Čitateljski raj

Čitateljski raj

Sken i obrada:
Čitateljski raj - Nelle Mary

2
 Čitateljski raj

lice je jedva mogla sebe prepoznati u ogledalu. Začuđeno je gledala u

A to, njoj strano, lice stojeći nasred hotelske sobe. Prođe joj misao: samo
da je ovako izgledala prije svega dva tjedna. Pol ne bi tako lako
podlegao Janinom šarmu. No, to nije bilo ništa novo. Kroz sve ove
godine već je navikla da joj muškarci ne podare ni drugi pogled čim ugledaju
njenu prelijepu rođakinju Janu.
Ali, ovoga puta je to bilo nešto sasvim drukčije. Prvi put muškarac joj je
značio mnogo. A onda je Jana umiješala svoje prste i Pol se više nije ni osvrnuo
na nju. Alice Lincoln se ponovo zagleda u ogledalu. Svom snagom volje spriječi
suze. Odlučnim pokretima dovrši šminku na licu. Njena lijepa zlatnosmeđa kosa
uvijek je bila duga i zategnuta na potiljku. Sada je bila odrezana kratko i sva u
uvojcima, koji su nježno uokvirivali njeno ovalno lice. Na Jackovoo inzistiranje,
morala je naučiti i da se šminka. Sada su te sitnice i ta divna haljina koju je obukla
načinili od nje sasvim drugu djevojku. Zar je to ona ista osoba koja je do prije
samo nekoliko dana mislila da je cijeli svijet obveza koju je preuzela na sebe? Njen
ujak joj je pružio dom, i kada je bilo potrebno da se netko brine o njemu i o
domaćinstvu, jer je pao u krevet, uzvratila mu je za njegovu dobrotu potpunim
posvećivanjem vođenju kućnih poslova u njegovoj skromnoj kućici u predgrađu
Melburna.
To je tako trajalo sve dok se nije pojavila Jana, iznenadno se vrativši s otoka
Flinders. Bez muke je osvojila Pola Howarda. Alice jednostavno više nije mogla
ostati tu, među njima. Zar da svakog dana gleda zaljubljeni par?! Srce joj se
kidalo. Stisnuvši zube, odluči prihvatiti poziv Jacka Armura i za samo dva dana se
spakirala i odletjela za Hobart. Jana je bila bijesna što joj ostavlja sve domaće
brige. No, Alice se nije osvrtala na to. Povjerovala je Jacku da je najbolji način da
se izliječi »slomljeno srce« promjena sredine, upoznavanje novih ljudi. Pisao joj je:
»Dođi u Hobart. Odsjest ćemo u hotelu »Casino« i divno ćemo se provoditi.
Brzo ćeš zaboraviti tog momka, koji te i tako nije vrijedan čim je mogao baciti oko
na tu lisicu Janu. Sjećam se da sam onda, kada smo te morali ostaviti
Websterovima, rekao Ciddy da će te ta djevojka živu progutati...«
Jack je bio najbliži očev prijatelj. Kada je u svojoj jedanaestoj godini ostala
siroče i sama, on i njegova tadašnja supruga Ciddy uzeli su je sebi. Bile su to tri
najsretnije godine u njenom životu. No, tada je Jack izgubio mnogo novca na
kocki i doveo sve njih do prosjačkog štapa. Nije bilo druge, morao je malu Alice
odvesti njenom ujaku i ujni. Oni su joj pružili dom i školovali je. Čim je završila
školu, zaposlila se u banci kao službenik. Ubrzo je umrla ujna i kako je Jana, iako
dvije godine starija, bila neodgovorna i neozbiljna, Alice je osjetila obvezu da
preuzme vođenje domaćinstva za ujaka, Janu i njenog brata Martina. Samo
godinu dana kasnije, Jack se uspio izvući iz financijskog škripca i odmah je

3
 Čitateljski raj

pozvao Alice da se vrati njemu i Ciddy. Ali, Alicino osjećanje odgovornosti bilo je
jače od njene želje da tako i postupi. A, sada...
Sada je više ništa ne bi natjeralo da se vrati u Melbourne. Nikad više u životu!
Alice pogleda na sat i trgne se. Jack će je čekati. Večeras će je voditi u cabaret.
Još nikada nije gledala cabaretsku predstavu i bila je radoznala.
Prije toga će večerati. Malo se namršti na pomisao da će je Jack za večerom
sigurno ponovo pokušati ubijediti da pođe s njim i da živi zajedno s Adelidom.
Ciddy je umrla prije dvije godine i Jack je Adelidu susreo prije nekoliko mjeseci i
odlučio se ponovo oženiti. Nikako mu nije mogla dokazati da bi za znatno mlađu
ženu od njega bilo prilično iznenađenje kada bi se on iznenada pojavio s
nekakvom »kćerkom« od dvadeset godina. Jack se samo smijao na sve njene
argumente i uporno ostajao pri svome. Bio je siguran da će se ona i Adelide divno
slagati, upravo zato što je i Adelide mlada.
No, Alice je spas očekivala s druge strane. S nestrpljenjem je očekivala
odgovor na svoju molbu za posao na otoku Flinders. Ako nije bila sigurna,
poznaje li dobro svoje srce, mogla je sa sigurnošću tvrditi da sebe poznaje u
svakom drugom pogledu. Bila je uvjerena da bi joj život na farmi, na kojoj se
uzgajaju ovce, odgovarao. Vodila bi domaće poslove, a u tome je bila spretna.
Bar će netko cijeniti njen trud. Najpotrebnije od svega bilo joj je vrijeme...
Vrijeme, samo vrijeme, govorili su iskusniji od nje, pomaže da se ljubavne »rane«
prebole.
Već je bila zabrinuta što od Stevea Gasconea ne stiže nikakav odgovor.
Možda nije htio imati posla s Janinom rođakinjom. Ne bi se ni čudila. Kako se
Jana samo ponijela prema njemu! Jadan Gascone!
Vjerojatno je riječ o nekom skromnom čovjeku u svakom pogledu. Kako se
mora osjećati muškarac, koji teškim radom zarađuje svoj kruh, udaljen od svake
civilizacije i zabave ili razbibrige, koga ljepotica Janine spretnosti uzme pod
svoje! Obećati čovjeku da ćeš se udati za njega, ni manje ni više, a onda pobjeći!
Vjerojatno mnogo pati. Sigurno je Pola Howarda procijenila kao bogatijeg i
perspektivnijeg, što je možda i bilo točno, tko će znati!
Pođoše joj suze. Brzo iziđe iz lifta i hitro krenu hodnikom. Pol je bio tako
pažljiv prema njoj. Izvodio ju je uvijek na zanimljiva mjesta, pričao joj o mnogo
čemu, bio nježan... Njegovi poljupci i sada su je pekli.
Nekoliko tjedana, ona i ujak su ostali sami, tako da je sve slobodno vrijeme
mogla posvetiti Polu, u koga se zaljubila na prvi pogled.
Jana je s Martinom otišla na neki udaljeni otok za koje je Alice tada prvi put
čula. Martin je bio prirodnjak. Posebno su ga zanimale ptice, a otok Flinders bilo
je pravi raj za neke posebne, rijetke vrste ptica.
Alice se čudila što se Jana ne vraća iz te »zabiti«, znajući da je prava gradska
djevojka, da je zanimaju samo zabave, provodi, izlasci, sjaj velegrada. Ubrzo se
4
 Čitateljski raj

sve razjasnilo. Jana je pisala da se zaljubila, da se čak zaručila. Ali, iznenađenje

nije bilo to što se zaljubila, jer joj se to često dešavalo, već što je čovjek s kojim se
zaručila običan farmer. Ubrzo je došao i rasplet cijele avanture. Tom
jednostavnom čovjeku, koji je možda sve svoje nade polagao u nju, Jana je vratila
prsten samo nekoliko dana po povratku kući. Razlog je bio Pol! Dva čovjeka je
unesrećila svojom beskrajnom prevrtljivošću, egoizmom. Razlog koji je ona sama
navela, učinio se Alice više nego smiješnim. Janin zaručnik je, naime, imao tetku,
stariju ženu koja je brinula o domaćinstvu. Ona se iznenada razboljela i
prebačena je u bolnicu. Izgledi za ozdravljenje bili su vrlo mali. Tako je Jana
zaključila da bi nju čekao sav posao, koji je bolesna žena godinama obavljala.
Posebno ju je užasavala pomisao da treba kuhati i za radnike. Razmišljajući, Alice
stiže i do bara, gdje joj je Jack rekao da će je pričekati. Međutim još ga nije bilo.
Djevojka, nenaviknuta na ovako elegantna mjesta, na sav taj svijet raskošno
odjeven i, bar naoko, bezbrižan i siguran u sebe, povuče se u jedan slabije
osvjetljeni kut i sjedne za omanji stol. Nije prošlo mnogo kada shvati da je jedan
muškarac promatra. Zahvati je panika i poželi propasti u zemlju. Srodila se s
mišlju da svojom vanjštinom nije žena, koja bi privukla pogled muškarca. A onda,
odjednom, prisjeti se svoje slike u ogledalu i uspravi se. Ne, ona nije više ona
bezbojna djevojka iz predgrađa Melbourna...
Pogledala ga je otvoreno i bez ustezanja. I on je sjedio sam za stolom,
nedaleko od njenog. U ruci je držao čašu. Zaključila je da mu je oko trideset i pet
godina, iako mu je kosa bila već prilično prošarana sijedim vlasima. Ipak, lice mu
je bilo mlado, ili je izgledalo tako zato što je bio pocrnio. Bio je upadljivo
elegantno odjeven.
Oči su im se susrele i ona se, posve nesvjesno, osmjehne. Srce joj poskoči
kada se i on njoj nasmješi i podiže čašu u znak pozdrava. Odmah je shvatila da je
njegov osmijeh pun cinizma i ona, sva zbunjena, brzo skrenu pogled. Uplaši se da
joj ne priđe.
Počne brzo pretraživati po svojoj torbici kao da nešto traži. Ako bi joj prišao,
što bi mu rekla? Što da kaže čovjeku koji pripada svijetu sasvim različitom od
njenog? No, on ne može znati, tko je ona. Po tome kako večeras izgleda, kako je
odjevena... Tada, na njenu sreću, u salu uđe Jack, nasmijan, mladolik, kao da mu
je četrdeset, a ne pedeset i jedna. Oh, pomisli Alice, za njega se stvarno ne bi
moglo reći da mi je otac.
Jack ju je sve ove dane pokušavao razonoditi. Šalio se s njom, izvodio je,
kupovao joj poklone, garderobu. Tako se i sada galantno naklonio i poljubio joj
ruku. Bio je to dio njegove »igre«, njegovog nastojanja da joj povrati izgubljeno
samopouzdanje poslije nesretne ljubavi.
- Draga moja, izgledaš božanstveno! - podari joj kompliment glasno i
nasmiješi se zadovoljno.

5
 Čitateljski raj

Mogla je samo zamisliti što ljudi oko njih pretpostavljaju. Posebno taj čovjek
za susjednim stolom...
- Oprosti, što kasnim - nastavljao je Jack veselo, uzevši je pod ruku. - Nadam
se da će mi moja ljepotica oprostiti. Hoćemo li sada na večeru? Alice tiho izgovori
»da« i pođe. Namjerno nije pogledala u pravcu onog čoveka. Što me briga, što će
neki nepoznati čovjek pomisliti o meni, odlučno reče sebi.
Naručivši jelo i piće, Jack izvadi iz džepa kutijicu za nakit i osmjehnu joj se.
- Evo na što sam naletio danas dok si ti bila kod frizera. Nadam se da će ti se
dopasti.
Zbunila se, iako je znala da bi se Jack naljutio na nju kada bi to i pokazala.
Toliko joj je stvari ispoklanjao da više nije znala ni kako da mu zahvali. U kutijici je
bila zlatna narukvica, profinjene izrade.
- Divna je, ali stvarno nije trebalo...
U trenutku kada je podigla pogled, susrela se s očima onog stranca. Stajao je
pri dnu stepenica, čekajući na konobara da ga odvede do stola. Ciničan osmjeh
opet je bio na njegovom licu. Vidio je što se događa za njenim stolom. Jack joj je
pričvršćivao narukvicu oko lijeve ruke. Osjećala se bespomoćnom.
- Nemoj se stalno ispričavati, draga. Ti znaš da mi je zadovoljstvo da ti
poklanjam ovakve sitnice. Da nas bar Ciddy može vidjeti... - nije joj pustio ruku,
već je stegao i ozbiljno je promatrao. - Mogu li te ikako uvjeriti da digneš ruke od
tog posla i da dođeš živjeti sa mnom i Adelidom? Alice nespretno izvuče svoju
ruku iz njegove i uzme čašu.
- Jack, ne znam kako da ti to objasnim. Znam da zvuči nezahvalno. Ali, shvati
da ne bih mogla živjeti tako... ništa ne radeći. S tvoje točke gledišta je besmisleno
što želim raditi kao obična domaćica i to tako daleko od svijeta, ali mislim da će
mi taj posao pružiti zadovoljstvo i... utjehu.
- Ali, Alice, kada se samo sjetim kako si jadno izgledala onog dana kada sam
te pričekao na aerodromu. Proklinjem svaki onaj dan koji si morala provesti
daleko od mene i Ciddy. Izrasla bi u drugu osobu. Ipak, ubilo te je to tamo... Jesi li
se pogledala u ogledalo kada si krenula večeras? U ovoj sali nema žene koja bi se
mogla natjecati s tobom. Prava si ljepotica!
Alice slegne ramenima. Bilo je beskorisno uvjeravati Jacka u neke
jednostavne istine.
- Jack, stvarno mi je potrebno da se osjetim korisnom, da nešto radim, da
sama zarađujem za život. I... naravno, ja nisam nikakva ljepotica. Kupio si mi sve
ove lijepe haljine, naučili su me kako se češljati, šminkati, ali ja sam i dalje samo
Alice Lincoln.
Jack je jedno vrijeme razmišljao. Onda se tužno osmjehnuo.

6
 Čitateljski raj

- Možda si u pravu. Bar neko vrijeme... Sigurno je da sam sebičan. Htio sam
kćerku. Ciddy i ja smo toliko željeli djecu... Na tome se razgovor završio.
Ubrzo je počeo program. Alice je sa zanimanjem sve pratila. Predstava je bila
stvarno dobra.
Sasvim nesvjesno, u jednom trenutku se okrenula da vidi je li onaj stranac još
u sali. Bio je. Ali nije gledao prema pozornici, već u nju. Užasno zbunjena, ona
skloni pogled i zagleda se u izvođače. Pošto je predstava završena, Jack ustane i
reče:
- Neke od glumaca i pjevača poznajem, pa ih idem pozvati na piće. Slažeš li
se? Ona se osmjehne, pomislivši što sve neće učiniti da je oraspoloži. Što se nje
tiče, najradije bi pošla u postelju. Nije bila naviknuta dugo ostajati vani. Činjenica
je da ju je ovaj ubrzani život u ogromnom hotelu držao stalno u pokretu. Nije joj
ostajalo mnogo vremena za razmišljanje. Ipak, čim bi samo trenutak ostala sama,
Polov lik bi se pojavljivao i ona je utanjala u nesretne misli. Shvati da, tako
zamišljena, zuri u nekog čovjeka, koji se odmjerenim korakom približavao
njenom stolu. Nonšalantno se oslonio o naslon stolice, na kojoj je Jack do
maloprije sjedio.
- Mogu li vam se pridružiti? - upita je, svilenkastog osmjeha i značajno je
odmjeravajući.
Izgubila se od osjećaja zbunjenosti.
- Ovaj... čekam nekoga - jedva promuca, sva crvena u licu.
- Onda mi dopustite da vas počastim pićem dok se taj čovjek ne pojavi - reče
joj, očigledno ne vjerujući da govori istinu.
- Ne... hvala... ne želim piće - bila je potpuno bespomoćna. On je, naprotiv,
bio vrlo uporan i smiren. Povukao je Jackovu stolicu i sjeo. - Čujte... ne želim piće
i... i ta stolica je zauzeta.
Njene riječi kao da nisu dopirale do tog čovjeka. Bespomoćno se osvrnula da
potraži Jacka. Pri tom se susrela s pogledom prosijedog čovjeka, koji je već ustao
i pošao prema njenom stolu. Nije čula što je rekao nasrtljivcu, ali čovjek se odmah
okrenuo i otišao.
Alice pogleda u svog spasitelja, onog neobičnog stranca u elegantnom
večernjem odijelu. Međutim, presrete je pogled hladnih zelenih očiju u kojem nije
bilo traga simpatije. Ukoči se.
- Hvala vam - bezlično izgovori, shvativši da joj se grlo steglo. - Niste se
trebali uznemiravati, sama bih izišla s njim na kraj.
- Da vidimo kako ćete sa mnom izići nakraj, sada kada smo sami - narugao se.
Pokušala se usprotiviti, ali on je već sjedio preko puta nje i pozivao konobara.
- Što pijete?

7
 Čitateljski raj

- Ništa - hladno odgovori, shvativši da je umjesto jednog nasrtljivca došao

drugi. On je ipak naručio piće za oboje i onda se zagledao u nju. Primijeti da gleda
u narukvicu i ona, kao kakav krivac povuče ruku sa stola i odmah je podiže prema
kosi, shvativši da je pogrešno reagirala.
- Prilično lijep poklon - reče joj.
- Nisam sigurna što vam je na pameti, ali mi se čini da nepošteno mislite, pa
bih vam preporučila da gledate svoja posla. Konačno, nisam vas pozvala da
sjednete.
- To što mislim, zadržat ću za sebe, a što se tiče poziva, moram vam reći da je
vaš pogled mnogo govorio - onda se osloni o stol i nagne se naprijed, zagledavši
se duboko u njene ogromne plave oči. - Pratitelj vam je prestar - reče joj u lice, ne
trepnuvši.
Nije znala šta da kaže od zaprepaštenja. Udahne zrak i promuca:
- Neotesani ste! I, za vašu informaciju, Jack jednostavno nije... on je naš stari
prijatelj... prijatelj moje obitelji.
Cinično se osmjehivao.
- To su priče za malu djecu. Što ćete mi sljedeće reći? Da vam je dvadeset i
prvi rođendan i da je ta narukvica rođendanski poklon i da ste siroče, koje nema
nikog svog na ovom tužnom svijetu?
Alice su jako zaboljele ove riječi, ali joj je još više zasmetalo to kako je gleda.
Prelazio je očima preko nje kao da je nekakav skupocjeni predmet, koji zaslužuje
divljenje. Bez mnogo veze, počne govoriti:
- Ja i jesam ostala siroče... a on mi je dao poklon, jer sam ja... Oh, pomisli,
još ću početi govoriti o svojoj nesretnoj ljubavi i nasmijat će mi se u lice. Nije
imala iskustva s ovakvim ljudima i nije znala kako s njima izići na kraj. Izleti joj laž:
- Ova narukvica je zaručnički poklon. - Pomislila je da će ga se tako otarasiti, a da
će steći i njegovo poštovanje.
Čak se i taj, očito tvrd čovjek, začudio. Pogleda u njene prste.
- Neki novi običaj? Više se ne daje prsten?
- Nemam prsten jer se to tek danas dogodilo i to putem telefona. Moj
zaručnik živi na otoku Flinders. Putujem tamo za dan-dva. Onda ću i prsten
dobiti.
Ove riječi su ga izgleda postavile na svoje mjesto. Ni riječ nije rekao. Ispio je
viski. Onda zamišljeno izgovori:
- Nikada ne bih rekao da će se djevojka kao vi skrasiti na takvom jednom
mjestu. Jeste li bili nekada na tom otoku?
- Ne, ali sam ponešto pročitala o tom mjestu.

8
 Čitateljski raj

- Kladio bih se da ćete se prilično iznenaditi. To je nešto posve suprotno od

hotela »Casino«. U stvari, to je na drugom kraju svijeta.
- Volim mirna mjesta - nezainteresirano slegne ramenima.
- U to je prilično teško povjerovati. Nego, stiže stari obiteljski prijatelj, pa
bolje da vas prepustim njegovoj nježnoj pažnji - lagano se diže i nakloni joj se.
Alice je tek tada vidjela koliko je visok i snažno građen. - Pa, neizbježno je da se
opet sretnemo - reče i udalji se.
- Nadam se da nećemo - prošaputa Alice, ali je on vjerojatno nije čuo.
S Jackom je došao i jedan pjevački par. Bili su to mladi i zabavni ljudi, tako da
je ostatak večeri protekao ugodno. Jako pospana, jedva dođe do svoje sobe.
Međutim, čim je spustila glavu na jastuk, misli o Polu je preplaviše. Jutro je
dočekala u suzama. Onda je klonula i zaspala.
Posljednja misao joj je bila o tom tužnom Stevu Gasconeu. Hoće li joj
odgovoriti? Počela ju je nagrizati sumnja, je li bilo dobro što mu je, u nastupu
očajanja, one noći kada je u Janinoj sobi gorjelo svjetlo do jutra i kada je vidjela
Pola da u rano jutro izlazi iz njene sobe, napisala pismo puno tuge i ponudila
svoju pomoć kao utjehu. Cijelu istinu mu je tada izručila iz srca, pretpostavljajući
da je nesretan koliko i ona.
Pisala je u takvom bolu i uzbuđenju da nije bila sigurna što je sve napisala. To
je moralo zvučati kao pismo očajnika, jer tako se i osjećala one noći. Hoće li se
samo nasmijati njenoj ponudi ili će je ljudski shvatiti? Više nije bila sigurna. Cijeli
idući dan proveli su u prirodi, što je Alice malo osvježilo i doprinjelo da bar
donekle odagna crne misli. Bio je to posljednji dan Jackovog i njenog zajedničkog
boravka u hotelu, a odgovor od Gasconea još nije stigao. Da je bio zainteresiran
za njenu ponudu, već bi davno odgovorio. Toliki dani su protekli! Čudila se da
Jack već nije započeo neugodan razgovor o njenom poslu. Možda joj nije želio
kvariti dan. Uveče, samo što se istuširala i počela prelistavati po novinama,
tražeći oglase, Jack zakuca na vrata njene sobe. Nije sjeo, već je uznemireno
hodao tamo-amo po sobi.
- Znala je da je rasprava neizbježna. - Alice, jasno ti je koliko brinem za tebe.
Ja sutra jednostavno moram krenuti, jer sam obećao Adelidi. No, kako da te
ostavim ovdje samu? Nije problem u novcu, platit ću koliko želiš da ostaneš, ali
toliko si mlada...
- Jack, stvarno sam uvjerena da će taj Gascone pozitivno odgovoriti na moju
molbu. Nemaš se potrebe brinuti - bar da je sama bila upola toliko uvjerena
koliko je pokušavala uvjeriti njega.
- Čak mi ni to rješenje s tim farmerom ne odgovara sasvim. Kad bih nekako
prethodno provjerio. Da se možda ne upustiš u nešto sumnjivo?
Alice se glasno nasmije.

9
 Čitateljski raj

- Sumnjivo? Na Flindersu?! Pa, to je na drugom kraju svijeta! Moglo bi se reći

da je to jedno od najsigurnijih mjesta u današnjem svijetu, gdje čovjek može
pustiti mladu djevojku samu - pokušavala se našaliti - Osim toga, Martin je još
tamo.
- I to je nešto... - zamišljeno izgovori Jack. Tada zazvoni telefon. Jack, koji je
bio bliži aparatu, podigne slušalicu.
- Tko? Miss Lincoln? Samo trenutak... Alice prihvati slušalicu.
- Oh, da! - radosno uzviknu. Znala je da će se to ipak dogoditi! - Jeste li
zainteresirani, gospodine Gascone, za moju ponudu? Kada bismo mogli
razgovarati? O, vi ste ovdje? U hotelu? Zaista neobično! Ah... ne, bojim se da već
imam dogovor za večeru. Neću moći s vama, hvala vam. Da, onda ću doći
svakako odmah. Da, da... nema problema.
Onda se okrenula Jacku i, sva sretna, u dahu izgovorila:
- On je tu... gospodin Gascone! U hotelu! Moram odmah poći do njega na
razgovor!
- Da pođem s tobom? Volio bih vidjeti tog čovjeka.
- O, nije potrebno. Sama ću sve završiti.
Ako mi se bilo što učini sumnjivim, neću pristati.
- U redu. Pođi sad na razgovor. Čekat ću te u devet dolje. Bilo bi dobro kada
bi pozvala tog čovjeka da nam se pridruži za stolom. Bar bih ga mogao upoznati.
- Vidjet ću kako stoje stvari.
Jack iziđe. Alice počne pretraživati po garderobi, tražeći nešto jednostavno i
skromno. Međutim, ormari su bili pretrpani zavodljivim, modernim haljinama,
koje joj je Jack kupio otkako je stigla u Hobart. Imala je potpuno novu garderobu.
Konačno se prisjeti strogog kostima u kojem je doputovala. Obuče ga i
zakopča bluzu do grla. Ali, kosa... Bar da je nije juče odrezala! Još bez šminke,
izgledala je i mlađa nego što je stvarno bila. U pismu nije spominjala svoje
godine. Pretpostavljala je da će taj ozbiljni čovjek očekivati da ima posla s
ozbiljnom ženom. Duboko uzdahne i stavi maramu na glavu. Tako će bar prikriti
nemirne kovrče. Nekoliko trenutaka kasnije, išla je hodnikom prema sobi Steva
Gasconea. Srce joj je ubrzano udaralo, Koliko je dugo i nestrpljivo čekala da do
ovoga dođe! Sve njene nade bile su stavljene na tu jednu, jedinu kartu.
Oklijevajući, pokuca na vrata. I onda se sledi.
Pred njom je stajao »zelenooki monstrum«! Tako ga je nazvala još sinoć. Zar
je to njen simpatični, neutješno nesretni mali farmer!
Sigurno je u pitanju neka greška!

10
 Čitateljski raj

***

On nije izgledao iznenađen. Ni najmanje! Težak pogled zelenih očiju pređe

lagano preko nje, odmjerivši je od glave do pete. Osjetila je kako joj se rumenilo
penje u lice.
- Jeste li vi gospodin... gospodin Gascone? - upita, kao da se drži za slamku,
kao da će taj čovjek sad nestati ispred njenih očiju nekim čudom i pojaviti se onaj
pravi, onakav kakvog ga je zamišljala.
- Točno - odgovori visoki muškarac, uhvati je za ruku i takoreći uvuče u sobu.
- A, vi ste, naravno, Alice Lincoln. Učinilo mi se da sam prepoznao vaš glas preko
telefona, ali nisam mogao vjerovati rođenim ušima. Za vas se jedva može reći da
ste ucviljena jadnica, spremna napisati onakvo pismo. Izgleda da ste se već
utješili. Alice se oslobodi njegove ruke. Sve nade da će na neki način »naknaditi
štetu« koju je Jana počinila, pale su u vodu. Ovakvog čovjeka je teško zamisliti u
situaciji u kojoj mu je potrebna pomoć, a kamoli kao nekog tko bi dozvolio da mu
neka žena zada bol. Što je najgore, on je već formirao mišljenje o njoj i sumnjala
je da bi bilo što da kaže ili učini promijenilo njegov stav.
- Čujte, gospodine Gascone - pokuša govoriti mirnim glasom - nema potrebe
da nastavimo ovu farsu. Znam da niste zainteresirani...
- Tu griješite. Jako sam zainteresiran. Alice se bespomoćno spusti u jednu
fotelju. Kako da objasni onu besmislicu koja joj je sinoć izletjela, da je zaručena za
čovjeka s Flindersa?
- Večeras imam posla sa sasvim drukčijom osobom - ironično ju je promatrao.
- Skinuli ste šminku, obukli taj sivi kostim... Sva sreća da smo se sinoć susreli.
- Sreća?
- Da. Ne volim neistinu. Da vas nisam upoznao u pravom svjetlu, ne bih
pristao na vašu vrlo otvorenu ponudu da pođete živjeti sa mnom na Flinders.
Alice je s nerazumijevanjem zurila u njega.
- Što... što ste mislili time reći? On nestrpljivo odmahne rukom.
- Draga moja djevojko, da vas sinoć nisam vidio u punom ženskom sjaju,
moglo bi se dogoditi da me vaš večerašnji izgled prevari i da čak povjerujem
riječima iz vašeg pisma. A... a, moj ukus je izbirljiv. Ne volim žrtve nesretne
ljubavi...
- Kakve to veze ima s vođenjem domaćinstva? - zapanjeno ga upita.
- Nikakve. Ali, nisam vas ni zamišljao u toj ulozi, moram priznati. Od vas
očekujem da podijelite moju postelju.
Alice se zacrveni u licu. Jedva dođe do daha.
- Ne znam... ne znam, što hoćete time reći!

11
 Čitateljski raj

- Ja vrlo jednostavno govorim, a vi nikako da me večeras shvatite. Naravno

da znate što mislim. Kao što vam je poznato, vaša se rođakinja trebala udati za
mene, a vi ste se ponudili da je zamijenite. Vrlo jednostavno.
- To nije istina! - žestoko se pobuni djevojka. - Ponudila sam vam voditi
domaćinstvo i to je sve!
Izgledalo je kao da se farmer s Flindersa odlično zabavlja.
- Baš vam je kuća na duši! To je dobro, ali ne možete poreći da su vam se i
druge misli motale po glavi dok ste pisali ono pismo, koje sam ja sa zakašnjenjem
primio. Naime, tek sinoć mi je stiglo s Otoka. To objašnjava zakašnjenje u mom
odgovoru. Nego, ako mi ne vjerujete, mogu vam pročitati pismo, koje ste sami
napisali. Činjenica je da Alice više nije bila sigurna što je sve napisala one noći, u
naletu očajanja. Kako bi mogla sada, u drugim okolnostima, mirno slušati one
iste riječi!
- Ako tako mislite o meni, onda nema svrhe nastavljati ovaj razgovor. Jasno
je da me ne želite na svojoj farmi.
- Itekako vas želim na Wariandi - usprotivi se, uz smiješak. - Možete nastaviti
upravo tamo gdje je vaša rođakinja prekinula i to čim zaželite.
Sumnjičavo ga je promatrala.
- Što bi to trebalo značiti?
- Poznajući svoju rođakinju - cinično se osmjehivao - trebalo bi pogoditi o
čemu govorim. Ali, ne zaboravite, moja ponuda je časna.
- Vjerojatno se šalite sa mnom! Ako vas dobro razumijem, vi nudite brak. Pa,
kako se možete odlučiti na tako ozbiljan korak kad me uopće ne poznajete. I...
poslije samo nekoliko dana nakon... Zar vas nije pogodilo to što vas je Jana
ostavila?
- Što se tiče moga srca, ono je nesalomljivo. Tvrdo je kao kamen. Nego,
možda ste mislili na sebe. Vaše nježno srce je slomljeno, je li tako? Da, možda, ne
gajite nadu da će se vaš bivši momak zasititi Jane i vratiti vam se?
- Ne - kratko i odlučno mu odgovori. - Ne vjerujem da će se to dogoditi. Jana
je vrlo privlačna žena. Muškarci se ne zamaraju tako lako ljepoticama. Uvijek je
privlačila muškarce... nije ovo prvi put. Ja sam ta obična...
- Sve je to koješta i... tipično ženski. Običnim djevojkama se ne daju onakvi
pokloni, kakav ste vi sinoć primili. I, po pravilu, ne polazi im za rukom da im netko
ponudi brak na prvi pogled. Ne treba ni mene potcjenjivati. Da ste obični, kao što
kažete ne bih vam ponudio svoju ruku. Po meni, običnost se može odnositi na
običnost cjelokupne ličnosti, pa i ljepota isto tako.
Ha - pomisli Alice, tko bi tebe potcjenjivao! S takvim izgledom! Rijetko koja
žena bi ti odoljela.

12
 Čitateljski raj

- Hajde da se vratimo na posao. Dakle, posao je vaš, ako ga želite. Jesmo li se

razumjeli?
Djevojka se premišljala. Ako joj je sada išta bilo potrebno to je da se skloni
daleko od Melbourna, od Jane i Pola, od dosadašnjeg života. Međutim, nije bila
sigurna što joj ovaj čovjek nudi. Posao, u redu. Samo, neće li on pod tim
podrazumijevati mnogo više, nego što je ona spremna pružiti?
- Posao mi je stvarno potreban - iskreno mu reče. - Ne želim se vraćati odakle
sam došla. A, i s Jackom ne bih mogla živjeti...
- Ta vam valja. Rekao sam vam već da je previše star za vas.
- Stvarno ste nesnosni! Uopće ne znam šta tražim ovdje! Zašto me vrijeđate?
Da sam bar dopustila Jacku da pođe sa mnom, ne biste se smjeli tako ponašati!
Zamišljeno ju je promatrao.
- Jack je odgovorio na moj poziv?
- Jeste, ali to ne znači... - snažno je pocrvenjela.
- Ne morate se truditi da mi objasnite što to znači. Nemam na to nikakva
prava. A što se tiče onoga, što sam vam rekao, moram priznati da je ovaj
razgovor i za mene bio podjednako iznenađenje. Nisam mogao pretpostaviti da
ću toliko biti zainteresiran kad se radi samo o tome da mi je jednostavno
potrebna žena. I ništa više. Nastade šutnja.
- Meni nije potreban... muškarac - jedva izgovori Alice.
- Oh, zar ste protiv muškaraca?! Da vidimo.
Sljedećeg trenutka je snažno privuče i zagleda joj se u oči. Skide joj maramu
s glave.
- Tako, ne mogu vas više gledati u toj marami. Grozno vam stoji... a kosa vam
je tako lijepa.
Zagrlio ju je i počeo ljubiti tako strasno da je ostala bez daha. Pokušala se
oduprijeti, ali je brzo prestala, potpuno se prepustivši. Kao da je neki vulkan
proradio u njoj. Kada ju je pustio, stajala je nasred sobe, bespomoćno
pokušavajući malo srediti misli. Tako je nitko nikada nije poljubio. Polovi poljupci
su bili nježni, blag dodir. Nije mogla ni zamisliti da ovolika silina može postojati u
poljupcu! Nešto se pokrenulo u njoj, nešto što nije mogla odrediti.
Blago joj je obgrlio ramena.
- Ipak ste samo mala djevojčica... neiskusna - reče tiho. - Tko bi rekao. Sinoć
ste izgledali kao iskusna zavodljivica. Što sve nije žena sposobna skriti u sebi. I
najveće suprotnosti.
Alice nije odgovorila. Bila je zbunjena i uzbuđena. Nije željela da se vidi ni
jedno ni drugo.

13
 Čitateljski raj

- Sad bi bilo najbolje da pođete. Malo se primirite i onda ćete sasvim biti
spremni za zajedničku večeru s... obiteljskim prijateljem.
Nekako dođe do svoje sobe. Hodala je kao u snu. Zbogom lijepi snovi o
otoku, o novom poslu, novom životu! Kuda sad? Kakav je to čudan čovjek! Zar da
je put nanese na tako hladnokrvnog, reklo bi se, grubog muškarca?!
Odsutno se pripremala za večeru. Pokreti su joj bili automatski. Gledala se u
ogledalu, ali ništa nije vidjela. Trgne se kada začuje kucanje na vratima. Pomisli da
je Jack došao po nju jer je zakasnila.
Vrata se otvoriše i na njima se pojavi Steve Gascone. Ona se ukoči. Onda
vidje da u ruci drži njenu maramu.
- Niste se trebali mučiti - hladno mu reče.
- Znam. Bio je to izgovor. Sami ste? - zagleda se preko njenog ramena.
- Naravno.
- Mogu li ući na kratko?
- Jack me čeka. Moram požuriti - smetalo joj je kako je gleda. Osjećala se kao
da nema odjeću na sebi. Istina, tanka svila od koje je bila njena večernja haljina
jedva da je išta skrivala. - Što želite? Možda da se ispričate?
- Ah, ne vjerujem da se isprikom mnogo postiže. Nego, nismo završili
razgovor. Sada, kada ste se malo pribrali, mogu vam reći da sam razmislio i da
pristajem da preuzmete posao, naravno, ako želite...
- To ste mi već rekli. Ali, ne, hvala, lijepo. Nisam zainteresirana za poslove za
koje nisam načisto što znače.
- A, zaboravite to... Predomislio sam se. Ono što mislim reći, jest da možete
raditi kao domaćica na Wariandi, mada, nisam baš siguran koliko će vam to poći
za rukom.
- U tom poslu se odlično snalazim, možete biti mirni.
- Dakle, pristajete li?
Što da mu odgovori, lomila se. Zar nije čvrsto odlučila da nema više nikakva
posla s tim čovjekom ciničnog pogleda? A, ipak, ako prihvaća njene uvjete? Nešto
mora odlučiti. Sad mora donijeti odluku.
- Da, prihvaćam posao - izleti joj.
- U redu. Onda, budite spremni da krenemo sutra poslije ručka.
I onda ode.
Alice nije znala zašto je prihvatila posao, zašto je rekla »da«, zašto... zašto...
Ali, učinjeno je učinjeno. Pa, nije ni to kraj svijeta. Treba biti optimist! Možda
razum i nije uvijek najbolji životni vodič. Jack ju je već čekao. Poslije se čudila
kako je uspjela vrlo jednostavnim riječima objasniti Jacku sve o ovom
»poslovnom« dogovoru. Ni riječ nije posumnjao. Nejasno ga je opisala, tako da je

14
 Čitateljski raj

Jack morao uključiti maštu da bi stekao pravu sliku o njenom poslodavcu, ali nije
insistirao. Njegovo odbijanje da im se pridruži te večeri, objasnila mu je
farmerovom žalošću za pokojnom tetkom, koja je prije samo nekoliko dana
preminula. Da je vidio Steva Gasconea ne bi vjerovao ni riječ od onoga što mu je
ispričala. Ovako je sve dobro prošlo. Jack se nadao da će sutra, prije polaska ipak
upoznati tog farmera. Alice je znala da neće, jer je Steve morao rano izjutra
obaviti neke poslove u gradu. I to se uklopilo. - E, pa, djevojčice, sad mi je ipak
lakše. Ostavljam te mirna srca, iako neću prežaliti što ne živiš sa mnom. Umiruje
me što je i Martin tamo. U svakom slučaju, dobila si što si tražila. Je li sada tvoje
srce na mjestu?
Da je i »njeno srce na mjestu« potvrdila mu je i tada i sutradan izjutra, dok ga
je pratila do taksija. I konačno se umirio. Ali, u sebi, sve vrijeme se pitala, što li je
to s njom. Tako je glatko slagala Jacka. Prvo, uopće nije imala prakse u laganju, a
drugo, zar Jacka, njenog najvećeg prijatelja?! Nešto se u njoj preokrenulo. Ipak,
nazirala je da se s njom nešto čudno događa, bar otkada ju je Steve Gascone
poljubio. Osjećala se poniženom, uvrijeđenom, bijesnom, ali i... Naravno, na
ovakvo njeno ponašanje Gascone bi samo slegnuo ramenima. Ženama nije
vjerovao. Uzimao je zdravo za gotovo da sve glume, da su neiskrene, prevrtljive,
spremne slagati. Zašto bi ona bila drukčija?
Ipak, postigla je ono sto je željela. Morat će potražiti drugu ženu da podjeli s
njim bračnu postelju, kako on naziva sve ono o čemu mlade djevojke maštaju kao
o ljubavi, nježnosti, braku, obitelji...

***

Što se tiče puta za Flinders, Alice je čekalo iznenađenje. Steve je imao vlastiti
mali avion i sam je s njim upravljao. Dok je ispod njih promicala Tasmanija,
radoznalo ga pogleda. Sada, na dnevnoj svjetlosti, bilo je jasno da je to čovjek,
koji veliki dio vremena provodi vani. Nekako joj je više sličio na farmera, pocrnio,
oštrih crta, sportski odjeven, jakih mišica i čvrstih ruku, odlučnih, ali i odmjerenih
pokreta. Nisu razgovarali. Počelo joj je bivati neugodno. Baš je zaustila da ga
upita ponešto o Wariandi, kada joj on reče:
- Vidite li one otoke dolje? Sva pripadaju grupi otoka Firno. Ono tamo, desno,
čija se plaža proteže u obliku mladog mjeseca je moje.
- Oh! - nesvjesno uzviknu Alice. On se nasmije.
- Ne bojte se, ne vodim vas tamo! To bi bilo previše čak i s moje strane. Tamo
imam stada, a samo ponekad obilazim radnike, kako bih kontrolirao posao.
Međutim, na tom otoku, koje sam nazvao »otokom izgubljenih iluzija« proveo
sam dvije godine. Sam...

15
 Čitateljski raj

Ove je riječi izgovorio tako tiho i smračena lica da se nije usudila pitati o
čemu se zapravo radi. Zar je i tog hladnokrvnog čovjeka nešto moglo izbaciti iz
takta? Opet nastade šutnja. Onda ga se Alice usudi zapitati:
- Zar mi ne biste mogli reći ponešto o Wariandi, gospodine Gascone?
- Prije svega, mislim da bi bilo dobro da pređemo na manje formalan način
obraćanja. Zar ne bi bilo lijepo od tebe kada bi me zvala imenom? Nego, ne bih
vjerovao da bi pošla sa mnom da nisi bar nešto čula o Wariandi. Zar ti Jana nije
ništa pričala?
- Nismo imale priliku o tome razgovarati - tiho mu odgovori, misleći na
Janina pisma, koja su govorila samo o njenim zarukama s ovim neobičnim
čovjekom.
- Možda si tek sada otkrila novu crtu svog karaktera, Alice? Vjerojatno nisi
znala da si sposobna ovoliko riskirati.
To je bilo točno, priznala je sebi. Ponašala se kao začarana. Nije čak znala ni
tko još živi na imanju. Kada mu je i to pitanje postavila, on se grohotom nasmije.
- Oh, Alice, stvarno se čudim tolikoj hrabrosti! Pomisli samo što ćeš raditi ako
smo sami na cijeloj Wariandi, a kilometrima uokolo nigdje nikoga! Bit ćeš
prepuštena na milost i nemilost jednom muškarcu, koji ima, zna se kakve,
namjere prema tebi!
- To smo raščistili! - uzbuđeno uzviknu.
- To ti misliš. Ne boj se. S nama su i moj mlađi brat Charles i njegova žena.
Uzgred da te opomenem, njima ću te predstaviti kao svoju zaručnicu.
- Ne! Ne dolazi u obzir! Nisi od riječi!
- Da, ali...
- Ne brini, čeka te posebna soba - opet se slatko smijao.
- Kako si hladnokrvan! - bjesnila je djevojka, potpuno zbunjena njegovim
ponašanjem.
- Ne bih izazivao sudbinu, da sam na tvom mjestu. Uopće nije teško dokazati
da ni jedno od nas dvoje nije baš hladnokrvno. Zabavljao se promatrajući kako
naglo crveni. Sjetila se kako joj je sinoć dokazao da nije »hladnokrvan«.
- Ja ću im reći cijelu istinu, samo ako me pokušaš predstaviti kao svoju
zaručnicu! - izgovori u nemoćnom bijesu.
- Zar stvarno misliš da bi mi bilo tko povjerovao da si moja nova domaćica?
Zar se nisi pogledala u ogledalo? Ne znam točno koliko ti je godina, ali izgledaš
kao da si tek napunila osamnaestu. Osim toga, tako zgodna, s tim dugim
nogama, dotjerana, s tim osmjehom i dugim trepavicama, kako da itko povjeruje
da ti mogu biti samo poslodavac?

16
 Čitateljski raj

Nije znala što bi mu odgovorila. Jedino je bila uvjerena da je to sve što je

rekao o njenom izgledu pomalo pretjerano. Nikako se nije mogla priviknuti da o
njoj govore kao o lijepoj djevojci. Pomalo je hvatala panika od svega što je
očekuje na tom slikovitom otoku koje se pojavilo ispod njih.
Sljedećeg trenutka tutnuo joj je u krilo malu kutiju za nakit, ništa ne rekavši.
- Što je to? - brzo upita.
- Zaručnički prsten. Jutros sam ga kupio. Malo odiže poklopac i pred očima
joj zasjaše smaragdi. Brzo je zatvori, kao da je opekla prste.
- Što sad nije u redu? Pravi su, ne brini. Znam ja tvoj ukus - dodade, rugajući
joj se. - Stavi ga - naredi kao netko tko nije navikao da mu se suprotstavlja.
- Misliš da sam čovjek bez ponosa, što li?! - zbunjeno mu reče.
- Ne, ne pada mi na pamet tako nešto. Ne vidim zašto bi vrijeđalo tvoj ponos
biti zaručnica čovjeka kao što sam ja. Moje namjere su poštene.
- Ali naš dogovor je bio sasvim drukčiji - odlučno mu odgovori i vrati mu
kutijicu. On je ne prihvati i ona se otkotrlja na pod aviona. Nije se ni osvrnuo.
Zagledan ispred sebe, reče: - Evo i Wariande.
Na ogromnom prostoru skupina zgrada djelovala je usamljeno. Ubrzo Steve
vrlo spretno spusti avion na zemlju. Alice se uz njega osjećala sigurnom, bar što
se toga tiče. Izgleda da mu je posao išao od ruke. Djelovao je snažno, spretno i
sigurno. Iza brežuljka se pojavi džip.
- To je Charles - reče Steve. - Javio sam mu da stižemo.
Upravo je zaustila da ga priupita što je rekao tko je ona, kad se Steve već
poče odvezivati i izlaziti. Džip se zaustavi u blizini i iz njega iziđe mlad muškarac.
Mogao je imati nešto više od dvadeset godina. Bio je nasmijan, nekako potpuno
različit od Steva.
Otvoreno ju je zagledao. Onda se gromko nasmijao.
- Čuj, Steve, mislio sam da ćeš nam ovoga puta dovesti domaćicu!
Alice je odmah bilo jasno da je Steve bio u pravu. Čak ni Charles mu ne bi
povjerovao da su njih dvoje u poslovnom odnosu.
- Umjesto toga - nastavljao je veselo mlađi brat - veliki brat dovodi djevojku! -
Onda se malo smrači. - Kako će Linny galamiti, teško meni! Steve, stvarno si
obećao da ćeš dovesti ženu za pomoć u kući. Ti znaš da Linny ne može sama izaći
na kraj s tolikim poslom.
- Stani, Charly, zaustavi se - Steve ga blago potapša po ramenu. - Prvo se
upoznaj s Alice. Alice, ovo je moj brat Charly. Alice kaže da će se brinuti o nama, a
isto tako tvrdi da nije tako bespomoćna kao što izgleda na prvi pogled.
Charly se nasmije.

17
 Čitateljski raj

- Alice, drago mi je što smo se upoznali. Nadam se da si spretna, ili se ja

mogu seliti iz kuće. Linny će čudo napraviti i...
- Ne brini, Charly, sve će biti u redu - pokuša ga uvjeriti djevojka. Ali, on ju je i
dalje gledao s nevjericom, mada s puno simpatije.
Dok su se vozili prema kući, razmišljala je o tome kako bi bilo bolje da je
prihvatila Steveovu »igru« s prstenom. Ovako će izgledati kao da ju je doveo »na
probu«. Sve u svemu, bila je nezadovoljna.
Braća su razgovarala o poslu. To joj je omogućilo da se malo pribere. Približili
su se kapiji. Alice je bila iznenađena. Kuća je bila usred gusto izraslog drveća, sva
bijela i uredna. Oko nje je bio njegovan vrt, pun cvijeća. Bio je to raj na zemlji.
Charly im je pomogao prenijeti stvari u kuću i onda požurio u Whitemark,
obližnji gradić, po Linny, koja je otišla u kupovinu.
Tako ona i Steve ostadoše sami. Nekoliko sekundi su se gledali u oči, bez
riječi. Onda se on osmjehne i reče:
- Hajdemo gore, tamo je tvoja soba. Pomogao joj je unijeti stvari. Bila je
toliko zbunjena njegovim prisustvom da se odmah počela raspakiravati ne bi li
nečim popunila tu neugodnu šutnju između njih dvoje.
Stojeći nonšalantno oslonjen na dovratak, promatrao ju je, što ju je činilo
prilično nervoznom. Konačno reče:
- Nadam se da si zadovoljna ovim »srednjim putem«, koji sam izabrao. Bio je
to kompromis.
- Naprotiv, vrlo sam nezadovoljna. Što sve to znači? Charles i Linny očekuju
da im dovedeš domaćicu, a kada ja pokušam uvjeriti tvog brata da sam to ja,
onda me ostaviš na cjedilu. Kako ću ja izgledati u njihovim očima!
- Ništa ti ne brini. Samo da te umirim, to o domaćici je duga priča. Vidjet ćeš i
sama. Kao što znaš, ja od tebe očekujem nešto potpuno drugo...
Opet je snažno pocrvenjela.
- Nemam namjeru biti tvoja žena! Koliko puta to trebam reći? Brak je...
ozbiljna stvar.
- Slažem se, ali odavno sam digao ruke od maštanja. To nije za moje godine.
- Misliš na ljubav? Ne vjeruješ u ljubav.
- Do te mjere da najradije ne bih ni razgovarao o tome.
- Slažem se. Ni ja ne želim razgovarati o tome. Pogotovu ne s tobom.
- Sa mnom bar čovjek može biti načisto, bar ne lažem i ne varam. Nego,
ostavimo to sada. Opusti se, a možeš i pogledati uokolo. Želio bih da se osjećaš
kao kod svoje kuće. Neka se Linny pobrine za večeru, a ja odoh obići stada.
Alice je odsutno raspakirala stvari i slagala u police. Misli su joj bile zbrkane.
Po sto puta je razmišljala o tome sve što je Steve njoj rekao i što je ona njemu

18
 Čitateljski raj

odgovorila, ali od toga nije postala pametnija. Opet nije znala na čemu je. No, što
je tu je, ovo će bar neko vrijeme biti njen dom i morat će se nekako snaći.
Pred kućom se zaustavio automobil. Vjerojatno su se Linny i Charles vratili iz
Whitemarka. Pitala se, kako će se složiti sa Linny. Charles joj se dopao, pa se
nadala da će i njegova žena biti simpatična.
Djevojka koju je zatekla u kuhinji bila je vitka, mladolika, s dugom crvenom
kosom i blijedim uzanim licem.
- O, odakle ti ispade? Jesi li ti možda rođakinja našeg susjeda Boba Marcetta?
- Ne, ja sam Alice Lincoln - izgovori Alice malo zbunjeno. - Vjerojatno ti je
Charles rekao da sam stigla. Došla sam sa... sa Stevom.
Mlada žena ju je zainteresirano promatrala.
- A, ti si Steveova prijateljica! Lijepo... ali, nemoj mi zamjeriti, moram biti
iskrena. Očekivali smo da dovede domaćicu. Da nije možda i ona stigla s vama?
- Ne... samo ja... - promuca Alice. - Prilično sam spretna u kućnim poslovima...
- Oh, pobogu, ne mislim na to! - Linny kao da je bila iznervirana. - Nemaš
predstavu koliko posla ima u ovoj kući. Uostalom, ti si gost...
- Ma, navikla sam raditi u kući. Snaći ću se.
Charlesova žena kao da je odlučila promijeniti temu. Pogleda je znatiželjno i
upita:
- Dugo poznaješ Steva?
- Ne baš - zbunjeno odgovori Alice. - Upoznali smo se u hotelu u Hobartu.
Tražila sam posao i... - Zastala je u pola rečenice.
- I onda te on pozvao na Wariandu. Pa, pretpostavljam da ovdje, na Flindersu
može biti i zanimljivo. Tko zna, meni nije. Dobro - poslovno reče Linny - kad već
nismo dobili domaćicu, bilo bi pametno da se pobrinem za večeru. Baš je
dosadno svakog dana smišljati što kuhati. Sve je bilo drukčije dok je tetka Wilma
bila živa.
- Da, Steve mi je pričao o njoj.
- Charly i ja smo u braku tek tri mjeseca. Kada smo se vratili sa svadbenog
puta, tetka Konstanca je bila tu i sve je bilo u njenim rukama. - Ali, sada... sada je
užasno.
- Ne brini, Linny, evo, večeras ću ja pripremiti večeru.
Mlada žena jedva dočeka. Pokaza joj gdje se što nalazi i ubrzo nestade iz
kuhinje. Alice se brzo snašla. Kuhinja je bila prostrana i dobro opremljena, a u
frižideru je bilo toliko hrane da je čovjek mogao cijelu četu nahraniti. Želeći
dokazati Stevu da je sposobna, potrudi se napraviti izuzetnu večeru.

19
 Čitateljski raj

***

Kada se pope u svoju sobu da se presvuče za večeru, tamo zatekne Steva.

Izgledao joj je kao potpuni stranac. Bio je u radnoj odjeći od grubog traper
platna. Namršteno ju je promatrao.
- Tko ti je rekao da spremaš večeru?
- Nitko, sama sam ponudila pomoć Linny. Uostalom, nećemo opet počinjati
sve iz početka. Zna se, zašto sam ovdje.
- Nije ti, valjda, izletjela ta glupost o domaćici?
- Nije - ljutito mu odgovori - ali bolje da jeste. Onda bi se od početka znalo na
čemu smo. Uostalom, obećao si Linny da ćeš dovesti nekoga da pomogne u kući.
- To nije točno. Od tebe još uvijek očekujem nešto sasvim drugo. Kako bi bilo
da ipak primiš ovaj prsten?
Ona šutke odmahnu glavom. Steve joj se približi i tiho reče:
- Obuci večeras nešto lijepo.
Bila je ljuta na njega. Nije ga htjela ni pogledati. Ali, to nije pomoglo. Već ju je
bio čvrsto zagrlio. Ovoga puta se branila. Nije joj uspjelo. Steve je bio snažan i
malo što je mogla učiniti. Strasno ju je ljubio po licu, vratu...
Alice se ukoči u Steveovom zagrljaju kad začu Linnyn glas. Vrata se otvoriše i
Linny upade u sobu. Zbunjeno je zastala na vratima.
- Linny, izlazi van! - Steve je bio bijesan, ali kao da mu uopće nije bilo
neugodno što ga je bratova žena zatekla u takvoj situaciji.
Linny nestade, nečujno zatvorivši vrata za sobom. Alice se nekako izvuče iz
Steveovog zagrljaja i prošaputa:
- Nesnosan si - bila je na ivici suza. Strašno se stidjela. - Nisi smio doći
ovamo... to je moja soba...
- U pravu si, stvarno nije trebalo - oči su mu gorjele. Alice je bilo jasno da se s
teškom mukom kontrolirao.
Ruke su joj drhtale dok se češljala i šminkala. Bila je bijesna, ali, jedva
priznade sebi, bila je i uzbuđena. Mislila se, kako li će pogledati Linny u oči.
Sigurno će je dolje u blagovaonici, dočekati ispitivački pogledi.
Ali, ništa od svega toga. Razgovor se vodio o neobveznim stvarima, pa je
bilo i smijeha. Prigušeno osvjetljenje joj je pomoglo prebroditi one prve trenutke
zbunjenosti, a poslije je i sama zaboravila na nemio događaj. Ipak, izgovarajući se
umorom, prva je ustala od stola i pošla na spavanje.
Te noći san dugo nije htio na oči. Ovoga puta brige zbog Pola bile su
zamjenjene brigama zbog Steva. Konačno odluči sići u kuhinju po čašu toplog
mlijeka. Ponoć je bila davno prošla i nadala se da svi već uveliko spavaju. Zato se

20
 Čitateljski raj

začudi kada ispod vrata blagovaonice opazi trak svijetlosti. Čuo se prilično žustar
razgovor između Charlyja i Linny. Kao da su se svađali. Alice je oklijevala, ne
znajući što učiniti. Ne bi joj bilo ugodno da je otkriju kao svjedoka njihove
privatne rasprave. Nije mogla, a da ponešto ne čuje.
- E, ti samo stvaraš probleme! - čula je Charlyjev glas.
Linny mu je oštro odgovorila.
- Nije točno! Sad izigravaš svog velikog brata!
- A, što njemu fali?
- Mnogo što! Ako ništa drugo, dobro nam je poznato što on misli o ženama.
Ništa ti ne bi bilo da ponešto učiniš i meni na volju, a ne samo da trčkaraš uokolo,
radeći ono što ti on naredi. Jesam li ja tebi žena ili ne?!
- Ne znam, zašto dižeš toliku buku kada je Alice sama rekla da će pomoći...
Linny se pomalo histerično smijala.
- E, da vidimo dokle će to trajati! Koliko se meni čini, ona je mnogo više
zainteresiranija za Steva, nego za kuhinju.
Alice se sva ukoči. Očekivala je da Linny sada kaže Charlyju kako ju je vidjela
sa Stevom, ali ju je Charles prekinuo.
- U redu, ne želim o tome slušati! Pretpostavljam da je zaljubljena u Stevea i,
što se mene tiče, to bi bila sreća za oboje.
- To joj ne bi bila baš najpametnija stvar na svijetu. Steve nije sposoban
voljeti. Čovjek koji toliko voli sebe, nema srca za druge. To je Jana Webster na
vrijeme otkrila. I da znaš, Charles, nemam namjeru ostati ovdje. Ako vrlo brzo ne
kažeš Steveu da ćemo ići živjeti u Kulongu, ostavit ću te.
- Linny, nemoj sve iz početka! Ponekad si stvarno nerazumna. Umoran sam,
hajdemo na spavanje.
Jutro je osvanulo blistavo i bistro kao kristal. Alicino loše raspoloženje bi kao
rukom odneseno. Za doručkom su svi bili dobro raspoloženi. Po tome kako su se
Charles i Linny ponašali, nitko ne bi rekao da su se noćas svađali. Čak je i Steve
bio vrlo ljubazan prema njoj.
- Vi, djevojke, možete kuda hoćete danas - reče Steve, ustajući od stola. -
Linny, mogla bi povesti Alice na kupanje. Linny napravi grimasu.
- Kako zamišljaš da se prebacimo do plaže u onom raspadnutom
automobilu, koji sam dobila od obitelji Gascone kao vjenčani dar?! Jednog dana
će mi stati nasred neke pustare pa ćete me naći svu izgriženu od zmija. Ništa nam
ne bi falilo da ostanemo kod kuće i da vrtimo palčevima, kao i obično.
- O Linny - prekine je Charles - ne budi tako teška!
Alice je zapazila da su Linnyne usne zadrhtale. Mora biti da ova mlada žena
ima ozbiljne probleme, zaključi. Nešto je sigurno muči.

21
 Čitateljski raj

Charles obiđe oko stola i priđe da je poljubi, ali ga ona odgurnu.

- Hajde idi! Nemoj da te čeka tvoj veliki brat...
Charles bijesno zalupi vrata za sobom. Alice je bilo neugodno. Da sinoć nije
načula dio prepirke, uopće ne bi znalo o čemu se radi.
- Što je, Linny? - tiho je upita. - Što te muči?
Linnyne oči su bile zamagljene. Mogla je svakog trenutka zaplakati.
- Pun mi je kufer više Stevea i njegovog zapovijedanja. Oprosti, to nema
nikakve veze s tobom. Možda ti voliš tu vrstu ljudi, tako autoritativnih.
- Ne branim ga, ali nisam imala dojam da nešto naređuje - pokuša je Alice
malo smiriti.
- Ma, tko je on da mi naređuje! Ne znaš ti njega, ali ga svi na otoku dobro
znaju. Sve mora biti po njegovom. I nije Steve moja glavna briga. Uopće ne želim
živjeti ovdje. Umrijet ću od dosade.
- A, gde bi željela živjeti, Linny?
- U Kulongu, naravno - Linny je izgledala iznenađena što joj je uopće
postavila takvo pitanje. - Tamo nitko od mene ne bi očekivao da po cijeli dan
idem uokolo s krpom za prašinu u rukama. Tamo imaju poslugu.
- Gde je Kulong?
- Što? Zar ti stvarno ne znaš za Kulong?! Pa, Kulong i ime obitelji Gascone idu
zajedno. Nalazi se u Gollbern Wallyju u Victoriji i tamo proizvode najbolju merino
vunu. Svatko tko zna išta o proizvodnji vune morao je čuti i za Kulong. Tamo
obitelj Gascone ima divno staro imanje, ali i sve pogodnosti, od plivačkog bazena
i teniskog igrališta do velike sale za prijeme. Stalno imaju goste i čovjeku ne može
biti dosadno. Dajana i Christofer su društveni ljudi, vode pravi život. Dajana je
Charlyjeva sestra?
- A, Warianda...
- Ma, djed je kupio ovo imanje kada je Charlyjev otac preuzeo Kulong.
Ostavio ga je Steveu jer je on najstariji, ili mu je možda bio najmiliji, ne znam. I
Steve ima svoj dio u Kulongu, naravno, ali ne želi tamo živjeti. E, pa sad, što se
tiče Charlyja, on ne može u potpunosti sudjelovati u diobi prihoda s Kulonga dok
ne napuni dvadeset i pet godina. Stvarno nije pošteno da ovdje besplatno radi
sve što Steveu padne na pamet. Što onda, što je najmlađi? A, i Steve me ne voli...
Uostalom, to i dokazuje na svakom koraku. Sad i ta domaćica...
Alice je ozbiljno pogleda i reče:
- Pretpostavljam da mi ne bi vjerovala kada bih ti rekla da sam ta domaćica
upravo ja.
Linny se nasmije.
- U pravu si, ne bih. Svakome je jasno da si Steveova djevojka.

22
 Čitateljski raj

Alice nije više insistirala. Vidjevši je u Steveovom zagrljaju, Linny je mogla

doći samo do takvog zaključka.
- Valjda ti i nisam trebala govoriti o Kulongu - nastavi Linny. - Kad ti već Steve
nije rekao...
- Ne vidim zašto.
- Pa, Steve nikada neće tamo živjeti.
- Zašto?
- Ne znam, točno. Charly ne želi pričati o tome. Steve je nekada živio tamo,
zajedno s Collinom, to je treći brat. Nije mi jasno zašto je Stiv otišao iz Kulonga,
ali pouzdano znam da je sebi utuvio u glavu da je Warianda najljepše mjesto na
svijetu. Sve u svemu, Charly će morati ubrzo odlučiti: ili ja ili Warianda, bolje reći
Steve.
Alice nije ništa rekla na to. Nije se željela miješati u obiteljske stvari. Mogla je
razumjeti Linny što se buni protiv autorativnog stava. On je stvarno bio čovjek
koji je znao nametnuti svoju volju. Linny skuha sebi kavu, pokupi neke ženske
časopise i iziđe na terasu. Alice se netko vrijeme vrtjela po kući, a onda se prisjeti
da bi mogla potražiti Martina Webstera. Pođe do Linny.
- Čuj, mogu li se poslužiti tvojim automobilom?
- Naravno. Kuda ćeš?
- To zavisi od toga da li znaš gdje se nalazi Martin Webster.
Linny je toliko razrogačila oči da se Alice umalo ne nasmije. - Martin Webster
je moj rođak - objasni joj.
- Onda ti znaš za... ti znaš za Janu?
- Da. Od Jane sam i saznala za Steva - tu se zaustavila. Ne bi imalo svrhe da
dalje objašnjava. - Znaš li gdje je Martin sada?
- Mora biti negdje oko Nort East Rivera. Prošlog vikenda Charly i on su
zajedno tamo pecali. Kako na ovom otoku nije ništa daleko, to mjesto ćeš lako
naći.

***

Čim je povezla automobil Alice se sjetila koliko se Linny žalila na njih. Imala je
dojam kao da će svakog trenutka stati. Radovala se susretu s Martinom, ali ju je
onespokojavala pomisao na to što će reći kada je vidi. Kako Martinu objasniti to
da se i ona zatekla na Flindersu. Kako je odmicala, osjećala se sve nespremnijom
da se sada suoči s svim tim objašnjenjima još jednom. Stoga se odluči provesti do
prve plaže i dan provesti koliko-toliko korisno.
Ubrzo je i naišla na jednu lijepu malu uvalu. Dan je bio prelijep, ali je sunce
nemilosrdno peklo i ona poželi više od svega skočiti u vodu. Koliko je pogled

23
 Čitateljski raj

mogao obuhvatiti sve je bilo mirno i pusto. Skine svu odjeću sa sebe i potrči u
vodu. Plivala je uz obalu, uživajući u dodiru vode. Ugleda u blizini jednu malu
glatku stijenu, kao stvorenu za sunčanje. Sa užitkom se ispruži.
Nikada nije bila na tako usamljenom mjestu, tako mirnom. Zavoljela je ovaj
otok od prve.
Neprospavana noć tražila je svoje. Brzo je usnula.
Probudila se lako drhtureći, shvativši da je hladno. Bila je u sjenci i za
trenutak nije mogla da svhatiti gdje se nalazi. Onda uplašeno pogleda oko sebe i
sa zaprepašćenjem, gotovo paralizirana od straha i stida, ugleda Steva Gasconea
kako stoji iznad nje.
Što da učini? Odjeća je bila s druge strane stijene, pored automobila. Da
potrči, da se sakrije u žbunje? Kako će ovako gola? Prekrižila je ruke preko grudi i
zurila u njega kao opčinjena. Sledila se. U njegovim očima vidjela je sjaj kakav
nikada ni u koga nije vidjela. Nije to bila nježnost. Bila je to želja, duboka, tamna,
silovita kao valovi koji su udarali o stijenu. Ni traga osmijehu. Stajao je tako ispred
nje, kao isklesan u kamenu, nepomičan. Ni crta na licu mu se nije pomaknula. Nije
se ispričao, nije okrenuo glavu od nje. Promuklo izgovori:
- Tako si lijepo izgledala dok si ležala na toj stijeni i spavala. Kao nimfa.
Djelovala si nestvarno. Može mi se dogoditi da ponovo povjerujem u ljubav...
Klekne pored njega.
Ona se bespomoćno skupi. Prošapuće: - Molim te, idi.
- Ne mogu nestati, Alice. Pogledaj me, ja sam stvaran, nisam san - učinilo joj
se da čak nježno govori. - Moje namjere su časne...
- Idi...
Dugo ju je gledao, a onda se okrenuo i pošao niz plažu. Šutke. Pričekala je da
malo odmakne, a onda kao strijela pojuri prema automobilu i zgrabi odjeću.
Potrči prema žbunju i počne se drhtavim rukama, oblačiti! Sva se tresla. Duboko
udahne i laganim, gotovo umornim korakom krene natrag i prema automobilu.
Bilo joj je neugodno. Kako će mu sada pogledati u oči? Ali, zar je presudno to
da li je odjevena ili ne? Ništa je ne može spasiti od te snage koja izbija iz njegovih
zelenkastih očiju, njegovih mišica, njegovo poljupca.
Približavao joj se. Ona stane. Stiv se zaustavi na samo jedan korak ispred nje.
Gledao ju je pravo uoči. Osmjehivao se. Nije bila sigurna što sad taj osmijeh treba
značiti. Kad je riječ o Steveu ništa pouzdano nije znala. Malo ga je poznavala. On
je nježno pomilovao po licu. Ona se i ne pomakne. Kao opčinjena, zurila je u
njegove oči. Steve je privuče i počne njženo ljubiti, milujući je po kosi. Povuče je
za sobom na pijesak. Poljupci i milovanje postajali su sve strasniji. Alice ga zagrli i
počne i ona njega ljubiti. Njegovi prsti prelazili su preko najosjetljivijih djelova

24
 Čitateljski raj

njenog tijela. Opustila se i poželjela da i ona njega pomiluje. Kada ga čvrsto

stegne u naručje on skoči kao oparen.
Bila je strašno povrijeđena i nesretna. Ništa joj nije govorio. Stajao je okrenut
leđima.
Nisu više ništa rekli jedno drugom. Oboje pođu do automobila i odvezu se
kući.

***

Prikupljanje i satjerivanje ovaca u tor već je uveliko počelo, jer se približavao

dan kada je zakazana striža. Kako se taj dan primicao, Linny je sve češće
spominjala svoj odlazak u Melbourne. Tamo je imala roditelje.
Alice se nije uplitala u to. Postupno je sve poslove preuzela od nje. Preko
cijelog dana je imala što raditi. Od onog incidenta na plaži, Steve ju je ostavio na
miru, tako da joj je i s te strane bilo lakše. Istini za volju, i ona je stalno razmišljala
o tome kako bi otputovala odatle. Ali, to nije bilo lako odlučiti, a ni organizirati.
Da ih napusti sada, kada im je pomoć najpotrebnija, nije dolazilo u obzir. A kuda
da ide, to ni sama nije znala. Mora pričekati još malo, o svemu dobro razmisliti,
sve isplanirati i onda tek najaviti odlazak.
Steve i Charles su po cijeli dan bili vani. Imali su pune ruke posla. Alice nije
verovala da Linny ozbiljno misli o odlasku u Melbourn. Ali, tu se prevarila. Dan
prije nego što će striža ovaca započeti, Linny za doručkom izjavi da je spakirala
stvari i da ide svojima. Izgledalo je kao da nitko, osim nje, nije bio iznenađen
ovom Linnynom odlukom. Charles joj je valjda rekao sve što je imao reći nasamo,
a Steve je šutio kao zaliven. Charles je došao za Alice u kuhinju.
- Alice, zamolio bih te da odvezeš Linny do aerodroma. Ja nemam vremena.
- Naravno da ću je odvesti - ljubazno mu reče Alice. - Je li dugo ostaje?
- Ne vjerujem. Mislim da se poželjela roditelja i to je sve. Nismo dugo u
braku, još se nije navikla.
- Nije se baš prilagodila ovdašnjem životu. Izgleda da ne voli živjeti ovdje? - sa
sasvim određenim ciljem ga upita Alice.
- Točno, ali treba joj dati vremena. A, Steve baš ne zna biti ljubazan prema
ženama - osmjeh na njegovom licu kazivao je da ne osuđuje brata zbog toga.
- Zašto je onda ne povedeš da živite na onom - drugom imanju?
Charlyju kao da nije bilo pravo što ona poteže ovo pitanje, ali bio je previše
dobrodušan, za razliku od svog starijeg brata, da bi to i rekao.
- Ima mnogo razloga za to. Prije svega, Steveu sam potreban, a i jedino uz
njega mogu naučiti sve o uzgoju ovaca. On je ekspert. Nemoj se brinuti za Linny.
Ona će se odlično zabaviti u Melbournu i vratit će se odmorna i vesela. Žao mi je

25
 Čitateljski raj

što te je ostavila na cjedilu sada, kada ima najviše posla. Ali, ona ionako ne bi bila
od velike koristi. Steve misli da ćeš ti moći sama izaći na kraj s poslom.
Činilo se da ovu posljednju izjavu smatra posebnim komplimentom, jer ju je
vrlo značajno pogledao. Alice samo slegne ramenima. Nije htjela komentirati
Steveovo mišljenje.
Odmah poslije ručka, odvezla je Linny do aerodroma. Bila je prilično
potištena.
- Ovoga puta sam zaista iskomplicirala Charlyju sve... Neka - dodade poslije
kraćeg razmišljanja - treba shvatiti da nije u pravu. Ja ne mogu ovako dalje.
Vozeći se natrag, Alice je razmišljala o tome kako Linny ni jednom jedinom riječju
nije spomenula to što i nju napušta u jeku najvećeg posla. Valjda je okupirana
vlastitim problemima do te mjere da je ništa drugo ne zanima, zaključi.
Kako je to bio posljednji nešto slobodniji dan pred veliki posao, koji će od
sutra nastati, odluči se odvesti u Whitemark da malo prošeće i pokupuje neke
sitnice. Whitemark je bio malo mjesto. Nešto veći hotel dominirao je ne samo
glavnom ulicom, već i cijelim gradićem. Iza niza zgrada pružala se obala,
beskrajno more. Izlazeći iz trgovine, gotovo se sudari s Martinom Websterom.
Mladić nije mogao da se čudom načudi što je vidi. Nijemo ju je promatrao, a onda
uskliknuo;
- Alice! Sanjam li ?! Što ti tražiš ovdje? Što si to učinila od sebe? Jedva sam te
prepoznao! Kako si se proljepšala... Zagledao ju je radoznalo kao da je neka
neobična vrsta ptice.
Djevojka pocrveni. Bila je i ona zbunjena, ali joj je i bilo milo da vidi Martina.
Njegove žive plave, oči gledale su je s toplinom. Njih dvoje su se uvijek dobro
slagali. Često ju je branio od Janine arogancije.
Blago ju je zagrlio.
- Nemoj još odgovarati na sva moja pitanja. Idemo naći neko mirno mjesto za
razgovor. Tako mi je drago što te vidim!
- Samo da ostavim ove stvari u automobilu - reče mu, pokazujući na
automobil, kojim se dovezla i parkirala ga preko puta hotela.
- Hej, zar ta starudija ne pripada Gasconeovima?! Nemoj mi reći da je i Jana
tu negdje. Ne bi moglo biti, jučer sam razgovarao s ocem. Nije bilo ni riječi o tako
nečem. Nego, najbolje da pođemo u moju sobu. Odsjeo sam u ovom hotelu na
nekoliko dana.
Idući za njim, Alice je razmišljala što sada da kaže Martinu. Mučilo ju je to što
bi mu istina izgledala veoma čudno. I bila je...
- Hajde, reci mi otkud ti ovdje? Što li ti se to dogodilo? - sve vrijeme se
osmjehivao.
- Mora da si se zaljubila.

26
 Čitateljski raj

- Ne - hitro mu odgovori.
- Pa, ako nije to, onda jeste neko čudo. Divno izgledaš. Nego, otkud ti na
Flindersu?
- Ah... to je duga priča. - Alice je bila zbunjena. - U stvari, ujak ne zna da sam
ovdje... ni Jana? Nisam im još javila... Vidjevši da se spetljala, Martin joj pomogne.
- Dakle, želiš da i ja šutim o tvom boravku ovdje, zar ne? U redu, ali nadam se
da nemaš nekih problema...
- Ne, nikako - branila se Alice. - Samo sam preuzela mjesto domaćice u kući
Gasconeovih. Vjerojatno znaš da im je tetka nedavno preminula i onda...
- Da, znam. Ali, svi mislimo da si s Jackom Armurom na odmoru u Tasmaniji.
Vraćaš li se kući?
- Ne, Martine, ne mislim se više vraćati. Mislim da je došlo vrijeme da raširim
krila i poletim u veliki svijet... sama.
Martin se nasmije.
- Flinders bi se teško mogao nazvati velikim svijetom. Ali, da se trebaš
osamostaliti, to se slažem.
Alice je očigledno bilo vrlo neugodno. Vidjevši to, Martin reče:
- Žao mi je što te toliko ispitujem. Nemoj mi zamjeriti. Znam da si razumna i
da se znaš brinuti o sebi. Jedino se osjećam obveznim da ti kažem jedno, a to je
da nikako sebi ne dozvoliš da se slučajno zaljubiš u Stevea Gasconea. Previše je
veliki cinik za tako mladu i čistu dušu kao što je tvoja.
Opet je pocrvenjela. Martin se napravi da to ne primećuje.
- Ne pada mi na pamet tako nešto, Martine - tiho reče. - Posla ima preko
glave i nemam se vremena čestito ni vidjeti s njim. U pitanju je čisti poslovni
odnos.
- Dobro je. Bar ćeš biti dobro plaćena. Svi znaju da su Gasconeovi vrlo bogati.
Pretpostavljam da je to i privuklo Janu. Ali, izgleda da se ponovo zaljubila, iako
ova veza nije još dovela do zaruka, koliko je meni poznato.
Onda mu je ipak ukratko ispričala kako je dospjela na Flinders, ali preskačući
činjenicu da je sama pisala Steveu. Svela je sve na slučajni susret u hotelu u
Hobartu. Martin je bio zadovoljan kada je čuo da Jack Armur zna za sve. Ponudio
joj je svaku pomoć.
- Sutra polazim niz rijeku, tako da neću biti ovdje. Charly mi se često pridruži,
jer voli ribolov, pa ako hoćeš, dođi s njim idući put...
- Svakako ću doći - obeća Alice i reče mu da mora požuriti natrag.
- Kako se slaže s Linny? - upita je dok ju je pratio do automobila.
- Dobro. Ona je draga osoba - reče Elis, skrivajući činjenicu da ju je upravo
ispratila na avion za Malbourne. Nije znala zašto je to učinila.

27
 Čitateljski raj

Stigavši do kuće, vidi da je Stevov automobil već parkiran uz rub puta.

Začudila se, jer je pretpostavljala da će se danas obojica dugo zadržati na imanju.
Zatekla ga je u kuhinji kako raspakirava velike kutije s hranom. Hladno ju je
pogledao. Stresala se od tako neprijateljskog pogleda.
- Nisi baš požurila kući.
- Zašto bih? Išla sam u Whitemark. Kupovala sam neke sitnice.
- Zašto ne kažeš istinu? Nisi morala ići do Whitemarka da bi kupila samo
pastu za zube.
- Ne znam, što imaš protiv toga. Nikada nisam bila u Whitemarku i željela
sam vidjeti gradić. To je sve...
- To nije sve - bijesno izgovori i ščepa je za ramena tako snažno da joj suze
pođoše na oči. - Zašto ne govoriš istinu? Išla si u Whitemark da se vidiš s
Martinom Websterom! - sasu joj gnjevno u lice. Alice preblijedi.
- Pa, što onda? Zar se ne smijem vidjeti sa svojim rođakom?
- Ne tiče me se, je li on tvoj rođak ili nije! - bjesnio je i dalje, a ona nije mogla
shvatiti šta ga je to »uhvatilo«.
- Boli me... pusti me...
- Neka te boli! Na što to sliči da se moja zaručnica sastaje po hotelskim
sobama s muškarcima! - sad je već vikao. - Tvoja sreća da sam se nekako suzdržao
i nisam se popeo gore da te iznesem iz sobe!
- Ne znam o čemu govoriš... Niti sam tvoja zaručnica niti te varam s nekim
muškarcima, kako ti to kažeš.
- Ti si žena s kojom ću se oženiti!
- Ne dolazi u obzir, Steve Gascone!
- Zašto mi onda nisi vratila prsten? Zar to nije pristanak?
- Slučajno se tako dogodilo... Možeš ga uzeti kad god zaželiš! A, sad me pusti
da idem.
- Samo još trenutak!
Zgrabio ju je u naručje i počeo tako ljubiti da su joj usne bridjele. Bila je
svjesna da će mu i ovoga puta popustiti. Nikada se nije mogla oduprijeti njegovim
poljupcima. I previše ih je željela, iako to nikako nije smjela sebi priznati.
Jedva ju je pustio. Bila je strašno uzbuđena. Prosto ju je rezao zamagljenim
pogledom.
- Mogu li sada ići? - prošaputa.
- To bi bilo najpametnije - promumlja. - Poslije večere ću ti objasniti koje su
tvoje dužnosti za sljedeća dva tjedna - dodade mirno i ona se i ovoga puta začudi
njegovoj sposobnosti da pravo iz zagrljaja prijeđe na sasvim praktične stvari.
- Radije bih da mi Charly to objasni.
28
 Čitateljski raj

- Ne, ja ću, i pomiri se s tim. Bolje bi ti bilo da se navikneš na mene.

Nije ga imala hrabrosti otvoreno pitati, što znače te riječi, ali je i sama mogla
pretpostaviti na što se odnose. Za večerom su bili prilično šutljivi. Charly i Steve
su samo izmijenjali nekoliko rečenica o sutrašnjem poslu i to je bilo sve. Alice je
zabrinutim okom gledala na gomile hrane, koju je Steve nabavio. Počela je
sumnjati u svoje sposobnosti. Hoće li odgovoriti tako velikom zadatku? Kada joj
je kasnije Steve objasnio da će ih biti ukupno desetorica, malo joj je laknulo.
Zašto su se i Jana i Linny uplašile posla u vrijeme striže ovaca? Samo deset ljudi
treba nahraniti.
No, ubrzo se uvjerila da to baš nije bio tako lak posao. Čudila se koliko mogu
pojesti. Pet puta dnevno je morala pripremati obroke. Na večer nije osjećala ni
noge ni ruke. Sve ju je boljelo. Zapadala je u san bez snova, a ujutru bi još osjećala
umor od prethodnog dana. Stisnutih zuba se zaklinjala da će sve to izdržati.
Steve, bijesan zbog posljednjeg razgovora koji su vodili o uvijek istoj temi,
tretirao ju je kao pravu domaćicu. Jedva ju je pogledao tih dana. Bar da joj je
rekao da dobro radi, to bi joj mnogo značilo. Jedina svijetla točka bio je Charles.
Stalno ju je podržavao i hvalio njen trud. Došao je i prvi vikend, na njenu sreću, jer
je mislila da ovako neće moći izdržati više ni jedan jedini dan.
Charly je izjavio da će se pridružiti Martinu Websteru na rijeci. Alice se
obradova i zamoli ga da je povede. No, Steve je imao druge planove. Izjavi da će
njih dvoje na plažu. Nikakva uvjeravanja nisu pomogla. Charles je u nedjelju u cik
zore otišao i ona je ostala sama sa Steveom.
Konačno se pomirila sa sudbinom. Bila je toliko umorna da nije imala snage
stalno s njim raspravljati. Sunce i plivanje će joj dobro doći.
- Ne boj se, Alice, i sama si se mogla uvjeriti da smo oboje prihvatili tvoje
uvjete. Sada si prava domaćica i ja sam tvoj poslodavac. Tako će i ostati...
Djevojka nije znala kako protumačiti ono što se događalo u njenoj duši.
Konačno je postigla ono što je željela, a osjećala se nesretnom.
Odvezao je do jedne male, potpuno usamljene plaže. Bilo je nestvarno
lijepo, ali pusto... Nije se usuđivala izaći iz automobila.
- Što je sad? - upita je Steve.
- Tako je usamljeno... - izleti joj. Bila je uznemirena.
- Pa, što? Zar se ne sjećaš kako si mi rekla da voliš mirna mjesta i da si zato
odlučila poći za svojim zaručnikom na Flinders? Opet joj se rugao.
- Uostalom, ovdje su sve plaže takoreći bez kupača. Malo je stanovnika, a
mnogo plaža. Zato sam te i poveo... da mi praviš društvo.
Nesigurno ga je promatrala.
- Hajde, Alice, toliko si radila. Potrebno ti je malo odmora i zabave.
Ne bi čovjek povjerovao! Pa on je to rekao skoro nježno!
29
 Čitateljski raj

***

Poslije plivanja dugo su se sunčali. Alice se uspjela opustiti i uživati u suncu.

Malo je zadrijemala. Trgne je laki dodir po obrazu. Otvori oči i ugleda Stevea kako
se nadnio nad njom. Blago ju je gledao.
- Nisam te, valjda, probudio? Oprosti...
- Ništa... - zbunila se.
- Htio sam da malo popričamo.
- Ako je opet na redu...
- Nije - prekide je. - To će već ići svojim tijekom. Nego, htio sam ti objasniti
neke stvari u vezi sa Charlyjem i Linny. Da ne bi bila u zabludi. Stalno mi nešto
prebacuješ.
- Ne, nemam prava na to.
- Nije o tome riječ, već ne volim da misliš da je sad tvoja nekakva sveta
dužnost da spašavaš ljude, kojima nije potrebna pomoć. Linny se ljuti, ali nema
pravo. Nitko je ovdje ne zadržava, najmanje ja. Njih dvoje mogu raditi što ih je
volja. Mogu i otići ako misle da će na drugom mjestu bolje živjeti.
- Ali, Linny kaže...
- Sve treba uzeti s rezervom. Ako Charles hoće živjeti od proizvodnje vune,
onda mora i naučiti posao. Zato mu je najbolje da jedno vrijeme provede uz
mene.
- Linny i nema muža... - prijekorno mu reče Alice. - Uvijek radi ono što ti
hoćeš, a ne osvrće se na njene želje.
- Ona bi mogla malo usaglasiti svoje želje s njegovim. Collin baš nije bio
oduševljen da Charly ostane s njim u Kulongu. Charly je dugo bio »crna ovca« u
obitelji. Kad je završio školu, vratio se u Kulong i poslije nekog vremena izjavio da
uzgoj ovaca baš i nije za njega. Otputovao je za Melbourn i dugo živio tamo, ništa
ne radeći. Kad se osvijestio, vratio se u Kulong. Collin mu nije povjerovao da će se
od sada ozbiljno prihvatiti posla. Ja sam mu povjerovao i pozvao ga da živi sa
mnom.
- Ali, ne bi se reklo da ti pomažeš da njihov brak opstane.
- Linny ne pomaže. Misli da će upotrebom čisto ženske taktike nešto postići.
Vidjet će se. Vama ženama čim nešto nije po volji, odmah prijetite odlaskom. Kad
ne može po vašem, onda...
- Pretjeruješ...
- Ne, ne pretjerujem. Silom se ne može ništa postići. Samo razumijevanjem i
dobrom voljom.
- Čudi me da od tebe čujem takve riječi.

30
 Čitateljski raj

- Ali, eto, ti si uspjela da bude po tvome - nasmije se i pomilova je po licu.

- Ne razumijem o čemu govoriš.
- Od samog početka guraš tu ideju o domaćici. Ako ne bude tako, otići ćeš,
uvijek si prijetila. I... ja sam popustio. Sada si domaćica. Jesi li zadovoljna?
Zavodljivo ju je promatrao.
- Pa, jesi li zadovoljna? - ponovi. Nije mu odgovorila. Oborila je pogled. Grizla
je nervozno usnu.
Odjednom je snažno zagrli jednom rukom, a drugom je spusti na leđa. Legne
uz nju. Nije je ljubio, samo ju je dugo gledao. Iz te blizine mogla je zapaziti sitne,
zlaćane točkice u njegovim zelenim očima. Bila je fascinirana njihovom ljepotom,
snagom pogleda, izražajnošću usana. Osjećala je njegovo tijelo cijelom dužinom.
Počela ju je obuzimati neka vrelina. Lagano ju je ljubio po licu, vratu, kosi.
Milovao ju je po cijelom tijelu. Poželjela se izgubiti u njegovom zagrljaju, utonuti
u to beskrajno zelenilo njegovih očiju... Već je zaboravila kako izgleda kada je
Steve ljubi. Odavno je nije zagrlio. Dani i dani su prošli. Samo je radila i slušala nje-
gova naređenja. Nijedan nježan osmjeh nije joj uputio, nijednu pohvalu. Tek sad
je shvatila koliko joj znači njegova pažnja, podrška.
A, onda je sve prestalo naglo kao što je i počelo. Pitala se, što je s njim. Zašto
uvijek tako iznenadno dolazi k njoj i odlazi od nje.
Sve vrijeme se približava i udaljava. Više nije načisto, što hoće. A, je li sa
sobom načisto? Dugo je zatvorenih očiju razmišljala o tome, osjećajući da je
peckaju suze. Zašto ne priznati sebi? Zaljubila se beznadežno. Zaljubila se u
čovjeka koji nije sposoban za nježna osjećanja, koji ne priznaje ljubav, koji samo
hoće ženu. Njenoj mladosti je nedostajalo iskustvo, koje bi je navelo na
razmišljanje, zašto je to tako. Je li, možda, nekad patio, je li ga postupak neke
žene za cijeli život obilježio, o tome joj nije ni padalo na pamet da razmišlja. Da je
samo znala da je put do njegovog srca prohodan, ali da je težak, trnovit! Usadila
joj se misao da umjesto srca ima komad leda. Bez riječi se otišao okupati. Kada se
vratio, ozbiljo joj reče: - Obuci se, idemo.
Skrivajući tugu, posluša ga. Kako će i dalje ostati pored njega? Kako će se
suočiti s tim da za čovjeka, koji prema njoj gaji samo žudnju, osjeća ljubav? Čim se
završi posao oko striže ovaca, otići će. To je jedini izlaz.
Zar stalno mora bježati od ljubavi? Pola je već zaboravila. Jedva je uspijevala i
da se prisjeti njegovog lika. Da možda ona nije prevrtljiva! Nedavno je mislila da
će umrijeti od tuge za Polom, a sada umire od neuzvraćene ljubavi sa Stevom.
Kako razumijeti svoje srce? Šutke su se vozili prema kući. Čim je Steve zaustavio
automobil, iskočila je i pobjegla u svoju sobu. Odsutno se spremala za večeru.
Imala je sjenke ispod očiju, srećom malo skrivene bojom, koju je dobila na suncu.
Steve i Charly su sami pripremili večeru. Trebalo je to biti iznenađenje za nju.
Obradovala se toj pažnji. Pokuša skriti tugu. Tobože veselo upita Charlyja:
31
 Čitateljski raj

- Je li me Martin pozdravio?
- Da, puno te je pozdravio - zamišljeno odgovori Charly. - Nisam znao tvoju
životnu priču. Martin mi je nešto malo ispričao o tebi. Bliski ste...
- Naravno. U njihovoj kući sam od svoje četrnaeste godine.
- A gdje si bila prije toga? - naglo je upita Steve.
- U jedanaestoj su mi poginuli roditelji u prometnoj nezgodi. Tada su me sebi
uzeli očev najbolji prijatelj Jack Armur i njegova pokojna žena Ciddy...
- Jack Armur?! - ponovi Steve začuđeno.
- Pa, čini mi se da si ga sreo u hotelu u Hobartu - izgovori Alice i pocrveni,
pomislivši na sve one napade, koje je pretrpjela od Steva na Jackov račun. Ipak,
naglašeno smireno im ispriča šta se sve kasnije događalo u njenom životu, sve do
trenutka dok nije susrela Steva.
Na tome se taj razgovor i završio. Steve više ništa nije rekao, ali je primijetila
da je nekako neobično zamišljen. Sutradan ujutru nije ga bilo za doručkom.
Charly joj reče da je otišao u grad nabaviti neke stvari. Ubrzo se vratio. Ušao je
pravo u kuhinju i smjesta je upitao, bez imalo okolišenja:
- Zašto mi nisi rekla što ti je Jack Armur? Ona ga zaprepašteno pogleda.
- Kako nisam? Pa, odmah sam ti rekla da je stari obiteljski prijatelj.
- Da, ali tko bi ti vjerovao kada bi vidio ono što sam ja vidio one večeri u
restoranu?
- Samo mi ti ne bi vjerovao. Svaki drugi čovjek bi mi povjerovao. Nije
problem u meni, već u tebi.
- Nijedan ti muškarac na mom mjestu ne bi povjerovao. Nego, što si javila
kući o meni? Jesi li pokušala učiniti Pola ljubomornim?
Alice se razbjesni.
- Ako baš želiš znati, uopće se nisam javljala.
Ispitivački ju je promatrao.
- Ako i nisi, potrudila si se da nešto stigne do njih, bar preko Martina
Webstera, zar ne?
- Nisam, a sada me ostavi na miru. Zar ne vidiš koliko imam posla?! Možda ti i
nemaš predstavu kakav si kao poslodavac, ali ti mogu reći da si vrlo strog.
On se nasmije i izađe iz kuhinje. Cijeli tjedan je prošao u trci s vremenom.
Radilo se kao da će skoro smak svijeta. Kod Steva se ništa nije prepuštalo slučaju,
sve je teklo kao podmazano. Bio je vrlo sposoban, to je Alice morala sebi priznati.
Spala je s nogu. Brojila je sate kada će ovaj ubitačni posao prestati. Samo da
izdrži! Konačno, sve je bilo gotovo. Običaj je bio da se kraj posla proslavi i Steve i
Charly su se o tome dogovarali. Vidjevši koliko je zabrinuta novim planovima za

32
 Čitateljski raj

posao, koji zahtjeva veća proslava, obojica su se nasmijala, objašnjavajući joj da je

to, po tradiciji, muški posao. Laknulo joj je.
- Hoće li, možda, i Martin doći na svečanost? - željno upita.
Steve je oštro pogleda dok je Charly potvrdno odgovarao.
- Zašto te to zanima? - stariji brat je strogo upita.
- Pa, da čujem, ima li nekih novosti od kuće.
- Nadam se da ćeš i mene obavjestiti o tim novostima, jer sam i sam
zainteresiran.
Samo ga je pogledala,.ne usuđujući ga se pitati, zašta ga zanima. Je li se
možda još nada Janinom povratku? Možda ju nije uspio zaboraviti? I kako bi kada
je tako lijepa, zavodljiva. Što je ona prema takvoj ljepotici. Trebala je znati da je
bitka unaprijed izgubljena. Zašto se nikako ne može pomiriti s tim da je Steve
nikada neće moći zavoljeti? Zar poslije Jane? Nikad... Bila je očajna.

***

Rano popodne dva brata su otišla do barake na imanju da pripreme slavlje.

Alice im se trebala pridružiti na večer. Čim je sunce počelo zalaziti, Alice obuče
hlače i topli džemper i pođe prema automobilu. Međutim, nikako ga nije mogla
pokrenuti. Digne ruke od svega i pođe pješice. Čekala su je oko dva kilometra
pješačenja. Mrak je već padao. Plašila se zmija.
Sretno je prošla. Pred njom se pojavi jasno osvjetljena baraka. Iz tog pravca
su dopirali veseli glasovi, miris pečenja i pjesma.
Kad se približi, ugleda oveću grupu muškaraca i samo nekoliko žena. Sve su
bile starije od nje, ali su djelovale kao kod svoje kuće. Veselile su se. Uokolo su
trčala djeca, vrišteći i smijući se. Na čelu stola stajao je Steve i rezao pečenje,
dijeleći ga kako bi tko pružio tanjur. Alice je stajala po strani, u sjenci, i
promatrala sve to.
Nekako joj se nije prilazilo tim ljudima. Osjećala je kao da ne pripada njima,
kao da je neće prihvatiti. Steve je djelovao kao pravi domaćin. Odgovarala mu je
ta uloga. Bio je dobro raspoložen, nasmijan. Čudila se. Nikada ga takvog nije
vidjela. Netko je uhvati za ruku. Gotovo je poskočila, koliko se prepala. Bio je to
Martin.
Sreća je preplavi.
- O, Martine, baš se radujem što te vidim! - uzviknu i zagrli ga. Činilo joj se
kao da je pristigao spasitelj. - Nadala sam se da ću te vidjeti. Jedino zbog toga
sam i došla.
Povuče je na svjetlost i zagleda joj se u lice.

33
 Čitateljski raj

- Alice, zašto si tako blijeda? Da nisi bolesna, ili si možda previše radila ovih
dana? Nije trebalo toliko... - Martin je bio ozbiljno zabrinut.
Nešto je promucala kao odgovor. Istinu nije mogla reći, čak ni njemu, iako joj
je bio vrlo blizak. Zar da mu prizna da joj se dogodilo upravo ono na što ju je
upozoravao? Kako mu reći da pati zbog neuzvraćene ljubavi, da pati za čovjekom
za koga je i sam rekao da je najveći cinik, koga je sreo u životu?
- Hajde, pridružit ćemo se ostalima.
Sad joj je sve izgledalo jednostavnije. Martin ju je vodio i on će brinuti o njoj.
Bila je stidljiva. Vjerojatno će pretpostaviti da mu je ona djevojka, ali tko mari za
to.
Glavno je da je ne ostavlja samu. Upoznavao ju je s ljudima uokolo. Pale su i
prve šale na njihov račun. Ljude je malo uhvatio alkohol, pa su bili slobodniji.
Martin im pokuša objasniti da mu je ona rođakinja, ali ga ona povuče za rukav i
prošaputa:
- Nije važno, Martine, ne moraš im objašnjavati.
U sebi je pomislila da će to bar biti prihvatljiv odgovor na pitanja o njenom
prisustvu na Flindersu.
Kad su prišli Stevu da im odreže pečenja, on joj reče:
- Dobro si se sjetila da dođeš. Već sam mislio da si se predomislila. - Opet je
bio namršten. Alice s tugom pomisli: zar on uvijek mora biti namrgođen kad sa
mnom razgovara? Kako sa svakim drugim može biti opušten, ugodan, čak veseo?
- Zamalo - Ijutito mu odgovori. - Ali, dovela me želja da vidim Martina.
Automobil se pokvario, morala sam pješačiti.
- Da se do sada nisi pojavila, došao bih po tebe - reče i okrene se sljedećem u
redu za pečenje.
Alice i Martin pođoše naći mjesto za stolom. Steve nije ni pogledao Martina.
Mladić se nasmije i reče:
- Nekako mi se čini da me Steve ne podnosi. Vjerojatno to ima nekakve veze
s Janom, iako im ja ništa nisam kriv. Ona je vjerojatno poludjela kada se odlučila
na takav korak, kao što je raskidanje zaruka, s takvim čovjekom kao što je Steve
Gascone! Izgleda da je u posljednje vreme malo razmišljala o tom svom
postupku... Iz razmišljanja je trgne ugodan glas jedne postarije žene, koja im je
dodala kruh. Pričala je nešto o tome, kako je Alice odsutno zaključila, da je Martin
sretan mladić kada je zaslužio takvu dragu djevojku, takvu ljepoticu kao što je ta
gospođica pored njega.
Tek kada su sjeli za dugačak, grubo istesan stol, upita ga bez daha:
- Što si mislio pod tim da Jana razmišlja o svom postupku?
- Zamisli, javila mi se. Kaže da će doći ovamo prije nego što napustim otok.
Pošto ona i ja nikada nismo bili bliski, sumnjam da je riječ o sestrinskoj brizi.
34
 Čitateljski raj

Izgleda da procjenjuje prednosti na strani Pola Howarda i one na strani Steva

Gasconea. Sve mi se čini da je došla do zaključka da ovaj drugi više vrijedi.
Ako treba reći sve što mislim, reći ću i to da sam uvjeren da će pokušati
povratiti onaj isti prsten, koji je nedavno vratila. Alice je gotov pozlilo. Čvrsto je
bila uvjerena da će se Jana pojaviti. Doći će da pokvari sve što...
Što će to ona pokvariti? zapita se tužno. Ničega nema između nje i tog
samouvjerenog, grubog muškarca što bi netko mogao pokvariti. Valjda nikad nije
ni zaboravio Janu, iako je sumnjala da i nju voli. Vjerojatno je samo fizički želi.
Martin je i dalje pričao, nesvjestan toga što se događa u Aliceinoj duši.
- Tata kaže da im se uopće nisi javila i da brine. Kaže da se nada da ćeš im se
vratiti. Ali, ako ćeš mene poslušati, ne bi trebalo. Ako se Jana ovdje uda, onda bi
trebao naći neku domaćicu i plaćati je. To sebi može priuštiti, a zdravlje mu se
znatno popravilo, tako da može bez veće brige.
Nije primijećivao da ona uopće ne jede. Samo se s mukom osmjehivala.
- Čuj, a gdje je Charlyjeva žena? Ne vidim je...
- Otputovala je za Melbourne posjetiti svoje - s oklijevanjem odgovori
djevojka. - Treba se brzo vratiti. A, kada ti odlaziš? - brzo dodade da ne bi
postavio neko nezgodno pitanje u vezi s Linnynim odlaskom.
- Još nisam odredio točan datum. Za desetak dana, vidjet ću. Volio bih
nekoliko dana provesti u ribolovu, to me jako odmara. Ipak, sve zavisi od Jane.
Ne znam što ima na umu. A kakvi su tvoji planovi? Sad me i ne čudi što djeluješ
tako umorno kad si sve morala sama obaviti.
- Nije bilo tako strašno, ali posljednjih dana mi je već bilo dovoljno. Može se
dogoditi da odem kada se Linny vrati.
- Lijepo. Tada bi mogla provesti sa mnom i Janom nekoliko dana. Odsjedni u
hotelu u Whitemarku, a ja ću smisliti turistički program - nasmije se.
Alice odmahnu glavom.
- Možda ću otići prije nego što Jana stigne.
- Stvarno? Pa, kako hoćeš. Bio je to samo prijedlog, ali, ako si nešto već
isplanirala... Hoćeš li čašu piva? Ja sam baš žedan.
- Ne, hvala, ne volim pivo. Ti samo uzmi. Steve kao da je pratio što se
događa, jer čim se Martin udaljio, pošao je prema njoj. Gledala ga je i nervozno se
osmjehivala, ne znajući što da kaže.
Bez riječi je uzeo tanjur s nedirnutom hranom s njenog krila i stavio ga na
stol, a onda je uhvatio za ruku.
- Razgovarao bih s tobom. Hajdemo odavde.

35
 Čitateljski raj

Pogledom je tražila Martina, ali nije ga opazila. Očekivala je spas od njega.

Nije imala snage suočiti sa Stevom, točnije sa svojom ljubavlju prema njemu.
Strahovala je od susreta nasamo, u noći...
- Pusti Martina - dobaci joj ljutito i povuče je u mrak.
- O čemu ćemo razgovarati? - upita ga tek da bi nešto rekla.
Bili su se prilično udaljili od barake. Obavijala ih je noć. Zvijezde su žmirkavo
prosijavale kroz tminu neba. Naglo ju je okrenuo prema sebi. Gledali su se
netremice.
- Prvo ti želim reći da mi se tvoja večerašnja predstava uopće ne sviđa.
Svojim ponašanjem navela si ljude da misle da si Martinova zaručnica. Nitko ne
zna da ste bliski rođaci!
- To nije točno - pobuni se, zahvalna tmini što skriva izraz krivice na njenom
licu. - A, zar je to i važno. Možda je bolje tako, nego da misle da... - ne završi
rečenicu, opazivši njegov ciničan osmjeh.
- Da kažem umjesto tebe? Da, bolje nego da misle da nešto postoji između
nas dvoje, zar ne? To ne možeš izbjeći na ovako malom otoku kao što je ovo. Oni
već pričaju o nama. A, što misliš, što će reći sada kada su svi vidjeli da smo otišli
sami u mrak... I pošto se nemam namjeru vraćati tamo, a nećeš ni ti, brzo će
shvatiti da su pogriješili u pogledu nagađanja o tebi i Martinu Websteru.
- Nesnosan si! - izmakla se korak od njega.
- Na svu sreću, neću se morati još dugo prepirati s tobom!
- Što to sad znači? - oštro je upita.
- Najveći posao je završen. To znači da sada slobodno mogu otići.
- To ti misliš. Jednom sam popustio tvojim navaljivanjima, ali sam zažalio
zbog toga. Ovoga puta se neću složiti s tvojom odlukom.
Alice osjeti strah. Znala je da svakako mora otići odavde, pobjeći od ovog
opasnog čovjeka, koji je zavladao njenim mislima, osjećajima, njenim srcem. A,
opet, s mukom je savladavala potrebu da mu kaže da je sve što želi na ovom
svijetu to da se uda za njega. Ali, na žalost, taj čovjek nije nju volio. Jana samo što
nije stigla. Iz iskustva sa svojom rođakinjom, znala je da je ona uvijek dobijala ono
što je željela. S njom se ne vrijedi sukobavljati! To nikako! Čudno je sve to. Za
njegovu naklonost borile su se njih dvije, a on nijednu nije volio. Je li i Jana
osjećala za njega, ono što i ona osjeća. Ili ju je privlačilo veliko imanje u Kulongu?
Trgne se iz razmišljanja. Nije mu odgovorila! Promuca, sva nesretna:
- Neću ostati.
- Zašto? O čemu ste ti i Martin večeras razgovarali?
- Što znači to pitanje.

36
 Čitateljski raj

- Da ti nije možda rekao da je tvoj nekadašnji momak opet slobodan, pa mu

se želiš vratiti?
Brzo je smišljala što da mu odgovori. Nije htjela otvoreno priznati da joj Pol
više ništa ne znači. To bi bilo pola priznanja da je zaljubljena u Steva. Pokuša mu
nešto zaobilazno reći.
- Vraćati se... to baš nije tako jednostavno.
- Ne bih ti mogao dati savjet kada se o tome radi. Ja se nikad nikome nisam
vraćao. Otvoreno mi reci, želiš li se vratiti Polu.
Bespomoćno ga je gledala. Disanje joj je bilo ubrzano. Sljedećeg je trenutka
bila u njegovom zagrljaju. Samo ju je čvrsto držao, ne ljubeći je. Osjećala je kako
joj srce sve jače kuca.
Provukao je ruku ispod njenog džempera i ona se strese od dodira njegovog
vrelog dlana na nagoj koži. Činilo joj se da i u ovoj tami može vidjeti kroz nju, da
joj pronikne u dušu.
A, ona o njemu ništa nije znala. Da joj je bar nešto htio reći o sebi. Zašto
toliko ne vjeruje ženama?
Ubrzo više nije bila sposobna razmišljati.
Prepustila se njegovim milovanjima. Ništa joj nije bilo važno, samo da je drži
tako, dugo, dugo... Znala je da je želi.
I ona je željela njega, svim srcem, cijelim tijelom.
Uplašena plimom osjećaja, poče se braniti. Ako tako nastavi, više ga ništa
neće zaustaviti. A, ni nju. Nešto nerazumljivo joj je šaputao na uho. Paničnim
glasom izgovori:
- Molim te, pusti me.
- Alice - uzbuđeno prošaputa Steve - već si odgovorila na moje pitanje. Riječi
nisu bitne. Ti želiš ostati sa mnom, zar ne? Ona spusti glavu, ne usuđujući ga se
pogledati u oči. U njima bi sve mogao pročitati. Bila je ranjiva. Obrazi su joj
gorjeli. Misli su joj bile zbrkane. Kada joj je nježno govorio uvijek je bila na samom
rubu priznanja.
Sada je zažalila što od prvog trenutka nije pristala na njegov prijedog, što se
odmah nije udala za njega. Mogla je toliko riskirati. Ovako postoji mogućnost da
ga zauvijek izgubi.
Onda se nije usudila, a sada je prekasno. Sada se još i Jana vraća. Vještinom,
koju je posjedovala, bit će joj jednostavno sve izgladiti. Bit će bijesna na nju.
Optužit će je za krađu zaručnika!
- Pa? - nervozno je navaljivao.
- O tome smo toliko puta razgovarali. Pukim slučajem, ja vjerujem u ljubav,
ali ne i ti.

37
 Čitateljski raj

- Da, da, opet priče o ljubavi. Pogrešno ste odgajana, na romantičarskoj

književnosti.
Mislite da je život roman. Ali, daj sebi vremena, ostani još malo. Tako se sve
može raščistiti. Želim te.
- Nema svrhe. Naši pogledi na život se razlikuju.
- Maloprije, da sam bio samo malo uporniji, uvjerio bih te da ostaneš. Zašto
sebi to ne priznaš? Ali, neću ništa silom. Bolje je da još razmisliš.
Alice spazi Martina kako im se približava.
- Alice, je li sve u redu? - prilično oštro poviče, vidjevši da stoji u mraku sa
Stevom.
Steve pobjesni.
- Ma, kakvo pitanje?! Šta joj fali? Ali, ne vraćamo se tamo. Alice je umorna, pa
ću je odvesti do kuće.
- Mogu je i ja povesti.
Steve se napravi da nije čuo što Martin govori. Samo dodade:
- Kaži mom bratu da preuzme na sebe posao domaćina.
Alice je znala da nije bilo mjesta protestu. Dovikne Martinu:
- Javit ću ti se. Baš je bilo lijepo što smo malo popričali. Laku noć!
Steve ju je već vukao prema automobilu. Pitala se, hoće li se vratiti na
proslavu, ili će ostati s njom u kući. Sigurno će se vratiti. Neće dopustiti da gosti
nagađaju, kuda je otišao s njom.
Čim je zaustavio automobil, ona ščepa ručicu na vratima i reče:
- Hvala ti što si me dovezao. Sad mogu i sama.
Laknu joj kada shvati da nema namjeru poći za njom u kuću. Ipak joj je rekao:
- Molim te, razmisli p svemu o čemu smo večeras razgovarali. Želim da
ostaneš pod istim onim uvjetima o kojima sam govorio prvog dana. Želim te i
danas onoliko koliko sam te želio od prvog trenutka kada sam te ugledao.
Potrčala je uz stepenice do svoje sobe. Zašto sve mora biti ovako? - pitala se u
očajanju. Zar ne može i on nju zavoljeti? Bar malo. Zar joj ne može reći da je voli?
Njena ljubav bila bi dovoljna za oboje, činilo joj se. Možda bi je vremenom i
zavolio. Bilo bi poniženje predati se čovjeku, koji od nje ne očekuje ništa drugo
nego da mu pokloni svoje tijelo. Da Jana ne dolazi, možda bi se i odlučila ostati
još neko vrijeme. Ali, ovako ... Što prije ode, to bolje.
I zašto brinuti više o tome, zašto se lomiti? Ništa na svijetu ne može je
zaustaviti da ode, još mnogo prije nego što se Jana pojavi. Zašto bi se još i s njom
morala suočiti?
Začuđujuće, ali brzo je zaspala. Svi ti dani ispunjeni radom i dugim
razmišljanjima iscrpili su je. Probudila se u ranu zoru, začuvši korake na

38
 Čitateljski raj

stepenicama. Steve i Charly vratili su se s proslave. Ujutru ću ih konačno

obavijestiti o svom odlasku, odluči. Ništa me neće zaustaviti.

***

Kada je izjutra otvorila oči, prva misao joj je bila da braću obavjesti o
odlasku. Nije se pokolebala. Već je bilo prošlo devet sati. Uživala je pri pomisli da
se ne mora dizati iz kreveta. Dani napornog rada bili su za njom.
Ako dobro promisli, i Warianda je već bila nekako kao prošlost. Pitanje je
dana kada će poći. Vratit će se ujaku i onda će u Melbournu potražiti posao.
Silazila je niz stepenice s osjećajem kao da će prisustvovati vlastitom
pogubljenju. Trealo se suočiti sa Stevom. A, to je bila najteža točka u njenom
planu.
Dolje je, međutim, zatekla samo Charlyja. Nije djelovao baš raspoloženo.
Sjedne za stol i upita ga:
- Gdje je Steve?
- Otišao je popraviti generator kod barake. Sinoć je, dosta dugo radio, pa nije
izdržao. Jesi li ga htjela zbog nečeg posebnog vidjeti?
Ona odmahnu glavom. Kad Steve nije ni rođenom bratu govorio o svojim
intimnim stvarima, zašto bi ona.
- Jučer mi se javila Linny. Kaže da se neće vratiti dok Steve ne zaposli neku
ženu da pomogne u kućnim poslovima - neraspoloženo izgovori.
- Pa, valjda će nekog zaposliti, konačno - pokuša ga utješiti.
- Čudan je on čovjek. Kao melem je, na ranu ga možeš priviti, ali sve dok ne
dođu na red žene. Ni prema Linny se ne zna ponašati. A, ni Linny baš nije cvijeće.
I ona je tvrdoglava. Onda možeš misliti kako je meni između njih dvoje.
Alice pomisli da u toj kući baš i nema toliko posla, bar ne onakvog kakav
Linny ne bi mogla savladati. Ali, i Steve pretjeruje...
- Charly, a zašto onda ne odete živjeti u Kulongu? Linny bi voljela biti tamo.
Sve bi se tako riješilo. Pretpostavljam da si mnogo naučio o uzgoju ovaca do
sada.
- Još mnogo moram učiti, ako želim u Kulongu svoj dio posla. Drugi su
godinama u tom poslu. Collin i Dorisin suprug su stručnjaci kakvi se rijetko
nalaze. Nerado bi me prihvatili. Godine sam utrošio ni u što, lutajući po
Melbournu i trošeći novac, koji su oni teškom mukom zarađivali. Moram se prvo
dokazati.
- Shvaćam - tiho reče Alice. - Zar Linny to ne razumije?
- Ne bi se reklo. Njoj je srce ostalo u Kulongu. I to je moja greška. Nisam je
trebao voditi tamo na bračno putovanje. I kada smo razgovarali o braku, rekao

39
 Čitateljski raj

sam joj da ćemo jednog dana tamo živjeti. Ona je to uzela zdravo za gotovo i
sada nema strpljenja pričekati taj dan. A, Steve ne olakšava cijelu situaciju.
- Zašto li je samo takav? - glasno je razmišljala Alice.
Ali, Charly je to shvatio kao pitanje. Pogleda je s nelagodnošću.
- Nemam običaj govoriti o privatnim stvarima svog brata, ali ti si draga
djevojka i pošten si čovjek. Možda bi čak koristilo da ti odgovorim na to pitanje.
- Nema potrebe - brzo reče Alice.
- Ipak... Vidiš, kad je bio jedva nešto stariji od dvadeset desilo mu se nešto
vrlo neugodno. Ja sam još išao u školu, a Collin je bio na fakultetu. Steve je s
ocem radio u Kulongu. Zaljubio se u jednu djevojku i zaručio se. Ali, nešto prije
svadbe, ustanovio je da je trudna... - pogne glavu i zastade, a onda promuca: -
Zatrudnjela je s nekim koga je poznavala prije Steva.
- Oh, vjerojatno se osjećao strašno prevarenim! - uzviknu devojka. - Naravno
...nije se oženio njome?
- Neee... Vidiš, izgleda da joj je bilo najhitnije da dođe do Kulonga, a da je
Steve bio jedini način. Željela je živjeti na velikom imanju i u našoj staroj kući, koja
je stvarno izuzetna. Bilo je to prilično grubo buđenje iz mladićkih snova. Jako ju je
volio... a ona ni dva novčića nije davala za njega.
- Što je poslije bilo?
- Steve je sve to presjekao i raščistio. A, onda je otišao na onaj otok i živio
tamo dvije godine kao pustinjak. Od tada nema povjerenja ni u jednu ženu. Nije
ih ni imao, bar koliko je meni poznato. Posvetio se poslu. Pretpostavljam da bi
cijeli život ostao na tom otoku, ali djed se razbolio i onda ga je pozvao na
Wariandu. I tako je stari ostavio imanje njemu, a ne Colinu, kako je prvobitno
namjeravao. Steve je to i zaslužio.
- Sad mi je malo jasnije... sve. Zar se i ne pomišlja vratiti u Kulong?
- To je posljednje mjesto na ovom svijetu gdje bi on živio - odlučno izgovori
Charly, i prije nego što Alice stiže da upita zašto, on nastavi: - I otuda njegovo
mišljenje da se žena udaje za muškarca zbog interesa, a ne iz osjećaja, pa to čak
primjenjuje i na Linny. - Ustade kao da će poći, a onda zastane i upita Alice,
gledajući je s nadom: - Čuj, Alice, mogu li javiti večeras Linny da ćeš ti još biti
ovdje kada se ona vrati? To je posljednji izlaz za mene. Nikako je drukčije neću
moći uvjeriti da se vrati. Pomozi mi...
Djevojka je zurila u njega kao da ga ne razumije. Kako sad, kada je tako
čvrsto i s mnogo muke ipak odlučila napustiti Wariandu? Ipak, nije joj puno
trebalo da promijeni odluku.
- Da, sigurno joj možeš to javiti. I nemoj brinuti, sve će se urediti već nekako.
Charlyjevo lice zasja od sreće.

40
 Čitateljski raj

- Ti si pravi anđeo! - uzviknu. - Hvala ti. Sad moram požuriti do Steva nešto
mu pomoći.
Alice osta zamišljena nad šalicom čaja pred sobom.
Tako, odlučeno je. Ostat će još neko vrijeme. Ali, morat će dati Stevu na
znanje da nije zbog njega promijenila odluku, nego zbog Charlyja i Linny, kad im
već on otežava život. Reći će mu otvoreno i što misli o takvom njegovom
ponašanju. Sve do večeri nije dobila priliku ostvariti tu svoju namjeru. Uveče, dok
je pripremala večeru, Steve proviri u kuhinju i pozva je:
- Dođi, Alice, trebam te isplatiti. Dođi u ured.
Alice mu pokuša dobaciti hladan pogled, ali kako joj to ne pođe za rukom,
obori pogled. Postala je potpuno hladna na njegovo prisustvo. Stao je po strani
kako bi je propustio da prođe. Ona skine pregaču bijesnim pokretom i pođe
ispred njega. Kada joj je pružio ček, ona ga pogleda i reče:
- Bolje da ti odmah kažem, bila sam odlučila da više ne ostajem na Wariandi,
mislim, ni na otoku.
U očima mu se pojavi čudan sjaj. Bio ju je spreman napasti, ali ona ne
pričeka, već ubrza:
- Ostajem, međutim, ali... ne zbog tebe, već zato što me je Charly zamolio.
On se namršti.
- Charly? Što to znači?
- Linny se definitivno ne želi vratiti kući, ukoliko se ne zaposli žena za kućne
poslove. Ne znam zašto si ti protiv toga, ali ti želim reći da zbog toga ostajem.
Možda tebe nije briga što će se brak tvog brata raspasti zbog tvoje tvrdoglavosti,
ali ja nemam namjeru sudjelovati u toj raboti.
- Vrlo velikodušno s tvoje strane! Ali, meni ne pada na pamet da tebe uzmem
za kućne poslove, s tim raščisti! Smuči mi se kada te vidim s tom pregačom na
sebi. Linny će morati obavljati sve u kući, ako se hoće vratiti. Linny, ne ti, zapamti!
Nije ona ovdje gost. Da ima imalo savjesti, bila bi joj čast da pomogne Charlyju u
njegovim nastojanjima. Charly mora biti malo čvršći s njom.
- Nije li to na njemu da odluči? - upita Alice, pocrvenjevši zbog takvog
njegovog tona.
- A, nije li na meni da odlučim, hoću li domaćicu u ovoj kući ili ne? - uzvrati joj.
Tu se nije moglo ništa reći. Djevojka se okrete da iziđe. No, on je pozva.
- Alice!
- Molim?
- Nadam se da ti je situacija jasna. Tvoje ime se više ne nalazi na popisu
zaposlenih u Wariandi. Od danas si moj gost. Možeš, ako želiš pomoći Linny, ali
ona, jedino ona, bit će odgovorna za sve što se u ovoj kući uradi ili ne uradi.

41
 Čitateljski raj

- Previše si strog.
Vrativši se u kuhinju, razmišljala je o tome, koliko je pogriješila. Ona ne može
riješiti Linnyne i Charlyjeve probleme. Ovako je samo sebi zaradila nevolje. Te
večeri je napisala pismo Jani, stavljajući adresu Wariande u zaglavlje.

»Draga Jano,

Nalazim se na Wariandi. Pretpostavljam da će te to iznenaditi. Nisam ti se

mogla ranije javiti, jer sam bila u velikom poslu. Sada ostajem u ulozi domaćice još
neko vrijeme. Martin mi je rekao da se spremaš doći na Flinders, tako da će naš
sljedeći susret vjerojatno biti ovdje. Pozdravi ujaka Billa. Nadam se da je dobro sa
zdravljem. Pozdravi i Pola.

Voli te, tvoja

Alice.«

Zamisli se nad posljednjim riječima kojima je izražavala nešto što u stvari ne

osjeća. Brzo zatvori kovertu. Tako, Jana će bjesniti kada ga pročita, ali će bar
znati da je ona ovdje.

***

Ponedjeljak ujutru, život na Wariandi krenuo je uobičajenim tokom. Alice

nekako uspije pokrenuti stari automobil i pođe do Whitemarka da preda pismo
na poštu.
Charly je telefonirao Linny i ona se složila da se vrati krajem tjedna, ako Alice
ostaje.
Alice je bila vrlo nervozna. Plašila se da Jana ne pođe prije nego što primi
njeno pismo. Svo vrijeme se pitala, što li joj bilo da pristane na ostanak. Da nije,
pekla bi je savjest. Nijedna odluka nije bila valjana. Slučajnost je odlučila umjesto
nje. Tih dana Steve i Charly su radili na izdvajanju ovaca za prodaju, koje će
prebaciti do mjesta Lady Baron. Kad je i to završeno, na Wariandi se život
usporio. Onoga dana kada se Linny trebala vratiti, Steve joj ponudi da pođe s
njim do Lady Barona i ona pristane, želeći da Linny i Charlyju omogući susret
nasamo. Ipak, sama pomisao da će ona biti nasamo sa Stevom uznemiravala ju
je. Posljednjih dana bio je izrazito ljubazan prema njoj, ali nijednog trenutka nisu
ostajali sami. Večeri su tiho provodili, uglavnom u razgovoru. Mnogo je tih dana
razmišljala o Stevu i nikad ga pažljivije nije promatrala. Bio je vrlo privlačan
muškarac. Crte lica su mu bile izrazito pravilne i bio bi ugodan samo kada mu ne

42
 Čitateljski raj

bi sve vrijeme oko usana igrao taj cinični osmjeh. Kada bi se opustio i
oraspoložio, oka nije mogla skinuti s njega. Iz dana u dan sve ga je više voljela.
Dan kada su pošli za Lady Baron osvanuo je okupan nebeskim plavetnilom.
Steve je vozio pored obale, zalivm Adelida. Alice se divila crnim labudovima i
pelikanima, koji su plovili po vodi, bistroj i zelenoj kao smaragd.
U Lady Baronu Steve je nadgledao utovar stada na brod za Welspole. Kada
je i taj posao bio obavljen, poveze je na Wiigar Hill. Odatle su, preko Franclin
Sounda, mogli vidjeti sve do otoka Cape Baren. Dugo su stajali tako zagledani u
daljinu. Alice ga zamišljeno upita:
- Gdje je tvoj otok, Steve? Može li se vidjeti odavde?
- Ne, ono je malo dalje. Jednog dana ću te tamo odvesti. Ima dosta
zanimljivosti, uprkos imenu koje sam mu dao. Bi li voljela poći sa mnom tamo?
Kako da mu odgovori? On joj se obraća kao da će ona ovdje ostati čitavu
vječnost, a dala mu je na znanje kako stoji s njenim neplanirano produženim
ostankom. Samo kad se Jana vrati, sve, ako je išta i bilo, bit će prošlost.
- Zanima me taj otok. Pričaj mi o njemu. Zašto si išao tamo?
On slegne ramenima.
- Imao sam neke svoje razloge. Želio sam da se jedno vrijeme izdvojim od
svega, od ljudi, prije svega, želio sam se priviknuti na životnu istinu, na to da život
nije bajka.
- Što si radio tamo? - upita ga, želeći svim žarom zaljubljenog srca da joj kaže
sve, kao da bi se time nešto dokazalo. Bar to da joj vjeruje.
- Uzgajao sam stoku i sagradio sebi kuću - razočara je njegov odgovor.
- Prije toga si živio u Kulongu, zar ne? Zašto... zašto si napustio staro
obiteljsko imanje? - insistirala je.
Zagonetno ju je promatrao.
- Jednog dana ću ti ispričati priču svog života, Alice, ali ne prije nego što te
uvjerim da se udaš za mene.
- To se nikada neće dogoditi - tiho mu reče.
Nije nastavio razgovor na tu temu. Uze je za ruku i reče:
- Vrijeme je da odemo po automobil, koji ćeš ti povesti do kuće.
- Što? - začuđeno reče.
- O, zar ti nisam rekao? Onog dana kada si odlučila poći sa mnom na Flinders,
naručio sam automobil. Konačno su ga isporučili. Nisi valjda mislila da ću dopusti-
ti da voziš onu olupinu?
Alice je zaprepašteno zurila u njega. Želi li to on reći da je za nju kupio novi
automobil? Nemoguće! Nesigurno izgovori:
- Hoćeš reći da si kupio za Linny...
43
 Čitateljski raj

- Ne. Nije moje da kupujem stvari ženi moga brata. Automobil je za tebe.
- Ali... - bila je strašno zbunjena - pa, ja ne ostajem. Ako je to samo zbog toga
što sam ostala jer je Charly...
- Alice! - uhvati je za ramena i blago je protrese. Oči su mu potamnjele. - Što
je to s tobom? Koga misliš prevariti? Možeš biti sretna sa mnom, ovdje, na
Flindersu... sretnija nego s čovjekom, koji pođe za drugom ženom čim mu ona da
mig.
- Oh... kao da si ti drukčiji! Ni tebi nije bilo teško da vrlo brzo... Jana... ja... i -
zamuckivala je kod svake riječi.
- Ma, zaboravi Janu, uopće nije o njoj riječ.
- Zaboravio si Janu? - izazovno ga upita, misleći kako će mu se memorija brzo
osvježiti, čim je vidi čak iako ju je »zaboravio«.
- Uobičajena priča. Željela je sve po svome. No, to sada nema nikakve
važnosti. Alice se šutke odmakne od njega. Bilo joj je teško. Po tko zna koji put
prebacivala je sama sebi što je izgubila glavu za čovjekom, koji ništa nije osjećao
za nju. Ako ćemo pravo, ni za jednu ženu. Bilo mu je bitno da službeno ima
suprugu i da je drži pod potpunom kontrolom u svakom pogledu.
Za Janu je prvi uvjet je bio sasvim prihvatljiv, ali drugome će se teško
privoljeti. Vjerojatno je smislila neki plan kako da ga natjera da žive u Kulongu.
Paklenu pamet ima ta Jana!
S njom su stvari stajale upravo obrnuto. Odgovaralo joj je da živi ovdje, na
Flindersu. Ipak, nikako ne bi mogla pristati da podijeli bračnu postelju s
čovjekom, koji je ne voli. Spuštene glave, pođe prema automobilu. Nov
automobil će biti za Janu, tužno je razmišljala. Tiho uzviknu kada osjeti Steveove
ruke na sebi, njegovo tijelo priljubljeno uz svoje, usne na vratu. Zaustavi joj se
dah. Naglo ga gurnu i uzviknu: - Nemoj!
Nije navaljivao. Šutke je sjeo za upravljač. Ha, Jana ga ne bi odgurnula,
bezvoljno je razmišljala Alice. Vrlo brzo će shvatiti da nikad nije ni zaboravio tu
divnu, prelijepu Janu!
Bilo je pravo zadovoljstvo voziti novi automobil. Pustila je Steva da odmakne
daleko ispred nje. Htjela je uživati u prirodi. Za kratko vrijeme će napustiti ovaj
lijepi otok, netaknute prirode. Kada se zaustavila ispred kuće, začudi se da je
Linny nije izišla pozdraviti i pogledati novi automobil. I ona će mu se obradovati.
Kad je ušla u kuću prisjeti se da se možda Linny naljutila što automobil nije za
nju. Što se nje tiče, ne mora više ni sjesti u njega.
Iz predsoblja je mogla čuti Steveov glas. Bio je u uredu. Poslije kratkog
oklijevanja odluči ipak prvo poći u svoju sobu. Istuširat će se, presvući, a onda
poći u kuhinju pripremiti večeru, bar za prvo veče Linnynog povratka. Češljala se

44
 Čitateljski raj

pred ogledalom kad Steve prilično naglo uđe u sobu. Brzo ga pogleda i zacrveni
se od njegovog riječitog pogleda.
Namjeravala je prirediti malu svečanost u Linnynu čast, pa se lijepo obukla.
Znala je da lijepo izgleda, a i njegov pogled ju je uvjerio u tu činjenicu. Poslije
duge pauze, Steve joj reče:
- Alice, iz dana u dan sve si ljepša. Ali, nisam došao ovamo da bih ti rekao,
ono što je očigledno. Moram ti nešto drugo reći.
- Nešto se dogodilo?
- Charly je ostavio poruku da je Linny prebačena u bolnicu i da je on stigao na
prvi avion za Melbourn. Upravo sam razgovarao telefonom s Linnanom majkom.
Linny je dobila zapaljenje slijepog crijeva i već je operirana.
- Oh, jadnica? Je li sve prošlo dobro?
- Da, oporavlja se i sve je hrabro podnijela.
Alice pomisli da su sada njih dvoje potpuno sami u kući. Poče je hvatati
nervoza.
- Kada će se ... kada će se Charly vratiti?
- Kad bude mogao. Ostat će s njom dok joj ne bude bolje. To je u redu. Ne
gledaj me tako ... pa, nisam ni ja bez srca. On joj je najbliži i treba ostati koliko
god hoće. Alice pomisli da je dobro što je nije pravilno razumio. Ovoga puta se
nije zabrinula za Linny, već za sebe.
Sva crvena, brzo izgovori:
- Nisam nijednog trenutka pomislila da bi zaustavio Charlyja da pođe svojoj
ženi.
- Nisi? O, pa tvoje mišljenje o meni se popravlja!
Šalio se. Zašto se ili ljuti ili šali?
- Idem pripremiti večeru.
- Za dvoje - značajno joj se nasmiješi. Ali, ne dodirnu je dok je prolazila pored
njega, od čega je strahovala. Sve vrijeme se osmjehivao.
Sišavši u kuhinju, stade za trenutak smireno razmotriti situaciju u kojoj se
zatekla. To što se Steve posljednjih dana vrlo ljubazno, mirno i pristojno ponašao,
još nije pružalo nikakve garancije da njeno srce, puno ljubavi za njega, neće biti
povrijeđeno. Nikad se ne zna što može očekivati od njega, pogotovo sada kada
su se našli sami.
Iz popodnevnog razgovora je mogla zaključiti da uopće nije napustio ideju
da se njom oženi. Jedino što je mogla učiniti bilo je da napusti kuću. Što prije, to
bolje. Za vrijeme večere bila je nervozna. Boljela ju je ta intimnost, koju je
osjećala dok su njih dvoje sami sjedili za stolom, okruženi šutnjom. Njihove večeri
su mogle biti tako lijepe, kada bi on iole poželio da je stvarno zavoli.

45
 Čitateljski raj

Osjećala se kao da su samo njih dvoje postojali na cijelom svijetu. Taj

izazovni čovjek, za čijim je vrelim poljupcima žudjela svim žarom mladosti i
probuđene ženstvenosti, nije bio sposoban pokloniti i svoje srce. Tu je sve
počinjalo i sve se završavalo.
Morala se kloniti njegovog pogleda. Nije mu smjela dopustiti da vidi što se u
njenim očima krije. Cijela jedna velika životna tajna. Njena jedina ljubav! Jedva da
su progovorili koju riječ. Ispivši vino do kraja, poželio joj je laku noć i otišao u
svoju sobu.
Razmišljala je što joj je najbolje učiniti. Kako da organizira bijeg? Uzet će novi
automobil i odvesti se krišom u hotel u Whitemarku. Ako bi ga obavjestila o
svojoj namjeri, zaustavio bi je. Nije bila sigurna bi li mu se uspjela oduprijeti.
Odmah obuče hlače i spakira nekoliko neophodnih stvarčica u kofer. Po ostalo
može poslati ili doći kasnije. Iz njegove sobe je dopirala glazba. Uz malo sreće,
neće čuti automobil.
Upravo je na vrhovima prstiju stigla do podnožja stepenica, kada pred nju
iskrsnu Steve. Ukopa se u mjestu. Osjećala se kao đak pred tim strogim
pogledom.
- Baš sam se pitao, što li ti je na pameti kada si tako rano pošla u svoju sobu -
reče. - Što to pokušavaš? Pobjeći prije nego što te zavedem? Zar te još nisam
uspio uvjeriti da nemam takve namjere? U tome, da sam htio, ne bi me moglo
Charlyjevo prisustvo spriječiti. I sama znaš ... imao sam mnoge prilike.
Alice se osjećala prevarenom. Ipak, nije mu vjerovala i pored svih tih lijepih
riječi. Sebi je još manje vjerovala, ali kako mu to reći? lako sva uzdrhtala, ipak mu
odlučno reče:
- Nema nikakve svrhe da se ovdje dalje zadržavam. Linny još neće doći, a
ostala sam samo zato što me je Charly zamolio.
- O tome smo već razgovarali i mislio sam da ti je jasno da zbog Charlyja i
Linny nisi morala ostajati - krenuo je prema njoj i ona ustuknu. Samo da joj ne
priđe! Sada mu ne bi imala snage reći: »ne«!
Ali, spasa joj nije bilo. Već ju je držao čvrsto u naručju. Žudno ga je zagrlila.
Ljubila ga je tako kao da joj život zavisi od toga. U tom trenutku željela je samo
jedno: da njegove ruke uvijek budu obavijene oko nje.
Pogledi im se susretoše. U njegovom nije bilo onog uobičajenog cinizma,
podsmjeha. Mogla se utopiti u njegovim zelenim očima. Beskrajno dugo su se
gledali.
- Steve... - prošaputa kao u snu.
Sada mu ne bi mogla poreći ljubav. Mogao ju je ponijeti uz stepenice u svoju
sobu. Mogla bi cijelu noć ostati u njegovom toplom zagrljaju.
Ali, začudo, on je lagano odgurnu od sebe.

46
 Čitateljski raj

Čula je sebe, kao sa strane, kao da netko drugi govori umjesto nje:
- Steve, voli me ... ljubi me ... Stevee... Nešto je nerazgovjetno izgovorio i još
je više udaljio od sebe. Teško i ubrzano je disao.
Zgrabi njen kofer, ščepa je za ruku i tiho, ali oštro reče:
- U pravu si, najbolje je da odeš. U Whitemarku ćeš biti na sigurnom. Odvest
ću te do hotela.
Više ništa nisu rekli jedno drugom. Poslušno je krenula za njim do
automobila. Koljena su joj klecala. Skupila se na sjedalu pored njega, neutješna,
sigurna da gubi posljednju priliku da ostvari svoju ljubav. Kada bi samo rekao da
je voli... Ništa drugo ne bi bilo važno. Tada bi se hrabro mogla suočiti s Janinom
ljutnjom, s cijelim svijetom. U savršenoj tišini dovezoše se do hotela u
Whitemarku. Prije nego što je otvorio vrata, upita je ozbiljno:
- Alice, mogu li te ostaviti ovdje? Hoće li to biti u redu?
Klimnula je potvrdno glavom, ali se nije usudila ni govoriti ni pogledati ga.
Stid i zbunjenost plavili su je u valovima. Kad je iznio kofer i stao pored nje, reče
mu, i dalje ga ne gledajući:
- Ne moraš sa mnom ulaziti. Sama ću sve srediti.
- U redu - složi se tiho Steve. Kratko je pozdravivši, nestade u noći.
Srećom, nije susrela Martina u hotelu, a nije se ni raspitivala za njega. Sve što
je sada željela bilo je da se skrije od cijelog svijeta u svojoj hotelskoj sobi, da zaspi
i da se ujutru probudi sa saznanjem da je sve bilo samo ružan san. Ali, san nije
htio na oči. Tjelo joj je gorjelo od žudnje za Stevom. Njegov lik joj je bez
prestanka bio pred očima.
Da je bar večeras bio uporan kako je to znao biti ranije, kada je bježala od
njega, kada ga je toliko žestoko odbijala. Večeras bi spoznala sreću ljubavi.
Konačno, san je obavi u svoje umirujuće ruke.

***

Kada svanu, otvori oči i prisjeti se događaja od prošle noći. Pogleda se u

ogledalo. Ispod očiju su joj bili tamni podočnjaci, kapci natečeni, lice blijedo. Ali,
glava joj je bila bistrija. Otrgla se od vladavine strasti. Nije željela više nikada
vidjeti Steva Gasconea! Tada se sjeti da sinoć nije ponijela sve svoje stvari. Ovako
će morati još jednom ući u tu kuću svojih propalih nada. Zamolit će Martina da
pođe s njom po stvari, a onda će po podne avionom za Melbourne i... zbogom
svemu! Sada će zaborav morati potražiti na nekom drugom mjestu. Ovo za nju
nije bilo, kao što je očekivala, »otok zaborava«. Pitala se, hoće li ikada naći svoj
mir. Međutim, kad se raspitala za Martina, rekli su joj da je rano napustio hotel i
da ne znaju kuda je otišao. Osjeti se napuštenom i usamljenom, kao netko tko je

47
 Čitateljski raj

izgubio svoju školjku. Cijeli sat je razmišljala što bi sad učinila. Onda pomisli da se
ponaša melodramatično. Ne treba gubiti vrijeme. Treba se odvesti do Wariande,
pokupiti svoje stvari i gotovo. Pa, Steve je ne može zaustaviti. Stigavši pred kuću,
obradova se što Steveovog automobila nema. Ujedno osjeti i tugu što ga neće
bar još jednom, posljednji put, vidjeti. Neće se ni pozdraviti.
Tako je, možda, sigurnije.
Pognute glave, pođe prema stepenicama na ulazu. Onda stade kao da se
okamenila. Na vratima je stajala Jana Webster! Zurila je u nju kao u čudo.
- Gdje je Steve?! - ljutito upita, gledajući prema automobilu, koji je Alice
iznajmila u hotelu da bi se dovezla dovde.
Alice nije mogla odmah odgovoriti. Odmahnu rukom, pokazujući da ne zna,
ali Janin pogled je prostrijeli.
- Što li si samo učinila od sebe, djevojko?!
- nadmoćno je upita, ali i začuđeno. Zagledala ju je. - Otkud ti ta haljina? I taj
nakit? - U nekoliko hitrih koraka nađe se pred njom i zgrabi je za ramena, a onda
je, sasvim neočekivano, žestoko ošamari. - Ti... ti, zmijo! Iza mojih leđa osvajaš
mog zaručnika! Bestidnice! Gdje on? Govori? Gdje su svi ostali?!
Alice nije bila sposobna bilo što reći. Prvi put u životu netko ju je gledao s
toliko mržnje u očima.
Njena šutnja kao da još više razbjesnila Janu. Prezrivo je pogleda, a onda,
kao podivljala mačka, potrči uz stepenice, vičući:
- Idem pogledati u kojoj si sobi bila... Alice se uzdrhtalo osloni o zid, duboko
dišući. Malo se povrati i pođe i ona uz stepenice.
Samo što je kročila, poleti na nju s vrha stepenica gomila odjeće.
- Ti... ti i tvoje vođenje domaćinstva! - bjesnila je Jana, bacajući njenu odjeću.
- Odakle ti ove skupe haljine voljela bih znati. Od Stevea si ih dobila, od koga
drugog?!
Jana potrča natrag u njenu sobu i Alice požuri za njom. U sobi je bio nered.
Jana je, kao poludjela, izbacivala sve njene stvari iz ormara i bacala po sobi.
- Jano! - pokuša ju smiriti Alice. - Nemoj tako. Prestani! Istina je ono što sam ti
napisala u pismu.
- Zar misliš da sam povjerovala tvojim lažima?! - poviče Jana razgoropađena. -
Ova garderoba košta čitavo bogatstvo! Otkuda ti to? Samo mi nemoj pričati
gluposti o tome da si to zaradila, radeći kao domaćica na Wariandi!
Jana je ključala kao parni kotao. Ništa je nije moglo zaustaviti.
- Kao da ne znam zašto te je plaćao! Ali, nemoj misliti da će te oženiti! On želi
mene! Mene, razumiješ li? Samo da mrdnem malim prstom i da pokažem da sam

48
 Čitateljski raj

popustila u nekim stvarima, i sve će biti sređeno. Ne znam kako si samo

nagovorila Martina da mi ništa ne javi o ovome svemu.
Promatrajući svoju rođakinju bez riječi, Alice se polako umiri. Mnogo štošta
joj se učini jasnim. Osjeti u sebi snagu, koju do tada nije imala. Potpuno mirnim
glasom reče:
- Jano, ako ćeš me saslušati, sve ću ti redom ispričati onako kako je bilo.
- Ne želim te čuti! - zaurla. Postavila je tolika pitanja, a sada je nije htjela ni
saslušati. - Meni nisu potrebne priče za malu djecu. Ponešto znam i sama
zaključiti. Tebi ne vjerujem. Ali, učinit ću sve da ti pokvarim odnos kod Stevea. Ti,
s tim pogledom nevinašceta ... Prevarila bi i najiskusnijeg čovjeka!
- Jano, o čemu govoriš? - zaprepasti se Alice.
- Čim vidim Stevea, prvo što ću mu ispričati bit će neke pojedinosti iz tvog
života, iz onoga vremena kada te nije poznavao.
- Ne razumijem...
- Otkrit ću mu neke detalje tvoje ljubavne afere s Polom...
- I sama znaš da nije bilo nikakve ljubavne afere između nas dvoje - jedva
progovori Alice.
- Bilo je, sam Pol mi je rekao - zlobno joj se osmjehnu. - Kaže da nisi
propustila nijednu priliku da mu se baciš u naručje... I reći ću Steveu, zašto si
napustila kuću. Morala si. Otac te više nije mogao trpiti u našoj kući kada si
okaljala naše ime. S čovjekom koji ima zaručnicu da petljaš...
- Što?! - zgranuto ju je gledala Alice. Jana kao da se izvrsno zabavljala.
- Šta se praviš nevina?! Pa, rekao ti je čovjek da ima zaručnicu i da je otišla u
šestomjesečnju posjetu svojim rođacima u Britaniju i ti si mu se, i pored tog
upozorenja, bezočno bacila u naručje.
Alice je stajala nepokretna kao kip.
- Idućeg mjeseca će se vjenčati. Meni to nije bitno, ja imam Stevea. Hajde,
sad se pakiraj i da te moje oči više ne vide! Jana poče bacati zgužvanu odjeću u
kofer.
- Čekaj, ja ću. Zato sam i došla.
- Što? Došla? Što time želiš reći?
- Sinoć sam napustila kuću i otišla u hotel u Whitemarku. Linny je imala
operaciju i u bolnici je u Melbournu. Charly je s njom. Nije bilo u redu da ostajem
u kući sama sa Steveom, pa me je on odvezao u hotel... Jana ju je s čuđenjem
promatrala, a onda se nasmije.
- O, Alice, ti si nemoguća! I ti stvarno ne bi ostala nasamo s njim? Pa, zar nisi
malo zakasnila s tom odlukom? Bar ja znam Stevea! Ova skupa odjeća je
očigledan dokaz tvog ponašanja.

49
 Čitateljski raj

Alice ništa ne reče na grubu uvredu. Počne se lagano pakirati. Ruke su joj
drhtale. Onda tiho progovori:
- Ma što ti mislila, moje je da ti kažem da se između mene i Stevea baš ništa
nije dogodilo. Pogrešno si zaključila.
Zavaljena u fotelji, rođakinja ju je promatrala kroz spuštene trepavice.
- Ne vjerujem. Ti ne bi mogla držati takvog muškarca na uzdi.
- Ipak, istina je - nečujno reče. Ljepotica ustade i poče nervozno šetati
gore-dolje po sobi.
- Čekaj, pa, nisam ja dijete... Sva ta odjeća! Uh, konačno sam shvatila! Pa, na-
ravno, Jack Armur! Sve ovo ti je pokupovao u Hobratu! Taj ima love k'o blata.
Jesam li u pravu?
Kada Alice ne odgovori, onda nastavi: - I što si smislila u svojoj glavici?
Smislila si da tim krpicama zavedeš jednog pravog bogataša! Čak ti ni to nije
uspjelo, jadnice moja.
Aliceino srce potonu. Jana je na neki način bila u pravu. Steve je nije zavolio.
A, to je jedino bilo važno. Pogleda Jani u oči.
- Hoće li ti se Steve vratiti, mislim poslije svega? Svađali ste se, zar ne?
- To se baš ne bi moglo nazvati svađom. Neki pogledi na život su nam se
razlikovali i to je sve. Najvažnije je da on mene želi, a ostalo su beznačajne
pojedinosti. Oboje smo držali do svoga. Sada će se sve srediti kada sam ja
načinila prvi korak. Ah, svi muškarci su takvi. Bitno je da misle da oni imaju glavnu
riječ. Kad im popustiš, onda znaju biti strašno velikodušni. Uostalom, održala
sam mu lekciju i mislim da ću sada dobiti što želim.
- Ako misliš na Kulong - reče joj Alice - možda si se opet preračunala.
Sumnjam da će htjeti tamo ići.
Jana se okrene kao čigra.
- Što ti znaš o tome? Samo da se vjenčamo, vrtit ću ja njega oko malog prsta.
Svaka žena koja zna s muškarcima, Iako to može postići.
Alice se uopće nije slagala s tim glupostima o odnosima između muškarca i
žene, bar ne između ono dvoje, koji se vole. Sve te takozvane ženske taktike i
strategije bile su joj strane, čak ih se gnušala. Čudilo je otkud Jani tolika
samouvjerenost.
- Kako možeš biti sigurna da te voli? Jana se, kao sveznajuća, gordo
osmjehivala.
- Zar nikada nisi ležala u muškarčevom zagrljaju?
- Naravno da nisam - zbunjeno promuca Alice. - I to o Polu, i sama znaš da
nije točno.

50
 Čitateljski raj

- Ma, koga je to briga? - nestrpljivo je prekine. - Samo ti želim reći da ti mogu

ozbiljno napakostiti, ako se usudiš uplitati tamo gdje ti nije mjesto. Ako budeš
pazila što radiš, onda možda i neću upotrijebiti to oružje... - lukavo se
osmjehivala. - Preporučila bih ti da budeš dobra djevojčica, jer ja ću imati Stevea i
nitko me ne može spriječiti u tome! A taj bijednik Pol Howard, će vidjeti koliko mi
je malo stalo do njega.
Ranije je svoju rođakinju smatrala vještom i neozbiljnom, ali polako joj je
postajalo jasno da je beskrupulozna.
- Jano, mislim da bi trebala znati da se Steve neće vraćati u Kulong. To
mjesto ga previše podsjeća na stare rane... na jednu nesretnu mladenačku ljubav.
- O toj aferi znam sve. Ali, to je bilo prije mnogo godina i ne brine me. Što se
tiče Kulonga, pa on je najstariji sin, zar ne? Ako itko treba živjeti u Kulongu, to je
on. Oduvijek mi je bilo smiješno da ga je mogla izigrati djevojka poput Patricije. U
pitanju je ponos. Ali, njegovi sinovi moraju rasti u staroj kući Gasconovih.
Alice nije razumjela o čemu Jana govori.
- Tko je Patricija? - upita je.
- Pa, Collinova žena. Zar nisi to znala? Tu priču sam čula prije mnogo godina,
još dok sam ljetovala kod one svoje kolegice iz škole, sjećaš se. E, pa Patricija se
prvo zabavljala s Collinom, a kada je shvatila da on nije nasljednik Kulonga, svoje
simpatije je usmjerila na onoga tko jeste. To je bio, naravno, Steve. Steve se
zaljubio otprve. Onda je ustanovila da je trudna, a već je bila Steveova zaručnica.
Steve je dopustio sebi da se on skloni, umjesto da sve njih otjera. Tako Collin, koji
tu stvarno i nije kriv, živi sada sa svojom ženom Patricijem i djecom u Kulongu.
Alice je sada shvaćala Steveov stav prema ženama. Bio je tako mlad i zaljubljeni
Da bi se njegovo srce ponovo otvorilo za ljubav trebalo je mnogo strpljenja,
uvjeravanja, podrške i ljubavi. Najviše ljubavi! Da se njoj tako nešto dogodilo, i
ona bi bila razočarana, i ona bi postala cinik.
- I tako ćemo jedno vrijeme živjeti na Wariandi - uvjereno je nastavila Jana. -
Onda ću ja već njega ubijediti da nije nikakav čovjek kada je dopustio da ga
istisnu iz Kulonga. Nijedan muškarac ne voli da ga žena smatra slabićem,
pogotovo ne takav kao što je Steve. Zaprijetit ću mu da nećemo imati djecu, ako
ćemo ih podizati ovdje, na Flindersu.
Alice shvati da tu više nema što tražiti. Lagano se okrene prema svojoj
rođakinji i reče:
- Ja sad idem. Htjela sam stići danas na avion, ali sam zakasnila. Dugo sam se
ovdje zadržala ... neplanirano. Hoćeš li da kažem Martinu da si stigla, ako ga
večeras vidim u hotelu?

51
 Čitateljski raj

- Da, reci mu da sam ovdje. On me očekuje. Kaži mu i to da je situacija sa

mnom i sa Steveom kao i prije nego što sam napustila otok. Ja ću pričekati
Stevea. Možda ćemo sutra Steve i ja doći da ga posjetimo.
Na vratima Jana dodade:
- Šteta što danas nisi stigla na avion. Sutra sigurno putuješ, zar ne? Ili,
možda, želiš ostati još malo i čestitati meni i Steveu?
- Radije bih sutra odmah za Melbourn.
- Vrlo mudro. Sigurna sam da će ti se tata obradovati.
Alice se odveze.

***

Martin se te večeri nije pojavio u hotelskom restoranu i Alice je večerala

sama, osjećajući se usamljenijom nego ikada. Razmišljala je o tome kako se Steve
do sada već vratio na Wariandu i kako su sigurno vrlo brzo on i Jana izgladili
nesporazum. Zaboli je pomisao na to da su njih dvoje u zagrljaju, dok ona,
usamljena i napuštena, sjedi u gotovo praznom restoranu.
Nije se usuđivala pustiti svojoj mašti na volju. Gorjela je od ljubomore. Za nju
je to bilo potpuno novo iskustvo jer do sada ni na koga nije bila ljubomorna. Nije
mogla ni pretpostaviti da ljubomora toliko boli. Tko zna je li bolje ili gore što
Martina večeras nema. Ne bi mogla pred njim skriti koliko se jadno osjeća. Nije
imala snage s bilo kim razgovarati o svojoj ljubavi, koju je čuvala kao najveću
tajnu. Ne bi znala ni kako mu objasniti Steveovo ponašanje kada su posljednji put
bili zajedno na onoj proslavi. Pitala se, što li Martin misli o njoj i Steveu poslije te
večeri. Ali, nikada ga neće otvoreno pitati o tome. Poslije večere, odluči se malo
prošetati. Odsutno je koračala glavnom ulicom prema obali iza koje se prostiralo
beskrajno, tamom prekriveno, more. Valovi su tiho šuštali preko pjeska i voda se
misteriozno presijavala pri blijedoj mjesečini. Zrak je bio ispunjen mirisima
cvijeća. Koračajući vrlo lagano, Alice je razmišljala o svojoj budućnosti. Misli su joj
bile nesređene i nije mogla donijeti nijednu odluku, koja bi joj označila neki jasniji
pravac u životu. Kad dobro razmisli, ne bi se valjalo vratiti ujaku Billu i starom
načinu života. Nije željela ni prihvatiti Jackov poziv. S osjećajem krivice, prisjeti se
da mu se ni jednom nije javila s Wariande.
Jedino što joj je pružalo neku sigurnost bio je novac, koji joj je Jack dao na
rastanku. To će.joj omogućiti da se neko vrijeme sama izdržava u Melbournu dok
bude tražila posao. Ništa više od toga večeras nije bila u stanju smisliti. Vraćajući
se prema hotelu, ipak se potajno nadala da će zateći neku poruku od Stevea. Ali,
poruke nije bilo. Kako bi je se i sjetio sada, kada je pored sebe imao Janu!

52
 Čitateljski raj

Martin se ni sljedećeg jutra nije pojavio i, s obzirom da je bila nedjelja, Alice

je pretpostavila da je produžio svoj boravak na rijeci radi ribolova. To je značilo
da je nitko neće ispratiti na aerodrom, da joj nitko neće reći „zbogom“.
Samotno prijepodne lagano se vuklo. Jedva je dočekala vrijeme ručka da bi
se bar nečim zabavila. Odmah potom je pozvala taksi.
Nije rezervirala mjesto u avionu, ali se nadala da neće biti nikakvih problema,
jer su ljudi s otoka, rijetko putovali na kopno. Jedva je odoljela iskušenju da
telefonira Steveu i da mu kaže da odlazi, i da mu zahvali za... Ipak, nije ga
nazvala. Konačno, i zašto bi, kad ni on nju nije pozvao, a to je samo po sebi
značilo da mu savršeno ništa ne znači. Zar stvarno nije mogao toliko učiniti za nju
da je samo pozove i da joj poželi sretan put? Jana mu je morala reći da će danas
otputovati.
Taksist je bio neki vrlo razgovorljiv čovjek. Pitao ju je, je li na otoku bila kao
turist, je li joj bilo lijepo i tome slično. Na sva pitanja mu je odgovarala s: »da«.
Kad su stigli na aerodrom, pomogao joj je prenijeti prtljagu i ljubazno se
pozdravio. Tek kada je stigla do blagajne, dobi informaciju da su sva mjesta u
avionu prodana. Bio je to vrhunac niza nesretnih okolnosti, koje je morala
proživjeti u ova dva dana. Sruči se na prvu stolicu, koju je ugledala. Zurila je pred
sebe, ništa ne videći. Suze su je pekle. Da je bar sada imala nekog pored sebe da
je malo utješi. Preostalo joj je samo da se vrati u hotel. Odmah će rezervirati
avionsku kartu za sutra i onda će morati kroz sve ovo proći još jednom.
Pred njom su bila duga dvadeset i četiri sata, beskrajno duga. Svake minute
će se morati boriti s neodoljivom željom da pozove Stevea. Koji izgovor da nađe?
Kada bi mu samo glas čula! Nerado pođe prema blagajni i kupi kartu za sutrašnji
let. U trenutku kada je namjeravala upitati službenika, kako da dođe do taksija,
začu se reska škripa kočnica ispred pristanišne zgrade. Vozač iskoči iz automobila
i potrča prema avionu, koji samo što nije krenuo. Alice se skamenila. Nije mogla
vjerovati svojim očima. Bio je to Steve Gascone. Službenik ju je nešto pitao, ali
ona se uopće više nije mogla sjetiti što je htjela reći. Srce joj je udaralo kao ludo.
Steve je razgovarao s pilotom. Alice se raznježi na pomisao da ju je ipak došao
ispratiti. Nije htio dozvoliti da ode tako sama s otoka, koji je njemu značio cijeli
život.
Pogledala je u smjeru njegovog automobila, očekujući da će vidjeti Janu. Ali,
nje nije bilo.
Sljedećeg trenutka, Steve uleti u pristanišnu zgradu i stade na korak ispred
nje. Alice pomisli da će se onesvijestiti, od straha ili sreće, to nije bila sigurna.
Njegove zelene oči potamnjele su od osjećaja, koji nije mogla odgonetnuti.
Promatrao ju je pažljivo, kao da je nikad ranije nije vidio. Noge su joj se odsjekle
od tog pogleda. Suze joj silovito grunuše. Željela mu je nešto reći, da bar samo

53
 Čitateljski raj

njegovo ime izgovori, ali nije mogla. Grlo joj se steglo. Pružio je ruku prema njoj, i
bez osmjeha joj rekao:
- Dođi, Alice...
Dopustila je da je povede kao malo dijete. Cijelom težinom se oslanjala na
njegovu ruku dok su išli prema automobilu. Posjeo ju je na sjedalo. Potpuno mu
se prepustila. Jedno vrijeme su šutjeli.
- Nisam... nisam dobila mjesto u avionu. Sve je bilo puno... - govorila je kao
da se opravdava.
- Alice, molim te, umiri se. Sada ću poći po tvoju prtljagu i... nemoj mi
slučajno pobjeći - dodade čvrsto.
Alice bi se i nasmijala i zaplakala na ove njegove riječi. Kada bi do nje bilo,
ona više nikad ne bi bježala od njega. A i kad bi pokušala sada pobjeći, noge bi je
izdale. Zabaci glavu na naslon sjedala i pusti suze niz lice.
Onda se naljuti na sebe, pomislivši: zar sad da plačem kada sam ga ponovo
vidjela, makar još samo jednom... Drhtavim rukama obriše suze i sjedne
uspravno. Steve se vraćao. Sada će mu smireno objasniti sve što se zbilo, koji su
joj planovi i zamolit će ga da je odveze do hotela.
Sjeo je pored nje, ali nije odmah povezao automobil. Okrenuo se i zagledao
se u nju, dugo i ispitivački. Pomilova je po obrazu.
- Zašto si plakala?
Nije pričekao da mu odgovori, već se nagnuo i nježno je poljubio. Bio je to
prvi nježni poljubac, koji je dobila od Stevea. Onda joj je sasvim tiho rekao:
- Da si bila u onom avionu, Alice, zaustavio bih ga i natjerao te da izađeš.
Na svoje čuđenje, Alice se tiho nasmije.
- A, da smo poletjeli?
- Da ste poletjeli, poletio bih i ja za tobom svojim malim avionom. Ne brini,
ne bi mi tako lako pobjegla.
Alice ga je začuđeno promatrala.
- Ali... ali, zašto? Želiš li da se ja...
Nije mogla do kraja izgovoriti ono što je željela. Spusti pogled.
- Ti znaš što ja očekujem od tebe - kratko izgovori i naglo poveze automobil.
- Najbolje je da pođemo negdje gdje ćemo moći na miru porazgovarati.
- O čemu ćemo razgovarati? - uzbuđeno ga upita.
- O našoj ljubavi, Alice - odgovori joj poslije kraće stanke. A onda, skoro
ljutitim glasom, dodade: - Volim te, Alice... a to ti nisam htio reći prije nego što te
odvedem u kuću, koja će od sada biti tvoja, koliko i moja.
Alice nije mogla vjerovati da te riječi izgovara nitko drugi do Steve Gascone,
čovjek koji je prezirao ljubav. Voli je! Dogodilo se čudo!
54
 Čitateljski raj

Od onog trenutka kada je shvatila da se beznadežno zaljubila u njega, željela

je samo jedno - da joj taj čovjek kaže da je voli.
- Ne razumijem ... - promuca. - Zar nije Jana ... - Nije imala hrabrosti nastaviti.
- Alice, pričekaj da stignemo kući, pa ću ti sve objasniti.
Poveo ju je ravno u dnevnu sobu i posjeo je u fotelju kao lutku. Uznemireno
je pogledala oko sebe.
- Gdje je... Jana?
- Nije ovdje - brzo odgovori. - Sinoć sam je odvezao njenom bratu. Martin je u
Lady Baronu. To je bilo prvo što sam uradio, čim sam je zatekao ovdje. Rekla mi je
da si jučer dolazila po svoje stvari i da ćeš otputovati... da ćeš se vratiti svome
mladiću u Melbourne.
- Kako je mogla...
- Nećemo sada o tome, ali to objašnjava zašto nisam još sinoć došao po tebe
u Whitemark. Mislio sam da si već u Melbournu. Telefonirao sam tvom ujaku i
saznao da nisi tamo. Naravno, onda sam požurio u Whitemark i tamo su mi rekli
da si se odvezla na aerodrom.
Onda je zastao i zagledao joj se u oči.
- Alice, reci mi otvoreno, jesi li krenula u Melbourne da bi se vratila Polu?
Alice brzo odmahnu glavom.
- Ne ... nikako! Htjela sam otići odavde...
- Zašto?
- Nisam mogla ovdje ostati. Ti... - Što ja? Što ti je Jana rekla?
- Da će se sada sve između vas srediti. Rekla je da je promijenila mišljenje i da
sada pristaje živjeti i na Wariandi.
On nestrpljivo uzviknu: - I ti si joj povjerovala?! E, onda me dobro slušaj;
savršeno me ne zanima gdje bi Jana željela živjeti. To je samo njen problem. U
svakom slučaju, sa mnom neće živjeti.
- Ali, ti je voliš!
- Ja volim tebe - reče joj tako nježno i tiho da nije mogla u njemu prepoznati
starog Stevea.
Onda ju je isto tako nježno zagrlio i počeo joj ljubiti lice. U njemu više nije
bilo one grube strasti, kojom joj je ranije prilazio. Bilo je to potpuno novi osjećaj
grliti se sa Steveom tiho i nježno. Dvoje zaljubljenih otvarali su svoje srce jedno
drugome.
- Ovo, Alice, što se sada događa sa mnom, najzad se usuđujem nazvati
ljubavlju. Nisam vjerovao da ću ikada biti sposoban opet voljeti.
Alice ga je gledala kao opčinjena.

55
 Čitateljski raj

- Smijem li te sada zamoliti da se udaš za mene?

Djevojka mu se samo osmjehnula, smatrajući da mu nikakav odgovor nije
potreban.
- Već duže vremena sam svjestan da se sa mnom nešto neobično događa.
Čim sam te ugledao u Hobartu nisam mogao skinuti oka s tebe, iako je ona cijela
situacija govorila protiv tebe. Tek mi je sada jasno da sam već onda gorio od
ljubomore kada sam vidio Jacka Armura kako te gleda, činilo mi se da te guta
pogledom. A, još kada ti je dao onaj poklon ...
- Ali, rekla sam ti odmah za Jacka.
- Da, da, rekla si mi, ali ja sam bio čovjek koji nikome nije vjerovao, pogotovu
ženama.
- Nisi se smio toliko zatvoriti zbog jednog gorkog iskustva.
To je lakše reći, nego ostvariti. Uglavnom, začudio sam se kada si me
pričekala u hotelu da pođeš sa mnom na otok. Mislio sam da je i to pismo, koje si
mi pisala i tvoje ponašanje u hotelu, bila samo jedna obična ženska taktika.
- O, Stevee...
- Ne, ne smiješ mi zamjeriti. To sam nekad bio ja. A onda si se srodila sa
životom na Wariandi kao da si tu rođena. Toliko sam navikao na tebe. Bilo mi je
zadovoljstvo vratiti se uveče kući i da me dočeka tvoj uvijek pomalo nesiguran
osmjeh i oboren pogled.
- Kako sam te smjela gledati u oči... U njima bi mogao sve pročitati.
- I onda mi se dogodilo ono za što nisam vjerovao da će mi se ikada
dogoditi... zavolio sam te. Ali, izgleda da se dogodilo nešto još nevjerojatni jer da
si i ti mene zavoljela ... Dođi, poljubi me, moraš me uvjeriti. Moram znati, jesi li
sretna u mom zagrljaju.
I tada je Alice prvi put poljubila Stevea. Tiho mu je šaputala:
- Oh, Steve, najsretnija sam kada sam u tvom zagrljaju.
- Oprostit ćeš mi što sam te morao otpratiti do hotela, zar ne? To sam učinio
za tvoje dobro. Nisam mogao povjerovati da i ti mene voliš, a nisam te želio uzeti
bez ljubavi. Jedan dio sebe si uvijek krila od mene, a ja sam te želio cijelu. Želio
sam i tvoje srce i tvoje misli?
- I ja sam se tako osjećala - priznade mu Alice. Naslonila je glavu na njegove
grudi, uživajući u tihoj sreći kakvu do sada nije upoznala. - Ovo što osjećamo
jedno za drugo, Steve, mora da je prava ljubav.
- Vjeruješ li mi, Alice? Vjeruješ li mi da te volim?
- Da - jednostavno odgovori Alice.
- Draga, morat ću te nekako uvjeriti da mi veza s Janom nije mnogo značila.
Dugo se godina nisam zanimao za žene. Cijeli se moj život sastojao u radu. S

56
 Čitateljski raj

vremena na vrijeme bih odlazio u grad da se malo provedem. Ali, to se svodilo na

večernje izlaske, luksuzne hotele, a ponekad bih i putovao.
- Da nisi imao tu naviku, nikada se ne bismo upoznali. Tko zna bili me pozvao
na Flinders samo na osnovu onog šašavog pisma, koje sam ti napisala u trenutku
potpunog beznađa. To mi, valjda, vjeruješ?
- Mila moja, ne moraš me stalno pitati, vjerujem li ti. Znam da te je takvom
učinilo moje neoprostivo nepovjerljivo ponašanje prema tebi, ali to moraš
zaboraviti. Dakle, Jana je vješta žena, dorasla čak i ovakvom čovjeku kakav sam
ja. Konačno, od žene i nisam drugo tražio, nego da bude žena, a od te strane
života nisam mnogo očekivao. Mislio sam da je to sve. Wariandi su bili potrebni
nasljednici.
- Slažem se - veselo, čak pomalo nestašno, ubaci Alice.
Steve je zagrli i poče je ljubiti.
- Hej, ako me budeš tako prekidala, nikad ti neću uspjeti reći sve što sam
namjeravao.
- To sad i nije tako važno - smireno izgovori Alice.
- Želim da me saslušaš. Bit će meni lakše. Između nas ne smije postojati
nijedna tajna, nijedna sjena ne smije pasti na našu sreću. Jana je pohlepna, mislila
je da ja to ne vidim. Znao sam to od samog početka, ali nisam ništa bolje ni
očekivao od nje. Kada je otišla i vratila mi zaručnički prsten, to me nije pomijenila.
A, kada sam susreo tebe, onda je svako sjećanje na nju izblijedilo, nestalo kao
rukom odneseno.
- Koliko je patnje i bola potrebno da bi dvoje povjerovali u svoju i u ljubav
onoga koga vole. Dragi, zašto je svijet tako sazidan?
- To je pitanje za nekog mudrijeg od mene - nasmije se Steve. - Ja samo znam
da si ti prva žena koja u meni voli i čovjeka i muškarca. Zbog toga te i volim i
poštujem.
- Čovjek nema ništa dragocjenije od toga da drugom čovjeku dadne dio svoje
ljubavi i zato je tako teško otkida od svoga srca i zato ga toliko boli kada je netko
pogazio.
Steve ju je opet nježno ljubio. Dugo bi joj se zagledao u oči.
- Sada me dobro slušaj, Alice. Želim ti reći nešto što nikada nikome nisam
rekao, želim ti pokloniti nešto, što ni samome sebi ne bih mogao pokloniti. Ako
želiš da živimo u Kulongu, živjet ćemo. Sutra mažemo otići tamo i početi novi
život... samo ako ti to želiš.
Djevojka nije znala što bi rekla na sve ovo. Bila je zapanjena. Onda smogne
snage.

57
 Čitateljski raj

- Mili moj Steve, kada bi znao koliko cijenim to što si mi sada ponudio. To je
najveći dar, koji si mi mogao pokloniti. Sada znam da si potpuno moj, da te čak ni
sjećanja više ne opterećuju, da su izblijedila.
- Dakle, živjet ćemo u Kulongu, draga?
- Me, Steve, nećemo. Ako ja treba odlučiti, onda ostajemo ovdje. Warianda
je za mene najljepše mjesto na svijetu. Tu sam te zavoljela.
Ni jednom riječju nije spomenula ono što se nekada davno zbilo u Kulongu.
Jednog dana, Steve će joj sam ispričati sve. Nježno ju je grlio. Gubila se u
njegovom naručju.
- Draga, ti si... - nije bilo potrebe da joj kaže, što sve znači za njega. Osjećala
je to po njegovim poljupcima, vidjela u njegovim očima.
- Steve, naša djeca će ovdje, na Wariandi, sretno odrastati.
- Bit ću najsretniji onog dana kada budem slušao kako galame po dvorištu.
Toliko su toga željeli jedno drugome reći, a sada kada su imali priliku, često
bi zašutjeli, prepustivši se nježnostima.
- Steve, ipak ti nešto moram prebaciti - osmjehujući se kao krivac - reče mu
Alice.
- Znam, znam... Linny...
- Moraju li oni ostati ovdje?
- Što, u stvari, želiš reći?
- Zar ih ne bi mogao pustiti da odu u Kulong? I pomoći im da odu. Linny bi
bila presretna da tamo živi.
- Nije u tome problem.
- Znam. Morao bi vjerovati u Linnynu ljubav.
- Vjeruješ li ti?
- Čvrsto. Uvjerena sam da će ona uvijek, i pored toga što gunđa, ostati uz
Charlyja.
- Stvarno u to vjeruješ?
- Da. A, Charly je nesretan zbog nje. Iskreno je voli i boli ga što je
nezadovoljna. Njemu je najteže... tako između vas dvoje. Ni jedno baš niste lake
naravi. Steve se glasno nasmije.
- A, kritike su već počele! - našali se. Pomilova je po kosi i zagleda joj se u oči.
- Nisam baš siguran da bih želio da nam se sada i njih dvoje motaju po kući. Vidiš,
koliki sam egoist! Želim te samo za sebe. Hoćeš li biti usamljena ovdje, živeći
samo sa mnom?
- Ni jednog trenutka! To je sve što želim. Pravo rečeno, i ne poznajem te
dovoljno. Moramo se posvetiti jedno drugom. Tek nam predstoji da očuvamo
ljubav.
58
 Čitateljski raj

- Da, to je najteže. Moramo je oboje njegovati. Što se tiče Charlyja, mislim da

je stao na svoje noge i da će od njega postati dobar farmer, uspijet će u Kulongu.
- Tako mi je drago da si se složio sa mnom. Linny će skakati od sreće! Pomozi
im. Do sada si im dosta odmagao.
- U pravu si. Nisam baš bio uvijek korektan. Popravit ću to. Kada je čovjek
sretan, želi da svi oko njega budu sretni. Sretan čovjek je velikodušan čovjek.
- Steve - bojažljivo poče Alice - kako je Jana sve ovo podnijela?
- Ha, samo što nije iskočila iz kože. Bila je bijesna kao tigrica.
- Što si joj rekao? Što se zbilo?
- Zaprepastio sam se kada sam je zatekao u kući. Mislio sam da si se ti vratila,
kada sam vidio svijetlo. Potrčao sam, sav sretan. A, onda sam se smračio kao
olujni oblak kada sam ugledao nju.
- Što ti je rekla?
- Pokušala je svojim samouvjerenim ženskim nastupom. Lažno se
osmjehivala, objesila mi se o vrat, što me je natjeralo da je brzo spustim na
zemlju. Isprva nije povjerovala da ozbiljno govorim. Morao sam nekoliko puta
ponoviti da je ne želim, i da očekujem da odmah ode iz moje kuće.
- Vjerojatno je to bio težak udarac za nju.
- U jednom trenutku mi je čak bilo žao. Ali, dovoljno mi je bilo da se prisjetim
kako se ponašala prema meni i da shvatim da ne zaslužuje ni sažaljenje. Onda je
pobjesnila...
- Zašto je pobjesnila?
- Pa, morao sam joj reći da volim drugu. Inzistirala je da sazna koja je to žena.
A, kada je čula tvoje ime, preblijedila je kao zid.
- Možda joj to nisi morao izreći izravno u lice!
- Alice, prestani biti inferiorna u odnosu na nju. Uvijek imaš na umu da je ona
ljepša od tebe. To nije točno, mila moja. Ne znam kako se taj kompleks stvorio
kod tebe. Ti si najljepša žena koju sam ikad vidio. Čim sam te ugledao u hotelu u
Hobartu, nisam više mogao odvojiti pogleda od tebe.
Alice se nasmije, a onda skromno reče:
- Steve, ne moraš me uvjeravati da sam ljepotica, kada znam da nisam. To mi
nije potrebno, sada kada znam da me voliš ovakvu kakva sam.
- Ipak, Alice, moraš shvatiti da postoje razne vrste ljepote. Jana je
provokativna, napadno lijepa žena. Ti si sasvim drugačija. Ti si tiha, povučena, čak
stidljiva. Ne daješ čovjeku priliku da te zagleda, stalno se sklanjaš, spuštaš
pogled. Ali, kada se zagledam u tvoje oči, sve drugo prestaje postojati za mene.
- Nemoj tako govoriti, zbunjuješ me - prekide ga Alice. Bila se zajapurila od
stida.

59
 Čitateljski raj

Steve je opet poče ljubiti. Tiho joj je govorio:

- Ne bio ja Steve Gascone, ako te ne zaručim u istinitost ovih riječi. Kad-tad...

KRAJ

60