Udruženje za poršku osobama koje mucaju “Moj slobodan govor”

Iskustva i savjeti roditeljima djece koja

mucaju

Udruženje “Moj slobodan govor” je 9.1. 2020. održalo svoj redovni sastanak. Na sastanku su
bila prisutna 3 roditelja djece koja mucaju (jedno dijete od 4 i drugo od 15 godina) i 7 odraslih
osoba koje mucaju (članova Udruženja). Čitav sastanak je protekao u diskusiji na temu “Kako
roditelji mogu pomoći djeci koja mucaju?”. U nastavku je dat kratak rezime savjeta koji su se
mogli čuti, a koji bi trebali, ako se primijene, dovesti do boljeg odnosa roditelja i djeteta koje
mucaju, što će u konačnici, nadamo se, rezultirati smanjenjem ili prevazilaženjem samog
mucanja i svih njegovih implikacija. Svi stavovi izneseni u ovom dokumentu su plod razmišljanja
i ličnog iskustva prisutnih na sastanku i autora ovog teksta. Sve što savjetujemo, savjetujemo iz
ličnog iskustva.

Iskustvo osoba koje mucaju i ispravnost percepcije

Na početku sastanka, voditelj diskusije je iznio svoje iskustvo u vezi mucanja. Napomenuto je
kako je mucanje situacijsko i periodično, te kako on govori uglavnom tečno i opušteno sa
suprugom, majkom, bratom i drugim bliskim osobama, dok ima mnogo više problema pred
grupom ili pred šefom. Svi drugi članovi su se složiti da imaju slične paterne u svom govoru.
Većina nas ima najviše problema kad govore pred grupom i sa osobama od autoriteta. Ovdje bi
roditelj mogao pomoći tako što on sam neće nametati previše autoritativan stav djetetu koje
muca. Dosta odraslih ljudi kažu da su počeli i nastavili mucati jer su im roditelj(i) bili jako strogi i
autoritativni. Također, roditelj može konstantno pričati sa djetetom i usaditi u njega poštovanje
prema samom sebi. Djecu bi trebalo učiti da su svi ljudi jednaki i da nema razloga da se plaši
pred šefom, učiteljem ili profesorom, jer su i oni ljudi, imaju svoje prednosti i mane. Ovo bi
trebao biti konstantan proces koji će se godinama ponavljati. Ispravna percepcija ljudi iz
okruženja je temeljna osobina stabilnih i mentalno jakih ljudi.

Psihološki aspekti mucanja

Nakon ovoga, saosnivač Udruženja i predsjednik Skupštine iznio je svoje iskustvo. Rekao je da
je radio kao trener tenisa i da je govorio odlično pred djecom i roditeljima na treningu, jer je bio u
poziciji autoriteta. Također, rekao je da mucanje nije govorni nego komunikacioni problem. Ima
svoju psihološku komponentu koja je jako bitna. Mucanje je danas jedan od najnerazumljenijih
problema. Između ostalog, i zbog toga što odstupa od očekivanja i zapadnjačkog načina
 Udruženje za poršku osobama koje mucaju “Moj slobodan govor”

razmišljanja. Navikli smo da ako više učimo u školi imamo bolje rezultate; kad više radimo,
imamo veću platu na poslu i sl. Kad se ovo primijeni na mucanje, zna se desiti kontraefekat, što
opet zbunjuje i roditelje i osobe koje mucaju. Često je slučaj da preveliki pritisak na dijete da
priča tečno, postavljanje nepotrebnih kriterija i traženje perfekcionizma dovode do pogoršanja
problema. Istaknuto je da:

- Ne treba zahtjevati od djeteta da ponavlja rečenicu ako nije reklo kako treba. Kad se od
djeteta konstanto traži da ponovo nešto, kod njega se sve više razvija uvjerenje da nešto
nije uredu s njim i njegovim govorom. Treba se fokusirati na poruku koja se prenosi, a ne
na način na koji je poruka prenesena
- Ne treba dijete prekidati dok govori. Lako može doći do generalizovanja i dijete može
pomisliti da će ga i drugi tako prekidati, pa da ne treba mi pokušavati govoriti, ili da nije
vrijedno ono što želi reći.
- Ne treba mu dopunjavati rečenice. Nekome se čini da mu pomaže kad ga dopunjava, ali
ustvari odmaže. Svaki put kad djetetu završimo rečenicu, ono dobiva utisak da nije
sposobno da samo to kaže.
- Treba biti strpljiv i istinski saslušati dijete - bez gledanja u mobitel, TV i slično. Dok dijete
priča, nastojati imati prijateljski izraz lica, klimati glavom ili mu na bilo koji drugi način dati
do znanja da ga razumijemo. Osobe koje mucaju često imaju negativnu autosugestije
“iznutra” koja im nameće misli da oni to ne mogu i da ih drugi ne razumiju. Eksterna
sugestija da sagovornik razumije može biti jako korisna u ovom kontekstu.
- Treba razvijati djetetovo samopouzdanje i kroz druge aktivnosti, a ne se samo fokusirati
na govor. Često sport, društvene sekcije i bilo koje drugo aktivnosti (prilagođene uzrastu
i individualnim potrebama i interesovanju) utiču pozitivno na samopouzadnje djeteta
- Terapiji i procesu poboljšanja govora ne bi trebalo pristupiti kao nečemu što se mora
raditi da bi se nešto što je pokvareno popravilo i nečemu što je mučno. Tom procesu
treba pristupiti kao nečemu što je lijepo i zanimljivo i što usput pomaže djetetu da
opuštenije i tečnije govori.

Tipovi mucanja

Navedeno je da postoje 3 tipa mucanja:

- Razvojno mucanje. Ovo je mucanje kod male djece, koja ponavljaju riječi ili slogove, ali
to kod njih ne stvara osjećaj straha, frustracije i razočarenja. Ova djeca još nemaju
razvijena jaka uvjerenja vezana sa mucanjem. Većina razvojnog mucanja prestaje samo
od sebe, čak i bez ikakve terapije. Terapije znaju biti dosta korisne u ovom uzrastu.
Također, roditelji su u ovom uzrastu važniji od logopeda. Dijete sa njima provodi
prosječno 30 - 50 sati sedmično, a u logopedskoj ordinaciji 2 - 4 sata. Dijete u ovom
periodu upija sve što se oko njega dešava, pa tako roditelj može uzrokovati trajan i
pozitivan skok u dječijem govoru svojim postupcima i riječima.
 Udruženje za poršku osobama koje mucaju “Moj slobodan govor”

- Mucanje kod adolescenata. Počinje sa početkom puberteta i traje otprilike do kraja

školovanja. Ovdje se već počinju razvijati uvjerenja vezana za govor. Neka od negativnih
uvjerenja koja se mogu razviti:

- Ne mogu govoriti tad i tad tečno

- Drugi mi se smiju jer ovako pričam
- Da ne mucam, sve bi bilo puno bolje
- Manje vrijedim jer ovako dogovorim

Primjetno je da skoro svi adolescenti koji mucaju počnu izbjegavati govorne situacije u
nekoj fazi.
- Mucanje kod odraslih ljudi, 23 godine i više. Nakon puberteta i školovanja, dolazi
razdoblje kad osoba počinje raditi i eventualno zasniva porodicu. Život donosi nove
izazove. Stid od mucanja se u ovom periodu smanjuje. Neki u ovom periodu prihvate
mucanje kao dio sebe i ne smeta im toliko, neki rade i uspiju smanjiti skoro skroz
mucanje, a neki zadrže stid i izbjegavanje.

Roditelj različito pristupa sa prve 2 skupine. Sa malom djecom bi trebali ići indirektno i ne
spominjati mucanje ako se ne mora, dok je sa adolescentima poželjno otvoreno i smireno
razgovarati o problemu. Jedna od najvećih zabluda je da o mucanju ne treba nikako pričati. Na
taj način stvaramo od toga još veći tabu. Mucanje nije neko čudovište koje nam se dešava,
nego nešto što ima svoj uzrok i tok. Što ga bolje istražimo i razumijemo, bolje možemo i
djelovati.

Kako pristupiti logopedskom tretmanu

Članovi Udruženja iznijeli su svoja iskustva sa logopedskim tretmanima. Nakon toga je izneseno
par savjeta u vezi sa logopedskom terapijom:

- Ima jako dobrih, ali i loših logopeda

- Roditelj bi trebao aktivno učestvovati u terapiji. Dobro je da roditelj prisustvuje terapiji, da
vidi šta i kako se radi, osim ako postoji neki specifičan razlog koji ga sprječava (dijete je
nervozno i sl). Prisustvo roditelja može goditi djetetu, učiniti terapiju raznolikom i
zanimljivom, kao i doprinijeti boljem razumijevanju mucanja i same terapije od strane
logopeda. Roditelj na terapiji može uočiti nešto upečatljivo i saopštiti to logopedu
- Roditelj bi trebao konstantno davati povratne informacije logopedu kako dijete govori
između 2 terapije i šta je on uočio. Jedan od znakova dobrog logopeda (prema čuvenom
logopeda Miodragu Stošiljeviću) je da li on traži i uvažava mišljenje roditelja
- Logoped bi trebao poznavati osnove pedagogije, jer je jako bitno kako dijete prihvati
logopeda i na koji način logoped razgovara i ponaša se sa djetetom.
 Udruženje za poršku osobama koje mucaju “Moj slobodan govor”

- Terapiju ne bi trebalo prekidati ni kad djetetu dobro ide. Roditelji male curice naveli su da
ona ide na terapiju i ima odličan napredak, ali poslije sve to splasne. Terapiju ne bi
trebalo prekidati kad postoji napredak. Dobri i loši periodi u govoru osoba koje mucaju so
poznata pojava. Trebalo bi zadržati tok terapije i stalno ubacivati nove stvari, kako bi
djetetu rad sa logopedom bio interesantan i kako bi kroz igru i opuštenost napredovalo.
Po mišljenju autora ovog teksta, period o kojem bi dijete trebalo pohađati terapiju je
barem 1 godina, da se zadrži kontinuitet. Naravno, pod uslovom da terapija odgovara
djetetu i da je napredak konstantan. Ne treba se plašiti prekinuti terapiju koja ne
odgovara djetetu. Predzadnje poglavlje ovog teksta govori koliko izobra za terpije danas
ima
- Članovi Udruženja složiti su se da bi na terapiju trebalo ići 2 puta sedmično. Roditelji
djevojčice od 4 godine istakli su da ona ide 1 ili 2 puta mjesečno na terapiju
- Terapija bi trebala uključivati i neke stvari koje se rade između 2 tretmana. Logoped
može od roditelja tražiti da par puta sedmično pitaju curicu da im prepriča neki crtani film
ili igru koju igra, u opuštenom okruženju.
- Logoped bi trebao uvažavati činjenicu da mucanje nije samo govorni problem

Mucanje se može prevazići ili smanjiti u svakoj dobi

Otac dječaka od 16 godina rekao je da su upisali sina u strogu srednju školu i da je školski
“vojnički” režim samo štetio govoru njegovog sina.

Ipak, mucanje je problem koji se itekako može riješiti. Mnogo više djece prevaziđe problem u
ranoj dobi, ali postoji i stotine osoba koje su potpuno prevazišle mucanje ili ga toliko smanjili da
im ne pravi problem u životu - u odrasloj dobi. Brojni takvi ljudi su pisali knjige o mucanju i
pomažu aktivno ljudima koji mucaju.

John Harrison je jedan takav primjer. Prevazišao je mucaju u 30-im godinama. Kasnije je postao
javni govornik i čak trener osoba koje javno nastupaju. Ovo je jedan on njegovih govora
https://www.youtube.com/watch?v=kfzvO4Sj9IA&fbclid=IwAR0BjnBgv5fTy2uujjqwBYUTu33BgU
Ed6l5ZCVhPSEvIVFKm7ljY5E6PV9I​. John je i autor odlične knjige Redefining Stuttering -
https://www.mnsu.edu/comdis/kuster/Infostuttering/Harrison/redefining-stuttering.pdf​. Po
mišljenju nekih članova Udruženja ovo je daleko najbolja knjiga o mucanju koja postoji.

Lee Lovett je čovjek sa Bermuda koji je prevazišao mucanje u 30-im. Tokom života je pokrenuo
preko 10 kompanija, govorio na radiju i TV preko 60 puta. Danas besplatno pomaže preko
Skype-a ljudima koji mucaju - ​https://speechanxietyanonymous.org/​. Na ovom linku su primjeru
njegovi Skype poziva sa ljudima širom svijeta koji mucaju:
https://www.twitch.tv/speechwhisperer/videos​. Mnogim ljudima je pomogao, uključujući i autora
ovog članka.
 Udruženje za poršku osobama koje mucaju “Moj slobodan govor”

Suzana Jelčić Jakšić je gospođa iz Zagreba koja mucaju, a ujedno je i logoped. Doktorirala je
na temu mucanja. Vjerovatno je najpriznatiji logoped na Balkanu. Na internetu je moguće naći
njene nastupe na TVu.

Ginonni, Slaven Bilić, Dino Rađa samo su neki od poznatih ljudi koji su mucali, ali su prevazišli
problem u adolescentskom dobu ili čak poslije, kao odrasli ljudi. Pod prevazišli mislimo na to da
im mucanje više ne pravi problem u životu. A i ljudi koji nikad nisu mucali, ponekad zastanu ili
ponove slog. Suzana radi i preko Skypea, moguće se je konsultovati sa njom ili dogovoriti
terapiju.

Izbor terapija

2 člana Udruženja su prošli Valmod program. Jedan je prezadovoljan, dok drugi ima dosta
skromnije mišljenje o terapiji. Ipak, slažu se da je Valmod više namijenjen i koristan za
tinejdžere i odrasle osobe, nego za malu djecu. Ističu da je važno da osoba zna cilj prije nego
što ide na Valmod. To bi trebao biti slučaj i sa drugim terapijama. Ako se na terapiju ide
isključivo zato što nas je neko natjerao i što moramo da idemo, ne mogu se očekivati neki sjajni
rezultati.

Danas postoji pregršt online terapija, koje se mogu izvoditi iz udobnosti vlastitog doma. To je
svakako još jedna pogodna opcija za sve koji mucaju.

Zaključak

Na osnovu svih ovih primjera, vidimo da neko ko muca može itekako prevazići problem, živjeti
život koji neće bit kontrolisan mucanje, ili čak život u kojem mucanje nema nikakvog uticaja.
Uloga roditelja je izuzetno važna. Ipak, roditelj ne bi trebalo u strahu i nesigurnosti paziti na
svaki svoj potez i osjećati krivicu zbog nečega. Osjećanja se prenose i dijete to osjeti. Umjesto
toga, trebalo bi raditi na stvaranju opuštenog okruženja, gdje će se kroz igru napredovati i učiti.

Sljedeći sastanak Udruženje je za 14 dana - 23.1.2020. Za bilo kakva pitanja, sugestije i

komentare obratite se na

http://www.mucanje.ba​ | ​info@mucanje.ba
Facebook grupa “Mucanje Balkan”
Telefonom na 061 522 222

Amer Zildžić, predsjednik