Domorodstvo i europejstvo-M.

Tomasović

Hrvatska 19.stoljetna književna baština je zapostavljena.Temeljna teškoća u njezinu

književnopovijesnu spoznavanju poristječe iz:
A ) zanemarivanja romantizma (kao razdoblja i procesa) čemu je pridonijela uspostava
drugačijeg periodizacijeskog mjerila
B ) Nejasne slike prošlostoljetne baštine, neprovjeravanje kritičkih prosudaba koje
trenutno traže reviziju i zbog koje su mnogi pisci ocijenjeni kao površni.Posebno je
marginalizirana poezija neuvažavanjem stihotvornog napretka,žanrovskog identiteta.

 Romantizam je u Hrvatskoj postojao i razgraničio je razdobja prije i razdoblje

poslije.
Hrvatska se književnost na početku 19.st. našla na raskrižju između dva pravca:
1) je vodio prema provincijalnoj stranputici
2) prema europskom sudioništvu i rukopisu.
Pisci su upoznavali što više djela raznih naroda i jezika,te ih pretakali u hrvatsko
čitateljstvo.Prijevodi i prepjevi imali su veliku zadaću ispunjavanja praznina u
beletristici.

Zadaća pisaca ipak je bilo prvenstveno kroatistička, obavljanje časne funkcije

preporoda i obnove hrvatske književnosti i kulture općenito,paralelno uz nacionalne i
političke programe, te istodobno održati komunikaciju sa europskim stvaralaštvom.

Poticani mističnim
«domorodstvom» (bezuvjetnim domoljubljem,rodoljubljem,prosvjetiteljstvom i
preporoditeljstvom),u svojim su se književnim žanrovima i naporima potvrđivali i kao
europejci (žanrovskim rasporedom,prilagodbama pjesničkim oblicima i vrstama itd).
«Domorodstvo» im je kao unutarnje stanje davalo zamah, pripravnost na samožrtvu u
perspektivi velikih nada i iščekivanja,bez obzira na zapreke i razočaranja političkom
zbiljom.

 Zato kategoriju domorodstva nije neophodno tumačiti isključivo negacijom

europskoga znaka hrvatskoga romantizma,ni pokrajinskom pozicijom,a niti
takve ttekstove odbacivati unaprijed kao neuskladive s književnom evolucijom i
estetički minorne.

RAZDOBLJE ROMANTIZMA U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI

Vrlo je teško odrediti umjetničko razdoblje.Uzmimo za primjer Victora Hugoa koji je

sinonim francuskog romantizma,a objavljivao je trajanjem romantizma, realizma,
naturalizma i simbolizma.
Romantizam je zauzeo specifičnu poziciju s obzirom na druga prethodna razdoblja jer:
ruši poetičke pretpostavke,konvencije uz oponašanje antičke paradigme,on je općenito
u opoziciji.
Kao pravac prvo je razdoblje koje je zahvatilo čitav kontinent,od Petrograda do
Porta,te se nije dugo maknuo s pozornice.
Kako Hrvatska svoju kulturu uspostavlja na pripadnosti srednjoeuropskog i
sredozemnog podneblja, romantičarska prijelomnica u njoj višestruko je inducirana.,a
pogotovo uz povijesne i političke specifične nacionalne okolnosti.
U to doba stvarala se moderna hrvatska nacija,a upravo jezik i preporod književnosti
bili su glavni pokretači tog cilja.
 Pisci su zbog toga imali i izvanknjiževnu i nadknjiževnu zadaću.Romantizam je
dobio posebne konotacije.Nije bilo obračuna s prethodnicima,ni prosvjednih
manifesta jer nije bilo preduvjeta za to (književnih
sredstava,časopisa,okupljališta).Pisci su kolektivno bili poneseni valom
«domorodstva».
 Na tom valu isplivao je romantičarski smjer prema Europi kao spontana
prilagodba književnim događajima kod izobraženih naroda,kako se kod nas
isticalo.
 Domorodstvo u nas nije poprimilo obilježje raskida sa civiliziranom
Europom, većje motiviralo na premošćivanje jaza i dostizanje kulturnih
stečevina.

Kasni li hrvatski romantizam za Europom?

Usporedimo li hrvatski romantizam s francuskim, što je najpogodnije, vidjeti ćemo da

su 40te godine19.st. one godine u kojima se javlja najveći broj autora
(Vraz,Demetar,Mažuranić),isto kao i u francuskom romantizmu
(Hugo,Merime,Vigny...).Kategorija kašnjenja je upitna i ne smije se mehanički
primjenjivati izvan konteksta pojedine literature,a može biti i proizvoljna.

Ono što zasigurno znamo jest da hrvatski romantizam premda nije bio
sustavan,usklađen jest postojao i književno ostvarenog možemo ga upisati u povijest
nacionalne literature.

REALIZAM / ROMANTIZAM

Realizam je usmjeren antagonistički prema romantizmu u Europi.Tu devijaciju naše

književno 19.st. nije počinilo.Posljedica neuvažavanja romantizma kao književnog
razoblja u Hr. Ipak ima.Takvi se tekstovi odbacuju pod naljepnicom zastarjelosti,
zakašnjelosti, robovanju romantičarskom stilu, metodi.Romantizam je negativnu
konotaciju u nas dobivao i zbog nacionalne romantike,buržuaskog sindroma,
malograđanstva, zanemarivanja socijalnih problema, i društvene zbilje.

Hrvatski romantizam ipak je neprijeporan.On ima svoju prethodnu fazu, ima svoje
vremensko trajanje,koje je dominanta i produženo.Uspostavio je tipične žanrove i
vrste, očitovao se kroz ukus,osjećajnost epohe,izrazio se sredstvima vanjskog i
unutarnjeg romanizma:
a) vrijeme njegove punine uvjetno možemo označiti od pojave Đulabija (1840) do
Šenoine Kletve (1881)
b) pripremna faza romantizma zamjetna je od dvadesetih godina pojačanim
zanimanjem za beletristiku
c) obraćanje prema vlastitoj jezičnoj i književnoj tradiciji(početak je 1818. u
Mihanovićevom pozivu na tiskanje Osmana).Isto to ogledno je i u europskoj
književnosti romantizma.
d) Nakon 30ih godina koje karakteriziraju programatski stihovi i članci,
četrdesetih godina na pomolu je estetizacija.Od 1840. pojavljuju se uzorci
romantičarskih djela, konstituiraju se žanrovi i vrsteVrazova Ljubica ilirska je
Laura i Lamartineova Elvira.Uspjeh te zbirke predodredio je cvat galantne lirike
koju njeguju svi romantici,od Šenoee,političara i svećenika.Kako to objasniti
doli duhom romantizma kojemu je adoracija žene tvorbenik literarne
komunikacije u svim žanrovima?Uspostavljene su mnogobrojne pjesničke vrste
i strofički oblici, nove metričke formue,adekvati junačkkih,idilskih,ljubavnih
epova,stihovanih pripovjesti što opravdava zaključak da je hrvatska književnost
prihvatila i primjenila veliku lepezu romantičarske žanrovske i vrsne književne
produkcije.
e) Razni elementi po kojima se prepoznaje romantičarski duh a to je
uku,moda,stil,osjećajnost po kojima se romantizam diferencirao na izvanjski
način od prethodnih stilskih formacija.Vidljivo je to i u korpusu hrvatskih
tekstova:odjeci grobljanske poezije,byronizam,schillerizam,artistička
itafolija,orijentalna mistika i egzotika,oprječna ljubav zbog nejednakog
staleškog položaja,mistika noći i bijeli tenebrizam(mjesečina),isticanje teškog i
neshvaćenog položaja phjesnika,adorativan odnos prema povijesti kao melem
sadašnjosti,teme s likovima bandita i raubera (hajdučko-turske
teme),sveznačnost galantne lirike neopetrarkističkog kocepta,poetizirane
legende i pučke predaje,mistika i zapušteni dvorci.
f) Hrvatski je romantizam znatno više aktivistički nego pesimistički, jer je
usmjeravan najprije domorodstvom, pa na istoj crti nacionalnim i poltičkim
programima poslije.Tu se očituje razlika u odnosu na europske romantizme,ali i
sličnost s nekim perifernim europskim romantizmima.