VIŠESTAMBENE ZGRADE građevinska cijena takvog stana jako visoke, traže
se skupe komunikacije i komunalije, tj. sve to
Uobičajeno je da se višestambene zgrade nazivaju
zgrade za kolektivno stanovanje. Međutim,
kolektivno stanovanje (stanovanje u neophodna je orijentacija na izgradnju stambenih
zajedništvu)pojmovno treba razlikovati od
višestambenih zgrada, pa je pogrešno
izjednačavati ove nazive. Stanovanje u zajedništvu
prisutno je od prvih početaka svjesnog građenja
nastambi, kada višestambenih zgrada uopće nije
bilo. Značajke stanovanja u zajedništvu mogu
danas imati podjednako obiteljske kuće i
višestambene zgrade. Radi se o organizaciji
stanovanja a i života a ne tipologiji stambene
izgradnje. Ako su pojedine funkcije stanovanja
rješavane tako da su one zajedničke za sve stanare
nakupine obiteljskih kuće ili za jednu ili više
višestambenih zgrada onda je to(više ili manje)
stanovanje u zajedništvu.
Suvremeni pokušaji ponovnog uspostavljanja u
zajedništvu bili su posebno intenzivni dvadesetih
godina u Sovjetskom Savezu i Švedskoj, a u novije
vrijeme i u SAD. Cilj ovih nastojanja je usporiti
procese otuđenja i podići razinu socijalizacije i
međusobne upućenosti stanara jednih na druge.
Rezultati još nisu potvrdili opravdanost
predlaganih rješenja, iako je više nego očigledno
da je problem otuđenosti iz dana u dan sve veći i
da se moramo sveobuhvatnije angažirati na
njegovom rješenju. U razmatranju višestambenih
zgrada obradit ćemo samo temeljne tipološke
značajke, ne ulazeći u oblike organizacije
stanovanja u zajedništvu jer to nadilazi namjenu
ove knjige.
U naše vrijeme koje karakterizira nagla
urbanizacija, javlja se potreba za brzom i
ekonomičnom izgradnjom velikog broja stanova.
Obiteljska izgradnja i izgradnja u nizu pored
visokog kvaliteta stanovanja koji omogućuju , u
urbanističkom i ekonomskom smislu su
neprihvatljive kao osnovni tip izgradnje u većim
mjestima i gradovima, jer su urbanistička i
apsorbira velike površine zemljišta itd. Radi svega
toga i zbog stalno prisutne stambene krize
zgrada sa više stanova(uobičajen je naziv
kolektivno stanovanje), koje snizuje urbanističku i
građevinsku cijenu izgradnje, omogućujući široku
primjenu tipizacije, standardizacije i suvremenih
metoda građenja.
Postoji više tipova takve izgradnje(blok, slobodno
stojeća ili kombinirana), no problematika stana
više je vezana na odnos stana prema vertikalnim i
horizontalnim komunikacijama nego na sam tip
urbanističke izgradnje. Zato ćemo razmotriti
karakteristične tipove izgradnje kolektivnog
stanovanja u odnosu prema vertikalnoj i
horizontalnoj komunikaciji.
U osnovi, stambena višekatnica može se rješavati
tako da se na jedno stubište( i liftove) veže 1, 2, 3,
4 i više stanova, bilo da se to povezivanje vrši
neposredno na stubišne podeste na
galeriju(vanjsku ili unutarnju). Svaki od tih načina
ima određen utjecaj na organiziranje stana( tako da
su tlocrtne dispozicije stanova kod zgrade od
2stana gotovo neprimjenljive na zgradu od 3 ili
više stanova na stubištu).
Iako su kolektivne zgrade objekti kod kojih treba
stalno voditi računa o ekonomiji izgradnje i težiti
što jeftinijem stanu, to ipak ne smije biti na štetu
dobre organizacije stana. Principi ove organizacije,
te međusobni odnosi grupa, potpuno su isti kao oni
koji su već ranije razmotreni. Ekonomiju treba
postići smišljenim korištenjem prostora, izborom
konstrukcije, okupljanjem, instalacija,
pojednostavljen arhitekture objekta, ali uz uvjet
dobre funkcije stana.
Veličina stana je ograničena socijalnom strukturom
korisnika(veličina obitelji) i općim standardom.
Neke zemlje ograničuju maksimume prema broju
1
stanara, a druge postavljaju ograničenja obratno, veze, bilo vezivanjem spavaće grupe preko dijela
propisujući koliki je minimum za odgovarajući dnevnog boravka.
broj stanara( to su zemlje sa visokim standardom i
razvijenom ekonomijom- Švedska) Problem je jednostavniji kod dvosobnog stana,
gdje je relativno lako postići čistoću dispozicije.
Ovi normativi stalno se mijenjaju, prateći
ekonomski rast porodice i društva.

U daljnjem izlaganju analizirat ćemo pojedine

tipove kolektivnih zgrada na temelju odnosa
vertikalnih komunikacija i stana.

Jedan stan na stubištu

Vrlo je rijetko rješenje, i vezano gotovo isključivo

za interpolacije i asanacije. Nekad se međutim
ipak primjenjuje kod izgradnje vrlo velikih i
komfornih stanova.

Na sl. 1.(I. Brandy) je jedan vrlo komforan i velik Slika 2.Dva stana na stubište
stan za koga je ekonomičnost izgradnje vertikalnih
komunikacija od malog značenja.

Slika 1.Jedan stan na stubište (I. Brandy)

Dva stana na stubištu

Slika3. Dva stana na stubište
Vrlo su česta, jer omogućuje veoma kvalitetnu
organizaciju stana. Sve su grupe dobro Prije navedeni nedostaci manifestiraju se na
orijentirane. Osigurana je vrlo važna poprečna primjeru sl.2., iako u blažoj formi, jer je
ventilacija stana. Omogućeno je izravno blagovanje pripojeno kuhinji.
ventiliranje i osunčanje svih važnih prostora u
stanu. Relativno slaba koristivost vertikalne
komunikacije opterećuje sijenu stana. To se
naročito negativno odražava kod visokih objekata,
gdje je neophodan lift (iznad P + 3 kata). Vrlo su
česta rješenja kod kojih se miješaju grupe (na
ulazni hodnik povezane su sve prostorije), što se
međutim može izbjeći bilo otvaranjem dvostruke

2
 Slika 6. Dva stana na stubište (Izraelski primjer)
Slika4. Dva stana na stubište (G. Knežević)

Usko predsoblje na sl. 3. postaje sjecište

mnogostrukih funkcija povezujući grupe, ulaz itd.,
što svakako nije dobro rješenje. Nešto bolja
rješenja, no gdje predsoblja još uvijek preuzimaju
glavnu vezu među grupama, vidimo na primjerima
sa sl. 4. i 5.(G. Knežević).

Slika7. Dva stana na stubište

Slični su primjeri na sl. 7 i 8 samo nešto raskošnije

dimenzionirani i sa neophodnim izdvajanjem
zahoda iz kupaonice; ovdje već vidimo i začetke
formiranja posebne garderobe kao degažmana
između kupaonice i spavaonice.

Slika5. Dva stana na stubište

Vrlo duhovito je rješenje stana u kojem su grupe

apsolutno čiste. Veza spavaće grupe otvorena je
preko dijela dnevnog boravka, ali tako da su
funkcije tog prostora neporemećene (sl.6, izraelski
primjer).

Slika 8. Dva stana na stubište

3
Vrlo je uspjelo rješenje na sl. 9 (izraelski primjer) Poznata veza spavaće grupe preko dnevnog
sa dva trosobna stana na stubište s potpunim boravka podjednako je primjenljiva i kod velikih
odvajanjem grupa. stanova (sl.11, H.Plarre).

Slika11. Dva stana na stubište (H. Plarre)

Ulaženje u stanove sa podesta tako da su stanovi u

vertikalnom smislu izmaknuti za pola etaže
Slika 9. Dva trosobna stana na stubište s potpunim prikazuje sl. 12 (L. Leo). Veza ulaza i spavaće
odvajanjem grupa (Izraelski primjer)
grupe preko prostora za blagovanje omogućava
Nedostatak: stepenište osvijetljeno samo odozgo, relativnu fleksibilnost i osjećaj prostornosti.
što u usporedbi sa dobivenom kvalitetom nije Razigranost pročelja pridonosi razbijanju
naročit prigovor. monotonije bloka.

Slično je rješenje sl. 10 (Bernardi) na smanjenoj

površini, ali uz upotrebu zavojitog stubišta, što za
stambene objekte nije osobito preporučljivo.

Kvaliteta je ovog projekta, pored uspjelog rješenja

stana, svakako čisto konstruktivno rješenje.

Sl.12. Ulaženje u stanove sa podesta (L. Leo)

Slika 10. Dva stana na zavojitom stubištu Slika13. Dva velika stana na stubište sa kružnom
(Bernardi) vezom ulaza I svih prostorija stana (G. Stoskopf)

4
Na sl.13 (G. Stoskopf) imamo dva velika stana na
stubištu sa takozvanom kružnom vezom ulaza i
drugih prostorija stana, što je veliki kvaliteta i
doprinos dobroj organizaciji stanovanja.

Tri stanova na stubištu

Dosta se često primjenjuje, naročito u nas.

Međutim, tri stana na stubište nije rješenje koje bi
trebalo forsirati, jer je srednji stan nejednako
vrijedno tretiran. (Nema poprečne ventilacije i
grupe poprimaju deformirane unutarnje odnose
itd.) Čak i ekonomsko stanovište o boljem
korištenju stubišta teško će moći opravdati
nedostatke koje se neminovno pojavljuju u
organizaciji stana.
Slika 15. Tri stana na stubište
Na sl 14. uočljiva je tipična organizacija koja
ispoljuje nedostatke u odnosu grupa. Pored toga,
rješenje stambene kuhinje sa povlačenjem radnog
dijela duboko u prostor i format prostorije svakako
nije uspjelo.
Pozitivno je okupljanje instalacija unutar stana i
organizacija desnog stana.
Opet poremećeni unutarnji odnosi sa
prednjim i prostorno neugodnim hodnicima
srednjih stanova vidljivi su na sl.15.

Primjer na sl. 16 (D. Galić) prikazuje specifičan

slučaj tri stana na stubište, koji je naročito vrijedan
Slika14. Tri stana na stubište zbog organizacije lijevog stana. Budući da se
radilo o interpolaraciji na uglu, nije bilo moguće i
kod drugih stanova postići potpunu čistoću grupa.
Na nekoliko primjera koje ćemo analizirati lako
ćemo uočiti poteškoće postizavanja dobrih
rješenja. Srednji stan ispada uvijek manje vrijedan
i forsiran, dok se bočne lakše rješavaju.

Slika16. Tri stana na stubište (D. Galić)

5

Slika17. Tri stana na stubište
Isti nedostaci koji su ranije uočeni na sl. 17
dobivaju još jedan, a to je stubište unutar objekta.
Slika18. Tri stana na stubište. Razvedena shema (J.
Zimmerman)
Za vrlo visoku izgradnju stambenih blokova
podesna je shema sa sl. 18. (J. Zimmermann).
Komunikacioni čvor omogućuje veliki broj
varijacija u visini pojedinih elemenata bloka, što
uz razvedeni tlocrt pridonosi oblikovnoj
plastičnosti zgrade.
Četiri stana na stubištu
To je rješenje koje pored ekonomičnog iskorištenja
vertikalne komunikacije i jednakovrijedne
organizacije stanova pokazuje i određene
nedostatke. U prvom redu je to orijentacija.
Naime, da bi se postigla što ujednačenija kvaliteta
stanova, nužno je objekt orijentirati u smjeru
sjever-jug (dužina), što ograničava primjenu ovih
rješenja. Problem se pojavljuje i kod rješenja
poprečne ventilacije stanova, tako da je neophodno
kombinirati ventilaciju sa prozorima i
ventilacionim kanalima.
Slika 19. Četiri stana na stubište (B. Feldman)
Slika 20. Četiri stana na stubište (Izraelski primjer)
6
Najčešće su četiri jednaka stana na stubište, što
pojednostavnjuje konstrukciju i omogućava dobra
rješenja stanova sa čistim grupama. Vrlo uspješno
rješenje kako u pogledu funkcije stana, tako i u čistoći
konstruktivnog rješenja prikazuje sl. 19. (B.
Feldman).
Rijetko, ali negdje se ipak grade i slobodno
stojeći objekti po sistemu četiri stana na stubište.
Tu je svakako znatno lakše postići optimalna
riješena to prije, što je osigurana poprečna
ventilacija.
Jedan izraelski premjer sa za njih
uobičajenom vezom preko dnevnog boravka
prikazuje sl. 20. Na relativno maloj površini
dobiven je osjećaj prostornosti i dvostruka
orijentacija dnevnog boravka.
Slika 22. Četiri stana na stubište (K. Fleig)

Vrlo uspjela organizacija četiri jednaka stana sa

čistim konstruktivnim rješenjem je primjer sa sl.
21. (S. Jelinek).
Primjer 4 stana na stubište, kod kojega je
princip jedne instalacione jezgre po stambenoj
jedinici predodredio je rješenje, vidi se na sl. 22
(K. Fleig).
Kod većeg stana komunikacija je duga i grupe nisu
cjelovite. Razvedeni oblik tlocrta daje mogućnost
stvaranja raznolikih gabarita.

Jako razvedeni oblik sheme 4 stana na

Slika 21. Četiri stana na stubište (S. Jelinek)
jedno stubište sa dva velika i dva mala stana
prikazan je na sl. 23 (E. Gisel). Razbijanje
instalacija na dva čvora u velikim stanovima
omogućuje jasne funkcionalne grupe unutar stana.
Način rješavanja glavnih vertikalnih komunikacija
naročito je podesan za visoku izgradnju i u duhu je
naših propisa o vatrosigurnosti. Velika dužina
fasadnih zidova sigurno znači ekonomsko
opterećenje, ali i mogućnost bogatog oblikovanja
zgrade i prostora.

7

Slika 23. Jako razvedeni oblik sheme 4 stana na
stubište (E. Gisel)
Različite veličine stanova i razvedenost tlocrta
zgrade sa sl. 24. (H. Stranz) osiguravaju i u ovom
slučaju dobru organizaciju stana, provjetravanje i
osunčanje. Različite kontakte mogućnosti osnovne
jedinice od 4 stana urbanistički su jako
adaptabilne, te je lako izvedivo stvaranje
raznolikih grupacija.
Kombiniranje raznih veličina stanova mnogo je
rjeđe, iako omogućuje bolja rješenja, naročito kod
bočnih stanova.
Slika 24. Četiri stana na stubište (H. Stranz)
Zatvoreno stubište kod manjih visina objekata
nije naročit nedostatak, ali je kod većih visina
(iznad P + 5) taj sistem iz vatrosigurnosnih razloga
teško prihvatljiv.
Međutim u cjelini se može reći da četiri stana na
stubište ispoljavaju znatne prednosti pred
rješenjem tri stana na stubište.
Pet i više stanova na stubištu – galerijski
stanovi
Uglavnom se primjenjuju u sistemu galerijskog
stanovanja, posebnom vidu stambenih zgrada, gdje
se stambene jedinice (stanovi) nižu uz galeriju.
Razlikujemo unutarnju i vanjsku galeriju, te jedno-
etažna ili dvoetažna rješenja stambenih jedinica.
8
 Međutim u tlocrtnim rješenjima stanova ovog
sistema znatno je lakše postići čistoću funkcija
grupa i njihovu međusobnu povezanost nego kod
drugih sistema. Radi toga, te radi privlačnih
arhitektonskih mogućnosti oblikovanja objekta, za
arhitekte su ovi zadaci posebno interesantni i rado
ih se prihvaćaju.
Stanovi se, kako smo već istakli, mogu
rješavati jednoetažno i dvoetažno , što utječe na
sistem galerije. Stambena jedinica (ćelija) može se
organizirati tako da je uža strana orijentirana na
galeriju i pročelje, a može i tako da je šira strana
kao pristup u tri stana;
paralelna sa galerijom i pročeljem. Prvi način
D-E-F-sistemi poluetažnog I kombiniranog Slika
svakako je ekonomičniji radi potpunijeg korištenja
25. Galerijski stanovi
galerija i pročelja.
A-stan u jednom nivou, izravan ulaz sa galerije;
B-stan u dva nivoa (dupleks), s galerijom u svoj
Galerije se koji puta rade i za manji broj stanova
drugoj etaži;
(3 do 4), ali to je više produženi podest, nego
C-jedna galerija u svakoj trećoj etaži, služi
primjena principa galerije. Zato ćemo se u našim
rješenja stanova
izlaganjima zadržati na primjerima netipičnih
elemenata galerijske organizacije stanovanja.
Ovaj tip stanovanja omogućuje dobru organizaciju
S obzirom na etažnost stambene jedinice
stana i kvalitetnu arhitekturu objekta. Ipak ga treba
galerija (vanjskih ili unutarnjih) može biti u svakoj
izbjegavati, jer je intimnost stanovanja upravo
etaži, svakoj drugoj (dupleks) ili čak u svakoj
samim sistemom omogućena.
trećoj (tripleks). Moguće je također i kombinacije
Mnogo jedinica na jednu horizontalnu
tih sistema, što obogaćuje asortiman stanova i
komunikaciju stvara, pogotovo kod nutarnje
oblikovanje objekta. Na sl. 25. prikazani su odnosi
galerije, velike probleme u vezi sa sprečavanjem
vanjske galerije prema navedenim rješenjima
prijenosa buke (komuniciranje i igra djece), a sam
stanova.
ćelijski sistem nizanja stanova u suštini je
U nastojanju da iskoriste prednosti sistema i da
nehuman. Nutarnja galerija zahtjeva i dvoetažno
izbjegnu njegove negativnosti, projektirani su i
rješavanje stana, kako bi se postigla adekvatna
izvedeni razni oblici i varijante vanjske galerije,
orijentacija i provjetravanje stambenih jedinica,
od kojih ćemo prikazati samo neke.
iako su česta rješenja i jednostrane orijentacije kod
skromnijih i manjih stanova.
Vanjska galerija, ako je otvorena, ispoljuje
druge nedostatke koji su za naše klimatsko
područje teško prihvatljivi. Poledica, snijeg i
izloženost hladnim vjetrovima stalne neprilike.
Ako se pak ostakli, onda se pojavljuju nedostaci
unutarnje galerije (buka) i znatno se poskupljuje
izvedba.
Iako se u galerijskom sistemu znatno smanjuje
broj vertikalnih komunikacija, ipak se ne može Slika 26. Američki primjer ostakljenje vanjske
reći da je taj sistem ekonomičniji od klasičnog galerije
(dva i više stanova na stubište), jer su povećane
horizontalne veze i jer je konstruktivni sistem
takvog objekta redovito kompliciraniji i skuplji, a
naročito kod dvoetažnog stana.

9
 Slika 28. Njemački primjer, stan u dva nivoa

Slika 27. Francuski primjer

Slika 29. Galerije sistema tripleks

Američki je primjer (sl. 26) ostakljenje vanjske

galerije, čijim je spuštanjem omogućeno dobro
provjetravanje stanova.
Francuski primjer (sl. 27) je kombinacija velikog i
malog stana, uz korištenje istih vertikalnih
instalacija.
Njemački primjer (sl. 28) je stan u dva nivoa sa
savlađivanjem razlika unutar stana).
10
 Galerija sistema, tripleks, (sl. 29) ima galeriju
u svakom trećem katu, a veza između etaža
ostvaruje se unutar stana.
Slično kao i kod vanjske galerije, i unutrašnja
galerija omogućuje različita rješenja u odnosu na
pristup i tip stana. Tako se i ovdje pojavljuju
stanovi u jednom ili više nivoa, te razni varijantni
sistemi galerija. Svakako najkarakterističniji
objekt ove vrste je onaj koji je ostvaren po
projektu arhitekta Corbusiera, jer su tu
najočiglednije došle do izražaja sve negativne i
pozitivne strane organizacije galerijskog
stanovanja (sl. 30).
Stan je riješen u dva nivoa, s time da je Slika 31.Galerijski sistem (Strižić)
osigurana poprečna ventilacija. Iako su grupe u Primjer arh. Stržića pokazuje napor da se ublaže
svojoj dispoziciji jasne, ipak su neki prostori negativnost jednostrane orijentacije i nedostaci
deformirani i tako dimenzionirani da poprečne ventilacije
pretpostavljaju samo određeni položaj i tip
namještaja. Stvaranjem lođa i orijentacijom dijela
dnevnog boravka na jug, te mjestimičnim
otvaranjem galerije, tri su nedostaci znatno
ublaženi. Ovakvo rješavanje traži međutim suviše
velika sredstva koja nisu razmjerna ukupnoj
kvaliteti stanovanja.
Veliki nedostaci unutarnje galerije navodili su i
navode arhitekte da pokušaju iznalaziti rješenja
koja će izbjeći tipično ćelijsko nizanje, no ti
pokušaji u stvari demantiraju i prednosti galerije,
jer smanjuju broj jedinica vezanih na jednu
horizontalnu i vertikalnu komunikaciju. U tom
smislu izrađen je i prijedlog arh. Van den Broeka
na sl. 32.

Slika 30. Corbusierovo rješenje organizacije

galerijskog stanovanja (Marsejski blok)

11

Slika 32. Galerijski system (Van Den Broock)
Na sl. 33. (W. Duttmann) je fragment velikog
bloka sa više stanova na stubište. Šema je u stvari
modifikacija unutarnje galerije, koja je prostorno
˝oplemenjena˝. Interesantno je izdvajanje liftova
od stubišta što povećava vatrosigurnost objekta.
Slika 33. Fragment kontinuiranog bloka sa više
stanova na stubište (W. Duttmann)
STAMBENI TORNJEVI
Poslije drugog svjetskog rata, a naročito u
zadnje vrijeme, česti su stambeni tornjevi. To je u
prvom redu rezultat nagle urbanizacije i s tim u
vezi rezultat nastojanja da se postigne što veća
koncentracija stanovanja uz što nižu urbanističku
cijenu, a ipak uz osiguranje suvremenog standarda
stanovanja.
Vrlo često međutim, i posve oblikovno-
urbanistički razlozi dovode do izgradnje takvih
stambenih objekata bilo da je potrebno naglasiti
centre rajona ili gradova, bilo da su oni neophodni
12
za stvaranje određenih volumnih i oblikovnih
odnosa nove izgradnje.
Stanovanje u tornjevima ispoljava određene
prednosti, ali i nedostatke. Prednosti su u tome što
se postizava velika koncentracije stanovanja uz
racionalno iskorištenje zemljišta, komunikacija i
svih instalacija. Na taj način moguće je uz
komplekse centra i javnih sadržaja postići
potrebnu gustoću stanovanja.
uglavnom se šematski svodi na sistem ˝H˝, ˝T˝,
kvadrat ili krug (sl.34.), dok su drugi oblici mnogo
rjeđi. Unutar ova četiri sistema, šeme ˝H˝ i kvadrat
su najčešći, iako katkada dosta modificirane.
Stambeni tornjevi šeme H sa četiri stana na
svakoj etaži prikazuje sl. 35 (G. Knežević).
Položaj WC-a sa trostrukom vezom omogućio je
da se za trosobni stan previdi samo jedan WC.

Slika 34. Tipične etaže stambenih nebodera

Spomenuli smo već oblikovne potrebe, gdje ove

vertikale oživljuju i upotpunjuju harmoničnost
prostora, što je samo po sebi - makar s
urbanističkog stanovišta – dovoljan razlog da se
grade stambeni neboderi.
Međutim, treba istaći da ova organizacija ipak
u suštini nije osobito podesna za stanovanje, jer su
nedostaci dosta veliki.
Podizanjem stanovanja u visinu još je mnogo
znatnije izražen opći nedostatak kolektivnog
stanovanja – gubljenje intimnosti i kontakta sa
terenom, što postaje naročito problematično kad se
u neboderima grade veći stanovi za porodice sa
više djece. Osim ovog principijelnog nedostatka
postoje i drugi, tehničke prirode. Ti objekti su
skupi, jer zahtijevaju skupu konstrukciju i naročita
osiguranja u potresnim zonama. Traže ugradbu
liftova i odgovarajućih uređaja za otpremu ili
uklanjanje smeća. Vrlo su česte poteškoće u
snabdijevanju vodom. U većini naših gradova
nedostaje tlak za snabdijevanje gornjih katova pa
treba u svakom objektu raditi posebne sisteme.
Slično je i sa mehaničkom ventilacijom, jer se
uslijed velike koncentracije mjesta koja se
ozračuju ventilacionim kanalima ne možemo
osloniti samo na prirodni uzgon.
Ukoliko se gleda na organizaciju stana, onda
treba reći da stambeni tornjevi osiguravaju Slika 35. H shema sa četiri stana u etaži (G.
mogućnost vrlo funkcionalnog i čistog rješenja Knežević)
stambenih jedinica, što je svakako izvjesna
kompenzacija za gubljenje intimnosti. Vrlo uspješno su riješeni stanovi različitih veličina
Organizacija tipične etaže stambenog nebodera na svakoj etaži H sheme stambenog tornja na sl. 2-
13
si.36. (B. Duplančić), a postignut je i ˝stambeni
karakter˝ tornja bez raščlambe masa.

Slika 36. H shema stambenog tornja (B.

Duplančić)
Slika 37. Tipična kvadratna shema (A. Artur)

Tipična kvadratna šema u kojoj je oblikovanje

objekta obogaćeno izmjeničnim vertikalnim
nizanjem većeg i manjeg tlocrta kata, jer rješenje
na sl. 37. (A. Artur). Vrlo interesantnu plastiku
pročelja i pojednostavljenje instalacije predstavlja
rješenje na sl. 38. (H. Bennett, F. G. Wst, K. I.
Campbel, J. G. H. D. Cairns).
Modificirana kvadratna šema stambenog tornja
koja obogaćuje intimnost stanovanja i pruža velike
mogućnosti plastičnog oblikovanja prikazana je na
sl. 39. (H. Mauer). Razvedeni kvadratni tlocrt
tornja s izvrsno riješenom komunikacionom
jezgrom, naročito s obzirom na vatrosigurnost
predstavlja rješenje na sl. 40. (S. Jelinek, J.
Linardić).

14
 Slika 39. Modificirana kvadratična shema (H.
Mauer)

Slika 38. Kvadratna shema (H. Bennett, F. G.

West, K. I. Campbell i J. G. H. D. Cairns)

Slika 40. Razvedeni kvadratni tlocrt tornja (S.

Jelinek I J. Linardić)

15
Slika 50. Jako razvedeni oblik kvadratične sheme
(R. Anger, P. Puccinelli i V. Veder)

Rješenje na sl. 50. (R. Anger, P. Puccinelli i V.

Veder) predstavlja jako razvedeni oblik
kvadratične sheme stambenog tornja s naglašenom
sekundarnom plastikom balkona, koja pridonosi
“razbijanju” mase.
16

Slika 51. T shema stambenog tornja (F. Scarlett)
T šema stambenog tornja na sl. 50 (F.
Scarlett) jedva se naslućuje, ali je rezultat vrlo
povoljan. Volumen objekta olakšan na
relativno jednostavan način. Ne baš sasvim
specifična T šema stambenog tornja koja
osigurava dobru volumnu raščlambu je
primjer sa sl. 52. (J. B. Diamond, J. A.
Redfern).

Slika 52. Nespecifična T shema (J. B. Diamond I J. A. Radfern)

Donekle specifičan oblik stambenog
tornja je prikazan na sl. 53 (R. Anger, P.
Puccinelli, C. Pivot, P. Junilon). Ovim
rješenjem je svaki stan dobio na intimnosti,
a gabarit objekta je znatno ˝omekšan˝.
Primjer kružnog stambenog tornja
predstavlja sl. 54 (B. Goldberg). Pročelje je
maksimalno iskorišteno za stambene
jedinice na sustav komunikacija je
minimalan.
Kružni, odnosno poligonalni stambeni
toranj s ponešto ˝deformiranim˝ prostorima
stana, koji traže odgovarajuće namještanje, Slika 53. Specifičan oblik stambenog tornja (R. Anger, P.
prikazan je na sl. 55 (O. Stonorov, R. E. Puccinelli, C. Pivot i P. Junilion)
Martin).
17
 I pored svojih ozbiljnih nedostataka
stambeni neboderi će sigurno i dalje biti
čest vid stambene izgradnje, jer su neke
njihove prednosti barem za sada
nezamjenjive. Baš radi toga potrebno je, i
moguće nastojati umanjiti efekt njihovih
nedostataka. To se u prvom redu može
postići strukturom stanova. Treba barem u
višim etažama izbjegavati velike stanove
(za velike porodice). Svaki stan poželjno je
da ima prostornu ekspanziju prema van,
radi čega su neophodne duboke lođe ili
barem francuski prozori (balkoni nisu
rješenje jer su neintimni). Organizacija
stana treba da koristi mogućnosti
orijentacije na dvije strane.

Slika 54. Kružni stambeni toranj (B. Goldberg)

Slika 55. Kružni-poligonalni stambeni toranj (O. Stonorov i R. E. Martin)

18
 TERASASTE ZAGRADE

Gradnja terasastih stambenih zgrada na kosim terenima datira

od 1957. godine kada su se u Švicarskoj izgradili prvi
objekti te vrste. Ovaj tip izgradnje nastale kao revolt na krute
oblike stambenih blokova ubrzo su svojom u prvom redu
oblikovnom dopadljivošću, stekle niz pristaša, pa je u svijetu
i kod nas projektirano i realizirano više kompleksa ove vrste.

Terasasta izgradnja daje mogućnosti izvanredne prostorne

artikulacije uz postizavanje kvalitetnih organizacija
stanovanja. Ukupni rezultat je u kvalitetnom smislu negdje
između izgradnje u nizu i blokovske zgrade.
Projektiranje pa i izvedba ovih zgrada znatno je
kompliciranije od blokovske izgradnje, pa je naravno i cijena
znatno viša. Glavni problemi su specifična (i nerijetko skupa)
konstruktivna rješenja, znatno duži i kompliciraniji sustavi
instalacija hidro i toplinska izolacija itd. . Često i pored
uspješne organizacije stambene jedinice izostaje očekivana
Slika 56. Terasasto “Naselje sunca” u
intimnost, jer su jedinice vizualno izložene jedna drugoj.
Sarajevu (J. Štraus)

Slika 57. Tipičan primjer terasaste stambene zgrade (J. Saenz de Oiza I F. Errazu)

Jedan primjer terasaste stambene izgradnje je ˝Naselje sunca˝ u Sarajevu (sl. 56, J. Štraus). Ova
relativno velika aglomeracija potpuno je srasla s ambijentom u kojeg je interpolirana. Razvedene tlocrtne
konture stambenih jedinica omogućile su funkcionalnost stanova i njihovu prozračnost.
Drugi tipičan primjer terasaste stambene zgrade je sl. 57 (J. Saenz de Oiza, F. Errazu), koji zorno
prikazuje velike prostorne i oblikovne kvalitete ovog tipa izgradnje.

19