vile, ali, još
jednom se potvrdilo kako se prerano radovati nije Gore: Miljenko Kuzmaniü i maškarana gošüa na
dobro u Kaštelima, dok ne dogledamo kraj onog bini u Kaštel Starom
što je započeto. Dolje: Tonþi Mateta u povorci
Krnje je bio u liku klonirane nemani, Desno: Krnje Zmaj iza krnjevalske družine
Zmajček iz Savudrijske vale, nit je beštija, nit je Gornji red: Tonþica Puljas, Mira Radiü, Josipa
ptica, mlatara krilima, nije se s njime šaliti, jer je Studin, Milka Prkut, Darija Pajdek, Ante Katinac,
donio recesiju, blokira pregovore, osporava grani- Špiro Treursiü, Toni Bartulin
ce, njegovo siktanje nije uvjerljivo, s jedne strane je Red ispod u sredini: Ana Šegviü
bio gospodar neizgovorenih riječi, a s druge strane Ispod: Željana Mornar Deman, Gabrijela Periša,
postao rob izgovorenih. Ti, kaštelanski puče, sada Nives Studin,Antonija Sabo, Anita Siriü, Maja Mi-
prosudi i ne zaboravi, da sve što odlučiš može po- lan-Stude, Miljenko Kuzmaniü, Dijana Jakovac,
stati most sutrašnje suradnje, ali i obrnuto.77 (?)
Djeca ispred: Rafaela Dujmov, Ivana Kužiü, Lore-
ta Šegviü - Markuš,
ýuþe: Špiro Raduniü, Domagoj Marinoviü,
Desno iza: Marko Grozdaniü

100
101
MALI IVE 2010.
Tastamenat prvi put postavlja pitanje ispi- i ništa više. Međutim, korijeni svih kaštelanskih
ranja mozga u kontekstu mentalne higijene, aludi- nedaća (koje imaju i lokalne protagoniste) dio su
rajući time na ideološke fraze lijevih i desnih, koji širih zbivanja i procesa pa je krnje identificiran u
zagađuju duhovni prostor nacije i stvaraju podjele središnjici, gdje je mali korak od Hipo banke do
među ljudima. Štoviše, mnogo se toga već reklo, Hipo dječjih papica.
najavilo, prostrlo među kaštelanski puk, međutim, I zato:
malo od toga je imalo nešto dugoročniju vrijed-
nost, jer uglađene laži, manipulacije i lakrdija ni- Mali Ive plače,
čemu ne služe, osim onomu tko se s njima služi. Pokaka je gaće,
Uvijek se govorilo o krizi, ali sada je na- Ne smije ići kući,
došla ona prava kriza, na lokalnim izborima HDZ Jadra će ga tući,
je izubio vlast nad Kaštelima, prvi put od usposta- Druga dica mogu spati,
ve demokracije u Hrvatskoj. To im može biti od Uskok će mu gaće prati.78
velike pomoći, jer padanjem i ustajanjem i dijete
nauči hodati. U Kaštelima se ponovno čula dugo
očekivana pjesma Druže Tito mi ti se kunemo, od
njegovih osamdesetogodišnjih omladinaca u Ka-
toličkome domu u Kaštel Novome. Time se još
jednom obistinilo kako njihove nostalgične suze
nitko ne vidi, a pjesmu svatko čuje.
Kaštela su još jednom proslavila 100.
obljetnicu turizma, iako je kaštelanski turizam bio
posve devastiran i ruiniran. Zato Tastamenat govo-
ri kako ovo žalosno stanje ne bi izdržao ni entuzi-
jazam dr. Petra Kambera ili dr. Henrika Šoulavya,
koji bi radije ostali u grobu nego gledali sramotu
rastakanja poznate Kaštelanske rivijere. I zato se za
kaštelanski turizam moglo reći da je poput neka-
dašnjih veselih noći i sujetnih tužnih jutara.
Premještanje sudova otvorilo je više pita-
nja, je li broj stanovnika uopće bitan ili u Kaštelima
nema kriminala, dileri, reketari, kamatari, bejzbol
palic, divlje gradnje… Ipak, zlo je poricati mane, a
još gore se s njima hvaliti pa su time Kaštela sve
više sličila računalnoj igrici Alica u zemlji čudesa
ističe Tastamenat.
Radovi na brzoj cesti i Eko-projektu i da-
lje su bili aktualni, a prije spomenuti lokalni izbo-
ri imali su presedan u povijesti krnjevala, jer su
se kambelovske i sučuračke maškare izjasnile za
potporu ZNA SE. Time je izgubljena neutralnost
maškara, a deklarirana politička pristranost, zato
Poklade u Tastamentu bratskim udrugama poruču- Gore: Krnje Mali Ive u plamenu na portu u Kaštel
ju kako se valja ponašati u takvim škakljivim situ- Starome
acijama, a to je ne činit ništa, jer smo mi maškare Desno: Krnje Mali Ive u povorci

102
103
KRNJUŠA 2011.
Godina je ponovno bila u znaku žene, za-
ključujemo po Krnjuši. Time je u posljednjih pede-
setak godina donjokaštelanskog krnjevala treći put
krnju personificirao ženski lik.
Tajnovitost žene ima svoju dubinu, a u po-
litici nitko ne posjeduje odgonetku njezine zago-
netke, koju nije pametno iskušavati na političkome
ringu spletkarenja. Nijemci poznaju zanimljivu po-
slovicu kako ni jedna ptica ne bi visoko letjela kad
bi žene imale krila i zato žena ne govori sve ono
što zna (iako se stalno maše krilaticom ZNA SE),
ali, povijest nije zaboravila da su velikim vladarima
vladale vladarice svijeta, prije ili poslije. Političke
ambicije žene promaknu i najboljima i najdaroviti-
jim poznavateljima ljudskih duša i zato su muškar-
ci često od žena nadmudreni i namagarčeni, jer su
podcijenili domete i snagu njihove borbe u ovome
svijetu. Štoviše, muškarci ostaju nemoćni i nesi-
gurni u ženskoj nedorečenosti, ali, zato Donjoka-
štelanski krnjeval nije podlegao ženskim čarima. U
osudi je nepokolebljivo demistificira i prokazuje:

Preživala naša Jadra cilu još

Godinu jednu
Niko je priko vode preveslao
Nije žednu
Rišila se svakog kog je našla
S prstima u medu
Bože moj! Nije on iz moje
Stranke, sve je u redu!
Ko nima za kruv
Neka jede pašte i kolače
Moš živit bez rada
A moš radit i bez plaće.
Ustajte bauštelci,
Njemačka vas opet zove
U Rvatskoj za te, druže,
Nima ni rabote ni love.
Ne svira fer, korumpiran, loš
Taj stari HDZ, za jedan broš.
Zaboravi Brisel,
Gore: Glazba Zrinski i toþka “Tito”
Vatromete boja
Desno: Krnjuša s giljotinom meÿu kaštelanskim
Čobanice moja,
pukom i porukom “Svaka revolucija jede svoju
Giljotino moja.79
djecu”

104
105
BRACO I SEKA 2012.
Svaka godina je sve teža i teža, naglašava
Tastamenat i zato se naš svit sve više okreće maš-
karan, jer ionako cijelu godinu vidimo više naličja
nego lica. Istovremeno kaštelanska svakodnevica
postala je opterećena politizacijom svega i svače-
ga, tako je, primjerice, na tradicionalnom dijelje-
nju bakalara na Badnji dan u Kaštel Starome došlo
do nepotrebne diferencijacije članova HDZ-a od
ostatka svita, unatoč blagdanskomu ozračju i nje-
govim porukama mira. Naime, iz inata nisu jeli ba-
kalar, niti time uvažavali pokroviteljstvo Grada kao
krovne institucije lokalne samouprave, jer, koliko
uopće znači ta institucija, ako oni nisu na vlasti.
Odnosno, je li njihova stranka iznad grada ili svi
predstavljamo taj grad po imenu Kaštela. To znaju
mnogi u odnosu na one koji ne znaju.
I ne samo to, uskogrudno ponašanje među
njihovim članovima oduzima onaj elementarni po-
let, umrtvljuje i paralizira, a to nije izolirani slučaj
nego postaje ograničavajuće stanje duha, koji živi
u grču, jer su izgubili spontanost i nenavezanost u
vlastitoj životnoj stvarnosti. U stranačkome miljeu,
oni se fluidno poravnavaju, s kim se družiš, kakav
stav imaš prema neistomišljenicima, slijediš li be-
zuvjetno politiku vrha itd. Čovjeku u takvoj poli-
tičkoj mašineriji zatomljuju slobodu odlučivanja i
zdrav razum. I stoga Tastamenat na koncu zaklju-
čuje: možda bi se koji HDZ-ovac i bija okusija, ali
nisu bili sigurni je li Brce bilo pod video nadzoron,
pa da ne bi bili očitovani od svoji drugov iz vlastite
stranke. Štoviše, ako je ovaj slučaj bakalara bio u
kontekstu stranačke stege, onda ga nisu mogli ni
blagovati svojom slobodnom voljom.
Egzistencijalna pitanja, devastirano kašte- Gore: KUD Ognjište iz Radošiüa s toþkom »Maþ-
lansko gospodarstvo, rast nezaposlenih, odugovla- kare 2012.«
čenje s konačnom realizacijom brze ceste i kana- Desno: Krnje Braco i Seka i krnjevalska družina.
lizacijskog sustava, sve je ostalo u drugom planu, Gornji red: Špiro Raduniü, Tonþica Puljas, Doma-
kao da ljudi ne moraju plaćati režije, kupovati hra- goj Marinoviü, Miljenko Kuzmaniü, Mira Radiü,
nu, obrazovati djecu... Osuda je identificirala krnju Marko Grozdaniü, Tonþi Mornar, Marko Ljubiü,
u dvojakom liku, koji gradi hotele i igra balote, nosi Frane Klariü
kosu na šubiote i federe, jahticom se ludira, napada Donji red: Mijo ûaleta, Šte¿ca Vuletin, Ante Kliš-
Jugoslavene, a ni Marjan mu oku nije mrzak…80 maniü, Darka Jakovac, Marino Bevanda, Ana Ser-
darušiü, Dijana (?), Gabrijela Periša, Anita Siriü,
Josip Deankoviü, Zvonimira Iviüev
Sjede: Josipa Studin i Irena Škojo

106
107
ULAZAK U EU 2013.
Evo nas u jubilarnoj, i to još izbornoj, lu-
doj 2013. godini. Jo, koja će to bit vesela godina.
(…) Predizborni plan 21 od Kukuriku koalicije već
je primašen, jer imamo priko 21% nezaposlenih ili
blizu 400.000 judi oni šta sidu doma i ne radu ni-
šta. Tastamenat ovom akutnom temom otvara pi-
tanje svih pitanja, pravo na rad, egzistenciju, život
i budućnost, pogotovo mladih generacija. Naža-
lost, negativni trendovi uhvatili su maha i u Ka-
štelima, koja su prešla 5.000 nezaposlenih. Štovi-
še, oduzevši ljudima rad iz njihovih ruku, oduzeli
su im i kruh iz njihovih usta. Zbog toga su mnogi
radnici dovedeni u neshvatljivi položaj, pogotovo
kada znamo da su radije pristajali raditi i bez plaće,
nego nikako ne raditi. I ne samo to, tim ljudima
oduzete su životne perspektive, a to nije prazna
riječ. Takvo je stanje poput kradljivca vremena,
izgaranja osobnosti i lišavanja čovjekovih ovoze-
maljskih postignuća. A ti, puče kaštelanski, dokuči
granicu između beskorisnog rada i nerada. Stoga
su krnjevalske poruke iz pojedinih točaka u svoj
svojoj sirovosti bile izravne i oštre prema političa-
rima s obzirom na to da je rastuća nezaposlenost
zakočila ili upropastila život mnogih pojedinaca.
Istodobno biološki sat je nezaustavljivo otkucavao
vrijeme, a mnogi su obespravljeni radnici godina-
ma pa i desetljećima stajali na mjestu i slušali priče
o iluzornim radnim mjestima. Zato je s krnjevla-
ske bine snažno odjeknula pokladna parola nema
odmora dok traje obnova, puče kaštelanski, dok ne
iznjedrimo vlastitu stvaralačku snagu za bolji grad
od sedam sela. Naravno, bez političkih ambicija,
već skrušenom molitvom upućenom sv. Nofru da
vladajuće dovede pameti, da oni poštuju čast i do-
stojanstvo svog naroda, tj. da im daju posla i kruha.
Ipak, nije izostalo ni optimističnih naja-
va poput plinifikacije Kaštela, projekta uređenja
donjokaštelanske obale, ali lopovluk je nadasve
poprimao zabrinjavajuće razmjere. Lopovi su se
posebno specijalizirali za krađu šentadi, šahti, kan- Gore: Gradonaþelnik Josip Berket i Kraljica kr-
delabri, banaka i pošte. Jednom riči, krede se sve – njevala u koþiji
piše Tastamenat i zaključuje kako bi trebalo zapo- Dolje: Krnje Ulazak u EU s leÿa
sliti sve nezaposlene da čuvaju Kaštela.81 Desno gore: Nikola Radiü sa svojom speci¿þnom
toþkom i porukom
Desno dolje: Krnje Ulazak u EU u povorci

108
109
 I. KAŠTELA PRIDE
2014.
Ni jaka kiša koja je bez prestanka padala,
nije omela sudionike krnjevalske povorke da odra-
de svoje točke i time održe kontinuitet.

Opet ide Ive priko naše rive.

S njime šetka Nadan, cili jadan.
Zokija i Tomu za ručicu vode.
Neće tako lako do slobode.

Jedan u komori, drugi u vladi.

Štuju sedmu Božju: Ne ukradi!
Ko ih ne zna, pustija bi suzu,
Čuvaju u Remetincu, jedan drugom guzu.

Nas dva brata oba robijamo,

Ne plač majko ako nastradamo!
Ne turaj prste di ti nije misto!
Sprida ili zada, dođe ti na isto.

U ime Oca i u ime obitelji,

Lipi li su ovi naši roditelji.
Stići će ih zaslužena kazna.
Bit će opet: Muž zadnji sazna!

Porez na tlak, prirez na zrak.

Bolje biti pijan, nego jak.
I našemu Antuntunu eto, klima se Habor.
Bilo bi mu boje da je odma iša u Sabor.

Sve ča smo rekli na početku, recimo i na koncu.

Ne daj Bože da svršimo u bosanskome loncu.
I zato zapalimo ih ovde na Starosejskom mulu,
Uz prekrasni pogled na novu Ćipikovu kulu.

(Osuda Krnje)82

Gore i dolje: Krnje I. Kaštela pride 2014.

Desno gore: Toþka »Nagrada za životno djelo« Miljenku Kuzmaniüu
Desno dolje podmladak. Gornji red: Ivan Višiü, Božana Vrbat, Gabrijela Periša, Gabrijela Perkov, Lu-
cijan Šuško i Marino Bevanda. Srednji red: Mia Grozdaniü, Mira Radiü, Ivana Špika, Zrinka Opuhaü i
Ante Šuško. ýuþe: Kristijana Grozdaniü i Tomislav Rogulj

110
111
112
TOČKE U POVORCI
GOSTI

113
TOČKE U KRNJEVALSKOJ POVORCI
Osim Tastamenta i lika krnje, ništa manje
nisu važne alegorijske točke u krnjevalskoj povor-
ci, a svojim porukama često više kažu od svake ri-
ječi. Točke Donjokaštelanskog krnjevala specifične
su i jedinstvene po svojoj strukturi. Uglavnom su
to satirički obojane žive karikature, sastavljene od
pozadine koja vizualno prati sudionike – znaju se
sastojati od par, pa sve do više desetaka sudionika.
Skupno ih gledajući, moglo bi ih se definirati kao
neku vrstu bizarnog satiričkog teatra, sastavljenog
od četrdesetak malih, pokretnih scena, a publika
je raspoređena duž čitave donjokaštelanske rive.
Broj publike često prelazi deset tisuća, pa bi možda
mnogi estradni umjetnici ili teatri dali tko zna što
za tako veliku viđenost u svega par sati nastupa.
Iako svaka točka mora prije nastupa biti prijavlje-
na s kratkim opisom, katkad autori točaka znaju
ići do degutantnosti, no uglavnom su to uvijek od-
mjereni nastupi. Te žive karikature, baš kao i krnje,
kratka su vijeka, traju samo ono popodne na Po-
kladni utorak, a onda se, dok krnje još gori, polako
114
razmontiraju i nestaju, a sudionici pripremaju za
maskenbal. No, poruke, one najjače i najupečatlji-
vije svakako ostaju dugo u pamćenju.
Valja napomenuti ono što i Stipe Vuletin
Meto u svojemu intervjuu za Maškadur govori:
Ondašnje maškare su bile puno grezije: komoštre,
pancira; al je to ka sad kulturno. Onda se umaška-
ravalo kako bi ti trevilo - a to je neminovna evolu-
cija, jer je tada jednostavno „bilo takvo vrijeme“,
kriteriji su bili niži, publike je bio znatno manje, te
su i poruke bile lokalnije (to su bila vremena kad je
doslovce svatko svakog poznavao), a da bi vreme-
nom, iz godine u godinu, sve većom zahtijevnošću,
komoštre i pancira zamijenile znatno profinjenije
scenografije i kostimografije, pa samim time i po-
ruke postale jače, iako bogatstvo kostimografije
zna imati i suprotan učinak, te zasjeni ono što su
autori htjeli kazati.83
Gore lijevo: Satiriþni pogled na þlana vlade i uvoz i izvoz u poljoprivredi. Dolje: Toþka “Vjeþna im pa-
mjat”, kritika Komunistiþke partije u jeku agresije na Hrvatsku. Na “tenku” Joško Radiü
Gore desno: “Titanic”. Dolje desno toþka “Tarzan” s Jozom Grozdaniüem i Anÿelkom Škopljancem
iz 1972. godine. Lijevo: Parodija ulaska Hrvatske u EU. Koþijom upravljaju Pave Biliü (lijevo) i Ante
Vuletin (desno)

115
Gore: Faksimili popisa krnjevalskih toþaka iz
1980. i 2004. godine. Gore i dolje desno Grgo Mi-
liü i Nikša Tran¿ü, kako autori toþke vide zasje-
danje Sabora. Desno: Mario Rakela i Ivica Gru-
ica s osvrtom na stanje u selu i slika ispod Neven
Roguljiü,(?), Ankica Anteriü, Frane Ivþeviü, Stipe
Raduniü i Iva Botiü s prikazom sve aktualnijeg sta-
nja oko privoÿenja politiþara i gospodarstvenika
USKOK-u

116
117
Gore: Plakat s prikazom putanje kretanja krnjevalske povorke iz 1997. godine. Dolje: Toþka “Vještice
iz Rija” s kritikom na potpredsjednicu vlade, te Ivan Šimera i Tonþi Mornar u toþki “ýuvari stada” s
prikazom odnosa Hrvatske i Srbije.
Desno: Grupa iz Rudina s parodijom oko kule Cipicco, te dolje toþka “Carla i Ivo” koja progovara o
primanju Hrvatske u EU, te se takoÿer dotiþe Haaškog suda.

118
119
GOSTI
Na Donjokaštelanskom krnjevalu u po-
vorci na Pokladni utorak sudjeluju brojne gostuju-
üe skupine iz Hrvatske i inozemstva, a meÿu njima
dovoljno se spomeniti onih iz Italije, Slovenije,
Rijeke, Zadra, Primoštena, Korenice, Trogira, So-
lina pa do onih domaüih iz susjednog Kaštel Kam-
belovca i Kaštel Suüurca. Naravno, tome je prido-
nijela i sama þinjenica da su þlanovi KKU Poklade
sudjelovali na brojnim drugim karnevalima izvan
Donjih Kaštela, a posebno na Rijeþkom karneva-
lu, gdje su svojim atraktivnim toþkama, likovnom
izvedbom i snažnom satiriþkom porukom itekako
bili prepoznatljivi meÿu tom masom maškaranih
skupina. Stoga, i þlanovi KKU Poklade imaju
obvezu kao dobri domaüini ugostiti prijateljske
maškare, no i kroz sve te gostujuüe skupine i za-
Veseli Oldtimeri iz Rijeke.
120
dovoljstvo njihovih þlanova sudjelovanjem i prije-
mom same udruge Poklade, te i kaštelanske brojne
publike, dogaÿa se još jedna razina promicanja
Kaštela, ne samo u turistiþkom pravcu, veü i kul-
turološkom, društvenom, pa i edukativnom, kroz
upoznavanje domaüih i stranih gledatelja s oblici-
ma pokladnih djelovanja drugih gradova i zemalja.
Gostujuüe skupine svojom kostimogra¿jom,
razigranošüu i kontaktom s publikom, daju još je-
dan sloj bogatom šarenilu Donjokaštelanskog kr-
njevala. Svake godine zanimanje raznih skupina
za nastup na Donjokaštelanskom krnjevalu sve je
veüe, s obzirom da postaje središnja manifestaci-
ja ne samo u gradu Kaštela nego po svojoj atrak-
tivnosti i u širem okruženju Splitsko dalmatinske
županije.84
Gore lijevo: Karnevalska udruga ýiket iz Rijeke, Cirimigini iz Solina i Pikiüi iz Rijeke
Gore desno: Gošüe iz Korenice s toþkom Crne udovice, Udruga Puntamiškog krnjevala iz Zadra i maš-
karana skupina iz Primoštena

121
Gore lijevo: Solinjanke, Puntamika iz Zadra i Cirimigini iz Solina. Gore desno: Gosti iz Sinja, u sredi-
ni i dolje skupine iz Rijeke
Desno: Skupina Kampanel iz Kaštel Suüurca i dolje Polantana iz Kaštel Kambelovca

122
123
Gore lijevo: Vuþari iz Kaštelanske Zagore, Otoþki didi iz Sinja i gosti iz Trogira
Gore desno: Draške maškare, gosti iz Ptuja (Slovenija) i grupa Rašpin Jute iz Trogira, na þelu s popu-
larnim Valom
Desno: Rijeþani i slika ispod - gosti iz talijanskog grada Mirandole

124
125
STIPE VULETIN METO

126
ANTE DOBRIĆ CANCULINA

127
STIPE VULETIN METO (1913.-1997.)
Stipe Vuletin Meto, utemeljitelj i doživot- da Kaštela) riječima: Njegova bistrina, lucidnost,
ni predsjednik Kaštelanskog krnjevalskog društva srdačnost i oštroumnost, smisao za humor i satiru
Poklade, rođen je 26. svibnja 1913. u Kaštel Štafili- nadahnjivala je generacije Kaštelana kroz dugi niz
ću. Kao mladić uključio se u Puhački orkestar Bijać godina. Bio je kroničar, komičar i opsjenar, kritičar
čiji su glazbari organizirali i pokladne zabave. Pre- i orator, korektan i konkretan, ozbiljan i otmjen, s
uzevši 1931. godine vodstvo štafiličkih maškara, narodom i uz narod.85
brzo postaje najmarkantniji lik kaštelanske satire.
Od tada počinje razdoblje u kojemu će Meto obje-
diniti sve maškare u Donjim Kaštelima i konačno
dovršiti proces oblikovanja pokladnoga programa.
Time je nastupila Metova era koja je trajala punih
60 godina i dala najsnažniji pečat Donjokaštelan-
skome krnjevalu. Na žalost, njegovi nastupi s Po-
kladnog utorka nisu sačuvani jer ih Meto nije zapi-
sivao, nego bi seoske dogodovštine tijekom godine
bilježio tek kao podsjetnik za njegove nastupe na
krnjevalskoj bini. Bez priprema i razrađenih pi-
smenih predložaka - to je bio Meto, alfa i omega
krnjevala u Donjim Kaštelima.
Njegova pojava, originalnost i humor s la-
koćom su privlačili ljude. Dapače, njegov istup se
uvijek iščekivao s velikom nestrpljivošću jer Meto
ne bi nikoga poštedio ni preskočio. Interpretirao
je kaštelansku i širu stvarnost bez ograda - uvijek
kritički, objavivši cilon svitu kaštelanskon ča se to
kome desilo ili udesilo i ča nas je sve tišćilo u minuloj
godini.
Istodobno, nije popustio sedamdesetih
godina ni pritisku bivšeg sustava da se održavanje
krnjevala prebaci u vrijeme Korizme.
Godine 1990. Meto se povukao iz krnjeva-
la s navršenih 77 godina života i punih 60 godina
maškaravanja. Mnogi bi mu glumci zavidjeli na
brojnim ulogama: Cezara, Diogena, Matije Gupca,
Ginekologa, Pometa, Svetog Jurja, Mojsija, Ma-
haradže… Na kraju, 1990. godine okrunjen je za Gore: Stipe Vuletin Meto kao djeþak s ocem Vi-
Kralja, jer je uistinu bio Kralj kaštelanskih maška- cencom.
ra. Međutim, da bismo imali što potpuniji uvid u Desno gore: Stipe Vuletin Meto kao kralj, u pratnji
njegov život, neizbježno je navesti i ostala zanima- Mira Grgina (lijevo) i Jakše Tran¿üa. Kao udovi-
nja: zemljoradnik, kotlar, pilač drva, prodavač sta- ca, okružen Mirom Grginom, Ivanom Iviüem i Jak-
roga željeza, glazbar, kapetan Nogometnoga kluba šom Tran¿üem. Dolje desno: Meto u pokladnoj mi-
Kaštradina, stočar - i bez tadašnje mirovine. rovini. Slijeva: Branko Glumac, Ivica Peran, Miro
Čuvajući sjećanje na Meta, dugo ćemo Grgin, Meto, Marinko Jakovac, Mate Biluš Gagiü,
pamtiti njegov nenadmašni lik koji je ocrtao Vese- Goran Smojver, Ivica Bartinoviü Vjeko Eþiü i Ni-
lko Andromak (opraštajući se od Meta u ime Gra- kola Radiü (iza desno)

128
129
RAZGOVOR S METOM
OBJAVLJEN U PRVOM
BROJU MAŠKADURA 1990.
• Je li iza rata bilo maškaravanja i je li bilo otpora
od vlasti?
- Jednu godinu su nas činili (tad općina nije bila
u Sućurcu), ali su nastojali da ne bude na pokla-
de, nego jednu nedilju kašnje (u Korizmi) i onda
su nan dali bakalara. Bija je jedan iz Kambelovca.
Branko Carev, komunista, bija je veliki mraz, led.
Bilo je svita, ali ne ka obično jer ni svit ne voli kad
nisu poklade, ali je nan bija led!
A drugu godinu nisu nas ni zvali, niti smo mi slu-
šali nji. A jednu godinu nan je zabranija Zekan svi-
rat muziku štafilićku jer smo svirali Lenjinov marš,
a to nije bilo zgodno za taj dan jednom velikom
Lenjinu. Posli toga glazba dugo nije učestvovala u
krnjevalu.
• Otkad se svit maškaraje u Kaštilin?
- Svit se maškara otkad i Kaštela postoju. Najviše
su se umaškaravali Štafilićani i Nejajani, a Novljani
manje.
Ondašnje glazbe „Svačić” u Starome i „Bijać“ u Šta-
filiću bili su nosioci maškarada. To su bila hrvatska
društva. Plesovi su bili u Starome u Kandija Bepa,
u Štafiliću u Šantića, u Novome u Žanića. Sićan se
da smo svirali na nikin maskebalin ja, Canceta,
Deman i otac od žene mu. Samo za izist i popit.
• Ko je vodija maškare prije vas?
- Prije mene je vodila maškare štafilićka glaz-
ba. Pravili bi krnju i sve ostalo. Pokojni Pijo stari
umaškara bi sinove (izmrčija bi ih), stavija in laza-
njure - pušketine, a bili su sirotinja. I onda bi drža
govore u Štafiliću na rivi, a bija je i Luka Tancala
koga bi mekli na krnju, ali bi i krnju napravili. To
ti je bija jedan siromaj koji bi doša jer se tu naji i
napije. Stavili bi mu oko vrata kolajnu od lugani
(nika vrst kolači) i on bi to sve izija!
Ja san priuzeja 1931-1932. godine. Bija je pokojni
Baja i štafilićka glazba, bili su tu još pok. Pura, Šan-
ko, Njoko, i ja san priuzeja od nji. Tad se nije išlo
kroz donja sela, tek od rata. Sićan se, jedne godine
se zapalija krnje na kraj Nejaja iza potoka, a nosija

130
ga je pok. Tegeto i još dva-tri stara čovika. Obukli
su bili tunike crkovne i to je bilo svega i svašta. Go-
dine 1941. se napravila velika krnjuša u Matasovi,
u Starome kod »Valova« igrališta, pravija je pok.
Butorac, stari momak. Tad smo ja i on jašili na ko-
njin i držali smo govor sa konja isprid Nanela, sada
Pajceka.
Ondašnje maškare su bile puno grezije: komoštre,
pancira; al je to ka sad kulturno. Onda se umaš-
karavalo kako bi ti trevilo. Sićan se, jedne godine
je cila glazba bila obučena ka udovice, a izmrće-
ni. Jedne godine su pok. Canceta i pok Šare uvatili
maloga miša i obisija ga Canceta na se, pa su ga
najzad izili malo jedan, malo drugi, jer ka maškare
su, pa triba činit čuda - ludosti.
Za vrime rata su mi jedne noći odnili mazgu, pa su
je svu piturali, a rep joj je bija ka ugor, nikako tvrd.
Tako joj je rep sta do prolića. Pitaj Boga s kin su oni
to zalipili. Ja san ga čistija, ali zaludu.
Četrdeset i druge smo ja i Vinko Cirojkov bili u
poju, gnjoj cijamid nasipali. Pa smo, kako smo se
Gore: U prvom planu Stipe Vuletin Meto u ulozi Jana Smita, Ante Dobriü Canculina i Branko Glumac
1974. godine. Lijevo gore: Stipe Vuletin Meto i Bože Kutleša na maskenbalu 1970. godine. Lijevo dolje:
Metova svakodnevica - velike vijesti u malome mistu
išporkali od te prašine, a bija je dan od poklad, pa
smo išli kroz selo od Zvonka Babina gostione, s
mazgon i kozon, koje smo isto posuli i stavili in
kularine. Talijani su za nan pod puškan i tu su nan
plaćali pit talijanski vojnici, i eto tako smo se mi
umaškarali i kad se nije smilo - za vrime rata. Posli
san iša u partizansku muziku.
Kad san se ponovo oženija, tila me žena odvratit
od maškar pošto-poto, oću reć uozbiljit, i tako me
za poklade dovela u Knin kod njezina strica. Koja
me je uvatila nervoza! Sa svakin san se svadija, sva-
kome san beštima, vriđa i onda je vidila da me je
boje ostavit na miru i da me ne može odbit jer mi
je to u krvi!
Dvajstiosme smo bili muzika štafilićka u Splitu, jer
su zabranjene bile maškare i ples u svin Kaštilin.
Tad je Žic poginija. Bili smo pozvani od Društva
Cukuni, a to je bija ka komunistički bal di je sad
kino „Tesla”. Tu smo svirali na balu cilu noć. Prid
svanuće smo odili po Splitu jer nije bilo broda
Kozjak. Tek je iša u 1 uru, a mi smo u Šakića u nikoj
131
gostioni obidvali tripice. To su nan platili ti cukuni
i tu smo se pogodili s njima da idemo u Brač na
Supetar po krnjušu. Onda smo išli brodon u Split.
Tamo nas je dočekala nika braška glazba, slaba, a
mi sa broda udri, bubnjaj. Tu su nan darovali dva
dupina, to ka niku počast. Kad smo ukrcali krnju-
šu, onda smo išli u niku gostionu. Tu su nan dali
jist sira, pršuta i pit koliko oćeš. a to je najglavnije,
ka svi vinari... Kad smo došli u Split, cili je Split
bija umaškaran i u plamenu. To je bilo nešto! Sve
je bilo puno bomboni, bulini, korjanduri, svega. Tu
nas je dočekala vojna muzika umaškarana i vatro-
gasci. To je bilo 2-3 dana pri Pokladnoga utorka, a
napravili su ga za Pokladni utorak. Ples je bija u So-
kolani. Tu krnjušu je pravija niki majstor Rendić. A
ime Meto san dobija baš ti dan u Splitu. A nadija
mi ga je Lovre Kupusinov, još je živ. Zato jer mi je
sve smišno bilo i bija san vesel, jer san doša u svit i
to kod koji đavli! I kod Peškarije mi je Lovre reka:
„Vidi ča se Meto Ćurkov raspištoljija«. Tad san ima
petnajstak godin, a zna se da su Ćurkovi mučljivi.
• Ko van je pomaga oko krnje i Tastamenta?
- Kad san ja priuzeja, klapa je bila pok. meštar Jere,
Karlo Domujškin - Frane, Toma Novakov i Bažo-
ka u mome dvoru, niko vrime u Drinovića dvoru.
Jedne godine smo napravili krnju od bačvice od 2
tolitra. Ples bi održali u Šantića. U Žanića na Čistu
sridu bi spremili bakalkara.
Iza rata, četrdeset i sedme san opet počeja spre-
mat krnjeval. Demobilisan san 6. 2. 1947. i onda
me uvatija Svetin, milicajac, pa smo pisali u opći-
ni di su stale učitejice. Bili su tu Filicijo Zokićev,
Jere Bućanov i tako bi se to spremalo. Ivo Cvitić
je isto učestvova u tome. Jedne godine smo išli sa
Ivon Cvitićen na bal i odveli smo Miju Dadina. Na-
mazali smo Miji lice medon i onda smo mu turili
glavu u siknicu perušine, pa se je skoro udavija jer
mu je perje išlo u nos i justa, pa se je na novskon
Brcu pra, a mi mu ne daj, jer smo tili da taki ide na
ples u Majmunski raj.
• Je li se kogod najidija radi čitanja?

Gore: ýitanje Tastamenta 1970. Slijeva Felicijo Puljas, (?), Stipe Vuletin Meto, Mijo Studin, Ignacijo
Tran¿ü, (?) i Ante Žaniü. Desno: u ulozi Hitlera 1973., na maskenbalu. Stoje: Nenad Jakovac, Meto,
Drago Šimetin i Boško Lonþar. Sjede: Ante Dobriü Canculina i Ivan Zokiü

132
- Al nisan bija na sudu 2-3 puta! Bija je i Canculina,
i Injacijo Pirinov! Svaki put bi se to suđenje završi-
lo u cirkusu i smijadi.
• Kako je Panto iz Trogira završija u naše maš-
kare?
- Posli Prvoga svjetskog rata, 1922.-1923. godine
Panta su dobili Lušićani na lutriji u Trogiru. Kako
je tribalo pinez, stavili su Trogirani Panta u kašun.
Dobija ga je Relja Ivan šta je drža gostionu. I otad
je stalno bija u maškaran u Kaštilin, uvik bi doša
sa cvićen.
• Je li se krnje svake godine zapali?
- Je, osin jedan put kad su zabranili naši općinari.
Krnje je bila Dujka i zapalili smo joj tilo u Nejaju.
a glavu nismo. Tako da će ta jedina sačuvana glava
od krnje svršit u muzej ka vridnost, a je i bila be-
leca!
A, sad san se sitija za skandal, kad me je na kuću
napalo 1971.-1972., kad me Ruža Jakinina izvriđa-
la radi dinara koga su vatrogasci gasili. A i vino-
grad su mi jedan put isikli!
Kad smo jedne godine pisali Tastamenat, bilo nas
je puno u kužini, nisi se moga maknit, a svak oće
govorit! Da je Canculina pok. Dragi Šimetanci-
ji kartu i olovku i posla ga vanka neka se izjasni
i onda vrati, ali Drago nije moga izvanka otvorit
vrata, pa je sta vanka 2-3 ure! A ti sastanci i dogo-
vori bili bi po cilu noć, a Joža je kuca na mašinu.
Tu su bili Cvitić, Injacijo, Ećić, Zokić, Ušćina, pok.
Škoto...
Jedne godine smo išli u Split na krnjeval. Da nan je
»Jugovinil« 2-3 kamiona, pa smo na jedan ukrcali
i mazgicu i kar.
Pomet san bija za vrime Savke i Tripala, te godi-
ne, ka čistka. Te godine san već ima uniformu za
Napoleona, ali gledajuć Dnevnik, pala mi je ide-
ja Pomet i tako mi je žena priko noći sašila novu
monturu.
Četrdeset i osme godine san jema pirliju na glavi sa
dvi žaruje velike na njoj pa je govor počeja ovako:
»Moj ćoravi narode, progledaćeš kad i moje žaruje
prosvitlu«. To san mislija na politiku.
Inače, sve bi se spremilo za jednu večer. A ja san
to kupija po cilu godinu. Zapišiva bi u teku. Zna
bi se probudit priko noći kad bi se čega sitija, pa se
digni i zapiši.
Ispočetka nismo nosili tekst na cenzuru u miliciju,
a kasnije se i to moralo. Jedne godine se je zadnji
čas odnilo, tako da nisu ni pročitali ništa, jer nisu
133
134
imali vrimena, jer je povorka tribala počet. Inače
nan je milicija uvik izlazila naruku. Posli jednog
čitanja su mi došli da in dan kartu šta san čita, ali
san je izgubija, nidir je ispala. Nisan in ni da, pa mi
poslin nisu ni tražili. Sada je već drukčije. A kad
smo nosili pok. Vinka Cirojkova u kapsi onda je
u kapsu di je leža stavija bačvicu i šijun tako da je
svak pija ko je tija. Zamalo su ga bacili u more u
kapsi!
Zadnji par godin san sve pripustija mladoj genera-
ciji, jer san stariji čovik i došlo mi je u Boga više,
razbolin se svaku godinu za maškare. Ipak san ja 60
godin u maškare!
• Jeste li dobili kakvo priznanje?
- Jesan, lani od Socijalističkog saveza, a ove od
SlZ-a za kulturu. Boje bi bilo da mi dadu bar osi-
guranje, jer poslin svega, a osin toga bija san i u
partizanin i mobiliziran do 6. 2. 1947., pa niman
niti socijalno osiguranje. Ako ne ništa, šta san 60
godin činija budalu od sebe, a to san činija od gu-
šta, a ono bar šta san sačuva jednu tradiciju koja je
svudir izumrla osin ovde u Donjin Kaštilin.
• I dokle još u maškaran?
- Dokle me bude zdravje služilo, nadan se do smrti.
Već više godin ja ne radin ništa, ali mi je drago što
vi mladi držite do mene i poštijete me, zato najviše
još i učestvujen u krnjevalu.86

Gore: Stipe Vuletin Meto, okružen krnjevalskom družinom nakon spaljivanja krnje, sedamdesetih go-
dina prošlog stoljeüa. Gornji red: Mladen Matas i Joško Gruica (?) Drugi red odozgo: Roko Puljas
(?) Stipe Raduniü. Treüi red: Ivan Taraš, Ivica Bogiü Dolje: Ignacijo Vrtlar, (?) Jakša Tran¿ü, (?) Stipe
Vuletin Meto, Jozo Grozdaniü, Ante Dobriü Canculina
Lijevo gore: S Ignacijom Tran¿üem i u društvu Felicija Eþiüa kao statisti u ¿lmu
Lijevo dolje: Jedna od Metovih bilješki, koje je on vodio na papiriüima tijekom godine, kako bi mu došla
neka zamisao, te na jednom od maskenbala, predvodeüi kolonu. Iza njega Luka Dujišin

135
ANTE DOBRIĆ CANCULINA (1915. -2005.)
Meštar Ante Canculina, svi su ga znali
jedino pod tim imenom. Uz Stipu Vuletina Meta
svakako najosebujnija figura Donjokaštelanskog
krnjevala; ili, točnije bi bilo kazati, osebujan u svo-
joj osobenosti, a čega je uvelike bio svjestan, ma
koliko glumio da nije. Pa ako je Meto proglašen
Kraljem maškara, Meštar Ante bi bez problema
mogao nositi titulu Kralja osobenjaka, ali u najpo-
zitivnijem smislu.
Uvijek vedar, sklon šali, ali jednako tako
i upuštanju u žučljive rasprave, ako ne bi bilo po
njegovu - a činilo se da nikada nije po njegovu, što
je zapravo bilo samo dio Meštrove igre i zabave. Za
neupućene je njegov nastup mogao odavati dojam
svadljivosti, no za sve koji su ga poznavali, a takvih
je nemali broj, Meštar je bio neka vrsta dobrog
duha krnjevala, na svoj način izdvojen iz mase, a
opet nužno i čvrsto za nju uhvaćen.
Gdje god bi se pojavio, tu je uvijek bilo
smijeha, jer je Meštar Ante svojom neposrednošću,
Gore: Meštar Ante i Nenad Jakovac u jednoj od svojih toþaka u krnjevalskoj povorci.
136
otvorenošću i rječitošću imao čudesnu moć uvese-
ljavanja okoline.
I on, baš kao i Meto, umaškaravao se, kako
se to kaže, čitav svoj život. Krnjeval je bio jedno od
njegovih najvećih veselja. Ako ne bi znao kako će
se umaškarati, za sebe je uvijek imao lik »maškara
naopako« (naprijed ocrnjen čađom, a na leđima bi
bila maska).
Za sebe je volio kazati da je travar i da
pomoću viska proriče sudbinu, traži zlato, nalazi
novi lijek protiv side i raka. Obzirom na Meštrovu
vitalnost do duboke starosti, možda neki njegovi
recepti doista imaju smisla, makar samo u osnovi,
ali u čitavoj toj kompoziciji zbilje i mašte nitko nije
bio sklon ničemu njegovu povjerovati, već je sve
bilo shvaćano kao šala.
Tvrdio je da će se maškaravati do svoje 95.
godine, no nedostajalo mu je još pet godina da se
ostvari to njegovo »proročanstvo«. Umro je 2005.
u devedesetoj godini života.
137
138
KKD/KKU POKLADE

139
KKD POKLADE
Donjokaštelanski krnjeval ima dugu tradi-
ciju maškaravanja, na što upućuju i povijesni do-
kumenti još iz dvadesetih godina 19. stoljeća. Kon-
tinuitet dugoga trajanja rezultirao je osnivanjem
Kaštelanskog krnjevalskog društva 1988. godine,
i vjerojatno u tome vremenu jedinog registriranog
društva ovakvog tipa u Jugoslaviji (tada društvo, do
promjene zakona, kojim društva postaju udruge).
Glavni ciljevi KKD Poklade bili su upravo čuvanje,
njegovanje i održavanje krnjevalskih običaja, dru-
gih narodnih običaja i tradicija a među prioriteti-
ma također je u Statutu navedeno propagiranje et-
nografskih vrijednosti, narodnih običaja i tradicija
stanovništva. Društvo je u svome djelovanju pokri-
valo širi spektar aktivnosti, zbog čega se pristupilo
osnivanju specijaliziranih sekcija, odredilo njihove
nositelje i naposljetku zaduženja.
Članom KKD Poklade mogao je postati svaki
radni čovjek i građanin. Možda s današnjeg 25-go-
140
dišnjeg vremenskog odmaka ovi navodi iz Statuta
sadrže i dalekovidni značaj s obzirom da nekadaš-
nja radnička jutra imaju sve iluzorniji karakter u
odnosu na suvremena kretanja broja nezaposlenih
u Kaštelima. Na Osnivačkoj skupštini izabrani su
članovi Predsjedništva društva: Mate Biluš Gagić,
Doris Čiček, Vjeko Ečić, Miro Grgin, Ivan Ivić, Ne-
nad Jakovac, Marinko Juras, Dejan Kotevski, Ivica
Peran, Srećko Peran, Gordan Poparić, Roko Puljas,
Nikola Radić, Mario Radunić, Stipe Radunić, Zo-
ran Radunić, Goran Smojver, Ivo Zokić i Tihomir
Čulafić. Za predsjednika Društva izabran je Stipe
Radunić, njegova zamjenika Marinko Juras, za
tajnika Vjeko Ečić i za počasnog doživotnog pred-
sjednika Stipe Vuletin Meto. Uostalom, ažurnost
Društva već 1989. godine bila je očita s obzirom na
29 održanih društvenih sastanaka i uredno vođe-
nim zapisnicima.88
Lijevo: Faksimil dijela zapisnika KKD
Poklade od 27. sijeþnja 1989. godine, koji
svojim dnevnim redom govori o kritþkom
osvrtu na protekli rad, a istodobno projici-
ra dogaÿanja za nastupajuüi krnjeval
Desno: Popis sekcija KKD Poklade for-
miranih pri društvu na prvoj sjednici od
27.11. 1988. godine
POPIS SEKCIJA KKD POKLADE
Sekcija za propagandu i informiranje
Izrada i distribuiranje plakata za manifestacije
Društva
Vodi računa o popularizaciji Društva
Vrši video snimanja svih manifestacija
Vrši fotografiranje svih manifestacija
Formira foto arhiv
Vrši distribuiranje ulaznica
Sekcija za istraživanje kulturnog i etnografskog
nasljeđa
Vrši prikupljanje povijesnih materijala
Ostvaruje suradnju sa Zavodom za folkloristiku iz
Zagreba
Organizira tematska predavanja u okviru djelatno-
sti Društva
Organizira izložbe
Održava kontakte s društvima sličnih djelatnosti
Sekcija za sportsko-zabavni program
Organizira sportska takmičenja
Organizira umjetničke večeri
Vrši iluminaciju
Organizira vokalno-instrumentalne sastave za ma-
nifestacije
Sekcija za organizaciju maskenbala
Vrši nabavku i prodaju lutrije
Osigurava salu
Organizira prijevoz
Sekcija za dječji krnjeval
Vrši organizaciju povorke
Koordinira točke u povorci
Surađuje s odgojno-obrazovnim ustanovama
Organizira ples dječjeg krnjevala
Sekcija za veliki krnjeval
Organizira povorku
Organizira limene glazbe pri povorci
Vrši koordinaciju točaka
Usmjeruje rad organizatora točaka
Vrši izradu Tastamenta
Izrađuje binu
Organizira nabavku razglasa
Sekcija za organiziranje cvjetne povorke
Vrši nabavku cvijeća
Izrađuje cvjetne aranžmane
Organizira povorku
Vodi računa da u povorci budu zastupljeni običaji i
etnografsko nasljeđe našeg kraja, kako bi se turisti-
ma prikazao dio narodnih običaja s našeg područja
Sekcija za opremu Đardina - K.Novi
Nabavlja materijal
Postavlja i oprema stolove i sjedaća mjesta
Vodi računa o pravovremenom i sigurnosnom po-
stavljanju električne energije
Organizira snabdijevanje vodom
Vodi računa o higijensko-tehničkoj zaštiti prostora
Sekcija za prehrambene poslove
Nabavlja i priprema jelo i piće
Organizira prodaju istih
Organizira zakuske za sudionike i organizatore
manifstacija
Sekcija za izradu i opremu simbola velikog kr-
njevala
Nabavlja i vodi brigu o racionalnom trošenju ma-
terijala
Organizira i sudjeluje u izradi krnje
Oprema točku vezanu za počasnog predsjednika
Društva
Oprema kočiju, kao prvu točku u programu po-
vorke
Organizira i oprema limene glazbe
Sekcija za ONO i DSZ
Organizira rad Društva na principima koncepcije
ONO i DSZ
Surađuje sa OSNO SO Kaštela
Surađuje sa GSUP-om Split
Surađuje sa DPO SO Kaštela i DPO MZ Donja Ka-
štela
Surađuje sa društvenim organizacijama općine
Kaštela
Vodi računa da pravovremeno traži suglasnosti,
odnosno dozvole SUP-a za organiziranje povorki
i manifestacija vezanih za rad Društva
141
142
 Predsjednici KKD/KKU Poklade:
Stipe Raduniþ 1989. - 1991. g.
Sreþko Peran 1991. - 1993. g.
Gore: Društvo je 1988. godine odlukom Mjesne Nikola Radiþ 1993. - 2001. g.
zajednice dobilo svoje službene prostorije, i to Ivan Kuzmaniþ 2001. - 2003. g.
da bude sve u ironiþnom, grotesknom i poklad- Nikola Radiþ 2003. - 2005. g.
nom stilu, u javnome zahodu kojega su vlastitim Marijo Rakela 2005. - 2007. g.
sredstvima i snagama adaptirali i uredili. A bivši Nikola Radiþ 2007. - 2011. g.
SUBNOR, koji je takoÿer tada tražio prostorije, Ante Klišmaniþ 2011. - 2013. g.
odbio je prihvatiti da se smjesti u zahod, za njih Nikola Radiþ 2013.
nedoliþan prostor89.
Lijevo gore ženski dio ekipe u pripremi tkanina
za šivanje maski. Gornji red slijeva: Željana De-
man Mornar, Jelica Škopljanac, Snježana Duišin,
Nada Šüurla, Ivanka Šiloviü. Donji red: Iva Botiü,
Antina Puljas, Ankica Anteriü, Ana Iviþev i Luce
Deman Mornar
Lijevo dolje priprema za toþku »Snjeguljica i se-
dam patuljaka«. Akademski kipar Robert Joziü
crta portrete sudionika na njihove trbuhe. Slijeva:
Robert Joziü, Joško Iviþev, Marinko Šiloviü, Ana
Iviþev i Stipe Raduniü

143
 Kaštelanska krnjevalska udruga Poklade postala
je 1999. godine članica Saveza Udruga karneval-
skih gradova Hrvatske i članica svjetskog saveza
FECC-a (Fundación Europea de Ciudades Carna-
valescas - Udruga europskih karnevalskih grado-
va). Dugogodišnji član Poklada Marko Grozdanić,
dopredsjednik je FECC-a, a KKU Poklade bila je
domaćin Skupštine Hrvatske udruge karnevalista
koja se od 11. do 13. listopada 2013. održala u Ka-
štelima, u hotelu Resnik. Na Skupštini je sudjelova-
lo 27 udruga iz raznih hrvatskih gradova.90

Gore: Marin Zokiü, Nikolina Raduniü, predsjednik

FECC-a Tonþi Marega, Ante Karanušiü, Ivica Su-
pin. Ispod: Ivica Supin i Tonþi Marega
Desno: Odluka Saveza udruga karnevalskih gra-
dova Hrvatske o primanju KKU Poklade kao rav-
nopravnog þlana 1999. godine

144
145
MASKENBALI
Nakon naporne krnjevalske povorke, pro- ma je i događaj kad je muž otišao na maskenbal, a
čitanog Tastamenta, kada se krnje propisno osudi i žena pod izlikom bolesti ostala doma. I muž je na
sigurno zapali, njegovom lomačom krnjevalska fe- maskenbalu čitavu večer plesao s jednom ženskom
šta ne završava. Tek nekoliko sati nakon slijedi, za maškarom, a da nije znao da pleše s vlastitom že-
neke, i najzabavniji dio - maskenbal, tradicionalno nom, koja mu je te večeri skinula vjenčani prsten
završni događaj Donjokaštelanskog krnjevala. s ruke, i potom ga dočekala doma s prstenom na
Između dvaju svjetskih ratova održavao se noćnom ormariću.
u prostorijama Zadruge u Kaštel Starome (tj. Maj-
munskome raju), a onda u restauraciji Plavi Jadran
(koji je u međuvremenu srušen), pa u hotelima Pa-
lace u Kaštel Starome, Resnik u Kaštel Štafiliću te
Medenoj u Trogiru, šatoru u Resniku, a zadnje dvi-
je godine u šatoru na mjestu nekadašnjeg Plavog
Jadrana u Kaštel Starome.91
Za dobru atmosferu brinuli su se razni
izvođači - spomenimo VIS Maestrali na čelu s Ma-
rinom Terzijom, najdugovječnije maskenbalske
zabavljače, zatim i neke etablirane estradne zvijez-
de poput Trija Gušt, Berekina, Mladena Grdovića,
Mila Hrnića, Jasmina Stavrosa, Gego benda... Iz
godine u godinu nastojalo se zabavu podignuti na
višu, kvalitetniju razinu, nekad više, nekad manje
uspješno, čemu su uglavnom kumovale loše soci-
jalne prilike.
Maskenbal je danas, istina, zadržao svoju
formu, pa i dobar dio one davnašnje vesele razigra-
nosti i istinske bezbrižnosti sudionika u okviru te
večeri - na maskenbalima su mladi i stariji doista
ostavljali svoje brige i nestajali u tom šarenom svije-
tu, poneseni glazbom, pa trajalo to i svega nekoliko
sati. Jedini uvjet za maskenbal je - biti umaškaran
i to tako da te ni rođena mater oli otac ne poznaju.
A vaja se dobro umaškarat i zato da moš učinit koji
dešpet, a da te niko posli ne more za to krivit. Štovi-
še, bilo je više nego zabavno plesati potpuno umaš-
karan, s recimo nekom drugom potpuno umaška-
ranom osobom, pa je bilo i takvih plesnih parova
za koje ne samo da promatrači nisu znali tko je tu
muško, a tko žensko, i je li tu uopće netko muško,
odnosno žensko, nego ni same maškare nisu znale
plešu li sa ženom ili s muškarcem, a da ne govo-
rimo koliko drugih uzbudljivih tajnovitosti su te
maske krile, od neodređene dobi plesnog partnera Gore: Veliki maskenbal u hotelu Medena, u Segetu
i drugih osobina. Bilo je i bizarnih situacija koje se Donjem, na koji su, osim kaštelanskih, dolazile i
prepričavaju kao »biseri« maskenbala, među koji- maškare iz Splita i Trogira

146
Gore: Meto i Canculina u pjevaþkom zanosu na maskenbalu 1974. godine. Dolje: Neponovljiva atmos-
fera za stolom glavnih aktera Donjokaštelanskog krnjevala 1973. godine. Slijeva: (?), Boško Lonþar
- ýita, Žaja (konobar), Ante Dobriü Canculina, Zlatan Vuletin, Drago Šimetin, (?) i Stipe Vuletin Meto

147

Gore: Vjeko Eþiü, Marin Jakovac i Ivica Svalina
Dolje: Mira Radiü i Nikola Radiü
Desno: Joško Gruica (posve desno, þuþi) s veselim
društvom na jednom od maskenbala
U sredini: Veseli “vlak” u šarenilu maski
Lijevo dolje: Ankica Anteriü, Lela Smojver i Go-
ran Smojver
Desno dolje: Gošüa iz Rijeke, Miljenko Kuzmaniü
i Dijana Kokeza na maskenbalu
148
Na maskenbalu se tradicionalno priređi-
vala lutrija, a mnogi dobici bili su šaljivog karakte-
ra, poput zidarske žlice, radničkih rukavica, paste
za parkete... Godine 1989. prodana je 721 lutrija
što ponajbolje ilustrira i posjećenost samog ma-
skenbala.
Prije, u stara doba, kad bi otukla ponoć va-
ljalo je poći doma – poklade su završile i počinjala
bi Korizma. Od Čiste sride četrdeset je dan vajalo
postit, ne pivat, ne balat i spominjat se da si praj i da
ćeš se u praj priobratit.
Danas su maskenbali, htjeli mi to prizna-
ti ili ne, što zbog drugačijih materijalnih htijenja,
što zbog globalne površnosti, izgubili svoju osnov-
nu ulogu, spomenutu na početku, jer očito je da
se vremena na svim razinama mijenjaju, za neke
okrutno, za neke pak neophodno i neprimjetno,
ovisno o senzibilitetu, starosnoj dobi ali i percep-
ciji vremena.
Zanimljivo je da na današnjim maskenba-
lima imamo glavninu sudionika umaškaranu, ali
nemaskiranu, otkrivenih lica i identiteta, za ra-
zliku od prijašnjih maskenbala kada je najvažnije
bilo skriti se iza maske, a što govori o stanovitoj
promjeni svijesti građana, što je, kako se čini, samo
inertno stanje praćenja globalne svijesti, velikim
dijelom nametnute elektronskim medijima – in-
ternetom u prvom redu. A kad smo kod interne-
ta i maškaravanja možda nije zgorega primijetiti
suprotnost nemaskiranim, a maškaranim sudio-
nicima maskenbala – nickom (nadimkom, izmi-
šljenim imenom) maskirane milijunske mase koje
anonimno nastupaju po raznim forumima i por-
talima osjećajući se puno slobodnije od one fizič-
ke, negdašnje maskiranosti na plesu, slobodnije i
uvredu nekome podariti nekažnjeno i skriveno iza
virtualne maske, pa se valja upitati postaje li stvar-
ni svijet oko nas doista virtualna maškara.
No, unatoč svemu, KKU Poklade nastoje
svake godine očuvati maskenbal kao dio svojih po-
kladnih događanja, kao dio tradicije koji je ugro-
žen, no ipak, gledajući mlade snage uključene u
rad KKU Poklade, ne i u opasnosti od nestajanja.92
149
150
MAŠKADUR

151
MAŠKADUR
Nedugo nakon osnivanja KKD Poklade,
već sljedeće 1989. godine pojavila se ideja o pokre-
tanju donjokaštelanskog pokladnog lista u kojemu
bi se moglo pisati o krnjevalskim događanjima, ali
isto tako bez zadrške i o svim aktualnim problemi-
ma koji su mučili stanovništvo iz godine u godinu,
pa se tako, listajući Maškadur, i te kako mogu išči-
tati po godinama gorući problemi.
U prosincu 1989. na Resniku u vikendici
Branka Glumca okupili su se Stipe Radunić, Vjeko
Ečić, Marinko Juras, Žarko Đugum, Goran Smoj-
ver, Mario Radunić, Miro Grgin, Nikola Radić,
Branko Glumac, Robert Marić, Frane Baras kako
bi dogovorili koncepciju lista. Sastanak se prese-
lio u novouređene prostorije u Kaštel Novom te su
tamo dogovarani detalji i svakome, prema afinite-
tu, dana zaduženja za prvi broj. Tu je i pala odluka
da se list zove Maškadur.
Profesor Frane Baras za deseti, jubilarni
broj Maškadura piše: »Kao da je bilo jučer, kad
smo u prosincu 1989. okupljeni (uz girice i bržole)
na Brankovoj haciendi u Resniku poveli razgovore
o pokretanju prvog kaštelanskog pokladnog godiš-
njaka Maškadur. Listajući danas prvu desetinu
Maškadura, možemo iz humorističko satiričkog
ugla pratiti političke i društvene promjene prote-
klog desetljeća. Dovoljno je pročitati Uvodnike i
godišnje Tastamente da bismo kao u krivom zrcalu
dobili odraz zbivanja i stanja u Donjem i Gornjem
Gradu, ali i diljem Lijepe naše.«
Već u prvom broju pisac Uvodnika spomi-
nje ono što nas u budućnosti čeka: »Je da smo maš-
kare, a oli i oni drugi nisu maškare, samo je razlika
ča su oni svaki dan maškare i svake večeri skidaju
maske i postaju obični, mali, pokvareni, pohlepni,
samojubivi judi… A mi smo maškare samo jedan
put u godini, i još javno priznajemo da smo maš-
kare, a sve ča uništimo, to je oni bidan krnje, za
razliku od gori navedeni maškar (cilogodišnji) koji
ćedu, još malo, sve uništit, a samo će krnje ostat u
komadu.«
Za Maškadur je osnovno što i krnjeval-
skoj povorci - naglašena britka satira. U 25 godina
malo tko od javnih osoba je ostao »pošteđen«. Bilo
je i ljutitih reakcija, pa i onih najgrubljih - fizičkih
152
nasrtaja, prijetnji i slično - ali to je očekivano za
ovakvu vrstu tiskovine koja svake godine, uporno
i dosljedno, »izvrće rukavicu naopako« i pokazuje
drugu stranu medalje.
U Maškaduru su surađivali i surađuju
mnogi: karikaturisti Tonči Kerum (osnivač Bere-
kina), Nikola Listeš, Marko Ivić, Petar Čavka, Mi-
ljenko Romić, Branko Efendić, Slobodan Butir…
Pisanom dijelu također su obol dali mnogi
poznati autori, poput Anatolija Kudrjavceva, Frane
Barasa, Đermana Senjanovića, Mladena Vukovića
… Tekstove o povijesti maškara redovito ispisuju
Marin Vuletin, Mladen Domazet i Vladan Vule-
tin...
Maškadur je na svojim stranicama ugostio
Pomet, Berekin, imotske autore, bračke glende, te
jednako tako bio i ugošćen u Pometu, Berekinu i
još nekim tiskovinama.
Stare kaštelanske glende dolazile su od Ra-
dojke Baldić Đugum, koja je bila i lektorica lista.
Za grafičko uređenje u početku su bili
zaduženi Žarko Đugum, Dragan Stojković i Mi-
ljenko Romić, a kasnije, zajedno s uređenjem lista,
ispisivanja glavnine tekstova, izrade foto-stripova,
praktično od samog početka, Robert Marić preu-
zima i grafičko uređenje. Glende i šale, te Pitali-
ce, uglavnom dolaze od članova Poklada Marinka
Jurasa, Mira Grgina, Miljenka Klarića, Stipe Ra-
dunića, Vjeke Ečića, Nikole Radića, Joška Strižića,
Miljenka Jurasa i ostalih okupljenih oko Poklada.
Zbog svojeg, u pravilu, oporbenog stava prema
aktualnoj vlasti, ma koje ideologije ona bila, često
je Maškadur znao biti okvalificiran orjunaškim,
komunističkim, klerikalnim. Uglavnom, prozivan
i od vlasti i od oporbe, gotovo da je vremenom,
paradoksalno kako samo može biti u neuređenu
društvu, preuzeo ulogu dežurnog krnje za sve ne-
gativno što se događalo u Kaštelima i Hrvatskoj, a
na što je godinama uporno i dosljedno ukazivao.
Štoviše, kritičnost i pronicavost Maškadura pred-
stavlja ponajprije misao malog i običnog hrvatskog
čovjeka naspram restauracije političke svemoći,
selektivnosti, podobnosti i “kulture laži”, koja od-
bija priznati realnost i posljedice vlastitih zastra-
njenja.93
NASLOVNICE I UVODNICI
1990.
Poštovani puče, drugovi i drugarice, gos-
podo i gospodarice!
Evo nas u godini bez četiri ništice (a boga-
mi i nule), zafaljujući našen barba Anti (Markovi-
ću, zna se).
Je, lipo je to, mora se priznat, ča nas je riši-
ja barenko te četiri nule (a bogami i ništice), ali još
boje bi bilo, ali ko bi to izveja (ne bi svi programi s
ovoga svita), kad bi nas uspija rišit i svi oni ništic (a
bogami i nul) ča se izdaju (da izdaju, pa malo) za
asove, a svi skupa ne vridu ka goli as (može i špadi)
u trešeti. A ti asov, odnosno ništic, odnosno nul,
ima na tone i ne moš ji tek tako olovkon prikrižit.
Usput rečeno, oni su prikrižili nas, obični svit. Ali
kvragu i politika, eto in je, pa neka se cipaju, ka za
sebe i svoje guzice (i žene i dicu i unuke i svašta).
Nego, ka ča imate nepriliku vidit, počeli
smo i mi. Rekli smo, kad može svaka pizda, zašto
ne bi i mi. Oli nan ča fali?! Je da smo maškare, a oli
i oni drugi nisu maškare, samo je razlika ča su oni
svaki dan maškare i svake večeri, kad dođu u svoje
skromne vile, skidaju maske i postaju obični, mali,
pokvareni, pohlepni, samojubivi judi. A mi smo
maškare samo jedan put u godini, i još javno pri-
znajemo da smo maškare, a sve ča uništimo, to je
oni bidan krnje, za razliku od gori navedeni maš-
kar (cilogodišnji) koji ćedu, još malo, sve uništit, a
samo će krnje ostat u komadu.
Daklen, ka ča smo rekli, EVO NAS. Naj-
prije smo, ka ča je red, osnovali svoju stranku, pa
smo onda, evo i novine izdali, oli kako se to lipo
reče, glasilo. Je, to van je ovo ča držite u ruci. Ma ne
to doli, nego ovo ča čitate.
E sad, zašto stranka!?
Zato, jer danas ako nisi stranka, niko ne
drži do tebe. Danas je to u modi, isto ka ča su u
modi nike povijesne riči i izreke. A moda je moda
i triba je se držat, je li. A i takvo je vrime da vridi
samo jedno pravilo, a to je da nema pravila, može
svak radit ča mu je voja.
Onda zašto novine?!
Novine smo napravili da se malo sitimo
bivši krnjevali i oni najboji glendi i šal, a još smo
vas naumili zasmijat s novin šalan, glendan, kari-
katuran i raznin zajebancijan. Eto, neka ovu godi-
nu ovako, a dogodine kako bude.94
1991.
Štovane dame i gospodo,
Evo mene opet u ova pridratna vrimena (a
može bit da su već i ratna, dok vi ovo čitate). Kako
nan je brzo prošla ova godina — dok izgovoriš
„tenk“! Biće to radi puno događaji. Jemali smo iz-
bore, di su jedni glasovali, a drugi glasali. Pobijedili
su ovi ča su glasovali. Tako smo lipo dobili novu
demokratsku vlast koja nan je obećala blagostanje,
koje smo i dobili. E, dobili smo, ča se čudite!? Do-
bili smo lipo radne knjižice u ruke, pa sad lipo ne
moramo ništa radit nego samo šetat i spavat, a di
ćeš većega blagostanja od tega! Dakako, nisu ga još
svi dobili. Jema još oni ča moraju radit i to po no-
vome evropskome radnon vrimenu, ča oće reć od
mraka do mraka, da se ne moraju kad dojdu doma
zamarat faturetan. Puno in je olakšan život, vaja
priznat. Dođu doma s posla, obidvadu i večeradu
skupa, naslonu se na kauč i čitaju novine. Ko jebe
153
 1992.
Judi moji, jesmo se napatili. Da napatili!
Tukle su nas beštije u svu šesnajst. A ča smo jin
učinili? Primali smo ji doma, gostili ji, častili, tu-
mačili jin da lumbrak nije šaran, brinili se o njijo-
vin ženan ...
A oni nama bombe. Je, bidni su bili ugro-
ženi ka i oni Stamatović, glavni od tornja na ae-
rodromu, biće bidan jema malu plaću, pa je navo-
dija avione i još je tija bacat napalm, napalilo ga
dabogda, njega i cilu mu bratiju. Ma, JEBA NJIMA
PAS MATER! Ča se ja iman bojat koga. Kankare ji
rastočile, patule crnice in došle, apoteka in menza
bila. Malo su nan zla učinili! E, ali neka mi se javi-
du kad dođu na more. Je, malo prikomorgen.
Zavijale su sirene, trčalo se u skloništa,
plakalo se i vikalo. Više se apaurini popilo nego
u deset godin. Je, bilo je i manji falinki oko orga-
nizacije, ka recimo oni dan kad je počelo pucat i
rebumbavat. Svit je uletija u skloništa, a za jedno
dvadeset minuti počela je sirena svirat (za ti dva-
vrtal, poje, vinograd; ko će sad još poć i kopat! Eto,
deset minuti moga nas je sve đava odnit).
ča van je europsko radno vrime — radiš i odmaraš,
E, ali u sklonište nisu trčali oni ča su prije
a kad dojde oni za vodu, oli za struju, oli za smeće,
barufe išli u Sloveniju, Italiju i ostale Amerike. Svit
lipo se zaključaš i rečeš da te nima doma. A još nan
je lakše sad kad znamo da smo svoji na svome, pa
nan je i puno lakše otkad se ukinija verbalni delika-
tes. To oće reć da možemo balit ča oćemo, ma isto
nike stvari nije priporučljivo govorit. Tako van je
to u svakoj demokraciji. Nima više ni moralno-po-
litički podobni — jema samo nepodobni. Kako je
puno judi prominilo bandiru i uvidilo kako su cili
život bili zavedeni, tako je sve manje nepodobni.
To su oni ča su uvik uz vlast ili ne daj bože na vlasti,
ma kako se ona zvala. Oni su uvik dosljedni svo-
jin načelin, a osobito vladajućin. Ta će vrst jedina
priživit. To je i dokazano. U slučaju nuklearnoga
rata, jedino će gaštapani ostat živi. E, pa neka in
je uzdravje! A priživili smo i balvan-revoluciju, je-
dinstvenu u svitu. Biće i to spada u demo(n)kraci-
ju. To je ono kad lipo voziš tonobil i nikad ne znaš
kad će izletit koji balvan na cestu s puškon u ruci i
zapucat.
Eto, ja toliko, u nadi da ćemo se i dogodine
vidit i sa željon da van ne bude ka ča mislin da će
van bit.95

154
ji je osuđiva da su vaki i naki, da su kukavice, da
su utekli. A to su zapravo sve domoljubi koji su išli
ća da bi napravili mista za izbjeglice, da ne bude
gužve. Ma svit je krivo svatija. A djelovale su i peta
i šesta i sedma kolona. Širili su glasine da se nema
oružja, da se nemamo čin branit, ča totalno apsa-
lutno ne odgovara istini. Oružja je bilo, zna se i di
i kolika mu je bila cina u markan. A ko je nama
kriv ča nismo tili poć u čovika doma i potrošit koju
ijadu marak za domovinu.
I kako nesrića ne dolazi sama, baš onoga
dana kad je bilo najžešće, zarobljen je naš selona-
čelnik tj. presjednik općine g. Andromak u Divu-
ljan (ma nije on presjednik općine u Divuljan, nego
je on kaštelanski presjednik, samo san tija reć da je
bija zarobljen u Divuljan). Pričalo se i da je pogo-
đen i da je na samrti reka: »Čuvajte mi Kaštela!«. A
svit ka svit. Bidan čovik, jedva je živu glavu izvuka
od one beštije Strugara, dabogda zemju noktima
struga (ma ne on, nego Strugar).
A peta, šesta, sedma i ostale kolone i stupci
su razglasili da se pomoć za izbjeglice prodaje, da
se boji komadi nosidu doma i dilidu rodbini, pa
čak i lipe kožne jakete. A ča sve zlobnici nećedu
izmislit.
Eto, ja bi toliko, ma sve me straj da nisan
opet ka i lani napisa čako nepodobno, pa da se ne
najidi ko iz CK, pardon, tija san reć, koji od ovi
naši lokalni bogovi, jerbo mi je lani bilo zaprićeno
i to pismeno, nakon ča me se javno prozvalo (kajen
se) da san boljševik i orjunaš i svašta, da se ne igran
s demokracijon jerbo bi moga dobit po prstima (a
di ćeš demokratskije, je li).96
voriš iz grada Kaštela. A onda te čovik opet mora
pitat a iz kojega si sela, a ti rećeš iz Lušića oli kojega
drugoga. A čule su se i svađe oko toga koji će bit
glavni grad Kaštili. Dakle, koji će bit glavni grad
jednoga grada. Svašta se može čut u našega svita.
Pridlagalo se i da se zovemo Herceg-Kaštela, ko
zna radi čega!
Dobili smo i metro. I to kakvi metro! Nima
takvoga ni jedan grad na svitu, budite sigurni. O
njemu samo toliko, jerbo su mi rekli da buden kra-
tak.
Ča se humanitarne pomoći tiče, tu smo u
redu, i to na svakon kantunu. Dili se roba, spiza,
sve živo, i još malo pa neće nikome ni tribat radit,
nego samo stat u red, ženu poslat u drugi red, a
dicu u treći. Di ćeš boje! Blagostanje! Ča će ti pi-
nezi kad sve dobiješ na ruke, a za duvan se snađi
- moš prodat štako od onoga šta si dobija, oli se
minjat ka u doba robne razmjene.
Nego, sad san se sitija, a di nan je predgra-
đe? Da nije Split? Trogir? Ma, reka san već da je
teško tu bit pametan.97

1993.
Štovani građani i građanke, ka ča znate,
postali smo grad, a isto još uvik imamo naši sedan
seli, pa je to puno zgodno.
An, pardon, dužan san jednu napomenu,
a to je da ovo pišen prije izbori iz tehnički razlo-
zi, jerbo triba vrimena da se novina štampa, ali ja
ionako mislin da sve zna se, oću reć - ujedinjena
kršćanska ljevica oli tako nikako.
Ali kvragu i politika. Vratimo se na naš
grad. Je to lipo kad te ko pita odokle si, a ti odgo-

155

1994.
Ako se još sićate lita, bila je velika suša i svi
smo puvali i molili Boga da dabogda potop. A onda
je doša potop, pa smo svi molili Boga da dabogda
suša. A ko bi ovome narodu udovojija!? A svit je i
daje osta đavli i zločest, pa je svašta balija. Jo svita!
Tako su zli jezici opet govorili kako humanitarna
pomoć ča stiže u jednoga našega popa završije po
butigan i prodaje se, a mi dobro znamo da su to laži
i klevete, jerbo di bi to jedno sveto lice činilo, takvi
kriminal?! A svit ka svit, rekli smo već! Kad smo
već kod popi, eto, recimo, na vjeronauku u školi,
jednon popu se malo omakla ruka, pa je slučaj-
no udrija učenikovon glavon oba klupu i zli jezici
odma dodali da mu je izbija i ništo zubi. A, Bože
moj, poleti čoviku ruka! I sad su odma dica počela
— jo, đavle dice — govorit kako je drugi pop ča isto
predaje vjeronauk humaniji jerbo samo izvučije uši
i lomi prste, a oti prvi je eto počeja i čunke razbivat.
Gremo daje. Je, dogodilo se još ništo. Redukcija. I
baš smo se bili lipo privikli na šterike i sitili se stari
vrimen, a oni nan — a nije prošlo ni šest miseci —
odma pustili struju, tako da nan je tribalo barenko
misec dan da nan se oči priviknu na svitlo. A bilo
je i dosta krešimenti. Ali ta poskupjenja nas nisu
156
puno zabrinjavala jerbo svaki put kad bi obilati-
je krešilo došla bi direktiva da se čistu skloništa,
pa smo svi molili Boga samo da opet ne zapuca,
a neka krešiju koliko ji voja. A jedan put su priko
radija — bit će to bilo koje manje poskupjenje —
rekli da su proglašene mjere pojačanog opreza. Je
da nan to nije bilo baš najjasnije, jerbo, ka oće reć,
u skloništa van još ne triba bižat, a doma van i nije
priporučljivo stat, pa smo bili ka malo zbunjeni, ali
isto nas nisu zabrinjavala poskupjenja.
Ča ono još? Aha! Ako van slučajno ispada
kosa, oli obrve, oli brkovi, oli trepavice, nemojte se
ni zato sekirat. Ma to van je sve od našega bivšega
Jugovinila, a sada Inavinila i kako se još ono zove.
To oni tamo bacaju radioaktivnu šljaku u more.
A di ćedu š njon?! Kad može kanalizacija, može i
radijacija. A sigurno vas veseli i ovo ča su se lipo
sporazumili, pomirili i deboto izjubili oni gori naši
i oni iz Srbije. Neće nan falit turisti ovo lito, pa zato
na vrime sprem’te, sprem’te sobe, i ako jemate ko-
joga izbjeglicu u kući, potirajte ga za učinit misto
turistima. Jo, ča će to bit lipo vidit se š njima posli
toliko godin, pa ćemo lipo u ladu, uz bevandu mi
njima pričat kako nan je bilo u skloništu i di su sve
geleri letili!98
1995.
Gospodine preseravajući, dame i gospodo,
radnici i seljaci, neradnici i seljačine, drogaši i lula-
ši, luđaci i luđakinje te ostala mnogobrojna siroti-
njo.
Puno svita je dobilo telefone, ali puno svita
je i ušćuglo nogu u jaman i konalin ča ji je pošta
prokopala - pa ostavila, a ostavila nan je i one male
betonske stećke. Kad će se to sve zatrpat i izdretit,
e to van ni Đekna ne zna. A šta nije pošta, prokopa
je Vodovod, i to tako da kad iskopaju, zemju ostavu
di je, oli ako je blizu more, jarnu je u more. I me-
tro nan se udunija. Više ne vozi. Nije rentabilan.
A proradit će opet, oćete li se kladit? To van je po-
malo čudna pruga, ona je rentabilna samo prid iz-
bore, pa neka je i mukte. Vozit će ona opet. Idemo
daje. Čini se da dragoga Boga najviše štuju divjaci
i huligani. Kako?! A lipo! Za svaku Badnju večer
(i prije) potroši se toliko eksploziva da bi se moga
osvojit Knin, a od oti eksplozij svi kaštelanski porti
 1996.
Imamo Kaštela! Ali isto tako u tin našin
Kaštelima imamo svega i svačega.
U ekološkon pogledu prilično smo napre-
dovali, ka ča se vidi iz priloženoga mora i zraka. I
ča se ima Lipa naša (ma ne mislin na Lipu našu Hr-
vatsku, nego na Lipu našu ekološku udrugu), i ča
se ima bunit kontra zagađenosti, radijacije, fekalij,
vinilklorida, žive, cimentne prašine i ostali hranjivi
materij, kad su nan se plućice i jetrice i svi organi
na to naučili, pa bi nan bez toga bilo neobično, mo-
žebit bi se svi porazbolili, a vako partiju samo oni
ča još nisu navikli. Mogla je gospođa Ivna nabavit
još i čako brodice ka oni divjaci iz Greenpeacea, pa
se vozikat po Zaljevu, pa još i skočit u znak prote-
sta. E, da je bilo! Kako svaki grad jema svoga sveca
zaštitnika, niki pametni judi su pridložili da naš
bude Gospe od sedan žalosti. Mogu reć da ideja
nije loša.
Male butige niču ka gljive posli kisele kiše,
ali zato velike firme gredu ća, pod stečaj, a onda u
su toliko rastreseni da nećedu izdržat još dvi oli tri privatne ruke, i to obično u ruke od »oni ča su ji i
Badnje večeri. Ajmo ća. Ako se pitate zašto prošlo- upropastili.
ga (i ne samo prošloga) lita na našin plažan, radi Ruku na srce (ma ne svira himna, nego se
zagađenja, vlasti nisu izvisile tabele »Zabranjeno to tako reče), naši uvaženi općinari osvitlili su nan
kupanje«, odma ćemo van reć: To je zato da bi se
svit moga kupat. E, ča se čudite? A tuševi nisu radi-
li da se ne priladite kad izađete iz teploga mora, pa
pod ladnu vodu. A plaže niko nije čistija da se opet
ne šporkaju, jerbo ko je toliko lud ić čistit plaže kad
se zna da ćedu se s prvin jugon opet zašporkat. Eto,
i to smo sredili.
Gremo daje. Kaštela bi tribala dobit pri-
znanje od Društva za zaštitu životinj, jerbo di ste
vidili da toliko pasi šeta slobodno po selu, oprosti-
te, gradu, i da slobodno možedu ujist koga oćedu i
niko in neće ništa. To van je isto ka i sa ovin nere-
gistriranin autan šta divjaju kroz naš grad. Policiju
ne zovite, jerbo ne možete reć registraciju kad je i
nemaju, pa ji onda policija ne može ni gonit.
Bespravna gradnja i nadogradnja napre-
duju u sve šesnajst, po sistemu daj-daš (marke, zna
se), i o tome nećemo više.
Drago nan je da smo dobili naj-Kaštelani-
na i naj-Kaštelanku i ča su obodvoje iz Lušića i ča
je pokrovitelj bija »Ketering Zračne luke Split«.99

157
grad. Je da još tu i tamo pokoja štradica nije osvit-
ljena, ali sve u svemu i svačemu, imamo vanjsko
svitlo i tu jin svaka čast. I sad nema straja da će te
koji lupež oli manijak napast u mraku. Napast će te
po svitlu. A to je velika razlika.
Bogu fala, više se puno ne puca po našemu
gradu, ali se ispalije. Ma jeste li vidili koliko je svita
ispalilo! To je došlo ka zarazno, ka gripa. Sad ga vi-
diš, sad ga ne vidiš - jer je na Rabu. Tu bi se tribalo
zamislit.
I na kraju bi još reka da je u ovi zadnji pe-
šest miseci palo desetak litar kiše manje nego kad
je bija prošli POTOP. Ali nemojte se bojat.. ma ni-
san vas tija plašit. Je da je Nostradamus predvidija
da će dogodine, ma ništa, ništa...
Budite vi meni zdravi i veseli.100
158
1997.
Ma vidi kako su štampaduri falili, pa su
umisto UVODNIK, napisali UVOZNIK, a ja van
ništa neman sa šenicon ni sa brašnon, jerbo da
iman, sad ne bi bija ovde nego bi me za kaznu me-
klo na koji lipi položaj.
Kako se počelo svakon selu dilit status gra-
da, bilo bi najboje da i naši sedan seli svako za se
bude grad, a Kaštela bi mogla bit županija. To bi
bilo puno zgodno.
I prošle je godine palo kiše za jedan pri-
stojan potop. Ali, sva je srića da su naši gradski oci
sredili cestu i odvode, pa možemo bez straja, odit
po njoj, oću reć vozit se - ako imamo gondulu. Ma
vidi, evo sad mi je palo na ovo malo pameti, za-
što ne bi Kaštela organizirala prvenstvo u kajaku
jednokleku na divjin vodan po staroj kaštelanskoj
cesti.
Ča se turizma tiče, tu smo od svi gradov i
seli na moru najboje prošli. Dok su se druga turi-
stička mista mučila i znojila s pustin gostima, mi
smo se lipo na miru kupali i sunčali bez nji, samo
naš domaći svit. Vidi se da se oni skupi turistički
prospekt o Kaštelin isplatija. Je, isplatija se, pitajte
one ča su ga pravili.
Da ide na boje, govori i sanacija “Inavinila”
i ostali firmi, pa će tako još koja stotina svita ostat
bez posla i moć će se pridružit onin ča od prije še-
taju, pa čedu svi šetat, ma ne protestno, nego onako
za gušt. Ali će zato Zavod za pečatiranje povećat
proizvodnost.
Evo, evo, još malo pa ću bit gotov. Ma vidi,
tučedu me po glavi. A moran još rič-dvi.
A tek Eko-projekt. Ča ćemo tek onda pro-
cvitat. Ma ča procvitat! Prolistat ćemo svi. Pa kad
nan još dođu kruti i ostali radioaktivni otpadi, pa
ko i nije ćelav otpade mu kosa. Divota!
Evo, još izbori i gotovo.
Ka ča znate, ovo je izborna godina, pa je
tako i ovo nesriknje Društvo Poklade (HKKDP)
odlučilo provest izbore i to za presjednika. A vidit
ćete na daljnin stranican, kandidirali su se sve sami
viđeni ljudi. Stalno ji viđate po selu, tj. gradu.
Eto, nema više mista, pa vas pozdravjan i
želin puno jubavi i zdravja, a pinez kako bude.101

1998.
Moran vas odma upozorit da dobro pripa-
zite kad ča dodajete, recimo u vrime obida rečete
ženi: Dodaj mi ti komadić kruva od jučer. Ako vas
čuju nadležni, odma ćete platit porez na dodanu
vridnost - jerbo van je žena dodala kruv, a kruv je
vridnost. I sve tako. A palo mi je na ovo malo pa-
meti ča je ostalo, zašto ne bi i Kaštela tražila svoju
autonomiju. Kad može oni Pauleta doli za Istru
tražit, možemo i mi. Oli su oni ča bolji od nas. Ča
bi nan falilo. Mogli bi lipo živit, jerbo imamo sve
ča nan triba. Imamo turizam, industriju, kulturu,
ribarstvo, parkirališta...a sve. Evo, samo od turiz-
ma koliko smo inkasirali češki krun, mogla bi cila
Kaštela živit. A imamo i vrhunske kadrove u tome
poslu. Eto, recimo, konobari u Resniku, ma to je
divota kako otmjeno radu svoj posal. Prošloga lita
poslužija nas je jedan s cigareton u ustin, ali je pa-
zija da nan pepel ne upade u piće; a kasnije je dru-
gi doša naplatit, a puna mu usta - bidan je taman
ništo prizalogajija, a mi ga sad zajebajemo da nan
dođe naplatit. Ali je isto doša, fino i kulturno, pa-
zija je da ono ča mu se cidi iz ust ne pade kome
na majicu i kako nije moga govorit, na mote smo
se dogovorili koliko imamo platit. Govorin van ja,
odma se vidi da su to sve probrani konobari najviše
klase. A kakvi gosti, takvi i konobari, je li. A kad
smo već kod Resnika, triba spomenit i jedan manji
incident, kad su se Česi i Poljaci deboto potukli,
jerbo da je Poljacin posluženo manje spize nego
Česin, a sve to jerbo su Česi plaćali masniju cijenu
(desetak marak - koja masna zarada, a), a Poljaci
ništo manje od nji, pa - koliko si platija, toliko ćeš
pojist. E, ali to se u Palacu ne može dogodit, jerbo
nan je jedan od glavni ljudi toga hotela reka da oni
imadu posebnu prostoriju, doli u podrumu, ako jin
slučajno zaluta koji bogatiji Nijemac, pa ga odvedu
doli i dadu mu da ždere koliko može, ali ga Česi i
Poljaci gori ne možedu vidit.
A ča se bolnice tiče, to nama ne triba. Ka-
štela su prema službenin izvorin na prvome mistu
i po broju oni bolesti - ma znate koji. I ča će nama
bolnica? Mi smo se na te stvari navikli ka na prila-
du.
Puno vas pozdravljan i želin dobro zdrav-
lje, a najviše da nan Bog poživi našega dragoga šjor
Škegru i njegove kolege koji su nas tako sredili, da
ćemo vječno pantit njijov lik i djelo.102
1999.
Dragi puče kaštelanski i svekolika ruljo,
dame i gospodo Hercegovci, cijenjeni prstaci i piz-
dice, evo mene i desetu godinu zaredon, pa san
dok ovo pišen meka i kularinu, a obuka san i veštit
od prve pričesti. Ova naša poznata uzrečica povi-
še Uvodnika van je živa istina, pa san i ja ka malo
maka, jerbo deset godin u Kaštelin van je ka sto u
drugon gradu, pa mi slobodno čestitajte. Fala.
Prvo, ka ča je i red, triba pofalit našu vlast
koja je za samo pet milijuni kun, koliko jon je i
odobreno, sredila Kaštelansku cestu tako da je ne
moš pripoznat. Ne samo ča je asfaltirana po ciloj
dužini, nego su meknuti i semafori skupa sa zebran
koje su za tu priliku posebno dopremjene iz Afrike.
A staza za pješake je napravjena u rekordnon roku.
I sve to za samo pet milijuni. Ko nije bija odavno u
Kaštelin, kad vidi cestu, odma misli da je doša diko
na Zapad, recimo u Zambiju oli koji drugi Zambe-
zi. I Sveti Otac se cilo vrime zlamenava dok je pro-
lazija i govorija: Bože dragi, pa di ovoga još ima! A
kad je sa tako malo pinez sve to napravjeno,
159
 2000.
Na znan sam di bi počeja, jer toliko se lipi
stvari u našen gradu dogodilo, da ti stane pamet.
Nema toga grada, toga sela koje se može s nama
usporedit po svemu ča je učinjeno.
Evo recimo ova naša Kaštelanska cesta,
više je u ovi deset godin na njoj napravjeno trotoa-
ra nego za onoga sistema u pedeset. Prema svin ra-
čunican, još samo 286 godin i 2 miseca i komplet-
na cesta će bit sređena. A di to ima, recite vi meni?
Da nema u Japanu? Malo morgen. Imamo vlast
kakvu jednostavno čovik ne može niti zamislit, uz
najboju voju. Svaki od nji zaslužija je najmanje ka-
rijolu ordenja. A kakvoga protupožarnoga proroka
za gradonačelnika tek imamo, pa ljudi moji, toga
na svitu nema. Zamislite vi to, primit prvoga vatro-
gasca u državi Franju Gregurića, isfalit ga i dat mu
odličje samo dan prije nego je izgorilo po Kaštili!
A je li ga moga primit dan posli i odlikovat ga za
to jer je izgorilo po Kaštili, a mogla su i cila, pa je
možete zamislit ča će se sve uredit sa projekton Eko to spriječeno. A, ne, on je zna ča će se dogodit, on
Kaštelanski zaljev, di je odobreno puf 65 milijuni je ima viziju, i odma ga je odlikova za zasluge, iako
dolori. Pa to će bit toliko čudo, da ćedu dolazit ho- je ovi bija na godišnjen odmoru. Ne, tu smo jedno-
dočasnici iz ciloga svita. A ako je to malo evo van stavno najjači, u vatrogastvu i tin stvarima.
još: koji se grad može pofalit da osin ležeći policajci
ima i ležeće tajne agente? A di to ima nego u Kašte-
lin. Ča? Oli ne znate koji su to? Ležeći policajci su
van oni izbočeni, a oni konalići i buže, ča vi mislite
da to iskopa komu pada na pamet, pa tako i ostavi,
e vidite, to su van ležeći tajni agenti, samo nikome
ni riči. Ča će bit sa AdriaJugovinilon, ja se u to ne
bi miša, ali mogu reć da mi je puno lakše otkad san
čuja direktora Krstulovića koji je lipo reka da su
one velike balote bezopasne, jerbo ako puknu, to
van je isto ka kad pukne boca plina. Je da je boca
plina malo manja, ali nema veze. A Jadro, tu bi se
mogla posijat trava, jerbo ona najboje ide. I... ma
neću više o tome.
Evo san zamalo zaboravlja najvažnije. Evo,
pitajte koga u našen gradu di je Sveti Nofar, malo
će van ko znat reć. A pitajte za Široki Brig, svak
zna. Pa bi bilo najboje Svetome Nofru prominit
ime u Široki Brig, a sela našega grada prominit iz
recimo Kaštel Novi u Herceg Novi oli Bosanski
Novi, pa Herceg Stari, Rudine u Grude.103

160
E, sad triba reć koju rič o možebit najatraktivnijoj
stvari u gradu, a koja bi nan mogla dovest turisti za
bacanje. Još se niste sitili, je li? Pomrčina! Je, znan,
bila je svugdi pomrčina, ali u nas je priko cile godi-
ne, a vidili ste koliko se plaćalo i koliko su zaradili
Mađari na Balatonu. A ako su oni toliko inkasirali
za par minuti, možete mislit koliko ćemo mi priko
cile godine. Kako, e kako. A lipo. Mi imamo feno-
men stalne djelomične pomrčine, koja se najboje
može vidit uvečer kad nema vanjskoga svitla u
nikin kvartovima Kaštili, ka ča su Bronks Štafilić,
Novi Harlem i drugi, a sve se više događa i potpu-
na pomrčina, isto u večernjin uran, kad se turistin
pruža prilika, bez zaštitni očali, ne vidit prst prid
noson, zafaljujuć totalnome mraku, a sve to zafa-
ljujuć Elektrodalmaciji koja je to omogućila.
Eto, ja ne znan kako se turistički djelatnici
još nisu toga sitili. Samo triba sve to izreklamirat i
pokazat delegacijan da je kod nas uvik pomrčina,
pa će bit šoldi. A sitija san se da kad san govorija o
cesti nisan spomenija sve one krasne foše i kona-
liće u kojin se čovik ne može utopit, može samo didu. A ne bi ni lokalni čelnici jednoj srednjeafrič-
slomit vrat.104 koj cesti dali ime koje in je najsvetije, pa se i po
tome vidi koliko oni poštuju prvoga Predsjednika.
Svaka jin čast!
2001. Je da je bilo ka i uvik, dežurni grintali koji
Ka ča ste i sami svidoci pokajnici, u našen su govorili da kako nije sram davat ime jednoj ta-
gradu u zadnju godinu dan dogodilo se strašno kvoj cesti po jednon takvon čoviku. Ali to su unu-
puno lipi stvari, toliko da me lipo straj oću li imat trašnji (iz kafići) i vanjski (sa rive) neprijatelji Li-
mista za sve nabrojit. jepe Naše (ma ne one od gospođe Ivne i šjor Kutle
Najglavnija, najveća, najboja stvar šta se - ma onoga drugoga Kutle, brata od onoga pravoga
Kaštelin mogla dogodit je ganjc nova cesta. Je, Kutle, onoga za ekologiju, e toga, toga).
ma ne zajebajen se - nova novcata, tuto komple- Obavezno triba spomenit i velebnu arhi-
to. Kako nije?! Ajde, kad ste tako pametni, recite vi tekturu našega grada, a u kojon prevladava izvorni
meni, di je Kaštelanska cesta? E, nema je. Ali smo mediteranski stil sa četiri do pet katova u crvene
zato dobili novu: Cestu dr. Franje Tuđmana, prvog matune i renesansnin rokoko špicastin krovovima
hrvatskog predsjednika. Eto, jesan li laga? Je da je proti sniga, jer se zna, ako ičega osin droge u našen
malo puno za pisat adresu, pa će zapocesat cilu ku- gradu ima više, to je snig. Sve te prekrasne građe-
vertu, ali ča je to prema novoj cesti. A da veselje vine su, dakako, legalizirane. Šta se tiče Crkve, e
bude veće, otvaranju te naše nove ceste nazočo- tu smo postali svjetski fenomen, toga nigdi u svitu
vali (jeli se to tako reče?) su i deboto svi članovi nema jer kako već odavno zna se, i naše su crkve
obitelji Tuđman, a ča je garancija da je sad cesta postale političke tribine, pa se tako na misu ne ide
skroz u redu, da nema više buži i foš i lokav vode prema mistu stanovanja, tj., župe, nego prema po-
kad kiši i da je kompletno uređena; jerbo da nije litičkoj pripadnosti: pa tako desnica i simpatizeri
tako, ne bi gospođa Ankica i sin Miro i ćer Neven- idu na misu u Stari, livi i drugovi idu u Novi, a u
ka pristali da jin se tamo nika ruinana, izlokana, Štafilić demokratski centar Bosne. Pa di to ima,
opasna, potopjena i svakakva cesta zove po ocu i a!105

161

2002.
Evo trinajst godin je prošlo ka trinajst dan.
A kako nama, tako prolazu godine i našin vlastima,
proleti in godina ka dan, pa ča ćedu bidni i učinit
za tako malo vrimena, jer ako jin godina prođe ka
dan, onda bi jin tribalo baren ijadu godin da čako
napravu.
Nego, ove godine je evo ovoliko falilo da
ne izađe Maškadur, jer smo dobili žestoku kon-
kurenciju - drugovi iz HDZ-a su za prošle lokalne
izbore objavili najhumorističniji list u povijesti Ka-
štili. Sve u boji, na 24 stranice luksuznoga i tvrdoga
papira, tako da ne bi kome palo na pamet obrisat
guzicu. A ko je platija, zna se. A u tome za krepat o
smija listu piše šta su sve učinili za naš lipi grad. I
slikali su sve šta su u mraku izgradili, pa bit će zato
sve i ispalo kako je ispalo, jerbo su gradili u mraku,
onako nakrivo; a niki su digli i velike pineze u mra-
ku, jer se nije vidilo, onako priko noći. I, evo ga na,
kad smo kod mraka, evo ovi čas je nestalo struje.
Jeste li primijetili, dragi Balibani, da u nas nestaje
struje kad nema ni nevere, ni vitra, ni grmjavine.
Samo nestane. Uvik nestane. A oni tamo zaostali u
Slatinan uvik imadu struju. Neka, tako jin i triba,
162
pa nek jin tuče u oči, a mi lipo guštamo u mraku,
uz šterike, uz romantiku.
Nego, di san sta? Aha, među ostalin bise-
rin u listu, objavljena je ne samo slika Getroa, i da
su to oni izgradili, nego je ispo toga slika ledine, a
poviše slike piše da će tu niknit najveća trgovačka
kuća Merkatone sa priko 300 zaposleni. A mekli
su i sliku “potpuno dovršene Kaštelanske ceste”
od pet kilometri...u mraku, u noći. Ko ne viruje,
neka pita kojega druga iz HDZ-a neka mu ga po-
kaže. Ma ne njega nego list. Eto, zato smo se mislili
oćemo li štampat ovi ludi broj Maškadura, jer se
nikako ne može meknit s tin HaDeZeUron. I već
san bija diga ruke od svega. Ali kurba Negodić, svr-
gnuti presjednik maškar u sjeni, koji se stalno mota
oko maloga Marineta, posla mi je jednu Balibani-
cu ženskoga roda i govorin ja njoj, čuj mala, ja san
diga ruke, ali ona, da evo onda ću i ja dignit noge,
pa san ja reka kvragu sve i spustija ruke na dignute
noge. I tako je sve počeo, i tako je svršilo da ćemo
radit Maškadur. A ne smin se zaboravit pofalit da
smo mi još prije dvi godine objavili sliku i tekst o
Mujinoj pećini, a tek sad sve novine. A ka da jin mi
nismo rekli.106
2003.
Prošla je još jedna godina blagosranja, u
kojoj su se posebno poštivala ljudska prava kri-
minalci, pa nan je zemlja ka jedan veliki zatvor na
otvorenome, jer lupeži slobodno šetaju po njoj, da
ne bi dobili duševnu bol. E, ali ova je godina izbor-
na i sadašnja će vlast ić ća, a doć će nova, još boja i
još poštenija, pa će nan lipo i pošteno krest i lagat,
ka i prošla, ka i priprošla, ka i svaka. To je ča se
tiče državne politike i vlasti, tu ćedu se dakle stvari
prominit na isto.
Ali ča se tiče naše lokalne situacije, e tu je
stvar drukčija, jerbo nema te stranke, nema te sile i
mile koja može u Kaštilin pobijedit naš jedini i ve-
liki HDZ, i neka mu je vječna slava i fala na svemu
ča je učinija za ovi grad, a učinija je puno, toliko
puno da se to ne može doživit, nego opisat. Ako
ne virujete, pitajte našega gradonačelnika, oli još
bolje bivšega presjednika HDZ-a, Zekića, koji je
javno, na televiziji izjavija da su Kaštela centar kul-
ture, razvoja i prosperiteta i svega. A kad jedan čo-
vik na tako odgovornome mistu tako ča reče, onda
mi mali ne smimo u to sumnjat. Evo, recimo, ako
dva dana pada kiša i naša cesta se pritvori u lokvu,
to se nama svima samo čini, to je fatamorgana. Ili
recimo one foše i konali; nema ni ti foš, naresla je
trava, pa se ne vidu, pa ko ne zna, onako blesavo
ide parkirat na to, pa upade u konal. I ko mu je kriv
da ne pazi. Ko to parkira auto u fošu koje nema.
A Kaštela imaju još jednu perspektivu -
pornografsku. Po Malačkoj nan se snimaju pornići
u svu šesnajst, pa bi to tribalo naplaćivat. Svak ko
snima pornić, triba bi na Općini uplatit jebarinu,
oli kako bi se to zvalo. A gori je ionako sami goli
kamen, pa neka dođu i furešti snimat porniće. Pa
to naplaćivat na uru i eto prosperiteta.
Dakle, budućnost nan je u nikoj stvari. A
i pitoma gradnja nan je podivljala. Izniču kuća za
kućon, ka lude. I tu imamo jedan fenomen - najuže
ulice na svitu. Jema ulic od šezdesetak centimetri,
a sa strane su kuće od pet katov. Nisu te uličice
tako uske radi ludi i škrti vlasnici parcel, ma ke,
nego je to radi bure, da manje puše.107 2004.
Evo je petnajst godin prošlo od prvoga
broja Maškadura, a ka da je jučer bilo kad smo pe-
kli girice u pojati na Resniku i dogovarali se kako
ćemo ga nazvat, kako ga napravit...koga meknit, ča
meknit...
U ovi petnajst godin bilo je svašta, napa-
dalo nas se da smo ovaki i naki, da smo masoni,
da smo crkveni pivači, pa četnici, partizani, ustaše,
livi, desni, klerofašisti, sakati... A ča sve nismo bi-
li...i ča sve nismo još za niki svit. Eto, godine pro-
lazu ka dani, dani ka ure...a ure ka godina. Rekli
su mi da nikako ne zaboravin spomenit da je naš
grad ove godine dobija i prvi semafor. Neka, to je
za svaku pohvalu.
Nema toga grada na svitu u kojemu ima
ovoliko šoping centri po glavi stanovnika. I, ne-
mojte se čudit, jerbo ispada da su Kaštela najbo-
gatiji grad, ne samo u Hrvatskoj, nego i u cilomen
svitu. Od Keruma, Getroa, Tommya...pa sve do
Merkatora, ako ćemo malo dalje, vječno je gužva,
uvik je sve puno. Kupuje svit leva-leva, ka da će su-
tra sudnji blagdan, a niko ne radi; a i oni ča radu,
malo ko od nji prima plaću. I da nismo fenomen.
Pa se čudimo kako nan se poveća broj stanovnici.

163
A svit je vidija da je ovde El Dorado, blagostanje... I
dok drugi gradovi kukaju kako ćedu izumrit, kako
jin pada natalitet, u nas se otvaraju dodatni razredi,
proširiju se škole...čudo jedno. Evo, prođeš danas
kod jedne zemlje, a sutra već misliš da si zaluta,
jerbo je priko noći nikla kućica u cvijeću na pet-
šest katov. A je li legalno ili nije... Asti miša, sve je
u našen gradu legalno, bilo legalno ili ilegalno.
Ako idete na Općinu izvadit koji doku-
ment, možete naletit na koju tuku oli prasca, pa
pazite da ji ne pripadete, ma nećedu van oni ništa.
Je, ako ne virujete, pitajte stražara. To su tu, naše
tuke, naši prasci, domaći. (...)108
Pritilo mi se Batinon. Je, uvatili su Batinu da mi
priti, nisu imali srca doć i reć mi ča mislu, nego
su bidnu Batinu nauškali da mi reče kako bi bilo
bolje da ne pišen to ča pišen, jerbo ćedu me umirit
ka i još jednoga ča su ga umirili. E, sad, ča to zna-
či „umirit“, je li uspavat ka pasa, oli čako drugo,
ne znan. A ne krivin ja Batinu, jerbo ne tuče ona
sama, mora bit kome u ruci. A kome je u ruci, ne-
man pojma.

2005.
Braćo i sestre Bosanćerosi, dragi penzione-
ri, posebno vi ča primate tri do četiri penzije iz isto
toliko držav, plus socijalna pomoć plus dodatak na
dodatak, drugovi Kašteljanci, uvaženi neradnici i
šverceri, gospodo huligani i ostale manjine...
Evo nan se malo nakrivila Zemlja. A kako
i neće! Ma ne naša zemlja, nego cila Zemlja. E, ono
kad je tresnilo. I sad smo malo ukoso, a i kraći nan
je dan, iako ide duži, prema litu, ali skratilo ga je.
Nego, jeste li primijetili i po još jednome detalju
kako idemo u Europu, pa i na Zapad, ako baš oće-
te - a to je sirena. Prije nisi moga čut sirenu Hitne
pomoći ni za lik, a kad bi je i čuja, već bi svi sedan
seli znalo ča se dogodilo; a sad, svaki dan po toliko A imamo i tako zavidno zdravstvo, da ne može-
puti, udri sviraj. Eto, to je jedna puno lipa stvar, jer mo ne virovat u njega, kad vidimo da nan ministar
kad gledate one američke i strane filmove, i kod nji zdravstva ide u inozemstvo na pregled, pa je malo
po cile dane zvižđu sirene i niko se ne osvrće, a oni to, nego i na operaciju.
su na Zapadu. A Severina, ona je doprinila porastu A da idemo u Europu, dokaz je i poznata
nataliteta, a ča ćemo govorit. Svi na nju, da vaka i splitska tiskara, koja se nije udostojila ni nakon dvi
naka, a svi su tili vidit cede, pa bi na po filma već zamolbe poslat nan ponudu za štampanje Maška-
udrili na posal, ako su u paru, a ako je čovik gleda dura, a mrtva sezona za štampadure. A bit ćemo se
sam, je li, bože moj... Ma, čak mi je jedan stariji i njima zamirili.109
gospodin iz inozemstva pisa da ako mu mogu na-
bavit, da mu pošaljen. A di neću. Da nabavit, ma
iman ja to prije nego se snimilo.
Špijaje svak svakoga. Ispada da imamo
više špijuni nego stanovnici, a to nikako nije do-
bro, jedno vrime je tako bilo u Rusiji, ono kad je
bija oni nesrića Staljin na vlasti...

164
 2006.
Proračun od sto milijardi kun je izglasan, a
da narod, kao i uvik, niko ništa nije pita. Uvedene
su i dodatne pristojbe od 30 kun u zdravstvu, koje
se izravno uplaćuju na žiro račun državnoga pro-
računa. Čak smo napredovali i u korupciji i pali za
još dva mista, dilimo 70-to misto s još dvi bonite
banane države. I ova godina je bila jako zahvalna
u pogledu afer, jer napaćeni narod na umoru voli
afere, jer kad mu se one serviraju, onda ne osjeća
glad, hrani se aferan. Bila je tičja gripa u điru. Naj-
gadnije je bilo stanje u ribnjaku Grudnjaku. Vidite
kako i Bog ima smisla za šalu, pa i rimu. Ribnjak
Grudnjak, jeba te, a! Krepalo par divlji labudovi,
pa došla ekipa ka u filmovima katastrofe, onako u
bilome i s maskan, preventivno eutanazirali oko
20.000 komadi peradi. I svi gledamo u svin vije-
stima kako teče eutanazija, a ona je, kako vidimo
– zavrćanje vraton peradi. Dakle, oni koji nisu zna-
li ča je eutanazija, sad su doznali kako to izgleda.
Jerbo puno je svita čulo za eutanaziju i da se ona
provodi i na ljudima koji ne želu više patit bolest, 2007.
ali nisu znali kako, pa sad bidni mislu da će se i nji- Evo nas osavnajsti put, svjesni rizika da
ma, ako ji snađe nevoja da odluću ne patit, zavrnit budemo probužani nožen. A kad smo kod bužanja,
vratovi ka i kokošan. E, a bilo je i nestašni kokoš ajde, recite di to ima da jedan član Poglavarstva
koje se nisu dale uvatit, pa su, nećete virovat, posla- grada, ma kako bija jidan, bisan, pa i pravedan,
ni specijalci koji su pucali po njima iz svih oružja. vadi lovački nož, nožinu, čakiju radi dvi riči u Maš-
Ča smo još imali? E, brazilska smrznuta govedina kaduru i zabije ga u stol skroz krivoj (ma ne krivoj,
istekloga datuma ne smi se priskočit. Ministar je nego nevinoj) osobi, koja nikad ništa nije imala s
javnosti lipo objasnija kako nema panike, neće Maškaduron, niti bila s nama, ma šta s nama - kon-
se uvezena pokvarena brazilska govedina stavit u tra nas. I di to ima, da jedan poglavarstvenik na-
prodaju u mesnice, nego se ona, zakonon usklađe- kon takvoga zabadanja noža ovancira u savjetnika
no, već servirala turistima u hotelima i pacijentima gradonačelnika za borbenu gotovost.
u bolnican. Tako je u zakonu – ne smi u mesnice, a Kaštila su i skijaška velesila, ča svidoči i
može u hotele i bolnice. Ima i to svoju – turist ako podatak da je Grad da skijaškon klubu u Kaštilin
se i otruje, već će dotle doć doma, pa neće ni znat 100.000 kun.
di se otrova, a pacijenti u bolnican – to su ionako Godina je izborna, lokalne vlasti, ča oće
bolesni ljudi, ča njima može još bit, kako se bolesni reć HDZ, dilile su božićnicu bidnin umirovljeni-
može još razbolit, je li. cin i penzionerin, i to u Donjin Kaštelin samo na
E, i još smo po jednoj stvari fenomen. Di to jednon mistu, u lovačkome domu u Novome, tri
ima, da kad izvadiš osobnu iskaznicu, oliti po naši dana od 9 ujutro do 1 popodne, a penzioneri oko
lektimaciju, službenica te upozori da obavezno no- 2000, oli više. I normalno da ih većina nije dobila
siš sa sobon uz novu i onu staru, jer ti može tribat... ti sto kun, jer nisu mogli doć na red. A vlast ka to
A naš grad je dobija još jedan oli dva semafora, no- nije znala, pa je ostala jebena i poštena, ka davali
voga gradonačelnika i stare lokve po cesti. Je, je i smo van, a to ča niste stigli pridignit, ča van mi
sviće po rivi.110 možemo – i uzeli pineze nazad.

165
 Evo smo i lokalnu prugu dobili od
Staroga do Splita i nazad. A naš Zekić je izjavija da
će uvest dvotračnu prugu od Splita do Trogira, i to
elektrificiranu, najmoderniju.
Ulice su dobile nove nazive, pa i one ča
nisu bile imenovane. Tabele su stavljene samo s
onu stranu di je ulica, jer nema nikakve logike da
ko dođe iz suprotnoga smjera, ka recimo niza Sve-
tu Luciju, ča će ko tu dolazit iz pravca Splita. Ma ke,
samo iz Trogira.
A kad smo već kod ti ulic, mora se reć da
Kaštela imaju najviše velikani na svitu, jerbo u dru-
gin gradovin i zemljan ulice nosu nazive naučnici i
književnici, a ovde svaka ulica po prezimenu koje-
ga iz ulice, pa bija i budala. Poglavarstvo Grada je
ovon turon izabrano od najboljega i najpametnije-
ga materijala. Uvik je bilo pametnoga i školovano-
ga svita tu, ali ovi put se sve nadmašilo, čak toliko
da jedan pročelnik ima samo osnovnu školu, a taj-
nica mu fakultet, eto toliko su sposobni i pametni
naši poglavari, ni škola in ne triba.
Evo san umalo zaboravija, rečeno nan je
da rušimo državu i da se Premijer strašno ljuti na
nas.111
166
2008.
Sklad vlada i u nazivin ulic, pa se tako bez
da se iko buni, zna dogodit da jedna ulica promini
tri naziva, pa ukućani imaju svak svoju adresu, jer-
bo nisu u isto vrime vadili dokumente.
A kako nan niti gradonačenik ne izgleda
stvaran, ni ka pravi, još je jedan dokaz da živimo u
bajci, a da ne spominjemo one oko njega, koji su ka
niki likovi vilenjaci, bespravno podignuti.
A baš naš gradonačelnik je izjavija da Ka-
štila imaju 50 sportski klubov i 70 kulturni udrug,
ča je opet ravno bajci, ali ti podatak govori koliki
smo grad i koliko smo sportski i kulturno uzdi-
gnuti. Jer, ako imamo samo na divlje jednu 50.000
stanovnici, plus oni pitomi, oću reć legalni, onda
ispada da dođe jedan sportski klub na ijadu svita,
a kulture i više, ča je svjetski nivo, ako ne i iznad.
Dakle, opet bajka. Po tome imamo oko 12000 ile-
galno izgrađeni objekti, pa ispada da je 90% Kaštili
ilegalno, a di se nego u bajci može dogodit da se cili
jedan grad napravi proti zakona, a da se ne pita ko
je to dopustija. Hotel Palace se zatrpa gori poviše
Rudin, uništila se ritka i zaštićena crnika, ugrozile
se podzemne vode koje idu doli u Kaštila. Najpri-
je je vilenjak Šuško demantira da je to Palac, pa je
onda prizna, jer su se našli dokazi. I digla se malo
graja, slikali se dežurni manekeni za ekologiju iz
Naše Liepe - i gotovo. I di to može bit nego u bajci.
U Lećevici će se gradit deponij za smeće
od 50 gradov i opet nikome ništa, a lipo se znan-
stveno dokazalo da će se otrovat i potrovat sve živo.
I je li vidite da se to ne može zapravo dogodit, nego
jedino u bajci. Našu stranicu www.poklade.com sa
svi stran se izblokiralo i iznapadalo, dok je jednoga
dana nisu skroz satrali i pojavila se slika na kojoj je
pisalo da su je zapocesali turski hakeri. A možebit
su to domaći janjičari iz Kaštili, naš koji Turac.
Prošle godine, za svetoga Duju je proda-
no 4000 bejzbolski palic. Ko zna koliko je ti palic
završilo u našen gradu, jer kako vidimo i u nas je
strašno posta popularan, ma ne tenis, nego reket, a
igra se palicon. Baš nikako bajkovito.
I ove godine je Grad dilija božićnice od
100 kun penzionerin, i opet za cila Donja Kaštila
na jednon mistu, tako da je opet lipi broj penzio-
neri osta bez ti sto kun.112
 ci u Starome, a prema pisanju Slobodne, odnosno
izjavi jedne matere toj novini. A bidna dica su išla
na praksu od spolnoga odgoja, kad ga već nemadu
u školi. A ovo nije ni skupo. A moglo bi se uvest
i pokaze, pa recimo, dođe mali, pokaže pokaz, pa
se onda njemu pokaže šta se ima pokazat i eto ga.
Moglo bi i za penzionere, ionako govoru da se od
penzije možedu jebat kolika jin je. Dat i njima po-
kaz, samo organizirat prijevoz do gori, ipak je to
naporno za nji, puno je to uzbrdice, pa da koji ne
kolpa do gori, jer ako triba, onda je boje da kolpa
gori od koje lipotice, govoru da je to najlipša smrt,
pa ako već triba, je li, boje nego zapuvan na uzbr-
dici. A naš svit je ionako navika gledat javne kuće,
odnosno ustanove, jer svaka ustanova je javna, da-
kle, javna kuća.
Srića je naša ča nemamo turizma, jer da ko-
jin nesritnin slučajen dođe koji furešti sad u Kaštila,
odma bi uteka, jer prvo šta bi mu palo na um je da je u
gradu izvanredno stanje. Puste barikade od bageri i
kontejneri na ulican, nema se di proć, pusti znako-
vi, aj vamo, aj namo, pa kad se doda blato, eto ti
2009. istočni front.113
Nije za ludu ona “pazi ča zaželiš, da ti se
ne ostvari”, tako se i nama dogodilo sa semaforin.
Želili smo samo par semafori, da možemo prilazit
cestu, a sad smo ji dobili toliko da i ne znamo koli-
ko ih je ni kad će koji di osvanit, pa ji proklinjemo.
Eto, točno po poslovici. Sve je, dakle, razrovano,
prokopano, pa i po četiri puta na isto misto, pa i po
osan miseci dvista metri se radi, a ko tu koga pere
ili čega, to mi ne znamo. Nakon završetka radov,
dakako, sve će bit vraćeno na misto, i razbijena riva
i sve šta je bilo odvaljeno. To razumin, ali ne razu-
min kako ćedu vratit one bidne iznakažene tamari-
ne koje je doktor Mate bija unakazija. Pa malo to,
nego u novinan vako piše: „U Kaštel Lukšiću kod
Splita...“, pa se pitamo imamo li mi grad ili smo još
sedan seli...ili smo postali (ostali) jedno veliko selo,
selendra, selendretina, selendričetina... Evo će nan
se kopat i tunel kroz Kozjak. To je jedna puna lipa
stvar. Ko to smi bužat Kozjak? Samo oni ča ne zna
ča čini.
Koja se graja digla, drvlje i kamenje oko
kaštelanske dice. A ča će bajna dica, za samo 30
kun, nego gledat i učit. Neš ti cijene. O čemu se
radi. O navodnon kupleraju na željezničkoj stani-

167
 2010.
Kako znate, oli ne znate, Kinezin je svaka
godina u znaku nike beštije oli tomu slično, pa bi
i mi mogli tako počet, recimo da nan ova godina
bude godina USKOK-a, pa ona posli nje godina
Remetinca, pa godina Vrati kume ča si pozoba...
Kad smo već kod kopanja nosa (ne, niste u pravu)
najpri se sitin izbori za gradonačelnika, i to split-
skoga i zlamenan se, e, a tek onda, je, sad ste pogo-
dili, imali smo i predsjedničke izbore. Koja je opet
tu komedija bila, to se ne da opisat, pa onda neću,
ali mogu se smijat. Ali isto vaja naglasit kako su se
najviše opet iskazali pokojnici i triba ji pofalit, jer
njima je najteže doć do birališta, ali opet nagrnu,
pa kako se nećedu jidit na one ča ne izađu. Kad
možedu oni, onda ko ne može. A i oni ovde prijav-
ljeni, a nepostojeći su također bili požrtvovni i do-
jurili dat glas za svoga kandidata, pa nek je i crven,
kad je naš, je li. I tek je bija gotov prvi krug, odma
su, pazite sad, naši hadezejci išli čestitat u stožer es-
depejci. I malo to, nego su i poslin drugoga kruga 2011.
odma išli čestitat u stožer SDP-a. Je, nisan zabora-
vija, imali smo i mi naše izbore za gradonačelnika. Evo nan dovodu u Sjevernu luku pranje ra-
I tu je bilo komedije koliko oćeš, pa se čini da nama dioaktivni američki tenkov i ostale artiljerije, koja
izbori i služu za činit komediju. Dobija je Kapetan dođe iz Iraka i ostali frontov, pa onda ćemo dobit
i to je, tako se ka čini, puno teško palo na stumik naftni terminal, isto jedan lipi pogon, vako, puno
protivničkoj strani. Cesta doktora Franje Tuđmana lipo čist, pa je bila jedna lipa maća od nafte jednu
prvoga predsjednika Hrvatske (vidite kako se sad 20 za 500 metri, pa se reklo da to nije ništa, i ni da-
to ispravilo, jer je prije bilo Cesta doktora Franje nas se ne zna od koga je. A gorija je i Sućurački gaj,
Tuđmana prvog hrvatskog predsjednika, pa je va- pa se odma zapivalo - kad se parcele dobro proda-
ljda nakon pustih godin niko svatija da je bilo još ju, reče se da su planile, ali u Kaštilin nike parcele
hrvatski predsjednici, ali ne od Hrvatske) je zavr- najpri planu, a onda se dobro prodadu. A tek kad
šena i prvi desetak dan se čovik gušta po njoj vozit. se tunel probije kroz Kozjak, može bit baš tu di je
Kasnije su došle gobe i jame i jamice, ali dobro je, izgorila šuma, kad je već izgorila, je li, pa ako triba
nek se radi, pa i s gobama. A kad smo kod ceste, kopat, najboje tu. Plati zemju i kopaj. Koja će to
jedna ulica koja izlazi (e, da je jedina, bilo bi do- srića bit nama, a tek svitu u Vučevici. Pojte malo
bro) na nju, da prostite, cila se pritvorila u veliko do Vučevice i vidit ćete koliko svita tamo čeka da
sranje, pa se pitamo kako uopće ti ljudi tamo mogu kroz tunel dođu u Kaštela. Vadu se i brojevi, koliko
živit i disat, oli in ne smeta. Govorin o Bilinskon je svita tamo. Ča, ne virujete, a pojte vidit, na ilja-
putu di su, kako su naši istražitelji utvrdili, septičke de.
jame začepljene i svo sranje i glupost ljudska ide Ajme, jeste li vidili kako su i ove godine
gori na površinu. A da sve bude u stilu i komedi- stručnjaci izjaštrili tamarine. Ne da je svitu neu-
ji, pobrinili su se iz Turističke zajednice. Slavilo se godno, nego i samin tamarinin kad ji ko zagleda,
100 godin turizma, umisto da se pravila komemo- odma se zarumenu bidni.
racija za turizam. E, moran se pofalit, izdali smo Ostali smo bez rendgena. A ka da nan je
knjigu Glende & šale.114 i triba. Evo, recimo penzioneri, iza nji staviš lam-

168
pandinu i sve vidiš, a nećedu se ni zračit. A one
debje mekneš prema suncu. I eto ga.
A ko bi reka lani da će Pokladni utorak u
pržunu dočekat budžovani. Još malo, pa ćedu moć
osnovat vladu u sjeni.
A kako je počelo, ne bi bilo loše ove naše
hotele, koliko ji je ovo, dva oli tri, priuredit u za-
tvore, a da država snosi troškove, ili još bolje, da
zatvorenici plaćaju smještaj. Bogu fala, imadu odo-
kle...i kad jin sve račune oduzmu, uvik će se nać još
koji na didu Joki. A hoteli nan ionako i sliču na za-
tvor, eno pogledajte Resnik. A kad dođe lito, onda
se lipo upraznu ona dva miseca mista za turiste, a
zatvorenike se pošalje na koji otok, neka guštaju
dva miseca.
A kako je bilo lipo vidit one ča su se za-
klinjali u njega, pa najboje mu prijateje, kako jav-
no, prid kameran govoru da ga se odriču i da jin
je partija na prvon mistu. Je li van to malo sličilo
na ono onda, kad je bija Staljin u Rusiji, pa kad se
žena morala odreć muža, muž žene, da ne bi i on u
pržun. Nega, evo mi šibamo i broj 22, ali svejedno
nikako stić PDV, sad je 23%, ako niste znali.115
2012.
Ka ča znate, Kraljica krnjevala u Hrvatskoj
pridala je ključe novon Kralju krnjevala u Hrvat-
skoj, tako da sad zemlju vodi druga krnjevalska
udruga, ili su to isti samo su pod drugin maskan,
teško je razaznat. To će vrime pokazat, iako nama,
koji smo samo male, obične maškarice, korizma
traje već dugo, dugo, a čini se da neće tako lako
pristat. Rekli su da tribaju odricanja, pa nas se evo
odriču stalno, a mi se odričemo onoga u potrošač-
koj košarici, pa bi nan na kraju mogla ostat sama
košarica. Osin šta je ova nova udruga od državni
maškar uvela PDV od 25% gotovo na sve, pa ga mi
ne možemo nikako stić, jer lani smo bili broj 22, a
PDV 23%, a ove godine su nas šibnili odma za dva
broja, smanjili su PDV na masti, ulja, dičju papicu i
vodu, tako da sad možemo sve to jeftinije kupit, doć
doma, zalit mast uljen i to pomišat u dičju papicu,
pojist, napit se vode...izrigat, i eto, nema glada.
Ka ča znate, mali zeko je plaka, jer je snig
prikrija potočić taj. Ali snig nije uspija prikrit
smrad koji dolazi iz potoci u koji se iskrcaju septičke
jame. To je u nas toliko normalno, da ni komunalni
redari ne reagiraju. Snježni dan je traja lipu nediju
dan, a niki su se pitali zašto gradonačelnik ne bi
proglasija snježnu godinu, obziron na broj oni koji
ostaju bez posla. Nigdi nisi moga vidit skijaša da
je proša kraj tebe, dok vadiš noge iz sniga i paziš
da ne popuzeš na led. Nigdi da prozuji kraj tebe, a
Kaštela su možebitno jedan od skijaški najjači gra-
dov (možemo pitat gradonačelnika, on će to boje
znat). Koliko se samo skijaški odijeli vitri po niko-
liko dan na balkonin. Pa se krene, a skije na autu,
pa se onda dođe za desetak dan, pa se opet skijaška
oprema vitri i suši. Di su bili ti skijaši ovo sad kad
nas je opalija mali Sibir?! Jer, mogli su, ako ne susi-
din, a ono baren za sebe ić učinit spizu na skijan. I
onda se postavja pitanje je li istina da ti pusti skijaši
idu tamo i stojidu u sobi, i potepliju sarme ča su ji
donili sobon, drčedu vanka za učinit koju sliku, i
onda ponovo nazad u sobu na sarme. Ka ča i to
znate, Maslina nije još, a ne zna se ka’ će. A ono
ča se od nje do sad napravilo triba i čuvat da ko
ne razbije. Znate kako u našen gradu ide s razbiva-
njen. E, a to čuvanje košta, kako su rekli, 300.000
kun godišnje. Je, niste krivo pročitali, trista ijad.116
169
 Evo, došlo je baš ono da se ne moš ni po-
pišat. Zakonski. Ne mislin, popišat zakonski, nego
je zakonon zabranjeno javno pišanje, a o drugome
da ne govorin. I opet moran spomenit pase, oni
možedu i malu i veliku potribu, a čovik, kad ga sti-
sne, a kad te stisne, di ćeš, to je prirodna potriba.
I recimo, pritrpi ti se toliko da ne moš više čekat i
onda u koji kantun... E, ali dođe policajac i napiše ti
2 ijade kun kaznu, pa ti pišaj, a ako se buniš, onda
ti ide još 15 ijad za vriđanje, pa ti pišaj i vriđaj...i ne
seri tamo, nu.
Poznati smo i po tome ča po tradici-
ji na vlasti uvik imamo najviše robijaši. To su
prije bili bivši robijaši, a danas je čovik na vlasti
i osuđen je. E, ali kod takvi postoji mogućnost
da ji sud osudi na društveno koristan rad. Pa se
onda postavja par pitanji zdravome razumu: jesu li
svi oni radnici ča su radili, a evo ima ji ča još radu,
bez plaće, na društveno korisnon radu, oli, preve-
deno, na izdržavanju kazne; i drugo, koji to druš-
tveno koristan rad može služit, eto, recimo, naš
Čačić, kad je, dok još nije bija osuđen, bija skroz
2013. društveno nekoristan?117
Zanimljivo je kako se povijest ponavlja,
HDZ godinan pokrede sve ča uvati, onda dođe
spasiteljski SDP, pa uvede poreze, otpusti ono rad-
nici šta je ostalo, a usput zaposli svoje na mista od
hadezeovci. E, ali kako je poznato, još od 1990. ima
niki šta se motaju po raznin zgradan, pa tako i po
Biloj. Takve ni jedna vlast ne može potirat, to su ka
mali miši, male pantagane koje se zavuču u zidove
i lagano grickaju, grickaju, i tako cili život. To zna-
du i ovi od SDP-a, ovi mali pantaganići, pa se bez
straja da ćedu ji potirat po isteku mandata, priva-
tu funkcij, bez obzira na nepismenost i nesposob-
nost.
Kako je poznato, oli van nije, pridlani je iz
zemlje izvezeno dvi tone zlata, a lani četiri, a dok u
isto vrime država nema niti jedne zlatne poluge. To
su službeni podaci. Pa ti sad to razumi. A zna se da
se zlato ne smi iznosit iz zemlje, osim u iznimnin
slučajevin kad se biži iz dotične prid zakonon.
Slike su se kupovale za keš, jer ko će ispu-
njavat čekove, a nisu se ni računi uzimali. Ča će ti
račun za sliku od 4000 euri. To je ka ono kad kupiš
žvakalicu, pa rećeš blagajnici da ča će ti račun.

170
 2014.
Štovani građani, seljaci i seljačine, mi sla-
vimo 25 godin izlaženja. E, 25 godin, rode! Nije to
25 dan. Aj ti izduraj kvarat vika u ovon našen ve-
leselu, a ostani normalan. Pa, normalno da nismo
normalni, ča bi to bilo da smo ostali normalni, to
možedu samo nenormalni, ostat normalni. Sta-
nje u našoj domovini je ka i u našen gradu - ni-
kad boje. E, e, nikad boje, pa se govori da ćedu doć
najveći ekonomski umovi iz ciloga svita proučavat
ovi fenomen. Jer, ča se događa. Vako, nikad više
svita nije bilo nezaposleno (samo u Kaštelin priko
5300). Je li tako? Je. Nikad više blokirani računi,
ovrh, ištekane struje, vode... A, pazi sad, nikad, oli
odavno se nije vako trošilo ka sad. Eno, tribalo je
samo poć po emezetan i ostalin centrin prid blag-
dane, pa to je bilo ka u najboje dane peglanja kar-
tic i čekov i s karte na kartu. Deri-peri, uvalije se
u kolica, leva-leva, tehnika, bila, crna, spiza, robe,
igraške... I kako to objasnit? Nikako, zato i dolazi-
du strani stručnjaci.
Dragi vozači, pa i šoferi, sigurno se diko
zapitate, ako van zapadne za oko, ča je ono na cesti,
ono na bile štrike, a svit čeka da cesta ostane pra-
zna, pa onda priđe cestu priko nje. E, to van je pje-
šački prijelaz, a niki ga zovu i zebra, jer je u Africi
odavno niko auton priša priko zebre, pa je ostala
zgnječena na cesti. E, a vidite, ti pješački prijelaz
služi da bi svit moga prilazit cestu, ali ne kad cesta
ostane prazna, nego i kad ima aut na njoj, ali onda
vozač, pa i šofer, ako vidi da čovik čeka za prić cestu
priko ti štrik, stane i pusti neka svit prođe, a može
čak pustit i koju ženu s kolicin. Ča? Niste to znali?!
Ma, je, to je oduvik pravilo, ali se u našen gradu
nikad do njega nije držalo. A ako se koji vozač ili
šofer zabuni, pa stane za propustit koga da priđe,
skupu se iza njega auti, pa iznutra vozači i šoferi
udri beštimat na njega, da ko ti je da dozvolu, ča si
sta, oli ne vidiš da nan se priši... I kad smo već kod
prometa i vozači, dobili smo i novu, lipu, osnovnu
školu “Bijaći”, gori, poviše ceste, u Štafiliću, samo
je to Novi. Sve je to lipo, samo je opet problem s
prilaženjen ceste. A semafora nema, pa bi i tu kako
vozači, tako i šoferi, baren tribali stat, kad vidu baj-
nu dičicu da čekadu za prić cestu. Oli ako baš ne
želu, onda lipo dođe ravnateljica Jadranka, može se
ubuć u prometnika, stane nasrid ceste i zaustavlja
aute dok dica ne prođu. A možedu jon uskočit i iz
Grada malo pomoć.118
171
RADIONICA
Radionica predstavlja temeljnu aktivnost
Donjokaštelanskog krnjevala, kako zbog izrade
krnje tako i zbog izrade scenografije za pojedine
točke u povorci. Tajnovitost izrade krnje svake go-
dine podiže atmosferu iščekivanja s obzirom da je
njegov lik poznat tek užem vodstvu KKU Poklade.
Time se na Pokladni utorak postiže efekt iznena-
đenja i oduševljenja brojne publike, isključivo zbog
njegove grandioznosti i poruke s kojom aludira na
određenu društvenu negativnost. Štoviše, pojedi-
nih godina toliko je bio predimenzioniran, da je
u povorci zapinjao za električne žice, stabla ili bi
se naknadno uključio u povorku, jer zbog fizič-
kih barijera nije mogao krenuti s polazišne točke
u Nehaju. Međutim, ni u poslijeratnom razdoblju
krnje još uvijek nije predstavljao konkretnu osobu,
već kritiku neke aktualne društvene slabosti, koja
je istodobno naglašena tekstualnim porukama i
maškaranom pratnjom. Stoga se i nije osjećala po-
treba za detaljima i posebnom dotjeranošću krnje,
a izrađivalo ga se gotovo pred sam Pokladni utorak
u dvorištu stare kuće Stipe Vuletina, što je danas
nazamislivo.
Promjene su evidentne tek od sredine se-
damedesetih godina 20. stoljeća, kada izradu kr-
nje preuzima Krnjevalska ambasada (Miro Grgin,
Roko Puljas, Ivan Ivić, Andrija Škarica, Branko
Glumac, Srećko Peran, Ivica Peran...), koji bi radi-
li na konstrukciji, dok bi se pojedini dijelovi krnje
izrađivali na različitim lokacijama. Tako su Jozo
Carev, Maks Blagajić i Jakša Tranfić u tadašnjem
Jugovinilu izrađivali dijelove za krnju, koje se po-
slije spajalo (kako koje godine) u Poljoprivrednoj
Zadruzi, na Valovu igralištu, odmaralištu Novi Be-
ograd te kod Srećka Puljasa i Ante Svaline.
Robu za krnju među prvima je šila Klarica
Jurčev. Nakon nje uključile su se Ankica Anterić,
Anka Sabo, Željana Mornar-Deman, Milena Ra-
kela, Iva Botić, Jelica Škopljanac, Snježana Duišin,
Nada Šćurla, Ivanka Šilović, Antina Puljas, Ankica
Anterić, Ana Ivičev, Venka Pavlov, Dijana Strize,
Berta Rakela, Silva Pajić...
S vremenom se krnje pretvarao u ekspli-
citnu osobu, iako ne imenom i prezimenom, ali,
zahvaljujući umješnosti umjetnika koji su ga izra-
172
đivali, prepoznatljiv do detalja, dakako, uvećan i
grandiozan u svoj svojoj negativnosti. Izuzetak je
krnje Maksimović iz 1977. godine, nogometni su-
dac koji je produžio utakmicu Olimpije i Partizana
sve dok Partizan nije postigao gol i tako pobijedio,
a što je Hajduka stajalo titule prvaka. On je ujedno
ostao jedini imenovani krnje, iako ne i onako per-
fekcionistički uobličen kao što su današnji krnje, a
kojima ime i ne treba, jer svojim obličjem govore
tko su – i što su.
Primjer sa jednog sastanka KKU Pokla-
de iz 1990. godine ponajbolje upućuje kako su se
razvijale ideje među prisutnim članovima s obzi-
rom na osobine vjerojatnog krnje i njegov vizualni
izgled „Gornja polovica tijela u fraku gospodina a
donja vojničke hlače i čizme. Bucmast u licu s br-
kovima, jednom rukom maše i pozdravlja, druga
s petanim rogima iza leđa. Predstavlja soc. Dik-
tator. Pozadina u stilu velike budućnosti i pobje-
de radnog naroda, oko njega pioniri s mogućom
štafetom? Mogućnost upotrebe srpa i čekića ali
ne kao simbola. Meto bi bio kralj maškara, plašt
i kruna na glavi, sjedio bi u fotelji. Slika kraljev-
ski dvor.“ Takve konkretne, a opet neimenovane
osobe u liku krnje, prvi je počeo izrađivati likovni
umjetnik Goran Smojver, koji osebujnim izrazom
daje svoj prepoznatljiv autorski pečat na Donjo-
kaštelanskom krnjevalu. S vremenom kod izrade
krnje postavljeni su i novi izazovi angažiranjem
akademskog kipara Mislava Katalinića, koji svojim
istančanim osjećajem za anatomiju dovodi fizički
lik krnje do izvanserijskog umjetničkog djela. Me-
đutim, oni su nedvojbeno jedini umjetnici čija se
djela javno spaljuju na portu u Kaštel Starome i to
pred kaštelanskim pukom, kojemu se time javno
obznanjuje negativnost u liku krnje i onoga što je
tišćilo narod u protekloj krnjevalskoj godini.
Desno gore: Ivan Iviü, Sreüko Peran, Nikola Radiü
i Goran Smojver dovršavaju krnju Neman iz 1989.
godine. Druga slika: Nedovršeni krnje Mumija u
radionici 2000. godine.
Dolje lijevo: Krnje Mali Ive iz 2000. godine spre-
man za bojanje. Druga slika: Mislav Kataliniü ¿-
nalizira svog Bana iz 2007. godine
173
Gore: Krnje I. Kaštela pride 2014. u izradi
Desno gore: Goran Smojver i Sreþko Prean u radionici tijekom završne faze izrade krnje Jugogenerala
1991. godine. Desno dolje: Ivan Iviü i Jure Gjirliü pri izradi krnje PDV 2002. godine.

174
175
PREDAJA KLJUČEVA GRADA

176
 Predaja ključeva najprije se počela doga-
đati na relaciji Poklade - Grad Kaštela 1998., ali
zadnjih nekoliko godina to događanje se pretvori-
lo u županijsku predaju ključeva. Zanimljivo je da
se predaji ključeva, kao uostalom i samoj povorci,
uvijek rado odazivaju gradski (županijski) pogla-
vari. Glavni ključonoša, ali i puno više od toga je
Miljenko Kuzmanić - jedna od ikona Donjokašte-
lanskog krnjevala, koji osim što čuva ključeve Po-
klada, također svojim nastupom, pa i promjenom
uniformi, daje javnosti višeslojne poruke, ostajući
u onoj satiričnoj dimenziji, svojstvenoj za poklad-
nu povorku i Maškadur. Pojavljuje se on i na pla-
katima pred krnjeval, a u Maškaduru ima i “svoju
kolumnu”, kao Leonid pl. Zlatanich. Sve navedeno
ga je kroz godine izgradilo u specifičan i autentičan
lik, dragocjen Pokladama. Jasno je vidljivo veselje i
radost kojom Miljenko prihvaća svoju ulogu i čeka
pokladna događanja. Malo je koja osoba primljena
s takvim simpatijama i toplinom kao Miljenko, od
samih članova Poklada, pa do brojnih Kaštelana,
krnjevalske publike.
I baš kako to biva s glumcima koji dugi
niz godina tumače svoju ulogu, tako je i s našim
Miljenkom koji je iz godine u godinu tako usrdno
uprizoruje, a na svoje zadovoljstvo i zadovoljstvo
brojne publike, ta uloga svake godine na Pokladni
utorak postaje jača i stvarnija, čvrsto srasli dio kr-
njevala, poput neodvojivog dijela velikog tijela.
Valja napomenuti da je Donjokaštelanski
krnjeval najprije imao sedam ključeva, ali su for-
miranjem drugih udruga »spali« na tri, no postoji
mogućnost da izgube još jedan ključ zbog nekih
»separatističkih« pojava u Donjim Kaštelima.120

Gore: Gradonaþelnik Ante Sanader, Nikola Radiü

i Miljenko Kuzmaniü na prvoj predaji kljuþeva
Grada 1998. godine u kafe baru Mozart
U sredini: Gradonaþelnik Ivan Udoviþiü predaje
kljuþeve Grada Miljenku Kuzmaniüu u prisustvu
Marka Grozdaniüa 10. veljaþe 2006. godine
Dolje: Župan Ante Sanader predaje kljuþ od kro-
kanta Nikoli Radiüu, predsjedniku KKU Poklade
26. sijeþnja 2007. godine
Lijevo: Miljenko Kuzmaniü u novoj uniformi

177
Gore: S prve predaje kljuþeva 1998. godine u caffe baru Mozart, kada je promoviran i novi broj Maš-
kadura. U prvom planu profesor Frane Baras i Ivan Iviþev. U pozadini Stipe Raduniü i Tonþi Kerum
Dolje: Predaja kljuþeva pod šatorom u Kaštel Starome 2013. godine. Dogradonaþelnik Marinko Kova-
þev predaje gradske, a župan Ante Sanader županijske kljuþeve Miljenku Kuzmaniüu

178
Faksimil Bronþane plakete Opüine Kaštela dodijeljene KKD Poklade 27.listopada 1989. Socijalistiþke
lokalne vlasti su neposredno prije svoga sloma priznale Poklade kao legitiman kritiþki subjekt na svome
prostoru, što nije sluþaj u novouspostavljenoj Republici Hrvatskoj

179
GOSTOVANJA
Svojim gostovanjima na brojnim karneva-
lima KKU Poklade na najbolji naþin promovirale
su svoj grad Kaštela. Svako njihovo gostovanje,
pogotovo ono najposjeüenije na Meÿunarodnom
karnevalu u Rijeci, medijski je popraüeno sa sim-
patijima, þak i s iznenaÿenjem, pošto su kvalite-
tom krnje i toþaka kojima su gostovali bili izni-
mno satiriþni, ali i živopisni, te su tako u poþetku
þak izazvali i mali šok za gledateljstvo i medije,
gotovo da su percipirani kao »drski«, a što im je
svojstveno od samih poþetaka - kritika vlasti, naj-
prije malo uvijena, a onda sve eksplicitnija, a za
što, iako ne živimo u deklarirano cenzuriranoj dr-
žavi, ipak treba hrabrosti. Odlazak KKD-a u Za-
greb 1996. godine moblizirao je šire kaštelanske
potencijale, ponajprije je organizirana krnjeval-
ska povorka maškara s mažoretkinjama, glazbom
Zrinski i krnje u liku lupeža, koja je prošla Varšav-
skom ulicom, Preradoviüevim trgom, Gajevom i
Bogoviüevom do Trga bana Jelaþiüa. Naposljetku,
krnje je nestao (ili ukraden) pred zgradom Hrvat-
skog narodnog kazališta. Druženje je nastavljeno u
Dramskom kazalištu Gavella, gdje je postavljena
izložba i organiziran maskenbal, koji je potrajao
uz glazbu Vokalno-instrumentalnoga sastava Ma-
estrali do ranih jutarnih sati. Pri povratku þlanovi
KKD Poklade organizirali su takoÿer i povorku
kroz Knin, kao svojstven doprinos revitalizaciji
kulturnog života u gradu nakon osloboÿenja i rat-
nih stradanja.121

Upeþatljive toþke KKU Poklade na Meÿunarodnom karnevalu u Rijeci, gore Hamlet s družinom 2002.
godine, desno gore Ban s družinom i dolje Ivica Prodanoviü okružen Crvenkapicama 2003.

180
181
182
Gore: Nikola Radiü tijekom gostovanja u emisiji
HTV-a Kolo sreüe
Desno gore i dolje s gostovanja u Rijeci
Lijevo, u Dubrovniku: Mladen Domazet, Iva Botiü,
Tonþi Marinoviü, Ankica Anteriü, Marin Bonacin,
Kapitanoviü, Silva Pajiü, (?), Helena Šiloviü, Jure
Gjirliü, Petra Matkoviü, (?), Miljenko Kuzmaniü,
Katica Terzija, Sanja Acalija, Milka Prkut, Pauli-
na Acalija, Boris Zec,
Snježana Duišin, Tonþi Mornar, Grgo Puljas, Roko
Puljas, Tonþica Puljas, Antina Puljas
Frane Ivþeviü, (?), Sebastjan Dobriü, Duško Ma-
tas, Stipe Raduniü, Nikola Radiü, Ivica Šeparoviü
i Tonþi Mateta

183
 Gore: Nikola Radiü pod maskom Tuÿmana rukuje
se sa Slavkom Liniüem za gostovanja u Rijeci
Lijevo, u prvom planu slijeva: Milka Prkut, Marko
Krivo, Venka Pavlov, Joško Iviþev, Petra Matko-
viü, tijekom prolaska donjokaštelanske krnjevalske
povorke Kninom 1996. godine.
Lijevo: S gostovanja u Rijeci: Stipe Raduniü, Nada
Šüurla
Vinka Marinoviü, Tonþi Marinoviü, Tonþi Mateta,
Nikola Radiü, Igor Lauriü, Snježana Duišin,
Ankica Anteriü, Lidija Raduniü, Venka Pavlov,
Antina Puljas, Mirjana Iviü, Silva Pajiü, domaüin
Boris Klimko“Botiü”, Frane Ivþeviü,
Darko Tran¿ü
Ivanka Šiloviü, Tonkica Marinoviü, Iva Botiü, Mi-
lena Rakela, Ivica Gruica, Roko Puljas, Vjeko
Eþiü, Miljenko Juras,
Ivica Supin, Sebastjan Dobriü, Joško Iviþev, Ante
Acalija
Branko Rogulj, Marinko Šiloviü

184
185
IZLOŽBE I NAKLADNIŠTVO
Jedna od znaþajnijih promocija Donjoka-
štelanskog krnjevala zasigurno je izložba prigo-
dom njegove stote obljetnice 1996. godine, i to 10.
veljaþe u Dramskome kazalištu Gavella u Zagre-
bu, i 17. veljaþe u kuli ûipiko u Kaštel Novome.
Meÿutim, stariji dokumenti iz 1823. i 1834. godine
pronaÿeni su neposredno pred tiskanje pozivnica,
pa nisu konceptualno utjecali na njezinu strukturu,
odnosno autori Radojka Ĉugum, Marin Vuletin i
Mladen Domazet tek navode da je na svjetlo dana
izišlo i nekoliko novih podataka koji pokazuju da
je krnjeval stariji od sto godina. Dapaþe, novopro-
naÿeni izvori samo upotpunjuju i produbljuju kon-
tinuitet maškaravanja u Donjim Kaštelima, ukazu-
juüi ujedno kako je povijesna stvarnost poznata tek
u fragmentima i istodobno nedohvatna u odnosu
na cjelovitost samih zbivanja. Izložba je organi-
zirana suradnjom KKD-a Poklade i povijesnog
društva Otium iz Zagreba, ispred kojeg je prof. dr.
sc. Neven Budak (umaškaran) svojim obraüanjem
nazoþnima ponajbolje posvjedoþio geslo društva
koje je predstavljao: »Rad, ali i opuštenost«. U
okviru programa te veþeri goste su zabavljali VIS
Maestrali, a nastupili su tenor Ante Iviü, sopran
Miljenka Grÿan i Kaštelanske mažoretkinje. Za-
služnim pojedincima i ustanovama za realizaciju
ove veþeri dodijeljene su keramiþke skulpture li-
kovne umjetnice Katice Žaniü iz Kaštel Novoga.
Godine 1991. u suradnji KKD-a i Galerije Studin
takoÿer je prireÿena izložba o povijesti krnjevala i
tematskim poglavljima u kuli ûipiko u Kaštel No-
vome.122

Otvaranje izložbe Motivi donjokaštelankih karnevala 8. veljaþe 1991. u kuli ûipiko u organizaciji KKD
Poklade i Galerije Studin. Gore slijeva Marija Raduniü i Vinka Raduniü. Donja fotogra¿ja: U prvom
planu Mišo Klišmaniü, dr. sc. Ivo Babiü i dr. sc. Milan Hodžiü

186
Gore: Promocija knjige »Dnevnik oþajnika« Ro-
berta Mariüa 16. lipnja 1994. u kuli ûipiko. Knjiga
je i objavljena u nakladi KKD Poklade. U prvom
planu osnivaþ i urednik Berekina Tonþi Kerum,
Robert Mariü i Ivona Jakiü. U pozadini slijeva
Ivan Iviü, Roko Puljas, Vjeko Eþiü, Nikola Radiü
i Radojka Ĉugum Baldiü. Dolje: Urednik Pome-
ta ýedo Pocrniü, urednik na Radio Splitu Mladen
Vukoviü, Tonþi Kerum, Robert Mariü, karikaturist
Marko Iviü i Stipe Raduniü
Gore: Promocija knjige Roberta Mariüa »Ate-
ist sam, Bog mi je svjedok« u organizaciji KKD
Poklade, u kafe baru Mozart 18. studenoga 1997.
Mladen Vukoviü govori o knjizi »u kojoj su probra-
ni najkraüi satiriþni zapisi, i koji su saþuvali svo-
ju ubojitost (ili bolje reüi ljekovitost)«. U sredini:
Ilija Zovko, glumac HNK Split, þita aforizme iz
knjige
187
 Pored redovitog tiskanja Maškadura, Udruga je tiskala i maštovite kalendare za
KKD/U Poklade tiskale su i dvije knjige, te dva 2007. i 2008. godinu, s motivima iz krnjevalskih
kalendara. Prva knjiga su humoristični zapisi povorki, obogaćenim starim kaštelanskim izreka-
Dnevnik Očajnika, autora Roberta Marića godine ma o vremenima.125
1994., iz koje izranja akutna društvena nestabil-
nost, neizvjesnost i nemir u ljudskoj svakodnevici
u najširem smislu. Štoviše, rasni humoristi, satiri-
čari poput Marića vezuju se upravo uz vječne teme
o ljudskim slabostima, ljubavi, smrti, taštini i mi-
zerijama; na zub posebno uzimaju moćnike, moć i
vlast koja je ljudima kroz životni tijek davala naj-
bolju »šansu« da pokažu pravo lice, zapisat će Tonči
Kerum, tadašnji urednik Berekina i ujedno autor
predgovora ove knjige - I ne samo to, ova knjiga je
poput pustolovine stvaranja najteže književne vrste.
Naravno, tome svakako valja pridodati i Marićevu
autentičnost da prkosi vremenu, unatoč svemu.123
Druga knjiga je Glende i šale, koju su Po-
klade objavile 2010. godine u sunakladništvu s
Hrvatskim kulturnim društvom Napredak i pred-
stavile je u Pastoralnom centru u Kaštel Štafiliću.
Kako sam naslov govori, radi se o glendama i šala-
ma čitanim na Pokladni utorak, te onim objavljiva-
nim u Maškaduru od 1990. do 2010. godine. Riječ
je o brojnim anegdotama i zgodama stanovništva
pod Kozjakom, koje nisu štedjele nikoga. Odmje-
rene u mjeri određenog pojedinca, oštricom i po-
rugom ukazivale su kaštelanskome puku da nema
ljudskih veličina, ali da istodobno čovjek nije obi-
čan i malen u svakodnevnom životu. Iščitavanjem
Glendi i šala upoznajemo i mentalitet prostora,
njegove običaje i tradicije, obiteljski krug, tehno-
loški razvoj i nesnalaženje pojedinaca, labirinte
sve zamršenijih lukavština, pravednost i poštenje,
ljudske mizerije, dvojbe i kolebanja, nesanice... A
nakon što su Glende i šale pročitane s krnjevalske
bine poneki su se i naljutili, ne shvativši razliku iz-
među poniznosti i poniženosti, a i same istine o
sebi i o svojoj sjeni. Što se naposlijetku apostrofi-
ralo i na promociji ove knjige, jer nimalo nije bilo
lako izvući šale o domaćem svitu i pritom paziti
da se nitko ne uvrijedi, jer lako je kritizirati javne
osobe koje su tome podložne, ali zadirati u živote,
ponekad i u najintimnije kutke sugrađana, vrlo je
nezgodan zadatak, kazao je Marić, te izrazio nadu
da će knjiga nasmijati svakoga, bez obzira na koju Gore: Naslovnice knjiga »Dnevnik oþajnika« i
je stranicu otvore.124 »Glende i šale«. Desno: Godišnji kalendari Po-
klada za godine 2007. i 2008.

188
189
IZ K N J IGE G L E NDE I ŠAL E - IZB OR
DONIT ĆE ĆAĆA
Kako je ditetu često nestajalo olovak u školi, na ro-
diteljskon sastanku ćaća toga diteta ovako je pro-
komentira cilu stvar:
- Nije lipo krast. Ne valja dicu izmalena tome učit,
jer meni nije do olovke; a šta se moga maloga tiče,
ja mu ih mogu donit iz “Jugovinila” koliko oš!
SLOBODNI DANI
Kad je Slatkon umrla punica, pita je poslovođu
koliko ima dan na račun smrti. Ovi mu odgovori
tri-četiri dana.
- Onda ovako - odgovori Slatki - ja bi sad za spro-
vod iskoristija jedan dan, a ostale dane kad buden
triba polivat vinograd.
VIROVANJE
Dvi þistaþice u “Jugovinilu” nikako se nisu mogle
nagodit jema li Boga oli nema, pa su pitale Ivana
Pahana da jin odgovori. On üe na to onoj “svje-
snoj” þa je rekla da nima Boga:
- Ja znan da ti imaš onu stvar, ma ti je nisan vidija
- tako ti je i to s Bogon.
NIMA STRAJA
Pitala je jedna šinjorina doktora smi li se kupat sa
spiralon jer se boji da ne uvati ruzinu. On üe na to:
- Ništa se ne plaši, samo je redovito glancaj!
UŠTEDA
Obiþni ljudi kad povraüaju izgladnu. To nije slu-
þaj sa Ivon Debelin. On ima posebnu taktiku. Kad
riga, stisne zube i povrati samo tekuüinu. Sve ono
šta je gusto - ponovo izi.
ýESTITKA
Jedan kaštelanski “galeb” dobija je za Novu go-
dinu þestitku od litnje prijateljice sljedeüega sadr-
žaja:
“Želim ti sve najbolje na svim životnim poljima”
Na to üe mu otac:
- Ĉava ti sriüu odnija, i po pojin si je gonja!
TRIBA SE SNAû
Jozi T. tribala je okotit koza. Žena mu je tad imala
nogu u gipsu, a kako on nije bija struþna osoba,
doveja je ženu u karijoli da obabi kozu.
190
NIJE ZGRIŠIJA
Jedan Novjanin doša je doma s posla, ka i obiþno,
oko tri ure popodne. Jedva þeka da poþne obidva-
vat. A bija je dan užežin svetoga Fabjana, kad se u
Novome ne mrsi. Žena mu spremila za obid ništo
liÿero, a on gladan, i þa je uþinija? Na brzinu je
spremija nikoliko šniceli i iz Novoga priša u Stari.
Onde ji je izija, jer se u Staron ne slavi sveti Fa-
bjan, pa se i ne posti. I kako vidite - nije se ogrišija.
SAVJETI
- Ako van se pokvari bojler, ne brinite. Voda se
može grijat i u makinji za pranje robe. To van je
Injacijov izum.
- Da van se ujutro ne maglu stakla na autu, upotre-
bite recept Ilije iz Poljoprivredne škole. On cakla
maže slaninon.
JEDAN PO JEDAN
Zašto se u Kaštilin ne smidu asfaltirat dva puta
skupa?
- Jer funkcioneri ne mogu jist janjetinu u isto vri-
me na dva mista.
VISOKI I NISKI NAPON
Kad je u Rudine tribala doü struja, Rudinaši se
nisu mogli sporazumit dokle üe se postavit stupovi
visokoga, a dokle niskoga napona. Diže se Jozo i
govori:
- Neüemo nigdi stavljat niski napon, da ga dica ne
bi dobavila, pa da ne bude ÿavla paklenoga!
POMLADILO SE
Profesor Mario nosija je u Zagreb demijanu proše-
ka stara deset godin na poklon. U ferati, malo on,
malo društvo i ocidu po demijane. Mario je dopuni
sa pet litar vode i kad je iša poklonit, reþe: - Evo
van prošeka od pet godin.
AJME SVAKAKO
Pitali prijateji staroga momka da šta se ne ženi. On
im odgovori: - U ova današnja vrimena, boje je reü
ajme meni nego ajme nama.
JUBAV
U Naselju u Gomilici vidija je otac sina da se jubi
u portunu sa jednon divojkon, pa govori:
- Ala ga se to!
- A koji ti je ono? - zapita ona.
- Ma to je jedan ludonja iz naše zgrade.
OBRAûENICI
Danas je u modi da vlast gre u crkvu, i to da bude
u prvin bangin. Tako je i jedan naš od vlasti iz Lu-
šiüa sa ženon bija na misi. Gospoja je malo zadri-
mala, a kad je muž vidija da joj glava kloca, drmne
je lakton pod rebra. Gospoja se prene, pa onako
izneblušena skoþi na noge i udri pljeskat.
NEK SE ZNA
Jedna je Kaštelanka poslala üeri brzojav u Zagreb
za Božiü. Nabraja unutra:
- Sretan Božiü, üerce, tebi, mlaÿoj unuci i starijen
unuku.
Na pošti joj govori službenik da tu jema puno riþi,
da šta nije stavila: SRETNO SVIMA!
- Je li, pa da zet misli da san i njemu þestitala!
PLATI PA VIýI
(Ovo je skroz istiniti dogaÿaj, a zbija se 13.03.1992.
u pošti u Kaštel Starome) Doša þovik na šalter i
pita uplatnicu.
- A je li van to za domovnicu? - pita ga službenica.
- Nije, nego kazna 400 dinari!
- A šta ste uþinili?
- Vika san “Živija Franjo Tuÿman!”
- Pa zato?!
- E, ali to je bilo još za stare vlasti, a kazna je malo
zakasnila. Svejedno moran platit. A recite vi meni,
u kojoj to državi þovik koji viþe da živija predsjed-
nik, mora platit kaznu!
PILA
Kambelovka je išla ispilat komad daske, pa pita
muža:
- Di je stara pila?
ýula je to svekrva, pa üe:
- Pila ti je mater, a ne ja, jer kad si mene vidila
pijanu, gudo jedna!
INSTRUMENTAL
U lušiškoj školi govori uþiteljica malome Anti da
deklinira imenicu bakalar.
Ante odgovara:
- Bakalar, bakalara, bakalaru...
- A sad reci instrumental, s kim ili þim.
- Borati, s kumpirima!
ZA SVAKI SLUýAJ
Iša Jure kupit postole i govori prodavaþici:
- Dajte mi ove, broj 46!
- Šta üe van toliki broj, kad van je noga puno ma-
nja?
- Je, a nokti?
DOMOLJUB
Ivanu iz Kambelovca likar je napisa dijagnozu na
latinskome. Na to üe mu Ivan:
- Ne tribate se više bojat, doktore, možete sad pisat
i hrvatski.
NA TAVANU
Bože i prijatej mu Jerko bili su jedne nedije na
misi. Bože je bija na koru, a Jerko je osta doli u
bangin. Na izlasku iz crikve Jerko pita Božu da
kako ga nije vidija u crikvi.
- A kako üeš me vidit kad san bija na tavanu!
GRAĈANI I SELO
U Rudinan se pozivalo megafonon za poü dat krv
i to ovako: - Mole se graÿani Rudina da doÿu sutra
u selo u Vatrogasni dom dat krv!
ŠTAFILIûKO VRIME
Kad se ono minjalo litnje u zimsko vrime, trevi
Stipe prijateja Matu i pita ga koja je ura.
- Sad ti je po novome tri, a po starome þetiri ure.
- Ma briga mene za Stari i Novi, reci ti meni koli-
ko je uri u Šta¿liüu - odgovori jidno Stipe.
LAGUM
Zašto su u Nejaju za božiüne blagdane svi mislili
da je IFOR-ov helikopter udrija u Forticu?
- Zato šta je jedna mištanka od bisa dici pokupila
sve petarde i bacila ji u špaker, a špaker odletija u
lagum!126
191
192
DIČJI
KRNJEVAL

193
DIČJI KRNJEVAL
Zamisao o pokretanju Dičjeg krnjevala Ivić, Nikola Radić i Goran Smojver sjeli su u „fiću“
nastala je iz želje da se energija koju su članovi Kr- i krenuli Donjim Kaštelima u neku vrstu ophodnje,
njevalske ambasade ulagali u pripremu »velikog kr- s nestrpljenjem vidjeti što se zbiva. Na njihovo ve-
njevala« kanalizira kroz još jednu, dodatnu razinu i liko iznenađenje iz štrada su izlazile male maškare,
upotpuni pokladna događanja u Donjim Kaštelima nakostriješene i promrzle, ali odlučne da održe kr-
angažiranjem djece koja će svojom svježinom i vese- njeval. Sve su ih uputili u tadašnji disko klub More
ljem obogatiti šarenu pokladnu atmosferu, a što će i u Plavom Jadranu (sadašnje parkiralište kod spo-
vremenski produljiti krnjeval. menika u K. Starome), gdje su ih dočekali voditelji
Ni kad su djeca u pitanju, politika ne ostaje programa Ivana Gulin i Marin Zokić.
po strani, pa je pružan otpor i toj inicijativi opleme-
njivanja društvenog i kulturnog života u Kaštelima,
a što je, ponekad se doista čini, specifikum ovog gra-
da od sedam bisernih sela. No, možda je to samo
privid opreznom i crnim dimom kaštelanske stvar-
nosti podojenom promatraču.
Ipak je odlučeno, i od vlasti odobreno, da
se Dičji krnjeval održava u nedjelju prije Pokladnog
utorka.
Goran Smojver, nastavnik likovnog odgo-
ja, jedan od inicijatora osnivanja Dičjeg krnjevala,
među prvima je animirao djecu da izrađuju kostime
i maske te ih poticao da sakupljaju šale i sami osmi-
sle sadržaje koji su im zanimljivi. Pridružila mu se
i supruga Lela Smojver, koja se zajedno s djecom iz
vrtića u Kaštel Lukšiću, u kojemu je tada radila upu-
stila u izradu dječjeg krnje. Na Pokladni utorak pri-
ređivala je paljenje maloga krnje u Lukšiću na portu,
te je to bilo jedno od prvih organiziranih događanja
Dičjeg krnjevala u kojemu su sudjelovala predškol-
ska djeca, pošto su u početku krnjeval činila djeca
osnovnih škola i ona koju bi roditelji samoinicijativ-
no umaškarali i doveli na rivu. U rad Dičjeg krnje-
vala ubrzo se uključila i Venka Pavlov, a nakon nje i
Negdi Fiamengo, obje također nastavnice likovnog
odgoja.
Kao i uvijek kad se pokrene nešto novo,
tako je bilo i s prvim Dičjim krnjevalom, kad su se
organizatori sa zebnjom pitali hoće li sve to krenuti
kako treba, pogotovo jer je tog 17. veljače 1982. go-
dine osvanuo iznimno hladan dan sa susnježicom,
pa još kad se zna da su djeca u pitanju, razumljiva
je bila briga članova Krnjevalske ambasade za is-
hod događaja, u koji je uloženo toliko entuzijazma
i truda. Da bi provjerili kakvo je „stanje na terenu“,
nešto prije nego su se djeca trebala okupiti, Ivan

194
Gore: Djeþji maskenbal u dvorani u Kaštel Starome. Donja slika: Na prvom djeþjem krnjevalu 17.02.
1982. godine. Slijeva Andrija Škarica, Ivica Raduniü, Ivan Iviü, Miro Grgin, Goran Smojver, Vjeko Eþiü,
Stipe Vuletin Meto, Jakša Tran¿ü i Ante Dobriü Canculina

195
 Ovaj događaj vrijedi nave-
sti jer on najbolje oslikava koliko
je pokretanje Dičjeg krnjevala bilo
opravdano, pa i nužno, kao osvje-
ženje djeci, ali i njihovim roditelji-
ma.
Članovi Krnjevalske am-
basade spremno su pomagali oko
ostvarivanja pojedinih točaka i fi-
gura, u izradi dječjeg krnje, tran-
sparenata i svega potrebnog u or-
ganizaciji povorke.
Učenici osnovnih škola
„Bijaći“ i „Filip Lukas“ uvijek su
rado sudjelovali u svim aktivno-
stima vezanim za Dičji krnjeval, te
bili i ostali jedna od najjačih oso-
vina te manifestacije. Osim sudje-
lovanja u povorci, svojim likovnim
radovima krasili su prigodnu izlož-
bu; glasovima, šalama i razgovori-
ma sudjelovali su u posebnoj radio
emisiji na Radio Kaštelima, posve-
ćenoj Dičjem krnjevalu, koja je po-
stala tradicionalna.
Milka Prkut i Katarina Ća-
leta su kao osmašice na vlastitu ini-
cijativu organizirale i prvi školski
maskenbal u kojemu su sudjelovali
svi učenici škole. Taj maskenbal
vremenom je postao tradicional-
ni školski maskenbal »Pisma DA
- droga NE!« čiji prihod ide za po-
trebe školskih ekskurzija.
Profesora Gorana Smojve-
ra s tadašnjim učenicima Ivanom
Gulin Gotovac i Marinom Zokićem
zamijenio je učitelj Mario Radunić
sa svojim podmlatkom: braćom
Miljenkom i Dominikom Jurasom,
Jelenom Vujina, Tihanom Tolić,
Matijom Jurić, Ksenijom Valentić,
Anom Botić, tadašnjim članovima
sekcije dječjeg krnjevala pri školi
„Bijaći“ koja je osnovana 1993. go-
dine.

196
 Zanimljivo je da danas glav-
nina svih nekadašnjih malih maškara,
članova tadašnjeg podmlatka, a danas
već odraslih, aktivno sudjeluju u pri-
premi i organizaciji male i velike kr-
njevalske povorke.
Kolika je popularnost Dičjeg
krnjevala danas, najbolje možemo vi-
djeti po brojnosti sudionika i publike,
ali jasno se, kao i kod „velikog“ krnje-
vala vidi evolucija, koja iz godine u
godinu pokazuje i prokazuje stvarnost
iz dječje perspektive, sve preciznije i
oštrije pogađajući mete koje djeci naj-
više smetaju.

POGLEDAJTE U VIS
Pogledajte u vis
naša dica mala,
Digli smo jarbol
barjak Krnjevala
Ispod kojeg stoje
maškarice male
Puni dobre volje,
željni glende, šale.

Na licu im vidiš i
zraze od smija,
Nikor nije doma
danas ostat tija
Veselja na pritek
iako su mali
Tradicijun je ovdje
maškarade stari!

Uniforme nose,
šćape i ferale,
Kape im na glavi
do očiju pale.
Od srca se smiju,
draga im je šala
A kako i ne bi -
- stađun je Krnjevala ...
Prvi dičji TASTAMENAT
17. veljače 1982. god.

197
 Drage naše mame,
tate i veliki oci,
ili kako ih još u
Kaštelin zovu
»vjerni čuvari šanka«
Ako ste pomislili da ćemo
balat samo jedno lito, privarili ste
se. Eto nas, i mi smo opet tu i neka
vam je dika i ako znamo poć u ško-
lu i bez čikare mlika. Kaštela mogu
ostati bez kafe, masti, ulja, al bez
maškar neće nikad.
Napokon smo i mi mali
dočekali da se počeja gradit dičji
vrtić, je malo daleko , a boje igdi i
bilo kako nego nikako. Samo kad
bude gotov, i ako kad bude, nemoj-
te da puno vrimena stoji prazan na
suncu, ka kulturni dom u Novom
ili ambulanta u Kaštel Sućurcu.
Prometne staze nan se nisu još ure-
dile, a za doć do škole često gazi-
mo po vodi, a da bi došli tamo kad
padne kiša tribali bi nan dikod i
brodi.
Nadamo se da vas nećemo
iznevirit i da ćemo bit dobri đaci, a
kad svršimo školu i bude nan uče-
nja dosta, nemojte da ostanemo
bez posla i da postanemo stranci.
Ovde želimo kruva u našoj kući i
nemojte da bižimo iz nje i da nas
želja za domovinom tamo muči.
Eto, to su vam maše skromne želje,
a sad sa nama i maškaran udrite na
veselje.
Donjokaštelanski đaci
veseljaci

2. Dičji krnjeval 1983.

Goran Smojver i sveüarska tor-

ta povodm 25. obljetnice Djeþjeg
krnjevala i milenijska fotogra¿ja
u obliku Kalimera 2011., autora
Šime Strikomana

198
199
 DIČJI TASTAMENAT 2011.
Pozdravljamo po trideseti put sve velike
i male maškarice ovog grada, velike oce i matere,
poneku dobru maćehu, dobroumne bakice i pre-
pametne didove. Posebno pozdravljamo na ovon
krnjevalu one ča brinu za našu sadašnjost i buduć-
nost, a nisu se ni ove godine cijepili protiv svinjske
gripe i baš zato ča se nisu cjepili i preživili su prvo
desetljeće 21. stoljeća.
Ko se još sića lanjskog krnje Slinka-Ma-
slinka. To van je dičji vrtić kojem su lani tete tepa-
le: »Vraćan se maslino tebi!«, ali nisu dočekale po-
vratak u vrtić Maslinu cilu godinu.S tugon i bugom
taj događaj prate male maškare jer se ni ove godine
nimaju naša dica iz vrtića nigdir popišat prije po-
vorke.
Pozdravjamo i ideju kapetana grada, barba
Joška, koji nam je obeća puno malih škola iznad
magistrale jer su se Kaštila opet podilila na Gor-
nja i Donja. Gornja su van sva mista osičena iznad
magistrale, a Donja ispod. Kako su sve kaštelanske
škole u Donjim selima tražimo hitno bar jednu da
se izgradi i u Gornjim selima..
U našen gradu ima jedna puno velika ne-
pravda za koju će glavon platiti veliki krnje na Uto-
rak pokladnji, a ijadu mali pravi pravcati nepravdi
skupilo se našoj dici pa ćemo ih se danas rišit uz
našeg Calimera te mu zapivat:

Drukat ćemo uvik za Ajduka

živiti od kompića i fejzbuka.
Ne zanima nas ni duvan ni votka
vengo Strikomanova fotka.
Jedan grad, a sedan mista
sve nas veže briga ista.
Svako misto ima svoga lera,
a mi dica našeg Calimera.127

Detalji iz djeþje krnjevalske povorke. Desno: Ma-

rio Raduniü, nepresušni pokretaþ brojnih inicijati-
va za djecu i mlade i nezaobilazna osoba u Djeþ-
jem krnjevalu. Na slici prilikom jedne od radijskih
emisija na Radio Kaštelima

200
201
PRILOZI

Odobrenje Odsjeka za upravne poslove za održavanja krnjevalske povorke i maskenbala u okviru Do-
njokaštelanskog krnjevala 1980.

202
Gore: Osmrtnica s kojom je KKD Poklade konstatiralo i obznanilo kaštelanskom puku smrt Socijalistiþ-
ke Federativne Republike Jugoslavije, s kojom su oblijepili Donja Kaštela
Dolje: Plakat Donjokaštelanskog krnjevala 2014. godine

203
204
Pjesma KKU Poklade i prijatelja “Puno nas je al’ nam fali”, koja je izvoÿena na lokalnim radio posta-
jama.128

205
Dopis ravnatelja Instituta za etnologiju i folkloristiku dr. sc. Ivana Lozice upuüen Vjeki Eþiüu u kojem
ga obavještava da je Donjokaštelanski krnjeval sadržajno zastupljen na poslijediplomskom doktorskom
studiju književnosti, kulture, izvedbenih umjetnosti i ¿lma u okviru kolegija Karneval na Filozofskom
fakultetu Sveuþilišta u Zagrebu

206
Mega grozd u izvedbi KKU Poklade za Cvjetnu povorku u Donjim Kaštelima.

207
BILJEŠKE
1
S. Krasiü, Zadranin Ivan Dominik Stratiko (1732. -
1799. g.) kao preteþa ideja francuskog prosvjetiteljstva
u Dalmaciji, Zbornik radova - Dalmacija za francuske
uprave, Split 2011., str. 161.
2
R. Ĉugum Baldiü, Tekst sa izložbe „Kaštelanski kar-
neval“, 1996. g.
3
Arhiv KKU Poklade (dalje: Arhiv KKU) fotokopije:
Pisma Krnina od Janka ûipika iz 1834. g. S. Acalija,
Oko poklada (dalje: S. Acalija, Oko poklada), Kaštelan-
ski zbornik 5, Kaštela 1996. Istraživanja Vladana Vule-
tina potvrÿuju da su se u Kaštelanskoj slozi i ranijih go-
dina (1889. g.) izdvajala sredstva za ureÿenje dvorane,
tj. Dekoraciune Pokladnje. V. Vuletin, Glazbeni život u
Kaštelima (dalje: V. Vuletin, Glazbeni život), Kaštela
2012., str. 46.
4
M. Domazet - M. Vuletin, Sto godina krnjevala u Do-
njim Kaštelima (dalje: M. Domazet - M. Vuletin, Sto
godina krnjevala), Maškadur br. 6, Kaštela 1995., I.
Lozica, Hrvatski karnevali (dalje: I. Lozica, Hrvatski
karnevali), Zagreb 1997.
5
M. Domazet - M. Vuletin, Donjokaštelanska svakod-
nevica 1900.-1939. (dalje: M. Domazet - M. Vuletin,
Donjokaštelanska svakodnevica), Zagreb 2002., str.
126.
6
Isto.
7
V. Vuletin, Hrvatsko glazbeno društvo Bijaü u Kaštel
Šta¿liüu 1919. - 1941., (dalje: V. Vuletin, Hrvatsko
glazbeno društvo Bijaü), Kaštela 2008., str. 33, 35. Pe-
tar Žungul bio je prvi predsjednik društva 1919. godine.
8
Isto, str. 33. Jakov Deliü (Baja) svirao je inaþe u glazbi
klarinet. Stipe Vuletin Meto se spominje kako je krnje-
valska povorka tek od poþetka II. svjetskog rata (misle-
üi vjerojatno od 1939. godine) išla kroz sva tri donjoka-
štelanska naselja. Stipe Vuletin Meto (dalje: S. Vuletin,
Intervju), Maškadur br. 1, 1990., str. 4.
9
Isto. Stipe Vuletin Meto pristupio je Hrvatskom glaz-
benom društvu Bijaü u Kaštel Šta¿liüu 1924. godine.
10
Jadranska pošta 16. II. 1926., br. 170.
11
S. Acalija, Oko Poklada, str. 18.
12
M. Domazet - M. Vuletin, Društvene zabave poklad-
nog doba u Donjim Kaštelima u prvoj polovici XX.
stoljeüa (dalje: M. Domazet - M. Vuletin, Društvene
zabave pokladnog doba), Maškadur br. 5, Donja Ka-
štela 1994., str. 10. Puhaþki orkestri: Glazbarski sklad
osnovan je 1904. g. (Društvo je prema istraživanju V.
Vuletina oformljeno veü 1898. g., ali, je Namjesništvo
u Zadru odobrilo Pravilnik istoga društva tek 1904. g.
Sliþnih situacija je bilo i kod drugih društava), Svaþiü
1911. g. i Bijaü 1919. g., Hrvatska þitaonica utemelje-
208
na je 1864. g., dvije sokolske organizacije formirane su
1908. g., nogometni klub Primorje 1927. g., Pjevaþki
zbor Bijaüka vila 1903. g.
13
I. Lozica, Dva karnevala (dalje: I. Lozica, Dva karne-
vala), Narodna umjetnost 25, Zagreb 1988., str. 91.
14
Isto.
15
M. Domazet - M. Vuletin, Društvene zabave poklad-
nog doba, str. 10-11. M. Domazet - M. Vuletin, Donjo-
kaštelanska svakodnevica, str. 120-121.
16
Isto.
17
V. Vuletin, Hrvatsko glazbeno društvo Bijaü, str. 33.
18
Isto. M. Domazet - M. Vuletin, Donjokaštelanska sva-
kodnevica, str. 122-123.
19
V. Vuletin, Hrvatsko glazbeno društvo Bijaü, str. 36.
Šta¿liþka glazba Bijaü zajedno je s Vojnom glazbom iz
Splita bila u krnjevalskoj povorci u kojoj je sudejelova-
lo oko 5.000 maškara. Snimljena je ¿lmska reportaža o
tome splitskom krnjevalu od strane Samuela Grossa iz
SAD-a.
20
Slike su preuzete iz knjige V. Vuletin, Hrvatsko glaz-
beno društvo Bijaü.
21
M. Domazet - M. Vuletin, Donjokaštelanska svakod-
nevica, str. 120.
22
I. Lozica, Hrvatski karnevali, str. 148., Slobodna Dal-
macija 15. II. 1995. g.
23
S. Vuletin, Intervju, str. 4.
24
M. Domazet - M. Vuletin, Karneval do kraja II. Svjet-
skog rata, Maškadur br. 7, 1996. g., str. 23.
25
I. Lozica, Hrvatski karnevali, str. 150. Saþuvane foto-
gra¿je iz 1948., 1950. i 1954. godine ukazuju na održa-
vanje krnjevala u Donjim Kaštelima, dakle, neposredno
nakon uspostave Federativne Narodne Republike Jugo-
slavije. Saþuvane fotogra¿je nalaze se u foto albumu o
krnjevalu Ive Cvitiüa.
26
S. Vuletin, Intervju.
27
I. Lozica, Dva karnevala, str. 93.
28
Isto. Stipe Vuletin - Meto navodi kako su jedne godi-
ne Tastamenat odnijeli miliciji na cenzuru neposredno
pred održavanje povorke, tako ga je milicija odobrila, a
da ga nije imala vremena ni proþitati. Druge godine mi-
licija je od Meta tražila papir s kojega je þitao, vjerojat-
no odobreni tekst nije bio istovjetan onomu koji je Meto
þitao s krnjevalske bine. Meÿutim, Meto se izvlaþio da
mu je papir ispao, da ga ne može pronaüi, a oni nisu
dalje na tome inzistirali. S. Vuletin, Intervju, str. 5.
29
Tastamenti od 1976. do 1990. godine (dalje: Tasta-
menti KKU), likovi krnje i alegorijske slike u krnjeval-
skoj povorci (dalje: Foto arhiv KKU), koji su aludirali
na tadašnje društvene proturjeþnosti.
30 71
S. Acalija, Oko poklada, str. 19. Isto, 2003. g., 2003. g., br. 14.
31 72
Tastamenti – Arhiv KKU. Isto, 2004. g., 2004. g., br. 15.
32 73
Isto. Isto, 2005. g., 2005. g., br. 16.
33 74
I. Lozica, Dva karnevala, str. 93. Isto, 2006. g., 2006. g., br. 17.
34 75
Tastamenti – Arhiv KKU. Isto, 2007. g., 2007. g., br. 18.
35 76
Razlike su uoþljive izmeÿu starijih Tastamenata i onih Isto, 2008. g., 2008. g., br. 19.
77
od devedesetih godina 20. stoljeüa, po stilu pisanja, oš- Isto, 2009. g., 2009. g., br. 20.
78
trini tona, tematskim preokupacijama i opsegu cjeloku- Isto, 2010. g., 2010. g., br. 21.
79
pnog teksta. Isto, 2011. g., 2011. g., br. 22.
36 80
Tastamenti – Arhiv KKU. Isto, 2012. g., 2012. g., br. 23.
37 81
S. Vuletin, Intervju, str. 5. Isto, 2013. g., 2013. g., br. 24.
38 82
Tastamenat 1979. g. navodi „Pisac ovih redaka iako Isto, 2014. g., 2014. g., br. 25
83
40 godina suraÿuje u kaštelanskom krnevalu želi i dalje Foto arhiv - KKU.
ostat anoniman, ali mi üemo van isto reþ, samo nemojte 84
Isto.
nikome kazat. To van je Ivo Cvitiü þa se rodija u Novon 85
Maškadur 1998. g., br.9.
86
u Velikoj štradi. Ocu mu je bilo ime Visko a materi Isto, 1990. g., br.1
87
Ane“. Ivo Cvitiü (1919. - 2009. g). Isto, 1996. g., br.7
39 88
Isto. Zapisnici KKD Poklade od 17.11.1988. do 02.01.1998.
40
I. Lozica, Hrvatski karnevali, str. 150. g. (dalje. Zapisnici KKD), Statut Kaštelanskog krnje-
41
S. Vuletin, Intervju, str. 5. valskog društva „Poklade“ od 30. X. 1988. g.
42 89
I. Lozica, Dva karnevala, 1988., str. 93. Isto, 08.12.1988.g., 15.12.1988.g., 29.12.1988.g.,
43
Isto. Saþuvane fotogra¿je upuüuju na postupno moto- 28.03.1989.g.
riziranje krnjevalske povorke i potiskivanje zaprežnih 90
Odluka o primanju KKU Poklade u þlanstvo FECC-a,
kola, taj proces postaje sve intenzivniji od konca šezde- 14.02.1999. g.
91
setih godina 20. stoljeüa. I. Lozica, Dva karnevala, str. 93.
44 92
Tastamenat Donjokaštelanskog krnjevala 1976. g. Foto arhiv KKU, Zapisnici KKD i Maškaduri od
45
Isto, 1977. g. 1990. do 2014. g..
46 93
Isto, 1978. g. Maškaduri od 1990.g. do 2014.g.
47 94
Isto, 1979. g. Maškadur 1990. g., br.1.
48 95
Isto, 1980. g. Isto, 1991. g., br.2.
49 96
Isto, 1981. g. Isto, 1992. g., br.3.
50 97
Isto, 1982. g. Isto, 1993. g., br.4.
51 98
Isto, 1983. g. Isto, 1994. g., br.5.
52 99
Isto, 1984. g. Isto, 1995. g., br.6.
53 100
Isto, 1985. g. Isto, 1996. g., br.7.
54 101
Isto, 1986. g. Isto, 1997. g., br.8.
55 102
Isto, 1987. g. Isto, 1998. g., br.9.
56 103
Isto, 1988. g. Isto, 1999. g., br.10.
57 104
Isto, 1989. g. Isto, 2000. g., br.11.
58 105
Isto, 1990. g., Maškadur 1990. g., br. 1. Isto, 2001. g., br.12.
59 106
Isto, 1991. g., 1991. g., br. 2. Isto, 2002. g., br.13.
60 107
Isto, 1992. g., 1992. g., br. 3. Isto, 2003. g., br.14.
61 108
Isto, 1993. g., 1993. g., br. 4. Isto, 2004. g., br.15.
62 109
Isto, 1993. g., 1993. g., br. 4. Isto, 2005. g., br.16.
63 110
Isto, 1995. g., 1995. g., br. 6. Isto, 2006. g., br.17.
64 111
Isto, 1996. g., 1996. g., br. 7. Isto, 2007. g., br.18.
65 112
Isto, 1997. g., 1997. g., br. 8. Isto, 2008. g., br.19.
66 113
Isto, 1998. g., 1998. g., br. 9. Isto, 2009. g., br.20.
67 114
Isto, 1999. g., 1999. g., br. 10. Isto, 2010. g., br.21.
68 115
Isto, 2000. g., 2000. g., br. 11. Isto, 2011. g., br.22.
69 116
Isto, 2001. g., 2001. g., br. 12. Isto, 2012. g., br.23.
70 117
Isto, 2002. g., 2002. g., br. 13. Isto, 2013. g., br.24.

209
118
Isto, 2014. g., br.25. M. Domazet - M. Vuletin, Društvene zabave po-
119
Kazivaþi: Vjeko Eþiü (roÿen 1949. g.) i Roko Puljas kladnog doba u Donjim Kaštelima u prvoj polovici
(roÿen 1954.), Zapisnici KKD, Foto arhiv KKU Pokla- XX. stoljeüa, Maškadur br. 5, Donja Kaštela 1994.
de od 1988.g. do 1998.g. i Osude krnje. M. Domazet - M. Vuletin, Karneval do kraja II.
120
Maškaduri od 1998. g. do 2014. g., Foto arhiv KKU.
121
Svjetskog rata, Maškadur br. 7, Donja Kaštela,
Foto arhiv KKU, Veþernji list 13. II. 1996., Vjesnik
13. II. 1996., Slobodna Dalmacija 2. II. 1996., 16. II.
1996.
1996., M. Domazet - M. Vuletin, Sto godina krnjevala u
122
Slobodna Dalmacija 02.02.1996.g.,.16.02.1996.g., Donjim Kaštelima, Maškadur br. 6, Kaštela 1995.
Vjesnik 13.02.1996.g., Katalog izložbe Motivi donjo- Ĉugum Baldiü, Tekst sa izložbe „Kaštelanski kar-
kaštelnskih karnevala (veljaþa, 1991.g.). neval“, 1996.
123
R. Mariü, Dnevnik Oþajnika, Kaštela 1994. g. Pred- Glende i šale, urednik Robert Mariü, KKU Pokla-
govor Tonþa Keruma (Robertu od „Berekina“). de 2010.g.
124
Glende i šale, urednik Robert Mariü, KKU Poklade I. Lozica, Dva karnevala, Narodna umjetnost 25,
2010.g. Zagreb 1988.
125
Kalendari 2007.g., 2008., u nakladi KKU Poklade.
126
I. Lozica, Hrvatski karnevali, Zagreb 1997.
Isto.
127
R.Mariü, Ateist sam Bog mi je svjedok, Split 1997.g.
Prilog Maškaduru, 2006.g., br.17 (25 godin diþjega
krnjevala).
R. Mariü, Dnevnik Oþajnika, Kaštela 1994. g.
128
Arhiv KKU Poklade S. Krasiü, Zadranin Ivan Dominik Stratiko (1732.
129
T. Ujeviü, Opojnost uma (Misli i pogledi), Zagreb - 1799. g.) kao preteþa ideja francuskog prosvjeti-
1986. g., str.118. teljstva u Dalmaciji, Zbornik radova - Dalmacija
130
R. Mariü, Ateist sam Bog mi je svjedok, Split za francuske uprave, Split 2011.
1997.g. Stipe Vuletin - Meto (Intervju), Maškadur br. 1,
1990.
IZVORI I LITERATURA T. Ujeviü, Opojnost uma (Misli i pogledi), Zagreb
Arhivska graÿa 1986. g.
Arhiv Kaštelanske krnjevalske udruge Poklade: V. Vuletin, Glazbeni život u Kaštelima, Kaštela
- Tastamenti od 1976. do 2014. g. 2012.
- Statut KKD „Poklade“ V. Vuletin, Hrvatsko glazbeno društvo Bijaü u Ka-
- Dokumenti: Potvrda o prijavi javnog skupa 6. II. štel Šta¿liüu (1919. - 1941.), Kaštela 2008.
1980. g., Odluka o primanju KKU „Poklade“ u Sa-
vez udruga karnevalskih gradova Hrvatske 16. II.
1999. g., Bronþana plaketa „Grb opüine Kaštela“
Kaštelanskom krnjevalskom društvu „Poklade“ VLASNICI FOTOGRAFIJA
27. X. 1989. g.
- Zapisnici KKD Poklade od 17.11.1988. do Ante Majiü, Arhiv KKD Poklade
02.01.1998. g... Branko Glumac, Darinka Tran¿ü
Ivo Cvitiü, Marinko Zokiü
Novine i þasopisi Mario Rakela, Miro Grgin
- Jadranska pošta 1926. g. Neno Domazet, Nikola Radiü
- Maškadur, satiriþni list KKD/U „Poklade“ od Robert Mariü, Roko Puljas
1990. do 2014. g. Sanja Acalija, Stipe Vuletin Meto
- Slobodna Dalmacija 1995, 1996. g. Tonka Ergovac, Vinko Britviü
Literatura
Vjeko Eþiü
S. Acalija, Oko poklada, Kaštelanski zbornik 5,
Kaštela 1996.
Domazet - M. Vuletin, Donjokaštelanska svakod-
nevica 1900.-1939., Zagreb 2002.

210
KAZALO IMENA Ć
ĆALETA Katarina 93, 196
A ĆALETA Mijo 106
ACALIJA Ante 184 ĆIPIKO Janko 12
ACALIJA Paulina 183
ACALIJA Sanja 183 D
ANDROMAK Veselko 128 DEANKOVIĆ Josip 86, 106
ANTERIĆ Ankica 116, 143, 149, 173, 183, 184 DELIĆ Jakov 16
DELIĆ Tonka 20
B DEMAN MORNAR Luce 143
BABIĆ Ivo 186 DESPOTOVIĆ Mare 86
BABIN Zvonko 131 DOBRIĆ Ante Canculina 25, 27, 29, 34, 36, 40,
BARAS Frane 152 178 48, 131, 132, 133, 135, 136, 137, 1147, 195
BARTINOVIĆ Ivica 128 DOBRIĆ Dinko 29
BARTULIN Toni 108 DOBRIĆ Ivan 12
BAŽOKA Vinko 29, 30, 78 DOBRIĆ Jadranka 99
BENUTIĆ Ane 19 DOBRIĆ Sabo 76
BERKET Ivan 18 DOBRIĆ Sebastjan 178, 185
BERKET Josip 108 DOMAZET Mladen 152, 183, 186,
BEVANDA Marino 106, 110 DOMUJŠKIN Karlo 132
BILIĆ Panto 29 DONKOV (Miškan) 42
BILIĆ Pave 115 DONKOV Ante 19
BILUŠ-GAGIĆ Mate 128, 140 DUJIŠIN Luka 48, 136
BJEKOVIĆ Nenad 34 DUJIŠIN Miro 52
BLAGAJIĆ Maks 172 DUJIŠIN Snježana 52, 142, 183, 185
BOGIĆ Ivica 135 DUJMOV Rafaela 100
BONACIN Marin 86, 183
BOTIĆ Ana 197 Đ
BOTIĆ Ante 17 ĐUGUM BALDIĆ Radojka 152, 186, 187
BOTIĆ Iva 82, 96, 116, 143, 172, 183 ĐUGUM Žarko 152
BRNADA Ante 34, 51
BUĆAN Jere 17, 132 E
BUDAK Neven 186 EČIĆ Felicijo 135
BUTIR Slobodan 152 EČIĆ Vjeko 25, 26, 32, 40, 42, 51, 60, 64, 128, 140,
148, 152, 178, 187, 195
C EFENDIĆ Branko 152
CAREV Branko 130 ELENČIR Nikola 138
CAREV Jozo 51, 54, 56, 172 ERGOVAC Toni 27
CIROJKOV Vinko 131, 134
CVITIĆ Ivo 25, 132, 197 F
FIAMENGO Negdi 196
Č
ČAVKA Petar 152 G
ČIČEK Doris 60, 140 GJIRLIĆ Jure 82, 174, 183
ČULAFIĆ Tihomir 140 GLUMAC Branko 29, 30, 35, 42, 60, 128, 131, 152,
ČURKOV Vinko 34 172
GLUMAC Felicijo 26

211
GRDOVIĆ Mladen 146 JURAS Miljenko 64, 86, 196
GREGURIĆ Franjo 160 JURČEV Dragan 52
GRGIN Frane 19, 64 JURČEV Klarica 172
GRGIN Marin 19
GRGIN Miro 25, 32, 40, 42, 51, 52, 54, 56, 67, 69, K
72, 128, 138, 140, 152, 172, 195 KAMBER Petar 102
GRGIN Vlado 18 KAPITANOVIĆ 86
GROZDANIĆ Jozo 29, 30, 34, 115, 135 KATALINIĆ Mislav 172
GROZDANIĆ Kristijana 110 KATINAC Ante 100
GROZDANIĆ Marko 51, 86, 98, 100, 106, 144, KERUM Tonči 152, 178, 187
177 KLARIĆ Frane 106
GROZDANIĆ Mia 110 KLARIĆ Miljenko 64, 67, 69, 72, 152
GROZDANIĆ Vinka 86 KLIMKO Boris 178
GRUICA Ivica 78, 86, 114, 184 KLIŠMANIĆ Ante 106, 139
GRUICA Joško 99, 135 KLIŠMANIĆ Duje 19
GULIN Ivana 194, 196 KLIŠMANIĆ Mijo 19
KLIŠMANIĆ Mišo 29, 35, 186
H KOC Toni 29, 30
HRNIĆ Milo 146 KOTEVSKI Dean 140
HODŽIĆ Milan 186 KOVAČEV Marinko 178
KRIVIĆ Mijo 16
I KRIVO Ante 29
IVASOVIĆ Ivan 19 KRIVO Marko 178
IVČEVIĆ Frane 82, 116, 178, 183 KUDRJAVCEV Anatolij 152
IVIČEV Ana 86, 141, 172 KUTLEŠA Bože 24, 131
IVIČEV Ivan 172 KUZMANIĆ Ivan 86, 143
IVIČEV Josipa 86 KUZMANIĆ Miljenko 76, 86, 94, 100, 177, 178
IVIČEV Joško 141, 182, 183 KUŽIĆ Ivana 100
IVIČEV Paulina 86
IVIČEV Zvonimira 114 L
IVIČEV Zvonko 26 LAURIĆ Igor 76, 184
IVIĆ Ante 180 LISTEŠ Nikola 154
IVIĆ Ivan 27, 30, 32, 34, 40, 42, 51, 52, 67, 69, 72, LONČAR Boško 29, 30, 32, 90, 132, 137, 147
76, 86, 140, 172, 174, 185, 177, 194, 195 LOZICA Ivan 8, 209
IVIĆ Marko 152, 187
IVIĆ Mirjana 184 LJ
LJUBIĆ Marko 93, 106
J
JAKIĆ Ivona 188 M
JAKOVAC Darka 86, 106 MAREGA Tonči 144
JAKOVAC Dijana 96, 100 MARIĆ Robert 152, 187, 188
JAKOVAC Marinko 29, 32, 34, 128, 148 MARINOVIĆ Domagoj 86, 100, 106
JAKOVAC Nenad 29, 32, 132, 136, 138 MARINOVIĆ Tonči 27, 42, 52, 183, 184
JERKUNICA Marijana 93 MARINOVIĆ Tonkica 184
JOZIĆ Robert 147 MATAS Duško 76, 183
JURAS Dominik 200 MATAS Mladen 30, 32, 34, 135
JURAS Marinko 25, 51, 52, 64, 138, 152 MATETA Tonči 100, 183, 185

212
MATKOVIĆ Petra 183 R
MILAN – STUDE Maja 100
MILIĆ Grgo 94, 116 RADIĆ Joško 42, 115
MIŠE Stipe 138 RADIĆ Mira 100, 106, 110, 144
MORNAR Bepo 70 RADIĆ Nikola 25, 47, 52, 108, 128, 138, 143, 148,
MORNAR DEMAN Željana 86, 93, 100, 142 152, 172, 177, 183, 185, 187, 194, 195
MORNAR Mario 26 RADUNIĆ Fabjan 64
MORNAR Tonči 86, 106, 118, 183 RADUNIĆ Ignacijo 54, 64
RADUNIĆ Ivica 74, 82, 199
N RADUNIĆ Lidija 182
NOVAK Ivan 52 RADUNIĆ Marija 186
RADUNIĆ Mario 25, 74, 140, 152, 190, 194
O RADUNIĆ Nikolina 86, 144
OMAŠIĆ Vjeko 38 RADUNIĆ Stipe 25, 60, 82, 90, 116, 135, 138, 143,
OPUHAĆ Zrinka 110 152, 178, 183, 184, 187
ORLIĆ Zvonko 27, 29, 42, 78 RADUNIĆ Špiro 100, 106
RADUNIĆ Vinka 186
P RADUNIĆ Zoran 140
PAJDEK Darija 100 RAJČIĆ Bale 32
PAJIĆ Silva 96, 172, 178, 183 RAKELA Berta 172
PAŠALIĆ Jure 47 RAKELA Mario 86, 94, 96, 116, 143
PAVLOV Venka 72, 172, 178, 196 RAKELA Milena 86, 172, 184
PERA Jozo 42 RELJA Ivan 133
PERAN Ivica 42, 59, 140 RENDIĆ Ivan 18, 132
PERAN Srećko 42, 138, 143, 170 ROGULJ Branko 184
PERAN Zoran 76 ROGULJ Tomislav 110
PERIŠA Gabrijela 100, 106, 110 ROGULJIĆ Neven 32, 116
PERIŠIĆ Ivan 78 ROMIĆ Miljenko 152
PERKOV Gabrijela 110 RUSSO Siniša 94
PERKOV Zlatko 47
PILIĆ Toni 17, 18 S
POCRNIĆ Čedo 187 SABO Anka 93, 172
POPARIĆ Gordan 138 SABO Antonija 93, 100
POPARIĆ Neven 86 SADIKOVIĆ Sade 138
POPARIĆ Stjepan 12, 13 SANADER Ante 85, 175 176
PRKUT Milka 86, 93, 100, 183, 185, 196 SENJANOVIĆ Đermano 152
PULJAS Antina 143, 172, 183, 184 SERDARUŠIĆ Ana 106
PULJAS Felicijo 24, 64, 132 SIMIĆ Andrija 138
PULJAS Grgo 82, 183 SIRIĆ Anita 100, 106
PULJAS Hodimir 30 SMOJVER Goran 38, 128, 138, 148, 152, 172, 174,
PULJAS Roko 30, 34, 40, 52, 64, 74, 135, 138, 172, 194, 195, 196
183, 184, 187 SMOJVER Lela 148, 194, 196
PULJAS Srećko 47 STAVROS Jasmin 146
PULJAS Tončica 100, 106, 183 STOJKOVIĆ Dragan 152
PUSIĆ Vesna 118 STRIKOMAN Šime 196
STRIZE Dijana 172
STRIŽIĆ Joško 25

213
STUDIN Boris 64 U
STUDIN Frane 17 UDOVIČIĆ Ivan 96, 177
STUDIN Josipa 100, 106
STUDIN Mijo 132 V
STUDIN Nina 86 VALENTIĆ Ksenija 197
STUDIN Nives 100 VIŠIĆ Ivan 110
SUPIN Ivica 72, 144 VRBAT Božana 93, 110
SVALINA Ante 29, 32, 52 VRTLAR Ignacijo 30, 34, 135, 137
SVALINA Ivica 27, 29, 150 VRTLAR Mate 34, 40
VUJINA Jelena 190
Š VUKOVIĆ Mladen 152, 187
ŠANTIĆ 17, 19, 130, 132 VUKŠIĆ Joško 98
ŠĆEPANOVIĆ Robert 86 VULETIN Ante 19, 96, 115
ŠĆURLA Nada 143, 172, 184 VULETIN Anton 19
ŠEGVIĆ – MARKUŠ Loreta 100 VULETIN Jakov 18
ŠEGVIĆ Ana 100 VULETIN Marin 152, 186
ŠEPAROVIĆ Ivica 185 VULETIN Štefica 106
ŠILOVIĆ Helena 185 VULETIN Vicenco 128
ŠILOVIĆ Ivanka 86, 93, 143, 172, 184 VULETIN Vladan 152
ŠILOVIĆ Marina 93 VULETIN Zlatan 137, 147
ŠILOVIĆ Marinko 34, 76, 86, 143, 184 VULETIN Stipe Meto 17, 24, 25, 32, 34, 36, 38,
ŠIMERA Ivan 118 40, 42, 44, 46, 47, 48, 50, 52, 56, 58, 68, 82, 114,
ŠIMETIN Drago 25, 29, 132, 149 128, 131, 132, 136, 138
ŠKARICA Andrija 27, 42, 172, 195
ŠKOJO Irena 99, 106 Z
ŠKOPLJANAC Anđelko 115 ZEC Boris 33, 93, 183
ŠKOPLJANAC Jelica 143 ZEKIĆ Predrag 85
ŠOULAVY Henrik 102 ZOKIĆ Felicijo 132
ŠPIKA Ivana 110 ZOKIĆ Ivan 34, 132
ŠTAFILEO Stjepan 50 ZOKIĆ Ivo 29, 142
ŠUŠKO Ante 110 ZOKIĆ Marin 51, 144, 194, 196
ŠUŠKO Duje 26, 29 ZOVKO Ilija 187
ŠUŠKO Lucijan 110
Ž
T ŽAJA 147
TANCALA Luka 130 ŽANIĆ 17, 130, 132
TARAŠ Ivan 34, 38, 42, 52, 135 ŽANIĆ Ante 132
TERZIJA Katica 183 ŽANIĆ Domagoj 86
TEŠIJA Marko 98 ŽANIĆ Ivo 219
TOLIĆ Tihana 196 ŽANIĆ Katica 186
TRANFIĆ Darko 86, 184 ŽUNGUL Mate 14
TRANFIĆ Ignacijo 132 ŽUNGUL Petar 14
TRANFIĆ Ivana 51
TRANFIĆ Jakša 32, 40, 42, 52, 135, 172, 183
TRANFIĆ Nikša 94, 116
TREURSIĆ Ivica 47
TREURSIĆ Špiro 100

214
Toþka “Legende krnjevala” iz krnjevalske povorke 2013. godine, autora Joška Strižiüa, koja prikazuje
neke od najznaþajnijih ljudi Donjokaštelanskog krnjevala svoga doba Stipu Vuletina Meta, Ivana Iviüa,
Marinka Jurasa, Zvonka Orliüa i Antu Dobriüa Canculinu, kako bi, da su živi, komentirali nadolazeüu
dvjestotu obljetnicu krnjevala u Donjim Kaštelima

215
UMJESTO ZAKLJUČKA...

Krnjevlaska kritika kontinuirano ukazuje na negativne pojave i trendove u hrvatskome društvu,

neovisno je li riječ o mikrohistorijskoj ili nacionalnoj razini. Štoviše, sačuvani Tastamenti od 1976. do
2014. godine omogućavaju preciznu rekonstrukciju toga relativno kratkog razdoblja s obzirom na uruša-
vanje i relativiziranje društvenih vrijednosti, pomutnju svega u svačemu, uzdizanje samovolje i bahatosti
kako pojedinaca tako i političkih elita, osiromašenje naroda i bezgraničnog licemerja od strane onih koji
imaju vlast i moć u narodu. Poruke Donjokaštelanskog krnjevala demistificiraju doziranu i uljepšanu
percepciju naše stvarnosti, jer se zalud govori da bolje živimo, ali mi to ne vidimo konstatira Tastamenat
iz 2006. godine. Svojevremeno je Tin Ujević pisao o umnome rasulu i nemoći značaja, kada prestupnici i
zlikovci uzurpiraju za se časti popularnosti (...), jer oni jedini umiju da budu suvremeni i progresivni, a sve
drugo učmalo spava (...), ukočeno u mrtvilu i šablonama. (...) Svi su ostali u muzeju i roportarnici života,
samo su oni na pozornici i sjede na prijestolju.129
Dakle, iz perspektive malog čovjeka pitanje istine i pravednosti postaje ključno, stoga Pokladni
utorak u Kaštelima i jest manifestacija krnjevalskog usuda protiv laži s kojima se zamračuje život i stvar-
nost našeg vremena, jer bez cjelovite istine društvo može biti lako izloženo raznovrsnim zlouporabama
demokracije s očitim tendencijama totalitarizma i dehumanizacije čovjeka. Stoga su krnjevalske poruke
zadirale upravo u srž problema u vremenu i prostoru kroz likove krnje na primjer Falši radnik (1981.
g.), Neman (1989. g.), Diktator (1990. g.), Jugogeneral (1991. g.), Dvolični (1993. g.), Gangster (1995. g.),
Sliponja, Gluvonja i Kuconja (2005. g.), Lutak (2006. g.)...
Ovogodišnja 25 obljetnica pokladnog lista „Maškadur“ također je iznjedrila bezbrojne poruke, u
kojima je malo tko od javnih osoba ostao pošteđen. Štoviše, od samog početka 1989. godine „Maškadur“
pokazuje težnju za ukazivanjem ne samo na lokalne probleme, već i one centralne, pa i globalne, a što je
jasno vidljivo iz tekstova i foto-stripova. Nažalost, pokazalo se da je „Maškadur“ jedan od rijetkih sati-
ričnih listova u Republici Hrvatskoj s kontinuitetom, možda upravo zahvaljujući svojoj neovisnosti i ne-
podilaženju ni jednoj političkoj niti inoj struji u društvu. Možda ponekad preoštar do granice i vulgaran,
ali uvijek nastojeći pogoditi metu. Naravno, njegovanje kritičkog duha usko je vezano uz pitanje slobode,
koju treba čuvati od podmuklih totalitarnih nasrtaja, kao najveće blago ove nematerijalne kaštelanske
baštine.

216
O VREMENU KOJE NAS TIŠĆI...

Kad vladaju nemoralni, sve moralno postaje nemoralno,

a sve nemoralno postaje moralno.
130

217
SMIJEH JE VRLO, VRLO OZBILJNA STVAR
(A O HUMORU DA SE I NE GOVORI)
Mnoštvo je definicija koje u svijetu živih bića nastoje prepoznati što bi to vrstu zvanu čovjek ne-
prijeporno izdvajalo u odnosu na sve ostale stvorove koji se kreću, dišu, množe i umiru. Pa tako znamo
da je čovjek poseban kao jedina životinja koja misli, pa jedina koja govori, pa jedina koja se sjeća, odno-
sno ima osviještene uspomene, pa jedina koja ne može živjeti ni opstati izvan društva, pa ovo, pa ono, sve
do one da je čovjek jedino biće koje se smije.
A to je itekako ozbiljna stvar, osobina pred kojom svatko tko imalo drži do sebe mora odgovorno
zastati i s dubokim se poštovanjem nakloniti.
Smijeh je zaista sastavni dio čovjekove prirode i njegova duhovno-fizičkog ustrojstva, ali njegovo
očitovanje prema vani podliježe određenim civilizacijskim normama i kulturnim konvencijama. Svako
društvo i svaka kultura na ovaj su ili onaj način propisivali gdje se, kada, kako i tko može smijati ili ne
smijati. Elitna kultura, uključivši i službenu Crkvu, dugo su držali da se razumnu i odgovornu čovjeku
ne priliči smijati, jer time omalovažava, čak ponizuje sebe i svoj društveni položaj. Gotovo dojučer na
fotografijama, od javnih, u medijima, do privatnih, u obiteljskim albumima, gledali smo odreda smrtno
ozbiljne ljude, a onda se prije sedamdesetak godina, barem u zapadnoj civilizaciji, sve naglo promijenilo:
smijeh je postao neodvojiv sastojak društvenoga bontona, i tko se ne umije nasmijati ne zaslužuje drugo
doli da mu se svi smiju, baš onako zločesto, kako samo ljudi znaju.
U tom prekretničkom vremenu svi su se na sve strane počeli pokazivati nasmiješenima i nasmi-
janima, od moćnih državnika preko lokalnih političara do kulturnih uglednika, a kad su to počeli činiti
čak i pape, pojava je postala vrlo ozbiljna i proces neopoziv. A donio je i spoznaju da smijeh nije isto što
i humor; ovo drugo mnogo je širi pojam jer nije samo površinsko očitovanje, nego izraz cjelokupnog
čovjeka, njegova unutrašnjeg ozračja.
Među anegdotama što se vezuju uz papu Ivana XXIII. i ona je o tome što je odgovorio nekom
biskupu koji se tužio na nesanicu. A rekao mu je: “Znate, ni ja u prvim tjednima pontifikata nisam mogao
zaspati, ali mi je jednom u snu anđeo prišapnuo ‘Ivane, ne smatraj sebe toliko važnim!’ I odonda, mogu
vam reći, izvrsno spavam.”
Jasno je da nas smijeh nad problemima, nevoljama, teškoćama i brigama neće od njih osloboditi,
ali je jasno i to da će ih uvelike olakšati. Jer, ozbiljnost nas često dovodi u opasnost da isključimo mnoge
dimenzije stvarnosti i osiromašimo život. Primjer za to su svi oni ljudi koji žele biti svojevrsni apsoluti i
teško podnose humor, jer ne vole, ne žele i dubinski ne podnose ništa što izmiče kontroli. A karnevali su
upravo to ‒ neuhvatljivi i neukrotivi iskazi pučke ideje slobode i jednakosti. U smijehu i pred smijehom.
Ako se kome učini da su ovakve, rekli bi neki, teške riječi neprikladne uz monografiju o jednom lokal-
nom običaju, makoliko bio dugovječan i ugledan među srodnim priredbama, ovaj autor u svoju obranu
ne nalazi kazati ništa pametnije negoli ponoviti banalnu misao da se u malome prepoznaje veliko, da
veliko uvijek izrasta iz maloga, i da nemalo puta važne procese začinju ljudi koji stvarnosti pristupaju le-
žerno i neopterećeno, cijepljeni od bilo kakva osjećaja misije i tzv. povijesne važnosti, neskloni krupnim
riječima... Ukratko, ljudi sa svim vrlinama i manama kakve već ljudska vrsta po definiciji ima, ali i s jed-
nom neotuđivom, najdragocjenijom vrlinom ‒ družiti se, nasmijati i potaknuti i druge da se nasmiju, da
stvore dragocjeno unutrašnje humorno ozračje.
Tako su početne riječi i citati poslužili samo zato da se ovim kratkim tekstom napravi nešto što
će, koliko je moguće, nalikovati baš karnevalu kao žanru pučke kulture i ponoviti njegovu temeljnu ideju.
A ona glasi: podjela na tzv. velike i tzv. male u pogledu društvenog statusa, stupnja obrazovanja ili mate-
rijalnog imetka prilično je besmislena i svakako prolazna, te u tom pogledu postoji samo jedan kriterij

218
vrijedan ozbiljna razmatranja, naime da je velik onaj koji se umije nasmijati svijetu oko sebe, a najveći
onaj koji to uspije i kad se taj svijet smije njemu samome. I koji zna pravu mjeru svoje važnosti.
Njemački isusovac i jedan od najvećih teologa 20. st. Karl Rahner često je govorio: “Smijte se,
jer smijehom očitujete da ste ljudi!” Može se pretpostaviti da Rahner nikad nije čuo za Donjokaštelanski
krnjeval, ali sigurno je da je u njegovoj ideji i taj, kao svaki karneval, bio jedan od važnih događaja u ko-
jima treba sudjelovati i pritom se smijehom očitovati kao čovjek. Preiskusan je i premudar on bio da bi
to previdio.

prof. dr. sc. Ivo Žanić

219
 MLADEN DOMAZET - ROBERT MARIû
DONJOKAŠTELANSKI KRNJEVAL

NAKLADNIK
NAKLADA LJEVAK
ZAGREB

ZA NAKLADNIKA
PETRA LJEVAK

TISAK I UVEZ
GRAFPEX - ZAGREB

220
KKU Poklade zahvaljuje:

221